PRAKTIKUM BR. 9

Izdavač ZADRUGA, 2010.

SADRŽAJ:

I. ZANIMANJE TJEDNA: IZUMITELJ .......................................................................3

1. PARNI STROJ I NJEGOVO ZNAČENJE ............................................................3 2. SOLARNA ENERGIJA ........................................................................................9

II. ZANATI: ....................................................................................................................11 1. CEKERAŠI ...........................................................................................................11 2. VIOLETINE PLETENE PAPUČE – hit državne smotre ...................................12 III. ŽIVOTINJE .............................................................................................................14

1. ŽIVOTINJE TJEDNA: ŽIVOTINJA NA ČUVANJE ..........................................14

2. KONJSKI SAVJETI ............................................................................................163. STANIŠTA DIVLJIH ŽIVOTINJA: KOPAČKI RIT, POSEBNOST PRIRODE ...........................................................214. ŽABE ..................................................................................................................275. RIBNJACI ..........................................................................................................33

IV. VRT ..........................................................................................................................37 1. KALENDAR RADOVA U SVIBNJU ..................................................................37

V. IZUMI ......................................................................................................................42 1. SOLARNA KUHALA I PEĆNICE ......................................................................43 2. SOLARNI SUSTAV ZA TOPLU VODU .............................................................44

2

3. PASIVNO SOLARNA ARHITEKTURA .............................................................45 VI. KUĆA .......................................................................................................................47 1. PRIRODNI SAPUNI ..........................................................................................47 2. KUHINJA ...........................................................................................................55

I. ZANIMANJE TJEDNA: IZUMITELJ

ehničke inovacije ubrzale su razvoj ljudskog društva. Parni stroj bio je potporanj u vrijeme industrijskih revolucija. U drugoj polovici XVIII. stoljeća ručna se proizvodnja počela zamjenjivati parnim strojevima.

Time je počeo razvoj koji je od kraja 18. do sredine 19. stoljeća temeljito izmijenio ranije političke, gospodarske i društvene sustave u većem dijelu svijeta. Počela je Prva industrijska revolucija.

1. PARNI STROJ I NJEGOVO ZNAČENJEJames Watt

U 18. stoljeću najveću manufakturnu proizvodnju imala je Engleska. U njoj se povećavala potreba za tkaninama pa su

3

T

proizvođači tkanina, radi povećavanja i ubrzavanja proizvodnje, primjenjivali izume u poduzećima.

U Engleskoj su proizvođači sve više ulagali novac u stvaranje novih izuma. No, najpoznatiji je bio izum parnog stroja. Njega je 1764. godine usavršio Škot James Watt. Pronalazak parnog stroja izazvao je veliki preokret u proizvodnji, odnosno revoluciju u preređivačkim djelatnostima i industriji. Manufakturna proizvodnja zemijenjena je tvorničkim radom. Promjene izazvane primjenom parnog stroja nazivaju se prvom industrijskom revolucijom.

PRIMJENA PARNOG STROJA

Robert Fulton

Novi parni strojevi su vrlo brzo pronašli primjenu u tvornicama, rudnicima i prometu. Strojevi koji su koristili vodenu paru kao pogonsko sredstvo morali su biti od čvrstog materijala - željeza. Zbog toga se naglo povećala potražnja za željeznom rudom i ugljenom.

Amerikanac Robert Fulton je 1807. sagradio prvi parobrod koji je sa strane imao kotače s lopatama, a zvao se Clermont. Već 1819. godine američki je parobrod Savannah preplovio Atlantski ocean za 26 dana.

George Stephenson

Godine 1814. Englez George Stephenson konstruirao je prvu parnu lokomotivu. U početku je išla 20 km/h, a kasnije i brže.Zvala se Rocket (eng. raketa). Već 1825. u Engleskoj sagrađena je prva željeznička pruga u svijetu. Povezivala je gradove Stockton i Darlington. Prva željeznička pruga na hrvatskom prostoru sagrađena je u Međimurju 1860. godine.

4

GRAĐANSKO DRUŠTVO

Tijekom druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća odvijao se postupni prijelaz iz starog feudalnog u moderno građansko društvo. Na oblikovanje građanskog društva naročito je utjecala primjena parnog stroja u industriji, rudarstvu i prometu. Došlo je do povećanja broja tvornica. U njima je bilo zaposleno sve više radnika. Poslodavci su većinom pripadali građanskom sloju. U većini zapadnih europskih zemalja, osim Nizozemske i Engleske, građanstvo se do 19. stoljeća razvijalo unutar feudalnog sustava, ali nije sudjelovalo u upravljnju državom.

PROMJENE NA SELU

U vrijeme prve industrijske revolucije došlo je do promjena na selu. Seljaci su ranije sve poslove radili ručno, a od početka 19. stoljeća u poljodjelsku se proizvodnju počinju uvoditi strojevi. Jedan od njih bila je žetelica. U poljodjelstvu zapadnih europskih zemalja i SAD-a polako se primjenjuju znanstvane spoznaje - osobito dostignuća kemije (npr. izum mineralnog umjetnoga gnojiva), a obavlja se i odabir boljeg sjemena i stoke. Time je došlo do višestrukog povećanja proizvodnje hrane. Sve te promjene u poljodjelstvu nazivamo agrarnom revolucijom. Uz to je u većini država tijekom 19. stoljeća došlo do ukidanja feudalnih odnosa na selu i jačanja privatnih poduzetnika u poljodjelstvu. Mnogi se seljaci nisu uspjeli održati u novim tržišnim uvjetima pa su ostali najamna radna snaga na velikim posjedima. Neki su se seljaci preseljavali u gradove i zapošljavali kao radnici u tvornicama

Dvadeseto stoljeće bilo je obilježeno izumima koji su pridonijeli tehnološkom razvoju, ali i iscrpljivanju prirodnih resursa. Neograničeno trošenje zaliha prirodnih energenata vraćaju priču na korištenje neiscrpnih energenata poput vjetra, vode, sunca.

Nikola Tesla trebao bi se smatrati i proglasiti ekološkim junakom modernog doba, s obzirom na izume koje je dao svijetu, spominjući njegovu izmjeničnu struju, čime je bio omogućen prijenos električne energije, samim time i bilo koje

5

druge energije: sunca, vjetra... Elektromotor je njegov izum koji danas napaja mnoge oblike prijevoza bez emisije stakleničkih plinova, uključujući i automobilske kompanije u nastajanju nazvane po njemu. Zaslužan je za trofazni električni sustav, transformator i fluorescentno svjetlo te za mnoštvom drugih monumentalnih inovacija.

NIKOLA TESLA

Hrvatski izumitelj, elektrotehničar i fizičar Nikola Tesla rođen je 9./10. srpnja 1856. u mjestu Smiljan kod Gospića. Podrijetlom je iz srpske obitelji. Teslin otac Milutin bio je pravoslavni svećenik, a majka Georgina Mandić (zvana Đuka) neobrazovana, ali veoma inteligentna žena. Po Teslinu kazivanju njegova se obitelj ranije prezivala Draganić. Jedna od pretpostavki je da Tesle nose prezime po

rimskom naselju Tesleum koje se nalazi blizu mjesta Raduč (rodnog mjesta Nikolina oca). Prema drugoj pretpostavci članovi jedne grane njegove obitelji dobili su nadimak Tesla zbog njihove nasljedne osobine koju su skoro svi imali - vrlo široke isturene prednje zube koji su nalikovali na istureno sječivo drvodijeljnje sjekire koja se naziva 'tesla'.

Budući izumitelj svjetske slave pohađao je njemačku osnovnu školu u Smiljanu, a završio je u Gospiću. Nakon toga upisao se u Nižu realnu gimnaziju u Rakovcu kod Karlovca. Slobodno je vrijeme najviše volio provoditi s prijateljima. No, uživao je i u hvatanju ptica (ljubav prema pticama pratit će ga čitav život) i čitanju. U vrijeme puberteta volio se kartati, ali tako zarađeni novac nikada nije nosio kući već ga je darivao drugima. Nakon završetka gimnazije dvije se godine nije školovao. Roditelji su na Nikolu vršili pritisak da postane svećenik, ali on se tome protivio i upisao se na studij tehničkih znanosti u Grazu. Kasnije će u Pragu studirati tehniku. Tijekom studija upoznao se s Voltaireovim djelima te ih je odlučio sva pročitati. U konačnici ne samo da je pročitao sve što je Voltaire napisao, nego i naučio napamet. Nakon završetka studija zaposlio se u telefonskom društvu i priključivao telefone po kućama.

6

Jedno vrijeme radio je kao inženjer Telefonskog društva u Budimpešti. Nakon Budimpešte zaposlenik je Edisonove tvrtke (Continental Edison Company) u Parizu. Na zadatku u Strasbourgu (1883.) izvan radnog vremena konstruira prvi indukcijski motor. Godinu dana kasnije (1884.) odlazi u Sjedinjene Države i postaje američki državljanin. U New York je stigao s četiri centa u džepu, nekoliko vlastitih pjesama, proračunima za leteći stroj i preporukom Edisonova suradnika Charlesa Batchelora u kojoj je pisalo: "Gospodine Edison, poznajem dva velika čovjeka. Jedan ste vi, a drugi je mladić koji stoji pred Vama." Nakon ovakve preporuke Edison ga je zaposlio u svojoj tvrtki, ali se dva izumitelja nikako nisu mogla složiti u načinu rada što je vodilo neizbježnom sukobu.

U svibnju 1885. George Westinghouse, čelni čovjek Westinghouse Electric Company iz Pittsburga, kupuje prava na Teslin patent višefaznog sustava naizmjenično pokretnog dinama, transformatora i motora. To je dovelo do sukoba između Edisonova direktnog sustava i Tesla-Westinghouseovog izmjeničnog pristupa u kojem je ovaj drugi odnio pobjedu. Uskoro Tesla osniva vlastiti laboratorij u New Yorku (1887.) gdje radi sve do svoje smrti (1943). U to je vrijeme izumio elektromagnetski motor koji će biti osnova svih strojeva koji se pokreću izmjeničnom strujom. Posvetio se i drugim izumima kao što su npr. visokofrekventni elektricitet. U svom laboratoriju eksperimentirao je sa sjenogafom, slično onome što je činio Wilhelm Röntgen kada je 1895. otkrio X-zrake. Pored toga radio je na svjetiljci s karbonskim dugmetom i različitim tipovima svjetla. Teslin navoj osmišljava 1891. koji će potom postati indukcijski navoj najčešće korišten u radijskoj stehnologiji. Dvije godine kasnije (1893.) u Chichagu je održan Expo, a izrada sustava osvjetljenja povjerena je Tesli. Nešto kasnije (1896.) povjerena mu je i izrada konstrukcije pogona hidrocentrale na Nijagarninim slapovima. Uz to radi i na novim izumima kao što su bežični prijenos električne energije i radijsko upravljanje letjelicama. Osmišljava i preteče radara, iskorištavanje solarne energije, radijsku komunikaciju s drugim planetima itd.

U Colorado Springsu, gdje je boravio od svibnja 1899. do rane 1900., došao je do vjerojatno svog najvećeg otkrića - stacionarnih valova. Pomoću ovog otkrića dokazao je da Zemlja može poslužiti kao vodič i može reagirati kao glazbena vilica na

7

električne vibracije na određenoj frekvenciji. Tako je upalio 200 žarulja koje nisu bile povezane žicom na udaljenosti od 40 kilometara, a koje su svaka pojedinačno osvijetljavale krug od 41 metra oko sebe. U to vrijeme bio je posve siguran da prima signale s drugog planeta, zbog čega je bio ismijavan. Vraćajući se 1900. u New York s kapitalom američkog financijera J. Pierra Ponta Morgana od 150 tisuća dolara počeo je konstrukciju tornja koji bi bežičnim putem odašiljao signale. Tesla je tvrdio da je zajam osigurao tako što je 51 % prava na svoje patente na polju telefonije i telegrafije ustupio Morganu. Pomoću tog tornja želio je osigurati slanje slika, poruka, vremenskih prognoza i burzovnih izvještaja bežičnim putem. Projekt je napušten zbog financijske panike, problema s radnom snagom i Morganovim odustajanjem od projekta. To je bio najveći Teslin poraz. Tada je svoj rad presumjerio na turbine i druge projekte. Zbog nedostatka novca njegove ideje su ostale u bilježnicama koje se još uvijek proučavaju. Odlikovan je (1917.) Edisonovom medaljom, najvećim odlikovanjem Američkog instituta elektroinženjera.

Za sebe je tvrdio da nije izumitelj već "otkrivač stvari koje postoje u prirodi oko nas". Za svoju uspješnost u izumiteljskom poslu tvrdio je da zahvaljuje svojoj urođenoj sposobnoti nevjerojatne vizualizacije stvari, procesa i događaja. Sukladno tome sve svoje eksperimente bi prvo osmislio u glavi, a potom ih praktično proveo u djelo. Tvrdio je kako je tu sposobnost imao od malena te da ponekad nije znao razlikovati svoju maštu od stvarnosti. Stoga je prolazio rukom ispred očiju da bi se uvjerio što je stvarnost, a što mašta. Bio je izuzetno visok (199 cm) i nevjerojatne tjelesne kondicije. To vjerno oslikava slučaj kada se jedne zime poskliznuo na zaleđenom njujorškom pločniku i umjesto da padne, napravio je salto i dočekao se na noge. Učinti takvo što bio bi problem i nekom mlađem, a ne Tesli koji je tada imao 80 godina. Uz to imao je izražen smisao za lijepo, lijepe manire i govorio je šest jezika.

Imao je veoma mali broj bliskih prijatelja. Među njima bili su pisci Robert Underwood Johnson, Mark Twain i Francis Marion Crawford. U financijskim pitanjima bio je prilično nespretan, ekscentričan i kompulzivan. I među znanstvenicima i u javnosti pratio ga je glas samotnjaka i ekscentrika. Njegova ekscentričnost spriječavala je da ga ljudi slušaju i da ostvaruje zaradu od svojih izuma. Iako mu je bio potreban novac, 1912.

