1

PRIMALJSKI VJESNIK

2

PRIMALJSKI VJESNIK

Drage kolegice,

Pred vama je novi broj Pri-maljskoga vjesnika koji u sažetu obliku donosi brojne stručne članke, obavijesti i izvještaje. Moram vam zahvaliti na radovi-ma koje ste poslale u naše ured-ništvo te i na taj način pokazale svoju zainteresiranost i ljubav prema primaljstvu.

Uvjerena sam da će vam Primaljski vjesnik biti koristan izvor znanja o aktualnim pitanjima primaljske struke te se stoga nadam da nećete samo pratiti izla-ženje ovog časopisa nego ćete i aktivno sudjelovati u njegovu oblikovanju.

Novi broj Primaljskoga vjesnika donosi članke udruga koje se bave pitanjima i problemima usko ve-zanima uz naš rad. Zahvaljujem udrugama za sindrom Down – Udruzi Rijeka 21, Udruzi Hepatos i ostalima što su podijelili s nama svoje dragocjeno vrijeme i znanje.

U ovom broju časopisa možete pronaći i mnoge zanimljive izvještaje s brojnih skupova i sastanaka kojima smo prisustvovale u prethodnom razdoblju.

Koristim priliku da najavim XXXI. simpozij HUP-a koji će se održati od 26. do 28. travnja 2007. u Trogiru te vas u ime Udruge pozivam da se odazovete u što većem broju.

Na kraju želim pozvati sve kolegice na suradnju u našem časopisu. Javite se našem uredništvu pisanom riječju, svojim opažanjima i prijedlozima, kako biste tako na stručan način učinile boljim Primaljski vjesnik te pridonijele našoj struci. Ovo je zapravo dobra prigo-da za sve primalje, pogotovo mlade, da se uz svakod-nevni rad okušaju i u pisanju stručnih članaka .

Zahvaljujem svima koji su pomogli izlaženje ovog broja Primaljskoga vjesnika!

Ovaj broj časopisa financijski je potpomoglo Mini-starstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Grad Bakar i ostali sponzori.

Hvala i ugodno čitanje!Ksenija Zečević

Izdavač: Hrvatska udruga primalja, Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, www.udrugaprimalja.hr, žiro-račun: 2360000-1101743245 Zagrebačka banka Glavna urednica: Ksenija Zečević, e-mail: ksenijazecevic@net.hr, mob.:098/436-625 Uredništvo: Renata Huzanić, Borislava Farina, Silvana Tomić Lektor: Margareta Medjurečan Grafičko oblikovanje: Alen Čar Slim Priprema i tisak: Tiskara Šuljić, siječanj 2007. Naklada: 1000 primjeraka List je besplatan.

Školovanje primalja u Hrvatskoj ........................ 3Što je prirodni porod? ......................................... 4Reanimacija novorođenčeta u rađaonici ............. 6Trbušni ples i trudnoća ...................................... 10Primalja – jučer, danas, sutra ............................ 11Homeopatija za trudnoću i porod ...................... 12Distocija ramena .............................................. 15Bea i njen početak ............................................. 17Prevencija i liječenje poslije-porođajnog krvarenja ............................ 20Sindrom Down .................................................. 22Hepatos pobjeđuje hepatitis! ............................. 23Simpozij o dojenju ............................................ 25Peti rođendan udruge Roda ............................... 26Dan u životu malavijske primalje ..................... 27Povijest primaljstva u Malaviju ........................ 27Neprocjenjiva važnost kontakta koža na kožu i prvog podoja za zdravlje novorođenčeta ......... 28«Sretna beba je dojena beba» ............................ 3428. ICM (International Confederation of Midwives) kongres ....................................... 34Izvještaj sa sastanka EMA-e ............................. 35Međunarodni kongres primalja u Ljubljani ...... 37Četvrti kongres makedonskih medicinskih sestara i primalja ........................... 37Primaljstvo u Republici Makedoniji ................. 38Europeizacija hrvatskog sestrinstva .................. 39Sustav osiguranja kvalitete za neprofitne organizacije (SOKNO) .................... 40Seminar - Aktivni porođaj (Active Birth) ......... 41Midwifery today international conference «Soaking up midwifery knowledge» - Upijanje primaljskog znanja ...... 42Certifikat IBCLC - “zlatni standard” u radu s dojiljama .............................................. 46Stručni sastanak povjerenstva za zaštitu i promicanje dojenja ............................................ 47Simpozij primalja s međunarodnim sudjelovanjem u Trogiru ................................... 48Izvješće s prvog sastanka sektorskog vijeća - područje zdravstva i socijalne skrbi ................ 50

Sadržaj

3

PRIMALJSKI VJESNIK

U Hrvatskoj je školovanje primalja posebno zapostav-ljeno i nije ni slično onome što postoji u zemljama

članicama EU. Djevojke (ne postoji nijedan muškarac-pri-malja u zemlji) upisuju Školu za primalje – odmah nakon osnovne škole - koja traje četiri godine. Na koncu četvrte godine školovanja polažu maturu i tad se zapošljavaju. Prvu godinu dana rada odrađuju pripravnički staž tije-kom kojeg dobivaju 70% plaće. Ipak, vrlo je uobičajeno da volontiraju jer žele doći do državnog ispita, a bolnice zapošljavaju vrlo malo pripravnica. Ako primalja ponudi da volontira puno lakše se zaposli kao pripravnica. Unatoč tome, najčešće dobije otkaz po završenom pripravničkom stažu. Po obavljenom pripravničkom stažu polažu državni ispit propi-san za primalje i dobivaju potvrdu o položenom stručnom ispitu, no to nije dokument koji omogućava samostalan rad već potvrđuje da je odgovorna za pružanje primalj-ske skrbi uz nadzor i prisustvo liječnika opstetričara. Primalja koja svoje školovanje obavi u najkraćem mogućem roku.

U trenutku polaganja državnog ispita ima samo 19 godina! Za nju je tad školovanje završeno jer studij za primalje u Hrvatskoj ne postoji. Primalje u Hrvatskoj nose naziv „primalja“ iako po onome što rade zadovoljavaju definiciju opstetričke sestre ili primaljskog asistenta. Za svaku inicijativu i postupak moraju imati dozvolu liječ-

nika što uključuje, primjerice, davanje vode za piće ili mijenjanje položaja tijela tijekom trudova (neki liječnici ne dozvoljavaju da rodilja ustane). Primalja u Hrvatskoj može raditi u državnim bol-nicama, na ginekološko-porođajnim odjelima, ili pak u domovima zdravlja u ginekološkoj ambulanti. Ne postoje primalje u patronažnoj službi, ne postoje porodni centri, ne postoje centri za planiranje obitelji, a ne postoji zasad nijedno privatno rodilište. Primalje koje žele imati višu stručnu spremu završa-vaju srodni studij – sestrinstvo. S tom kvalifikacijom mogu

biti voditeljice odsjeka ili odjela, tzv. „glavne sestre“, međutim taj studij nema veze s primaljstvom i njihovo se znanje i umijeće ne povećava u primaljstvu, već u općim predmetima kao što su interna medicina, kirurgija i opća zdravstvena njega. Većina bolnica prakticira medikalizirani pristup porodu koji se provodi rutinski. Primalje u Hr-vatskoj izvršioci su intervencija, terapije i postupaka koje odredi

liječnik, s vrlo malo mogućnosti individualnog i holistič-kog pristupa trudnici, rodilji i babinjači. Iako postoje brojne inicijative za osnivanje studija, obećanja ministra zdravstva i sl., zasad su sve akcije po-duzete u tom smislu ostale bez rezultata.

Iva Podhorsky Štorek, vms, primalja

Školovanje primalja u Hrvatskoj

Zbog nepostojanja studija primaljstva, u Hrvatskoj primalja ne može i ne smije:• Samostalno voditi trudnoću i fiziološki

porod (stav glavom), bilo u bolnici bilo kod kuće – ne postoji mogućnost rađanja u vlastitom domu

• Osnovati porodni centar ili centar za pla-niranje obitelji

• Samostalno savjetovati žene o zdravoj trudnoći i prirodnom porodu

MISIJAHrvatska Udruga primalja je oblik dobrovoljnog udruživanja primalja s područja RH radi zaštite i pro-micanja njihovih strukovnih, znanstvenih i socijalnih interesa. Udruga promiče, zastupa i štiti interese pri-malja, unaprijeđuje primaljstvo kao djelatnost unutar sustava zdravstvene skrbi, brine za ugled primalja, o njihovoj trajnoj naobrazbi i predanom obavljanju zvanja.

VIZIJAKvalitetno obrazovane primalje, koje predstavljaju ključne osobe/partnere budućim roditelji-ma pri pružanju skrbi u fiziološkoj trudnoći, porođaju i u razdoblju babinja.

4

PRIMALJSKI VJESNIK

2000. godine, povodom izlaska hrvatskog prijevoda njegovih dviju knjiga “Preporod rađanja” i “Ljubav očima znanosti”, Hrvatsku je posjetio svjetski poznati kirurg i opstetričar dr. Michel Odent, pionir prirodnog porođaja djece koji je još 1970. u francusku državnu bolnicu uveo koncepciju rađaona s domaćom atmosferom i prvi bazen za porod u vodi. Kada je dr. Odent posjetio Hrvatsku ni-jedna naša bolnica nije nudila elemente prirodnog poroda. Danas, 4 godine kasnije, svega par hrvatskih bolnica nude mogućnost porođaja u vodi i druge elemente prirodnog poroda. Što je zapravo prirodni porod i je li njegova bit samo mogućnost biranja načina porođaja (primjerice, u vodi) ili je prirodni porod, za rodilju i novorođenče, ipak nešto mnogo više? Evo što o tome kaže dr. Odent prema iskustvima rada njegove bolnice u francuskom gradiću Pithiviersu.

Žena u trudovima stiže u kliniku. Njen prvi kontakt s primaljom je važan; primaljin blagi pogled, osmijeh, riječi i geste, sve to ima blagotvorno djelovanje na porod. Odluke koje se naprave u to vrijeme također mogu biti značajne. Naprimjer, iskusna primalja će moći odrediti točan stupanj trudova. Ako su tek počeli, primalja može savjetovati ženi da pričeka prije nego dođe u kliniku - možda prošetati ili čak, ako živi u blizini, na neko vrijeme otići kući. Ako se žena vrati u poznato okruženje i ostane aktivna, vjerojatno je da će, kada se vrati u kliniku, trudovi već dobro uzna-predovati. Ako žena ostane u klinici tijekom cijelog prvog stupnja trudova - stupnja kada se cerviks postupno širi - mi joj pomažemo, ali ne na neki predodređeni način; iz isku-stva smo naučili da ne djelujemo mehanički ili dogmatično. Svaka žena je različita, i iz toga slijedi da će svaki porod biti drugačiji. Mi to prihvaćamo. Ne planiramo određene strategije niti usvajamo čvrsta i neupitna pravila.

Za početak, u Pithiviersu želimo razoriti sliku trudnice kao pacijentice koja je tako duboko usađena u zapadnoj kulturi. Odvraćamo ženu koja dolazi u bolnicu od namjere da spremno obuće spavačicu i legne u krevet. Prva faza trudova se može dogoditi u spavaonici ili u velikom dnev-nom boravku ili u rađaonici. Tijekom tog vremena, neke žene odluče hodati hodnicima ili lagano šetati u vrtu. U Pithiviersu naglašavamo da je sve moguće. Kako prvi stadij trudova napreduje i kontrakcije postaju snažnije, osjeća-mo da je za majku najbolje da ode na mirno, zatamnjeno mjesto. Žena koja sluša vlastito tijelo treba se sabrati i nesklona je vanjskim ometanjima. Vedro okruženje može olakšati prijelaz u unutarnji svijet. Konačno, mnogi sisavci, rađaju u mračnim, tihim, povučenim mjestima. Onda nije iznenađujuće da ljudska bića također traže takve uvjete za trudove i porod. Naša “primitivna soba” uređena je da zadovolji tu potrebu. U idealnom slučaju, treba smanjiti sve osjetilne podražaje. Ponekad, tiha smirujuća muzika pospješuje osjećaj mira i tišine. Soba je dovoljno topla da bi se žena bez odjeće osjećala ugodno. Mnoge uklone na-očale ili kontaktne leće da bi se potpunije usmjerile spram unutarnjeg svijeta. Ženu u trudovima potiče se da vjeruje onome što osjeća, da se kreće kako joj volja, da zauzme bilo koji položaj koji joj spontano dođe. Može hodati, sjediti, klecati, naslanjati se na nekog ili nešto ili ležati, već prema osjećaju. Dobivši takvu slobodu, žene rijetko, na dulje

vrijeme, odabiru polegnuti li po-lusjedeći položaj, jednostavno zato jer nisu udobni. Iz istoga razloga, većina ih prirod-no, prema kraju trudnoće, izbje-gava ležanje na leđima i, umjesto toga, više se vole sklupčati na boku. Ako je žena u trudovima na leđima i oklijeva se kretati uokolo ili promijeniti položaj, ponekad ne odolimo objasniti joj da taj položaj ograničava prijenos kisika bebi, jer ometa protok krvi u uterus pritišćući aortu i venu cavu. Ovo je objašnjenje zapravo nepotrebno budući da, u ranim fazama trudova, većina žena instinktivno voli stajati sagnuto napri-jed, osloniti se na komad namještaja ili se spustiti na ruke i koljena. Nije slučajno da tolike žene spontano otkrivaju taj položaj i dugo u njemu ostaju; on djelotvorno smanjuje bol, osobito bol u leđima. K tome, to je neka vrsta fizičkog umotavanja u sebe koje ženi olakšava da zanemari vanjska ometanja. (Taj položaj nalikuje položaju molitve, koja je sama po sebi prijelaz u drugačije stanje svijesti.) Čini se da klecanje također igra važnu ulogu s mehaničke točke gledišta. U slučaju rađanja na zadak koje cesto uzrokuje najdulje i najteže trudove, ono pomaže rotaciji bebine glave u pelvisu. Budući da su djetetova leda najteži dio njegova tijela, beba će imati tendenciju da se okrene prema otvoru uterusa kada je žena oslonjena na ruke i noge. Kao sažetak, hodanje, klecanje, sjedenje, stajanje, oslanjanje na nekog ili nešto najuobičajeniji su osnovni položaji u trudovima, ali svaki ima bezbrojne individualne varijacije.

Primalje se brinu o osnovnom - osiguraju da je soba topla, tamna i tiha i da se svaka žena osjeća slobodnom po volji mijenjati položaje. Nude vodu, voćni sok, med i šećer koji osiguravaju tekućinu i kalorije potrebne za težak posao poroda. Lako je druge naučiti kako slijediti korake naše rutine. Ali pomaganje ženi u trudovima obuhvaća mnogo više od tih jednostavnih zadataka. Obuhvaća suosjećanje, intuiciju i nadahnuće; to je umjetnost. Intuitivni osjećaj je taj koji omogućuje primalji “naslutiti” da li ljudi, prisutni tijekom trudova, igraju pozitivne ili negativne uloge. Žene u trudovima cesto žele pored sebe nekoga koga poznaju i čini se da imaju potrebu da tijekom poroda uspostave osobit odnos s barem jednom osobom. U mnogim slučajevima je to ženin partner. Neke buduće majke više vole na kliniku povesti sestru ili prijateljicu. Ako je prijateljica ili sestra sama imala spontani prirodni porod unijet će u ovaj događaj svoje pozitivno iskustvo; ako nikada nije imala djece, ili ako je imala samo porod carskim rezom, mogla bi unijeti strah i tjeskobu. Druge žene više vole pored sebe neko-liko ljudi. Često sve što ženi treba je nazočnost iskusne i suosjećajne primalje.

Važnost primalja se ne može dovoljno naglasiti. Neovisno o određenoj opstetricijskoj praksi, veći broj žena ima normalne trudove i porode tamo gdje primalje trenutno igraju veću ulogu u porodu, bilo da je to u Irskoj, u Nizozemskoj ili, ovdje, u Pithiviersu. Veoma je važno da

Što je prirodni porod?

5

PRIMALJSKI VJESNIK

primalja bude žena - istina koja nije tako očigledna, budući da su škole za primalje u zemljama, kao što su Francuska, Švedska i Velika Britanija, počele prihvaćati muškarce. Trudovi, porod i dojenje djelomično su spolna zbivanja i spol prisutnih ljudi mora se uzeti u obzir. Kontakt između pomoćnika pri porodu i rodilje može biti izvanredno blizak i snažan. Rodilja je u posebno ranjivom fizičkom i emotiv-nom stanju, sklona da barem privremeno postane ovisna o svojem pomagaču. Spolne primjese koje mogu pratiti takav kontakt s muškim pomagačem mogu sputati ženu da se ponaša onako otvoreno i spontano kao što bi voljela, ili mogu učiniti da se kasnije čak osjeća posramljenom zbog onoga što je razotkrila o sebi. Naravno, to nije tako jednostavno. Uz svu važnost spola, bitna kvaliteta koju pomagač - muškarac ili žena - mora imati jest sposobnost pomaganja ženi da se osjeća sigurno i lagodno. Da zaklju-čimo, privatnost, intimnost, mir, sloboda za trudove u bilo kojem položaju i susretljivo prisustvo primalja ključni su za spontanu prvu fazu trudova. Jarka svjetla, iznenadna buka, hladni aparati i maskirani uljezi - tipično okruženje suvre-mene bolnice - zajedno s odsutnošću primalja, nijekanje ili nepoznavanje njihove važnosti i primoravanje žene na ograničeni položaj - sve to koći trudove. Ipak, čak i kada je žena u najpovoljnijoj atmosferi, dilatacija se ponekad zaustavlja i kontrakcije postaju bolnije i manje djelotvorne. Na toj točki, topla kupka često može pružiti olakšanje. Sada u klinici imamo dva mala bazena koja koristimo u tu svrhu. Žena često, sve do vrata, uroni u toplu vodu. Ponekad pažljiva ruka nježno pridržava njenu glavu dok su joj uši uronjene. U ba-zenu trudovi postaju lakši, ugodniji, manje bolni i djelotvorniji. Voda ženu čini bestežinskom; može plutati i više se, tijekom kontrakcija, ne mora boriti protiv težine vlastitog tijela. Dalje, toplina vode smanjuje lučenje adre-nalina i opušta mišice. Voda također može potaknuti alfa valove u mozgu, stvarajući stanje mentalne opušteno-sti. Opuštanje zauzvrat dovodi do brze dilatacije. Ponekad, kada trudovi ne napreduju, odvrtanje slavine, pogled i zvuk mlaza vode, dovest će do poroda i prije nego se bazen napuni! Voda može biti prijatna poput ljubavnika, majke ili primalje. Privlačnost, koju trudnica osjeća prema vodi, još uvijek nam je misterij. Mnoge buduće majke govore da ih voda privlači; osjećaju snažan poriv da urone u valove, ili sa-njare kako plutaju na površini. Neke žene, koje se tijekom trudnoće osjećaju snažno privučene vodi, osjećaju prema njoj još veću privlačnost tijekom trudova. Druge nam opet govore da ne vole vodu ili da ne znaju plivati. No, kad trudovi počnu, te iste žene će iznenada krenuti prema bazenu, žustro ući u njega i neće htjeti izaći!

Kako se prva faza trudova približava kraju, žena obično izlazi iz bazena. Osjeća potrebu da postane aktiv-nija, da pomogne izlasku djeteta. Često, na tom stupnju, žena može imati izgubljeni pogled, čak izgleda kao da je u drugom svijetu; ako uopće govori, ponavljat će jednu te istu riječ ili jednostavne rečenice. To su nam sve zna-

kovi da reagira na ono što je u njoj instinktivno i da je dostigla dobru hormonalnu ravnotežu. Daleko od toga da smatramo njeno stanje iracionalnim i bespomoćnim, tada smo sasvim sigurni da ona najbolje zna što učiniti da bi pomogla svom djetetu doći na svijet. Znamo da je druga faza trudova počela kada žena, koja je stajala ili hodala uokolo, iznenada tijekom kontrakcija želi saviti koljena i ima hitnu potrebu da zgrabi nešto ili nekoga. Ako ona i njen partner stoje zagrljeni, objesit će mu se oko vrata. U slučaju da njen partner stoji iza nje, ona može čučnuti dok je on podupire ispod pazuha.

Iako su čučanje i vješanje na našoj klinici uobičajeni položaji za drugu fazu trudova, ni u kojem slučaju nisu pravila. Žena je slobodna pronaći bilo koji položaj koji pogoduje njenom osjećaju udobnosti i opuštenosti. Može zauzeti raznolike asimetrične položaje, sjedeći s jednom nogom ispruženom ili saginjući se na stranu; može pože-ljeti leci, ispružiti se na boku, sjesti na stolicu, ili se spustiti na sve četiri. Može čak roditi u vodi, način koji se pojavio iz našega korištenja bazena.

Ponekad su žene u bazenima toliko opuštene da su nevoljne izaći iz vode, čak i kad već osjećaju da trudovi brzo napreduju. Čini se kako žene znaju da uopće nije opasno roditi u vodi; nema rizika za novorođenče, koje je, konačno, poznavalo samo vodeno okruženje. Beba će početi udisati zrak svojim plućima tek kada izađe na

površinu vode i iznenada, po prvi puta, osjeti razliku u atmosferi i temperaturi.

Koji god položaj žena našla, zapazili smo da je, pri pomaga-nju, nježnost isto toliko važna kao i tehnika. Iskusne, suosjećaj-ne pomoćnice u stanju su osjetiti ženin mir, napetost, ili strah iz strukture i vlažnosti njene kože. Tijelom uz tijelo, kožom uz kožu, primalja će se oslanjati na dodir i držanje žene, više nego na razgovor. Kada govori, rabit će jednostavne riječi, riječi koje može razumjeti i malo dijete. To idealno zajedništvo ne isključuje stupanj čvrstine u određenim situacijama. Naprimjer, ako se žena upravo prije posljednje dvije ili tri kontrakcije osjeća pospanom, pomoćnica je treba potaknuti da ostane aktivna. Tada je važno reci nešto poput: “Prekasno je odložiti porod,

vrijeme je...” Međutim, u ovakvim trenucima riječi su nevažne, a određene riječi - kao “istiskujte” ili “snažni-je” - mogu zapravo imati potpuno negativno djelovanje. Najčešće žena u porodu točno zna što osjeća i određene upute mogu biti samo u sukobu s njenim iskustvom. Ja sam sklon ne govoriti ništa. Ako nešto kažem, to će biti nešto kao: “Dobro... dobro... neka beba dođe...” Ako izgleda da je žena zahvaćena strahom ili osjećajem neuspješnosti, mogu savjetovati: “Ne istiskujte, ne istiskujte,” ili “Ne zadržavajte, vičite, vrištite, ako želite.”

Dr. sci. Michel Odent, dr. med.,Primal Health Research Institute, London, UK

6

PRIMALJSKI VJESNIK

Otac koncepcije perinatologije prof. Erich Saling je na prijelomu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća genijalno primijetio da boljim metodama nadzora ploda možemo osigurati sigurniji perinatalni ishod. Kasnije je iz toga proizašlo da jedino dobra organizacija i timski rad mogu doprinijeti poboljšanju skrbi trudnice, fetusa i novorođenčeta, te da se na taj način mogu osigurati bolje preživljavanje i kvaliteta života.

Značajan doprinos razvoju perinatologije dao je ultra-zvuk kao neinvazivna metoda, koja je zajedno s ostalim prenatalnim metodama nadzora kao što su amnioskopija, fetalna pH metrija, kardiotokografija i određivanje zrelosti pluća ploda, omogućila praćenje morfoloških i funkci-onalnih aspekata zdravstvenog stanja embrija i ploda. Pronađena je i sofisticirana tehnologija koja je omogućila sve bolje liječenje ploda i rizične novorođenčadi u skupim jedinicama intenzivne skrbi, no ipak je tehnologija bez poštivanja bazičnih principa kvalitetne perinatalne skrbi nedovoljna za osi-guranje dobrog konačnog ishoda.

Tu koncepciju je u Hrvatskoj razradio još 1984. godine prof. Dražančić, no službeno ona ni do danas nije zaživjela, iako je bilo više pokušaja njena uvođenja.

U Hrvatskoj ima, ako se izuzmu kombinira-ne dijagnoze, oko 4% teško ugroženih trudnoća (rani i vrlo rani prerani porod, eklampsija, teška preeklampsija, o inzulinu ovisni dijabetes, Rh imunizacija, rani zastoj rasta fetusa, akutni sin-drom intraamnijske infekcije), a 6% živorođene novorođenčadi zahtijeva smještaj u JINT. Blaže ugroženih trudnoća (kasna nedonošenost, više-plodna trudnoća, blaže EPH gestoze, gestacijski dijabetes, prenešenost, kasi zastoj rasta fetusa, latentni sindrom intraamnijalne infekcije, produljeni porod, anomalije stava i rotacije glavice čeda, stav zatkom čeda) je oko 16%, a 12% te djece zahtijeva pojačanu neonatalnu njegu.

Poznata je činjenica da poslije rođenja započinje tzv. adaptacijsko razdoblje na promijenjene uvjete života. Na-kon devet mjeseci u uterusu, dijete se časom rođenja mora prilagoditi na potpuno različite uvjete i započeti samostalno disati. Poticaj za prvi udah je pad parcijalnog tlaka kisika u krvi, porast parcijalnog tlaka ugljičnog dioksida, nagla promjena temperature, svjetlosni podražaj, dekompresija prsnog koša.

Uz pravilno uspostavljanje disanja potrebno je prila-gođavanje krvotoka, termoregulacije, probave i funkcije bubrega.

Ako je naslijeđena osnova novorođenčeta normalna i ako su uvjeti intrauterinog rasta i razvitka bili optimalni, a porođaj je protekao u fiziološkim okvirima, novorođenče će se bez teškoća prilagoditi novim uvjetima života. U

protivnom, mogu nastati teškoće već u prvim satima, danima i tjednima života

Prema stupnju ugroženosti novorođenčad možemo podijeliti na slijedeći način.• Zdravo novorođenče, bez ugroženosti ili s minimal-

nim, klinički neizraženim simptomima• Potencijalno ugroženo novorođenče, bez izraženih

simptoma• Ugroženo novorođenče s latentnim znakovima bole-

sti• Ugroženo novorođenče s uočljivim znakovima bole-

sti• Uočljivo oštećeno novorođenče• Smrt u perinatalnom razdoblju

Za porod ugroženog novorođenčeta u rađaonici treba pripremiti Stol za reanimaciju s grijačem i izvorom svijetla s

gornje strane Izvor kisika i komprimiranog zraka s odguvarajućim

ventilima i mjeračima protoka i tlaka (zrak s nega-tivnim tlakom za sukciju), s odgovarajućim cijevima i spojevima za O2 i aspirator

Balon za umjetnu ventilaciju Maske različitih veličina Laringoskop Endotrahealni tubusi različitih veličina i konektor Oralni aspiratori Orogastrične ili nazogastrične sonde Pupčani kateteri Lijekovi, štrcaljke i igle Sterilne rukavice Sterilne pelene

Reanimacija novorođenčeta u rađaonici

7

PRIMALJSKI VJESNIK

Na porodu ugroženog novorođenčeta osim spe-cijalista ginekologa i primalje trebaju biti nazočni pedijatar-neonatolog i medicinska sestra/primalja iz JIL (neonatološki tim).

Zdravstvena njega novorođenčeta neposredno po poro-du (u rađaonici) ovisi u najvećoj mjeri o njegovu stanju vitalnosti neposredno po porodu na osnovi plača nedonoščeta (disanja) boje kože i vidljivih sluznica srčane akcije: pulzacije pupkovine i/ili auskultacije

srcaVažno: nije Apgar ocjena !!!

Intervencije medicinske sestre/primalje obuhvaćaju:

• Održavanje tjelesne temperatureOdmah po porodu novorođenče je izloženo znatnom

gubitku tjelesne topline. Iz maternice u kojoj je bilo na idealnoj temperaturi od oko 37,5 ° C suočava se odjednom s nuždom da samo održava tjelesnu temperaturu, i to u novim i za njega stresnim okolnostima. Mjere kojima se taj stres može umanjiti sastoji se u stvaranju termoneutralnog okoliša. To je ona temperatura okoliša pri kojoj je stopa potrošnje kisika u organizmu najmanja.

Po porodu novorođeno je dijete izloženo mokrom i hladnom okolišu. Brzo hlađenje konvekcijom (prijenosom s predmeta na okolnu struju zraka) preko novorođenačke kože rezultira naglim padom temperature, brzinom od 0,2 do 1° C/min. Ne zaboravimo da su rađaonice hladne i da je razlika u temperaturi 10 do 15 °C.

Također, nedonošče gubi veliku količinu vode, a time i topline evaporacijom (hlapljenjem) kroz kožu iz dva razloga:

1. Njegov je epidermis vrlo tanak, nema keratina, koji kod starijeg, zrelijeg djeteta služi kao zaštita od isparavanja. Kod nedonoščadi ispod 26 tjedana gubitak vode kroz kožu može se usporediti s gubitkom kod teških opeklina. Nedonošče od 26 tjedana moglo bi izgubiti i oko 180 ml / kg / dan, odnosno 100 kcal / kg / dan samo evaporacijom. Važno je znati da epidermis postiže zrelost s 32 tjedna gestacije, pa će i gubitak vode odnosno topline kod nedonoščadi gestacije veće od 32 tjedna biti manji. Također, koža nedonoščeta postiže zrelost terminskog djeteta već za 2 tjedna, bez obzira na težinu i gestacijsku zrelost, čime se smanjuje veća opasnost od gubitka tjelesne topline i postupno uspostavlja termoregulacija.

2. Ima relativno veliku površinu tijela, odnosno kože, u odnosu na tjelesnu težinu. Uspoređujući odnos površine tijela prema težini tijela kod odraslog čovjeka izračunava se prema formuli 25 cm2 /kg ( 70 kg ∙ 25 = 1750 cm2 ), a kod nedonoščeta 100 cm2 /kg (1,5 kg ∙ 100 = 150 cm2 ). Iz toga je vidljivo da nedonošče ima 4 puta veću površinu tijela u odnosu na težinu nego što to ima odrastao čovjek.

Tjelesna temperatura tijekom prve opskrbe nedonoščeta ili reanimacije održava se najbolje na posebno grijanom stoliću za reanimaciju. Može poslužiti topli termofor ili grijalica. Važno je da se dijete ne rashladi (ono ne smije biti toplije od okoline ! ), u protivnom, pothlađivanje će biti dodatno uzrokovano zračenjem (od toplijeg prema hladnijim predmetima) i provođenjem (dodirom toplijeg s hladnijim predmetima).

S gubitkom svakog stupnja tjelesne temperature, povisuje se potrošak kisika za održavanje bazalnog metabolizma. Da bi spriječili pothlađivanje nedonođeno dijete treba prihvatiti toplim pelenama i odmah mu dobro obrisati glavicu (glava ima najveću površinu kože u odnosu na tijelo i veliku mrežu površnih krvnih žila). Mokru pelenu zatim treba zamijeniti drugom suhom i toplom te krenuti na reanimaciju ako je potrebno.

U prvih 30-60 sekundi života velika većina novorođenčadi koja nije teže asfiktična spontano prodiše i zavrišti. Vitalno novorođenče odmah po porodu uz plač iskašlje plodovu vodu iz dišnih putova dok kod depri-miranog novorođenčeta nema tog refleksa

U to vrijeme u pravilu prestane pulzacija pupkovine. U prvoj minuti nakon rođenja pupkovina se podveže steril-nom vrpcom ili plastičnom kvačicom i sterilno prereže, tako da pupčani bataljak bude 3-4 cm dug. Međutim, ako je kod djeteta potrebno provesti reanimaciju pupkovina se ostavlja nešto duža (10-15 cm), čime odmah imamo i otvoren venski put za hitnu primjenu lijekova.

Pomoć pri prvim udisajima provodimo: stimulacijom preko kože (brisanjem i sušenjem

kože) potaknuti i pojačati disanje aspiracijom najprije orofarinksa, a potom i

nosa. Važno je držati se tog redoslijeda; u protivnom postoji opasnosti od aspiracije sadržaja iz usta zbog podražaja vagalnog refleksa. Osim toga, treba paziti da aspiracija bude uspješna, ali ne gruba i ne preduboka što također može izazvati stimulaciju vagusa i bradikardiju i /ili apneu. Aspiracija ne smije biti duža od 10-15 sekundi. Aspiratori na negativan tlak koji se nalaze danas u upotrebi moraju imati ograničeni tlak na mak-simalno 0,3-0,4 bara.

