primjena its-a u logistici.docx

SADRŽAJ

UVOD ............................................................................................................................................. 3

1. PRIMJENA ITS-A U LOGISTICI .......................................................................................... 4

1.1. ITS rješenja u korištenju mreže cesta ..................................................................................... 4

2. LOKACIJSKE I NAVIGACIJSKE ITS USLUGE ................................................................... 8

2.1.Svrha sustava i korisnički zahtjevi ........................................................................................... 8

2.2. Zahtjevi korisnika i funkcijska specifikacija usluga rutnog vodiča i navigacije RGN ............ 9

2.3. Struktura sustava za lokaciju i navigaciju vozila .................................................................. 12

2.4. Primjena GPS i DGPS u ITS aplikacijama ........................................................................... 18

2.5. Tehnolgija za realiziranje sustava RGN ................................................................................. 22

2.6. Princip rada GPS-a ............................................................................................................... 23

2.7. GPS praćenje vozila .............................................................................................................. 24

2.8. Pasivno praćenje GPS vozila ................................................................................................ 25

2.9. Aktivno praćenje GPS vozila ................................................................................................. 25

3. INTELIGENTNI TRANSPORTNI TERMINALI I SUČELJA .............................................. 27

3.1 Pristup ITS reinženjiranju terminalnih sistema ..................................................................... 27

3.2. Prilagođavanje postojećih informacijskih sustava rješenjima ITS-a .................................... 30

3.3. ITS u funkciji povećanja efikasnosti City logistike ................................................................ 31

3.3.1. Zadaci City logistike ........................................................................................................... 31

3.3.2. City logistika i ITS u evropskim gradovima ....................................................................... 32

3.4. Telematski sistemi za prikupljanje podataka o radu vozila i vozača .................................... 32

3.4.1. Fleet Board sistem .............................................................................................................. 33

ZAKLJUČAK .............................................................................................................................. 36

LITERATURA ............................................................................................................................. 37

UVOD

Logistika kao poslovna funkcija obuhvaća sve djelatnosti potrebne za kompleksnu pripremu i

realizaciu prostorne i vremenske trensformacije dobara i znanja. Nastoji upotrebom ljudskih

resursa i sredstava u sustavima staviti na raspolaganje tržištu tražena dobra u pravo vrijeme i na

pravom mjestu, u traženoj količini, kvaliteti i cijeni s tačnim informacijama vezanim uz ta dobra.

Naglasak je na minimalnim troškovima i optimizaciji kako bi se postigla veća profitabilnost.

Preduzeća koja u svojem poslovanju primjenjuju logistički koncept uspijevaju savladati

ekonomske poteškoće uslovljene proizvodnom recesijom, da povećaju konkurentnu sposobnost i

ostvare novi zamah u svom razvoju.

Početkom 21 st. prometni stručnjaci se slažu da uspješno rješavanje rastućih problema odvijanja

prometa i obavljanja transporta više nije moguće bez primjene cjelovitog koncepta i tehnologija

ITS-a (Inteligentnih transportnih sustava). ITS je upravljačka i informatičko-komunikacijska

nadogradnja klasičnog sustava prometa i transporta, tako što se postiže znatno veća propusnost,

sigurnost, zaštićenost i ekološka prihvatljivost u odnosu na rješenja bez ITS aplikacija.

Porast prometovanja kao i promjena u načinu prometovanja naglašava potrebu napredovanja u

kontroli i funkcionisanju postojeće cestovne mreže. Inteligentni transportni sustavi se napajaju

naprednim tehnologijama obrade informacija, telekomunikacijama i elektronikom, dok se s druge

strane upotpunjuju. ITS rezultira sigurnijim i učinkovitijim transportnim sustavima za putnike i

terete, kako u gradskim centrima tako i u ruralnim područjima.

Budući da je ITS ključna odrednica razvoja prometa, transporta i logistike, za očektivati je

uključivanje značajnog dijela informatičke zajednice u te projekte. U razvoju ITS-a primjenjuju

se objektno orjentirane metode i pomagala, što je u skladu sa razvojem informatičke tehnologije.

U nastavku rada dat je osvrt na lokacijske i navigacijske ITS usluge, GPS i DGPS u ITS

aplikacijama, zatim na inteligentne transportne terminale i sučelja, napredak ITS aplikacija kod

usklađivanja veličine kapaciteta i prometnog opterećenja, funkciju inteligentnih transportnih

sustava u povećanju efikasnosti City logistike, te prilagodbu postojećih informacijskih sustava

rješenjima ITS-a,

2

1. PRIMJENA ITS-A U LOGISTICI

1.1. ITS rješenja u korištenju mreže cesta

Posljednjih nekoliko dekada obilježila je povećana primjena informatičke tehnologije i

komunikacija u svim sektorima gospodarstva. Sektor transporta također se okoristio ovim

napretkom, putem unaprijeđenih usluga što su pružene korisnicima cestovne mreže. Korištenje

cestovnih mreža danas je veće nego ikad. Porast prometovanja kao i promjena u načinu

prometovanja naglašava potrebu napredovanja u kontroli i funkcioniranju postojećih cestovnih

mreža. Inteligentni transportni sustavi (ITS) napajaju se naprednim tehnologijama obrade

informacija, telekomunikacijama i elektronikom, dok ih s druge strane upotpunjuju. ITS rezultira

sigurnijim i učinkovitijim transportnim sustavima za putnike i terete, kako u gradskim centrima

tako i u ruralnim područjima. ITS omogućuje korisne informacije u realnom vremenu

automobilistima i komercijalnim prevoznicima, kao i operaterima cestovne mreže. ITS primjene

moguće je grupirati u skupine usluga, od kojih je jedna takva prikazana u tablici 1. iako ITS

opskrbljuje važne tehnologije kao potporu kontroli prometovanja, ITS i kontrola nisu identični

pojmovi. Postoje operaciona pitanja i problemi koji su malo ili nimalo u vezi s ITS

tehnologijama. I obrnuto, neke ITS sastavnice srodnije suviše planiranju nego kontroli cestovnog

prometa.

3

4

INFORMACIJE ZA KORISNIKA

Informacije za putnike

Usmjeravanje na željenu cestu

Prilagodba vožnje i rezervacije

Putničke usluge i rezervacije

KONTROLA PROMETA

Kontrola prometa

Upravljanje slučajnim događajima

Upravljanje prometnom potražnjom

Monitoring stanja okoliša

Upravljanje i održavanje

Dinamičko povećanje i automatizirana primjena zakona

Sigurnost korisnika na cesti bez vozila

Sigurnost i kontrola multimodalnog raskržja

1

1 Bošnjak, I.: Inteligentni transportni sustavi I, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2007.godina.

5

JAVNI TRANSPORT

Kontrola javnog transporta

Informiranje na tranzitnim cestama

Transport prilagođen potražnji

Sigurnost javnog transporta

ELEKTRONSKO PLAĆANJE

Služba za elektronsko plaćanje

KOMERCIJALNO KORIŠTENJE VOZILA

Elektronsko izvršenje propisanih carinskih formalnosti

Automatski pregled sigurnosti na rubu ceste

Kontrola sigurnosti u vozilu

Administrativni postupci

Upravljanje komercijalnim voznim parkom

Upravljanje intermodalnim teretnim transportom

6

UPRAVLJANJE IZVANREDNIM STANJEM

Objava izvanrednog stanja i osobna sigurnost

In tervencija u izvanrednom događaju s opasnim materijalom (npr. zapaljivim)