8

odbio je primiti Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da njegov suprimatelj Thomas Edison nije pravi znanstvenik. Posljednje godine života proveo je hraneći golubove i živio je uglavnom od godišnjeg honorara iz domovine. Imao je napredni zametak fobije, ali istodobno je bio brilijantan znanstvenik koji je imao dara praktično dokazati svoje hipoteze. Njegove spekulacije o ostvarenju komunikacije s drugim planetima, izjave da može razdijeliti Zemlju poput jabuke, kao i njegova tvrdnja da je izmislio smrtonosnu zraku koja može uništiti 10 tisuća aviona na udaljenosti od 400 km nailazile su na podsmijehe i kritike. Untač tomu Tesla se danas smatra jednim od najplodnijih genija u elektrotehnici. Njegova velika zasluga je uvođenje izmjenične struje u široku uporabu. Teslini izumi zasnovani na izmjeničnoj struji postali su temelj cijelom daljnjem razvoju elektrotehnike. Ostvario je oko tisuću pronalazaka i patenata - trofazni sustav za prijenos električne energije, generator i transformator za struje visoke frekvencije (Tesline struje) i dr. Bio je i jedan od pionira radiotehnike: otkrio je sustav za bežično upravljanje i davanje znakova na daljinu, pronašao je novi sustav osvjetljenja, konstruirao je visokofrekventne alternatore kao osnovu emisijskih radiostanica, proizveo je neprigušene elektromagnetske valove, otkrio je i patentirao princip rezonancije za radioveze, izložio ideju o međuplanetarnim telekomunikacijama pomoću ultrakratkih valova, a zamislio je u cjelini radarski sustav. Objavio je radove iz fizike u kojima je iznosio originalne ideje koje su se kasnije ostvarile. U čast stogodišnjice njegova rođenja Međunarodna elektrokomisija nazvala je njegovim imenom jedinicu magnetske indukcije Tesla (znak - T). U Češkoj jedna tvornica žarulja nosi njegovo ime, dok u Hrvatskoj postoji tvrtka Nikola Tesla - Ericsson koja se prvenstveno bavi telefonijom. Enciklopedija Britannica svrstala ga je među 10 najvažnijih ljudi u svjetskoj povijesti.

Preminuo je u New Yorku 7. siječnja 1943. u 87. godini života. Nakon njegove smrti kovčezi u kojima su se nalazili Teslini papiri, diplome i druge počasti, kao i njegove laboratorijske bilješke zapečaćeni su. Neko vrijeme nalazili su se u vlasništvu Teslina rođaka i jedinog nasljednika Save Kosanovića. On je kasnije svoje tako stečeno nasljedstvo darovao gradu Beogradu, a u svrhu osnivanja muzeja Nikole Tesle.

9

2. SOLARNA ENERGIJA

U solarnoj tehnologiji sunčeva se svjetlost koristi za dobivanje topline i električne energije. Ovako proizvedena energija, osim za dobivanje tople vode, grijanje i osvjetljavanje domova i ureda te u industriji, može se koristiti i u električnim vozilima.

Solarna energija potječe sa Sunca, zvijezde udaljene 150 milijuna kilometara od Zemlje, čija jezgra ima temperaturu 15 milijuna °C.Sustavi solarnih ili fotovoltaičnih PV ćelija pretvaraju energiju sunčeve svjetlosti direktno u električnu energiju na atomskoj razini. Riječ "foto" dolazi iz grčke riječi "phos", koja znači svjetlo, a "volt" iz imena pionira u proučavanju elektriciteta, Alessandra Volte (1745.-1827.). Najjednostavnije ćelije napajaju satove i kalkulatore, dok složeni sustavi služe za rasvjetljavanje, pokretne radijske i televizijske stanice, svemirska istraživanja... Solarne ćelije sastoje se od poluvodiča, najčešće silicija, koji apsorbira sunčevu svjetlost. On se grije na ekstremne temperature te mu se dodaju bor i fosfor čime se stvara nestabilna okolina unutar ćelije. Sunčeva energija uzrokuje izlazak elektrona iz atoma i njihovo kretanje kroz materijal između dva suprotno nabijena sloja čime se stvara električna struja. Svaka ćelija proizvodi oko jedan volt napona. PV ćelije obično su povezane u module od oko 40 ćelija koji su dalje povezani u veće jedinice.

10

Sunčeve se zrake mogu skupljati i fokusirati (koncentrirati) pomoću zrcala kako bi se stvorio izvor topline velikog intenziteta. Solarni panel veličine 100cm x 50cm ima snagu oko 100W i napon 12V. Solarne ćelije moguće je vidjeti duž prometnica širom svijeta za osvjetljavanje znakova kao i za osiguranje pružnih prijelaza. Također se koriste u sustavima za naplatu parkiranja. Solarna energija najbolje je rješenje i za navigacijske sustave i napajanje svjetionika na moru.

Razvoj solarnih ćelija počinje 1839. istraživanjima francuskog fizičara Becquerela.

Alexandre-Edmond Becquerel (1820. - 1891.)

On je primijetio fotovoltaični efekt dok je eksperimentirao s čvrstim elektrodama u otopini elektrolita kad se stvorio napon prilikom izlaganja elektrode svjetlu. Efekt je prvo proučavan u krutinama, kao što je selen (Hertz, 1870.). Kao rezultat, selen je uskoro usvojen u fotografiji, u uređajima za mjerenje svjetlosti. Prvom originalnom solarnom ćelijom smatra se ona izrađena 1883. g. (Fritts) od selena kao poluvodiča s vrlo tankim slojem zlata. Ove rane ćelije imale su učinkovitost pretvorbe energije manju od 1%. Nedostatak je smanjen razvojem silikonskih solarnih ćelija (Ohl, 1941.).Trinaest godina poslije tri američka istraživača demonstrirala su silikonsku solarnu ćeliju sposobnu za 6-postotnu pretvorbu energije iz direktnih sunčevih zraka; Pearson, Fuller i Chapin konstruirali su uređaj od nekoliko pločica silikona (svaka veličine žileta), stavili ga na sunčevo svjetlo, uhvatili slobodne elektrone i pretvorili ih u električnu struju.

11

Najveći korak prema komercijalizaciji PV ćelija poduzet je pedesetih godina prošlog stoljeća u Bell laboratorijima u New Yorku kad je razvijen Czochralskijev proces za proizvodnju kristaliničnog silikona visoke čistoće, a javno korištenje Bellove solarne baterije počelo je u listopadu 1955.

Danas, solarne ćelije koje napajaju kalkulatore, telefone i prometne znakove na autocestama, učinkovito pretvaraju preko dvadeset i pet posto sunčeve svjetlosti u korisnu energiju.

II. ZANATI

1. CEKERAŠI

STARI ZANATI: POŽEGA RAZNIM MANIFESTACIJAMA PROSLAVLJA GRGUREVO

astojeći od zaborava sačuvati stare zanate i mlađe naraštaje upoznati

s ručnom izradom različitih uporabnih predmeta, Turistička zajednica Grada Požege priredila je Dan starih zanata. Mnogima je to bila jedinstvena prilika da vide kako se tkalo platno, kako su se izrađivale košare od pruća, cekeri, drvene igračke ili mljelo žito i kukuruz na žrvnju, koji je svojedobno imalo svako seosko domaćinstvo. Uz članove GKUD-a "Požega" svoje su umijeće

12

N

prezentirali i članovi udruge "Stari zanati" iz Koprivnice.''Tehniku tkanja na stanu naučila sam od svoje bake. I moja mama tka. Nije teško naučiti ako postoji volja. Na svu sreću, i kći, koja je folklorašica, pokazuje zanimanje za to, tako da vjerujem da će i ona naučiti tkati. Mladi danas, na žalost, i nemaju priliku vidjeti kako se nekada tkalo pa je ovakva priredba pun pogodak, jer možda nekoga i privuče koji stari zanat'', kaže Ankica Lovreković, članica požeških folkloraša. Svoje umijeće na Danu starih zanata pokazao je i Vinko Želimorski, koji je pedeset godina radio kao stolar. "Ma nema danas stolara, taj zanat polako izumire. Rijetko tko hoće da mu pravi stolari izrađuju, primjerice, prozore ili vrata. Istisnula nas je trgovina i masovna proizvodnja", kaže Vinko. U ništa boljoj situaciji danas nisu ni kovači, doznajemo od Dragana Filipašića Drageca, koji je kovačko umijeće naučio od svoga oca. "Kao i svi zanati, ni kovački nije jednostavan. Čovjek taj posao mora voljeti. Na žalost, danas kovača gotovo i nema", kaže on. Na Danu starih zanata pozornost je spretnim i vještim prstima plijenio i cekeraš. ''Nekada je svaka gospođa imala ovakav ceker od rogoza domaće proizvodnje. Bez cekera se nikamo nije išlo. Za izradu jednoga treba mi pet sati. Tek kada istkam, onda ga krojim. U svome sam kraju jedini cekeraš. Iako uvijek idem po ovakvim priredbama, nitko i ne pita da proba s izradom'', žali se 77-godišnji Josip Rocek iz Hlebina.Dan starih zanata pokazao je svu atraktivnost i zanimljivost starih zanata, kojima se, na žalost, danas mladi ne žele baviti. Zato su ovakve priredbe svakako dobro došle, one od zaborava čuvaju i običaje i stare zanate.

2. VIOLETINE PLETENE PAPUČE – hit državne smotre

Zadrugari učeničke zadruge Pupoljak iz Donje Dubrave okićeni odličjem posebnog sjaja vratili su se iz Pule, s ovogodišnje 21. smotre učeničkog zadrugarstva. Njihovi proizvodi od komušine izmamili su pljesak stručnog povjerenstva, a pletene papuče uključene su među 12 najproizvoda smotre.

13

''Ove se godine nisu birale najuspješnije učeničke zadruge, već njihovi proizvodi'', naglašava njihova voditeljica Nada Bogojević. Rekla je kako se najprije izdvojilo 30 proizvoda, od kojih je trebalo odabrati 12. Na smotri je bilo 90-ak učeničkih zadruga s proizvodima u koje su ugrađeni trud, znanje, pa i znoj marnih zadrugara. Svaki je od njih mahom nosio obilježje kraja, odnosno škole ili zadrugarske specifičnosti. Violeta Balog, učenica VII. razreda, isplela je papuče koje su među najproizvodima. Na smotri je rečeno kako će njihov proizvod biti predložen za hrvatski brand.''Članica sam Pupoljka od 5. razreda i pletem u sekciji koja izrađuje proizvode od komušine. Pletenje papuča posebno me privuklo'', kaže ponosna pletačica pokazujući papuče veličine 43 koje su postale hit smotre, a veličina je takva zbog jedinog kalupa. Kaže kako su posjetitelji dolazili na njihov štand izražavajući čuđenje što se sve od komušine može izraditi, a tu su bili podmetači, otirači, ležaljke, cekeri. ''Nešto od svega smo prodali i dobili 400 kuna'', nadovezuje se zadrugarka Paula Žinić pokazujući nam drvene kalupe koje im izrađuju dečki koji su članovi sekcije malih kućnih majstora.Opisujući postupak izrade, Violeta je rekla da je na to potrošila 2 mjeseca pletući kitu do kite i da su joj kod šivanja potplata pomoć pružile učiteljica i baka Magdalena koja joj je usadila ljubav za pletarstvo jer se kod njih, kao i u mnogim donjodubravskim obiteljima, kruh zarađivao proizvodnjom različitih proizvoda od komušine.''Oni ne samo da su ekološki čisti, već su i zdravi. Pogotovo papuče čija unutrašnjost služi kao masaža stopalima'', pojašnjava i kaže kako za njih komušina ne smije biti od hibridnog kukuruza.

Pupoljak pupa od 1958. godine

Učenička zadruga Pupoljak djeluje od 1958. godine i kroz nju je osnove zadrugarstva steklo više od tisuću mladih. Nada Bogojević vodi je od 1980. godine. Danas djeluje kroz tri sekcije, a okuplja 70-ak učenika. Uz Violetu, na smotri su bile Lana Pongrac, Paula-Lee Žinić Kreft i Ana Mičić.

14

III. ŽIVOTINJE

1. ŽIVOTINJA TJEDNA: ŽIVOTINJA NA ČUVANJU

RAZLOZI ZA UTOČIŠTA ZA ŽIVOTINJE S GOSPODARSTAVA

istu suprotnost prevladavajućem i uobičajenom tretiranju životinja u ovom društvu - najbezdušnijoj eksploataciji do samih bioloških granica pa i preko

15

Č

toga, predstavljaju utočišta (sanctuaries). Svojom nesebičnom brigom za druga živa bića, utočišta predstavljaju upravo prototip negacije temeljnih principa ovog društva, koje glorificira baš suprotne 'vrijednosti': egoizam, pohlepu i izvlačenje maksimalnog profita iz svega što je zamislivo kao profitabilno, a 'na sreću' nije zaštićeno zakonom.

Kao i o mnogim drugim aspektima borbe za prava i oslobođenje životinja i o njima se vrlo malo zna - i utočišta su podvrgnuta potpunoj blokadi informacija opresivnog sustava. Za mene osobno, saznanje o njihovom postojanju predstavljalo je veliko iznenađenje, kao uostalom i saznanje o postojanju vrlo snažnog pokreta za oslobođenje životinja.

Odakle potječu životinje koje su konačno našle svoj dom u utočištima? Ako je riječ o vrstama koje se komercijalno eksploatiraju, gotovo uvijek to su bolesne, zlostavljane ili neželjene životinje, koje su izgubile 'komercijalnu vrijednost'. Nema te životinje koja je u rukama eksploatatorske mašinerije, bilo da je riječ o industriji mesa, mlijeka, jaja, itd., a koja će završiti život prirodnom smrću, osim ako ne umre od bolesti. Za sve njih konačno

odredište je klanje koje se događa onog trenutka kad im produktivnost popusti, tj. padne ispod 'isplative', da bi njihovo samljeveno meso završilo u konzervama hrane za kućne ljubimce ili bilo upotrijebljeno za slične svrhe. Istina, neki se takvih 'nekorisnih' životinja rješavaju drugačije - jednostavno ih privežu negdje i prepuste sudbini - ostave ih da skapaju od gladi ili žeđi.Neka utočišta pružaju mogućnost ljudima da ih posjete, pa i da proborave neko vrijeme kod njih. Sljedeći članak preuzet iz američkog magazina Out of the Cages govori o jednom takvom iskustvu, o posjetu utočištu Farm Sanctuary.