Daljnji postupak s djetetom ovisi uveliko o vitalnosti djeteta i uspostavi adekvatne ventilacije pluća.

Reanimacija novorođenčeta je postupak hitne - ur-gentne medicine. Kada se rodi asfiktično dijete ono je vitalno ugroženo, jer u pravilu ne diše, ima usporene srčane otkucaje (ispod 100 otkucaja u minuti) ili se srčani otkucaju uopće ne čuju. U tom slučaju treba unutar jedne do pet minuta brzom i pravilnom reanimacijom postići dobru ventilaciju pluća i rad srca. Život novorođenčeta ovisi o brzo uspostavljenoj ventilaciji pluća.

Dio djece s prisutnim znakovima asfiksije trebat će reanimirati neposredno po porodu.

Za brzu ocjenu vitalnosti novorođenčeta vrlo se praktičkim pokazalo određivanje indeksa vitalnosti novorođenčeta jednostavnom metodom bodovanja po

8

PRIMALJSKI VJESNIK

Apgarovoj. Pregled djeteta obavlja se točno 60 sekundi nakon rođenja i ponavlja se točno 5 minuta nakon rođenja (u 1. i 5. minuti nakon rođenja). Gledaju se i ocjenjuju sa 2, 1 ili 0 bodova:

1. srčana akcija odnosno frekvencija i kvaliteta pulsa

2. disanje 3. mišićni tonus4. refleks na podražaj5. boja kože kao mjerilo oksigenacije i periferne

cirkulacije

Zbrajanjem pojedinačnih bodova dobije se ukupna ocjena. Ocjena 10, 9 i 8 je uredan Apgar.

Asfiksija fetusa i novorođenčeta je dinamičan proces koji se trajanjem produbljava. Nagla i potpuna asfiksija, izazvana kompletnim prekidom krvotoka, izazvat će smrt djeteta za desetak minuta.

Asfiksija novorođenčeta je stanje novorođenčeta neposredno nakon rođenja u kojem uz očuvanu akciju srca nema respiratornih pokreta ili su oni vrlo slabi, rijetki i površni ili grčeviti, ali uvijek nedovoljni da osiguraju optimalnu oksigenaciju organizma. Sam naziv “asfiksija” nije prikladan jer u doslovnom prijevodu znači bez “bez pulsa”, a upotrebljava se da označi baš obratno, stanje bez disanja, apneju s održanim pulsom.

Asfiksija novorođenčeta jedan je od središnjih problema novorođenačke patologije budući da izravna posljedica asfiksije, hipoksija, tj. nedovoljna opskrbljen-ost tkiva i organa kisikom pokreće cijeli niz patoloških zbivanja koja ometaju prilagođavanje kardiorespiratornog sustava novorođenčeta na ekstrauterine uvjete života. Najosjetljiviji organi na manjak kisika su mozak, srce i bubreg.

Asfiksija novorođenčeta može biti različitog intenz-iteta. Najčešća je podjela na blažu, modru asfiksiju i težu, bijelu asfiksiju.

Modra asfiksija obilježena je dubokom cijanozom kože, održanim tonusom mišića, donekle očuvanom refleksnom reaktivnošću na podražaj prilikom aspiracije nosa, uz snažne, ali usporene srčane tonove i rijetke, plitke respiracije.

Blijeda asfiksija je označena blijedosivom bojom kože, jakom hipotonijom muskulature, odsutnošću reak-cije na aspiraciju nosa, uz tihe, jedva čujne, srčane tonove niske frekvencije i uz potpunu apneju ili tek pojedinačne grčevite udisaje.

Točnije stupnjevanje težine asfiksije novorođenčeta moguće je sistemom bodovanja po Apgarovoj. Djetetu s

modrom asfiksijom obično pri-padne 4-7 bodova, s blijedom asfiksijom ne više od 3 boda.

Ocjena od 4 do 7 nakon jedne minute odraz je blaže hipoksije, posebno ako je uz reanimaciju nakon pet minuta Apgar 8 do 10. Prognostički je to dobar znak. Ako je nakon pet minuta pravilne reanimacije Apgar i palje nepromijenjen, 4 do 7, to je odraz dugotra-jnije i jače hipoksije, što je

prognostički nešto lošije. Ocjena 0,1, 2 i 3 nakon jedne minute odraz je jake

hipoksije u porodu. Ako se stanje djeteta nakon pet minuta reanimacije ne popravlja, to je znak da je asfiksija bila jaka i dugotrajna te da su moguća trajna neuromotorna oštećenja djeteta. Novorođenče koje se rodi jako deprimirano treba nakon aspiracije dišnih purova odmah intubirati, provesti asistiranu mehaničku ventilaciju i masažu srca. U takvim slučajevima ocjenjuje se Apgar i nakon 10 minuta.

Ponekad dijete odmah po porodu zaplače, ali unutar prve minute prestane disati, postane cijanotično, bradikard-no i hipotonično, a to se naziva sekundarna apnoa.

Reanimacija novorođenčeta:

•Oslobađanje dišnih putovaAko se aspiracijom dobije sadržaj gusti mekonij ili

krv, treba aspirirati i sadržaj želuca, te prema potrebi odmah aspirirati i sadržaj iz traheje.

•Uspostavu disanjaNakon aspiracije dišnih putova, ako dijete ne diše,

treba započeti ventilaciju pluća balonom preko maske. Maska mora veličinom biti prikladna tako da obuhvaća usta i nos. Maska treba čvrsto prijanjati uz lice preko usta i nosa uz blago zabačenu glavu djeteta (semidefleksiju). Preporuča se uvesti nazogastričnu sondu kako bi se pri dugotrajnijoj ventilaciji spriječila dilatacija želuca zrakom. Ventilira se mješavinom zraka i kisika (40-80% kisik) ili 100% kisikom prema težini hipoksije,uz protok 3-5 l/min pritišćući balon s tri prsta brzinom od cca 40 puta u minuti. Tako se stvara tlak od 30 cm stupca vode (pritisak jednog prsta daje tlak od 10 cm stupca vode) i postiže vidljivo odizanje prsnog koša. Faza udisaja nebi trebala trajati duže od jedne sekunde, a inspiratorni pritisak ovisi o djetetovoj tjelesnoj masi. Ako se novorođenče ventilira maksimalnim inspiracijskim pritiskom (punom šakom) postoji velika opasnost od rupture alveola te stvaranja emfizema, odnosno pneumotoraksa.

Evaluacija ventilacije provodi se promatranjem gibanja toraksa koje mora biti dobro vidljivo i simetrično, a auskultacijom plučnih polja šumovi dobro čujni. Ako toga nema ili je slabo, znači da ventilacija nije prikladna. Najčešći razlog tome je neprikladan položaj glave ili je maska neprikladna prema veličini, odnosno ne prijanja dobro uz kožu lica. Ako isključimo ova dva razloga nepriladne ventilacije potrebno je povećati pritisak na balon radi povećanja inspiracijskog pritiska.

9

PRIMALJSKI VJESNIK

Nakon jedne do tri minute ventilacije na masku preko balona, dijete najčešće počinje spontano disati, a srčani otkucaji se ubrzavaju. Ako dijete ne počne disati do 5 (10) minuta potrebno je intubirati ga i dalje ventilirati balonom preko endotrahealnog tubusa.

Ventilacija balonom preko tubusa provodi se tijekom prvog sata reanimacije, a ako dijete i dalje ne diše samostalno, priključi se na respirator.

Ako dijete diše samostalno i pravilno može se ekstubirati.

•Masažu srcaAko novorođenče nema čujnu srčanu akciju ili je

broj srčanih otkucaja ispod 50 otkucaja/min uz asistiranu ventilaciju, treba započeti vanjsku masažu srca. Masaža se izvodi kompresijom sredine sternuma s dva prsta 1 cm ispod mamilarne linije, pri čemu se sternum utiskuje za oko 1-1,5 cm. Pritisci se izvode kažiprstom i srednjim prstom jedne ruke ili palcima obje ruke tako da se dijete obuhvati oko grudnog koša. Pritisci se izvode ritmički frekvencijom oko 80 puta/min. Nakon 3 do 4 pritisaka sternuma treba jednom upuhnuti zrak u dišne putove i tako nastaviti reanimaciju sve dok se ne čuje srčana akcija brzine >100 otkucaja/min. Tada se masaža srca prekida, a nastavlja ventilacija do zadovoljavajućeg spontanog disanja djeteta.

•Otvaranje venskog puta i primjena lijekovaAko treba provoditi reanimaciju novorođenčeta

pupkovinu treba ostaviti nešto dužu (10-15 cm), otvoriti centralni (postavljanjem umbilikalnog katetera) i/ili periferni venski put (postavljanjem venske kanile).

•Primjena lijekovaAsfiksiju prati metabolička acidoza koju treba

korigirati tek nakon što se uspostavi dobra ventilacija pluća i rad srca 8,4% natrijevim hidro karbonatom (NaHCO3), i.v., najbolje u venu umbilikalis.

Adrenalin je najbolje primjeniti endotrahealno kroz tubus, ali se prema potrebi može primjeniti i i.v.

Ako novorođenče uz pravilnu reanimaciju, započetu odmah po porodu, asistiranu ventilaciju preko endotrahealnog tubusa i vanjsku masažu srca, te primjenu lijekova nema uspostavljenu čujnu ili na monitoru vidljivu srčanu akciju dulje od 30 minuta, ne treba dalje nastavljati reanimaciju, jer je hipoksično oštećenje konačno.

Budući da je porodna težina prediktor preživljenja, važno je znati kada započeti i kada prestati s liječenjem. U analizama Williama Meaowa i sur. (440 djece ispod 1000 g), 45% djece koja su umrla, umrla su u prvom danu, drugih 30% u drugom danu, odnosno nešto više od 80 % djece umrlo je u prva tri dana života. Ono dijete, koje je preživjelo 4. dan ima jednake šanse da će biti otpušteno iz bolnice, bez obzira na porodnu težinu. U populaciji onih koji su preživjeli, samo je težina bolesti prediktor preživljenja, a ne više porodna težina. Na žalost nema testa koji bi trebao reći koje će dijete preživjeti, a koje umrijeti. Može se reći da će preko 75% djece, koja će umrijeti, umrijeti unutar 72 sata od poroda.

Mnogobrojne i opsežne studije pokazale su povezanost između patološke trudnoće i poroda te ranog neonatalnog morbiditeta i kasnijih cerebralnih oštećenja.

Perinatalni je mortalitet u europskim zemljama u raz-doblju 1920-1930. bio oko 60‰. Uvođenjem antenatalne skrbi se 1950-ih godina smanjuje na oko 40‰. Uvođenje, 1960-ih godina, tada suvremene tehnologije u perinatolo-giju (amnioskopija, amniocenteza, pH-metrija, ultrazvučni pregled, kardiotokografija) i proširenje indikacija za carski rez smanjuju 1980-ih godina perinatalni mortalitet (PNM) na oko 15‰. Narastajuće spoznaje o fiziologiji i patologiji novorođenčadi, posebice nedonoščadi, te usavršavanje medicinske tehnologije omogućilo je smanjenje smrtnosti novorođenčadi. Suvremena tehnologija bitno je smanjila PNM u donošene djece, a 2/3-3/4 perinatalno ili rano ne-onatalno umrle djece su nedonoščad odnosno djeca vrlo niske porodne težine.

Od ukupnog broja perinatalno umrle djece (fetalni i rani neonatalni mortalitet: mrtvorođeni od 24. tjedna ge-stacije i živorođeni do 7 dana starosti ) oko 70% su djeca rođena prije vremena. Kod sasvim male djece (do 650 g) mortalitet je i 85% .

Prije skoro dva i pol desetljeća u svijetu su započela istraživanja u želji da se iz mnoštva faktora rizika izd-voje oni koji su značajniji kao mogući etiološki faktori smetnji razvoja. Hipoksično-ishemične lezije mozga u perinatalnom periodu, kao i periventrikularno krvarenje, važni su čimbenici novorođenačke smrtnosti i bitni uzorci kasnijeg intelektualnog i motornog deficita. Zahvaljujući ispitivanju cerebralnog krvotoka u ranoj životnoj dobi dokazano je da gubitak autoregulacije moždanog krvotoka može biti preduvjet za rano oštećenje mozga. To proizlazi iz činjenice da je autoregulacija krvnog protoka u mozgu fetusa još izuzetno osjetljiva i fragilna te je i lagana hipoksija može temeljito poremetiti. To dovodi do stanja cerebralne ishemije.

Ostali nepovoljni čimbenici su: niska gestacijska dob, niska porođajna težina, genetske predispozicije za prijevremeni porod, poremećaj u trudnoći, virusne infek-cije, lijekovi, RTG zračenje, intrauterine smetnje rasta, kao i sve tzv. neurološke komplikacije u prvim tjednima života: konvulzije, upala središnjeg živčanog sustava, hiperbilirubinemija, metabolički poremećaji i dr. Neki neurorizični čimbenici se javljaju često, npr. ugrožena trudnoća, iako ona rjeđe dovodi do nepovoljnih učinaka. Drugi čimbenici (npr. novorođenačke konvulzije) jav-ljaju se rjeđe, ali mogu imati daleko snažniji utjecaj na poremećaj u razvoju djeteta.

Velik broj prijevremeno rođene djece ima trajna ne-urološka oštećenja različitog stupnja. Prema dostupnim podacima za Hrvatsku od 2004. godine, od preživjele ne-donoščadi iz trudnoća od 22-32. tjedna gestacije i porodne težine ispod 1500 g, 10% ima CP, a 50% blaža neurora-zvojna odstupanja. Prema rezultatima moga diplomskog rada u kojem sam tijekom prve godine života prospektivno pratila neuromotorički razvoj prijevremeno rođene djece gestacijske dobi od 24.-37. tjedna, rođene tijekom 2002. godine u Klinici za ženske bolesti i porode, Petrova, Za-greb, kod kontrolnog pregleda sa navršenih godinu dana života velika vjerojatnost za razvoj CP bila je prisutna kod 10,5 %. Za usporedbu u općoj populaciji ta se učestalost kreće 1-2 / 1 000 ili 1-2‰ = 0,1-0,2% .

Deana ŠvaljugŠkola za primalje, Zagreb

10

PRIMALJSKI VJESNIK

Tijekom trudnoće nastavila sam odlaziti na tečaj tr-bušnog plesa i moja liječnica u tome nije vidjela zapreke. Glavna stvar koja ju je zabrinjavala bile su napornije vjež-be: step-aerobik, skokovi, jahanje na konju – sve što podra-zumijeva mnogo pokreta “gore-dolje”. Na sreću, orijentalni ples je nježan i graciozan, bez mnogo poskakivanja, tako da iz svog plesanja nisam morala izbaciti nijedan pokret. Jedino pravilo koje mi je liječnica postavila bilo je da prestanem izvoditi trbušnjake ležeći na podu, jer vježbe s takvom abdominalnom kontrakcijom mogu pomaknuti maternicu prema donjim abdominalnim mišićima i ošte-titi ih. Ostale vježbe za trbušne mišiće mogla sam izvoditi (ležeći na podu i gurajući trbuh unutra i van – belly rolls. Prema vlastitom osjećaju, u četvrtome mjesecu trudnoće prestala sam izvoditi savijanja leđa unatrag (back bands), jer su mi postala preteška s obzirom da se promijenilo i težište ravnoteže u mom tijelu. Osim toga, sve ostalo je bilo u redu: otišla sam na sat trbušnog plesa večer prije nego sam rodila i vratila sam se na tečaj dva tjedna nakon porođaja, bez ikakvih problema. (Jilina, isisandthestardancers.com)

Mnogo je prednosti plesanja orijentalnog plesa za buduće mame i njihove bebe, u bilo kojem stupnju trudnoće – ples pomaže opuštanju mišića na području zdjelice i pomaže ženi da osvijesti pokretljivost zdjelice, što će joj trebati u drugoj porođajnoj fazi. To je također i mentalna prednost, jer pomaže ženi da bude samopouzdanija prije i tijekom porođaja. Pokreti orijentalnog plesa djeluju smirujuće na nerođenu bebu i pomažu da beba dobije više kisika.

Neki liječnici savjetuju ženama koje imaju preusku zdjelicu da porođaj obave carskim rezom; no zdjelica je zapravo izrazito fleksibilna. Stoga plešući orijentalni ples žena može osvijestiti tu prednost i možda se lakše odlučiti na prirodni porođaj. Mnoge su žene posvjedočile kako su im neki pokreti iz orijentalnog plesa – “figure osam” kukovima, krugovi zdjelicom – pomogli pri samom porođaju.

Nastavi li žena s plesanjem i nakon porođaja, lakše će zadržati tjelesnu formu i stečene mišiće. Također će poboljšati opskrbu tijela kisikom, a time pomaže proces cijeljenja kroz koji žensko tijelo prolazi nakon trudnoće i porođaja.

Mentalno, trbušni ples je prednost za nove mame jer pomaže da se žena ponovno osjeća senzualnom u stanju

ne-trudnoće u kojem se iznenada našla. Prisustvovanje tečaju orijentalnoga plesa jednom tjedno također će pomoći novoj mami da izbjegne poslijeporođajnu depresiju, koja je, na žalost, vrlo česta. (dreamingofjeannie.com.au)

Ipak, jedna činjenica zahtijeva oprez. Naime, tijekom trudnoće tijelo izlučuje hormon koji se zove relaksin, čija je svrha opuštanje ligamenata u zdjelici, kako bi se djetetu olakšalo da prođe kroz porođajni kanal. Taj hormon zapravo utječe na vezivno tkivo cijeloga tijela, pa je stoga kad dosegnete treće tromjesečje najbolje izbjegavati bilo kakva dodatna istezanja i napore. Tijekom tog razdoblja budite nježni prema svojim zglobovima, zadržavajući tempo i jačinu pokreta na onoj razini koja vam je ugodna. Ne budete li pažljivi, mogli biste uzrokovati ozljede koljena ili ostalih zglobova, čije biste po-sljedice osjećali do kraja života. Naravno, to se ne odnosi samo na trbušni ples nego i na jogu i bilo koju tjelesnu aktivnost koja poboljšava elastičnost tijela. Imate li bilo kakva pitanja, postavite ih svome

liječniku. (shira.net) I na kraju, vjerojatno nećete željeti vježbati žestoki

drum solo s agresivnim pokretima kukova tijekom svoga osmog mjeseca i pokrete kao npr. rapidan hip twist, ali slu-šajte svoga liječnika i upotrijebite zdrav razum. Osluškujte svoje tijelo i izbjegavajte bilo koji pokret koji vam se čini neugodnim. Nastavite plesati i uživati u tečaju.

Prednosti plesanja orijentalnog plesa u trudnoći

(angelfire.com):- poboljšava pravilno držanje tijela- pomaže održavati dobru tjelesnu formu- poboljšava kontrolu trbušnih i zdjeličnih mišića i

svijest o njima- mnogi pokreti olakšavaju bol u leđima tijekom

trudnoće i porođaja- poboljšava ravnotežu i koordinaciju- zabava i druženje kroz ples- može pomoći u otklanjanju probavnih problema

(zatvor) Mjere opreza kod orijentalnog plesa u trudnoći:- izbjegavajte ili budite posebno oprezni kod pokreta

koji uvjetuju izvijanje leđa (back bands) i zadržavajte neutralan položaj zdjelice (stražnjica gurnuta ispod kra-lježnice)

Trbušni ples i trudnoćaPrvo čega moramo biti svjesni kad je o trudnoći riječ jest da je svaka trudnoća različita. Bilo koji savjet koji dobijete možda se uopće neće moći primijeniti na vas. Odluku treba donijeti vaš liječnik, ili trebate znati slušati svoje tijelo: ako vam liječnik savjetuje da nešto ne činite, poslušajte ga. Ako vam tijelo kaže da nešto ne činite (npr. ako pokret boli ili je neugodan), prestanite. Imate li bilo kakva pitanja, upitajte liječnika.

11

PRIMALJSKI VJESNIK

- budite svjesni oslabljenih ligamenata, pogotovo na području zdjelice, pa zato izbje-gavajte oštre i brze promjene smjera pokreta, izbjegavajte poskakivanja, hip twist i općenito ublažite sve pokrete kukovima

- svjesno upotrijebite svoje donje abdo-minalne i zdjelične mišiće kako biste osigurali stabilnost i kvalitetno podupiranje pri izvođenju pokreta

Osnovni savjeti za vježbanje u trud-

noći:- pratite brzinu otkucaja srca i održavajte

je ispod 140 otkucaja u minuti- nemojte se pregrijavati – izbjegavajte vježbanje za

pretoplih vlažnih dana, osigurajte dovoljno tekućine za piće

- izbjegavajte vježbe koje podrazumijevaju oštre,

brze pokrete, zadržavanje daha ili ležanje na leđima

- svakom treningu treba prethoditi zagri-javanje, a na kraju se trebate istegnuti

- prestanite vježbati ako osjetite bol, ako se pojavi krvarenje, nesvjestica, ili se na bilo koji način ne osjećate dobro

- pojedite manji obrok sat vremena prije treninga

- izbjegavajte vježbanje pri kojem postoji opasnost od pada ili nepredvidljiva kontakta s osobama ili predmetima

- ograničite trajanje napornih vježbi na 15 do 20 minuta

- smanjite učestalost napornih vježbi na najviše četiri puta tjedno

Dunja Ćukinstruktorica orijentalnoga trbušnog plesa

Od pamtivijeka žena je trebala pomoć pri porođaju. Stoljećima je primaljstvo bilo prepušteno radu i isku-

stvu neukih, ali vještih žena koje su svojom prisutnošću olakšavale porođajne bolove i pritom pomagale novome životu da dođe na svijet.

U rimsko su doba primalje uživale veliko poštova-nje (dokaz je nadgrobni spomenik iz I. stoljeća rimskoj primalji Eleji Sotari), dok je već u srednjem vijeku bilo vrlo opasno baviti se tim zanimanjem budući da su lako mogle biti optužene kao vještice te potom završiti na lomači...

Zaslugom mnogih, poput liječnika Ivana Krstite-lja Lalanguea (koji je napisao prvi hrvatski udžbenik primaljstva, Kratek navuk od meštrie pupkorezne), i dr. Ante Schwarza, koji je utemeljio Primaljsko kraljevsko učilište, primalje u 19. stoljeću postaju obrazovani kadar i nezaobilazna karika u bolničkim institucijama.

Naravno, danas, u 21. stoljeću, primalje su u posve drukčijoj situaciji. Školuju se četiri godine u školama za primalje u Zagrebu, Rijeci, Zadru i drugim gradovima te tako usvajaju znanja i vještine koje su im potrebne za odgovoran rad na području zdravstvene zaštite tj. zdrav-stvene njege u trudnoći, pri porođaju i tijekom babinja, te za zdravstvenu zaštitu novorođenčeta, dojenčeta i ginekološke bolesnice.

Tijekom tog obrazovanja potiču se individualne sposobnosti te intelektualni osobine, koji imaju zadaću odgajati i izgrađivati društveno obzirne, odgovorne i nadasve humane osobe, jer posao primalje svojom sposobnošću, znanjem i držanjem mora imati ugled koji će opravdati povjerenje društva koje njezinim rukama povjerava najveće vrijednosti, dva života: život majke i život djeteta.

U većine ljudi sintagma “dva života” budi straho-poštovanje, ali nama primaljama, koje smo školovane i odgajane u tom duhu, to predstavlja istinski izazov...

Izazov je i rađaonica, radosno i emotivno mjesto gdje se neprekidno radi, a taj je rad društveno koristan i

human, prožet psihofizičkim naporima. No sav taj umor i težina posla nestanu onoga trenutka kada svojim rukama pomognete da se, krepkim djetetovim plačem, rodi nov život. To je za svaku od nas kruna uspjeha, zadovoljstva i sreće, jer svaki je porođaj na svoj način poseban, jedin-stven i nezaboravan.

Važno je napomenuti da ne postoji knjiga pravila koja bi određivala tko može, a tko ne može biti primalja. Ipak, naša profesija zahtijeva određene sposobnosti i osobine: suosjećajnost, razumijevanje, intuiciju, tolerantnost, objektivnost, spretnost, komunikativnost te, naravno, stručnost.

Naime, valja naglasiti da je primalja osoba koja je prisutna cijelim tijekom trudnoće, odnosno od samog začeća pa do porođaja, te je ona ta koja priprema trud-nicu i njezina partnera na postojeću situaciju, psihički i fizički.

Dakle, nije važna samo majka nego i obitelj u koju stiže prinova, novi član obitelji. Nakon dolaska u rađaoni-cu, toplim i nježnim riječima upućenima rodilji, primalja ulijeva povjerenje i time budućoj majci daje snagu da izdrži sve napore, jer novorođeno dijete nagrada je za sve bolove koje je pretrpjela...

Nije suvišno reći i da primalja ne donosi odluke za trudnicu, rodilju i babinjaču, nego je bit informirati, pružiti pravodobnu informaciju koja će omogućiti ženi pravo na odluku o trudnoći, porođaju ili dojenju.

Primaljstvo postoji koliko i čovječanstvo. Primalje su u svojoj povijesti, kao i danas, imale razdoblja uspona i padova. Ipak, zvale se mi primaljama ili medicinskim sestrama primaljama, oduvijek su dvije tople ruke čekale kako bi na ovaj svijet dočekale novi život. Nekada davno su to bile ruke starije, iskusne žene, a danas su to ruke stručne i školovane primalje...

Od prošlosti preko sadašnjosti pa do budućnosti, jedna stvar uvijek ostaje ista, i beskrajno je neprocjenjiva, jer u našim rukama nalaze se dva života: onaj majke i onaj djeteta. Teuta Zekić, primalja

Primalja – jučer, danas, sutra

12

PRIMALJSKI VJESNIK

Homeopatija je holistička metoda liječenja koja uzi-ma u obzir ne samo fizičko, nego također psihičko

i emocionalno stanje osobe. Naše cijelo biće uvijek teži homeostazi, odnosno ravnoteži. Kada nismo u ravnoteži dolazi do manifestiranja raznih simptoma na na fizičkom, psihičkom ili emocionalnom nivou. Simptomi nisu bolest, nego samo znak da nismo u potpunoj ravnoteži. Uzimajući ove simtome u obzir pri liječenju, dobro odabrana remedija će pomoći da se osoba vrati u ravnotežu i simtpomi će nestati jer će postati nepotrebni.

Homeopatiju je prvi razvio nje-mački liječnik i kemičar Samuel Hahnemann u kasnom 18. stoljeću. On je otkrio moć iscjeljujućih svojstava skrivenu u gotovo svim substancama (biljakama, mineralima, kemijskim elemenatima i dr.), uključujući i onim otrovnim, te pronašao način kako ih iskoristiti, a da u isto vrijeme nisu štetne. To je postigao tzv. potenci-ranjem substance, odnosno ona se razrjeđuje s vodom i trese mnogo puta te da na kraju u vodi ostane samo energetski otisak substance. Tako je iscjeljujuća moć zadržana, a materijalna doza otrova uklonjena. Hahnemann je također primjetio da što više razrjeđuje i trese substancu, odnosno što je viša njena energetska potencija, to je remedija djelotvornija i duže djeluje. Kratko rečeno, kod liječenja homeopatijom koriste se minimalne doze iscjeljujućih supstanci da bi stimulirale našu vlastitu moć ozdravljenja.

Iako trudnoća i porod nisu bolesti same po sebi, mnoge žene, na žalost, pate od raznih tegoba u ovom osjetljivom razdoblju. Uzroci neravnoteže mogu biti različiti, kao i u ostalim razdobljima života. U moderno doba je to najčešće činjenica da nismo usklađeni s prirodom, s njenim ritmov-ima i sezonama, pa tako ni sa našim vlastitim ritmovima. Naravno stres, loša prehrana, nedovoljno vježbe, šokovi, strahovi i brige, te genetska sklonosti čine svoje.

Većina homeopata podržava ideju prirodnog porođaja koliko god je to moguće. Homoepatski preparati se također smatraju prirodnima jer nemaju nikakvog kemijskog svojstva, nego jednostavno i bez nuspojava energetski pomažu. Remedije ženi i njenom tijelu ništa ne nameću nego samo potiču prirodni tijek događaja ako je negdje došlo do zastoja. Primjeri tegoba kod kojih je homeopatija vrlo efikasna su:- u trudnoći: mučnina, bolovi, zatvor, vrtoglavica,

trudnički visoki tlak, nesanica, hemoroidi, išijas, krva-renje, varikozne vene, okretanje bebe u pravilni položaj, strah od porođaja

- za vrijeme poroda: ublažavanje bolova, prejako krvare-nje, problemi s kontrakcijama, šok, problemi s disanjem kod bebe, zaostala posteljica i dr.

- nakon poroda: za majke - posljeporođajni bolovi, premalo ili previše mlijeka, mastitis, fizička trauma, problemi s mokrenjem, poslijeporođajna depresija, zacijeljivanje rana; za bebe - grčevi u želucu, odbijanje majčinog mlijeka, povraćanje, proljev, kapa od kolijevke, rast zuba, iscjedak iz očiju, žutica, gljivična oboljenja, nesanica i dr.

Kod problema u trudnoći se preporučuje da se žena liječi „konstitucijski“. To je homeopatsko liječenje gdje se na osnovu osobne i obiteljske anamneze, svih psihičkih

i fizičkih tegoba, trenutne životne situacije, karaktera i temperamenta osobe daje konstitucijski lijek koji cijelu osobu malo po malo vraća u ravnotežu. Za to je potrebno posjetiti profesionalnog homeopata. Još je bolje početi se liječiti konstitucijski prije trudnoće. Kroz takav tretman, žena će se bolje nositi s trudnoćom i biti spremnija za porod. Za neke manje tegobe žene si mogu pomoći i same, kao npr. za mučninu, cistitis, urinarnu incontinenciju, zatvor, razne bolove i sl. Neposredno prije, za vrijeme i nakon porođaja mnogo se može učiniti i bez profesionalnog homeo-pata. Svatko može naučiti dovoljno o homeopatiji da bude od velike pomoći pri porodu, pa tako to mogu biti suprug, primalja ili netko treći. Dovoljno je naučiti koje remedije se

koriste u određenim slučajevima, te kako ih upotrijebiti na pravilan način. Što više remedija poznate, spremniji ćete biti pomoći kod više problema. Naravno, trebate i remedije imati kod sebe.

Slijedi nekoliko primjera korištenja remedija. Treba znati da su ovdje navedene samo one glavne remedije za određeno stanje, dok ih u stvari postoji mnogo. Da bismo znali koja je odgovarajuća potrebno je naučiti razlikovati jedno stanje od drugoga, odnosno obratiti pažnju na detalje. Npr. kod krvarenja – koje je boje krv, kako istječe, kakvo je ženino opće stanje te da li su prisutni drugi simptomi. Kod bolova – da li je ženu čine ljutitom ili plačljivom, da li želi da je se tješi ili ne itd.

PRIJE POROĐAJA

Za okretanje bebe u pravilan položaj:Pulsatilla – glavni lijek.Aconite – ako je praćeno velikim strahom i panikom.Ako ne pomognu, ptrebno je konstitucijsko liječenje. Za poticanje trudova kod nošenja preko termina:Caullophylum - može se početi uzimati u 37 tjednu, 2 puta tjedno u potenciji 30 C – on će ojačati maternicu i omekšati cerviks. Tako će se fetus brže spustiti i smanjiti potrebu za

Homeopatija za trudnoću i porod

13

PRIMALJSKI VJESNIK

korištenjem epiziotomije, kliješta ili carskog reza. Treba znati da Caullophylum neće potaknuti porod ako beba ili majčino tijelo nije još spremno. Kod energetskih remedija za razliku od kemijskih lijekova tijelu je ostavljeno na izbor da tu energiju iskoristi za ono za što je spremno i što je za njega najbolje, odnosno ne prisiljava tijelo na ništa. Cimicifuga - također dobra za poticanje trudova ako Ca-ullophylum ne radi, pogotovo za žene koje su već imale teški i traumatski porod u prošlosti.Pulsatilla – potreba za pažnjom i nježnošću, promjenjlji-vost fizičkih i psihičkih simptoma, promjene raspoloženja, trebaju svježi zrak, nisu žedne.Gelsemium – nervozno iščekivanje s drhtanjem ili trzanjem mišića, slabost u mišićima ruku i nogu.Ignatia – tuga ili razočaranje, nelogični ili anatomski ne-mogući simptomi i ostali histerični fenomeni.