Upravljanje vozilom u izvanrednom stanju

Upravljanje i kontrola u slučaju katastrofe

NAPREDNI SUSTAVI KONTROLE I SIGURNOSTI

Izbjegavanje sudara (na vozilima)

Izbjegavanje sudara (na infrastrukturi)

Povećanje sigurnosti vožnje zasnovano na senzorima

Kontrola sigurnosti

Raspoređivanje "sredstava za obuzdavanje" prije sudara

Automatizirano vođenje vozila

Tabela 1. Identificiranje ITS primjena za usluge unutar cestovne mreže

2. LOKACIJSKE I NAVIGACIJSKE ITS USLUGE

2.1.Svrha sustava i korisnički zahtjevi

ITS usluga rutnih vodiča i navigacija (Route Guidance and Navigation-RGN) pripada skupini

putnih informacija (TI ITS). Usluge RGN može se realizirati putem relativno samostalnog sustava

kao dijela integriranog sustava putnih informacija (TI ITS) ili u okviru sustava lokacije i

navigacije.

Navigacijski sistemi vozila mogu se temeljiti na:

- zemaljskim sustavima (korištenjem GSM, UMTS i drugih sustava),

- satelitskim navigacijskim sustavima (GPS, GLONASS, EutelTracks, idr.) koji omogućuju

pokrivenost na onim područjima koja zemaljski sustavi ne pokrivaju.

Praćenje i usmjeravanje (rutiranje) vozila i putnika preko mobilnih ćelijskih telekomunikacijskih

sustava postaje sve aktuelnije zbog dinamičkog razvoja i dostupnosti tih sustava. U zatvorenim

prostorima (podzemne garaže i sl.) odnosno gradskim ulicama gdje je otežan prijem

elektromagnetskog signala koriste se dodatna tehnička rješenja-inercijski sustavi, itd.

7

SLUŽBA ZA USKLADIŠTENJE PODATAKA

Upravljanje podacima o vremenu i okolišu

Upravljanje arhivom podataka

Za razliku od klasičnog putnog usmjeravanja pomoću autokarte na papiru, sustav RGN

izračunava optimalnu rutu i daje upute vozaču (vizualnim dijagramima i sintetizovanim glasom)

kako doći do specificiranog odredišta. Uz korištenje statičkih informacija s CD-ROM digitalne

mape moguće je kombiniranje stvarnovremenskih informacija kako bi se izbjegle rute na kojima

postoji zagušenje prometa.

2.2. Zahtjevi korisnika i funkcijska specifikacija usluga rutnog vodiča i navigacije RGN

Slično drugim ITS uslugama, zahtjeve korisnika RGN usluga neophodno je istražiti i specificirati

tako da se mogu izvesti odgovarajuće funkcijske specifikacije sustava RGN kao samostalnog

sustava ili dijela šireg integriranog sustava. Ključne koristi od sustava RGN imat će individualni

korisnici i davatelji usluga, dok će neposredni dobici za druge stakeholdere biti znatno manji.

Prema rezultatima provedenih istraživanja u projektu KAREN i preliminarnim istraživanjima u

zemljama srednje i istočne Evrope (CEE) u tablici je prikazan dio usuglašenih zahtjeva za

uslugama RGN.

Posebni zahtjevi korisnika i interes davatelja usluga vezani su uz:

- pozicijsku preciznost, npr. pri identifikaciji korektne linije-1 metar,

- vrijeme odziva sustava (od nekoliko sekundi do nekoliko minuta) tako da se ostvari „real-

time“ prezentacija,

- korištenje mobilnog ćelijskog sutava (GSM-GPRS) za dvosmjernu komunikaciju sa

središnjim računalom,

- zaštititi privatnost korisnika,

- integracija s drugim lokacijskim sustavima,

- zajdeničko finansiranje razvoja sustava RGN.2

2 Ezgeta Drago, predavanja na predmetu:’’Inteligentni transportni sistemi’’, Fakultet za saobraćaj i

komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, š/k 2011/2012.8

Funkcijskom specifikacijom sustava RGN na razini logističkog modela definiraju se:

- funkcijski procesi sustava RGN koji će biti fizički rezidentni u različitim podsustavima i

modelima,

- tokovi podataka (informacija) za usluge RGN,

- rješenja korisničkog sučelja,

- performance odnosa „dobrota“ sustava RGN,

- tehnološka ograničenja,

- netehnološka ograničenja (organizacijska, pravna, ekonomska).

Ako vozač zahtijeva dinamičko rutiranje, tada je potrebno ostariti komunikaciju sa središnjim

centrom koji prikuplja stvarnovremenske podatke i temeljem toga kalkulira najbolju rutu do

željenog odredišta. To funkcionalno znači da proces a) šalje zahtjeve procesu b) gdje se dalje

aktiviraju procesi vezani za lokaciju i proračun rutiranja. Ako se ne može realizirati dinamičko

rutiranje, tada proces a) šalje zahtjev prema procesu c) kojim se realizira autonomno navošenje

vozila.3



Tabela 2. Korisnički zahtjevi RGN usluga

Istraživanja pokazuju da je aktiviranost RGN sustava u provom redu vezana za gradsko

okruženje. Korisnici očekuju prilagođeno sučelje (Human Machine Intefaces) tako da unos

željene destinacije bude jednostavno izveden selekcijom iz integriranog indeksa naziva ulica ili

lokacija. 10

Referentn

a oznaka

Korisnički zahtjevi

UR 6.1

.

Sustav će vozačima preporučiti rute do specificiranog odredišta

UR 6.2

.

Sustav može identificirati vozila u cestovnoj mreži

UR 6.3

.

Sustav može imati mogućnost modifikacije navigacijskih instrukcija u slučaju pogrešnog skretanja

UR 6.4

.

Sustav može pružiti rutnu informaciju o dolasku do P&R lokacije sa slobodnim mjestima za parkiranje

UR 6.5

.

Sustav može imati mogućnost uključivanja stvarnovremenskih informacija preporučene rute

UR 6.6

.

Sustav može izračunati očekivano vrijeme putovanja određenom rutom do odredišta

UR 6.7

.

Sustav može imati mogućnost pružanja navigacijske informacije prema više kriterija i posebnim "odredištima od interesa"

UR 6.8

.

Sustav može pružiti rutne informacije vizualnim i govornim instrukcijama

UR 6.9

.

Sustav može biti logički strukturiran tako da je vrlo olakšan pristup do najčešće korištenih funkcija

6.10.

Sustav može podržati dvosmjernu podatkovnu i govornu komunikaciju sa vozilom

PLANIRANJE UPRAVLJANJE RUTOM

BEŽIČNA KOMUNIKACIJA

POZICIONIRANJE

SUČELJE ČOVJEK-STORJ

BAZA DIGITALIZIRANJE KARTE

Marketinško-tehnološki usuglašeni zahtjevi korisnika za uslugama RGN preslikavaju se u

podržavajuće funkcije procesa tako da vrijedi

URRNG FPRGN

gdje je simbol za meko neizrazito preslikavanje. Korisnik ne može potpuno precizno

iskazati zahtjeve niti poznavati sve mogućnosti novih tehničkih rješenja tako da je važno

omogućiti asocijaciju i obogaćivanje rješenja u iterativnim „šta? kako?“ ciklusima.