UTOČIŠTE ZA FARMERSKE ŽIVOTINJE

Dvije godine član sam Utočišta za farmske životinje. Kao što se može naslutiti iz imena, to je utočište za životinje uzgajane za hranu, koje su ostavljene da umru na dvorištima stočnih sajmova. U lipnju 1992. odlučila sam dogovoriti aranžman za

16

trodnevni boravak u Utočištu. Ono što me motiviralo bila je potreba vidjeti životinje žive, a ne kao hladne odreske u nečijem ručku ili kao glavno jelo za večeru. Za mene one su bića koja osjećaju, dostojna poštovanja i života bez okrutnosti, koliko god je to moguće.Iako je vožnja od kuće trajala približno 4 sata, krajolik je bio divan. Čim smo stigli i nakon što sam pogledala svoju sobu, odmah sam pošla životinjama. Farma je besprijekorna. Tu nema neugodnih mirisa. Svaka zgrada sagrađena je da zadovolji potrebe svake životinjske vrste. Ako uopće postoji nešto što bi se moglo približiti 'Miroljubivom kraljevstvu', onda je to ovo.

Pure i purani su brbljava skupina i bilo je zabavno voditi 'razgovor' s njima. To su prekrasne bijele ptice, ali usprkos njihovoj prijateljskoj naklonjenosti, preplašeni su zbog efekata uzgoja u 'tvorničkim' farmama. Nedostajali su im prsti, odsječeni bez ikakvih ublaživača bola, a zbog genetske manipulacije, preveliki su za svoja stopala i srca. Čak i oslobođeni, u prosjeku žive samo godinu dana. Isto je i s dražesnim pilićima.

Bilo je toliko zabavno gledati ih kako trče uokolo sretni, ali osjećala sam užasnu tugu znajući da je zbog surovosti kojoj su izložene te ptice u uvjetima farmi-tvornica, njihov životni vijek reduciran na jednu godinu u ovoj miroljubivoj luci. Sljedeći dan provela sam još više vremena s praščićima, svinjama, kunićima, patkama, guskama, kravama, ovcama i kozama. Prilazile su mi na prijateljski. Zaljubila sam se u praščiće - tako su zabavni. Tu je bilo i tele nazvano Lee, žrtva industrije 'teletine iz sanduka', koje se mučilo i naprezalo žudeći za životom. Fizički, on je bio ruševina: koža njegovih stražnjih nogu otpala je otkrivajući sirovo, crveno tkivo. Leejevo lice i tijelo nalikovali su više na lutku u obliku teleta - na prvi pogled izgledao je tako lijepo, ali kad sam malo bolje pogledala i vidjela njegove krvave stražnje noge, duboka žalost preplavila je moja osjećanja. Usprokos zlostavljanju i zanemarivanju, bio je drag i prijateljski naklonjen. Bilo mu je tek tjedan dana i umirao je kad je spašen iz dvorišta stočnog sajma.Treba li to reći - prošlost svih tih životinja ispunjena je neizrecivim užasima. Činjenicu da su pune života, prijateljski

17

naklonjene i lijepe treba nesumnjivo pripisati liječničkoj pomoći, ljubavi i pažnji koju sve one dobivaju. Ne mogu zamisliti kako njihova patnja ne dovodi ljude do suza. Uvidjela sam prije mnogo godina da je jedini životni stil koji mogu prihvatiti onaj koji nije povezan s okrutnošću. Zbog toga sam odlučila postati etičkom vegetarijankom. Osim toga, nosim i odjeću koja izražava tu odluku. I da, ja volim životinje. I ne, ne ispričavam se zbog osjećajnosti. Nema ničeg pogrešnog u ljubavi i suosjećanju. Svi mi ih trebamo.

2. KONJSKI SAVJETI

Savjeti kako se ponašati u blizini konja.

Izbjegavati:1.  Stajati u mrtvom kutu vidnog polja konja.2.  Ravnodušnost i nemar prema konju.3.  Brze i nagle pokrete.

4.  Trčanje u staji.5.  Pristupanje konju bez upozorenja. 

18

GOVOR TIJELA

Od konja ne možete očekivati da točno razumije što se od njega traži, pogotovo kad to prvi put zatražite. Ako mu pokažete da ste zadovoljni, konj će znati da je nešto dobro učinio. Upoznavanjem s njegovim govorom tijela pokušajte shvatiti što vam konj želi priopćiti. Ako se naučimo ponašati prema konju, ta će nas plemenita životinja prihvatiti kao nekoga tko dominira, kao jedinku koja se sluša.

Zbog toga nije dobro biti previše popustljiv prema konju, jer on u tom slučaju neće znati kako se ponašati prema vašim naredbama. U tim slučajevima konj može postati neposlušan i svojeglav te svojim inatom pokazivati da diktira situaciju. Jahač mora biti smiren, ali odlučan i samouvjeren - tek tada može računati na poslušnost i dobru suradnju konja. Važno je imati na umu da se silom i grubošću u životu ne može ništa postići, pa tako i u odnosu s konjima. Više ćemo postići ako upoznamo ponašanje svog konja, čime ćemo se adekvatno snaći u situacijama i reagirati na primjeren način. Ako obratimo pozornost na pokrete i glasanja konja, iz tih pojava možemo mnogo zaključiti i u skladu s tim djelovati. Takav oblik komunikacije naziva se govor tijela i vrlo je važan medij razmjene informacija među svim sisavcima, pa tako i konjima. Kako bismo iz pokreta konja mogli iščitati njegove zahtjeve i prepoznati nijanse raspoloženja, potrebno je sa životinjom provesti mnogo vremena. Nakon dobrog upoznavanja, moći ćemo i iz najmanjeg pokreta konja shvatiti što želi, misli i kako se osjeća. Gotovo svaki dio tijela – uši, oči, njuška, vrat, glava, noge – ima neku funkciju u prenošenju informacija. Konj svakim dijelom svog tijela čini karakterične pokrete koji odražavaju emotivno ili fizičko stanje našeg ljubimca. Važno je naglasiti da iz govora tijela možemo najbrže i najlakše utvrditi možemo li određenom konju odmah prići ili je bolje pričekati i polako se s njim upoznati, što je osobito važno ako je riječ o djetetu.

19

Agresivnost i prijetnja Obratite pozornost na ove karakteristike – ako ih zamijetite kod vašeg konja, budite oprezni jer je konj uznemiren i treba mu dodatna pažnja i umirivanje: visoko podignut i ispružen vrat, spuštene uši pomaknute prema natrag, širom otvorene oči, snažno mahanje repom, propinjanje ili ritanje te oštro njištanje.

Uzbuđenost i strah Konj iz nekog razloga može biti uzbuđen i prestrašen. Obratite pažnju na sljedeće simptome i umirite svog konja: visoko podignuta glava, uspravne uši naprijed okrenute, širom otvorene oči, široke nosnice, uzdignut rep, glasno i učestalo frktanje ili njištanje.

Bijes Konj najčešće bijes izražava unatrag spuštenim ušima, podignutim usnama, ispruženom glavom, škripanjem zubima, uzbuđenim tapkanjem nogama, izbacivanjem stražnje noge, kruženjem ili šibanjem repa.

Bol Posebnu pozornost obratite na ove simptome jer konja u tim slučajevima nešto boli i što prije mu morate pomoći: uznemirenost, znojenje, kolutanje očima, grebanje tla prednjom nogom, njištanje, nakostriješena dlaka. Često se događa da konj legne i grčevito se valja, pogotovo ako ima grčeve.

ZADOVOLJSTVO

Ako je sve u redu, konja ništa ne boli i nije uznemiren, tada i vi možete biti mirni jer je konj zadovoljan. Svoje zadovoljstvo izražava mirnim stavom glave i tijela, druželjubivim pogledom, laganim mahanjem repom i dubokim i smirenim disanjem. Zapamtite, najvažnije je s konjem uspostaviti kontakt i međusobno povjerenje kako biste bili potpuno sigurno da će vas poslušati, ali i da postignete to da konj ima povjerenja u vas i dobro se osjeća u vašem

20

društvu. Uvijek imajte na umu da će svojim ponašanjem konj odražavati vaša stanja – ako ste ljuti i uzrujani, i konj će se početi tako ponašati. Osobito je važno da prema njemu ne budete grubi i da ga fizički ne kažnjavate – konj će vam uvijek vratiti jednakom mjerom! Komunikaciju s njim pokušajte što više svesti na pokrete i dodire. Dodirima mu dajte do znanja da ste tu i promatrajte sitne znakove njegovih pokreta kako biste pročitali njegovo stanje i raspoloženje. Samo dobrom neverbalnom komunikacijom ostvarit ćete ugodan odnos sa svojim konjem i uživati u svakom trenutku provedenom s njim. Tako kvalitetan odnos sa životinjom čovjeka može samo obogatiti i omogućiti mu da bolje upozna sebe i ostale ljude koji ga okružuju.

Opće druženje:

KAKO USPOSTAVITI AUTORITET KOD KONJA?

Autoritet nije udaranje, vikanje ili zastrašivanje. Autoritet je stav, način nastupa prema životinji. Ljudi znaju previše razmaziti svoje konje postavljajući se prema tim 'odabranim' konjima drugačije nego prema ostalima. Tada ih ti njihovi miljenici počnu iskorištavati i ruše njihov autoritet jer su popustljivi prema njima. Često i nalaze opravdanja za svaku nepodopštinu pod izlikom 'pa on je dobar'. S iskustvom dolazi osjećaj za tu tanku granicu između ljubavi i razmaženosti kojoj smo svi skloni. Razmaženog konja možemo i uništiti našom prevelikom ljubavi jer radimo od njega ono što on nije.

JAHANJE

Jahanje je idealan oblik rekreacije kojim se uspješno rješava stres i podiže razina psihofizičkih sposobnosti pa čovjek postaje zadovoljan sobom. Jahanjem, kao oblikom rekreacije, može se započeti neovisno o starosnoj dobi te se njime može baviti cijeli život. Omogućava svojevrstan povratak prirodi u smislu blagodatnog kontakta sa životinjama i okolišem i prirodan način života. Jahanjem se jača tjelesna muskulatura, kralježnica, zglobovi i vezivno tkivo. Ono potiče i usklađuje

21

motoričko funkcioniranje i koordinaciju pokreta te sveopću tjelesnu pokretljivost. Potiče disanje, rad srca i krvožilnog sustava. Zahvaljujući jahanju, čovjek može biti i ostati aktivan unatoč ograničenjima u pokretljivosti te tako smanjiti ili čak ukloniti osjećaj socijalne izoliranosti i kompleks manje vrijednosti.

Zašto konji u nama pobuđuju tako snažne osjećaje? Je li tome uzrok izgled, ponašanje ili njegova ćud? Kombinacija gordog držanja i elegantnih kretnji konja, kao i njegova bezuvjetna poslušnost upravo je ono što ga čini tako neodoljivim u našim očima. Činjenica je da konj, iako nam služi i pomaže u brojnim aktivnostima, što god činio, izgleda plemenito.

Konji su uz to izrazito društvene životinje. Imaju veliku sposobnost percepcije i odražavanja onoga što im poručuje naš govor tijela. Upravo zbog toga jahanje kao oblik rekreacije izvrsno je za podizanje razine psihofizičkih sposobnosti odraslih i djece, kao i za oslobađanje od stresa. Jahanjem se možete početi baviti neovisno o dobi – nikad niste ni premladi ni prestari. Taj oblik rekreacije je svojevrsni povratak prirodnom načinu života (izravni kontakt sa životinjama i okolišem). Brojne su prednosti jahanja kao aktivnosti,

pogotovo za djecu: jačanje tjelesne muskulature, pravilan razvoj kralježnice, pokretljivost zglobova i vezivnog tkiva. Jahanje povoljno djeluje na motoričko funkcioniranje, a duljim bavljenjem bitno se poboljšava koordinacija pokreta i opća

22

tjelesna pokretljivost. Osim toga, bolje se osjećamo, lakše dišemo, a ovaj sport povoljno djeluje na rad srca i krvožilnog sustava. Iako se doima da je pokretljivost jahača u nekoj mjeri ograničena, osoba koja jaše zapravo je vrlo aktivna, što često umanjuje ili čak poništava osjećaj društvene izoliranosti i kompleks manje vrijednosti.

Jahanje za djecu Ako ste svom djetetu odlučili pružiti ovo nezaboravno iskustvo, dobro je znati da se na početni tečaj jahanja u većini škola mogu upisati djeca u dobi od najmanje sedam do devet godina. Djeca će učenjem odgovarajućeg ponašanja razviti jedinstvenu povezanost s konjem, što će pridonijeti razvoju samopouzdanja, povjerenja, koncentracije i strpljenja. Djeca koja se bave rekreacijskim jahanjem, moraju se brinuti za konja, što je dodatni poticaj za razvoj djetetove osobnosti. Briga o tako velikoj životinji djeci će pričiniti poseban osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti, što je važan element u razvoju osobnosti svakog ljudskog bića. Druženjem s konjima djeca razvijaju sljedeće sposobnosti i vještine: • samopouzdanje • emocionalne i socijalne vještine • odgovornost prema sebi i drugima • sposobnost snalaženja u novim situacijama • prevladavanje straha

3. STANIŠTA DIVLJIH PTICA: KOPAČKI RIT, POSEBNOST PRIRODE

Park prirode Kopački rit je poplavno područje u Baranji (općina: Bilje, Osječko-baranjska županija), na sjeveroistoku Hrvatske, u kutu što ga čine rijeke Drava (na jugu) i Dunav (na istoku). Park prirode je veličine 17,700 ha, od čega Specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8,000 ha.

Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi. Ovo područje tijekom godine značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja, pretežno iz Dunava te mnogo manje iz Drave.

23

Dijelovi kopna i ritskih voda čine vrlo složen mozaik, a njihov oblik i funkcija u datom trenutku ovise o količini nadošle vode. Kanali su veza između toka Dunava i Drave, a postoji i splet kanala koji čine vodene veze unutar rita.

Uz povremeno plavljene površine - tzv. bare, te udubina kojima struji voda - kanali i fokovi, postoji i nekoliko jezera koja nikad ne presušuju. Najveće jezero je Kopačko jezero, a najdublje je Sakadaško jezero.

Zbog svoje očuvanosti kao rijetkog ritskog ekosustava, velike biološke raznolikosti i izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti, Kopački rit je 1967. godine zaštićen statusom Upravljanog prirodnog rezervata na površini od 17.730 hektara. Uže područje rezervata od 7.220 hektara 1976. godine je dobilo status Specijalnog zoološkog rezervata, a šire područje od 10.510 hektara status Parka prirode. Međunarodni značaj Kopačkog rita potvrđen je 1993. godine uvrštavanjem na popis međunarodno značajnih močvara, sukladno Ramsarskoj konvenciji.