POROĐAJ

Nedovoljna dilatacija, neredoviti, prekinuti ili nepra-vilni trudovi, produžen ili disfunkcionalan porođaj, bolovi:Caullophylum – slabi i neredoviti ili oštri i grčeviti trudovi, bolovi kod pubisa, kontrakcije počnu pa stanu, bolovi se šire u razne dijelove tijela, umor i slabost, zbog umora ne mogu tiskati.Cimicifuga – trudovi prestanu ako netko uđe u sobu, bolovi u jajnicima, bolovi prema kukovima i bedrima, žena je tuž-na, apatična, mrzovoljna, misli da će poludjeti od bolova, glavobolja ili neuralgija, mogu imiai psihotično ponašanje, sumnjičave prema lijekovima, često uzdišu.Pulsatilla – potreba za pažnjom i nježnošću, plačljiva i razdražljiva, vruće joj je, treba svježeg zraka, nije žedna.Arnica – ako je beba velika i tiskanje je dugotrajno i teš-ko, ako je maternica natučena, sve ih boli i ne mogu naći udoban položaj.Chamomilla – žena je vrlo osjetljiva na bol, ne mogu je podnijeti, vrlo je razdražljiva i ljutita, viče na sve oko sebe, zahtijeva pažnju i podršku a kada joj je pružite ne prihvaća ju, može psovati i vrijeđati.Sepia – osjećaj težine i bolova prema dolje, kao da će maternica ispasti van, razdražljiva, svega joj je dosta, hladno joj je.Gelsemium – slično kao kod Caul – nefunkcionalni trudovi, slabost u mišićima, drhtanje, tresenje, nervoza, osjećaj hladnoće, pospana i tupa nakon svakog truda, natečen i krut cerviks koji se ne širi, bolje im je od mokrenja – treba im dati da piju.Aconite – trudovi potpuno prestanu zbog straha, paničan izgled, ne žele da ih se pregledava, strah da će ona ili beba umrijeti.Belladonna – krut ili natečen cerviks, glavobolja ili drugi bolovi, pulsirajući bolovi gore kod micanja, vruća glava, raširene zjenice i divlji izraz u očima .Ostale glavne remedije: Nux vom, Kali carb, Nat mur, China, Coffea, Kali phos, Lycopodium, Secale, Opium.

Krvarenje:Phosphorus – žarko crvena krv u mlazevima, krv bez ugrušaka, intermitentno krvarenje, donji dio leđa kao slomljen.

Secale – neugodan miris krvi, jako krvarenje,može biti sporo ili u mlazevima, veliki ugrušci, tetaničke kontrakcije maternice, periferni vazospazam – trup i udovi hladni na dodir, ali joj je vruće, ne želi biti pokrivena, radije leži gola, obično na leđima, trnci u rukama.Sabina – krvarenje u mlazevima, krv žarko crvena s veli-kim tamnim ugrušcima.Ipecacuanha – žarko crvena krv, krvarenje praćeno muč-ninom.Belladonna – žarko crvena krv, obilno krvarenje, lako se zgrušava, pulsirajući bolovi, delirij, crveno vruće lice.Lachesis – tamna krv, obilno krvarenje.Arnica – nakon traume kao što su prebrz porod ili dugo-trajan i mukotrpan porod, velika beba.Aconite – šok do kojeg dođe zbog krvarenja, panika, strah od smrti, arterijska krv, žarko crvena, neugodan miris.Crotalus horridus – crna krv, pasivno krvarenje, ugrušci, neugodan miris, septična krv.Carbo vegetabilis – sporo kontinuirano krvarenje, slabost, iscrpljenost, slab i brz puls, teškoća u disanju, koža ledeno hladna, plava ili smrtno blijeda.Ostale remedije: Bryonia, China, Cinnamonum, Kali carbonicum, Sepia.

Zaostala posteljica:Caullophylum – disfunkcija maternice - atonija, slabost, nema kontrakcija. Tresenje i slabost cijelog tijela, nervozna uzbuđenost, mogu krvariti, ravnomjerna tamna krv.Cimicifuga – nema kontrakcija, oštri bolovi u maternici, glavobolja i bolovi u očima, trzanje mišića, tresenje, tuga, strah od ludila.Pulsatilla – odsutne ili nedjelotvorne kontrakcije, konstrik-cija maternice kao pješčani sat, placenta visoko u fundusu, retencija mokraće, trbuh osjetljiv na dodir, plačljiva, treba pažnju i nježnost i svježi zrak.Sabina – obilno krvarenje s velikim ugrušcima, bez kontrakcija, gore im je od kretanja, a bolje na svježem zraku.Ostale glavne remedije: Sepia, Belladonna, Secale, Nux vom.

Problemi s disanjem novorođenčeta:Arnica – za reaktiviranje zaglušenog refleksa disanja, tkivo puno modrica, pogotovo glava, udovi se mogu tresti, lice vruće, tijelo hladno, disanje neravnomjerno. Arnica može spasiti život ako se da odmah nakon poroda. Carbo vegetabilis – nedovoljno kisika u tkivu, novorođen-če blago ili srednje klonulo, blijeda ili plava hladna koža, spori refleksi ali još uvijek može pomalo samo disati, ne reagira na toplinu, masažu ili trljanje.Arsenicum – vrlo klonula, mlitava beba, izgleda beživotno, blijeda, ne diše ili jedva malo, ali topla na dodir, udovi ukočeni.Aconite – širom raširene oči od straha, ukočen pogled, boja ljubičasta ili plava, puls slab ili neprimjetan, udovi mlitavi, retencija mokraće, zbog šoka kod prezbrzog porođaja.Opium – blijeda ili plava koža, tijelo ukočeno ponekad savijeno unazad, mrtvilo ili koma.Antimonium tartaricum – grlo ili pluća puno sluzi, grglja, plave usne i nokti.Digitalis – problem s disanjem zbog kongestivnog srčanog

14

PRIMALJSKI VJESNIK

zatajenja ili nasljedne bolesti srca.Ostale remedije: Belladonna, Laurocerasus, Oxygen.

Šok:Arnica – za psihički i fizički šok i za rodilju i za novoro-đenče. Obično se daje svima.

NAKON POROĐAJA

Nedovoljno mlijeka ili previše mlijeka:Urtica urens – regulirat će proizvodnju mlijeka.Ako ne pomogne, postoji mnogo drugih remedija za ovu svrhu.

Mastitis:Belladonna – jako vruća dojka s pulsirajućim bolovima, natečena, crvena, osjetljiva na micanje i dodir, crvene crte koje se od bradavice šire prema van, mogu imati visoku temperaturu i glavobolju, te osjetljivost na buku i svjetloBryonia – mastitis se razvije sporije nego kod Belladonne, vrlo bolna dojka, gore se osjećaju kod pomicanja pa leže mirno, vrlo su razdražljive i jako žednePhytolacca – ako imaju grudice u dojkama, ili ako nema posebnih simptoma

Postporođajna depresija:Preporučuje se posjetiti profesionalnog homeopata.

Aurum – tuga jer porod nije bio onako kako su planirale, osjećaj krivice, suicidalne misli.Sepia – indiferentnost prema bebi, umor.Staphysagria – razočaranje, osjećaj poniženja, npr. ako ih je netko vrijeđao pri porodu.Pulsatilla – plačljive, pogotovo 3. dan, ljubomorne.Cimicifuga – osjećaj kao da su u zatvoru, mrak.Platina – osjećaj gubitka slobode, dođe im da ubiju svoje dijete. Ovo su primjeri iz kojih se može vidjeti samo malen dio područja u kojima homeopatija može pomoći. U mnogim je zemljama homeopatija puno raširenija nego u Hrvatskoj, pa su tako mnoge primalje homeopatski obrazo-vane, a također je dozvoljeno i da homeopat bude prisutan pri porodu. Pogotovo kada žene rađaju kod kuće u intimnoj sredini svoje obitelji i bliskih osoba one mogu izabrati koju vrstu pomoći pri porodu žele. Na žalost kod nas je u većini slučajeva žena osuđena na intervencije agresivne prirode ako bilo što pođe po zlu, a često ako i ne pođe nego se jednostavno nekome žuri. Moja je velika želja da se takav stav promijeni, te također da što više primalja nauči kako da uz pomoć homeopatskih pripravaka pomognu rodilja-ma da im porod bude što bezbolnije i prirodnije iskustvo, ispunjeno ljubavlju i povjerenjem u sebe i mudrost svoga tijela.

Romana Đekić, dipl. homeopat, Lic.ISHom.

Hrvatska udruga primalja (HUP) uključila se u sustav SOKNO (Sustav osiguranja kvalitete za neprofitne organizacije) u sklopu kojega je, između ostaloga, željela doznati od svojih članica kakvo je njihovo viđenje primalje, njezina statusa u suvremenom društvu, kao i što očekuju od Udruge.

S tim je ciljevima radna grupa Hrvatske udruge primalja izradila anketni upitnik koji je sadržavao 17 pitanja. Pitanja su svrstana u dvije osnovne skupine. Prva skupina, koja sadržava 5 pitanja, usmjerena je na ispitivanje osnovnih stavova odnosno percepcije uloge primalje, njezina profesionalnog i društvenog položaja, poželjne razine obrazovanja, kao i saznanja o statusu primalje unutar Europske unije. Druga skupina, koja sadržava 12 pitanja, usmjerena je na evidentiranje zadovoljstva radom Udruge i mogućnosti sudjelovanja u njezinim aktivnostima, razine informiranosti putem glasila i web stranice Udruge, kao i aspiracija glede podizanja kvalitete i sadržaja rada HUP-a i njegova integriranja u europske i svjetske udruge.

Anketni upitnik poslan je do 10. studenog 2006. go-dine na adrese 32 podružnice HUP-a, a u postavljenom roku, tj. do 11. prosinca ove godine, odgovorilo je samo 13 podružnica.

Iako je odgovor na upitnik dostavilo tek 40 posto podružnica, preliminarna obrada dobivenih odgovora dovoljno je ilustrativna i pokazuje prilično kompaktne stavove podružnica, posebno oko onih pitanja koja su i u dosadašnjem radu Udruge ocjenjivana prioritetnima.

Unutar prve skupine pitanja većina ispitanih iznimno važnom ocjenjuje potrebu da se primaljstvo prizna i vrednuje kao samostalna profesija, te je s tim u vezi nužno kontinuirano educiranje primalje budući da ona sebe vidi kao ravnopravnu članicu medicinskog tima.

Odgovori na pitanja koja se odnose na rad Udruge, iako pokazuju zadovoljstvo, ukazuju i na znatne mogućnosti una-pređenja njezina rada i aktivnosti. Sve članice odgovorile su da čitaju Primaljski vjesnik, a web stranice uglavnom posjećuju samo “ponekad”. Iako velika većina anketiranih ocjenjuje da je održavanje simpozija Udruge jednom godišnje nedovoljno, ipak jednako mnogo njih nailazi na više problema koji priječe da i tom jednom simpoziju prisustvuje. Jedan od problema mogao bi se donekle otkloniti boljom materijalnom situacijom, a drugi daleko većim razumijevanjem poslodavca.

Ono oko čega su sve ispitanice suglasne jest potpora HUP-ovu članstvu u europskim i svjetskim udrugama, u naj-većem broju odgovora s obrazloženjem da se time osigurava dotok pravodobnih informacija.

Ukupno gledajući, Hrvatska udruga primalja može biti zadovoljna rezultatima ankete jer su oni dovoljno ilustrativni glede potvrde postavljenih ciljeva, njihova ostvarenja i eventu-alne dorade. Moramo ipak izraziti žaljenje da barem dio od 60 posto podružnica koje se nisu odazvale, iz zasad nepoznatih razloga, nije mogao to učiniti.

Edita Škunca, VMS primaljaIva Keglević, VMS primalja

INFORMACIJA O PROVEDENOJ ANKETI HRVATSKE UDRUGE PRIMALJA

15

PRIMALJSKI VJESNIK

Distocija ramena može biti jedno od najviše zastrašu-jućih hitnih stanja u rađaonici.

Iako tu mnogi činioci igraju ulogu, u većini slučajeva pojavljuje se bez upozorenja.

To hitno stanje može se riješiti smirenim pristupom i pravilnim postupanjem, u ovom slučaju primjenom odre-đenih hvatova kao što su: hvat prema McRobertsu, pritisak iznad simfize, unutarnja rotacija ili porođaj stražnjega ramena kako bi se omogućilo oslobađanje zaglavljenog ramena i rođenje djeteta.

Obično se opisuje kao porođaj pri kojemu su nužni dodatni manevri nakon što se nježnom trakcijom ne uspije poroditi prednje rame. Distocija ramena nastaje kad pred-nje fetusovo rame zapne za rub majčine simfize. Manje

je učestala distocija stražnjeg ramena, kada ono zapne za promontorij sakruma.

Incidencija nastanka distocije ramena varira prema težini djeteta – u djece s porođajnom težinom od 2500 do 4000 g u 0,6 – 1,4 % slučajeva, a naglo raste u djece s porođajnom težinom od 4000 do 4500 g, čak za 5 – 9 % ako govorimo o djeci majki koje ne boluju od dijabetesa.

Pojavljuje se u jednakoj mjeri u prvorotkinja i višerot-kinja, iako je češća u trudnica koje boluju od dijabetesa. Uzrok mogu biti i neki činioci koji prethode porođaju ili se javljaju tijekom porođaja, kao što je uporaba vaku-um-ekstraktora i forcepsa. Ipak, najčešće se pojavljuje u fetusa normalne porođajne težine i kad se njezina pojava najmanje očekuje.

Distocija ramena

RIZIČNI ČINIOCI ZA NASTANAK DISTOCIJE RAMENA

S majčine strane - nepravilna zdjelica - gestacijski dijabetes - prenošenje - prethodna distocija ramena - kratka pupkovina

Sa strane fetusa - sumnja na veliko dijete

Povezani s porođajem - asistirani porođaj (vakuum ili forceps) - produljeno prvo porođajno doba - produljeno drugo porođajno doba

KOMPLIKACIJE

U majke - krvarenje nakon porođaja - rektovaginalna fistula - razdvajanje simfize - treći ili četvrti stupanj rupture međice - ruptura maternice

U fetusa - ozljeda brahijalnoga živca - prijelom ključne kosti - djetetova smrt - fetalna hipoksija, s trajnim neurološkim oštećenjem ili bez njega - prijelom nadlaktice

PREVENCIJA

Premalo je dokaza koji idu u prilog induciranome poro-đaju ili elektivnome carskom rezu u žena koje ne boluju od dijabetesa, koje su u terminu i kada postoji sumnja da je fetus velik.U dvjema studijama provedenima na 313 žena koje ne boluju od dijabetesa, indukcija zbog makrosomije fetusa nije smanjila broj nastanka distocije ramena ili carskog reza, niti je smanjila smrtnost majke ili djeteta.Indukcija porođaja u majki koje boluju od dijabetesa i koje primaju inzulin može smanjitirizik od nastanka distocije ramena, ali nema dovoljno

dokaza da bi se rutinski pristupiloindukciji porođaja u žena s dijabetesom.

POMOĆNI ZAHVATI I PROTOKOL HELPERR

Distocija ramena postaje očita kad se djetetova glavica po-javi i zatim se ponovno povuče natrag preko međice; naziva se još i “kornjačinim znakom”. Ne smije se upotrijebiti sila kako bi se porodila glavica. Također se mora izbjegavati pritisak na fundus budući da neće pomoći oslobađanju ramena, a majku ili dijete tako se može ozlijediti.HELPERR je klinički okvir za pomoć kod distocije rame-na. To je skup manevara stvorenih radi postizanja jednoga

16

PRIMALJSKI VJESNIK

od tri cilja: povećanja koštanog dijela zdjelice, smanjenja širine ramena pritiskom iznad simfize i promjene odnosa između širine ramena u odnosu na koštani dio zdjelice unutarnjom rotacijom.Što znači HELPERR?

H = HELP tj. pomoćOdnosi se na aktivaciju prethodno određenog protokola i okupljanje potrebnog osoblja u rađaonici..E = EPISIOTOMY tj. epizioto-mijaTreba uzeti u obzir epiziotomiju kao pomoć kod distocije ramena, i to onda kad je potrebno napraviti više mjesta za unutarnju rotaciju. Sama epiziotomija neće pomoći oslobađanju ramena budući da je problem u koštanom dijelu zdjelice. Kako se McRobertsovim hvatom i pritiskom iznad simfize može riješiti većina slučajeva, mnoge žene mogu biti pošteđene tog kirurškog zahvata.

L = LEGS tj. noge (hvat prema McRobertsu)Taj hvat obuhvaća fleksiju i abdukciju majčinih kukova, stavljajući majčina bedra na trbuh. Tim se položajem izrav-nava promontorij sakruma i omogućava rotacija glavice. Ako je prisutan otac ili netko od osoblja, pomoći će majci da se postavi u taj položaj.

P = SUPRAPUBIC PRESSURE tj. pritisak iznad simfi-zePorodničarova ruka treba biti postavljena iznad fetalnoga prednjeg ramena, s pritiskom kao pri kardiopulmonalnoj masaži, postrance na fetalno rame. Pritisak treba izvršiti uz kontinuiranu trakciju prema dolje.

E = ENTER MANEUVERS (internal rotation) tj. unu-tarnja rotacijaTaj manevar ima zadatak postaviti fetalno prednje rame u kosu ravninu i ispod majčine simfize. Hvat može biti otežan ako je rame zapelo pod simfizom; tada je potrebno fetus gurnuti malo natrag u zdjelicu te će se hvat moći obaviti.

R = REMOVE THE POSTERIOR ARM tj. porođaj stra-žnjeg ramena (ruke)Uklanjanje odnosno porođaj stražnjeg ramena iz poro-đajnoga kanala također smanjuje promjer ramena omo-gućavajući oslobađanje prednjeg ramena. Lakat treba biti flektiran i rame se polako porađa preko prednje stijenke fetalnih prsa. Hvatanje i povlačenje samog ramena može rezultirati prijelomom nadlaktice.

R = ROLL THE PATIENT tj. okretanje pacijenticePacijentica se okreće iz postojećeg položaja u četveronožni položaj. Često se tijekom okretanja rame oslobodi, tako

da se samo tim pokretom može uspješno osloboditi rame.

Nijedna od spomenutih tehnika nije važnija od druge, ali za-jedno sve one mogu pomoći u oslobađanju ramena. Nije toliko važan redoslijed, no iznimno je važno da se one izvedu pravilno

i pravodobno. Klinička procjena uvijek treba biti vodič pri ocjeni koju tehniku upotrijebiti.

Ovaj članak preuzet je iz časopisa American Academy of Family Physicians.Autori članka su:Elizabeth G. Baxley, University of South Carolina School of Medicine, Kolumbija, Južna KarolinaRobert W. Gobbo, University of California at Davis Fa-mily Practice Network, Marced, Kalifornija

Obično se opisuje kao porođaj pri kojemu su nužni dodatni manevri nakon što se nježnom trakcijom ne uspije poroditi prednje rame.

Distocija ramena nastaje kad prednje fetusovo rame zapne za

rub majčine simfize.

S engleskog prevela Marijana Ivančić, primalja

17

PRIMALJSKI VJESNIK

Bea i njen početakSvakako želim podijeliti ovu našu priču sa poroda da postane poznato da je i kod nas u Hrvatskoj moguće doživiti lijepi porod i za bebicu predivan početak.

Priča o mom drugom porodu počela je, zapravo, nakon mog prvog poroda. Mogla bi reći da je bio OK no ja

sam se osjećala jadno i često tužno zbog nekih situacija koje su se dogodile. Naime prva trudnoća bila je ok ali ne i savršena. Pred kraj pojavili su se problemi sa povišenim tlakom. Ne puno ali dovoljno da me se pojačano promatra. Tako sam i 3 dana nakon termina došla na pregled u bol-nicu sa lagano povišenim tlakom i otvorena 3cm. Doktor je odlučio da ostanem jer ću ja taj dan roditi. Nije mi to bilo jasno jer trudova nije bilo. Dobila sam direktivu da šećem i polako sam se otvarala. Trudova ni dalje nije bilo i nikako mi nije bilo jasno kako ću roditi. Navečer mi se još malo povisio tlak nakon čega je krenula priprema, uskoro bušenje vodenjaka, a malo poslije i drip. Nakon toga u box mi se pridružio i moj suprug. Znala sam da je povišeni tlak problem ali nisam bila dovoljno informirana kad točno postaje problem. Sada ipak mislim da sve to i nije bilo toliko frkovito. Ubrzo je drip počeo djelovati i počelo me boliti. Nije bilo strašno. Više mi je smetalo što sam ležala na skroz ravnom krevetu, bez jastuka pa sam se tako borila sa bolovima u križima ali ne od trudova, pa sa zaštopanim nosom, pa sa žeđi, pa sa suhim ustima, uglavnom sa hrpom drugih stvari. Sa vremena na vrijeme svratio bi doktor i pregledao me, a tu i tamo i primalja kojoj ne znam ime a jedva sam joj zapamtila i lice. Veliko razočaranje bilo mi je i to što sam za sve trebala pitati što mi rade. Kad bi primalja svratila uredno bi mi nešto špricnula u barunilu, a ja nisam imala pojma što. Tek kad bi pitala dobila bi odgovor. Iz nekog naivnog razloga mislila sam i da će mi reći kad će mi napraviti epiziotomiju pa da ću stići zamoliti da ju ne rade. Dobar vic. Čak i da sam uhvatila trenutak u tom rodilištu prvorotka nema šanse izbjeći epiziotomiju. Kad su trudovi postali jako česti i bolni pozvala sam ih i krenulo je tiskanje i to iz petnih žila, sa zatvorenim očima i nalijeganjem doktora na trbuh. Ubrzo sam začula svoju Petru. Brzo su je izmjerili, oku-pali i dali mi je na doslovno 5 sekundi da je pozdravim i odnjeli. Nisam ju vidjela narednih 13 sati jer je bila velika gužva. To je bilo pravo razočaranje i velika tuga. Kad sam ju napokon dobila često su je odnosili i po noći mi ju nisu ostavili iako sam ja tražila. To je rezultiralo i malim problemima sa dojenjem koje smo brzo uspjeli

savladati. Zbog te gužve brzo smo išle doma i to je bio jedini plus u cijeloj toj priči. Iako je porod zapravo bio ne-problematičan i ajmo reći uredan, u neugodnom sjećanju ostalo mi je što sam se osjećala kao objekt koji ne treba ništa znati o stvarima koje se događaju pa čak ni imena doktora i primalje koji su bili prisutni. Nesvjesnost samog događaja poroda za koji nisam imala osjećaj da se događa meni i veliko nerazumjevanje za moju želju da budem sa svojim djetetom što prije i što više i to u rodilištu koje govori da ima 24 sata rooming in.

Za drugi porod nisam željela reprizu događaja i po-čela sam intenzivno razmišljati koje su mi opcije. Sada sam točno znala što želim i najkompletnije rješenje mi se činilo rodilište u Rijeci. No kako do njega doći. Od početka tog planiranja u igri je bilo previše varijabli i nikako se nisam usudila reći da ja sigurno idem roditi u Rijeku. Sve sam planirala kako bi do toga došlo ali me je i bilo strah da mi se plan neće ostvariti. Za samu ideju suprug i ja rekli smo minimalnom broju ljudi i to onima koji su na neki način bili uključeni u logistički dio događaja. To se definitivno pokazalo kao ispravnim jer su nas i prije, a i poslije događaja dosta njih gledali kao čudake, a naravno da sam doživjela i komentare u stilu da zašto radim problema od tih par dana u bolnici i od samog poroda. Pa hrpa drugih žena rađa kako rađa. Moja mama, kojoj ni sada nije jasno o čemu ja to pričam, mi je

neprestano ponavljala da ću se najvjerojatnije razočarati jer do ispunjenja mojih želja teško da može doći. Ipak i ona je sretna da se prevarila.

Druga trudnoća bila je skroz uredna (osim malo na početku) i skroz sam uživala u njoj i pripremala se za još jednu bebicu. Plan je bio čekati prave trudove (za koje nisam znala kakvi su) ili pucanje vodenjaka i zaputiti se za Rijeku. U slučaju da to otpada pričekati do maksimalno koliko izdržim i zaputiti se za zagrebačko rodilište koje mi je jako blizu i u kojem sam rodila prvi put. Tako sam dogurala do termina i suprug je bio na planiranom godiš-njem, a i mama si je uzela slobodne dane. Tada sam tek

18

PRIMALJSKI VJESNIK

postala svjesna da ću najvjerojatnije roditi u Rijeci. Pred kraj sam trudnoću kontrolirala u trudničkoj ambulanti u već spominjanom zg rodilištu. Na sam termin otišla sam na pregled. Doktorica me pregledala i zaključila da sam 2,5cm otvorena i da je plodna voda mliječna i da samo što ne počne. Prognoza je bila točna. Nakon pregleda prošetala sam se do obližnjeg parkića gdje su me čekali Petra i suprug. Bilo je lijepo sunčano vrijeme, kupila sam si sladoled i još neko vrijeme proveli smo zajedno u parkiću. Petra trčeći uokolo, suprug za njom, a ja sam ih promatrala i bila smirena. Pokušala sam se prisjetiti jel trebam još što obaviti, nazvala par ljudi, promatrala svoju, već ‘veliku’ curku kako se ludira. Tako smirujući trenutak, ili je to možda bila najava? Nakon nekih sat vremena po-čeli su mi neki, kao lagani menstrualni bolovi u donjem dijelu trbuha. Tada sam mislila da je to od pregleda. Kad smo došli doma išla sam uspavati Petru i legla se sa njom misleći da će bolovi prestati kad se opustim. Opustila se jesam. Obično je tako i bilo kad sam uspavljivala Petru. Zajedno bi se legle, ona bi dojila. Voljela je mir. Nije bilo suvišnih zvukova, prozori lagano zamračeni, u sobi tople boje od sunca, mir i tišina. Zapravo je sve nakon pregleda počelo izgledati sporije i kao da sam mogla uloviti poje-dine trenutke i provesti neko vrijeme u njima. Upravo je ovo bilo savršeno.

Ipak, bolovi nisu prestajali. Pogledala sam na sat i shvatila da su na nekih 8-10 minuta. Nisam mislila da su to pravi trudovi. Bili su naprijed, skroz podnošljivi i dosta rijetki. Petra je zaspala. Ja sam i dalje ostala sa njom ležati. Nakon nekog vremena zaključila sam da bi porod mogao početi uskoro. Ako ne danas onda kroz koji dan. Nakon tog mudrog zaključka odlučila sam konačno i napisati e-mail primalji Barbari u Rijeci da se ne iznenade previše kad im dođe još jedna zagrebčanka. Iznenadila sam se i obradovala na brzom odgovoru. Primalja Barbara je bila varijabla na koju nisam htjela previše računati. I to iz jednostavnog razloga što se lagano moglo desiti i da fulam njenu smjenu. Radije sam razmišljala da je u Riječkom rodilištu moguće ostavriti sve što sam zamislila i da osim Barbare sigurno ima još divnih primalja. Cijeli taj dan bila sam i u kontaktu sa Kristinom, stvarno mi dragom osobom, koja je prije nekih pola godine rodila u Riječkom rodilištu uz prisustvo ‘njene primalje Barbare’. Bila je stvarno draga i valjda više od mene navijala da dođem upravo do Barbare.

Trudovi su polako postajali sve češći. Bili su na nekih 7-8 minuta a neki i prije. Tada mi je sinulo da bi to ipak moglo biti to. Nazvala sam mamu da dođe čuvati Petru i rekla suprugu da pakira stvari u auto. Sve je već bilo spremno, ja sam se samo otišla otuširati što mi je jako pasalo. Brinulo me jedino kako će Petra prihvatiti naš odlazak. Prije polaska nazvala sam riječko rodilište i objasnila im situaciju i rekla da mi krećemo. Glas sa druge strane samo je toplo rekao ‘u redu, samo dođite, dušo’. To mi je bilo tako slatko.

I tako smo krenuli. Bilo je 18 sati. Još smo se malo

mučili da izađemo iz kvarta zbog radova ali smo i prošli pokraj Petre i moje mame koje su išle prema parku. Bila je mirna. Tad mi je postalo lakše i mogla sam razmišljati samo o tome što nam se događa. Na putu sam sms-ovi-ma obavijestila nekolicinu ljudi da krećemo za rodilište, ne spominjući Rijeku. Nazvala sam i Kristinu jer smo shvatili da nemamo pojima gdje se kod rodilišta možemo parkirati (kad je suprug išao u istraživanje taj dio oko rodilišta odradio je pješke). Naravno da me pitala kako sam i je li znam kada radi Barbara. Nisam znala. Eto, nije joj dalo mira i ona ju je nazvala, saznala i ostavila moj br telefona. Nakon toga me nazvala i obavijestila da je Barbara u smjeni od 19 sati. U tom trenutku sam se osjećala tako zbrinutom i sigurnom. Bilo je ljudi koji stvarno brinu o meni, a ja, ja sam se mogla opustiti i pro-življavati trudove. Bili su mi jači nego u prvom porodu ali svejedno podnošljiviji. Polako sam gledala na sat i samo se smješkala jer su se pogustili na ispod 5 minuta. Nisam htjela previše izvještavati supruga da ga ne uhvati panika. Naime, bojao se da ne bi počela rađati u autu. Niti u jednom trenutku nisam mislila da bi se to moglo dogoditi. Pa idem na stolčić, kakav auto.