2.3. Struktura sustava za lokaciju i navigaciju vozila

Modeli lokacijski i navigacijski sustava sastoje se od nekih ili svih modula koji su prikazani na

slici 1.

Slika 1. Osnovni model za lociranje i navođenje4



USKLAĐIVANJE KARTE

Model koji je prikazan na slici može imati različite oblike. Ovi modeli mogu biti implementirani

sa različitim hardverom i softverom. Baza podataka digitaliziranih karata sadrži informacije u

unaprijed definiranom formatu, tako da se može obrađivati sa kartama vezanim funkcijama koje

upravo osiguravaju identificiranje i određivanje lokacija, razvrstavanje prometnica, prometne

regulacije i putne informacije. Stoga karta predstavlja geometriju površine Zemlje, te mi moramo

poznavati relevantne koordinatne sustave korištene u različitim bazama karata radi pravilnog

korištenja funkcionalnih veza različitih karata.

Modul za planiranje rute omogućava proces planiranja rute prije i tijekom vožnje. To je jedno od

temeljnih izlaznih rješenja područja navigacije vozila. Planiranje ruta se može dalje klasificirati u

dvije grupe i to:

- planiranje skupno za više vozila, gdje se planira rute između više destinacija za sva vozila

na prometnom segmentu mreže,

- pojedinačna ruta za svako vozilo posebno, gdje je plan za pojedinačnu rutu preciziran za

pojedinačno vozilo na prometnoj lokaciji.

Cilj je pronaći najkraći put od izvora A do cilja B putovanja za postojeće prometne uvjete na

mreži za što je razvijen veći broj algoritama i postupaka. Planiranje putovanja je proces koji

pomaže vozačima planiranje rute tokom putovanja, koja se temelji na osiguravanju karte za bazu

podataka karata, ako je dostupna, u realnom vremenu primanja informacija o prometu preko

bežične komunikacijske mreže. Promjenljive koje služe kao kriterij za optimiziranje u planiranju

ruta od kojih zavisi kvaliteta usluge su rastojanje, vrijeme putovanja, brzina, broj skretanja,

prometna svjetla i promjenljive prometne informacije.

Modul pozicioniranja objedinjuje različite podatke dobivene od senzora ili koristi radio signale

za automatsko rješavanje pozicije vozila ili putem mobilnog uređaja za identifikaciju puta kojim

se putuje osigurava pristup svakoj dionici puta. Modul za pozicioniranje je ključna komponenta

svakog sustava za lokaciju i navigaciju vozila.

12

Pomoći vozaču, bilo da se radi o određivanju lokacije vozila ili pomaganju pri manevriranju

vozilom moraju biti izvedene veoma precizno. Radi toga, precizno i pouzdano pozicioniranje

vozila je preduvjet za bilo koji dobar sustav lokacije i navigacije vozila. Pozicioniranje uključuje

određivanje koordinata vozila na površini zemlje.

Ne može se samo jednim senzorom odrediti pozicija vozila i informacija o lokaciji sa potrebnom

tačnošću za sustav lokacije i navigacije vozila. Općenito rješenje je objedinjavanje informacija od

različitog broja senzora. Prema tome modul za pozicioniranje tipično integrira različite senzore,

čije komponente međusobno djeluju zadovoljavajući zahtjeve sustava.

Opći senzor pozicije i pravca je veoma važan za rješavanje problema lokacije i navigacije. Opći

senzor može osigurati informaciju o poziciji vozila uzimajući u obzir površinu Zemlje. Najviše

korištena tehnologija za određivanje opće pozicije vozila je magnetni kompas i GPS (Global

Positioning System). GPS se sastoji od 24 satelita u šest orbita sa po četiri satelita u orbiti.

Relativni senzor ne može odrediti opći smjer ili poziciju respektirajući referentni koordinatni

sustav.

Slika 2. Globalni pozicijski sustav

13

GPS (Global Positioning System) satelitski bazirani radio navigacioni sustav. Sastoji se od tri

dijela:

- sateliti (prostorni segment),

- korisnički segment (prijemnik),

- kontrolni segment (regulacija i upravljanje).

Tehnologija određivanja lokacije odnosno pozicije cestovnog vozila preko satelita u osnovi je ista

kao pri određivanju pozicije broda ili zrakoplova. Satelitski prijemnik u vozilu treba imati

optičku vidljivost s barem četiri satelita tako da se može iz vremena prolaza signala izračunati

pozicija vozila.

Osim američkog „globalnog pozicijskog sustava“ GPS, koristi se i ruski sustav GLONASS, a u

primjeni je i evropski satelitski sustav Galileo. Naziv „globalni navigacijski satelitski sustav“

GNSS (Global Navigation Satelite System) pokriva ta tri sustava te nove slične sustave koji će

biti lansirani. Preciznost određivanja pozicije kod diferencijanih sustava je u okviru 1,5 metara.

Ako je vozilo u podzemnoj garaži, tunelu ili zaklonjeno zgradama, tada se koriste drugi

komplementarni načini:

- žiroskop ili inercijalni sustavi,

- preslikavanje ili izračuni iz digitalnih karata,

- pomoću terminala mobilne ćelijske mreže.

Modul baza podataka digitaliziranih karata omogućava realiziranje mnogih funkcija sustava za

lociranje i navođenje vozila. Da bi to mogao ostvariti sustav treba osigurati:

1. Prikaz karte u čitljivom i razumnom obliku,

2. Lokaciju adrese ili odredište koristeći adresu ulice ili blisku dionicu,

3. Izračunavanje rute putovanja,

4. Vođenje vozača duž izračunate rute,

5. Usklađivanje putanje vozila utvrđenu na temelju senzora na vozilu sa poznatom

mrežom prometnica, te vršeći stalno usklađivanje iste,

14

6. Osigurava putne informacije za upravljanje putovanjem, informacije o stanju u

prometu, hotelima, restoranima.

Uspješno rješavanje kompleksnog problema lokacije i navigacije vozila traži od sustava da prvo

ignorira nisku razinu detalja i da se koncentrira na glavna svojstva problema ulazeći u detalje

kasnije. Ova ideja od jednostavnijeg koraka do generaliziranja problema je višerazinski zahtjev

koji je fokusiran na različite razine detalja. Ova tehnika je veoma uspješna u smanjenju

kompleksnosti problema.

Ovakav pristup rješavanju problema osigurava hijerarhijski organizirana baza karata koja je

organizirana u četiri razine od razine 0 do razine 3:

- razina 0 uključuje sve putove na mreži i povezane informacije neophodne za

navigaciju,

- razina 1 uključuje sabirne prometnice, arterije i autoceste,

- razina 2 uključuje arterije i autoceste,

- razina 3 uključuje samo autoceste.

Modul za usklađivanje karte ima veoma važnu ulogu u sustavu lokacije i navigacije vozila.

Korištenje digitalnih karata za sustav pozicioniranja mora osigurati pouzdanost i preciznost.