Kopački rit uvršten je i na listu ornitološki značajnih područja - IBA (Important Bird Area), a nominiran je i za uvrštenje u UNESCO (Svjetska prirodna baština).

FLORA

Zbog specifičnog mikroreljefa i neprestanog plavljenja, na području Kopačkog rita razvijaju se različiti tipovi vegetacije. S jedne strane to su različiti tipovi šuma, a s druge močvarna i vodena vegetacija, dok je uz veću koncentraciju divljači i antropogeni utjecaj vezana nitrofilna i travnjačka vegetacija. Od šumskih zajednica najveće površine u ritu prekriva šuma bijele vrbe (Galio-Salicetum albae) koja može podnijeti visoke i dugotrajne poplave. Na nešto višim terenima, gdje su poplave kratkotrajnije, razvija se šuma bijele vrbe i crne topole (Salici - Populetum nigrae), a na još uzdignutijim mjestima nalaze se i hrastove šume - na nižim terenima šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genistoelatae - Quercetum roboris), a na sušim područjima šuma hrasta lužnjaka i graba (Carpino betuli - Quercetum roboris).

24

Najveće vodene površine unutar rita pokriva vodena i močvarna vegetacija s mnogobrojnim zajednicama. Tu se miješaju zajednice vodenih leća, od kojih je najčešća zajednica Lemno - Spirodeletum polyrhizae. U mozaiku s drugim vodenim zajednicama javljaju se i zajednice mrijesnjaka (Potamogetonetum lucentis i Potamogetonetum graminei), zajednica krocnja i lokvanja (Myriophyllo - Nupharetum). No najveće površine zauzima zajednica plavuna (Nymphoidetum peltatae). Uz rubove jezera i kanala te na povremeno plavljenim površinama najrasprostranjeniji su tršćaci (Scirpo - Phragmitetum) te zajednice visokih šaševa (Caricetum elatae; Caricetum versicariae, Caricetum gracilis). One zauzimaju goleme površine rita i daju mu karakterističan izgled. Sveukupno, četrdesetak biljnih zajednica i preko tri stotine flornih vrsta govori o velikoj vegetacijskoj raznolikosti Kopačkog rita.

FAUNA

Autohtona flora i vegetacija Kopačkog rita pružaju povoljne životne uvjete raznovrsnim predstavnicima beskralježnjaka. Do danas je utvrđeno više od 400 vrsta beskralježnjaka među kojima je i nova forma školjkaša - Unio tumidus kopaciensis. Kopački rit je najveće mrijestilište riba u Podunavlju. Na temelju podataka ulova, dosad su zabilježene 44 vrste riba, od kojih se veličinom populacije ističu: šaran (Cyprinus carpio), štuka (Esox lucius), som (Silurus glanis) i smuđ (Stizostedion lucioperca). Nepregledni tršćaci, šume i bare Kopačkog rita te okolni pašnjaci pružaju idealne uvjete za život mnogim vrstama sisavaca: obični jelen (Cervus elaphus), obične srne (Capreolus capreolus), divlja svinja (Sus scrofa), divlja mačka (Felis silvestris), obični jazavac (Meles meles) i dr.

Osnovnu ekološku prepoznatljivost Kopačkog rita čini fauna ptica. Zabilježeno je čak 285 vrsta ptica, od kojih se 141 vrsta redovito ili povremeno gnijezdi u ritu. Posebno su zanimljive one vrste koje se gnijezde u velikim kolonijama - čaplje (Ardea cinerea, Ardea purpurea), obični galeb (Larus ridibundus), bjelobrada čigra (Chlidonias hybrida), veliki vranac (Phalacrocorax carbo) i druge. Na području Kopačkog rita gnijezdi se i preko 20 pari orlova štekavca (Haliaeetus albicilla), vrsta koja je ugrožena u svjetskim razmjerima. Od ostalih ugroženih europskih vrsta redovito se gnijezdi pet pari

25

crnih roda (Ciconia nigra), četiri do pet pari stepskog sokola (Falco cherrug), 40 pari bijelih čapljica (Egretta garzetta) te oko 100 pari divljih gusaka (Anser anser). U Kopačkokm ritu gnijezdi se i više stotina parova patke njorke (Aythya nyroca), koja je jedna od najugroženijih europskih vrsta. Prilikom proljetne i jesenske selidbe, Kopački rit predstavlja vrlo značajno odmorište za mnoge vrste ptica močvarica te tada u ritu boravi i više stotina tisuća ptica.

DIVLJA PATKADivlja patka (lat. Anas platyrchynchos) najbrojnija je od svih pataka u Kopačkom ritu. Gnijezdi se u velikom broju. U proljeće, kada je vodostaj visok, gnijezda su redovito sagrađena na drvetu. Bilo je slučajeva kada bi patka svoje jaje položila u staro napušteno gnijezdo orla štekavca. Tijekom jeseni i zime broj divljih pataka povećava se na nekoliko desetaka tisuća. Kad se stajaće vode smrznu, ove se životinje presele na Dunav i Dravu, gdje voda teče i rijetko se smrzne.

FAZANFazan (lat. Phasianus colhicus) je izuzetno lijepa šarena ptica. Naročito impozantno djeluje zimi na bijelom snijegu. Nije selica i cijele godine ostaje kod nas. Hrani se prvenstveno sjemenkama. Tijekom dana od neprijatelja se skriva u gustišu - visokoj travi, korovu, trstici ili grmlju. Noć obično provede na nekoj visokoj grani kako bi izbjegla iznenadni susret s lisicama. Tijekom oštre zime rado se sunča na snijegu.

26

RIJEČNI GALEB Riječni galeb (lat. Larus ridibundus) redovito se gnijezdi na svim ribnjacima u Slavoniji, kao i u Kopačkom ritu. Više desetaka ili čak stotinu parova formiraju zajedničku koloniju. Nerijetko se gnijezde zajedno s čigrama. Gnijezdo je često sagrađeno na vodi od vodenih biljaka. Leglo se sastoji od tri šarena jaja. Ove svijetle, gotovo bijele ptice, u vrijeme razmnožavanja imaju lijepu tamnu glavu čokoladne boje. Ritual snubljenja složen je i veličanstven čak i za promatrače ptica. Riječni galebovi (lat. Larus ridibundus) u velikom broju posjećuju ribnjake kod Podunavlja. Na temelju pronađenih prstenovanih primjeraka znamo da ovdje najčešće dolaze ptice s područja Mađarske. No, nađu se tu i galebovi iz Slovačke, Češke, Finske i s područja Rusije. Te lijepe bijele ptice nakon gniježđenja nemaju više tamne glave boje čokolade. Ostaje samo jedna tamna pjega iznad očiju i pokoja crna šara na repu i krilima.

DIVLJA GUSKADivlje guske (lat. Anser anser) izvrsni su letači. Poznato nam je da u naše krajeve dolaze ptice koje se gnijezde na području Švedske i Finske. Da bi takav veliki put prevalili bez problema, neprestano moraju održavati perje u izvrsnom stanju. Zbog toga ptice dosta vremena posvećuju uređenju perja. To čine čak i onda kada zapravo stoje i odmaraju se.

KULIK SLJEPČIĆKulik sljepčić (lat. Charadrius dubius) velik je poput vrapca. To je ptica koju možemo vidjeti na šljunkovitim obalama rijeka i potoka. Tu se hrani i gnijezdi. Četiri šarena jaja ove ptice vrlo je teško primijetiti među kamenčićima na prudu. Kulici u Kopačkom ritu redovito se pojavljuju u vrijeme seobe tijekom

27

proljeća i jeseni.

CRNA LISKACrne liske su brojni stanovnici među biljkama koje su bogato obrasle u vodama poput ribnjaka, starih rukavaca i drugih bara. No, ove ptice ujedno imaju i veliki broj neprijatelja. Najčešće na njih vrebaju različite vrste ptica grabljivica, poput crnkaste lunje, Milvus migrans. Eje močvarice (Circus cyaneus) pak pljačkaju leglo jer se u proljeće hrane jajima najrazličitijih ptica močvarica. Zbog svega toga liske imaju veliko leglo u kojem je često više od deset jaja.

ORAO KRSTAŠOrao krstaš (lat. Aquila heliaca) stepska je ptica. Prvenstveno se hrani tekunicama, ali lovi i druge male sisavce i, naravno, ptice. Danas se gnijezdi još u susjednoj Mađarskoj i Slovačkoj. Na području Kopačkog rita rijetko se i neredovito pojavljuju pojedini primjerci. Tada nerijetko dolazi do sukoba sa štekavcima.

ORAO ŠTEKAVACKopački rit je i poznato sastajalište orlova štekavaca. Ovdje se pojavljuju ptice iz cijele Slavonije, Vojvodine i jednog dijela Mađarske. Kada ima dovoljno hrane, nerijetko možemo na jednom mjestu vidjeti od deset do dvadeset primjeraka. To su uglavnom mladi, spolno nezreli orlovi. Ako se pojavi koji odrasli primjerak, zna se tko je gazda. Većina mladih odmah se sklanja s puta. Orlovi štekavci (Haliaëtus albicilla) hrane se mesom. Pojedu bolesne ili uginule ptice, poput divlje patke ili guske, zatim divlje prase, utrobu divljači, ali ulove i barske kornjače. Ribe su također vrlo važne u hranidbi tih ptica. Prvenstveno vrebaju bolesne i uginule primjerke. No, u plićaku bez problema ulove i zdrave ribe. Odrasle se ptice uspješno obrušavaju na takav plijen, dok mlade to uspiju tek nakon nekoliko pokušaja.

SIVA ČAPLJAKopački je rit raj za različite vrste čaplji. Ovdje obitavaju i gnijezde se sve vrste koje žive diljem Europe. Danas su u najvećem broju zastupljene sive čaplje (Ardea cinerea). U

28

koloniji kod Ćoška šume nerijetko i više od tisuću parova gradi gnijezda visoko u krošnji drveća. Mladi na sigurnoj visini mirno promatraju životinje i ljude koji povremeno ovuda prolaze ili fotografiraju.

VIVAK PODZVIŽDAČVivak podzviždač (Vanellus vanellus) redovito se gnijezdi na području Baranje. Voli vlažne livade, gdje se gnijezdi i hrani. U proljeće često nastanjuje i vlažne oranice. Poplavno područje Kopačkog rita izbjegava jer ovdje voda redovito poplavi leglo. U vrijeme seobe ove se ptice skupljaju u velika jata koja se rado zadržavaju kako na ribnjacima, tako i na Kopačkom jezeru.

ŽLIČARKAŽličarke (Platalea leucorodia) su izuzetno lijepe bijele ptice s čudnim, naprijed proširenim kljunom. Prilično su rijetke. U Hrvatskoj se gnijezde u Krapjem Đolu pokraj rijeke Save i na nekim ribnjacima u Slavoniji. U Kopačkom ritu redovite su preletnice. Tijekom ljeta, posebno u kolovozu, na ovom se prostoru pojavljuju u velikom broju. Jata od nekoliko stotina ptica nisu rijetka, a zabilježen je istodoban boravak od 1.000 do 1.500 primjeraka na Kopačkom jezeru.

29

5. ŽABE

Žabe ili bezrepci pripadaju vodozemcima, a razlikuju se od drugih vodozemaca po tome što nemaju rep. Tijelo im je također drugačije (okruglo, glava naprijed). Zadnje noge su im znatno duže od prednjih i na njima se nalazi 4 ili 5 prstiju. Zadnje noge su prilagođene za tzv. katapultarni skok. Najveći broj žaba polaže tisuće jaja u vodu, gdje larve zvane punoglavci

30

završe larveno razdoblje i metamorfozu. Hrane se mušicama, komarcima itd. Također postoje otrovne žabe koje su 'obojene' živim bojama. Otrov može usmrtiti manjeg grabežljivca ako je pojede, a neke žabe sadržavaju toliko otrova da čak mogu usmrtiti čovjeka. Indijanci se služe njihovim otrovom za koplja i strelice.

ŽLIJEZDE

Žlijezde u koži žabe nalaze se u epidermalonom sloju koji se naziva usmina. Usmina je ispunjena vezivnim tkivom, a u njoj se nalaze kromatofori, mišićna vlakna i žlijezde. Dvije vrste žlijezda se nalaze kod 'prave žabe' Rana species, a to su sluzne (mukozne) i zrnate žlijezde.

PIGMENT

Pigmentne stanice kod žabe nazivaju se kromatofori. Oni sadrže razna pigmentna zrnca različitih boja: žute, crvene, smeđe. Zbog tih raznih boja kromatofori se zajednički nazivaju alanofori.

ŠKRGE

Nemaju unutarnje ni vanjske škrge. One se nalaze isključivo u postembrionalnom razvoju, u stadiju punoglavca, na vanjskoj strani životinje, kao privjesci, a služe kao opskrba krvlju s kisikom. Krv pritom iz srca ulazi u škrge, koje se sastoje od mnogo krvnih žilica, gdje se vrši izmjena plinova te se kisik veže na respiratorne pigmente (hemocijanin) u krvi i tako prenosi tijelom.

KRASTAČA, OBIČNA ČANČARA I BJELOPRSI JEŽ – OBIČNI, ALI IPAK UGROŽENI STANOVNICI NAŠIH ĐARDINA

PORODICA BUFONIDEA – krastave žabeZbog svoga neuglednog izgleda ovi su vodozemci, pripadnici porodice krastavih žaba, kod ljudi oduvijek izazivali odbojnost i gađenje te su često bili izloženi bezrazložnom uništavanju. Ali zbog mnogih osobitosti, zaslužuju potpunu zaštitu jer su višestruko korisne. Krastave se žabe odlikuju nezgrapnim izgledom; tijelo im je zdepasto i napuhnuto, a trbuh ispupčen. Ono što je ljudima posebno odbojno u njihovu izgledu je koža. Ona je posuta

31

mnogobrojnim bradavicama koje su ustvari kožne žlijezde, prema kojima su i dobile ime. Njuška ovih žaba je kratka i široka s prostranim usnim otvorom, a obje su vilice, jednako kao i nepce, potpuno bez zuba. Jezik je velik i izdužen, dvostruko duži nego što je širi, u pozadi ravan i samo prednjim krajem prirastao za dno usne šupljine. Uski se nosni otvori nalaze sasvim naprijed na glavi, a u usnoj se šupljini jasno primjećuju unutrašnji nosni otvori ili hoane. Očne su zjenice trokutaste i horizontalno proširene. Zaušne su žlijezde jako razvijene i većinom jasno uočljive. Izlučevine ovih, kao i ostalih kožnih žlijezda, sadrže tvari neugodnog okusa i mirisa koje im služe kao obrana od neprijatelja. U blizini zaušnih žlijezda nalaze se bubne opne čula sluha. Noge su snažno razvijene i prilagođene kretanju po suhom tlu. Kao i kod ostalih vodozemaca, na prednjim nogama imaju po četiri, a na zadnjim po pet prstiju.Pripada bezrepcima (Anura). U Hrvatskoj je, kao i u cijeloj Europi, porodica krastavih žaba zastupljena s jednim rodom: Bufo – krastave žabe.