Nešto prije pola devet zvoni mobitel. Javljam se i čujem Barbaru kako me pita gdje smo i kakva je situa-cija. Ne mogu opisati koji je to dobar osjećaj kad znate da se netko brine o vama. Svakako daje veliki osjećaj sigurnosti koji je u tom trenutku dobrodošao. Kažem joj da smo blizu, a ona, da nas čeka. Prolazimo portu i po dobivenim uputama dolazimo pred rodilište. Još samo da skužimo kako se ulazi. Gdje je to zvono. Ipak nazovem ja Barbaru i kažem da smo mi pred vratima. Smješno je kako u tim trenucima kad te trudovi love svako malo nisi u stanju zapamtiti najosnovnije informacije kao što je ‘gdje je zvono’ i kako se ulazi. Barbara nas uvodi. Predaje mi spavačicu, ja njoj dokumentaciju od trudnoće. Među papirima nalazi se i plan poroda. Koristila sam već sastavljeni plan sa portala Udruge RODA jedino sam ga sa 5 stranica skratila na 2 i to tako da sam ostavila samo one činjenice koje želim odnosno ne želim. Pokazalo se super što sam ga imala. Dok sam se ja presvlačila Barbara ga je pročitala i za dosta stvari nije trebalo dodatnih po-jašnjenja. Ono osnovno što sam tražila je da želim porod na stolčiću, da se želim kretati kako će mi pasati, lopta je dobrodošla, da želim piti vode, da želim što više mira i što manje svijetla, da odbijam drip, prokidanje vodenja-ka i epiziotomiju. Nakon poroda želim da se pričeka sa rezanjem pupčane vrpce i da se dijete stavi meni na trbuh te da bude maksimalno vremena sa mnom i suprugom. Svakako sam željela i 24 sata rooming in te isključivo dojiti bebicu. Kada sam došla presvučena Barbara me prikopčala na ctg i započeli smo razgovor o još nekim de-taljima oko poroda i davanju općih podataka. To davanje podataka u tom trenutku izgleda besmisleno i pomalo je naporno. No Barbara me pitala samo ono što nije mogla pronaći u podacima i pazila je da ne moram odgovarati za vrijeme truda. Na to je pazila više od mene. Morala

19

PRIMALJSKI VJESNIK

me i podsjećati da imam trud i da ne moram pričati. Ctg mi je trajao cijelu vječnost. Nakon njega došao je doktor koji me je pregledao. Pregled je bio nježan, temeljit i meni se činilo da tako dugo traje. Zaključak je bio da sam dosta otvorena, što je bilo nekih 8cm, i da zapravo niti nema vremena za neku pripremu. Sa doktorom nisam trebala ništa posebno dogovarati, Barbara je i to obavila umjesto mene i obavijestila doktora o tome što želim. Nakon pregleda krenuli smo prema boxu sa stolčićem. Ne prevelika prostorija sa čudom od tehnike, stolčićem smještenim na strunjači, krevetom i ormarićem sa potreb-nim stvarima. Bila je tu i lopta. Barbara me smjestila na nju i to je bilo jedno veliko olakšanje. Trud i dalje boli ali između trudova nema pritiska i težine koju sam već osjećala. Uputa je bila da se krećem kako mi god paše. Barbara mi je ponudila i vodu koja mi je pasala. Uskoro je došao i suprug obučen u zeleno odjelo. Lagano mi je masirao leđa. I to mi je pasalo. Da se sve odvija onako kako želim došlo mi je do svijesti tek kad je Barbara ugasila veliko svijetlo i upalila samo malu lampicu. To me je definitivno odmaklo od bolničke atmosfere i dalo osjećaj ugode i topline. Ja jesam u plan poroda upisala da bi željela što manje svijetla ali nekako sam u to i sumnjala da će se ostvariti jer mi se zamračena prostorija nikako nije uklapala u bolničku atmosferu. Zvuči smješno no to gašenje svjetla mi je stvarno puno značilo. Mogla sam se bolje opustiti i proživljavati ono što se događa. Barbara je ubrzo predložila da se probamo smjestiti na stolčić da vidimo kako nam najbolje paše pa ako nije došlo vrijeme vraćamo se na loptu. Ipak trenutak je bio blizu. Vraćanje na loptu nije bilo potrebno. Namjestila sam se na stolčić oslanjajući se na supruga. Između trudova promatrala sam Barbaru kako polako i smireno priprema stvari koje su joj potrebne. Nevjerojatno kako je djelovala umirujuće. Njene kretnje bile su polagane, tihe, mirne. Ili je to bio takav trenutak? Osim nas troje u prostoriji nije bilo nikog više. Pred sam kraj došla je još jedna primalja koja je pomogla Barbari, a na kraju nas i poslikala. Doktor je povremeno provirio sa vrata i produžio dalje. U jednom trenutku priupitao je Barbaru je li treba zvati pedijatra i ona mu je odgovorila ‘još malo, uskoro’. Zar stvarno? Znam da sam došla roditi, znam da sam dosta otvorena, znam da se sa stolčića više ne dižem, ali zar je to stvarno uskoro? Namjestila je malo ogledalo u kojem sam usko-ro trebala vidjeti glavicu svoje bebe i ubrzo je stvarno i krenula. Ne znam zašto nisam vjerovala da sad stvarno kreće sam završetak ili možda nisam vjerovala da će taj završetak tako kratko trajati.

Dobila sam upute od Barbare. Sad malo tiskati, što je meni imalo osjećaj na guranje, pa s-skati, pa lagano diasati između trudova. Uf, ovaj zadnji dio je težak. Dosta vremena mi je trebalo da dođem do polakšeg disanja, udahnula bi jedanput ili dvaput i sve bi krenulo ispočetka. Tako je prošao jedan trud, drugi. Tada mi je Barbara rekla da pogledam u ogledalo i vidjela sam djelić male glavice sa crnom kosicom. I eto još jednog trenutka

koji ostaje zapamčen. Nema nepotrebnih detalja koji bi te odvratili od njega. Mir je. Ide još jedan trud. Ja malo pogurala i osjetaila nešto kao ‘kvrc i pljas’. To me malo uzbudilo pa i nasmijalo. Bio je to vodenjak. Nakon što je puknuo, a i ja to proživjela, glavica se još malo spustila i mogla sam vidjeti cijelo tijeme. Znala sam. Slijedeći trud ili onaj iza, ili.... ma ubrzo, vidjet ću svoju bebicu cijelu. Trud je malo dulje pričekao (pri tome mislim na koju sekundu više) i dao bebici i meni da se pripremimo. Inače, Barbara je cijelo vrijeme pazila na međicu i pazila je da ne bi bebicu izgurala prebrzo. U jednom trenutku počela mi je stavljati tople (skoro pa vruće) obloge i to mi je jako pasalo. Neko frkovito pečenje kod rastezanja međice nisam niti osjetila.

Došao je i taj trenutak. Malo sam tisnula, gurnula, Barbara mi je rekla da pogledam. Vidjela sam glavicu, crne kosice, stisnutih ustašca, namrštenog nosića i sti-snutih okica kako je izašla. Nakon toga tijelo se spustilo i bebica je rekla: “Kme”. Barbara ju je prihvatila ogrnula pelenom i dala mi ju u naručje. Primila sam ju onakvu pomalo sklisku, toplu, namrštenu i tada se smirila i otvo-rila oke. Bila je to naša Bea. Bila je tako mirna i samo smo se gledale. Suprug joj je rekao kako se zove i tepao joj ‘Beice’. Ja nisam mogla pričati samo sam ju gledala i dragala po kosici.

Uskoro je Barbara pružila suprugu škare da prereže pupkovinu. Jadan, nije ima izbora. Primio se zadatka. Prije nije to imao u planu. Uskoro je izašla i posteljica. I onda sam prešla na krevet. Kada sam se prebacivala na krevet Barbara je izmjerila i izvagala Beu te ju umotala u pelenu. Predala mi ju je i prekrila dekicom. Pokrila nas je zajedno plahtom i otišla.

Bea, suprug i ja ostali smo još nekih 2 sata zajedno i uživali u bebici. Bea se prihvatila cike i osluškivala svijet oko sebe. Tu i tamo bi zažmirila ali uglavnom je gledala. Tako mi je drago što je upravo u tim prvim trenucima gledala mene, svoju mamu i svog tatu. Suprugu su doni-jeli stolicu da se može sjesti. Nije niti na trenutak. Ako bi sjedio ne bi ju vidio. Stajao je iza mene i promatrao je. Naravno da ju je i primio i malo nosio. Ubrzo ju je vratio na mene da cura može cikiti i grijati se u čudu tehnike, uz mamino tijelo i umotana u pelenu i pokrivena malom dekicom.

Nakon tih 2 sata došla je Barbara i rekla da će me sad prebaciti u sobu, a Beu odnijeti na kupanje i da je ona svima i gore objasnila što želim i da ću je odmah dobiti. Tako je i bilo, dobila sam Beu za niti 20-tak minuta. Ci-jelo vrijeme boravka u bolnici bile smo zajedno. Mogu oduzeti još samo nekih 2 puta po 10-tak minuta kada su joj odštopavali nosić i radili kontrolu sluha. Treći dan otpuštene smo doma.

Jel’ da, koliko je zapravo, malo, potrebno za savršen trenutak? Svakako ne puno novaca ali puno, puno ljud-ske dobrote i pažnje. Mi smo upravo to dobili od naše primalje Barbare.

Ines O.

20

PRIMALJSKI VJESNIK

Međunarodna konfederacija pri-malja (ICM) i Međunarodno

udruženje ginekologa i opstetričara (FIGO) glavni su partneri u globalnom naporu da se smanji smrtnost i inva-liditet majki diljem svijeta. Njihove izjave dijele zajedničku predanost u promoviranju zdravlja, ljudskih prava i dobrobiti žena, posebno onih koje su u smrtnoj opasnosti ili u opasnosti od invalidnosti povezanih s porodom. FIGO i ICM promoviraju intereven-cije zasnovane na dokazima koji, kad se pravilno koriste, mogu dovesti do smanjenja pojave morbiditeta i mortalitet majki.

Izjava odražava sadašnju (2006) najmoderniju i znan-stvenu prevenciju i liječenje poslije- porođajnog krvarenja (PPH) u slučajevima nedostatnih sredstava. Sadrži nove dokaze koji su prikupljeni od 2003. kad je objavljena prva zajednička izjava FIGO-a i ICM-a, Vođenje treće faze po-roda da bi se spriječilo poslije- porođajno krvarenje.

Približno 30 posto izravnih smrtnih slučajeva kod poroda u svijetu odnosi se na krvarenje, najčešće u posli-je- porođajnom razdoblju. Većina smrtnih slučajeva zbog PPH događa se u zemljama u razvoju tamo gdje (u bolnici i u društvu) nema prisutnog osoblja pri porodu ili tamo gdje takvo osoblje nema potrebne vještine ili opremu da bi spriječilo i obradilo PPH i šok. Milenijski razvojni cilj smanjenja porođajne smrtnosti majke za 75% do 2015. g. bit će nedostižan ako se ne suočimo s problemom PPH-a u zemljama u razvoju i ne postavimo ga kao parioritet.

I ICM i FIGO podržavaju međunarodne preporuke koje naglašavaju da su kvalificirano osoblje na porodu i unaprijeđene porodničke usluge najpotrebniji da bi se smanjila smrtnost majki i novorođenčadi. Takva politika odražava ono što bi trebalo biti osnovno pravo za svaku ženu. Bavljenje PPH-om zahtijeva kombinaciju pristupa da bi se proširio pristup profesionalnoj skrbi i u isto vrijeme proširile intervencije za spašavanje života kao kontinuirani pokret od strane društva do bolnice. Različita okruženja u kojima žene rađaju duž takvog kontinuuma zahtijevaju različite pristupe prevenciji i liječenju PPH-a.

Poziv na akcijuUsprkos aktivnostima u sklopu projekta Sigurno

majčinstvo koje traju od 1987., žene još uvijek umiru na porodu. Žene koje žive u okruženju gdje nema dostatnih

sredstava najosjetljivije su na bolest, siromaštvo, diskriminaciju i ogra-ničen pristup zdravstvenoj zaštiti. ICM i FIGO imaju središnju ulogu u unaprijeđenju kapaciteta nacionalnih porodničkih društava i primaljskih udruženja da bi se smanjila smrtnost kroz sigurne, učinkovite, izvedive i održive prsitupe smanjenju smrtnosti i invalidnosti zbog PPH-a. Zauzvrat, nacionalna porodnička i primaljska udruženja moraju voditi u naporima da primijene pristupe koji su opisani

u ovoj izjavi. Profesionalne udruge mogu se mobilizirati da:

• lobiraju kod vlada da bi se osigurala zdravstvena zaštita za sve žene;

• zauzimati se da svaka žena ima svoju primalju, liječnika ili nekog drugog profesionalnog suradnika kod poro-da;

• distribuirati ovu izjavu svim članovima preko sredstava koje imaju na raspolaganju uključujući objavu u nacio-nalnim biltenima ili profesionalnim časopisima;

• educirati svoje članove, drugo osoblje koje se bavi zdravstvenom zaštitom, one koji stvaraju pravila i jav-nost, o pristupima koji su opisani u izjavi i o potrebi za profesionalnim osobljem kod poroda;

• baviti se zakonskim preprekama koje onemogućavaju pristup brizi za život, posebno političkim preprekama koje trenutno zabranjuju da primalje i drugo osoblje kod poroda daje uterotonike;

• osigurati da osoblje na porodu ima odgovarajuću obuku koja je prikladna za okruženje u kojem radi, da bi si-gurno davali uterotonike i primijenjivalo ostale pristupe koji su opisani u ovoj izjavi te da se navedeni lijekovi mogu dobiti u dovoljnoj količini da bi zadovoljili po-trebe;

• obratiti se nacionalnim regulacijskim agencijama i stvaraocima politike s ciljem odobrenja misoprostola za prevenciju i liječenje PPH-a;

• ukomponirati preporuke iz ove izjave u postojeće smjer-nice, nadležnosti i planove.

Pozivamo i financijske agencije da pomognu kod potpisivanja incijativa koje imaju za cilj smanjenje PPH-a pomoću upotrebe štedljivih i prikladnih intervencija.

Prevencija i liječenje poslije-porođajnog krvarenja

Novi napretci za okruženja s nedostatnim sredstvimaZajednička izjava

Međunarodna konfederacija primalja (ICM)Međunarodno udruženje ginekologa i opstetričara (FIGO)

21

PRIMALJSKI VJESNIK

Prevencija poslije- porođajnog krvarenjaTrudnice se mogu za vrijeme poroda< suočiti s gu-

bitkom krvi koji je po život opasan. Anemične žene su osjetljivije na čak i osrednji gubitak krvi. Na sreću, većina PPH-a može se spriječiti. Mogu se primijeniti razni pristupi ovisno o okruženju i raspoloživosti vještog porodiljnog osoblja i sredstava.

Aktivno upravljanje trećom fazom poroda (AMTSL)Podaci govore u prilog korištenju aktivnog upravljanja

treće faze poroda (AMTSL) od strane profesionalnog oso-blja bez obzira na mjesto. AMTSL smanjuje pojavu PPH-a , količinu izgubljene krvi i korištenje transfuzije pa se kao takvo treba uključiti u sve programe intervencija koji su usmjereni na smanjenje smrtnosti od PPH-a.

Uobičajene komponente AMTSL-a uključuju: • Davanje oxytocina ili sličnog lijeka unutar jedne minute

nakon poroda• Kontrolirano povlačenje pupkovine• Masažu maternice nakon izbacivanja posteljice ako je

potrebno.(Za više informacija o AMTSL, vidi Zajedničku izjavu ICM/FIGO: Upravljanje trećom fazom poroda za preven-ciju poslije- porođajnog krvarenja.)

Misoprostol i prevencija poslije- porođajnog krvarenja

U situacijama kad nema oxyctocina ili su vještine porodničkog osoblja ograničene, administriranje miso-prostiola ubrzo nakon rođenja djeteta smanjuje pojavu krvarenja. Najčešće nuspojave su drhtanje i temperatura. Neophodna je edukacija žena i porodničkog osoblja o pravilnoj upotrebi misoprostola.

Uobičajene komponente davanja misoprostola uklju-čuju: • Davanje 600 mikrograma (mcg) misoprostola oralno ili

sublingualno nakon poroda

• Kontrolirano povlačenje pupkovine SAMO kad je na porodu prisutno profesionalno osoblje

• Masažu maternice nakon izbacivanja posteljice ako je potrebno.

Upravljanje trećom fazom poroda bez uterotoničkih lijekova

U nekim okruženjima nema na raspolaganju lijeko-va zbog prekida u opskrbi. U odsustvu novijih dokaza, ICM i FIGO preporučaju da u slučaju kad lijekovi nisu na raspolaganju profesionalnom ili neprofesionalnom porodničkom osoblju upravljanje trećom fazom sadrži slijedeće komponente: • Čekanje na znak odvajanja posteljice (spuštanje pup-

kovine, mali gubitak krvi, čvrsta maternica globularna na dodir na pupku)

• Ohrabrivanje napora za tiskanje u trudu i , ako je mo-guće, uspravnog položaja;

• Kontolirano povlačenje pupkovine se ne preporuča ako nema lijekova ili prije znakova odvajanja posteljice jer to može dovesti do djelomičnog odvajanja posteljice, rupture pupkovine, obilnog krvarenja i inverzije mater-nice;

• Masažu maternice nakon izbacivanja posteljice ako je potrebno.

Liječenje poslije- porođajnog krvarenjaČak i kod velikog napretka u prevenciji PPH-a, nekim

ženama će ipak biti potrebno liječenje obilnog krvarenja. Pravovremeno i prikladno upućivanje na osnovnu ili sve-obuhvatnu Emergency Obsterics Care (Hitnu porodničku brigu) (EmOC) presudno je za spašavanje života žena. Danas standardna skrb u osnovnoj EmOC jedinici uklju-čuje davanje IV/IM uterotoničnog lijeka i ručno odstra-njivanje posteljice i zadržanih produkata.; sveobuhvatna hitna porodnička skrb također uključuje transfuziju krvi i/ili kirurški zahvat.

Hitna medicinska njega u zajednici- Vještine spašava-nja života u kući (HBLSS)

Svatko tko prisustvuje porodu može naučiti osnovne vještine potrebne za pomoć. Porodnička prva pomoć je obiteljski program fokusiran na zajednicu koji ima za cilj povećati pristup osnovnim mjerama spašavanja života i smaniti kašnjenja u stizanju do ustanova. Članovi obitelji i zajednice uče se tehnikama kao što je masaža maternice i pripremljenost u hitnoći. Testovi provedeni na terenu govore da HBLSS može biti koristan dodatak sveobu-hvatnoj prevenciji i liječenju PPH-a. Ključ učinkovitosti liječenja je rano prepoznavanje krvarenja i promptni početak liječenja.

22

PRIMALJSKI VJESNIK

Kako dolazi do sindroma Down?

Downov sindrom uzrokuje pogrešno razvrstavanje kromosoma tijekom stanične diobe spolnih stanica, tako da se u stanici nađe višak cijelog ili dijela jednog kromosoma. S obzirom da postoje tri kopije 21. kromosoma, regularni tip sindroma Down poznat je i kao “trisomija 21”.

Pojava sindroma Down ne ovisi o vanjskim čimbe-nicima, niti se na nju može utjecati. Poznato je da kod žena starijih od 35 godina postoji veća vjerojatnost da će roditi dijete s ovim sindromom. Budući da se zbog današnjeg ritma života parovi odlučuju imati djecu sve kasnije, očekuje se povećanje broja slučajeva sindroma Down. Regularni tip sindroma Down nije nasljedan, dok se rođenje djeteta s ovim poremećajem u istoj obitelji može dogoditi ukoliko se radi o puno rjeđem, translokacijskom obliku sindroma Down.

Dijagnosticiranje i simptomi

Kao prvi probir na Downov sindrom u svih trudnica koriste se neinvazivne metode prenatalne dijagnostike - ul-trazvučni pregled i biokemijski testovi probira. Postojanje sindroma Down u trudnoći potvrđuje se analizom plodovih ovojnica (korionskih resica) tijekom prvog tromjesečja trudnoće, ili amniocentezom tijekom drugog tromjesečja trudnoće.

Postoji preko pedeset karakterističnih obilježja sin-droma Down, a njihov broj i intenzitet razlikuje se od djeteta do djeteta. U dijagnozu sindroma Down najčešće se posumnja odmah nakon poroda, zbog specifičnog fizičkog izgleda djeteta (mišićna hipotonija, kosi položaj očnih otvora, kraći i širi vrat, kraće šake sa specifičnom poprečnom brazdom na dlanu…).

Život sa sindromom Down

Postavljanje dijagnoze sindroma Down u novorođe-nog djeteta, bitno mijenja život roditelja i čitave obitelji. Stoga je važna dobra informiranost o tom poremećaju, poteškoćama koje nosi, izazovima koji obitelj očekuju, kao i podrška šire zajednice.

Kod osoba sa sindromom Down postoji veći rizik od urođenih bolesti ili kasnije pojave nekih bolesti, poput

srčanih grešaka, bolesti štitnjače, problema s vidom ili pro-bavnim sustavom, Alzheimerove bolesti, leukemije ....

Bez obzira postoji li neko dodatno oboljenje ili pore-mećaj, ta djeca trebaju posebnu pažnju tijekom odrastanja, različite dodatne tretmane (defektološki i logopedski tre-tmani, fizikalna terapija…), te posebne metode učenja.

Osobe sa sindromom Down dio su naše zajednice, bave se raznim aktivnostima, pohađaju školu a neke su i zaposlene. Žive s obiteljima, ili s prijateljima, a neki i samostalno.

Mogućnosti za osobe sa sindromom Down danas su daleko veće nego u prošlosti, temeljem odmicanja tradi-cionalno postavljenih granica. Kvalitativni pomaci plod su zajedničkih napora roditelja, stručnjaka i šire zajed-nice. Roditelji djece s Downovim sindromom, liječnici, odgojno-obrazovne ustanove, kao i svi mi, trebali bi težiti jedinstvenom cilju pružanja prilike i mogućnosti osobama sa sindromom Down da postignu svoj puni potencijal u svakom pogledu života u zajednici.

Predrasude i istina o sindromu Down

Sindrom Down je rijedak genetski poremećajNetočno. Sindrom Down je jedan od najčešćih genet-

skih poremećaja. Jedno od 650 novorođene djece u općoj populaciji rađa se s ovim poremećajem, dok se učestalost povisuje i više puta s porastom dobi majke.

Većina djece sa sindromom Down ima starije rodi-telje

Netočno. Čak 80 posto djece s Down sindromom rodile su majke mlađe od 35 godina, međutim vjerojatnost pojave sindroma Down značajno raste s godinama majke.

Osobe sa sindromom Down su teško mentalno retar-dirane

Netočno. Mnogi imaju kvocijent inteligencije koji ih svrstava među blago ili srednje retardirane osobe. Djeca sa sindromom Down svakako se mogu podučavati, a njihov puni potencijal još uvijek nije otkriven.

Osobe sa sindromom Down potrebno je smjestiti u posebne institucije

Dijelovi teksta Mr.sc. Tamare Voskresensky-Baračić, za potrebe tiska RIJEKA – ZDRAVI GRAD

Sindrom DownProsječno jedno od 650 sve novorođene djece rađa se sa sindromom Down, kromosomskim poremećajem koji nastaje uslijed viška 21. kromosoma ili dijela tog kromosoma u svakoj tjelesnoj stanici. Taj poremećaj sprječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta. Sin-drom Down može se javiti u bilo kojoj obitelji, bez obzira na starost i zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju ili način života.

23

PRIMALJSKI VJESNIK

Netočno. Danas sve više osoba sa sindromom Down živi kod kuće s obiteljima i sudjeluju, obavljajući jedno-stavne zadatke, u svakodnevnim aktivnostima zajednice. Druže se s osobama koje imaju neke poremećaje, kao i sa zdravim osobama, stvaraju prijateljstva, zapošljavaju se, sudjeluju u sportskim aktivnostima itd.

Djeca sa sindromom Down moraju biti smještena u posebne edukacijske programe

Netočno. Sve više djece sa sindromom Down potiče se na uključenje u normalne učionice sa svojim vršnjacima. U nekim slučajevima uključeni su u posebne programe, dok su u drugim slučajevima potpuno uključeni u svakodnevni školski rad s ostalom djecom. Cilj je u potpunosti uključiti takve osobe u edukacijski i socijalni život zajednice.

Odrasle sa sindromom Down je nemoguće zaposlitiNetočno. Osobe sa sindromom Down je moguće

zaposliti na velikom broju radnih mjesta. Često se radi o službeničkim poslovima ili raznoj ispomoći, no osobe sa sindromom Down na radnom mjestu dobivaju osjećaj da su korisni i ponose se svojim postignućima. Na radno mjesto uvijek donose svoj entuzijazam, pouzdanost i predanost poslu.

Osobe sa sindromom Down ne mogu imati bliske me-đuljudske veze niti stupati u brak

Netočno. Djeca sa sindromom Down su izrazito emo-tivno topla, gotovo uvijek unose vedrinu u sredinu u kojoj se nađu, vrlo su tolerantna, blage naravi i potiču izrazitu naklonost sviju onih koji s njima dolaze u kontakt. Odrasle osobe sa sindromom Down mogu stupati u veze, od kojih neke završavaju i brakom. Mogu imati i djecu, no valja imati na umu da u tom slučaju postoje 50-postotni izgledi da će i dijete imati Down sindrom.

Downov sindrom je nemoguće izliječitiTočno. Svake godine čine se veliki koraci u identifici-

ranju gena na 21. kromosomu koji uzrokuju karakteristike sindroma Down. Danas su znanstvenici čvrsto uvjereni da će u budućnosti, napretkom genetike, biti moguće po-boljšati, ispraviti ili spriječiti mnoge probleme povezane s Down sindromom.

Grad Rijeka Korišten tekst: Mr.sc. Tamara Voskresensky-Baračić,

specijalist pedijatar, KDB ZagrebTekst pripremili: mr. sc. Irena Deže Starčević , prof.

voditeljica projekta Rijeka Zdravi grad Miljenko Gržalja, dipl.inž.,

predsjednik Udruge za sindrom Down – Rijeka 21

Hepatos pobjeđuje hepatitis!

Hrvatska udruga liječenih i oboljelih od hepatitisa – HULOH ‘’Hepatos’’ osnovana 2000. godine, prva

je i donedavno jedina udruga u Republici Hrvatskoj koja se bavi oboljelima od hepatitisa.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je hepatitisom B zaraženo 350 milijuna osoba, a hepatitisom C 200 milijuna (i svake ih je godine između tri i četiri milijuna više). Hepatitis predstavlja vodeći javnozdravstveni problem, veći od SIDE, jer njome je zaraženo “samo” 40 milijuna ljudi.

Rezultati epidemiološkog istraživanja u Republici Hrvatskoj govore o 10,9 % ili 490.500 osoba koje su bile u kontaktu s virusom hepatitisa B i 1,71 % ili 76.500 s virusom hepatitisa C.

Hepatitis je ozbiljna virusna bolest jetre. Važno je spriječiti ga i na vrijeme otkriti jer “proizvodi” trajne in-valide koji, čak i ako se izliječe, imaju ograničenu radnu sposobnost i ograničeni su pri zapošljavanju.

To je akutna ili kronična virusna bolest jetre uzroko-vana virusom hepatitisa (A, B, C, D, E i neidentificiranih). Najopasniji su virusi hepatitisa B i C, koji, ako bolest po-stane kronična i ne liječi se, u visokom postotku dovode do ciroze odnosno karcinoma s fatalnim ishodom.

Hepatitis C zarazna je i prenosiva bolest koja će se širiti ako je ne preveniramo; jedan je od glavnih uzročnika

bolesti jetre, ciroze, raka, i vodeći je uzrok presađivanja jetre u svijetu. Prema podacima iz Newsweeka, do 2010. usmrtit će više ljudi nego SIDA.

Za hepatitis C cjepivo, na žalost, ne postoji!Hepatitis B bolest je koja se može uspješno spriječiti

cijepljenjem. Danas se u RH cijepi osam rizičnih skupina, među kojima su i zdravstveni djelatnici, a cijepljenje je ušlo i u kalendar obveznoga cijepljenja djece u dobi od dvanaest godina (šesti razred osnovne škole).

Rano otkrivanje bolesti povećava izglede za oporavak. Turistička i ekonomska globalizacija dovela je do toga da su svi izloženi riziku od obolijevanja.

Rano dijagnosticiranje najbolja je i najučinkovitija mjera za prevenciju širenja virusnih hepatitisa.

Većina oboljelih u RH nije dovoljno informirana o samoj bolesti ni o mogućnostima liječenja, a ne postoje ni mjesta kamo bi se pacijent mogao obratiti za pomoć. Nedostatak novca i neorganiziranost zdravstva, neinformi-ranost zdravstvenih djelatnika, marginalizacija oboljelih i činjenica da društvo u cjelini ne prihvaća tu dijagnozu i nije educirano o načinima prenošenja te bolesti – sve su to činioci koji pacijente oboljele od hepatitisa priječe u postizanju veće kvalitete života.

Udruga ‘’Hepatos’’ pruža jedinstvenu psihosocijalnu potporu oboljelima od hepatitisa i članovima njihovih

24

PRIMALJSKI VJESNIK

obitelji i jedina na području Hrvatske osmišljava informativnu i edukativnu kampanju.

Kratak pregled iskustava i postignuća “Hepatosa”, udruge koja je postala prepoznatljiva kao mjesto za pomoć oboljelima: - 20 javnih predavanja i tribina o hepatitisu- 20 predavanja u srednjim školama na području Splita

i Splitsko-dalmatinske županije, uz distribuciju 5000 informativno-edukativnih brošura i 200 plakata o he-patitisu

- mnogobrojni istupi u medijima – u nacionalnom i lo-kalnom tisku, na radiju i televiziji

- uključivanje u ELPA – European Liver Patient Association

- distribucija informativnih letaka i plakata po zdrav-stvenim i srednjoškolskim ustanovama

- plakatima u osvijetljenim reklamnim vitrinama (tzv. city light) na području cijele RH utjecali smo na infor-miranost hrvatske javnosti o hepatitisu u razdoblju 15. siječnja – 15. veljače 2005.

- sudjelovanje i prezentacija na EGM of ELPA u Parizu 13. – 17. travnja 2005. te štand na EASL-u (European Association for Study of Liver)

- sudjelovanje na kongresu pacijenata u Brasowu u Ru-munjskoj 27. – 28. svibnja 2005.

- od svibnja 2005. predsjednica Udruge izabrana je za članicu Nacionalnog odbora za borbu protiv virusnih hepatitisa

- peticija Europskome parlamentu – kao članica ELPA-e uključili smo se u prikupljanje potpisa za peticiju, koja je uručena Europskome parlamentu, za poduzimanje koraka u borbi protiv virusnoga hepatitisa kao velike prijetnje javnome zdravlju. Preslike potpisa skupljenih za peticiju osobno smo uručili ministru zdravstva, potpredsjednici Vlade i predsjedniku države.

- potaknuli smo registriranje Udruge u Osijeku i Zagrebu; potaknuli smo osnivanje i u siječnju 2006. registrirali Savez oboljelih od hepatitisa Republike Hrvatske (SOH RH)

- sudjelovanje i prezentacija na AGM of ELPA u Beču 25. – 29. travnja 2006. te štand na EASL-u (European Association for Study of Liver); kandidiranje i izbor predstavnika “Hepatosa” u Upravni odbor ELPA-e

- sudjelovanje na prvom sastanku Upravnog odbora u srp-nju 2006., koji se održao u Bukureštu (Rumunjska)

- zajednička kampanja s poglavarstvom Grada Zagreba,

koja se provodi od svibnja 2006. do kraja 2006. godi-ne, kojom je svim građanima omogućeno anonimno i besplatno testiranje na hepatitis C. Osim poticanja na testiranje, kampanja nastoji informirati i senzibilizirati javnost o hepatitisu putem 60 plakata u osvijetljenim reklamnim vitrinama i divovskih (jumbo) plakata te 20 oglasnih mjesta po zagrebačkim tramvajima.

- sudjelovanje i predavanje na četvrtome Zdravstveno-savjetodavnom simpoziju u rujnu 2006. u Varaždinu

- sudjelovanje na Međunarodnoj konferenciji o bolestima jetre u organizaciji IASL-a (International Association

for the Study of the Liver) i AFASLD-a (African Asso-ciation for the Study of Liver Disease) u Kairu (Egipat) 07. – 11. rujna 2006.

- uspostavljena je kvalitetna suradnja sa stručnjacima kli-ničkih bolnica (Splita, Zadra, Zagreba, Rijeke, Osijeka, Dubrovnika), Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, ravnateljima i stručno-pedagoškim službama srednjoš-kolskih ustanova, HZZO-om te gradskim i županijskim strukturama

- nastavak akcije besplatnoga testiranja na hepatitis C u Zagrebu do kraja 2006.

- rad Udruge prepoznalo je gradsko poglavarstvo te je dobila na korištenje dva poslovna prostora u gradskome vlasništvu – za ured i za Savjetovalište za oboljele

Nakon uspješno okončanih aktivnosti tijekom prote-klih godina, temeljni projekt “Hepatitis u mom domu” nastavio se i u 2006. godini. Različitim aktivnostima in-formirat će se i senzibilizirati javnost, organizirati potpora i pomoć te poticati oboljele od hepatitisa na liječenje i ostvarivanje svojih prava.

Uz temeljni projekt, “Hepatos” provodi još tri projekta usmjerena prema specifičnim rizičnim ciljnim skupina-ma.

Udruga HEPATOS, Split

25

PRIMALJSKI VJESNIK

U povodu Međunarodnoga tjedna dojenja 2006. godine Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i

tehničara organiziralo je 2. listopada 2006. Simpozij o dojenju.

Simpoziju je prisustvovalo više od 200 zdravstvenih djelatnika, a posebno je bila zastupljena patronaža te sestre iz rodilišta. Podneseno je petnaest referata, od općih tema o dojenju do iznošenja praktičnih iskustava te problema i rezultata u promicanju dojenja u Hrvatskoj. Nakon iznese-nih referata i provedene rasprave dane su i glavne naznake za sljedeće zaključke:

1. Prije svega valja istaknuti da se ove godine Međunarodni tjedan dojenja vodio pod geslom “Code Watch” – upo-zorenje na primjenu Međunarodnoga kodeksa o načinu reklamiranja nadomjestaka za majčino mlijeko. Nave-deni kodeks potpisala je i Hrvatska, pa se očekuje da se on primijeni i u našoj zemlji, tim više što ima mno-go primjera njegova očita kršenja u svakodnevnoj praksi.