Osiguranje podrške vozaču pri manevriranju ili korigiranju pozicije vozila na karti radi

korigiranja grešaka u sustavu lokacije i navigacije vozila zahtijeva precizno poznavanje pozicije

vozila.

Usklađivanje karte je postupak usklađivanja pozicije (ili putanje) izmjerene ili dobivene od

modula za pozicioniranje te povezivanje tako dobivene pozicije sa lokacijom na karti koja se

nalazi u bazi podataka karata.

Ova tehnika može povećati tačnost za modul pozicioniranja pod uvjetom da je baza podataka

karata razumljiva i precizna. Tipični zahtjev za preciznošću na ulicama u urbanim područjima je

15 metara. 5



Slika 3. Sustav usklađivanja karata sa pozicijom vozila

Veličina nesigurnosti u sustavu usklađivanja karte može se proširiti na nemogućnost izračuna

pozicije (ili putovanja) sa pozicijom koja je očitana na karti. Kada se ne može odrediti sigurna

pozicija vozila na karti (zaseban segment puta) može se odrediti opća pozicija vozila, te se

ponovno izvršiti usuglašavanje sa pozicijom na karti. Ovo će eliminirati kumulirane greške do

sljedećeg koraka usuglašavanja karte. Ovakvo provođenje procesa za svaki uzastopni krug

osigurava veću preciznost određivanja pozicije za sustav.

Modul za upravljanje vozilom na ruti realizira proces vođenja vozača duž rute. Upravljanje rutom

je proces vođenja vozača duž rute generiran od strane modula za planiranje ruta. On koristi izlaze

od modula za planiranje ruta, i sustava za pozicioniranje, kojeg koriste vozila na ruti. Dodavanje

na modul baze podataka o kartama, sustav za pozicioniranje može biti usuglašen sa modulom za

pozicioniranje i modulom za usuglašavanje karata.

16

Upravljanje rutom je proces upravljanja vozača duž rute koji generira modul planiranja

putovanja. On zahtijeva pomoć od preciznog pozicioniranja i baze podataka karata koja može

prepoznati trenutnu poziciju vozila te generirati upravljačke upute u realnom vremenu koje se

često mijenjaju.

Vođenje može biti prije putovanja ili u realnom vremenu tijekom putovanja. Pred putno vođenje

može biti vozaču prezentirano u obliku printanog izvještaja. Pisana izvješća mogu biti istovjetna

za putničke agencije, insturkcije za promjenu smjera. Ove upute uključuju promjenu smjera,

naziva ulica, dionice putovanja. Traženje baze karata, preciznog modula za pozicioniranje,

zahtjeva izračunavanja u realnom vremenu osiguravajući tražene koristi.

2.4. Primjena GPS i DGPS u ITS aplikacijama

Ovisno osnovnoj inačici usluge RGN (autonomni, centralno-dinamički ili dualni način rada)

primjenjuju se različite tehnologije rada odnosno tehnička rješenja prilagođena čovjeku. Neka od

tehničkih rješenja dostupna su kao gotovi proizvodi na tržištu, odnosno ugrađuju se kao dodatna

oprema u vozila. Sučelje čovjek-stroj (HMI-Human Machine Interface) vrlo su značajna za

učinkovitost i sigurnost usluge rutiranja i navigacije.

Autonomni rutni vodič (Autonomous Route Guidance) izračunava optimalne rute na „on-board“

računalnoj opremi u vozilu uz korištenje „on-board“ digitalne mape. Vozač upisuje cilj

putovanja, a navigacijsko računalo određuje najbolji put na temelju postojeće lokacije vozila

(koju daje GPS ili DGPS prijemnik) i digitalne mape. Ako na raskrižju vozač pogrešno skrene,

navigacijska oprema prepoznaje i daje novi plan puta.

U centraliziranom dinamičkom rutnom vodiču (Centraliesed Dynamic Route Guidance) obrada

zahtjeva obavlja se u središnjem računalu prometnog informacionog centra koje raspolaže

dinamičkim podacima o stranju prometa. Nakon zahtjeva iz vozila u središnjem računalu

izračunava se optimalna ruta i skup uputa šalje se natrag vozilu na svakom raskrižju. Vozilo je

opremljeno duplerskim komunikacijskim sustavom te koristi infracrvene usmjerivače (infrared

beacons) raspoređene na gradskim raskrižjima. Digitalna mapa u opremi vozila nije neophodna.

17

Dualni mod rutnog vodiča (Dual Mode Route Guidance) je kombinacija autonomnog i

centraliziranog rutnog vodiča. Ako autonomni navigacijski sustav dopunjen RDS/TMC

prijemnikom tako da se prometne poruke dekodiraju i lociraju na digitalnoj mapi, tada je to tzv.

dualni mod rutnog vodiča. Takav sustav omogućuje uvažavanje stvarne prometne situacije na

ulicama i izbjegavanje ulica i zona s prometnim zagušenjem.

Autonomni navigacijski sustav ugrađen u vozilo čine:

- navigacijsko (on-board) računalo,

- GPS (DGPS ili drugi) prijemnik,

- senzori na kotačima vozila,

- magnetski kompas,

- CD ili DVD player,

- cestovna digitalna mapa (pohranjena na CD_ROM ili DVD-u).

Navigacijsko računalo spojeno sa GPS prijemnikom omogućuje tek vrlo grubo prostorno

pozicioniranje (+/- 100 m). Za preciznije pozicioniranje i lociranje vozila na digitalnoj mapi

(uključivo s prikazom ulica) potrebna je dodatna oprema. Tehnikom pozicioniranja određuju se

koordinate vozila u odnosu na neku referentnu tačku. Ako je poznata početna lokacija i sva

premještanja vozila u 2D prostoru, moguće je integrirati pređenu udaljenost i smjer putovanja u

odnosu na poznatu lokaciju. Radi postizanja veće tačnosti primjenjuju se višesenzorski sustavi s

relativnim senzorima (senzori na kotačima, žiroskopi i dr.).

Modul digitalne mape podržava funkcije prikaza vektorski kodirane cestovne mreže, lociranje

odredišta, pređene kilometre, vođenje određenom rutom i davanje putnih informacija.

Određivanje optimalne rute od željenog odredišta (prema kriterijima najkraće udaljenosti,

najkraćeg vremena itd.) obavlja se na on-board računalu temeljem podataka iz digitalne mape.6


18

Visoka razina funkcionalnih zahtjeva koju mora ispuniti sustav autonomne lokacije inavigacije

su:

1. Sustav treba imati sposobnost prepoznavanja trenutne pozicije 20 m od stvarne

lokacije za 90% vremena putovanja,

2. Sustav treba imati sposobnost prevesti trenutnu lokaciju u koordinate na karti kao i na

početak nadolazeće dionice puta,

3. Sustav mora biti sposoban predstaviti poziciju vozila na karti, te osigurati vidljivost od

operatora vozila,

4. Sustav mora osigurati primanje zahtjeva odredišta putovanja i osigurati plan za

najbolju rutu do odredišta,

5. Sustav mora osigurati slanje audio i vizualnih uputa za direktno manevriranje koje

zahtijeva planiranje rute,

6. Sustav mora osigurati prepoznavanje kada se nalazi van rute kada je van planirane

dionice puta,

7. Sustav mora osigurati ispravno funkcioniranje i kada se nalazi van planirane rute, te

osigurati generiranje nove rute.