ROD BUFO – krastave žabeKrastave su žabe kopnene životinje koje kao odrasli samo tijekom parenja ulaze u vodu. Aktivnije su noću, kada izlaze u potrazi za hranom, dok danju miruju u svojim vlažnim skrovištima, u rupama u zemlji, ispod kamenja i na sličnim mjestima. Noge su im prilagođene za kretanje po kopnu, prsti zadnjih nogu su samo pri osnovama spojeni opnama. Na prednjim je nogama najduži treći, a na zadnjim četvrti prst. Pri osnovi šake i stopala nalaze se dva kožna okruglasta ispupčenja kojima mužjaci prihvaćaju ženke prilikom oplodnje. Ženke su obično raznobojnije i šarenije od jednobojnijih i tamnijih mužjaka. S donje strane tijela kod ženki obično postoje tamnije mrlje kakvih kod mužjaka nema.Rod Bufo obuhvaća stotinjak vrsta koje naseljavaju cijelo umjereno i tropsko područje, osim Australije, Nove Gvineje, Madagaskara i Irske. U Europi ovom rodu pripadaju tri vrste od kojih jedna ne živi u Hrvatskoj:- smeđa krastača (Bufo bufo)- krastača (Bufo calamita) – ne živi u Hrvatskoj- zelena krastača (Bufo viridis)

32

BUFO VIRIDIS – zelena krastača, zelena gubavica, puhača, žaba krastača

Zelena krastača (Bufo viridis) jedna je od najčešćih žaba našeg područja. Susreće se podjednako na vlažnim, kao i na skoro posve suhim mjestima. Ovaj pripadnik skupine vodozemaca poznat je po mnogim imenima od kojih se svako odnosi na njezinu ne baš ugodnu vanjštinu. U našim je krajevima najpoznatija pod imenom žaba krastača. Neugledna je i čak se ni među žabama ne može podičiti svojim izgledom. Ne samo što je nezgrapna i neskladna, nego joj je i koža neugledne boje, sva posuta kvrgama i bradavicama po kojima je poznata i kao žaba krastača. Mnogima je zato odbojna, a nerijetko će je i zatući kad se na nju naiđe, čime se čini velika pogrešku. Zelena je krastača ne samo posve bezopasna životinja, nego i izuzetno koristan pomagač u svakom vrtu jer potamani golemo mnoštvo raznih biljnih štetnika. Noćna je životinja, po danu miruje negdje u sjeni kakvog grma, ispod kamena i slično, odnosno ondje gdje ima imalo vlage, a predvečer izlazi u lovne pohode. Osobito rado dolazi u vrtove koji se zalijevaju jer tu nalazi vlagu i dovoljno insekata kojima se hrani. Zbog toga je neobično korisna, iako je ljudi iz neznanja nemilosrdno uništavaju. I u kretanju je nespretna. Oba su joj para nogu gotovo podjednako duga pa ova žaba ne može izvoditi majstorske skokove kojima se diče njezine srodnice. Kako u noći često prelaze preko prometnih puteva, mnoge nastradaju od automobila.

RASPROSTRANJENOSTRasprostranjena je gotovo u cijeloj srednjoj, južnoj i istočnoj Europi. Ne naseljava Pirinejski poluotok, gotovo cijelu Francusku, Englesku, Belgiju i Nizozemsku. Sjeverna joj je granica rasprostranjenosti u visini Danske i južne

33

Švedske. Izvan Europe je rasprostranjena u sjevernoj Africi i Aziji do Himalaja, Tibeta i Mongolije.

IZGLED TIJELAKod mužjaka je gornja strana tijela tamnosiva sa svjetlozelenim mrljama ili svjetlosiva s tamno zelenim mrljama kod ženki. Osim toga, kod oba je spola koža s gornje strane posuta crvenim bradavicama. Donja je strana tijela bijele boje, prelazeći pri kraju trupa u sivu sa sitnim tamnim mrljama. Kod mužjaka na glavi postoje mjehuri za pojačavanje zvuka. Prvi prst prednjih nogu je duži od drugoga; u vrijeme parenja oba ova prsta kod mužjaka dobivaju hrapava kožna ispupčenja. Pri osnovi šake nalaze se dva kožna jastučića, od kojih je unutarnji dvostruko manji. Od drugih se žaba razlikuje i po tome što je većinom stanovnik kopna, a u vodu zalazi samo kad se pari i odlaže jaja. A da ni u vodi nije osobito okretan plivač, posvjedočit će jedva zamjetljive plivaće kožice među prstima. Na stopalima zadnjih nogu nalaze se uzdužni kožni nabori koji se pružaju od pete do osnove palca. Prsti zadnjih nogu su pri osnovi spojeni opnama, od prvog do četvrtog postupno su sve duži, dok je peti nešto kraći od trećeg. Naraste do 10 cm duljine; ženke su veće od mužjaka.

ŽIVOTNI PROSTOR I NAČIN ŽIVOTAPretežito je aktivna noću, mada je ponekad možemo susresti i tijekom dana; dobro pliva i penje se; danju se skriva pod kamenjem, u pukotinama stijena i podzemnim rupama. Nema posebnog staništa; može se naći čak i u slatinama. Vrlo je čest stanovnik naših vrtova, naročito onih koji se češće zalijevaju. Možemo je zateći i u blizini stupova javne rasvjete gdje se hrani insektima koji dolaze privučeni svjetlom. Zelena krastača dočekuje zimu u kakvoj podzemnoj rupi ili se

34

ukopa u zemlju; u zimskom snu čeka tople proljetne dane kada izlazi i nastavlja svoj život.

HRANIDBAZelene su krastače vrlo proždrljive životinje. Hrane se različitim kukcima, paucima, crvolikim životinjama, puževima, gusjenicama. Nemaju zuba te plijen gutaju čitav.

RAZMNOŽAVANJENepovoljno zimsko razdoblje, od listopada do travnja, provedu zakopane u zemlji. Ako su vremenske prilike povoljne, u proljeće se iskopava iz zemlje prilično rano, već krajem veljače ili početkom ožujka. Kao i sve žabe, mužjaci gubavice se udružuju u doba parenja u pjevačke zborove. No dok se većina žaba može podičiti grlatom pjesmom, ovi nisu osobiti pjevači. Premda i oni jako napnu mjehur na guši – iz njega izlazi samo drhtav zvuk, nalik na zvižduk. Nakon izlaska iz skrovišta odmah traži vode stajaćice (bare, lokve, bazene za navodnjavanje) u kojima ih se sakuplja veći broj i gdje dolazi do parenja. Pare se obično u drugoj polovici travnja ili početkom svibnja, a često i kasnije, do kraja lipnja. Nakon parenja ženke polažu veliki broj jaja, njih 10.000 - 12.000 u dugim sluzavim nizovima, dugim i do 3 - 4 metra. Pri povoljnim uvjetima mladi punoglavci se razvijaju vrlo brzo i obično nakon 3 - 4 dana napuštaju jaja. Punoglavci su repati i beznogi, a dišu škrgama poput riba. U obliku punoglavaca u vodi se zadržavaju oko 3 mjeseca, nakon čega počinje proces preobrazbe. Najprije im počinju rasti stražnje noge, a rep postupno zakržljava. Ovisno o vremenskim prilikama, u svibnju ili lipnju, a najkasnije u srpnju, razvijaju se male žabe, duge oko 15 mm koje odmah napuštaju vodu i izlaze na kopno. Crne su boje, još imaju ostatak repa, ali su im se razvila pluća jer škrge posve nestaju. Sasvim su slične odraslima samo što su, za razliku od njih, pretežno dnevne životinje. Odrasle zelene krastače ostaju u vodi duže vremena i poslije parenja.

POLOŽAJ I ZAŠTITAOva svima poznata životinja sve donedavno bila je čest i uobičajen stanovnik zelenih površina našeg grada, a tako i

35

naših vrtova i parkova oko kuća. No, u posljednje se vrijeme njezina brojnost smanjuje, a ona postaje sve rjeđa i ugroženija. Razlozi njezina polaganog nestanka su višestruki. Zbog povećane izgradnje, zelene gradske površine se smanjuju, a povećana uporaba umjetnih gnojiva i kemikalija za borbu protiv nametnika, zagađuje tlo i vodu. Osim toga, veliki broj ovih životinja stradava pri prelasku preko prometnica, koje uzrokuju i usitnjavanje njihovih prirodnih staništa. U konačnici, svi ovi procesi utječu na smanjivanje njihova prirodnog staništa i opadanje brojnosti ove vrlo korisne i zanimljive životinje. Njihovim se ugrožavanjem nanosi nenadoknadiva šteta našoj zavičajnoj fauni pa je poželjno da uživaju našu punu zaštitu. Stoga treba najenergičnije reagirati na svaki pokušaj uništavanja ovih vrsta.U Republici Hrvatskoj zelena je krastača zakonom zaštićena vrsta životinje. Zaštita je određena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta vodozemaca (Amphibia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njezinu prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i ubijanje te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 2. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama utvrđena je kazna u visini od 1.000,00 kn.

Zelena gubavica je izuzetno korisna životinja jer uništava mnoštvo štetnika, stoga je poželjno da uživa potpunu zaštitu. I zato: ne ugrožavajmo je!

36

6. RIBNJACI

Ribnjaci, u širem smislu, se dijele na:

- toplovodne ribnjake u kojima se prvenstveno uzgajaju šarani; stoga se toplovodni ribnjaci zovu i ciprinidni, odnosno šaranski ribnjaci.

- hladnovodni ribnjaci, bolje rečeno ribogojilišta, namijenjeni su uzgoju pastrva; stoga su sinonimi salamonidna, odnosno pastrvska ribogojilišta.

Zbog znatnih razlika u uzgoju toplovodnih i hladnovodnih riba, ribnjacima u užem smislu se zovu toplovodni ribnjaci, a objekti namijenjeni uzgoju pastrva se nazivaju ribogojilišta.

RIBOGOJILIŠTA (hladnovodni ribnjaci) su smještena u brdskim područjima. Karakterizira ih velika količina bistre, protočne vode. Rast mlađa (prva faza) se odvija na temperaturi od 8-10°C. Potom ide druga faza koja se odvija na temperaturi od 10-14°C. Temperature ispod 5°C su nepovoljne. Optimalna temperatura vode u ribogojilištu je 8-12°C. Kako su u ribogojilištima ribe konstantno izložene hladnoj protočnoj vodi i stoga moraju stalno plivati, izrazito su osjetljive na pad koncentracije kisika. U ribogojilištima kisika treba biti iznad 10 ppm. Hipoxia se očituje pri koncentracijama od 5-7 ppm kisika. Sve ispod 5 ppm kisika je kritično.

TOPLOVODNI RIBNJACI su vodeni ekosustavi dubine 1-2 m. Temperatura vode može biti do 30°C. Optimalna koncentracija kisika je 7-9 ppm, a prikladan pH je između 7 i 8. Potrebni elementi za uzgoj riba su: kisik, vodik, ugljik, dušik, sumpor, fosfor, silicij, mangan, kalij, kalcij, magnezij i željezo. Neželjeni spojevi su klor, amonijak, fenol...

Optimalna koncentracija kisika u RIBNJAKU je 7-9 ppm (mg/l), kod 3-3.5 ppm šaran pokazuje znakove hipoksije. Ako se koncentracija kisika spusti ispod 3.5 ppm i to potraje duže vrijeme, nastupit će ugibanja. Optimalna temperatura za uzgoj šarana je 25°C.

Sadržaj kisika otopljenog u vodi ovisi o tlaku, temperaturi i koncentraciji organske tvari u vodi.

Što je veći tlak zraka èveći parcijalni tlak kisika u zraku èveći parcijalni tlak kisika u vodi, porast temperature smanjuje

37

sposobnost vode da veže plinove. Tako voda može vezati 14 ppm kisika pri 0°C, 11 ppm kisika pri 10°C i 8 ppm pri 25°C.

Voda namijenjena uzgoju riba treba biti neutralna; pH=7. Dopuštena su blaga odstupanja; pH od 6.7-7.2. Kritično stanje će nastupiti ako se voda znatno zakiseli (pH<4.8), odnosno poprimi lužnata svojstva (pH>9.2).

Ribe će dobro podnositi koncentraciju ugljičnog dioksida do 2 ppm (mg/l). Kritična granica će biti 50-200 ppm CO2 u vodi. Ugljični dioksid se veže s vodom i tvori ugljičnu, odnosno karbonatnu kiselinu;

CO2 + H20 çè H2CO3

 

Ribe su poikilotermni organizmi i ne mogu podnijeti velike temperaturne oscilacije kao euritermni ili homeotermni organizmi.

FITOPLANKTON su autotrofni organizmi koji fotosintezom stvaraju organsku tvar. Zelene alge (Chlorophyta) tvore 50% fitoplanktona. Modro-zelene alge uzrokuju cvjetanje vode. Fitoplankton predstavlja hranu za zooplankton.

ZOOPLANKTON sačinjavaju protozooa, rotatoria, chladocera, copepoda... To su heterotrofni organizmi koji se hrane bilo phytiplanktonom, bilo otpadnim organskim tvarima.

MAKROFITI su velike biljke koje dijelimo na:

1.     nadvodne – trska, šaš, rogoz2.     biljke koje plutaju – nadvodna leća, paprat, lopoč3.     podvodno bilje – mrijesnjak, vošćika, parožina

Poželjna obraslost ribnjaka vodenim biljem ne bi smjela biti veća od 30%.U podvodnom bilju mogu se skrivati i razvijati puževi barnjaci koji su važni vektori (i rezervoari) u prijenosu parazita. Istodobno, to podvodno bilje nam je važno zbog mriješćenja riba. Kako se danas u pravilu mrijest šarana provodi umjetno, na podvodnom bilju će se mrijestiti ponajviše ribe - paraziti i policijske ribe.Razvoj planktona i makrofita može se kontrolirati biljojednim ribama. Tako će bijeli amur kvalitetno tamaniti više vodeno bilje, a srebrni šaran alge. Biljojedne ribe pri tome neće biti

38

konkurenti šaranu za hranu, a djelotvorno će suzbijati prekomjeran rast vodenog bilja i algi.Ribnjak je poljoprivredno zemljište prekriveno vodom u kojem se tvori određena biomasa. Fito i zooplanktoni su osnova povećanja biomase i stoga osnova jeftine proizvodnje. Za povećanje produktivnosti ribnjaka važno je poduzeti određene agrotehničke mjere.