2. Sudionici Simpozija podupiru pri-jedlog da se u Hrvatskoj usvoji Naci-onalni plan aktivnosti za promicanje dojenja i formira Nacionalni odbor za promicanje dojenja. Bez nacio-nalnog plana i njegova financiranja ne mogu se očekivati osmišljene aktivnosti i rezultati.

3. Posebno bi valjalo poduprijeti UNI-CEF-ove aktivnosti u Hrvatskoj u smislu promicanja dojenja, a oso-bito program “Rodilišta – prijatelji djece”. Valja naglasiti da od 1993. godine UNICEF pruža stručnu i financijsku pomoć tom programu. Već nakon nekoliko godina, od 34 hrvatska rodilišta 15 je dobilo prestižni naziv “Bolnica – prijatelj djece”. Na žalost, uvođenje paketa “Sretna beba”, koji se u našim rodilištima dijeli od 1999. godine, dovelo je do prekida pomoći UNICEF-a, jer je navedeni paket bio u izrazitoj kontradikciji s Međunarodnim kodeksom.

4. Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda ocjenjujući Drugo periodično izvješće Hrvatske o primjeni Kon-vencije o pravima djeteta istaknuo je u članku 51 da ga zabrinjava učinkovita provedba programa dojenja i brine se što paket “Sretna beba” sadržava materijale koji ne zadovoljavaju Međunarodni kodeks o prodaji pripravaka koji služe kao zamjena za majčino mlijeko.

Potrebno je da se Ministarstvo zdravstva, koje je podu-prlo uvođenje paketa “Sretna beba”, danas jasno i nedvo-

smisleno odredi prema tom paketu koji je nanio golemu štetu programu promicanja dojenja u Hrvatskoj.

5. Program promicanja dojenja, posebno u svojih “10 koraka do uspješnog dojenja”, značajno mjesto pridaje i stvaranju humanijih uvjeta boravka majke i djeteta (rooming-in), što je pretpostavka stvaranju rane privr-ženosti (“early attachement”) majke i djeteta.

6. Dosadašnjih 15 godina obilježavanja Međunarodnoga tjedna za promicanje dojenja, koji svake godine u ža-rište stavlja jednu od tema, ujedno pokazuje koliko je široka lepeza pitanja i problema koji se postavljaju pred društvenu zajednicu glede potpore dojenja.

7. Sudionici Simpozija ukazuju da dojenje nosi višestruke koristi za dijete, obitelj i zajednicu, zbog čega ga treba aktivnije poduprijeti.

8. Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara također će se nakon ovog Simpozija aktivnije postaviti, te će s tim u vezi organizirati sljedeće:

• zajedno s Hrvatskim katolič-kim društvom liječnika održat će za mjesec dana "Okrugli stol o dojenju" i konferenciju za tisak

• formirat će radnu skupinu koja će se stalno brinuti o aktivnostima u prilog dojenja i poticati ih

• posebno će se brinuti o eduka-ciji zdravstvenih djelatnika i roditelja, kroz različite edukacijske aktivnosti

• inzistirat će na boljoj suradnji s ginekološkim i pedijatrijskim ambulantama

• radit će na poboljšanju kvalitete trudničkih tečajeva, evaluaciji i superviziji

•poboljšat će i evaluirati rad na patronaži (nabava prijenosnih vaga)

• svake godine u povodu Međunarodnoga tjedna dojenja održat će i simpozij radi analiziranja rezultata rada u promicanju dojenja u protekloj godini

9. Simpozij je pokazao da, pored prehrambene i emocio-nalne važnosti, ne smije se izgubiti iz vida i duhovna komponenta utjecaja dojenja na skladan emocionalni i duhovni razvoj djeteta i kasnije odraslog čovjeka.

Prihvaćeno na sjednici Upravnog odbora HKDMSIT-a, 17. listopada 2006.

Simpozij o dojenjuZ A K LJ U Č C I

26

PRIMALJSKI VJESNIK

U sklopu proslave petog rođendana na Trgu Francuske Republike u Zagrebu, pred-stavnice Udruge RODA su još jednom pročitale pročitale 5 želja za 5 godina RODA i uručile ih predstavnicima tijela odgovornih za njihovo ispun-jenje. Prva želja je povećanje rodiljnih naknada na dodatnom

rodiljnom dopustu, druga – usvajanje postupnika za skrb tijekom normalnog poroda, treća – osnivanje

Povjerenstva za dojenje i uključivanje mehanizama zaštite dojenja u naše zakone, četvrta – proglašenje neplod-nosti bolešću, a peta – donošenje pedagoških standarda za vrtiće u skladu s potrebama djece 21 stoljeća.

Stanje u našim rodilištima daleko je od poželjnog: porod je često rutinski splet intervencija, kojim se porođaj od fiziološki normalnog tjelesnog procesa pretvara u visoko tehnologiziranu operaciju.

Rodina je velika želja usvajanje postupni-ka za skrb tijekom normalnog poroda, kojim bi se humanizirao proces rađanja, omogućio neprekinut kontakt majke i djeteta tijekom boravka u rodilištu, te smanjilo opterećenje zdravstvenog sustava.

RODA ne traži luksuzne uvjete u rodilištima; ne traži spavaćice na cvjetiće i televizore u sobama. Za ispunjenje ove želje nisu potrebna financijska i materijalna ulaganja: potrebno je samo malo više dobre volje medicinskog osoblja. Jer, kao što način na koji smo rođeni nemjerljivo utječe na cijeli naš život, tako i iskustvo poroda može osnažiti ženu do kraja života, ali i ostaviti joj neizbrisivu traumu. Korak prema humanijem društvu počinje tamo gdje počinje i sam život: u procesu rađanja novog ljudskog bića.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svo-jim smjernicama za skrb tijekom normalnog porođaja preporučuje da se ona pruža uz najniži stupanj intervencije koji osigurava zdravstvenu sigurnost majke i djeteta. Ta preporuka zasnovana je na mnogim studijama koje poka-zuju da, kod normalne trudnoće i porođaja, visoki stupanj intervencije i institucijski porođaj utječe negativno na prirodnost procesa, a često i na majčin doživljaj porođaja.Također, takav pristup bespotrebno dodatno opterećuje zdravstveni sustav i ograničava njegove mogućnosti (zdravstvenog osoblja, opreme i tehnologije) da se posveti posebna pažnja onim slučajevima u kojima je neopho-dan.

Hrvatska realnost, nažalost, u većini rodilišta još uvi-jek je suprotna. Ne postoji skrb pri porođaju, nego rutinski tehnologizirano i medikalizirano vođenje potpuno normal-

nih porođaja (kao da se jedan fiziološki proces uopće može voditi!), često nije moguća prisutnost rodilji bliske osobe, a nakon porođaja se majka i dijete razdvajaju, što smanjuje mogućnost uspostave uspješnog dojenja – i direktno je kršenje prava majke i djeteta kao pacijenata. Toj situaciji, nažalost, ponekad doprinose i sami roditelji, ne shvaćajući da su oni sami odgovorni za sebe i za svoje dijete te da se ulaskom u rodilište ta odgovornost ne može i ne smije prebaciti na medicinsko osoblje. S druge strane, žene koje žele ostvariti prirodan porođaj i aktivno sudjelovati u svom porodu, doslovno se moraju izboriti za to, što je u tako osjetljivom i ranjivom stanju praktički nemoguće.

Takva situacija je između ostalog, posljedica toga što za razliku od drugih europskih zemalja, kod nas porođaju asistiraju liječnici koji ga tretiraju kao medicin-ski događaj, a ne prirodan proces. Da bi ispunila zahtjeve Europske unije, Hrvatska mora osnovati Visoku školu za primalje nakon koje bi primalje mogle samostalno skrbiti za normalne porode, dok bi se liječnici specijalisti mogli

kvalitetnije posvetiti onome za što su školovani - rizičnim porodima. Samostalnošću primalja korak smo bliže još jednom zahtjevu Europske unije: mogućnosti poroda u izvanbolničkim centrima ili kod kuće, uz prisutnost samo primalje.

Udruga RODA je još u svojim osnucima prepoznala ovaj problem kao jedan od gorućih u našem zdravstvu te je u rujnu 2002. godine održana peticija Moje tijelo, moj porod, moj izbor. Prikupljeno je gotovo 9.000 potpisa, bilo je puno obećanja nadležnih institucija, ali ni nakon četiri godine situacija se nije znatnije promijenila.

Obilježavajući petogodišnjicu osnutka Rode, tražimo da se u rodilištima napokon usvoji postupnik za skrb pri normalnom fiziološkom porodu; da se svakom porodu pristupa individualno, a ne rutinski; da se poštuju prava pacijenata – kako rodilje, tako i novorođenčeta; te da se uvažavaju plan poroda i želje rodilje.

UDRUGA RODA

Peti rođendan udruge Roda

27

PRIMALJSKI VJESNIK

Smrtnost majki u Malawiju je jedna od najviših na svijetu. Međunarodni promatrači misle da se dogodi

oko 1800 smrtnih slučajeva na 100.000 trudnica. Vladine statistike pak govore o 984 slučaja (Anketa o demograf-skom zdravlju). Bez obzira da li se radi o 984 ili 1800 žena, situacija nije ništa bolja.

Jedan od glavnih izazova s kojima se suočavaju primalje i primaljska profesija je kritični nedostatak primalja. Zajedno s tim tu je i jadno radno okruženje i slaba plaća.

Na tipičan dan malawijska primalja ustaje u 5:30 i započinje sa svojim uobičajenim poslovi-ma. Mora zapaliti vatru koristeći ugljen ili drva. Ako je sretne ruke i u gradu je, može koristiti šted-njak ili kuhalo. Mora se pobrinuti da njen muž i djeca budu okupani i nahranjeni prije odlaska u školu i na posao. Između tih aktivnosti mora se i sama spremiti za po-sao. U većini bolnica počinje se raditi u 7;30. barem što se tiče sestara i primalja. Tako ova primalja mora biti na radnom mjestu 5 do 10 minuta prije početka. Ako je među sretnicima, unutar bolnice postoji institucija u kojoj rade, ali većina mora hodati 30 do 45 minuta ili koristiti lokalni prijevoz ako to mogu financijski podnijeti.

Na poslu, u rodilištu se obično u jednoj smjeni nalaze dvije primalje. Ipak, nije neobično da bude i jedna sama primalja cijeli dan. Od ove dvije (ili jedne) primalje očekuje se da se brinu za ne manje od 30 klijenata na dan. Moraju pacijentice primiti, fizički pregledati, nadgledati razvoj trudova, obavljati same porode, voditi računa o trećoj fazi i neposrednoj brizi za novorođenče. U nekim slučajevima

obave i do deset poroda u smjeni. Svi ti porodi ne moraju biti planirani. uobičajeno je da za vrijeme nadziranja rodilja koje su u prvoj fazi poroda odjednom uleti netko tko je već u drugoj fazi. U tom trenutku obje ili jedna primalja moraju ostaviti to što rade da bi spasile život majke koja je

došla nenajavljena. Primalja ima i odgovornost brige o klijentima koji su visoko rizični kao oni s preklampsijom i eklampsijom. U idealnoj situaciji porodničar treba obaviti visoko rizične porode. Što se tiče malavijske primalje, ona bi trebala biti «katica za sve». Bez obzira da li se radi o porodu na zadak, višestrukoj trudnoći ili porodu na vakuum, svi čekaju na nju. Štoviše. primalja često nema dovoljno osnovnih sredstava koje bi mogla upotrijebiti. U većini slučajeva mora improvizirati tako da se ženi pruži makar osnovna njega.

U 5 sati poslije podne mala-vijska primalja predaje dužnost svojoj kolegici koja radi noćnu smjenu. Dolazi kući u 6 sati i tamo nalazi svoju djecu i muža koji ju željno čekaju. Čekaju je ona ista zaduženja koja je obavila ujutro.

A na kraju mjeseca, koliko je zaradila malavijska primalja? Prosječno 100 US$. Ali usprkos svim nedosta-cima, malavijske primalje neumorno i marljivo nastavljaju obavljati svoju plemenitu dužnost. Imaju moralnu i profe-sionalnu odgovornost da pomognu malavijskim majkama i njihovim obiteljima. Neke primalje koje naravno nisu mogle podnijeti pritisak otišle su u druge zemlje u kojima je radno okruženje povoljnije.

Keith Lipato, primaljski tehničar

Dan u životu malavijske primalje

Prije no što su misionari stigli u Malavi, žene koje su imale iskustva u porođajima pomagale su drugim

ženama. To su uglavnom bile bake, jer upravo su one bile najiskusnije. Nisu znale ništa o mehanizmu porođaja i aseptičnim tehnikama, pa se većina njihovih savjeta svodila na to da žene trebaju tiskati što jače mogu. Posljedica je bio velik broj smrtnih slučajeva. Kad bi trudnica umrla pri po-rođaju, ona ili njezin suprug bili bi optuženi za nevjeru.

Formalnu obuku i praksu u primaljstvu započeli su u Blantyreu oko 1937. škotski misionari. Primalje su se poučavale na lokalnom jeziku. Godine 1940. osnovana je škola primaljstva u Likuni u Lilongweu. Većina polaznika

bile su starije žene jer je poučavanje mladih žena o poro-đaju i trudnoći bilo tabu.

Godine 1948. donesen je zakon o primaljama radi kontroliranja i reguliranja obuke u primaljstvu, a 1960. je počeo tečaj na engleskome jeziku u Ngludi. Polaznice su obučavane za primalje i stjecale svjedodžbe. Godine 1967. osnovano je Vijeće medicinskih sestara i primalja Malavija radi reguliranja obuke i prakse primaljstva.

Godine 1970. počeo je Registracijski tečaj primaljstva za registrirane medicinske sestre i primalje u Blantyreu, u Kraljevskoj bolnici. Prvi malavijski predsjednik, dr. Hastings Kamuzu Banda, naredio je 1975. da se svaka

Povijest primaljstva u Malaviju

28

PRIMALJSKI VJESNIK

Sažetak Cilj je ovoga rada ukazati na važnost kontakta koža

na kožu i ranog prvog podoja za psihofizičko zdravlje djeteta, ali i majki. Mnogo je prednosti kontakta koža na kožu, kako neposredno nakon poroda, tako i kasnije. Vrlo je malo opravdanja za neprimjenjivanje kontakta koža na kožu i ranog prvog podoja, u okolini u kojoj se ne požuruje, za sve majke i novorođenčad, u periodu odmah nakon poroda. Kontakt koža na kožu i rani prvi podoj su najbolja praksa prema sadašnjim spoznajama i sve majke treba aktivno ohrabrivati da ih ostvare.

1. Uvod Kontakt koža na kožu neposredno nakon poroda

ima mnogobrojne prednosti. Ako se neposredno nakon poroda novorođenče stavi u kontakt koža na kožu i ne uznemirava, primjećuje se sljedeće vrste ponašanja: izlučivanje sline, refleks traženja dojke, refleks sisanja i gutanja i puzanje prema dojci, što omogućava uspješan prvi podoj. Kontakt koža na kožu i rani podoj potpomažu uspješno dojenje. Kontakt majke i djeteta je izvrstan način za održavanje tjelesne temperature novorođenčeta

i čak

uspješno zaustavlja hipotermiju. Rano dojenje povećava aktivnost maternice i može smanjiti rizik postporođajnog krvarenja.

Bolnice koje rade na prihvaćanju UNICEF-ovih

standarda najbolje prakse Prijatelj djece (Baby Friendly) moraju omogućiti da se sve majke ohrabruju i potiču

na držanje golog novorođenčeta na svojoj koži odmah nakon poroda, u mirnoj sredini, bez požurivanja, u cilju poticanja povezivanja, održavanja topline i započinjanja dojenja.

2. Ponašanje novorođenčeta i majke nakon poroda Dolazeći na ovaj svijet, novorođenče je zapljusnuto

mnoštvom različitih podražaja na koje je ono sposobno, ali na neki način i primorano reagirati. Temperatura majčinoga tijela je oko 37°C, a takva je i temperatura plodove vode u kojoj plod pliva u tami i relativnoj tišini, osluškujući samo otkucaje majčinoga srca i prigušene zvukove iz okoline. U trenutku poroda, zapljusnuto hladnoćom okoline u kojoj nema tople slankasto-slatke vode, snažnim zvukovima majke koja obično stenje, zdravstvenog osoblja koje obično glasno bodri majku, snažnim svjetlom lampe uperene u smjeru odakle izlazi glavica djeteta, novorođenče će morati uspostaviti sve za život važne funkcije. Disanje, koje nije bilo uspostavljeno za vrijeme dok je bilo u maternici, zasigurno je najteža i najvažnija kušnja za novorođenog čovjeka. Iako je pokrete disanja dijete vježbalo za vrijeme boravka u maternici, ipak to disanje, osim vježbanja dišnih mišića, niti približno nije nalikovalo onome koje se uspostavlja u trenutku rođenja. Naposljetku novorođenče proživi najdramatičniji trenutak u svome životu – odvajanje od majke, odnosno presijecanje pupkovine. Taj trenutak u psihološkom je

Neprocjenjiva važnost kontakta koža na kožu i prvog podoja za zdravlje novorođenčeta

medicinska sestra mora obučiti za primalju. Osnovao je Kamuzu, sveučilište za sestrinstvo, kao sastavni dio Sve-učilišta u Malaviju. Polaznici su ga pohađali tri godine da bi dobili diplomu iz sestrinstva, a nakon četvrte godine stjecali su sveučilišnu svjedodžbu iz primaljstva.

Danas polaznici studiraju četiri godine da bi stekli diplomu iz sestrinstva te još godinu dana ako žele steći zvanje primalje. No sada taj studij više nije obvezan, medicinske sestre mogu odabrati hoće li nastaviti studirati ili ne. Koledž za sestrinstvo Kamuzu nudi i dvogodišnji srednji studij primaljstva.

U Malaviju postoje dvije razine primaljske struke: upisane primalje, koje se još nazivaju primaljskim tehniča-rima, i registrirane primalje. Primaljski tehničari zaduženi

su za slučajeve u kojima je razina rizika niska. Pokrajina ima deset koledža koji obučavaju medicinske primaljske tehničare i jedan sveučilišni koledž za registrirane medi-cinske sestre primalje. Registrirane primalje skrbe se o svim visokorizičnim slučajevima. Na primjer, obučene su za obavljanje vakuumskih ekstrakcija, porođaja bliza-naca i porođaja na zadak. Takva situacija nastala je zbog kritičnoga nedostatka porodničara koji bi mogli obavljati rizične porođaje.

Malavi je jedna od rijetkih svjetskih zemalja koja obučava i muške i ženske primalje. Muške primalje čine oko 10 – 15 % ukupnoga broja primalja.

Keith Lipatoprimaljski tehničar

29

PRIMALJSKI VJESNIK

pogledu najteži za novorođenče, a frustracija zbog toga čina će obilježiti dugo razdoblje razvoja nakon rođenja.

Podvezivanje pupkovine odmah nakon rođenja jedan je od primjera vrlo stresnog čina nad novorođenčadi. Neposredno nakon poroda djetetovo srce i pluća prolaze dramatične promjene adaptacije relativno brzo. Iz vodene sredine u kojoj ga majka hrani preko pupkovine dijete prelazi u zračni okoliš gdje se pluća moraju proširiti i tako započeti proces disanja. Dok se ova promjena događa, pupkovina i dalje pulsira, čak i nakon poroda, pa novorođenče ima još uvijek stari sustav oksigenacije koji obavlja dio posla dok se novi sustav polako uspostavlja. Prekidom pulsacije u pupkovini tjeramo novorođenče da hitno prijeđe, brže nego li je potrebno, na sustav izvanmaterničnog života – na zračni okoliš. Moguće je da novorođenčad osjeća paniku zbog nedostatka zraka. Suprotno uvriježenom mišljenju, središnji živčani sustav novorođenčeta toliko je razvijen da ono osjeća bol, reagira na vanjske podražaje, vidi, ima razvijen osjećaj okusa, zna učiti, prepoznaje roditelje. Jasno da svi ti osjećaji nisu posve savršeni, ali su dostatno razvijeni da novorođenče možemo smatrati potpuno kompetentnom osobom u svakom pogledu. Svjesni tih činjenica, prema novorođenčetu se nakon poroda moramo ponašati nježno i brižno, izbjegavajući svaki prekomjerni podražaj koji u novorođenčeta može izazvati dodatnu frustraciju. Nakon poroda je novorođenče oko 45 minuta u stanju pojačane budnosti i uzbuđenja zbog svega što se događalo oko i za vrijeme porođaja. Osim toga, opasnost od gubitka topline zbog mokre kože i hladnije okoline dodatno povećava već postojeći stres, te je stoga neobično važno novorođenče što prije ukloniti iz vlažne okoline, dobro ga osušiti toplim tkaninama koje nakon uporabe valja ukloniti i zamijeniti drugim suhim i prethodno zagrijanim tkaninama. Brisanje novorođenčeta osim sušenja i sprečavanja pothlađivanja, ima za cilj uklanjanje krvi s novorođenčeta i poticanje na uspostavu životnih funkcija dodirom. Nakon rođenja potrebno je izbjegavati svaku grubu manipulaciju kao što je pritiskanje prsnoga koša, trbuha, tuckanje po leđima, polijevanje hladnom vodom i slično.

2.1. Istraživanja provedena neposredno nakon poroda

ODVAJANJE U jednom istraživanju se promatralo 72 novorođenčadi,

nakon normalnog poroda, u trajanju od 2 sata neposredno nakon poroda. Formirane su dvije skupine: “skupina s odvajanjem” (separation group) i “skupina s kontaktom” (contact group). U “skupini s odvajanjem” promatrano je ponašanje 34 novorođenčadi koja su odmah nakon poroda stavljene na majčin trbuh i nakon 20 minuta odvojena od majke radi mjerenja i oblačenja. U “skupini s kontaktom” bilo je 38 novorođenčadi i kontakt između njih i majki je

bio neometan u trajanju od barem jednog sata. Nakon 20 minuta novorođenčad je počela raditi pokrete puzanja u smjeru dojki, pokazujući urođeni refleks traženja dojke i

u prosjeku 50 minuta nakon poroda većina novorođenčadi je započela podoj. Uspoređujući obje skupine, pravilniju tehniku dojenja pokazala je novorođenčad iz “kontakt skupine” (24/38 prema 7/34). Za vrijeme poroda je 40 od 72 majke (56%) primilo petidin. Novorođenčad je također bila omamljena i većina (25/40) nije uopće sisala. Preporuka je da se kontakt između majke i novorođenčeta ne prekida unutar prvog sata nakon poroda ili dok se ne završi prvi podoj i da se ograniči upotreba lijekova kao što je petidin.

Važno je također napomenuti da kad rodilja

primi epiduralnu analgeziju ili neki drugi lijek za smanjenje bolova, dio tih supstanci neminovno prelazi u krvotok novorođenčeta i utječe na njega i njegovo ponašanje nakon poroda. Kod majki koje su primile analgetike za vrijeme poroda primijećena je smanjena aktivnost novorođenčeta i ono je rjeđe počinjalo s dojenjem u prvih dva i pol sata nakon poroda. Takva novorođenčad također ima višu tjelesnu temperaturu i više plaču. Tako analgetici dani tijekom poroda, uključujući epiduralnu analgeziju, utječu na spontano ponašanje vezano uz dojenje.

U drugom istraživanju se uspoređivalo majke koje su primile epiduralnu analgeziju s majkama koje su imale nemedikaliziran porod. Dva uspješna podoja unutar prva 24 sata postignuta su kod 69.6% majki koje su primile epiduralnu, nasuprot 81.0% majki koje ju nisu primile. Za djecu majki koje su primile epiduralnu analgeziju značajno je rasla vjerojatnost da će dobiti adaptirano mlijeko na bočicu za vrijeme boravka u rodilištu. Dakle, epiduralna analgezija tijekom poroda je imala negativan utjecaj na dojenje u prva 24 sata.

TEMPERATURA Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi može li

sisanje neposredno nakon poroda, kroz utjecaj na ponašanje majke, poboljšati kontrolu temperature kod novorođenčeta. 160 majki koje su imale spontani porod

30

PRIMALJSKI VJESNIK

zdrave, u terminu rođene djece bilo je podijeljeno u dvije grupe. Pokusna grupa se poticala da stavi dijete na prsa neposredno nakon poroda. U kontrolnoj grupi, novorođenčad je bila stavljena u krevetiće odmah nakon poroda i prvi podoj se dogodio nešto kasnije, prema odluci majke. Zapažanja o majčinom ponašanju spram njenog djeteta i njegovoj tjelesnoj temperaturi bila su bilježena dva i četiri sata nakon poroda te sljedećeg dana u osam sati ujutro. Primijećeno je da su majke iz grupe majki koje su dojile neposredno iza poroda, dojile djecu češće nego one iz kontrolne grupe. Značajno više novorođenčadi iz kontrolne grupe je imalo tjelesnu temperaturu nižu od 36.5 °C idućeg dana u 8 sati ujutro. Žene iz obje grupe koje su dojile neposredno prije mjerenja temperature, imale su značajno rjeđe dijete s niskom tjelesnom temperaturom. Zaključeno je da politika ranog sisanja, kada se usporedi s onom s odgađanjem kontakta, smanjuje pojavljivanje niske tjelesne temperature u novorođenčeta.

ODBIJANJE DOJKE Razumijevanje uzroka odbijanja dojke olakšava

zdravstvenim radnicima savjetovati majke kako riješiti nastale probleme. Sve što je potrebno je često samo produženi period kontakta kože na kožu, u tihom i mirnom ambijentu, nježno postupanje i stručna pomoć u stavljanju djeteta na dojku.

PLAKANJE “Najprikladnije mjesto za zdravo, u terminu rođeno

novorođenče, nakon poroda, je blizak tjelesni kontakt s majkom”, zaključak je istraživanja pri kojem se promatrao plač novorođenčeta tijekom prvih 90 minuta života kroz tri situacije: kada je bilo u kontaktu koža na kožu s majkom, kada je bilo u krevetiću te kad je prvih 45 minuta bilo u krevetiću, a onda s majkom koža na kožu. Rezultati pokazuju da je novorođenčad plakala kada je bila fizički odvojena od majke i prestala plakati kada se vratila majci. Ovaj novorođenački plač nije ovisan o ranijim naučenim iskustvima i sličan je pozivu majci da se vrati uočenom kod drugih vrsta sisavaca.

NEDONOŠČAD Jedno istraživanje o učinku dodira na novorođenčad,

poznato kao “taktilna stimulacija”, vrlo zorno pokazuje kako je skupina prijevremeno rođene djece koja su redovito bila dodirivana bitno brže dobivala na težini, negoli novorođenčad ostavljena bez dodira, iako su obje skupine bile na istom režimu prehrane. Slična studija sveučilišta u Miamiju pokazala je da je novorođenčad koja je bila dodirivana znatno ranije otpuštana iz bolnice – pri čemu su ušteđene tisuće dolara po djetetu.

Držanje u kontaktu koža na kožu kod novorođenčadi s niskom porođajnom težinom, započeto u ranoj

fazi intenzivne njege, može rezultirati u značajnom povećanju količine majčinog mlijeka i tako prevladati nedovoljnu laktaciju koja se često primjećuje kod tih majki. Istraživanja su pokazala da dodir kože na kožu između majke i djeteta kod prijevremeno rođene djece regulira srčane otkucaje i disanje, pomaže održavanju tjelesne temperature, potiče duži i mirniji san, potiče dojenje i može utjecati na rast tjelesne težine te tako utjecati na kraći boravak u bolnici. Ovi jednostavni postupci imaju mnoge potencijalne dobrobiti i nekoliko (ako uopće) nedostataka. Osim toga, nisu potrebna dodatna financijska ulaganja, potrebno je samo malo dodatnog vremena ili vještina medicinskog osoblja. Zasad nekoliko rodilišta u Velikoj Britaniji omogućuje dodir kože na kožu nakon poroda kao standard koji zahtijeva UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija.

3. Prednosti prvog dodira između majke i novorođenčeta

U pravilu, novorođenče nakon poroda nije potrebno kupati, jer na njegovoj koži postoji sirasti namaz, koji se mora upiti u kožu kao najbolja prirodna zaštita. Time se izbjegava i odvajanje novorođenčeta od majke zbog mogućeg pothlađivanja prilikom kupanja i čekanja da se temperatura stabilizira.

Osim toga, za novorođenče

je neobično važno da se najprije susretne s majčinim, a ne bolničkim bakterijama. Stoga je važno da golo dijete stavimo na kožu majke, pokrivajući ga odozgo toplim pokrivačem. Majčino će tijelo poput klokanice ili prirodnog inkubatora proizvoditi dovoljno topline da spriječi pothlađivanje svoga novorođenoga čeda, te se takav način skrbi za novorođenče u anglosaskim zemljama naziva “kangaroo care”. Pritom je jako važno da novorođenče i njegova majka (a po mogućnosti i otac) uspostave neposredni kontakt s djetetom pogledom, što će za novorođenče, ali i za roditelje, biti od neprocjenjive važnosti za uspostavljanje roditeljstva i započinjanje međusobne veze. Nakon takvog kratkog kontakta novorođenče će biti sposobno prepoznati majčin lik među fotografijama drugih žena. Prvi podoj je od ogromne važnosti i za majku i za novorođenče jer smanjuje napetost te rješava novorođenče mnogih frustracija zbog odvajanja od majke, koje je nastupilo u trenutku rođenja. Tako se zadovoljava i potreba majke koja želi pregledati dijete i uvjeriti se da je sve u redu, želi ga pomirisati, vidjeti njegove ruke, pričati mu, stječući na taj način važno iskustvo uspostave međusobne veze. Samo oko 10% majki ima negativne osjećaje vezane uz novorođenče neposredno nakon poroda, koji se kasnije gube. O važnosti kontakta “koža na kožu” govori i činjenica da se on preporučuje i s ocem djeteta, kad, zbog bilo koga razloga, majka to nije u stanju.

Majke koje rađaju carskim rezom

često mogu ostvariti kontakt koža na kožu već na samom operacijskom stolu ili na odjelu intenzivne njege, gdje

31

PRIMALJSKI VJESNIK

mogu i dojiti svoje dijete. Majka koja je intervjuirana na nedavnoj procjeni za titulu Bolnica prijatelj djece upravo je rodila po treći put carskim rezom, ali je kontakt koža na kožu iskusila po prvi put. Rekla je da se osjeća kao da je ovog puta imala “pravi porod” jer je držala i dojila svoje dijete još u operacijskoj sali, dok su je šivali. Kada majka nije u mogućnosti ostvariti kontakt koža na kožu sa svojim djetetom, tada bi ga trebao ostvariti otac, čime bi se trebao ohrabriti početak bliske veze otac-dijete.Prema doktrini Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a, zdravo se novorođenče od zdrave majke ne bi trebalo u rodilištu odvajati duže od jednoga sata dnevno i to samo za provođenje potrebnih medicinskih zahvata ili njege. Potrebno je naglasiti da majka mora imati odgovarajuću potporu zdravstvenoga osoblja, ali i oca djeteta, kako bi se mogla odmoriti nakon poroda i pripremiti za daljnje napore koji ju očekuju nakon što prođe prvo oduševljenje. Neposredni fizički kontakt majke i djeteta djeluje umirujuće i na samu majku, te ga i zbog toga treba podržavati, a dojenje olakšava san i uspavljivanje majke. Odmaranju majke doprinosi i ponašanje djeteta, koje nakon prvih 45 minuta pojačane budnosti zaspi i spava gotovo dvadesetak sati dnevno. San će novorođenče prekidati samo blagim mrštenjem, meškoljenjem, pokretima sisanja, otvaranjem očiju, a izuzetno u prvome danu i plačem.

Nema dokaza da se majke,

ako su odvojene od svoje djece, bolje odmore. Upravo suprotno, bolje se odmore i manje su podložne stresu kad su sa svojim novorođenim djetetom. Majke i novorođenčad uče kako spavati u istom ritmu. Tako, kad se dijete počne buditi za podoj, i majka se, naravno, počne buditi u isto vrijeme. To nije umaranje za majku, poput buđenja iz dubokog sna, što se često dešava ako je novorođenče negdje drugdje kad se ona probudi. Ako je majkama pokazano kako nahraniti dijete dok oboje leže jedno pored drugog, bolje se odmore.