Centralizirani sustav lokacije i navigacije putem glavnog računala (Host) koje se sastoji od

jednog ili više uređaja, vrši određivanje lokacije i osigurava informacije za upravljanje ili

savjetovanje jednog ili više vozila ili uređaja. Kod jednostavnijih sustava, jednostavni

(jednosmjerna komunikacija) zahtjevi za utvrđivanje lokacije uključuju funkciju lokacije, modul

sučelja čovjek-stroj i modul bežične veze. U mnogo kompleksnijim sustavima, host može

osigurati potpuno dvostruku podršku navigaciji (dvosmjerna komunikacija između hosta i

pokretnog uređaja), potpunu integraciju prometnih podataka koja osigurava dinamičko

upravljanje na ruti koja se temelji na stvarnovremenskim informacijama. Mobilna jedinica može

imati funkcije lokacije i navigacije različite razine.

19

Centralizirani sustav lokacije i navigacije koriste:

- službe E 911 poziv za pomoć,

- služba pomoći na cestama,

- žurne službe (policija, protupožarna služba, hitna pomoć),

- javni transport (praćenje kretanja autobusa),

- privatni servisi (taxi, špedicija,),

- putne informacije (upravljanje vozilima na ruti, turističke informacije, servisne

informacije).

Tri su glavna ograničenja razvoja ovog sustava:

- sposobnost lociranja i navigacije,

- tačnost lokacije i učestalost ažuriranja lokacije,

- izbor tehnologije bežičnih komunikacija.

Sustav za automatska traženja lokacije vozila (Automatic Vehicle Location AVL), vrši brzo

pozicioniranje vozila na dionici puta i šalje informaciju hostu putem komunikacijske

infrastrukture. Host može imati različite oblike kao što su dispečerski centri, centri za putno

informiranje, centri za upravljanje prometom.

Klasični pristup za centralizirani sustav lokacije i navigacije je koncipiran tako da se sve

informacije prikupljaju obrađuju i distribuiraju putem glavnog računala Host, dok su na vozilima

samo sučelja stroj-čovjek koja osiguravaju prijem i otpremu informacija (ovisno da li je

jednosmjerni ili dvosmjerni sustav komunikacije).

Postoje sustavi gdje se u vozilu nalazi pored sučelja stroj-čovjek sa bazom podataka karata i

sustav za usuglašavanje karata tako da da se određene operacije obavljaju u host računalu a drugi

dio operacija se obavlja u samom vozilu.

Centralizirani dinamički rutni vodič dodatno zahtijeva duplersku komunikaciju sa središnjim

računalom u prometno informacijskom centru.

20

Takva komunikacija se realizira:

- korištenjem GSM/GPRS veze,

- bežične (infracrvene) komunikacije s usmjerivačima (becons) smještenim na raskrižjima.

Vozač će komunicirati s pozitivnim središtem te postaviti zahtjev koji će biti određena u

središnjem računalu. Instrukcije vozaču mogu biti verbalne ili u drugom obliku pri korištenju

nove generacije mobilnih sustava UMTS.

Relevantne već definirane norme i tehničke preporuke za sustav RNG su:

- ISO ENV 14285 (Geographic Data Files),

- CEN TE 278 WG7 WI 7.3.1. (Geographic Road Data-Location Catalogues),

- ISO EN 15005 1-2 (Road Vehicle Man Machine Interface-dialogue management),

- ISO EN 15006 1-2 (Road Vehicle Man Machine Interface-auditory information),

- ISO EN 15007 1-2 (Road Vehicle Man Machine Interface-visual presentation of

information).

2.5. Tehnolgija za realiziranje sustava RGN

Globalni pozicijski sistem GPS (Global Position System) satelitski je radio-navigacijski sistem

koji se koristi u različitim ITS aplikacijama vezano za određivanje položaja na površini i u

prostoru oko površine. To uključuje: određivanje pozicije i najbliže tačke ili vozila (taksi,

interventna vozila, dostavna vozila), povezivanje GPS antene s navigacijskim sistemom i

vođenjem do odredišta (GPS guidance), sigurnosne aplikacije i zašitu vozila i vozača itd. GPS

ima ukupno 24 satelita s visinom putanje od 20.183 km uz vrijeme obilaska Zemlje od 11 sati i 58

minuta. U svakom trenutku korisniku je na raspolaganju 6 do 11 satelita tako da prijemnik za

pozicioniranje odabere 4 najpovoljnija.7

7 Sokolija Kemo, predavanja na predmetu:''Nadzor i regulisanje cestovnog saobraćaja'', Fakultet za

saobraćaj i komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, Š/k 2011/2012.21

Slika 4. Izgled orbita satelita

U ITS aplikacijama mogu se koristiti precizniji diferencijski GPS sistemi ( Diferential Global

Positioning System).

Slika 5. Diferencijski GPS sistem

2.6. Princip rada GPS-a

GPS prijemnik treba ispunjavati dvije stvari ako namjeravamo da ''radi'' svoj posao. Mora znati

gdje su sateliti (njihov položaj) i koliko su daleko (udaljenost). GPS prijemnik od satelita

prikuplja dvije vrste kodnih informacija. Jedan tip informacija sadrži približni položaj satelita. Ti

podaci se kontinuirano prenose i spremaju u memoriju GPS prijemnika tako da on zna orbite

satelita i gdje bi koji satelit trebao biti. Svaki satelit može putovati malo izvan orbite, pa

zemaljska stanica za praćenje prati orbite satelita, njihovu visinu, položaj i brzinu. Zemaljska

stanica za praćenje šalje orbitalne informacije glavnoj kontrolnoj stanici, koja šalje satelitima

ispravljene podatke. Podaci o položaju satelita u bilo kojem trenutku nazivaju se podacima

almanaha. Kada je GPS prijemnik hladan, trebat će mu malo duže vremena da pronađe satelite.

Prijemnik se smatra toplim kada su podaci sakupljani u posljednjih 4 do 6 sati.

22

Pri izboru koji GPS prijemnik kupiti, dobro je pogledati specifikaciju ''hladnog'' i ''toplog''

traženja satelita.

Slika 6. Pozicioniranje satelita

Moguća su dva položaja u kojima se sijeku ove tri sfere i oni se znatno razlikuju po

koordinatama. Za odluku o tome koja od dvije zajedničke tačke daje stvarni položaj, trebat će se

unijeti približna visina u GPS prijemniku. To će omogućiti prijemniku da izračuna

dvodimenzionalni položaj (geografsku dužinu i širinu). Dalje, uz pomoć četvrtog satelita,

prijemnik može odrediti i trodimenzionalni položaj (geografsku dužinu, širinu i visinu).

2.7. GPS praćenje vozila

Ova opcija je naročito korisna kada je GPS uređaj smješten u vozilo. Praktični dokaz korisnosti

ovog sistema je situacija ako je vozilo ukradeno. Kada je to javljeno policiji, ona lahko može ući

u trag ukradenom vozilu te tako krenuti u fizičku potragu za vozilom. Jos jedan dokaz je

mogućnost da proizvođač vozila može pratiti vozilo, te u slučaju kvara obavijestiti korisnika o

položaju najbližeg servisa.