AERACIJA TLA se provodi prekopavanjem dna ribnjaka. Na taj način se smanjuje aciditet, poboljšava struktura i dezinficira tlo dna ribnjaka. Istodobno se može provesti i mineralizacija tla.

GNOJIDBA TLA RIBNJAKA se vrši zbog nedostatka biogenih elemenata. U tu svrhu se rabe mineralna, organska ili miješana gnojiva. Patke svojim izmetom vrlo ravnomjerno gnoje ribnjak, stoga je naseljavanje pataka jedan od prirodnih načina gnojidbe.

MINERALNA GNOJIVA su vapno (kreč, kalcijev oksid, CaO), urea, kalijev-amonijev nitrat (KAV, KNO3), super-fosfat.

ORGANSKA GNOJIVA koja se rabe u ribnjacima su stajska gnojiva, zasijavanje ribnjaka organskom biomasom...Štete koje na ribnjacima počine ptice mogu biti velike. Ptice koje mogu stvarati probleme su kormorani (veliki vranac), čaplje, galebovi, čigre. One će loviti ribe veličine do 15 cm, ranjavati ih i uzrokovati znatan stres. Što je još važnije, te ptice će širiti parazite i bolesti unutar ribnjaka, ali i između ribnjaka. Za neke bolesti ptice su neophodan nositelj određenog životnog stadija parazita.Voda koja izlazi iz salamonidnih ribogojilišta ne opterećuje vodotoke.

OTROVNO BILJEOtrovno bilje može izazvati velike probleme ako se ne ukloni na vrijeme. Najznačajnije otrovne biljke su:1.      BUJAD (Pterydium aquillinum) u kojoj ima pteritanusne kiseline koja je antivitamin.2.      PRESLICA (Equisetum arvense) koja može biti poljska, močvarna, šumska, sadrži znatne količine kremičke kiseline i alkaloida equisetin. Izaziva equistetosis; opasna je prvenstveno za konje.

39

3.      CRNA BUNIKA (Hyoscyamus niger) posjeduje alkaloide hyosciamine, atropin i scopolamine. Ti alkaloidi imaju jako antikolinergično djelovanje. 4.      TISA (Taxus baccata) spada u vrlo otrovnu skupinu zimzelenog drveća ili grmlja. Posjeduje crveno-smeđu ljuskavu koru, tamno zelene iglice i crvene bobe – plodove. Simptomi otrovanja uključuju povraćanje (vomiting), bol u trbuhu, cirkulatorne poremećaje; smrt može nastupiti zbog zatajenja na srcu ili uslijed ugušenja. Uz navedene, postoje i brojne manje značajne vrste otrovnog bilja od kojih treba spomenuti: čemeriku, kozlac, različak, sunovrat, žabljak, kukolj, mrazovac, rosopas, ljulj, kužnjak. U svim situacijama kada nismo sigurni u otrovnost biljke, treba se posavjetovati sa stručnjakom toksologom ili botaničarom.Osim otrovnog bilja, toksične tvari možemo pronaći i u bilju koje se normalno rabi za prehranu. To su prvenstveno crvena djetelina i heljda (Polygonum phagopyrum), koja izaziva eriteme i ožarice.Brojni korovi sadrže hydrogen cyanide (cijanovodična kiselina, hydrocyanic acid, HCN); ekstremno toksična, bezbojna tekućina ili plin; nakon inhalacije smrt može nastupiti za manje od minute.Biljni paraziti će smanjiti prehrambenu vrijednost biljke.

Najznačajniji biljni paraziti su:

biljaka – domaćin parazita

ime parazita latinsko ime parazita

pšenica rđa, crna i smeđa Pucciriaepšenica smrdljiva snijet Tilletia triticipšenica prašna snijet Ustilago triticiraž glavnica Claviceps purpureazob snijet Ustilago avaneaječam tvrda snijet Ustilaga hordeiječam prašna snijet Ustilago nudaječam rđa Pucciriae

40

IV. VRT

1. KALENDAR RADOVA U SVIBNJU

U POLJUastavlja se i dovršava sjetva kukuruza. Na žitaricama koje su posijane ujesen obavlja se posljednje tretiranje protiv širokolisnih korova. Na žitaricama pšenice, zobi,

raži i ječma (do kraja busanja), koje su posijane u prljeće, obavljaju se tretiranja protiv takvih (uskolisnih) korova. Započinje zaštita žitarica posijanih ujesen od bolesti i štetnika. Obavlja se možebitno drugo tretiranje uljane repice protiv sjajnika (prije cvatnje).

U STAJISva stoka počinje se hraniti zelenom svježom hranom, no kod toga treba biti oprezan da ne dođe do nadimanja. Pri davanju zelene djeteline, stoka se napaja prije hranidbe ili nakon nekog vremena. Mladoj ždrebadi dobro je dati uz pašu nešto zobi te im njegovati kopita. Mlada goveda i ostali pomladak te

41

N

rasplodna stoka neka što više borave na pašnjaku.

U VOĆNJAKU su voćke u cvatu. Tlo se ispod voćaka okopava i prihranjuje.

U POVRTNJAKUProvodi se zaštita protiv svih nametnika na povrću, posebice protiv nametnika na luku i rajčici. Okopava se povrće, prihranjuje se, plijeve se korovi, priprema se tlo za sjetvu i sadnju povrća. Tlo se drži na ugaru do sadnje novog povrća. Ako je vrijeme sušno, povrće se zalijeva jače, i to neposredno nakon sjetve ili sadnje te kasnije ujutro. Siju se: cikla, mahuna, mrkva, peršin, brokula, kupus, kelj-pupčar, cvjetača, podzemna koraba, rotkva, crni korijen, krastavac, tikvice, poriluk, salata. Sade se: rajčica, patlidžan, brokula, celer, salata, poriluk.

U PODRUMUNastavlja se njegom vina i redovitim pregledima. Bačve trebaju biti dopunjene, ako je vrućina, treba paziti da se zrak u podrumu previše ne ugrije. Prozore na sunčanoj strani zasjeniti te ih otvoriti samo noću. Redovito dolijevati bačve i nadzirati vino zbog možebitne pojave mana i bolesti. Ako se u vinu osjeti miris po octu, znak je da je oboljelo. Bačvu treba hitno pretočiti bez zraka, vino zasumporiti sa 20-40g/l kalijevog metabisulfita i držati je punu. Praznu bačvu dezinficirati. Sumporiti prazne bačve i podrumsku prostoriju. Svaku promjenu na mladom vinu treba dobro uočiti i zaključiti kako s njom postupiti. U VRTUOkopava se bilje i razrahrljuje zemlja. Ako je suho, treba početi zalijevati. Vani se sadi ljetno bilje nakon opasnosti od pojave mrazeva.

U SKLADIŠTUPotrošiti stare zalihe žitarica. Očistiti prostoriju za novo žito. Obaviti nužne zidarske radove. Svježe obojiti zidove.

PRIPRAVCI ZA TRETMAN BILJAKA U VRTU:- PRIPRAVAK OD PAPRATI3 kg paprati preliti sa 10 l vruće vode i ostavi da odstoji 24 h. Procijediti, dodati 90 l vode i prskati protiv lisnih ušiju.

- ČAJ OD STOLISNIKA

42

3 kg svježe biljke stolisnika prokuhati 10-ak minuta u 20 l vode. Ostaviti do sljedećeg dana, procijediti, dodati 80 l vode i prskati protiv plijesni, hrđe, gljivica.

- PRIPRAVAK OD KAMILICE120 g suhe kamilice kratko prokuhamo u 2 l vode. Ostavimo hladiti i dodamo 8 l vode. U tom čaju od kamilice namačemo sjeme biljaka nekoliko sati prije sadnje. Najbolje je ostaviti sjeme u čaju preko noći, a ujutro tanko rasprostrijeti i prosušiti zbog lakšeg sijanja.Čaj djeluje fungicidno –protiv gljivičnih bolesti na sjemenu.

- PRIPRAVAK OD PRESLICE (čaj)Preslica je najznačajnija biljka u borbi protiv bolesti u ekološkoj proizvodnji. Najkvalitetnija je ona preslica ubrana u drugoj polovini kolovoza jer tada sadrži najviše kremene kiseline. Brati je ujutro u prvom dijelu dana i sušiti u hladovini na prozračnom mjestu. Osušena preslica mora imati ugodan miris i lijepu zelenu boju.Čaj se priprema od 1 kg suhe preslice ili od 3 kg svježe biljke. Preslicu stavimo u hladnu vodu i kuhamo do vrenja. Ostavimo kuhati – na laganoj vatri oko 20 minuta. Ohladimo, procijedimo, dodamo 80 l vode i promiješamo nekoliko minuta. Preslica se koristi kao fungicid protiv svih gljivičnih bolesti – pepelnice, fuzikladija, hrđe, peronospore, snijeti. - GNOJNICA OD PRESLICE3 kg svježe preslice ostaviti u 100 l vode oko 20 dana dok ne prođe fermentacija. Poslije tog vremena ili kad preslica prestane pjeniti se, procijedimo dobivenu gnojnicu. Dodamo još oko 400 l vode i zalijevamo oko biljaka. Posebno lubenice, dinje, papriku, rajčicu. Gnojnica (razrijeđena) koristi se u kombinaciji sa sapunskom emulzijom protiv lisnih ušiju, crvenog pauka.

- BILJNI UREĐAJI ZA PROČIŠĆAVANJEPrirodno svojstvo biljnih vodenih organizama (algi, višeg vodenog bilja) da iz vode djelotvorno uklanjaju različite anorganske spojeve (nitrate, ortofosfate, amonijak) započelo se ciljano iskorištavati prije tridesetak godina, iako se ovo načelo u prirodi događa od pamtivijeka.

43

Biljni uređaj sastoji se iz više bazena, kroz koje prolazi otpadna voda. Na tom putu se pomoću bioloških (aerobna i anaerobna mikrobna razgradnja, ugradnja u tijelo biljaka), fizičkih i kemijskih procesa (isparavanje, taloženje i usisavanje) voda pročisti. Bazeni su na dnu obloženi nepropusnom folijom ili ilovačom. Na tu podlogu stavlja se supstrat u koji se sadi močvarno bilje i bilje vlažnog zemljišta.

- PRINCIP PROČIŠĆAVANJA

Mehanički tretirana otpadna voda dolazi iz taložnice ili primarne obrade u bazene, gdje se u supstratu filtrira, pročišćava i kondicionira za ispust. Glavnu ulogu u pročišćavanju imaju isti mikroorganizmi kao i u konvencionalnim uređajima, samo što ne plivaju u vodi, već su naseljeni na korijenju biljaka i u supstratu.

Biljke im služe kao stanište i izvor kisika. Listovi, stabla i korijenje biljaka ispunjeni su sustavom zračnih šupljina, kojima se zrak iz atmosfere provodi do korijenja i u okolno zemljište. Dio zemljišta ostaje bez kisika što omogućuje da u procesu razgradnje sudjeluju i anaerobni mikroorganizmi. Razgrađene organske tvari biljke ugrade u svoje tkivo i time pročišćavaju otpadne

vode. Biljni materijal moguće je dalje koristiti za kompostiranje, proizvodnju energije ili u hortikulturne svrhe. Pored toga, biljke akumuliraju otrovne tvari kao što su teški metali, fenoli, pesticidi, formaldehidi, itd. Ako je koncentracija tih tvari viša od dopuštenih granica, biljke se smještaju na deponij.

U svakom od bazena je drugačiji supstrat. Sastav supstrata pažljivo se bira i zavisi od specifičnih uvjeta za svaki slučaj. Načinjen je od pijeska, šljunka i zemlje u različitim omjerima. Pravilno izabranim omjerom između površine i dubine bazena postiže se najpogodnije vrijeme zadržavanja vode u sustavu.

Pored biljne komponente i mikroorganizama, najznačajniju ulogu u pročišćavanju ima hidraulika sustava.

44

Otpadne vode protječu horizontalno kroz supstrat ispod površine, što otklanja stvaranje neugodnog mirisa i razvoj nepoželjnih insekata. Budući da se procesi pročišćavanja događaju u tlu, neovisno o vanjskoj temperaturi, učinak pročišćavanja vrlo je visok i zimi, iznosi 70-80%. Ljeti je učinak viši i dostiže čak 90-99%. Da se postigne ta učinkovitost, potrebna je površina bazena 2 do 3 m2.

Iz otpadnih voda se u vrlo visokom postotku odstranjuju organske i mineralne tvari, otrovne tvari i bakterije fekalnog i drugog podrijetla. Obojene vode se potpuno izbistre. Pročišćena voda iz uređaja može se pustiti u potoke, rijeke, jezera i more ili zadržati u lokvama i umjetnim akumulacijama i upotrijebiti za navodnjavanje, za uzgoj vodenih kultura, riba, za gašenje požara...

MOGUĆNOST UPOTREBE BILJNIH UREĐAJA

Biljni uređaji u principu pročišćavaju sve otpadne vode, a najviše se upotrebljavaju za:

•  pročišćavanje komunalnih otpadnih voda manjih naselja do 1000 stanovnika, skupina kuća, poljoprivrednih gospodarstava, turističkih naselja, kampova; •  pojedinačna kućanstva kojima je priključak na kanalizacijsku mrežu udaljen; •  procjedne vode iz deponija smeća i druge vode koje sadrže otrovne tvari; •  otpadne vode s autocesta; •  tercijarno pročišćavanje kod postojećih uređaja; •  zaštitu izvora pitke vode, podzemnih voda i jezera; •  pročišćavanje obojenih otpadnih voda iz tekstilne i prehrambene industrije; •  kondicioniranje vode za piće.

Ako je na raspolaganju dovoljna zemljišna površina, uređaj se može upotrijebiti i za veća opterećenja (veća naselja).

Zbog korištenja prirodnih materijala i autohtonih organizama (mikroba i biljaka), te zbog dobrog uklapanja u krajolik, uređaji su naročito korisni u zakonski zaštićenim područjima prirode (nacionalni parkovi, parkovi prirode, rezervati).