U vrijeme kad se

dijete odmara, potrebno ga je staviti na prsa čim se počne meškoljiti. Novorođenče možda neće svaki puta htjeti sisati na način koji je majka zamislila pa je, katkada, čak i samo držanje bradavice u ustima djeteta za njega jako važno, a ti su prvi podoji presudni i za uspostavu dojenja. Naime, dijete siše zbog toga što se želi nahraniti i to je tzv. nutritivno sisanje, no ono siše i onda kad želi biti blizu majke i zadovoljiti neku od svojih psihičkih potreba (tzv. nenutritivno sisanje). U trenutku poroda, a katkada

i ranije, stvoreni su uvjeti za početak lučenja mlijeka. Količinu mlijeka u dojci dijete regulira učestalošću sisanja, a moramo biti svjesni postojanja i nenutritivnog sisanja. Suprotno uvriježenom mišljenju, količinu mlijeka u dojci ne možemo procijeniti pritiskom na dojku i istiskivanjem mlijeka iz nje, a često pitanje zdravstvenih djelatnika upućeno mladim majkama prvog dana po porodu: “Imate li vi, gospođo, mlijeka?” nepotrebno frustrira majku, izazivajući osjećaj straha da će njezino dijete biti gladno i osjećaj manje vrijednosti što znači da se majka boji hoće li biti u stanju podmiriti potrebe svoga novorođenčeta za hranom. To se može nepovoljno odraziti na proces stvaranja i otpuštanja mlijeka te izazvati poteškoće s dojenjem, ali i s uspostavom veze između majke i djeteta. I same majke često zdravstvenim djelatnicima

kažu: “Ja još nemam mlijeka” ili, pak, iskazuju sumnju u vlastitu sposobnost da nahrane dijete. U svakom slučaju majka treba imati dovoljno samopouzdanja i vjere u to da je nakon uspješne trudnoće u potpunosti sposobna za uspješno dojenje i preuzimanje roditeljske uloge. Stoga je za majku primjerenije pitanje: “Jeste li uspjeli staviti vaše dijete na dojku?” ili “Kako je prošao prvi podoj?”. U tome osjetljivom razdoblju ženina života, ali i života novorođenčeta potreban je oprez kako u verbalnoj tako i u neverbalnoj komunikaciji zdravstvenih djelatnika i mladih majki, kako bi se što više podiglo samopouzdanje mladih roditelja, štiteći ih na taj način od pogrešnih i štetnih informacija.

Ako se novorođenče dobro najelo neposredno nakon poroda, manje je zabrinutosti oko njegova stanja i, posljedično, manje iskušenja da se pribjegne testovima glukoze u krvi i umjetnom hranjenju ako spava duže vrijeme (Korak 6). Kontakt koža na kožu pomaže smiriti novorođenčad. Tako učimo majke jednom od načina smirivanja djeteta koji može olakšati i rooming-in (Korak 7). Hranjenje na zahtjev se ohrabruje kao što se i kontakt koža na kože može koristiti kao stimulacija “pospanog” novorođenčeta ili za umirivanje uznemirenog novorođenčeta prije podoja (Korak 8). Ako se upotrebljava na ovaj način, kontakt koža na kožu može znatno smanjiti potrebu za dudom (Korak 9). Majke koje su intervjuirane kao dio Baby Friendly procjene oduševljene su svojim pozitivnim iskustvima kontakta koža na kožu i često tvrde da su prvi pogled, miris, i dodir njihova novorođenog djeteta u njima potaknuli snažnu

32

PRIMALJSKI VJESNIK

ljubav i zaštitničke osjećaje. Rani kontakt koža na kožu i rano dojenje su povezani s nježnijim ponašanjem majki prema njihovoj djeci. Majke koje rano započnu s dojenjem imaju s njim manje problema. Ograničavanje kontakta majka-dijete nakon poroda rezultiralo je značajno češćim prekidom dojenja u razdoblju 1-3 mjeseca.

3.1. Utjecaj na trajanje isključivog dojenja Pomoću prospektivne kohortne metode istraživanja,

ispitivana je grupa poljske djece stare 3 godine i više. Rezultati pokazuju da je provođenje prakse kontakta koža na kožu značajno se povećalo trajanje isključivog dojenja za 0.39 mjeseci i produženog dojenja za 1.43 mjeseca. Djeca koja su bila s majkama najmanje 20 minuta bila su isključivo dojena 1.35 mjeseca duže i prestala dojiti 2.19 mjeseci kasnije negoli djeca bez kontakta koža na kožu nakon poroda. Kontakt koža na kožu nakon poroda je značajno koegzistirao s ostalom praksom u bolnicama koje podržavaju dojenje, kao što su rooming-in bez odvajanja majke i djeteta duljeg od jednog sata na dan i prvi podoj unutar 2 sata od rođenja. Analize su pokazale da trajanje isključivog dojenja ovisi o kontaktu koža na kožu i majčinoj obaviještenosti. Zaključak: Rezultati pokazuju da produženi kontakt koža na kožu (dulje od 20 minuta) produžava trajanje isključivog dojenja.

3.2. Utjecaj na prihvaćanje dojke Kontakt koža na kožu potiče novorođenče na traženje

dojke, smiruje razdražljivu novorođenčad i potiče tehnike “dobrog” majčinstva. Izgleda da utječe i na broj novorođenčadi koja odbija dojku. Novorođenčad koja je odvojena od svojih majki odmah po porodu, čiji se rani znakovi traženja dojke propuste i kod kojih se neprikladno postupalo kada ih se pokušavalo naučiti kako uhvatiti dojku, mogu razviti averziju prema dojci, koja se očituje u plakanju i povlačenju od dojke svaki put kad je dojka ponuđena. Ovo može biti iznimno bolno za majku koja može osjećati da se njenom djetetu ne sviđa dojenje ili, u najgorem slučaju, da dijete odbija nju. Međutim, radeći u skladu sa standardima najbolje prakse Baby Friendly, mnogo zdravstvenih radnika primjećuje drastičan pad broja novorođenčadi koja odbija dojku. Iz analiza iskustava koja su uzrokovala emocionalnu napetost i tjeskobu kod žena, vidljivo je da se, uglavnom, pojavljuju tri teme: “biti outsider” bazirano je na osjećajima očaja, bespomoćnosti i razočarenja; “pomanjkanje kontrole” uključivalo je emocionalnu nestabilnost, prijetnju, krivnju i nesigurnost; “briga” je uključivala povjerenje, ljubav, tjeskobu, olakšanje i blizinu.

Stoga izbjegavanje

odvajanja novorođenčadi od majki, kako neposredno nakon poroda, tako i kasnije, pozitivno utječe na psihičko stanje žena.

3.3. Utjecaj na ponašanje majki Istraživanja o prvom kontaktu s djetetom pokazala

su da majke svoju novorođenčad dodiruju vrlo oprezno, vrhovima prstiju, a potom ih priviju na grudi, koža na kožu. Ovakav način stvaranja prvih veza zapravo je samo rezultat kulturoloških navika, “rezultat” trenutačnog razdvajanja majke i djeteta. Ako majka privije svoje dijete odmah nakon poroda tako da ostvari kontakt “koža na kožu” i ako su oboje pokriveni jednim pokrivačem, novorođenče ne treba nikakav grijač, majka je “grijač” – i to tako treba biti. U normalnom porodu majka automatski podiže dijete sebi na grudi i obgrli ga rukama i tako su u vezi preko kože cijelim prednjim dijelom tijela. Majka zna da je novorođenče njezino, da treba topao i ugodan doček istoga časa.

4. Problemi s kojima se najčešće susrećemo Najčešći razlozi i opravdanja zbog kojih se u

rodilištima odgađa ili izbjegava uvođenje kontakta koža na kožu su: “Prezaposleni smo”, “Nema mjesta”, “Ima važnijih stvari” ili “Naše rodilje su drugačije i takav pristup im ionako ne bi odgovarao”. U stvarnosti, međutim, najveća prepreka nije nedostatak prostora, osoblja ili sredstava, nego činjenica da uvođenje ovog standarda zahtijeva promjene u rutini i pravilima u rodilištu. Liječnici, primalje i ostalo medicinsko osoblje naviknuto je na propisane postupke pri porodu i teško im je promijeniti ih bez stvarnog shvaćanja važnosti kontakta koža na kožu. Iako je istina da je u većini rodilišta premalo zdravstvenih radnika i da su preopterećeni, kontakt koža-koža majke i djeteta nakon rođenja ne zahtijeva dodatno osoblje – na kraju, nije primalja ta koja ostvaruje kontakt koža na kožu! Ukoliko su majka i dijete dobro, vrlo je pozitivno ostaviti novu obitelj neko vrijeme samu da se opusti i upozna. Ako je važno da se dijete izvaže kako bi se završile bilješke, vagati se može nakon što se novorođenče osuši, neposredno prije nego što se inicira kontakt koža na kožu. Stanje novorođenčeta se može promatrati i dok je ono u majčinom naručju. Uz uvjet da majka dobiva adekvatnu analgeziju, šivanje međice se može obaviti za vrijeme koža-koža kontakta, tim više što se na taj način skreće pažnja majke, ona je opuštenija i manje osjeća bol. Većina ostalih postupaka koji se primjenjuju neposredno nakon poroda isto tako može pričekati, bez stvaranja štete ili neugodnosti. Za neke postupke je i dokazano da ih je bolje odgoditi, kao što je podvezivanje pupkovine. U najvećem broju normalnih poroda novorođenče se može položiti na majčin trbuh i pričekati da pupkovina spontano prestane pulsirati. Pritom je novorođenčad često vrlo mirna. Nježno dišu i ne plaču. Iako je u našoj kulturi nažalost uvriježeno mišljenje da je novorođenče koje plače i vrišti nakon rođenja “normalno”, a da s onim koje

33

PRIMALJSKI VJESNIK

je mirno i opušteno nešto nije u redu, sve se više uviđa da je plakanje i vrištanje zapravo znak stresa i panike koje osjeća novorođenče.

Zaključak Vrlo je malo opravdanja za neprimjenjivanje kontakta

koža na kožu, u okolini u kojoj se ne požuruje, za sve majke i novorođenčad, u periodu odmah nakon poroda. Kontakt koža na kožu je najbolja praksa prema sadašnjim spoznajama i sve majke treba aktivno ohrabrivati da ga ostvare. Ogroman broj pozitivnih povratnih informacija majki u Baby Friendly procjenama govori nam da ih je većina zahvalna kad ga ostvare.

Istovremeno, vrlo je važno da su roditelji educirani o dobrobitima kontakta kože na kožu prije samog poroda. Posteri koji općenito govore o dobrobitima kontakta kože na kožu mogu biti postavljeni u ginekološke ordinacije i na zidove rađaonice, kao i video projekcije koje se mogu prikazivati na tečajevima za trudnice. Svaka trudnica bi također trebala imati mogućnost razgovarati o dobrobitima kontakta kože na kožu u dijelu uobičajene skrbi tijekom trudnoće. Odvajanje majki od novorođenčadi tijekom prvog tjedna života znači više emocionalne napetosti za

majke, iako njihova djeca nisu bolesna. Često se čuje komentar: “Bio je tako topao i mogla sam osjetiti njegovo disanje, željela sam zaplakati!” od majki čija su djeca doživjela traumu pri porodu ili: “Bilo je prekrasno, uvijek ću se toga sjećati, osjećala sam se tako sposobno” – od majke koja je upravo prošla 10 godina neplodnosti.

Zanimljivo je da nije neobično da ove majke prije poroda nisu sigurne žele li kontakt koža na kožu, što naglašava važnost primjenjivanja kontakta koža na kožu kao standardne procedure (koju majke mogu odbiti), a ne nečega što majka može dobiti samo ako izričito traži.

Najosjetljiviji trenutak u cijeloj normalnoj trudnoći je porođaj i boravak u rodilištu. To je vrijeme kad su mlade majke najosjetljivije, najranjivije i najzahtjevnije u psihičkome pogledu i o tome što će se događati u rađaonici, na odjelu babinjača i na novorođenačkom odjelu ovisit će mnogo toga: od budućnosti i trajanja dojenja, uspostave roditeljstva i veze između majke (u našim prilikama, nažalost, samo izuzetno i oca) i novorođenčeta, do psihomotoričkog razvoja dojenčeta, uspostave novih odnosa među mladim roditeljima, ali isto tako i unutar šire obitelji.

Udruga RODA

Ekskluzivni smo zastupnici renomiranih svjetskih proizvođača medicinske opreme, edukacijskih modela i potrošnog medicin-

skog materijala.

Modeli za profesionalnu medicinsku edukaciju liječnika, sestara, primalja i

pomoćnog medicinskog osoblja.

GRAD BAKAR

34

PRIMALJSKI VJESNIK

JAVNI APEL MINISTARSTVU ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBIPOVODOM OBILJEŽAVANJA MEĐUNARODNOG DANA PRAVA DJETETA

I KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA

«SRETNA BEBA JE DOJENA BEBA»

Dnevne teme:

1. danŽenski glasovi. Prvi dan želi podvući središnju ulogu žena i njihovu važnost kao partnera u zdravstvenoj zaštiti te njihove doprinose u razvoju, planiranju i osiguranju usluga u vezi s majčinstvom. 2. danReproduktivna i porođajna tehnologija u zdravlju majke i novorođenčeta. U ozračju brzoga razvoja na polju reproduktivne zdravstvene zaštite, drugi dan bavi se ocjenom i pravilnom primjenom tehnologije. 3. danJačanje primaljstva. Treći dan posve-ćen je jačanju primaljstva i njegove uloge osiguranjem čvrstoga vodstva,

jake struke, potrebnoga zakonodavstva i visokokvalitet-nih obrazovnih programa koji se odražavaju na lokalnoj razini.

4. danPromocija zdravlja žena, dojenčadi i obi-telji. Četvrti dan posvećen je globalnim perspektivama zdravlja žena, dojenčadi i obitelji.

Kongresi ICM-a izvanredna su prilika za primalje diljem svijeta da se upoznaju, razmijene iskustva te ponovno sretnu stare znance i kolege. Nadam se da će i hrvatske primalje dati svoj doprinos na ovom izvanrednom, zanimljivom i edukativnom kongresu.

28. ICM (International Confederation of Midwives) kongres

Kraljevski primaljski koledž (RCM) Velike Britanije organizira

Glasgow od 1. do 5. lipnja 2008. godinePrimaljstvo: Predanost ženama i novorođenčadi širom svijeta

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana prava dje-teta i Konvencije o pravima djeteta 20. studenog 2006.

u prostorijama Tribine grada Zagreba održan je okrugli stol na temu «Dojenje – osnovno pravo svakog djeteta» u orga-nizaciji Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara u suradnji s Hrvatskim katoličkim liječničkim društvom i uz potporu Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje.

Osim predstavnika organizatora Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara i Hrvatskog katolič-kog liječničkog društva na okruglom stolu sudjelovali su predstavnici stručnih društava i nevladinih udruga uklju-čujući Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Hrvatsku udruga primalja, Školu za medicinske sestre (Mlinarska), Udrugu RODA te Hrvatsko društvo za prenatalnu i perinatalnu edukaciju i zdravlje.

Na okruglom stolu utvrđeno je da se pravo djeteta na dojenje ugrožava na različite načine. Sudionici okruglog stola posebice su izrazili svoju zabrinutost da u Hrvat-skoj ta ugrožavanja i dalje događaju unatoč upozorenju Odbora za prava djeteta UN-a koji izrijekom naglašava da je «zabrinut za učinkovitu primjenu programa dojenja

i stoga što paket «Sretna beba» sadrži sastojke koji nisu u skladu s Međunarodnim pravilnikom o oglašavanju nadomjestaka za majčino mlijeko» (primjedba Odbora za prava djeteta UN-a na 2. Izvješće Republike Hrvatske o stanju prava djeteta prema Konvenciji o pravima djeteta iz rujna 2004.). Nadalje, utvrđeno je kako se u međuvremenu pojavio novi paket «Happy Baby» namijenjen trudnicama koji također nije u službi promicanja dojenja.

Stoga u zaključku sudionici okruglog stola upućuju javni apel Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi da preispita svoju ulogu u odobrenju distribucije paketā «Sretna beba» i «Happy Baby» u kontekstu Konvenciji o pravima djeteta i Međunarodnog pravilnika o oglašavanju nadomjestaka za majčino mlijeko kojih je potpisnica i Republika Hrvatska.

Dijeleći zabrinutost s Odborom za prava djeteta UN-a tražimo da se obustavi distribucija spomenutih paketa kako bi se zajedničkim snagama pristupilo iznalaženju kvalitetnijih, i sa spomenutim međunarodnim dokumen-tima usklađenih, rješenja pri čemu nudimo svoju stručnu i organizacijsku pomoć.

35

PRIMALJSKI VJESNIK

Ciparska udruga primalja i medicinskih sestara (CYN-MA) organizirala je sastanak EMA-e u Larnaci na

Cipru, 22. i 23. rujna 2006. Nakon otvaranja sastanka i pozdravnoga govora nove

predsjednice EMA-e Deirdre Daly (Irska) slijedilo je izvješće o svemu učinjenom u posljednjih godinu dana. Deirdre nas je izvijestila da se predsjedništvo EMA-e u tom razdoblju sastalo tri puta. Radili su na novim zakonima, boljoj komunikaciji s članicama te zadacima i obvezama predsjedništva. Također su osmišljavali strategiju i obavlja-li ostale poslove koji su nužni kako bi EMA bila prepoznata kao učinkovita udruga. Predsjednica je naglasila da EMA ne može opstati samo zalaganjem predsjedništva nego se svi njezini članovi moraju podjednako truditi i pridoni-jeti njezinu unapređenju te postizanju zacrtanih ciljeva. Predsjedništvo je od svojih članica tražilo da promiču EMA-u u svojoj zemlji te povećaju osviještenost članica o postojanju te udruge. Zamoljeni smo da svagdje jasno istaknemo da smo njezine članice te da to naglasimo i ministru zdravstva u svojim zemljama kako bi EMA mogla poduprijeti svoje članice kada to bude potrebno.

Predsjedništvo je izrađujući strategijski plan identificiralo neka područja koja su ključna kako bi EMA postala snažnija i utje-cajnija, primjerice bolja povezanost s ostalim udrugama, kvalitetnije lobiranje i dr.

Pročitan je izvještaj s posljednjeg sastan-ka u Italiji, koji su svi prisutni prihvatili.

Razgovaralo se i o službenom jeziku EMA-e. Dosad su službeni jezici bili engle-ski i francuski, te se raspravljalo o prelasku na samo jedan službeni jezik, engleski, kako bismo dobili više vremena za razgovore i rasprave. Dogovorili smo se da ćemo o tome glasovati na sastanku sljedeće godine.

Ove godine grupi su se pridružile udruge iz Litve, Malte i Slovačke, a kao promatrači Bosna i Her-cegovina te Makedonija.

Nakon uvodnog dijela obratio nam se ciparski ministar zdravstva, predsjednica Ciparske udruge primalja i Udruge medicinskih sestara, te direktor primalja i medicinskih sestara Cipra.

Svi su nam zaželjeli dobrodošlicu, konstruktivan sastanak te ugodan boravak na Cipru.

Nakon stanke organizirane su radionice na temu Eu-ropske direktive, koje su bile posebno zanimljive. Svaka

organizacija morala je odgovoriti na pitanja: Koji su aspekti direktiva najviše, a koji najmanje korisni? i Služi li se vaša organizacija direktivama unutar vaše zemlje?

Europske direktive daju jasne smjernice što bi pri-malje, ako rade u zemlji koja je članica Europske unije, morale znati raditi i biti za to educirane:

Države članice osiguravaju da primaljama bude omo-gućen pristup i obavljanje minimalno sljedećih poslova:

(a) primjereno informiranje i savjetovanje u vezi s pla-niranjem obitelji;

(b) dijagnosticiranje trudnoće i praćenje normalnog tijeka trudnoće, obavljanje pregleda potrebnih za praćenje razvoja normalnog tijeka trudnoće;

(c) propisivanje ili savjetovanje o pregledima koji su potrebni za najraniju moguću dijagnozu rizičnih trudnoća;

(d) izvođenje programa za pripremu roditeljstva i potpuna priprema za porođaj, uključujući savjete o higijeni i prehrani;

(e) skrb i pomoć majci tijekom porođaja i praćenje stanja fetusa u maternici, odgovarajućim kliničkim metoda-ma i tehničkim sredstvima;

(f) vođenje spontanih porođaja uključujući, prema po-trebi, epiziotomiju i, u hitnim slučajevima, porođaje na zadak;

(g) prepoznavanje znakova koji upozoravaju na nepravil-nost u majke ili djeteta, koji traže upućivanje liječniku i prema potrebi pomaganje liječniku, uz poduzimanje potrebnih hitnih mjera u liječnikovoj nenazočnosti,

Izvještaj sa sastanka EMA-e(European Midwives Association)

Larnaca, Cipar, 22. – 23. rujna 2006.

36

PRIMALJSKI VJESNIK

posebice ručno odstranjivanje posteljice uz ručni pregled maternice;

(h) pregled i njega novorođenčeta, uz poduzimanje svih inicijativa u slučaju potrebe te izvođenje hitnog oživ-ljavanja, prema potrebi;

(i) njega majke i praćenje njezina napretka u poslijepo-rođajnome razdoblju te davanje svih potrebnih savjeta majci o njezi djeteta kako bi joj se omogućilo da svome djetetu pruži optimalan napredak;

(j) provođenje liječenja koje propiše liječnik;(k) priprema potrebnih pisanih izvješća.

Podijelili smo se na pet skupina; u skupini u kojoj je bila Hrvatska bile su još i Velika Britanija, Finska, Litva i Slovačka. Sustav organiziranja primaljstva najbolji je u Velikoj Britaniji, a ostale zemlje koje su nove članice EU imaju europske direktive unesene u svoje zakone i “na pa-piru” je jasno što bi trebao biti primaljin posao, ali kada je riječ o provedbi tih zakona u praksi, postoje znatni proble-mi. Izvijestila sam da se Hrvatska kao zemlja kandidirala za ulazak u EU, ali kod nas se ne primjenjuju smjernice Europske unije, i ne samo to: primalja nije ni spomenuta u aktualnim zakonima Republike Hrvatske.

Primalja koja je u TAIEX-u zadužena za usklađivanje zakona o primaljstvu ponudila nam je svoju pomoć i potpo-ru. Zatražila je od nas detaljan izvještaj o stanju primaljstva u našoj zemlji (koji ćemo joj ubrzo i dostaviti) te je obećala da će nam pružiti smjernice kako da postignemo zacrtani cilj i pripremimo se za ulazak u EU.

TAIEX je Ured za tehničku pomoć i razmjenu in-formacija Opće uprave za proširenje EU sa sjedištem u Bruxellesu, koji postoji već deset godina. Raspolaže mehanizmima pomoći koji su Republici Hrvatskoj dostu-pni, a pomoću njih RH može provesti veliki dio analize stupnja usklađenosti hrvatskoga zakonodavstva s pravnom stečevinom.

Osnovna uloga TAIEX-a je:1. osigurati institucionalno jačanje i izgradnju u svim

područjima pravne stečevine EU (Acquis) na po-dručju usklađivanja, primjene i provedbe pravne stečevine u novim zemljama članicama, kao i u zemljama kandidatkinjama

2. pružiti kratkoročnu tehničku pomoć na području procjene usklađenosti domaćega zakonodavstva, primjene i provedbe Acquisa

3. pružiti brzu i učinkovitu pomoć na zahtjev zemlje kandidatkinje

Svoju pomoć ponudile su i kolegice s Kraljevskoga koledža primalja u Velikoj Britaniji, koje organiziraju svjetski Simpozij primalja 2008. u sklopu ICM-a.

Nakon ručka svaka je skupina pročitala svoje izvješće s održane radionice.

Raspravljalo se o izmjenama dodatnih zakona te o njihovu usvajanju sutradan.

Dogovoren je plan sastanka za sljedeći dan, a navečer je organizirana svečana večera na kojoj su se članice malo opustile i u neformalnoj atmosferi bolje upoznale.

Sljedeći dan započeo je izvještajima sa sastanaka Eu-ropskoga zdravstvenog foruma, ICM-a, SZO-a itd.

Glasovalo se za usvajanje dodatnih zakona i strategij-skoga plana, a iznesen je i financijski plan.

Nakon izvještaja i glasovanja ponovno su organizirane radionice te se raspravljalo o tome kako uspostaviti dobru komunikaciju među članicama, kako vidimo EMA-u za pet godina, kako doći do cilja, poboljšati edukaciju i kvalitetu simpozija?

Raspravljalo se i o tome kako EMA može pomoći malim udrugama, što može učiniti kako bi unaprijedila zdravlje žena u Europi. Postavilo se pitanje širimo li dovoljno informacije i pratimo li najnovija istraživanja iz primaljstva. Trebali smo odgovoriti na koji je način svaka udruga pridonijela promidžbi i učvršćenju statusa EMA-e u posljednjih godinu dana.

Nakon radionica svaka je skupina pročitala svoje zaključke. Najviše se raspravljalo o tome da male zemlje trebaju učiti od onih koje već imaju mnogo iskustva te kako pomoći malim zemljama da napreduju. Zaključili smo da su radionice u kojima smo sudjelovali izvrsne za razmjenu podataka i učenje. Većina skupina složila se da direktive EU nisu dovoljno dobro napravljene, odnosno da su već malo zastarjele te da bi EMA morala lobirati da se direktive promijene i dorade te, naravno, u tome sudjelovati. Kako se zaključilo, EMA može više i bolje lobirati u EU te mora poboljšati svoj marketinški pristup kako bi prikupila više novca za određene projekte. Trebali bi postojati minimalni standardi primaljske skrbi, a primaljska istraživanja morala bi biti kvalitetnija. Spomenut je i Bolonjski proces, koji bi se do kraja 2008. trebao primjenjivati u svim školama. Usto bi bilo dobro poraditi na boljoj web stranici, otvoriti forum. Općenito bi svaka udruga morala aktivnije sudjelovati u organizaciji EMA-e.

Nakon ručka izabrane su nove članice predsjedništva te se Estonija predstavila kao zemlja domaćin sljedećega sastanka EMA-e.

Doneseni su zaključci sa sastanka te smo zahvalili primaljama s Cipra, od kojih smo dobili i lijepe darove. Uslijedio je neformalni dio sastanka: izlet u selo, vožnja brodom po zaljevu i večera.

Kontakti koje je Hrvatska stekla na sastancima EMA-e i pomoć koja joj je ponuđena od velike su važnosti za našu udrugu, ali i za sve primalje u cijeloj Hrvatskoj.

B. Finderlevms, primalja

37

PRIMALJSKI VJESNIK

Dana 17. studenoga 2006. u prostorijama Visoke škole za zdravstvo u Ljubljani održan je Međunarodni

kongres primalja s temom “Porodišnice za današnji čas”, odnosno “Rodilišta danas”.

Zahvaljujući velikodušno-sti i susretljivosti slovenskih primalja, hrvatske primalje nisu morale platiti kotizaciju za sudjelovanje na Kongresu.

Uz pozdrav dobrodošlice i nastup zbora slovenskih pri-malja otvoren je cjelodnevni program koji se sastojao od tri dijela.

U prvome dijelu govorilo se o porodiljstvu u međunarod-noj perspektivi, a teme su bile: Primalje danas (prof. dr. M. Mead) i Humanizacija porođa-ja: majčinska njega u Sloveniji (prof. dr. M. Wagner).

U drugome dijelu bilo je riječi o porođajima u Slo-veniji 2005. s obzirom na neka provedena istraživanja. Teme su bile: Kako istražiti doživljaje porođaja (doc. dr. M. Pahor), Slovenske žene u porođajima, prihvaćene i zadovoljne (asist. mr. A. Polona Mivašek) i Porođajne zgode – ranjivost i snaga (dr. Z. Drglin). Treći dio bio je posvećen porođajima iz perspektive različitih profesija, a

teme su bile: Očekivanja i problemi u trudnoći (prof. dr. Ž. Novak Antolić), Porođaj – očekivanja i mogućnosti (asist. dr. T. Premru Sršen) i Etnografski pogledi na porođaj (doc. dr. I. Rožman).

Radni dio kongresa protekao je u zanimljivu izlaganju radova, među kojima se posebno izdvojio onaj dr. M. Wagnera, Huma-nizacija porođaja. Prof. dr. Wagner poznati je američki perinatolog i epidemiolog koji aktivno i glasno podu-pire primaljstvo.

Svih nas se dojmio svojim stavom da huma-nizirati porođaj znači usa-diti shvaćanje da je rodilja ljudsko biće, a ne stroj za proizvodnju djece. Jako je bitno poštovati ženu kao

važno i vrijedno ljudsko biće kojemu treba osigurati uvjete za ugodno iskustvo rađanja, jer time se jačaju žene, ali i društvo u cjelini.

Međunarodni kongres primalja završio je diskusijom o aktualnim problemima primalja u Republici Sloveniji te kratkim zaključkom u vezi s navedenim temama.

T. Z.

Međunarodni kongres primalja u Ljubljani

Predsjednica Makedonske udruge medicinskih sestara i primalja uputila je poziv HUP-u da prisustvuje Kon-

gresu i održi predavanje o primaljstvu u Hrvatskoj. Osim mene, u Makedoniju su išle i četiri kolegice

iz Rijeke, koje su održale predavanja o alternativnim pristupima rađanju u Rijeci i prezentaciju riječke Kli-nike za ginekologiju i porodništvo.

9. studenoga u večernjim satima sletjele smo zrako-plovom u Skopje, gdje su nas dočekali naši domaćini, i nakon četiri sata vožnje stigli smo u prekrasnu Strugu na obali Ohridskoga jezera.

10. studenoga počeo je radni dio, registracijama i pozdravnim govorima. Pozdravio nas je ministar zdrav-stva, predstavnica medicinskih sestara pri Ministarstvu, predsjednica Makedonske udruge i drugi, nakon čega je slijedila zajednička večera.

11. studenoga dan je započeo uvodnim predavanji-ma. Govorilo se o mogućnostima Makedonije da uđe

u EU te o zadacima vezanima uz sestrinstvo i primaljstvo njihove zemlje koje moraju ostvariti.

Četvrti kongres makedonskih medicinskih sestara i primalja

10. – 12. studenoga 2006., Struga, Hotel Drim

38

PRIMALJSKI VJESNIK

Makedonija je malena država u središnjem dijelu Bal-kanskoga poluotoka. Kao dio bivše Jugoslavije, ta se

država posljednjih godina nalazi u razdoblju tranzicije.Zbog mnogih promjena, državni zdravstveni sustav

još nije dobro uređen.U Makedoniji postoji 29 javnih

i 2 privatna rodilišta. Od javnih rodilišta, 28 ih je proglašeno rodi-lištima prikladnima za novorođen-čad. U svim tim ustanovama te u primarnoj skrbi (kao što je zaštita primalja) imamo gotovo 1000 za-poslenih primalja.

U Makedoniji je 2005. godine bilo 23.560 porođaja. Primalje su organizirane u Odsjek primalja koji se zajedno s ostalim stručnim odsje-cima nalazi u sklopu Makedonske udruge bolničarki i primalja.Ove će se godine naš zdravstveni sustav promijeniti. Ministarstvo zdravstva zajedno sa svim relevantnim činio-cima oblikuje zdravstvenu strategi-ju i zdravstvenu mrežu za desetogo-dišnje razdoblje. Položaj primalja u Makedoniji još nije dobro uređen. U našoj zemlji primalje nisu priznate kao stručne osobe. Zajedno s bolničkim laboratorijskim tehničarima nalazimo se u rangu nižih zdravstvenih radnika s visokoškolskom naobrazbom i višom školom. Stoga se Udruga, sada prvi put, bori za izmjenu zakona – naime, nastojimo se izboriti da nas Ministarstvo zdravstva prizna kao profesionalce te da izglasa zakon o primaljskoj skrbi. Taj postupak teče jako

sporo budući da se u Ministarstvu zdravstva neprestano izmjenjuju ministri (do sada već njih petnaest).

Drugi je problem naše obrazovanje. Do 2000. obrazo-vanje primalja bilo je na razini srednje medicinske škole.