Slika 7. Uređaj za instalaciju unutar vozila

23

2.8. Pasivno praćenje GPS vozila

Pasivan princip praćenja vozila bazira se na pamćenju određenih tačaka kojima je vozilo

prolazilo, a ne cjelokupnog puta. Sve informacije se spremaju na GPS uređaj, te se kao takve

mogu na računaru obraditi. Informacija dobivena ovom metodom statističke je prirode, jer se

njome mogu pratiti kretanja vozila, ali snimljeni podaci nisu u stvarnom vremenu, već se gleda

učestalost obilaska određenih mjesta.

2.9. Aktivno praćenje GPS vozila

Ova metoda se koristi kada se ukazuje potreba za informacijom o položaju koja je funkcija

vremena. Dakle, imamo periodično osvježavanje informacija te na taj način možemo detaljno

pratiti kretanje vozila. Osim položaja vozila, informacije koje se šalju mogu biti brzina, smjer i sl.

Slika 8. Izgled najpovoljnije rute putovanja

Da bi sistem bio funkcionalan za aktivno praćenje vozila, potrebne su sljedeće komponente:

1. Prenosni GPS uređaj,

2. Komunikacijski sistem ( prijemnik/odašiljač),

3. Geografske karte u digitalnom obliku.

Sistemi kao takvi su jednostavni za primjenu, jer pri nabavki sistema za GPS praćenje dobiva se

uređaj sa već učitanim kartama i sve što je potrebno jeste priključiti uređaj na napajanje u vozilu,

a kao komunikacijski sistem može poslužiti i mobilni telefon.8


24

Najveću primjenu GPS je pronašao u:

- mobilnoj telefoniji,

- drumskom saobraćaju,

- GPS navigaciji,

- vodenom saobraćaju.

GPS omogućava efikasno snalaženje korisnika u urbanom prostoru, kretanje prema njihovim

krajnjim odredištima najpovoljnijim načinima i najkraćim putevima.

DGPS je vrsta relativnog pozicioniranja gdje monitorska stanica poznatog položaja prima

satelitske signale i izračunava pogreške. Taj podatak priopćava se korisnicima u određenom

području polumjera od oko 100-ak kkilometara. Da bi tačnije izračunao svoju poziciju, korisnik

treba posjedovati prijemnik za DGPS poruke uz odgovarajuće programe za njihovu obradu i

prezentaciju.

Određivanje položaja korisnika GPS sistema temelji se na mjerenju vremena preleta signala od

satelita iz čega se izračunava udaljenost prema izrazu:

l = c X tpr

gdje je:

l – udaljenost od satelita do korisnika

c – brzina svjetlosti u vakuumu

tpr – vrijeme proleta signala.

GPS postaje normalna dopunska oprema od početka ovog desteljeća poput ''air-condition'' ili CD-

R opreme. U pravokutnom koordinatnom sistemu razmak (l) između pozicije GPS korisnika i

staelita iznosi:

I = Pk - Ps

Gdje su Pk – koordinate korisnika, a Ps – koordinate satelita

Ako su poznate pozicije tri satelita i tačno vrijeme odašiljanja signala to sa satelita može se iz

sistema jednadžbi odrediti korisnikova pozicija. Vrlo je značajna vremenska preciznost i kontrola

frekvencija jer vremenska pogreška od 1 ns stvra pogrešku udaljenosti od 30 cm. Signal GPS-a

primjer je signala proširenog spektra (Spread Spectrum Signal) koji ima znatnu neosjetljivost na

smetnje i interferenciju. Sateliti rade na istoj frekvenciji uz dva nositelja:

L1 = 1575, 42 MHz

25

L2 = 1227, 60 Mhzza modulaciju se koriste dva koda :

- P kod (precision),

- C/A kod (Coarse Acquisition).

Brzina protoka bita C/A iznosi 1, 023 Mb/s i namjera mu je da posluži širokom krugu korisnika

uz manju preciznost. P kod ima brzinu protoka bita 10, 23 Mb/s i veliku preciznost, namijenjen je

ponajprije za specijalne korisnike. Kodovima se mogu koristiti oni koji raspolažu generatorom

istog koda kao i staelitski odašiljač, pri čemu je neophodna sinhronizacija generatora. Iz podataka

o putanjama satelita GPS prijemnik odabire 4 najpovoljnija satelita i generira njihove kodove radi

upoređivanja s kodovima satelita.

3. INTELIGENTNI TRANSPORTNI TERMINALI I SUČELJA

3.1 Pristup ITS reinženjiranju terminalnih sistema

Polazeći od temeljnih zamisli ITS-a i poznavajući prometno- inžinjerske i transportno-

tehnologijske probleme u transportnim treminalima moguće je pristupiti bitnom poboljšanju

performansi i reinženjiranju tog sistema. Tarnsportni terminalni sistemi općenito predstavljaju

početne i završne, odnosno tranzitne tačke transportnog procesa gdje putnik, roba ili pošiljka

ulaze u sistem ili izlaze iz sistema, odnosno mijenjaju mod prevoza.

Budući da se u terminalu mijenja i mod prevoza, može se govoriti o intermodalnim transportnim

terminalima za putnike i različite vrste terminala. U telekomunikacijskom prometu naziv terminal

odnosi se na korisnički uređaj: telefon, telefax, mobitel, PC komunikator itd.

Primjeri transportnih terminalnih sistema i tranzitnih sistema su:

- kolodvori i postaje u cestovnom prometu,

- kolodvori i postaje u željezničkom prometu,

- zračne luke,

- morske luke,

- robno-transportni terminali,

- logističko-distribucijski centri,

- Park&Ride sistemi.

26

Uvođenje ITS funkcionalnosti u transportne terminalne sisteme može bitno podići razinu

performansi kvalitetu usluga što se može mjeriti:

- većom produktivnošću prevozniak i davatelja terminalnih usluga,

- smanjenjem čekanja i vremenskih gubitaka za putnike,

- smanjenjem zagušenja prometnica,

- povećanjem sigurnosti i zaštićenosti putnika i tereta.

Pri temeljitom redizajniranju postojećih sistema potrebno je analizirati prevozne zahtjeve i

volumen prometa u određenom vremenu te trenutačne intenzitete protoka putnika, transportnih

događaja i tereta.

Sve dok je raspoloživi kapacitet ili propusna moć (C) u vremenu promatranja (T) manja od

ukupnog volumena prometa za promatrano razdoblje (t), postoji mogućnost poboljšanja

postojećeg sistema vremenskom preraspodjelom.

Osim toga, moguće je sistemskim upravljanjem potražnjom djelovati na prilagodbu polaznog

vremena i promjenu moda prevoza do odredišta. Performansa sistema predstavlja mjeru nekog

zahtjevanog ponašanja. Tarnsportni terminali su stavrnovremenski sistem tako da se procjena

performansi temelji na veličinama ostavrenih outputa i pravovremenosti.

U skladu sa poopćenim modelom prometnog sistema u terminalnim podsistemima, putnik, roba i

informacija ulaze u sistem, adaptiraju se za prevoz ili prenos mrežom te u krajnjem terminalu

napuštaju sistem uz obavljenu transportnu uslugu.