45

PREDNOSTI PROČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA BILJNIM UREĐAJIMA

•  relativno niska cijena izgradnje sustava u odnosu na troškove izgradnje konvencionalnih uređaja; •  visoki stupanj pročišćavanja; •  održavanje uređaja je jednostavno i jeftino; •  za njihov rad nisu potrebni niti energija niti strojarska oprema; •  korištenje prirodnih materijala i autohtonog bilja; •  uređaj se idealno uklapa u okoliš; •  nema neugodnih mirisa niti insekata; •  pročišćena voda se može ponovno upotrijebiti.

46

V. IZUMI

unčeva energija je resurs koji je dostupan svim ljudima. Nekima u većoj mjeri, a nekima u manjoj, ovisno o klimatskom podneblju. Čak i u najsjevernijim krajevima koje naseljavaju ljudi, insolacija je dovoljna da bi se

trebalo razmišljati o tome kako iskoristiti ovaj oblik energije. Za sunčanog dana, prosječno na svaki kvadratni metar osunčane površine pristiže energija od 1000 W. Naravno, za iskorištenje te energije potrebna nam je neka tehnologija čija efikasnost nikada neće biti 100%. Prema tome, ne možemo očekivati da će dobivena energija biti 1000 W/m2. Faktor iskoristivosti u velikoj mjeri varira od tehnologije do tehnologije. Tako se npr. faktor iskoristivosti kod fotonaponskih ćelija kreće od 15 - 30%, dok ćemo korištenjem solarnih kuhala, kolektora za zagrijavanje vode ili korištenjem pasivnih solarnih sustava postići mnogo viši stupanj iskorištenja.Korištenje sunčeve energije, iako je u porastu, još uvijek se smatra alternativnim načinom proizvodnje energije, a po-tencijal koji predstavlja iskorišten je u toliko maloj mjeri da je to sramotno! Paradoksalna je činjenica da je tehnologija za korištenje solarne energije poznata već tisućljećima. Na primjer za Arhimeda se tvrdi da je 214. g. prije Krista, kad su Rimljani opsjedali Sirakusu, uz pomoć zrcala i Sunca zapalio neprijateljske brodove. U Plutarhovim spisima može se naći podatak da su vestalinke u vrijeme Nume Pompilija (714.-671. g. p. K.) za paljenje vatre koristile konične metalne plitice kojima su reflektirale sunčeve zrake u jednu točku. Ista tehnologija se koristi danas kod solarnih kuhala. Već 1699. na Francuskoj akademiji znanosti eksperimentiralo se sa sabirnim staklima promjera 80 cm koja su se koristila za taljenje keramičkih masa i raznih metala. Također su konstruirani uređaji kojima se mogla zapaliti veća količina drva s udaljenosti od 60 m, a s udaljenosti od 39 m moglo se taliti olovo. U Parizu je 1882. g. konstruiran prvi parni stroj pogonjen energijom sunca. Sastojao se od velikog paraboličnog zrcala površine 3,8 m2 u čijem fokusu se nalazio parni kotao.

47

S

Dobivena para pokretala je parni stroj koji je bio spojen s tiskarskim strojem. U SAD-u je 1868. g. sagrađen sličan uređaj koji je bio sposoban razviti snagu od 2,5 konjske snage.Ovo su samo neki od mnogobrojnih primjera kako su ljudi kroz povijest pokušavali iskoristiti tu silnu količinu energije. Nažalost, pojavom jeftinih fosilnih goriva pažnja se usmjerava prema neobnovljivim izvorima energije i solarna energija gotovo da pada u zaborav. Danas, kada cijene fosilnih goriva iz dana u dan rastu, savršen je trenutak da se okrenemo prema 'alternativnim' tehnologijama, unaprijedimo ih i učinimo konkurentnima.

1. SOLARNA KUHALA I PEĆNICE

Jedan od najjednostavnijih načina iskorištavanja energije sunca pruža nam ova praktična tehnologija. Ključni element solarnog kuhala je zrcalo paraboličnog oblika koje ima svojstvo, kad je okrenuto prema suncu, reflektirati sunčeve zrake u jednu točku - fokus. Oko zrcala se obično izradi konstrukcija koja omogućava okretanje uređaja prema suncu, sa stalkom za lonac koji se nalazi u fokusu zrcala. Solarna kuhala se mogu ko-ristiti za kuhanje, pa čak i prženje hrane. Korištenje je vrlo jednostavno - lonac se stavi na stalak i cijelo se kuhalo okrene prema suncu. Budući da se kut sunca s vremenom mijenja, bitno je za vrijeme kuhanja svakih 10 - 15 minuta okrenuti kuhalo prema suncu.Kao reflektirajuća površina mogu se koristiti razni materijali - od obične kuhinjske aluminijske folije, komadića zrcala, poliranog metala, raznoraznih samoljepivih zrcalnih folija pa do posrebrenih metalnih površina. Veličina solarnog kuhala može varirati, ovisno o snazi koju želimo postići. Već pomoću manjeg kuhala, promjera 50 do 100 cm, možemo skuhati manje količine hrane. Veličina kuhala nije ničim ograničena. Najveće solarno kuhalo na svijetu promjera 15 metara nalazi se u Indiji, u selu Auroville, a koristi se za zagrijavanje vodene pare koja se koristi za kuhanje. Po sunčanom vremenu ovo kuhalo može kuhati za više od 1000 ljudi.Drugi princip korištenja sunčeve energije za pripremanje hrane predstavljaju solarne pećnice. Princip rada solarnih pećnica bitno je drukčiji od kuhala. Pećnica se sastoji od izolirane komore čija je jedna stjenka staklena. Staklena strana se okrene prema suncu te se na taj način postiže efekt staklenika -

48

zrake svjetlosti prolaze kroz staklo, udaraju o stjenke komore koje su crne kako bi se povećala apsorpcija te se pretvaraju u toplinsku energiju koja ostaje zarobljena ispod stakla. Da bi se povećala efikasnost i brzina zagrijavanja oko staklene površine, dodaju se zrcala koja služe za obuhvaćanje veće količine sunčevog zračenja. Korištenje solarne pećnice je također vrlo jednostavno. Komora se koristi kao klasična pećnica, osim što se opet mora paziti na kut sunca. Solarne pećnice bez problema mogu razviti temperature veće od 200ºC, što je dovoljno za pečenje kruha. Za vrijeme sunčanog dana može ispeći 3-4 kg kruha u sat vremena.

2. SOLARNI SUSTAV ZA TOPLU VODU

Ova tehnologija je u posljednjih dvadesetak godina već postala uobičajena u našim krajevima, pogotovo u južnijim dijelovima Hrvatske s obzirom na mnogo sunčanih dana u godini. Solarni kolektori na krovovima sve su češći prizor i u kontinentalnim krajevima.

Solarni sustav za zagrijavanje vode sastoji se od solarnih kolektora, spremnika topline i ostale opreme (pumpe, ter-mostati, cijevi...). Sam solarni kolektor ustvari je izolirana kutija s jednom prozirnom stranicom u kojoj se nalaze cijevi kroz koje prolazi voda. Na cijevima se nalaze limena krilca koja su obojena u crno. Na taj način sunčevo svjetlo ulazi kroz prozirnu stranicu i udara o crnu limenu površinu te se pretvara u toplinsku energiju. Pritom se lim zagrijava, a kako je fizički spojen s cijevima, zagrijavaju se i same cijevi grijući tako vodu koja prolazi kroz njih. Zagrijana voda se zatim odvodi u spremnik gdje se energija akumulira. Ako se solarni sustav nalazi u podneblju gdje zimi temperature padaju ispod 0ºC, umjesto vode, kroz kolektore prolazi mješavina sa sredstvom protiv smrzavanja. Zatim se ta mješavina odvodi u spremnik gdje pomoću izmjenjivača topline energiju vodi unutar spremnika. Ohlađena mješavina se pumpa nazad u kolektor gdje se ponovno zagrijava. Ovako zagrijana topla voda koristi

49

se u kućanstvima za pranje posuđa, rublja, tuširanje itd. Za potrebe jednog kućanstva dostatan je manji solarni sustav koji se sastoji od 2 do 4 m2 površine kolektora i spremnika za vodu od 200 do 300 litara.No, isplati se instalirati i veći sustav od npr. 10 do 12 m2 površine kolektora sa spremnikom od 750 do 1000 litara. Takav sustav može i zimi akumulirati dovoljno energije da se može spojiti na centralno grijanje te na taj način smanjiti račun za grijanje. Ovakav način grijanja zovemo aktivnim solarnim grijanjem. Solarna oprema je zasad još uvijek preskupa za prosječnog čovjeka. Visoke cijene su najvjerojatnije i glavni razlog zašto se ova tehnologija ne koristi u skladu sa svojim potencijalima. U drugim državama moguće je dobiti porezne olakšice prilikom kupnje solarne opreme, što je pravo čudo s obzirom na to da su naftni lobiji izuzetno snažni, a naftnoj industriji nikako nije u interesu da ljudi manje koriste fosilna goriva. Na nama je da se i u Hrvatskoj izborimo za poticaje na kupnju solarne opreme. U kombinaciji s edukacijom, ova tehnologija bi mogla napokon zaživjeti. Drugi način da se zaobiđe problem novca je samogradnja solarne opreme. Naime, ljudi koji znaju koristiti osnovne stolarske alate, bez većih teškoća se mogu upustiti u gradnju vlastitog solarnog sustava. Na taj način može se uštedjeti golema količina novca, a izrađena oprema ne mora nužno biti lošija od komercijalne.

3. PASIVNO SOLARNA ARHITEKTURA

Ovaj termin odnosi se na građevine koje su građene tako da same djeluju ujedno kao solarni kolektor i spremnik topline. Ovakav način korištenja solarne energije je vrlo efikasan i jeftin jer nije potrebna nikakva dodatna oprema. Građevina građena prema pasivnim solarnim načelima ne mora biti skuplja od klasične jer bit pasivne solarne arhitekture leži u dobrom, funkcionalnom dizajnu, a ne u korištenju neke specijalne tehnologije. Rezultat ovakve gradnje može biti smanjenje potrebe za drugim gorivima u svrhu grijanja čak i do 90%. Pa-sivna solarna energija je daleko efikasnija i puno jeftinija od aktivnih solarnih sustava jer za početak nije potrebno kupiti nikakvu opremu. Osim toga, kod aktivnih sustava je potrebno ulagati dodatnu energiju za distribuciju akumulirane topline, najčešće električnu energiju za pogon pumpe koja toplu vodu tjera kroz radijatore.

50

Loša strana priče je to što jednom već izgrađena građevina, ako nije u samom procesu gradnje građena u skladu s pasivnim solarnim načelima, nikako ili teško može postati pasivnom so-larnom građevinom. Pasivna solarna arhitektura temelji se na nekoliko jednostavnih načela:

1. Pravilna orijentacija objekta s obzirom na strane svijeta

Pasivne solarne građevine najčešće imaju tlocrt u obliku kvadrata, tako da je jedna stranica kvadrata duža od druge. Da bi se maksimalno iskoristio utjecaj sunca, duža stranica mora biti okrenuta uzduž osi istok-zapad, tako da je cijela duža stranica građevine izložena suncu koje dolazi s juga (ili sjevera ako se nalazimo u južnoj Zemljinoj hemisferi).

2. Velike staklene površine na osunčanoj strani

Ako želimo maksimalno iskoristiti potencijal sunca, moramo mu omogućiti da u maksimalnoj količini prodre u unutrašnjost građevine. To se postiže na taj način da se većina prozora i staklenih površina postavi na južnu stranu. No staklene površine ne smiju biti niti prevelike jer se tijekom noći i oblačnih dana toplina akumulirana unutar kuće gubi upravo kroz prozore. Da bi se smanjio gubitak topline kroz staklene površine, koriste se izo stakla ili termo stakla. U nekim slučajevima čak se koriste pomični zatvarači kojima se noću prekrivaju stakla da bi se smanjio gubitak topline. S istočne, zapadne i sjeverne strane mogu se postaviti manji prozori koji služe isključivo osiguranju dnevne svjetlosti.

3. Streha koja sprečava prodiranje svjetlosti tijekom ljeta u unutrašnjost kuće

Velike staklene površine u toplijem dijelu godine mogu prouzrokovati pregrijavanje prostora. Da bismo to spriječili, iskoristit ćemo činjenicu da je putanja zimskog sunca vrlo niska, a ljetnog visoka. Dužina strehe mora biti točno izračunata tako da u razdoblju kada korisnicima više nije

51

potrebno zagrijavanje, streha blokira prodiranje sunca kroz prozore.

4. Dovoljna količina termalne mase

U pasivnoj solarnoj građevini za vrijeme zimskog sunčanog dana dovoljno je toplo da ne treba paliti dodatno grijanje. No, kada ne bi bilo akumulacije topline, čim sunce zađe, zrak bi se ohladio i u prostoriji bi postalo hladno. Zato je prikupljenu toplinu potrebno akumulirati. Toplina se akumulira pomoću termalne mase. U tu svrhu grade se pregradni zidovi ili podovi od materijala s visokim toplinskim kapacitetom. To su najčešće betonski, kameni ili cigleni (puna cigla) elementi, a nerijetko se koriste i vodeni zidovi zbog visokog toplinskog kapaciteta vode. Na taj način i tijekom noći i za oblačnih dana termalna masa isijava toplinu prikupljenu za vrijeme sunčanih dana.Termalna masa je važna i ljeti jer 'upija' toplinu iz prostora čineći ga tako hladnijim. Važno je po noći dopustiti hladnom zraku da ohladi termalnu masu i ponese sa sobom toplinu akumuliranu danju.

5. Toplinska izolacija

Da bi se usporio proces hlađenja prostora, u pasivnim solarnim građevinama se koriste obilne količine toplinske izolacije, ponekad čak i trostruko više nego u klasičnoj arhitekturi.

VI. KUĆA

1. PRIRODNI SAPUNI

52

PRIRODNI SAPUNI IZ KUĆNE RADINOSTI

apune različitih oblika, mirisa i boja izrađene od prirodnih sastojaka, koji ne štete ni vama ni okolišu, možete napraviti i kod kuće. Recept vam donosimo, ali dobra volja da se okušate u izradi sapuna ovisi ipak samo o vama. Trebat će vam

kalupi za oblik kakav želite, npr. kalupi za kolače, eterična ulja za miris i baza za izradu sapuna. BB natura vera - baza za pravljenje sapuna, čiji nam je recept otkrila gospođa Barbara Bolf, izrađena je od jestivih ulja (maslinova, kokosova i palmina) u kombinaciji s karite maslacem. Baza nije testirana na životinjama, ne sadrži umjetne boje i mirise i u potpunosti je biorazgradiva.