Godine 2003. otvoreno je prvo sveučilište za primalje na teritoriju Makedonije, pri Sveučilištu Bitola. No, njegov nastavni plan ne udovo-ljava našim profesionalnim potre-bama i nije u skladu s Direktivama Europske unije za obrazovanje pri-malja. Osim toga, ne postoji nikakva praksa jer je praktično obrazovanje trenutačno u nadležnosti profesora s Medicinskoga fakulteta, umjesto da bude u nadležnosti primalja. Zbog toga smo pozvali Primaljski kraljevski koledž (Royal College of Midwives) iz Londona da nam bude mentor u stvaranju nastavnog plana za Sveučilište primalja i za obrazovanje nastavnika praktičnog obrazovanja. U vezi s tim su u ožuj-ku 2006. makedonsko Ministarstvo zdravstva, Makedonska udruga bolničarki i primalja i Primaljski

kraljevski koledž potpisali Memorandum o suradnji. Taj će projekt u narednom razdoblju za nas biti prioritetan.

Imamo mnogo problema, ali također i jaku volju da učinimo sve što je potrebno kako bi budućnost naših pri-malja, majki i novorođenčadi bila bolja i ljepša.

Tanya Trajkovskapredsjednica makedonskih primalja

Primaljstvo u Republici Makedoniji

Ja sam imala predavanje o primaljstvu u Republici Hr-vatskoj, koje je bilo prilično sumorno i realno, jer na žalost nemamo mnogo toga čime bismo se mogli pohvaliti.

Nakon uvodnih predavanja mogle su se razgledati prezentacije plakata; tko je želio, mogao se uključiti u razne radionice. Posjetile smo i rodilište u Strugi, a nakon toga imale smo priliku razgledati prekrasan grad Ohrid.

Sljedećeg dana predavanja su bila raspoređena u šest dvorana, a u jednoj od njih govorilo se o primaljskim i pedijatrijskim temama. Predavanja su bila stručna i usko specijalizirana. Na žalost, moram primijetiti da se nije mnogo razgovaralo o biti primaljstva, o fiziološkoj trud-noći i porođaju, individualnom pristupu i ulozi primalje u svemu tome.

Domaćini su organizirali i okrugli stol na koji su po-zvali sve predstavnike različitih zemalja. Bilo je kolegica iz Albanije, Grčke, Srbije, Makedonije i Hrvatske. Svatko je rekao ponešto o stanju sestrinstva i primaljstva u svojoj zemlji. Hrvatska je glede edukacije primalja na posljed-njemu mjestu. Primjerice, Albanija ima šest fakulteta za

medicinske sestre i primalje. Na kraju smo dobili darove i potvrdnice.

Navečer je organizirana zajednička svečana večera, s izvrsnom hranom i uza zvuke uglavnom makedonske glazbe.

Sutradan smo organiziranim prijevozom otišle u Sko-pje, odveli nas u obilazak grada i skopskoga rodilišta, te u “Makedonsku kuću” gdje smo kušali lokalne gastronomske specijalitete.

13. studenoga vratile smo se u Hrvatsku.Makedoniju ću pamtiti kao prekrasnu, ali i siromašnu

zemlju (primaljina plaća je 170 eura), a zauvijek ću se sjećati naših domaćina kao ljudi koji imaju nešto što je u zapadnom svijetu danas rijetkost: toplu dušu i veliko srce.

Nadam se da ćemo im na simpoziju HUP-a u Trogiru sljedeće godine moći uzvratiti gostoprimstvo.

B. Finderlevms, primalja

39

PRIMALJSKI VJESNIK

Hrvatska udruga medicinskih sestara u suradnji s Hrvatskim strukovnim sindikatom medicinskih

sestara i medicinskih tehničara organizirala je jednod-nevnu radionicu na temu “Europeizacija hrvatskog sestrinstva I”, 29. studenoga 2006. s početkom u 10 sati, u Hrvatskome liječnikom zboru, Šubićeva 9. Zagreb. Nakon pozdravnoga govora predsjednice HUMS-a Branke Rimac i uvodnih napomena o temi sastanka, predavanje je održala gđa Maja Gregurić, dipl. iur., iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, na temu “Djelat-nost hrvatskih medicinskih sestara na putu prema EU; što nam je cilj i kako ga postići?” Predavanje je bilo iznimno poučno, a govorilo se o prijedlozima zakona o sestrinstvu i usklađivanjem sa zakonima EU. Gđa Gregurić smatra da je važno da se u Hrvatskoj prizna trenutačno stanje (do datuma ulaska RH u EU), odnosno da se od medicinskih sestara koje imaju više godina radnoga staža ne zahtijeva dodatna edukacija zbog izmjene zakonodavstva. Ako su medicinske sestre unutar pet godina prije ulaska Hrvatske u EU radile najmanje tri godine na određenom poslu, pri-hvatit će se njihovo trenutačno stanje, a za više medicinske sestre to iznosi pet godina unutar sedam. Novo školovanje medicinskih sestara trajalo bi najmanje 4600 sati, u što je uključena praktična i teorijska nastava. Gđa Gregurić govorila je i o direktivama Europske unije vezanima uz sestrinstvo te o programu cjeloživotnoga obrazovanja.

Nakon toga čuli smo predavanje kolegice iz Slovenije Bojana Filej iz Udruge medicinskih sestara Slovenije, više predavačice na Visokoj zdravstvenoj školi u Mariboru, na temu “Put medicinskih sestara Slovenije u Europu”. Nakon ulaska u EU u Sloveniji je bilo problema zbog nedostatka klinika za stručnu praksu te edukatora. Prve medicinske sestre školovane prema europskom programu u Sloveniji sada završavaju treću godinu studija. Prema standardima EU nakon završetka studija ukida se pripravnički staž i stručni ispit, a polaznice stječu titulu “diplomirane medi-cinske sestre”. Na razini srednjega stručnog obrazovanja dobivaju svjedodžbu na kojoj piše “zdravstveni tehničar”. Da bi dotadašnje slovenske više medicinske sestre stekle titulu “diplomirane medicinske sestre”, morale su položiti razliku ispita, čime su dobile znatno veći koeficijent pri izračunu osobnih dohodaka. U Sloveniji postoji tristoti-njak primalja i još nije do kraja reguliran zakon o njima pa patronažne sestre obavljaju dio poslova koje bi prema zakonu trebale obavljati primalje.

Gđa Filej napominje da će se, prema istraživanjima, u budućnosti u Sloveniji javiti velik manjak medicinskih

sestara. Također nas je potaknula da se borimo za zako-nodavstvo u RH i napomenula da smo mi te koje moramo glasno iznijeti svoje potrebe i zalagati se za svoje interese. Obavijestila nas je da je u Sloveniji donesen zakon o odgo-vornosti te da prema tom zakonu svatko odgovara za svoje postupke unutar svojih kompetencija, što je bitno promije-nilo stavove i način rada medicinskih sestara. Pružila nam je potporu i ponudila pomoć na našem putu u EU.

Voditelj programa za srednje stručno obrazovanje u sklopu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, mr. sc. Ivan Turković, održao je kratak govor na temu “Koncepcija obrazovanja medicinskih sestara”. Rekao je da postoje zakonski prijedlozi da se znatno smanji broj aktivnih zanimanja sa srednjim stručnim obrazovanjem te da je u tu svrhu osnovana Agencija za strukovno obra-zovanje, o kojoj nam je više rekla sljedeća predavačica. Gospodin Turković govorio je i o pripremanju zakona o cjeloživotnom učenju.

Mr. sc. Sunčica Dalić Pavelić iz Agencije za strukovno obrazovanje izvijestila nas je o novostima u strukovnom obrazovanju te o zadaći, ciljevima i djelatnosti Agencije (više o tome možete pročitati u izvještaju sa sastanka ASO-a).

Posljednja je nastupila Dubravka Matijašić-Bodalec, kolegica iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, te održala iznimno edukativno predavanje na temu “Smjer hrvatskog sestrinstva”. Detaljno je objasnila smjernice i direktive EU vezane uz sestrinstvo te govorila o SZO-u, Europskoj komisiji, definiciji medicinske sestre, a najviše o obrazovanju nakon ulaska u EU. Objasnila je pojam specijalizacije za medicinske sestre te istaknula da je u pripremi šest jednogodišnjih specijalizacija. Svaka medi-cinska sestra dobit će svoga mentora i radit će se prema načelu individualnoga pristupa.

Zanimljiv završni govor održala je predsjednica HUMS-a, a potom nas je pozdravila i predsjednica Hrvatskoga strukovnog sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara.

Rasprava je bila zanimljiva i kreativna te je bilo oči-gledno da su medicinske sestre jako zainteresirane za svoju struku, za napredovanje i usavršavanje. Nakon rasprave predavačima su podijeljeni prigodni darovi.

Uslijedio je kratak domjenak, a potom je održana promocija brošure HIV/AIDS u povodu 1. prosinca, Svjetskog dana AIDS-a. U nastavku programa održane su razne radionice.

To je bila tek jedna u nizu radionica u organizaciji Hr-vatske udruge medicinskih sestara u suradnji s Hrvatskim strukovnim sindikatom medicinskih sestara i medicinskih tehničara. Osobno mi je bila korisna jer mi je dala mnoge odgovore na pitanja u vezi s ulaskom u EU i zakonodav-stvom, a usto sam uspostavila korisne kontakte.

B. Finderlevms, primalja

Izvještaj:

Europeizacija hrvatskog sestrinstva

40

PRIMALJSKI VJESNIK

Što je sustav osiguranja kvalitete za neprofitne organizacije?

Organizacija koja želi kvalitetno ispunjavati svoju misiju mora svojim korisnicima pružati dobre usluge, a istovremeno prema donatorima pokazati stručnost, transparentnost te dobro i racionalno upravljanje resursima. Sustav osiguranja kvalitete omogućuje vam da prepoznate i odgovorite na potrebe svojih korisnika, kako biste im mogli pružiti odgovarajuću uslugu u skladu sa standardima, imajući pri tome pisane tragove. Sustav se primjenjuje kroz samoprocjenu i omogućuje organizacijama unutarnju procjenu načina upravljanja i usluga koje pružaju te im pomaže u provođenju potrebnih poboljšanja.

Kratka povijest sustava osiguranja kvalitete u Hrvatskoj

SOKNO se zasniva na PQASSO-u (Practical Quality Assurance System for Small Organisations), sustavu osiguranja kvalitete britanske udruge Charities Evaluation Services (CES), najčešće korištenom sustavu osiguranja kvalitete u neprofitnom sektoru u Velikoj Britaniji. Tijekom posljednje 3 godine AED, CES i radna skupina za osiguranje kvalitete u neprofitnim / nevladinim organizacijama sastavljena od šest hrvatskih udruga, zajednički su radili na prilagođavanju ovog sustava hrvatskim prilikama. U tom razdoblju provedena je i probna primjena u kojoj je sudjelovala 21 udruga, a na temelju povratnih informacija i prijedloga napravljen je priručnik koji bi trebao odgovarati stvarnom okružju djelovanja neprofitnog sektora u Hrvatskoj.

Tko može koristiti ovaj sustav?Sustav je namijenjen malim i srednjim neprofitnim

organizacijama ili projektnim timovima u većim organizacijama. Sustav mogu koristiti organizacije iz različitih područja - socijalne skrbi, zaštite okoliša, zdravstva ili one koje se bave javnim zagovaranjem i istraživanjima. Priručnik promovira kontinuirano poboljšanje kvalitete unutar organizacije i pokriva sljedećih 12 područja:

Planiranje za kvalitetu Nadzor i upravljanje Rukovođenje Usmjerenost prema korisnicima Zaposlenici i volonteri Trening i razvoj Upravljanje novcem Upravljanje imovinom Upravljanje aktivnostima Umrežavanje i partnerstvo

Monitoriranje i evaluacija Rezultati

Tri razine uspjehaSOKNO vam omogućuje fleksibilan pristup razvijanju

kvalitete u vašoj organizaciji. Standard kvalitete u svakom od 12 područja podijeljen je na 3 razine, omogučujući vam na taj način postepeno (korak-po-korak) poboljšanje kvalitete vaših usluga i vaše organizacijske strukture. Neke od osnovnih razlika među razinama:

Razina 1: definira minimalne zahtjeve koje svaka organizacija

treba zadovoljiti kako bi poslovala u skladu sa za-konom

pomaže identificirati i ispuniti sve pravne obaveze organizacije

Razina 2: nadograđuje se na već ostvareno u razini 1 pretpostavlja da vaša organizacija ima resurse da se

razvije i dalje od razine 1 zahtijeva od organizacije strateški pristup postizanju

ciljeva i zadataka

Razina 3: nastavlja se i nadograđuje na dobar rad postignut na

razinama 1 i 2 zahtijeva sposobnost da djelujete kao vodeća organi-

zacija za kvalitetu u vašem području rada zahtijeva sustavnu procjenu svih aspekata djelovanja

organizacije koja treba rezultirati mjerljivim promje-nama

Vaša bi organizacija trebala težiti da postigne razinu 1 u svih 12 područja kvalitete jer time dokazujete da poslujete u skladu sa zakonskim okvirom i da štitite prava svojih korisnika, zaposlenika i volontera. Razina 1 predstavlja temelj na kojem možete izgraditi snažnu organizaciju, nakon čega možete planirati daljnja poboljšanja s ciljem dosezanja razina 2 i 3.

Koje su koristi za vašu organizaciju? Sustav osiguranja kvalitete praktičan je okvir

koji možete koristiti sami, u vremenskom razdoblju i intenzitetom koji vama odgovara te nakon postizanja razine 1, odlučiti kada ćete postići razinu 2 i 3. Na jednostavan i razumljiv način upoznaje vas sa svim aspektima organizacijske učinkovitosti te utvrđuje korake potrebne za veću organizacijsku učinkovitost. Ovaj je priručnik osmišljen tako da kroz samoprocjenu potaknete veću uključenost i odgovornost svih u organizaciji te

Sustav osiguranja kvalitete za neprofitne organizacije (SOKNO)

41

PRIMALJSKI VJESNIK

kroz diskusiju planirate promjene i potičete nove ideje i razmišljanja o radu organizacije. Iz primjene sustava osiguranja kvalitete Vaša organizacija može izvući slijedeće koristi: Jasno definirana i usuglašena svrha organizacije Bolje organizirana i koordinirana organizacijska

struktura i struktura upravljanja Bolje odgovaranje na potrebe vaših korisnika i pruža-

nje kvalitetnijih usluga

Unaprijeđeni timski odnosi i komunikacija unutar tima Motivirano osoblje i volonteri koji u organizaciji mogu

razvijati svoje potencijale Veće priznanje i podrška za vaš rad od strane lokalne

zajednice, korisnika i donatora

SOKNO će nam služiti da ojačamo unutarnju strukturu naše udruge kroz razna područja (da ojačamo kvalitetu, planiramo aktivnosti, ojačamo financije, naučimo uprav-ljati imovinom, aktivnostima i novcem, da se pokušamo umrežiti, evaluirati naš rad, te naučimo motivirati volon-tere...)

Za svako od tih područja morati ćemo ispuniti odre-đene upitnike, dogovoriti se oko aktivnosti i vremenskog razdoblja u kojem će određena aktivnost biti provedena, te na kraju napraviti evaluaciju.

U sklopu SOKNO-a dobili smo mentoricu Zvijez-danu Schulz Vugrin iz agencije Smart iz Rijeke. Ona će nas voditi kroz godinu dana te nam pomoći u u jačanju unutrašnjih kapaciteta HUP.

Barbara Finderlevms, primalja

Obavještavamo vas da će se u subotu i nedjelju, 24, i 25, veljače 2007. godine u Zagrebu, u prostorijama

sportskog centra Goky, Špansko, u razdoblju od 9.30 do 16.30 održati seminar na temu Aktivnog porođaja (Active Birth).

Seminar će voditi Andrea Robertson, poznata eduka-torica o porodu iz Australije, a organizator seminara je Udruga RODA.

Andrea Roberston je edukator u području porođajne skrbi od 1974. godine. Radila je kao terapeut medicine rada u Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama (New York). Kao predsjednica australskog Nacionalnog centra za roditelje, 1978-1984, koordinirala je mnogim kampanjama za poboljšanje maternalne skrbi u Australiji te pokrenula različite programe edukacije za zdravstvene djelatnike i širu javnost.

1985.g. osniva ACE (Centar za obrazovanje u po-dručju porođajne skrbi), privatno edukacijsko savjetova-lište namijenjemo edukaciji primalja i ostalih zdravstve-nih djelatnika zainteresiranih za područje poroda. Ovo je još uvijek jedino savjetovalište takvoga tipa u Australiji i danas je poznato kao centar koji ima najrazgranatiju obu-ku o porođajnoj skrbi u Australiji.

1994. godine osnovan je podružnicki ured u Velikoj Britaniji s ciljem da usluge ACE-a postanu dostupne, kako na području Velike Britanije, tako i na području ci-jele Europske unije.

Andrea Robertson bila je ključna u osnivanju tečaje-va za edukatore o porođajnoj skrbi u Australiji još 1977. godine, koristeći modele iz SAD-a (ICEA, International Chilbirth Education Association) i Velike Britanije (NCT, National Chilbirth Trust) kao temelje organizacije tečaje-va (koji je uključivao i učenje na daljinu).

Tečaj je 1993. godine priznao Odbor australske vlade za akrediti-ranje strukovnog obrazovanja te je uvedena Diploma visokoškolskog obrazovanja u području porođajne skrbi, prva u svijetu takve vrste.

Važan dio njezine aktivnosti je bilo održavanje trudničkih teča-jeva koji su uvijek bili različiti od uobičajenih tečajeva za trudnice, prisustvovanje porodima u svoj-stvu osobe bliske rodilji te indivi-dualna savjetovanja privatnim klijentima.

Njezina prva knjiga »Preparing for Birth» objavljena je 1987. godine i ubrzo je postala jedna od najpoznatijih i najupotrebljivanijih priručnika te najprodavanija knjiga o porodu u Australiji.

«Teaching Active Birth» je objavljena 1988.godine, potom slijedi «Making Birth Easier» 1990. godine, «Em-powering women—teaching active birth» 1994. godine, a posljednja knjiga, «The midwife companion- the art of support during birth», je objavljena u veljači 1997. go-dine.

Iako je stalno nastanjena u Sydneyu, intenzivno pu-tuje te, osim u Australiji, održava radionice po čitavom svijetu (Velika Britanika, SAD, jugoistočna Azija, Japan, Novi Zealand).

Svake godine održi u prosjeku pedesetak dvodnevnih seminara diljem svijeta. Radi se uglavnom o radionicama «Active Birth», ali njezini seminari uključuju i Effecti-ve Education, Empowering Woman, Teaching skills for educators te razlicite specijalističke programe za bolnice i ministarstva zdravstva.

Seminar - Aktivni porođaj (Active Birth)

42

PRIMALJSKI VJESNIK

Hrvatske primalje su po prvi puta prisustvovale svjetskoj konferenciji u organizaciji časopisa «Midwifery Today»- i to nas tri: Blaženka Sumpor, Ksenija Romih i ja. Odlučile smo prisustvovati svih pet dana, od čega su dva dana predkonferencije, a tri dana traje sama konferencija. Porazno je na nas djelovala činjenica da od 42 zemlje su-dionice jedino u našoj nema ni više, ni visoke naobrazbe za primalje. To se brzo pročulo tako da su svi htjeli s nama razgovarati i znati kako je u Hrvatskoj, tako da smo se svako malo mučile objasniti na engleskom kako se školuju primalje u našoj zemlji i što čine ako nisu zadovoljne sa srednjoškolskom razinom obrazovanja. Svih pet dana bilo je potpuno ispunjeno «upijanjem primaljskog znanja», zanimljivo, nama novo i vrlo dinamično. Teško je vjerovati da je u pet dana moguće primiti toliko informacija, ali prilično smo uspjele. Pokušat ću prenijeti dio atmosfere i većinu onog o čemu se govorilo.

Organizacija cijelog događaja bila je u isto vrijeme i ležerna i odlična. Sva predavanja počinju na vrijeme, nema velikih procedura i pompe. Svečano otvorenje bilo je kratko i jednostavno, a ipak svečano, uz čašu šampanjca, tople riječi dobrodošlice i kratko pred-stavljanje domaćina i organizatora. Pred kraj ovog događaja pružila se prilika, pa sam kratko predstavila Hrvatsku, rekla čemu stremimo, što želimo postići i općenito kako funkcionira primaljska struka. Tako smo zaradile pljesak dobrodošlice i svi su nas zapam-tili. Naravno da znaju za ljepote naše zemlje pa su se, osim o primaljstvu, stalno raspitivali o Jadranskom moru, otocima, Dubrovniku...što nam je bilo jako drago. Odmah nakon otvorenja krenula su predavanja prema programu. Zanimljivo je spomenuti da nitko ne izlazi i ne ulazi za vrijeme predavanja, predavači koji zajedno predaju o jednoj temi slušaju jedni druge i ne odlaze kad završi njihov dio nego ostaju do kraja.

S obzirom na to da se u isto vrijeme odvijaju četiri predavanja s raličitim temama, još kod prijav-ljivanja smo morale odabrati što želimo. Birale smo teme koje su nama zanimljive i primjenjive, iako su i sve druge bile jednako privlačne tako da smo poželjele da možemo biti na dva mjesta u isto vrijeme.

1. dan – HUMANI POROĐAJ U BOLNICIHumaniziranje bolničkog porođaja bila je tema nama

iznimno zanimljiva, s obzirom na to da se u Hrvatskoj može roditi samo u bolnici. Ova je tema vrlo aktualna i zahtjevna, predavanja su trajala kroz cijeli dan uz niz izvrsnih predavača: Barbara Harper, Lisa Goldstein, Debra Pascali-Bonaro i Marsden Wagner. Kako bolničku rutinu učiniti ljudskom, kako izvući ono najbolje iz ljudi koji tamo rade, kako u bolnici postići mirnu i opuštajuću atmosferu u kojoj žensko tijelo može uspješno «napraviti svoje čudo». Svi postupci moraju se temeljiti na humanosti, individualnom pristupu i s puno pažnje i njege; radi se o njezi koja je orjentirana na ženu i dijete. Ukoliko uspijemo bit njege koncentrirati oko izvršavanja onoga što žena želi i treba, a ne oko obavljanja bolničke rutine, dobit ćemo najbolji temelj na kojem se može izgraditi humani postupak prema ženama u rodilištu. Sve što smo čuli je u domeni rada primalje, što znači da se sve odnosi na zdravu ženu i fiziološki porođaj. Primjetile smo da ovo nije potrebno naglašavati neprestano, kako je potrebno u Hrvatskoj. Kad

se govori o poslu primalje, tu se uvijek podrazumijeva nor-malna trudnoća i očekivani niskorizični porođaj i nitko ne postavlja pitanja o patologiji i komplikacijama (jer to spada u domenu opstetričara i vrlo je jasno i transparentno što je

MIDWIFERY TODAY INTERNATIONAL CONFERENCE

«SOAKING UP MIDWIFERY KNOWLEDGE»- UPIJANJE PRIMALJSKOG ZNANJA-

Bad Wildbad, Njemačka, 25. – 29. listopada 2006.

Sudjelovale su 42 zemlje; primalje, liječnici, doule, predstavnici udruga roditelja. Predavači: Marina Alzugaray, Andrea Bolz, Sharon Craig, Elizabeth Davis, Cornelia Enning, Ina May Gaskin, Lisa Goldstein, Barbara Harper, Michel Odent, Debra Pascali-Bonaro, Eneyda Spradlin-Ra-mos, Verena Schmid, Jan Tritten, Naoli Vinaver, Marsden Wagner

43

PRIMALJSKI VJESNIK

čiji posao). Kao zaključak cjelodnevnog programa može se reći slijedeće: sve intervencije i uplitanja u normalni porođaj nepotrebni su, ženi su samo potrebni adekvatni: prostor, ljudi i atmosfera kako bi se porođaj odvijao onim ritmom koji je odredilo njeno tijelo. Bolnica nije zgrada – bolnica su ljudi koji tamo rade.

2. dan – PODRŠKA U POROĐAJU -radionica za doule, primalje i edukatore za porođaj-Kroz ovu temu vodila nas je Debra Pascali-Bonaro.

Velika pažnja pridaje se tzv. podršci u porođaju, bilo da je osoba koja tu podršku daje doula (profesionalna osoba koja prisustvuje porođaju kao osoba potpore, a ne pruža nikakve medicinske usluge). Za onoga koji pomaže pri porođaju najvažnije je da sazna što žena želi, pa smo u malim grupama vježbali s ispisanim karticama. Takve kartice sadrže gotovo sve postupke koji postoje kao izbor u porođaju, a žena ih bira ili odbacuje i relativno brzo možemo saznati što je njoj uistinu važno. Žena u porođaju ima potrebu postići sklad između «tri R»: relaksacija, ritam i ritual. Kako možemo pomoći i olakšati porođaj na razne načine, a da to nisu lijekovi, nismo ni slutile. Pomoću zauzimanja raznih položaja tijela koji su ugodni za ženu i olakšavaju bolove i napredovanje porođaja, uporabe lopte, užeta, marame, hoku masaže i raznih drugih načina masaže i dodira. Debra je osigurala sve potrebne rekvizite, pa smo vježbale kako pravilno provoditi masažu, Rebozo, uže i sl. Ljuljanje zdjelice pomoću marame pokazalo se posebno ugodnim iako nam je na prvi pogled nije tako djelovalo. Jedan dio bio je posvećen tome kako možemo pomoći kod interventnog vođenja porođaja, kad je kretanje ograničeno. Žena može, uz pomoć, mijenjati položaje čak i kad je u epiduralnoj. Na taj način glavica se bolje namješta i ulazi u porodni kanal najmanjim promjerom. Kod žene koja rađa u ležećem položaju puno je veća mogućnost nepravilnosti u fleksiji glavice i njenu ulasku u malu zdjelicu, pa mijenjanje položaja (što je prirodno) pomaže uspješnijem porođaju. Ovaj dio bio nam je posebno interesantan, jer često pri-sustvujemo porođaju u kojem žena leži u krevetu. Žene koje se u porođaju slobodno mogu kretati imaju i puno veći izbor raznih metoda kojima postižu toliko potrebnu

relaksaciju, a time postižu i usklađeni ritam porođaja, te zadovoljavaju izraženu potrebu za nekim ritualom; on se razvije kroz porođaj i ima snažni pozitivni psihološki učinak. Obično se radi o nekom postupku ili kretnji, dodiru ili bilo čemu drugom što žena odabere, i želi to ponavljati u svakom trudu (ili nakon truda), ali uglavnom se radi o ritmičnim razmacima.

Puno rasprave vodilo se o pružanju podrške kod porođaja u kući što smo s velikim interesom pratile, jer bile smo na tom predavanju jedine iz neke zemlje u kojoj porođaj u vlastitom domu ne postoji u praksi. Inače, od 42 zemlje koje su prisustvovale na konferenciji, po tome nam je bio jednak jedino Portugal. Završile smo radionicu vježbajući s loptom, maramama (Rebozo), primjenjujući tehnike masaže jedna na drugoj i to nam je bilo izvrsno iskustvo. Naš je zaključak bio: kad bi mogle tako pomagati u našim rodilištima!

3. dan – MASAŽA U TRUDNOĆI I POROĐAJUNaoli Vinaver i Eneyida Spradlin Ramos održale

su predavanje i radionicu o masaži za trudnice i rodi-lje. Nevjerojatna pažnja posvećuje se dodiru i onome što možemo postići samo rukama kao «alatom» za

pomaganje. Nježna masaža trudnice opušta mišiće, donosi olakšanje za kralješnicu i kukove, poboljšava cirkulaciju itd. Zanimljivo je da trudnica za vrijeme masaže stoji. Naoli je primalja iz Mexika koja poznaje sve vještine meksikanske tradicionalne masaže koja se primjenjuje i nakon porođaja kako bi očvrsnuli mišići dna male zdjelice, a navodno i pokazuje dobre rezultate kod pojave stres-in-kontinencije. U Europi se ne poklanja takva pažnja masaži i dodiru, ali bilo je vrlo edukativno. Prezentirana je i posebna masaža stopala i pritiskanje određenih mjesta na palcima kako bi započeli trudovi ili u slučaju kad rodilja već dugo osjeća nagon na tiskanje, ali porođaj sporo napreduje. One to primjenjuju kad porođaj jako «kasni» ili je spuštanje glavice otežano i sporo, pa trudovi oslabe uslijed inercije maternice - i tvrde da je uspješno.

- UTJECAJ NAČINA PORAĐANJA NA POVEZIVANJE MAJKE I DJETETA

Velika pažnja posvećuje se tome koliko i na koji način razni postupci, lijekovi i intervencije djeluju u konačnici na povezivanje majke i djeteta. Barbara Harper održala je predavanje o tome kako pojedinačni postupci utječu dobro ili pak nepovoljno na povezivanje majke i djeteta. Tranziciju i povezivanje ometaju lijekovi, ozljede u po-rodu i način vođenja poroda. Naravno, najveći neprijatelj uspješnog povezivanja je odvajanje djeteta od majke netom nakon porođaja, a nakon toga dolaze mnogi postupci koji su obično rutinski i ni ne pomišljamo koliko otežavaju proces dubokog povezivanja majke i djeteta. To je ne-human i devastirajuć postupak koji ometa povezivanje i predstavlja prepreku za uspješno dojenje. Za sve što se događa u porođaju odgovorni su hormoni koje tijelo luči za početak porođaja, u određenim fazama porođaja i nakon njega. Barbara je detaljno prikazala koje žlijezde s

44

PRIMALJSKI VJESNIK

unutarnjim izlučivanjem sudjeluju tijekom poroda, kada, kako i koliko hormona luče – i zašto. Nehumani postupci kojima se narušava normalni tok lučenja ovih hormona uvijek otežavaju bonding, pa i majka i dijete imaju pro-blema s upoznavanjem, povezivanjem i uspostavljanjem dojenja. Porođaj snažno utječe na to kako majka osjeća i doživljava svoje tijelo i ona to prenosi na svoje dijete i unosi u svoj odnos s djetetom. Dobra prenatalna skrb čini ženu samostalnom, nezavisnom i snažnom. Zaključak je ovog predavanja; premalo smo orjentirani na psihološku i duhovnu dimenziju porođaja, ne mislimo o tome da trauma za majku predstavlja traumu i za dijete, te veliku traumu za njihov međusobni odnos i mogućnost da se povežu prirodno i lako. Također, aspiriranje djeteta je nepotrebno i štetno kod normalnog poroda, a najbolje «prodisavanje» djeteta postiže se – pogađate – dojenjem.

4. dan – STATUS PORAĐAJA U SVIJETUPredavanje Marsdena Wagnera bilo je vrlo snažno i

uvjerljivo. Iznio je kratki izvještaj o praksi porađanja u cijelom svijetu, te postupcima koji su se uvriježili i provode se iako za njih ne postoji nikakvo znanstveno opravdanje. Primjerice, tvrdi kako ne postoji nikakvo znanstveno opravdanje za to da se normalni porođaj smjesti u bolnicu.

Iznio je podatke prema kojima su uvriježene prakse uistinu štetne i ni na koji način ne pomažu ženi i djetetu, već samo ubrzavaju porođaj. Potpuno zanemarivanje potreba žena, a osobito primaljske struke dovodi do toga da se porođaj sve više smatra medicinskim stanjem i/ili bolešću i obavlja se u bolnici uz primjenu vrhunske tehnologije i vrlo malo hu-

manosti i strpljenja. Najvećom katastrofom i greškom 20. stoljeća smatra izum zvan: novorođenački odjel. Odvajanje majke od djeteta načinilo je štetu svjetskih razmjera, što se, uz druge pokazatelje, najbolje može spoznati kroz mali broj dojene djece. Preporuke SZO za vođenje normalnog porođaja gotovo nitko ne poštuje i ne primjenjuje, a broj intervencija u porođaju i, naravno, stopa carskog reza, stalno su u porastu. Dr Wagner rješenje loše situacije vidi u neovisnom primaljstvu. Primalje su školovane osobe i to na taj način da duboko poštuju žensko tijelo i njegovu sposobnost da rodi dijete, strpljive su i pružaju ženama mnogo više od rutinske medicinske usluge. Nikad nismo upoznale liječnika koji je tako gorljivi zagovornik primalj-ske struke, a njegovo predavanje bilo je impresivno i zbog navođenja mnogih znanstvenih podataka (evidence based medicine) jer je želio dokazati da je ono što govori istina, a ne vlastito uvjerenje. Zaključak je njegovog predavanja: primaljstvo je neovisna profesija, a primalje su za žensko reproduktivno zdravlje jednake obiteljskom liječniku. I jedni i drugi pružaju zdravstvenu skrb na primarnoj razini, kamo fiziološki porođaj i pripada. Naveo je Novi Zeland kao primjer za uspješnu ekspanziju primaljske struke. Novi Zeland je zemlja koja je napravila veliku reformu u skrbi za žene, uvodeći primalje kao skrbnice za normalnu

trudnoću i porođaj. Također je govorio i o Brazilu koji je poznat po golemoj stopi carskog reza i u kojem se trenutno provodi velika reforma kako bi se humanizirao porod i smanjio apsurdni postotak carskog reza. Tako, primjerice, svaka bolnica može dobiti veliku sumu nov-ca od države ako im je postotak carskog reza manji od 30%, a vlada je ponudila novac za osnivanje neovisnih porodnih centara.