Za sistemski opis funkcija treminala koriste se input-output dijagrami procesa prilagođeni

konkretnom kontekstu. Pri tome je potrebno postići potrebnu razinu dekompozicije i

detaljiziranosti prikaza prilagođenoj informatičkoj obradi. Transportni entiteti (putnici, roba i

informacije) te prometni entiteti (vozila i dr.) čine osnovne inpute u procese koji se odvijaju u

terminalu.

Putnik može imati elektroničke načine plaćanja cestarine (kontaktne i beskontaktne kartice), roba

i pošiljke mogu se pratiti preko elektroničkih čipova ili ''tragova'' kao dio sistema Track&Trace.

Facilitatori procesa su odgovarajuća infrastruktura, objekti i uređaji koji omogućuju obavljanje

temeljnih i dodatnih funkcija terminala.9

9 Čauševid, S., Bošnjak, I.: Sustavsko inženjerstvo u transportu i komunikacijama, Univerzitet u Sarajevu Fakultet za saobračaj i komunikacije, Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti, Sarajevo, 2006.

27

Izlaz iz procesa su ukrcana i ispravna vozila sa korisnim teretom te nepoželjni outputi: otpad,

onečišćenja idr.

Proces mora biti vođen, odnosno kontroliran tako da se osigura odvijanje željenih transformacija

inputa u outpute. Uspješnost funkcioniranja iskazuje se performansama, odnosno kvalitetom

usluga za krajnje korisnike.

Slika 9. Input-output model procesa u terminalu

Performanse terminala međusobno se isprepliću s pokazateljima kvalitet usluga za krajnje

korisnike (barijere pristupa, čekanje, sigurnost posluživanja, udobnost itd.).

Performanse terminala općenito se mogu iskazati pokazateljima kao što su:

- dostupnost,

- učinkovitost odvijanja procesa,

- prosječno čekanje u procesu terminalnog posluživanja,

- varijabilnost trajanja posluživanja,

- razina sigurnosti odvijanja procesa u terminalu,

28

- troškovi funkcioniranja terminala,

- pouzdanost,

- kvaliteta sučelja.

Razina performansi terminala i kvaliteta usluge za korisnika bitno ovise o veličini prometnog

opterećenja i varijabilnosti dolazaka korisnika i vozila. Veća varijabilnost dolazaka bitno

smanjuje razinu performansi terminala uz isto prometno opterećenje.

3.2. Prilagođavanje postojećih informacijskih sustava rješenjima ITS-a

Pri uvođenju ITS-a, u terminalnom sustavu će, u pravilu, već postojati neka rješenja

informacijskog sustava podržanog računalima. U taj sustav su investirana sredstva i ljudi su se

navikli s instaliranim sustavom tako da postoji otpor promjenama. Kod ITS reinženjiranja

potrebno je terminalni informacijski sustav definirati, razvijati i implementirati kao interni dio

ITS-a. Za razvoj informacijskog sustava za inteligentni terminalni sustav u pravilu će se koristiti

objektno orijentirani pristup i metode. Reinženjiranje znači temeljno preispitivanje načina

funkcioniranja sustava pri čemu se ne treba preopterećavati postojećim rješenjima. U skladu s

konceptom životnog ciklusa potrebno je definirati temeljne zahtjeve, postaviti konceptualni

model i razvijati sustav koji će zadovoljiti zahtjeve uz odgovarajuće odmjeravanje troškova i

koristi.Pri modeliranju procesa najviša razina je dijagram konteksta kojim se definira obuhvat

promatranja i određuju granice sustava od interesa. Funkcionalni procesi u terminalu

dekomponiraju se sve dok se ne dobiju tzv. primitivne funkcije odnosno aktivnosti koje dalje ne

treba razlagati. U analizi i projektiranju procesa u terminalnim sustavima potrebno je povezati

prometno inženjerska znanja sa primjenom analitičko dizajnerskih tehnika. Postoji veći broj

metoda i tehnika koje su primjenjive u modeliranju procesa u terminalima uz odgovarajudu

informatičku podršku. Terminalni sustav je stvarni dinamički sistav koji obavlja određene

funkcije, odnosno procese.10


komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, š/k 2011/2012.

29

Slika 10. Terminalni informacijski sustav

Ulazi iz okoline mijenjaju stanje terminalnog sustava. Stanje sustava treba opisati sintezom

informacija o prošlosti kako bi se djelovanjem mogli postići poželjni izlazi. Promatranjem ili

mjerenjem prometnih veličina u terminalnom sustavu dolazi se do informacije o stanju sustava. U

bazama podataka sadržani su podaci koji opisuju sustav. Odgovarajući programi generiraju izlaze

iz baze podataka u obliku izvještaja, podrške odlučivanju i dr. Model procesa i model podataka

mogu se projektirati relativno neovisno pri čemu projektiranje modela procesa može prethoditi

modelu podataka ili obrnuto.

3.3. ITS u funkciji povećanja efikasnosti City logistike

Najuži centar grada u svim svjetskim metropolama, sa otprilike 1 do 2% od ukupne površine

grada inicira trećinu svih teretnih tokova.

3.3.1. Zadaci City logistike

Osnovni zadatak City logistike jeste redukcija ukupnog broja vožnji transportnih sredstava u

urbanim zonama i ublažavanje njihovih negativnih uticaja. Istraživanja su pokazala da se

primjenom ITS rješenja i telematskih sistema u City logistici mogu ostvariti sljedeći efekti:

1. Smanjenje troškova kompanija od 5 do 20%,

2. Smanjenje broja vozilo kilometara u gradskim sredinama do 60%,

30

3. Smanjenje broja pokretanja drumskih teretnih sredstava od 30 do 60 %,

4. Smanjenje broja ulazaka u pojedine gradske zone od 30 do 60%,

5. Veličina isporuke se povećava za 15%, a popunjenost vozila za preko 100%,

6. Smanjuje se potrebna radna snaga, vrijeme isporuke i emisija buke i štetnih gasova,

7. Povećava se pouzdanost isporuke.

3.3.2. City logistika i ITS u evropskim gradovima

Postoje mnogobrojni pozitivni primjeri upotrebe ITS-a u logistici u gotovo svim većim

gradovima u Evropi, a u nastavku su nabrojana najuspješnija rješenja. U Barseloni su napravljena

sljedeća poboljšanja: - napravljeno je 5000 uličnih zona za utovar/ istovar robe, - napravljene su

bočne trake „odvojene“ za saobraćaj u vršnim časovima, - svi novi barovi i restorani moraju da, u

okviru svojih prostorija, izgrade prostor za skladištenje.

Pozitivni primjer korištenja City logistike jeste u Osaki (Japan) gdje se primjenjuje zajedničko

korištenje istih teretnih vozila od strane većeg broja kompanija. Također imamo i globalnu

primjenu pojedinih ITS rješenja u logistici kao što su: napredni telematski sistemi GPS (Global

Positioning Systems), VICS (Vehicle Information and Communication Systems) i PHS (Personal

Handy- phone System).11

3.4. Telematski sistemi za prikupljanje podataka o radu vozila i vozača

Telematski sistemi za prikupljanje podataka o radu vozila i vozača omogućavaju obezbjeđivanje

informacija vezanih za rad vozila i vozača u cilju poboljšanja rada vozila:

- u pogledu potrošnje goriva,

- smanjenja troškova održavanja i osiguranja,

- povećanja bezbijednosti kretanja vozila.

Na osnovu podataka dobijenih od ove vrste sistema mogu se izvući zaključci za:

11 Deljanin Abidin, predavanja na predmetu:’’Logistika u transportu i komunikacijama’’, Fakultet za

saobraćaj i komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, š/k 2010/2011.

31

- stil vožnje vozača,

- određivanje vozača kojima je potrebna dodatna obuka.

Većina proizvođača vozila danas obezbjeđuje ovu vrstu proizvoda kao sastavni dio orginalne

opreme:

DAF DAF tel Renault Alcatel

MAN Fleet telematics Scania Infotronics

Volvo Dynafleet Mercedes Benz Fleet Board

3.4.1. Fleet Board sistem

Fleet Board sistem predstavlja telematski internet servis razvijen u svrhu kvalitetnijeg upravljanja

voznim parkom.

Fleet Board sistem pruža sljedeće mogućnosti i usluge svojim korisnicima:

1. Praćenje vozila:

- obavještavanje o redovnim servisima;

- upravljanje sustavom u slučaju pojave otkaza;

- operativne analize (analize stanja);

- tekstualno komuniciranje;

- bilježenje podataka vezanih za putovanje;

- utvrđivanje lokacije vozila;

2. Obavljanje transporta

- plan rada za pojedine prevozne puteve;

- upravljanje pošiljkama i obavještavanje klijenata;

- pradenje odvijanja transportnog zadatka;

- analizu obavljenog transporta.

Osnovne komponente Fleet Board sistema su:

1. Telefonski aparat; 32

2. Komunikacijski modul;

3. Prekidači za promjenu funkcije Fleet Board sustava;

4. GPS antena;

5. Fleet Board GSM antena;

6. GSM primopredajni uređaj;

7. Fleet Board kontrolna jedinica;

8. Kompjuter povezan sa terminalom za vozača;

9. Teminal za vozača: ekran/tastatura.

Slika 11. Osnovne komponente Fleet Board sistema

Fleet Board kompjuter je sa jedne strane povezan sa GPS antenom koja se postavlja na retrovizor

suvozačevog mjesta i koja se koristi za određivanje trenutne lokacije vozila. Podaci koji se

33

smještaju na ovaj kompjuter mogu biti raspoloživi vlasniku vozila. Prijem i slanje podataka se

vrši putem GSM mreže. Za ovu svrhu potrebno je postaviti GSM antenu na krovu kabine vozila

koja je povezana preko GSM primopredajnog uređaja sa Fleet Board kompjuterom. Antena treba

da se postavi na što većoj visini jer je u tom slučaju potrebno manje energije za prijem signala

željenog kvaliteta. Podaci koji se prenose memorišu se u Fleet Board serveru. Ti podaci su

dostupni vlasniku vozila preko interneta uz unos odgovarajuće šifre za pristup. Na taj način

vlasnik vozila ima uvid u tehničko stanje vozila u svakom trenutku. Pored toga, vlasnik vozila

ima mogućnost skidanja podataka po povratku vozila u bazu, kao i utvrđivanja tehničkog stanja

pojedinih komponenti vozila priključivanjem dijagnostičkog aparata. Za prijenos podataka može

se koristiti i GPRS koji predstavlja poseban sustav u okviru GSM mreže. Umjesto protoka

podataka preko stalne veze, ovaj paket koristi mrežu jedino onda kada se pojave podaci koje

treba prenijeti. Podaci se prijenose do mreže pomodu IP40 tehnologije koja omogudava prenos

podataka bez direktnog povezivanja na prijemnik. Podaci se tako sakupljaju u pravilnom

redoslijedu za prijenos do prijemnika. Zahvaljujudi ovoj tehnologiji omogudeno je istovremeno

korištenje kanala za prenos podataka od strane više korisnika time se bolje iskorištava kapacitet

GSM mreže. Takođe ovakav način prenosa podataka je jeftiniji obzirom na količinu informacija

koje se prenose. 12

ZAKLJUČAK

12 Sokolija Kemo, predavanja na predmetu:''Nadzor i regulisanje cestovnog saobraćaja'', Fakultet za

saobraćaj i komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, Š/k 2011/2012.34

ITS preorijentacija prometne politike znači prilagodbu načela, mjera i instrumentarija

usmjeravanja razvoja prometne infrastrukture i tehnologije usklađenih s općedruštvenim i

gospodarskim ciljevima. Održivi razvitak prometnog sustava podrazumijeva primjenu ITS

rješenja s integracijom različitih modova transporta i stvaranjem inteligentnih transportno-

logističkih mreža (ITLS).

Ciljevi iz nacionalne prometne politike i strategije razvitka prometa i informacijsko

komunikacijske infrastrukture početkom 21. stoljeća u uskoj su interakciji s razvojem ITS-a.

Naglasak je na preorijentaciji s cestovnog na druge ekološki i energetski povoljnije načine

prijevoza putnika i roba, uz cjelovitu transportnu uslugu od kraja do kraja.

Osim cestovnog prometa, ITS je prisutan i u drugim granama prometa (željezničkog, vodnog,

zračnog itd.). Program i projekti modernizacije željeznice uključuju niz rješenja koje treba

integrirati s ITS-om, a to su: napredni sustavi informiranja putnika, daljinsko upravljanje

prometom vozova, gradnja GSM mreže u većim kolodvorima, osiguranje cestovno-željezničkih

prelaza, osiguranje kololodvora i transportnih skladišta, poboljšanje procesa na pograničnim

kolodvorima.

Napredni učinci ITS rješenja u željezničkom prometu odnose se na smanjenje vremena čekanja i

gubitaka, uštede goriva i energije, povećanje sigurnosti i zaštite putnika i tereta, bolju

informiranost korisnika usluga, bolju integraciju itd. U pomorskoj navigaciji i zračnom prometu

već dulje vrijeme postoje tehnička i organizacijska rješenja koja se mogu uključiti u ITS kao

transmodalni sustav.

Budući da je ITS ključna odrednica razvoja prometa, transporta i logistike u prvoj polovici 21.

stoljeća, za očekivati je uključivanje značajnog dijela informatičke zajednice u te projekte. U

razvoju ITS-a primjenjuju se objektno orijentirane metode i pomagala, što je u skladu s razvojem

informatičke tehnologije.

LITERATURA

35

1. Bošnjak, I.: Inteligentni transportni sustavi I, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,

2007.godina. ;

2. Čauševid, S., Bošnjak, I.: Sustavsko inženjerstvo u transportu i komunikacijama,

Univerzitet u Sarajevu, Fakultet za saobračaj i komunikacije, Sveučilište u Zagrebu

Fakultet prometnih znanosti, Sarajevo, 2006. ;

3. Deljanin Abidin, predavanja na predmetu:’’Logistika u transportu i komunikacijama’’,

Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, š/k 2010/2011. ;

4. Ezgeta Drago, predavanja na predmetu:’’Inteligentni transportni sistemi’’, Fakultet za

saobraćaj i komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, š/k 2011/2012. ;

5. Sokolija Kemo, predavanja na predmetu:''Nadzor i regulisanje cestovnog saobraćaja'',

Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, Š/k 2011/2012.

36

primjena its-a u logistici.docx

Documents