Nakon toga uslijedile su radionice i mi smo se pri-ključile onoj dr Wagnera: kako postići autonomiju struke? Većinom smo samo slušale, s obzirom na to da u našoj zemlji nije ispunjen osnovni uvjet: nemamo primalje na visokoškolskoj razini.

5. dan – FIZIOLOGIJA DRUGOG PORODNOG DOBA

Predavanje koje je održala Verena Shmid bilo je posvećeno dobu izgona, načinu na koji glavica pritišće na međicu, čimbenike koji utječu na to kako i kojom br-zinom će napredovati 2. doba porođaja. Masaža međice kao priprema za porođaj bez epiziotomije, položaj koji zauzima žena pri tom, mogućnost pomicanja zdjelice u određenom položaju...sve to ima veliki utjecaj na odvija-nje izgona djeteta. Ovo zanimljivo predavanje obuhvatilo je temu do najsitnijih detalja. Sklad pokreta majke i dje-teta, mikro-pokreti glavice djeteta kroz porodni kanal i činjenica da je dijete «programirano» da te pokrete učini, čine porođaj prirodnim i bez velikih trauma, sve se odvija zapravo vrlo sporo i gotovo nježno. Ovo je porodno doba

u kojem primalja zaista iskazuje svoju najveću vještinu – beskrajnu strpljivost. Tiskanje i poticanje na tiskanje, prokidanje vodenjaka i razvlačenje međice prstima su nepotrebne intervencije i ne bi smjele biti u primaljskoj praksi zbog mogućnosti da naškode. Verena je primalja iz Italije, u pedesetima je godinama i ono što nas je najviše

45

PRIMALJSKI VJESNIK

impresioniralo: nikad u svojoj dugoj karijeri nije urezala epiziotomiju! To je najbolji pokazatelj da se primalje bave samo fiziološkim porođajem.

- TRBUŠNI PLES I ZAKON SFINKTERAIna May Gaskin je jedna od najpoznatijih svjetskih

primalja, a najviše ju je proslavio tzv. «Gaskin maneuvar», oslobađanje ramena djeteta na taj način da se rodilja postavi u puzeći, koljeno-lakatni položaj pri čemu se oslobodi zapelo rame djeteta. Ina je samostalna primalja koja u praksi ima otprilike jedan carski rez na 1500 poroda. Ovaj put održala je predavanje o sfinkterima, kružnim mišićima koji se otvaraju voljno i/ili nevoljno. Uspoređuje ih s onim mišićima kojima upravljamo prilikom mokrenja i pražnje-nja crijeva, jer to su kružni mišići stvoreni da se otvore i nešto propuste van iz tijela. Naime, ljudi tu fiziološku radnju čine u intimi i samo ako su okolinski uvjeti za to povoljni. «Sfinkteri su uvredljivi, sramežljivi i ne vole kad se u njih bulji», kaže. Dobro rade u poznatom okruženju i kad su neometeni. Pitala nas je kako bismo obavili veliku nuždu ako nas netko polegne na leđa i mnogi nepoznati ljudi zure u taj otvor čekajući – većina ljudi ne bi uspjela, čak ni ako im je jako «sila». Smatra da se nešto slično događa i sa cerviksom, iako njime ne možemo voljno upravljati. Cijelim predavanjem htjela je naglasiti koliko je važna privatnost i intima žene koja rađa. Neke žene se ne otvaraju i porođaj ne napreduje unatoč svemu što čini-mo- intervencijama, lijekovima, postupcima, položajima i sl. Cervix koji se ne otvara je u spazmu, preplašen je i uvrijeđen i «čuva» dijete od «opasnosti», ali teško ga je tad otvoriti spazmoliticima. Za normalno napredovanje poroda potrebna je privatnost, neuznemirenost, što manje nepoznatih ljudi i osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Što je žena osjetljivija, to će «sramežljiviji» biti njen cervix. Iznenadilo nas je kako je Ina May Gaskin duhovita i svako malo ubacuje neku šalu i zgodan primjer iz prakse. Navela je mnogo primjera u kojima porod nije napredovao, a zatim je bio sasvim uspješan – a jedino što je ona učinila za ženu bilo je osiguranje privatnosti i očuvanje intime.

Trbušni ples spomenula je kroz priču mlade Brazilke koja je odabrala prirodni porod (našalila se i rekla kako je ženi preporučila da odustane jer je Brazilka a one u 90% slučajeva trebaju carski rez) i tijekom cijelog prvog doba izvodila je pokrete trbušnog plesa jer joj je to olakšavalo bolnost trudova. I inače smo primje-tile da žene iz Južne Amerike trbušni ples shva-ćaju kao dio sebe, a ne samo kao ples. Ako ništa drugo, može se sa sigurnošću reći da rodilja koja ritmično i ženstveno ljulja bokovima i zdjelicom djeluje zaneseno i gotovo romantično- i oni koji gledaju sa strane imaju (ispravan) dojam da njeno tijelo na poseban način komunicira s djetetom. Ako je sigurno da žena za vrijeme trudova treba neki ritual, trbušni ples čini se kao dobar izbor.

KRAJ

Zaključno predavanje vodila je Barbara Harper, bilo je posvećeno potrebi da spoznamo istinu i pokušamo se promijeniti ne bi li pomogli

porođaju da zauzme (ili: vrati natrag) ono mjesto u životu žene i obitelji koje mu pripada – fiziološki događaj dolaska novog života kod kojeg je dovoljno nadzirati samo to da je doista fiziološki i bez komplikacija i omogućiti sigurno okruženje i pravu podršku. Najviše moramo paziti da ga ne kompliciramo mi, profesionalni djelatnici. U cijelom svijetu standardna praksa ne prati rezultate znanstvenih istraživanja ili to čini vrlo sporo, u opstetriciji je ta činje-nica prilično naglašena. Osobna je odgovornost svakog liječnika, primalje i doule učiniti ono najbolje, izaći usu-sret željama i potrebama žene, ničim ne naškoditi procesu rađanja, pružiti sigurnost i oslonac. Za to moramo imati kvalitetno obrazovanje i aktivnu trajnu edukaciju. Valja proučavati, pregledavati, čitati, diskutirati, debatirati, pratiti znanstvena istraživanja; moramo saznati što je istina ako dva različita izvora iznose oprečne zaključke. Važno je preispitati autoritete, otkriti što je lažno i definirati vlastite vrijednosti, razviti integritet. Uvijek je dobro vrijeme za učiniti dobru stvar.

Najviše od svega važna je skrb orjentirana na majku i dijete, svu pažnju valja usmjeriti na potrebe majke, a ne na zadovoljavanje bolničkih formi, protokola itd.

Istina je fundamentalna i uvijek će biti ista. Mi smo ti koji se stalno mijenjamo, i moramo se mijenjati uvijek nabolje.

Saznanja koja smo stekli dala su nam mnogo, a naj-važniji su kontakti i ljudi koji će doći u Hrvatsku održati predavanja i edukacije (Marsden Wagner, Barbara Harper). Također smo shvatile odkud možemo krenuti s malim promjenama, humanizacijom postupaka, edukacijom primalja i roditelja.

Nakon svega, mislimo da će se promjene polako dogoditi i u našoj zemlji. Hrvatska stremi pripajanju Eu-ropskoj Uniji, a jedna od promjena je sigurno i ona koja se tiče naše struke.

Hvala od srca Nacionalnoj zakladi za civilno društvo za financijska sredstva koja su pomogla ostvariti ovaj odlazak na konferenciju. Ostvarile smo mnoge kontakte, dogovorile dolazak Barbare Harper i Marsdena Wagnera u Hrvatsku i naučile mnogo o pravom primaljstvu.

Iva Podhorsky Štorekvms, primalja

46

PRIMALJSKI VJESNIK

Certifikat IBCLC preporučuje se u sklopu projekta EU za promicanje dojenja u Europi. U dokumentu

Zaštita, promicanje i potpora dojenju u Europi: nacrt aktivnosti navodi se, kad se govori o obrazovanju zdrav-stvenih djelatnika, da zdravstvene radnike treba “poticati da steknu diplomu IBCLC, koja se po stručnim kriterijima pokazala najboljom”.

Stjecanje kvalifikacije IBCLC prikladno je za pojedin-ce koji već posjeduju opsežno znanje, vještine i iskustvo u radu s dojiljama. Kandidati moraju dokazati da zado-voljavaju uvjete za pristup ispitu, koji se održava jednom godišnje (posljednjeg ponedjeljka u srpnju). Prijavni rokovi za ispit strogo se poštuju.

Da biste mogli pristupiti ispitu, morate:1. biti odgovarajuće kvalificirani zdravstveni dje-

latnik ili proći edukaciju u određenim discipli-nama (vidi dolje);

2. proći sveobuhvatnu edukaciju o problematici dojenja (vidi dolje);

3. imati opsežno praktično iskustvo u savjetova-nju dojilja (vidi dolje).

Ad 1) Kakve kvalifikacije ili temeljno znanje trebam imati?

Morate priložiti dokaz da imate licencu, diplomu ili registraciju, čime dokazujete da radite kao zdravstveni djelatnik, ili morate dokazati da ste educirani u sljedećim područjima:

anatomija i fiziologijasociologijapsihologija, savjetovanje ili komunikacij-

ske vještinerazvoj i rast djetetaprehranamedicinska terminologija

Ad 2) Kakvu izobrazbu o laktaciji treba proći? Morate odslušati i evidentirati minimalno 45 sati edu-kacije iz laktacije koja pokriva područja obuhvaćena ispitom, i to unutar tri godine prije ispita. Samostalno učenje sastavni je dio priprema za ispit, ali se ne uračunava u tih 45 sati i ne dokumentira se. Za više podataka pročitajte Candidate Information Guide. Od 2007., kandidati koji će polagati ispit na bilo kojem jeziku osim engleskoga, morat će proći minimalno 60 sati edukacije iz laktacije. (To je zato što je većina udžbenika i časopisa na engleskome; uočeno je da kandidati koji se ne mogu služiti tim materijalima imaju potrebu dulje se pripremati kako bi postigli podjednak uspjeh na ispitu kao oni koji se služe materijalima na engleskome.)

Ad 3) Koliko iskustva u radu s dojiljama trebam imati?Obrazovni stupanj određuje koliko vam je sati u sa-

vjetovanju dojilja (breastfeeding counseling hours – BC) potrebno da biste mogli pristupiti ispitu. Tijekom godina, IBLCE (International Board of Lactation Consultant Exa-miners – Međunarodni odbor za akreditaciju stručnjaka za dojenje) prikupio je podatke koji pokazuju da je osobama s višim obrazovnim stupnjem, kao i u nekim slučajevima unutar određenog zvanja, potrebno manje iskustvo da bi položili ispit i kompetentno radili kao IBCLC. Prema tome je IBLCE podijelio kandidate na skupine koje određuju koliko je sati prethodnog iskustva potrebno.

Standardni putovi

Trebate odrediti koji se od pet putova (A – E) odnosi na vas. Potrebno je pročitati podatke o načinu računanja sati BC u Candidate Information Guide.

Put A* - 2500 sati BCTaj se put odnosi na osobe koje su uspješno završile ba-rem četiri godine obrazovanja nakon srednjoškolskoga, ILI su magistrirale odnosno doktorirale (na bilo kojem području).

Put B* - 4000 sati BCTaj se put odnosi na osobe koje su uspješno završile barem dvije godine obrazovanja nakon srednjoškolskoga, ILI su više medicinske sestre.

Put C - 900 sati BCTaj se put odnosi na osobe koje su bile pod izravnim nadzo-rom reakreditiranoga stručnjaka IBCLC tijekom kliničkoga

Certifikat IBCLC – International Board Certified Lactation Consultant (Stručnjak s međunarodnom akreditacijom za dojenje) - “zlatni standard” u radu s dojiljama.

47

PRIMALJSKI VJESNIK

rada i koje su magistrirale ili doktorirale na temu dojenja u priznatoj instituciji.

Put D - 900 sati BCTaj se put odnosi samo na liječnike/liječnice.

Put E* - 6000 sati BCTaj se put odnosi na osobe koje su završile manje od dvije godine dodiplomskoga obrazovanja.

Dodatni putovi*Kandidati koji će se koristiti putovima A, B ili E mogu se koristi i dodatnim putovima, G i H:Ti se putovi koriste samo ako inače nemate dovoljno sati BC za put koji se odnosi na vas.Put GMožete smanjiti potreban broj sati za 500 ako ste prošli 150 sati edukacije (vidi točku 2). Edukacija mora biti završena prije predaje prijavnice za ispit. Preporučuju se tečajevi koje je akreditirao International Lactation Accreditation Council (ILEAC) – vidi prilog. Put HMožete smanjiti potreban broj sati za 500 ako ste radili do 100 sati pod izravnim nadzorom recertificiranoga IBCLC-a na drugome radnome mjestu. Za svakih deset odrađenih sati smanjit će vam se potreban broj sati BC za 50.Taj plan mora unaprijed odobriti IBLCE. Treba navesti podatke o trenutačnim radnim obvezama, opis predloženih obveza i mentorov životopis. Plan treba predati najkasnije

2. siječnja u godini kada želite polagati ispit. Praktičnu izobrazbu treba završiti prije predaje prijavnice za ispit.

IBLCE nema evidenciju o tome koji su IBCLC spremni biti mentori za “kandidate puta H”.

Kada i gdje se održava ispit?Ispit se održava svake godine posljednjeg ponedjeljka u srpnju. Prijavnice se uvažavaju ako je sav materijal poslan do sljedećih datuma: Rana: 31. ožujka Standardna: 30. travnja Kasna: 15. svibnja

Prijavnice se primaju od siječnja.Mjesta održavanja ispita navedena su u prijavnici. Naj-bliže mjesto za osobe iz Hrvatske jest u Mariboru. Nova mjesta održavanja ispita razmotrit će se ako interes bude dovoljno velik. Ako želite naručiti prijavnicu za ispit (sa svim potrebnim podacima), obratite se dr. Ireni Zakarija-Grković, predstav-nici IBLCE za Hrvatsku, ili pošaljite svoj upit na office@iblce-europe.org. Možete i posjetiti www.iblce-europe.org, gdje ćete naći i popis seminara/kongresa koji se održavaju na području Europe i mogu vam poslužiti za stjecanje potrebne edukacije o dojenju, koja vam je potrebna da biste pristupili ispitu.

Irena Zakarija - Grković, dr. med.

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi organiziralo je 26. listopada 2006. stručni sastanak povjerenstva za

zaštitu i promicanje dojenja.Na sastanku su bili prisutni Prof. Dr. sc. Josip Grgurić,

dr. med. (Klinika za dječje bolesti Zagreb), Sanja Predavec dr. med. (MZSS), Dr. sc. Zora Zakanj, dr.med. (Klinička bolnica „Sestre milosrdnice“), Prim. Dr. sc. Milivoj Jo-vančević, dr.med (Zagreb), Mr. Sc. Milan Stanojević, dr. med (Klinika za gin. i porodništvo, Zagreb, Sveti Duh), Mr. Sc. Anita Pavičić Bošnjak, dr. med. (Klinička bolnica Merkur), Irena Zakarija Grković, dr. med. (Split), Milica Tikvić, vms (HKMS), Terezija Kostatinov, vms (HUMS), Jelica Stipaničev Mustapić, vms (Hrvatsko katoličko druš-tvo medicinskih sestara i tehničara), Maja Tarle (RODA) i ja kao predstavnica Hrvatske udruge primalja.

Nakon uvodnih riječi dr. Predavec koja nam se obratila u ime Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi riječ je uzeo prof. Grgurić koji nam je dao povijesni pregled organizi-ranja promicanja i zaštite dojenja u Republici Hrvatskoj. Predložio je da ovo pobjerenstvo za početak napravi plan aktivnosti i da radi na izradi Nacionalnom programu za interes i dobrobit majke i djece, te na provedbi istog.

Glavne zadaće ovog povjerenstva bile bi:1. Izrada Nacionalnog programa o zaštiti i promicanju

dojenja u Republici Hrvatskoj2. Zakon o zaštiti dojenja3. Ostale aktivnosti

Razgovaralo se o Unicef-ovom programu, o rodilištima koja su „Prijatelji djece“, paketu „Sretne bebe“, radnom planu ovog povjerenstva, međunarodnom kodeksu o načinu reklamiranja nadomjestaka za majčino mlijeko i dr.

Nakon navedenog se svaki čaln povjerenstva trebao predstaviti i objasniti svoju ulogu i način na koji može pomoć u zacrtanim ciljevima.

Prvo se predstavila Jelica Stipaničev Mustapić, vms, predsjednica Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, koja je govorila o nedavno održanom Simpoziju o dojenju održanom povodom Međunarodnog tjedna dojenja, zaključcima koji su doneseni, brošuri koja je izdata kao poticaj za buduće roditelje,te o ulozi duhov-nosti u dojenju.

Slijedeća se predstavla dr.Irena Zakarija Grković, s Katedre za obiteljsku medicinu, Medicinskog fakulteta u Splitu. Ona je pohađala i završila IBLCE (International Board Certified Lactation Consultant) tečaj te postala koordinator IBLCE-a za našu zemlju.

Dr. Zakarija Grković dobila je zadatak da napiše kratko izvješće o mogućnostima organiziranja istog tečaja u RH, te koristi i dobrobiti koje bi imali zdravstveni djelatnici koji bi ga završili. Također je dala presjek svog rada u Splitu. Donjela je i dokument: „Projekt EU-a za promica-nje dojenja u Evropi.“ kopiju kojega su dobili svi prisutni članovi povjerenstva.

Milica Tikvić, vms, predstavila se u ime HKMS, Kao patronažna sestra govorila je o problemima u dojenju

Stručni sastanak povjerenstva za zaštitu i promicanje dojenja

48

PRIMALJSKI VJESNIK

XXXI Simpozij Hrvatske udruge primalja s međunarodnim sudjelovanjem – potpisani preliminarni ugovori, ostvareni prvi kontakti...

HUP od 26. do 28.04.2007. godine organizira XXXI Simpozij primalja s međunarodnim sudjelovanjem u Trogiru, hotel Medena.

nakon što žena dođe kući iz rodilišta, o loše organiziranoj skrbi, te o ulozi medicinske sestre.

Mr. sc. Anita Pavičić Bošnjak iz Kliničke bolnice Merkur govorila je o zadacima povjerenstva i kriterijima EU (direktivama). Dala je prijedloge u smislu kadrova i poslova, te je dobila zadatak da zajedno s mr. sc. Milanom Stanojevićem iz Klinike za ginekologiju i porodništvo, Zagreb, Sveti Duh, bude koordinator za izradu zakona o zaštiti i promicanju dojenja u RH. Slijedeći se predstavio dr. Stanojević koji je izrazio svoje žaljenje jer je dolazivši iz Koprivnice raditi u Zagreb mislio da će moći promjeniti neke stvari u neonatologiji i porodništvu, što nažalost nije bilo moguće.

Ja sam govorila o nedovoljnoj educiranosti primalja i nemogućnosti daljnjeg školovanja nakon srednjeg stručnog obrazovanja. Podsjetila sam da je primalja prva osoba u kontaktu s majkom nakon poroda i da ima veliku važnost za vrijeme boravka puerpere u rodilišu, a u zadatak sam dobila pripremiti plan edukacije primalja u RH glede za-štite i promicanja dojenja koji bi se zatim uskladio i unio u prijedloge zakona.

Dr. Zakanj iz Kliničke bolnice „Sestre Milosrdnice“ je govorila o važnosti medijske eksponiranosti, dala prikaz svojih ideja i prijedloga, te rekla da smatra da bi se u ovo povjerenstvo trebao zvati i predstavnik Unicefa sa čime su se svi složili.

Dr. Jovančević je govorio o neadekvatnim prostorima u rodilištima, rekao je da se najveći broj prekida dojenja de-šava u prvih mjesec dana, da žene nemaju potporu i nemaju se kome obratiti za pomoć. On smatra da bi Ministarstvo

trebalo zahtjevati od rodilišta minimalne standarde koji bi se onda trebali zakonski odrediti. Govorio je o olakom prelasku na nadomjesno mlijeko, te o nužnosti da se na-pravi algoritam za dojenje, odnosno da samo dobro edu-cirani stručnjaci mogu majku savjetovati o eventualnom prestanku dojenja. Na nadomjesno mlijeko se ne bi trebalo prelaziti lako, te bi ga se trebalo tretirati kao primjerice antibiotike (samo po preporuci liječnika). Smatra da bi se roditelje trebalo puno bolje educirati, te da bi na otpusnim pismima iz rodilišta trebalo pisati podaci gdje se roditelj može obratiti za pomoć glede dojenja. Na kraju je govorio o kršenju konvencije o pravima djeteta.

Maja Tarle, predstavnica udruge Roditelja u akciji (RODA) složila se s dr. Jovančevićem, te nam ispričala o radu udruge glede promicanja i zaštite dojenja, o njiho-vom SOS telefonu, volonterskom radu i edukaciji članica, radionicama za trudnice „Mala škola dojenja za trudnice i partnere“ koja se osim u Zagrebu počela održavati i u svim većim gradovima RH, o obilježavanju tjedna dojenja javno kroz medije i plakate.

Svaki član povjerenstva dobio je svoj zadatak koji treba odraditi do 14.11.2006. i dostaviti u Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, kao i svim članovima, a slijedeći sastanak održati će se krajem studenoga.

Na uvid smo također dobili stari nacrt prijedloga Za-kona o promicanju i zaštiti dojenja kojeg treba doraditi, te Unicef-ov program o promociji dojenja u Hrvatskoj koje treba proučiti do sljedećeg sastanka.

B. Finderlevms, primalja

Dolazak su, osim kolegica iz Slovenije i BiH, potvrdili i primalja iz Njemačke koje je ujedno regionalna

predstavnica Centralne Evropske regije za Svjetsko udru-ženje primalja (International Confederation of Midwives) Andrea Stiefel i dr. Marsden Wagner, američki perina-tolog i epidemiolog iz Kalifornije koji aktivno i glasno podupire primaljstvo. Dr. Wagner je petnaest godina bio direktor sektora za zaštitu zdravlja žena i djece pri Svjet-skoj zdravstvenoj organizaciji (WHO). Putuje u mnoge svjetske gradove gdje predaje o unapređivanju maternalne skrbi uključujući pravilnu primjenu tehnologije u porođaju i promiče primaljsku djelatnost kao idealan izbor za po-stizanje najpovoljnijeg ishoda pri normalnom porođaju. Savjetnik je nacionalnih i lokalnih vlasti te nevladinih udruga, a svoja je znanstvena otkrića i predavanja prezen-tirao u 45 zemalja. Dobitnik je mnogih počasnih nagrada i priznanja za svoja dostignuća. Izdao je 134 znanstvena rada, 20 poglavlja u raznim knjigama, a objavio je i 14 znanstvenih knjiga.

U pregovorima smo sa izdavačkom kućom Ostvarenje iz Zagreba da jedna od njegovih knjiga (Creating Your Birth Plan) bude prevedena po prvi puta na Hrvatski jezik, te premjerno promovirana za vrijeme Simpozija.

Svoj dolazak potvrdila je i Kerstin Belfrage koja je zadužena za primaljska pitanja u Taiex komisiji, a u pregovorima smo o mogućem dolasku s kolegicama s Kraljevskog primaljskog koleđa iz Engleske.

Gđa. Maja Gregurić iz Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija održati će nam zanimljivo predavanje o primaljstvu u Hrvatskoj i našem putu u Evropu.

Teme ovog Simpozija donesene su na sastanku pred-sjedništva HUP, te je odlučeno da će teme biti: individu-alni i humani pristup porođaju te zdravstvena njega onkološke bolesnice u ginekologiji i naravno tema razno. Za predsjedništvo HUP i radnu skupinu SOKNO-a biti će organizirana radionica na temu: tko smo, što smo i gdje idemo sa stručnim vodstvom.

Hrvatska udruga primalja potpisala je ugovor s firmom

49

PRIMALJSKI VJESNIK

Lucidus iz Rijeke o organizaciji Simpozija, te smo im prepustili cjelokupnu organizaciju istog.

Predsjednica HUP, te predstavnici firme Lucidus boravili su u Trogiru i Splitu 13. i 14. 09.2006. godine te potpisali preliminarni ugovor s hotelom Medena. Vodeći ljudi hotela su bili vrlo profesionalni i susretljivi te su nam ponudili izvrsne uvijete.

Osim toga imali smo sastanak s gradonačelnikom grada Trogira, dogradonačelnikom grada Splita, gradona-čelnicima Sigeta i Solina, te turističkom zajednicom grada Trogira i Županije Splitsko – Dalmatinske. Uspostavili

smo kontakte s raznim drugim potencijalnim donatorima i sponzorima. Splitsko – Dalmatinska Županija je poka-zala veliki interes da financijski i na razne druge načine potpomogne našem Simpoziju.

Predsjednica HUP dala je intervju za Radio Dalmaciju te posjetila Kliniku za ginekologiju i porodništvo u Splitu, koja je trenutačno u jako lošem stanju, ali ima izvrsne li-ječnike i primalje koji su nas vrlo lijepo dočekali. U Splitu se trenutačno gradi novo rodilište koje bi po projektima i dogovorima trebalo biti završrno slijedeće godine.

B. Finderle

CROATIA AIRLINES – SLUŽBENI ZRAČNI PRIJEVOZNIKCroatia Airlines kao službeni zračni prijevoznik kongresa pod nazivom XXXI Simpozij Hrvatske udruge pri-

malja s međunarodnim sudjelovanjem koji će se od 26. do 28. travnja 2007. održati u Trogiru, Medenoj odobrava 50% popusta na individualne objavljene IATA cijene zrakoplovnih karata na međunarodnim linijama,a na domaćim linijama 25% popusta na C, Y i B tarifu za sve sudionike i jednu osobu u pratnjina letovima za Split.

Popust je primjenjiv isključivo na linijama Croatia Airlinesa.Zrakoplovne karte s popustom moguće je kupiti u svim poslovnicama i predstavništvima

Croatia Airlinesa uz predočenje pismene potvrde da ste sudionik konferencije (registracija ili sl.) i popusnog vouchera.

Period važenja odobrenog popusta je od 19. travnja do 5. svibnja 2007.Popis poslovnica i predstavništava Croatia Airlines, popusni voucher, te sve infor-

macije vezano za odobreni popust možete pronaći na web stranicama na adresi: www.croatiaairlines.hr – naše usluge – službeni zračni prijevoznik.

50

PRIMALJSKI VJESNIK

Hrvatska udruga primalja pozvana je od Agencije za strukovno obrazovanje da imenuje svoje predstavnike

u Sektorska vijeća.Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa kordina-

tor je aktivnosti pripreme prijedloga strategije razvoja i promjena cjelokupnog obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj.

Agencija za strukovno obrazovanje (ASO) kao nositelj navedenih aktivnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja osniva Sektorska vijeća. HUP je pozvana da imenuje svoje članove za Sektorsko vijeće iz područja zdravstva i socijalne skrbi.

Kako se mogao imenovati samo jedan član iz svake udruge, imenovana je predsjednica HUP.

Zadaća Sektorskih vijeća je definirati zanimanja za svaki sektor, definirati znanja, vještine i sposobnosti koje učenik treba steći u svom zanimanju, definirati re-gionalne potrebe svakog sektora, definiranje standarda zanimanja..

Razvoj sustava strukovnog obrazovanja i osposoblja-vanja kroz partnerstvo

Agencija za strukovno obrazovanje (ASO) u sklopu svojih redovnih aktivnosti i kroz aktivnosti koje se pro-vode u sklopu programa CARDS 2002 radi na moder-nizaciji i razvoju sustava strukovnog obrazovanja. Cilj Agencije je uskladiti sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja s realnim trenutnim i budućim potreba-ma tržišta rada, visokoškolskih, stručnih i znanstvenih studija i hrvatskog društva. Da bi se realizirao navedeni cilj Agencija se opredijelila za uključivanje svih so-cijalnih i svih drugih partnera s tržišta rada i visokoš-kolskih institucija u proces razvoja sustava strukovnog obrazovanja. Razvoj partnerstva doveo je do formiranja sektorskih vijeća čija je osnovna zadaća da hrvatskom obrazovnom sustavu stalno i kompetentno prezentiraju trenutne i buduće potrebe:

• hrvatskoga gospodarstva, • hrvatskih stručnih i znanstvenih studija • hrvatskog društva s naslova• potrebnih obrazovnih sektora • potrebnih zanimanja u svakom obrazovnom sek-

toru • kvalifikacija te znanja, vještina i kompetencija po

svakom zanimanju • mreže nastavnih programa...

Cilj ASOUskladiti sustav strukovnog obrazovanja i osposobljava-nja s realnim trenutnim i budućim potrebama tržišta rada, visokoškolskih, stručnih i znanstvenih studija i hrvatskog društva

Osnovna zadaća ASORazvijati strukovno obrazovanje

• uključivanjem svih socijalnih i drugih partnera u proces razvoja

• rekonstruiranjem obrazovnih sektora i zanimanja sukladno potrebama tržišta rada

• Sudjelovanje u izradi Nacionalnog kvalifikacij-skog okvira

• izradbom otvorenog kurikuluma koji omogućava postizanje potrebnih učeničkih kompetencija a sukladno potrebama tržišta rada, visokoškolskih i sveučilišnih ustanova te nacionalnog i regional-nog razvoja

• trajnom edukacijom nastavnika

Planirane aktivnosti ASO1. Sektorska analiza2. Definiranje zanimanja po sektorima3. Određivanje znanja, vještina i sposobnosti za

pojedina zanimanja izrada Nacionalnog kvali-fikacijskog okvira (NKO) sukladno Europskom kvalifikacijskom okviru (EKO)

4. Izrada modernog i otvorenog kurikuluma

Zašto takav put razvoja strukovnog obrazovanja?1. Strukovno obrazovanje treba postati temelj ra-

zvoja hrvatskog gospodarstva2. Interaktivnom vezom tržišta rada i ASO osigu-

rati trajno ažuriranje kurikuluma kako bi uvijek odgovarali potrebama tržišta rada

3. Otvorenim kurikulima osigurati i regionalni razvoj Hrvatske

4. Ostvariti ciljeve razvoja strukovnog obrazovanja definirane ”Planom razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005-2010”

5. Osposobiti učenike za uspješno uključivanje na tržište rada, studijske programe i cjeloživotno učenje

Sektorska vijećaInstitucije koje hrvatskom obrazovnom sustavu stalno i kompetentno prezentiraju trenutne i buduće potrebe:

- hrvatskoga gospodarstva, - hrvatskih stručnih i znanstvenih studija - hrvatskog društva

Svoj će rad temeljiti na Zakonu o strukovnom obrazovanju i ostalim zakonimaHUP se izjasnila (a predstavca HKMS strukovnog razreda primalja, Blaženka Sumpor je imala isto mišljenje) da primalja u svijetu ne postoji na razini srednjostručnog obrazovanja, te da po svjetskoj definiciji primalje su sa-mostalni djelatnici a sa srednjostručnim obrazovanjem to nikako ne mogu biti. Iz tog razloga smatramo da se nakon završene srednje škole učenice nikako ne mogu nazivati primalje već primaljske asistentice / asistenti, a primaljom se moze nazivati osoba koja završi više ili visoko školo-vanje za primalje.

Barbara Finderlevms, primalja

IZVJEŠĆE S PRVOG SASTANKA SEKTORSKOG VIJEĆA - PODRUČJE ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

Razvoj sustava strukovnog odgoja i obrazovanja

51

PRIMALJSKI VJESNIK

52

PRIMALJSKI VJESNIK