ZDRAVA 'HRANA' ZA KOŽU

Kao argument zašto koristiti prirodnu kozmetiku, koja u sebi sadrži organski uzgojene sastojke, njezini pobornici navode potrebu pronalaska zdrave 'hrane' za lice, gdje se nalaze najosjetljiviji dijelovi naše kože. Umjesto proizvoda koji sadrže snažne kemikalije, koje mogu oštetiti kožu i poremetiti njezinu prirodnu ravnotežu, sve je više istraživanja koja pokazuju prednosti organski uzgojenih sastojaka u kremama, serumima, tonicima te ostalim proizvodima za čišćenje i njegu lica. Prirodni sapuni, koje ćete napraviti sami, ne pjene se kao što se pjene određeni gelovi za tuširanje, koji se uglavnom baziraju na umjetnim deterdžentima.

"Treba voditi brigu o proizvodima koje nanosimo na kožu i kosu. Svakako prije kupnje proučiti sastav proizvoda, čitati

53

S

deklaracije i educirati se o tome koje se štetne tvari mogu nalaziti u kozmetičkim preparatima", ističe Barbara Bolf.

POSTUPAK IZRADE SAPUNA

1.Bazu za izradu sapuna narežite na listiće ili naribajte te otopite na pari u poklopljenoj posudi.

2. Kad je baza potpuno otopljena, dodajte eterična ulja za miris. Dovoljno je samo nekoliko kapi. S mirisima možete eksperimentirati.

3. U otopljenu bazu možete dodati boju po želji. Čokolada u prahu će vašim sapunima dati smeđu boju, ali i hidratizirajuća svojstva. Za intenzivnu crvenu boju možete dodati malo crvene paprike u prahu. Od latica nevena sapun će biti žućkast, kadulja će mu dati zelenu, a kamilica smećkasto-zelenkastu boju.

4. U otopljenu bazu možete dodati malo tekućeg glicerina (1 žlica na 100 g baze), koji će sapunu dati dodatna hidratizirajuća svojstva. Možete dodati i zobenih pahuljica (1 žlica na 100 g baze), koje će sapunu dati piling efekt. Od ljekovitog bilja možete dodati malo kamilice, lavande, metvice ili nevena koji će sapunu dati i ljekovita svojstva. Navedene dodatke u svojim sapunima koristite pojedinačno.

5. Obojenu otopljenu bazu s umiješanim dodacima i mirisom prelijte u kalupe koje ste prethodno obložili plastičnom folijom. Tako će se sapuni lakše izvaditi iz kalupa.

6. Sapune možete izvaditi iz kalupa i koristiti čim se stvrdnu, za što im je obično potrebno od 3 do 7 dana.

54

PRIMJERI KUĆNE IZRADE SAPUNA

Evo nekoliko kombinacija koje preporučujemo za početak:

“Carpe Diem” - 1 dio eteričnog ulja grejpa- 1 dio eteričnog ulja metvice - 1 dio eteričnog ulja ružmarina

“Slatki snovi” - 1,5 dio eteričnog ulja lavande- 1,5 dio eteričnog ulja naranče- 1 dio eteričnog ulja ylang ylang

“Morski vjetrić” - 1 dio eteričnog ulja lavande- 1 dio eteričnog ulja metvice - 2 dijela eteričnog ulje naranče

“Nesanica” - 1 dio eteričnog ulja lavande- 1,5 dio eteričnog ulja mandarine - 2,5 dijela eteričnog ulja kamilice

KOZMETIKA

Piling za tijeloRiječ je o starom poznatom narodnom receptu koji spaja dva potpuno domaća sastojka. Med se u jednakom omjeru pomiješa sa žgancima. Zatim tako napravljen piling nanesite na tijelo i lice, blago trljajte kožu rukom ili spužvom i nakon desetak minuta isperite mlakom vodom. Iznenadit ćete se kako vaša koža može ponovno biti svilenkasta, čista i ružičasta.

DIO SLATKIH RECEPATA IZ POVIJESTI

Egipatska vladarica Kleopatra, čija ljepota živi u legendama, kupala se u mlijeku s medom kako bi održala mladolik izgled svoje kože.

55

Madame de Barry, posljednja ljubavnica Luja XV., koristila je med kao masku za lice. Lice i vrat bi namazala medom, a potom se odmarala puštajući ga da djeluje.Engleska kraljica Ana njegovala je svoju dugačku kosu mješavinom meda i ulja kako bi je očuvala zdravom, gustom i sjajnom.Sarah, vojvotkinja od Marlborougha, imala je vlastiti tajni recept za medenu vodu kojom je održavala ljepotu svoje kose.Kineskinje već cijelo tisućljeće njeguju tradiciju korištenja mješavine meda i narančinih sjemenki za postizanje i očuvanje besprijekornog tena.

Tonik od meda

Možete napraviti i toner od jabuke i meda. Naribajte srednje veliku jabuku i dodajte u to četiri žlice meda. Nanesite na kožu i pustite da stoji 10 minuta. Zatim isperite hladnom vodom.

Piling od meda i zobi za lice: - 1/2 čaše neskuhane zobene kaše- 1 žlica meda- 1 žlica jabučnog octa- 1 žličica mljevenih badema Navlažite lice toplom krpicom za umivanje pa nanesite mješavinu na lice izbjegavajući osjetljivo područje oko očiju. Neka se mješavina osuši, onda je uklonite toplom krpicom za umivanje.

Maske za lice

Prije nego što nanesete odgovarajuću masku, s lica očistite ostatke dnevne šminke. Umjesto na uobičajen način, ovaj put to možete učiniti mješavinom načinjenom od nekoliko jušnih žlica vrhnja i čajne žličice limunova soka. Mješavinu, uz nježno masiranje, vatom nanesite na lice, ostavite da djeluje oko pet minuta. Lice potom isperite mlakom vodom i osušite. Za nanošenje maske možete upotrijebiti širi kist za mazanje kolača. Njezino djelovanje pak možete pospješiti opuštanjem u kadi. Masku potom temeljito isperite tekućom mlakom vodom.

56

Za nježnu, glatku kožu, koja zimi može postati gruba i hrapava te joj treba i masnoće i vlažnosti, izmiješajte masku od 2 jušne žlice meda i jedne jušne žlice mekog kravljeg sira. Masku ravnomjerno rasporedite po licu i ostavite neka djeluje 20 minuta. Ako ne volite sir, na lice možete u debelom sloju namazati čisti med te ostaviti da djeluje 10 minuta. Uz ostalo, maska od meda posebno potiče prokrvljenost i opušta kožu lica.Za naglašeno masnu kožu izmiješajte 1 jušnu žlicu posnog mekog kravljeg sira, 2 jušne žlice mlijeka, po 1 jušnu žlicu meda i soka od limuna. Masku isperite nakon 10 minuta. Isti učinak ima i maska napravljena od jednog bjelanca pomiješanog s jednom jušnom žlicom rastopljenog meda i pola čajne žličice limunova soka. Ovu masku pustite neka djeluje 20 minuta.

Osim što čisti, osvježava i vraća vitalnost koži, limun je učvršćuje i zateže pa je vrlo efikasan i u borbi protiv bora. U tu svrhu istisnite sok od jednog limuna, dodajte malo tople vode i pomiješajte. Otopinu prstima dva puta na dan nanesite izravno na bore, izbjegavajući one oko očiju.

Ako ste od onih koji se i pri samoj pomisli na šlag rastapaju od užitka, u hladnjaku sigurno imate čašicu slatkog vrhnja. Nakon što ga istučete u slasni i neodoljivi šlag, pola dobivene količine žrtvujte za ljepotu. Pomiješajte je s jednom čajnom žličicom pšeničnog brašna, rasporedite po licu, pustite da se osuši te potom isperite. Ova maska će vaše lice nahraniti prirodnim masnoćama, vitaminima te posebno kalijem i kalcijem.

Za kožu koja je uslijed zime već postala grublja, izmiješajte 1 žumance sa sokom od pola limuna i 1 jušnom žlicom maslinova ulja. Masku, koja je i vrlo hranjiva te djeluje i protiv bora, držite na licu 20 minuta. Za umornu kožu s proširenim porama istucite 1 bjelance te umiješajte nekoliko kapi limuna i jednu jušnu žlicu mljevenih badema. Maska neka djeluje 10 minuta. Umornu kožu možete oživjeti i osvježiti i maskom od jogurta. Deblji sloj jogurta držite na licu 20 minuta.

57

Kupke za tijelo

Maske za lice te kupke za tijelo pripremljene po starim receptima od visokovrijednih sastojaka koji nam stoje na raspolaganju u vlastitoj kuhinji.

Po starinskim receptima možete pripremiti kupke koje će vas opustiti i proljepšati vašu kožu, koja uslijed zime postaje suha, gruba te sklona perutanju i iritacijama. Dodaci vodi za kupanje načinjeni prvenstveno od (i u kozmetičkom smislu vrijednog) meda, mlijeka, sirutke te limuna vratit će koži njezinu prirodnu masnoću, omekšati je, smiriti i oživjeti.

Da bi što blagotvornije djelovala na vaše tijelo, a vi bili potpuno opušteni, najbolje je kupku prirediti navečer. Temperatura vode neka bude između 36 i 38°C, a u vodi nemojte ostati dulje od 15 do 20 minuta.

No, da bi koža bila što podatnija za blagotvorni tretman u kadi, prethodno morate s njezine površine, sredstvom za peeling, nježnim kružnim masiranjem, odstraniti nečistoću i osušene stanice.

Mješavinu za peeling pripremite tako da u neku običnu obiteljsku kremu umiješajte nekoliko jušnih žlica kristal šećera ili pak da u 1 šalicu kristal šećera umiješajte nešto maslinova ulja. Nakon peelinga se istuširajte mlakom vodom, a potom pripremite kupku. Nakon kupke se ponovno istuširajte mlakom vodom i namažite uobičajenim sredstvom za njegu tijela.Za vrlo učinkovitu medno-mliječnu kupku vodi za kupanje dodajte 1 šalicu rastopljenog meda i 1,5 litru mlijeka.

Želite li se osjećati poput Kleopatre, pripremite kupku od mlijeka i sirutke, koja ima istu pH-vrijednost kao koža. Izmiješajte 2 litre mlijeka i 1 litru sirutke pa to dodajte vodi za kupanje.

Za kupku koja će blagotvorno djelovati u slučaju da imate posebno suhu i iritacijama sklonu kožu, izmiješajte 1 litru vrućeg mlijeka s 3 jušne žlice rastopljenog meda.

Umjesto tekućeg mlijeka, možete koristiti i mlijeko u prahu, te u tom slučaju, izravno pod mlaz vode, stavite 3 jušne žlice

58

rastopljenog meda, 1 šalicu nerafinirane morske soli i 2 jušne žlice mlijeka u prahu.

Za dvostruko uživanje, njegu kože i relaksiranje uz aromatični miris, pripremite kupku od limuna i sirutke ili mlijeka. U 2 l sirutke istisnite sok od 6 limuna, a ako imate, dodajte i desetak kapi eteričnog ulja limuna, izmiješajte i ulijte u vodu za kupanje.

Prehrambene kreme

2 žlice voska2 žlice kokosova maslaca3 žlice ulja sezama1 žlica ulja pšenične klice2 žlice suhog kvasca5 žlica vode¼ žlice boraksa5 kapi eteričnog ulje lipe

1. Osušeni kvasac usuti u vruću vodu, pokriti gazom ili papirnatim ručnikom i pustiti da stoji 2 do 3 sata. Vodu procijediti preko gaze i dodati boraks.

2. Otopiti vosak i maslac od kokosa te u tu mješavinu dodajte ulje sezama i ulje pšeničnih klica.

3. Pomiješati mješavine pod brojem 1 i 2 te ih miješati dok se sve ne zgusne i ne postane kompaktna masa.

4. Dodajte eterično ulje i miješajte dok krema ne postane tvrda. Krema je vrlo hranjiva i obnavlja kožu. Mazati je prije spavanja na ruke, lice i vrat.

Premaz za lice

1 žumanjak1 žlica meda1 žlica oštrog brašna

59

1 žlica kiselog vrhnja4 kapi maslinova ulja4 kapi limunova soka

Sastojke temeljito izgnječimo u keramičkoj posudici. Premaz nanijeti na lice i ostaviti na koži od 1 do 2 sata. Lice zatim isprati toplom vodom i hidratizirati šlagom. Ova mješavina iznimno hrani kožu. Sastojci moraju biti svježi i bez konzervansa.

Losion protiv prhuti

1 čaša jabučnog octa1 čaša vode 2 žlice izmrvljene cvjetne peludi

Losion se nanosi na opranu kosu i potom se ispire.

Jačanje imuniteta organizma

1 žličica cvjetnog praha 2-3 žličice miješanog meda 2-3 žličice jabučnog octa 20 kapi propolisa 2 dl vode

Cvjetni prah rastopiti u šalici vode, dodati med, jabučni ocat i propolis pa sve dobro promiješati. Popiti ujutro ili nakon dnevnih napora.

Osvježavajući napitak od meda i naranče za sportaše

1/2 šalice meda 1/2 žličice soli (smjese kuhinjske soli i KCl)

60

2 šalice narančinog soka 5 1/2 šalica vode

Sastojci se izmiješaju. Med se otopi u mlakoj vodi, a zatim ohladi.

2. KUHINJA

BRUDET OD ŽABA

Sastojci za 2 osobe:500 g

žabljih krakova

1-2 glavice crvenog luka

4-5 češanja češnjaka /bijeli luk/

2-3 oguljene rajčice

1 jušna žlica koncentrata rajčice

1 dl crnog vina

61

1/2 limunova soka

malo solimalo papradosta

sjeckanog peršina

Priprema 1. Sok od 1/2 limuna preliti preko žaba.2. U lonac staviti ulje, nasjeckan luk i češnjak i malo peršinova lista.3. Kada luk postane staklast, dodati žabe te ih prekriti oguljenim paradajzom izrezanim na ploške. Umiješati koncentrat rajčice, posoliti, popapriti i zaliti vinom.4. Pustiti da krčka na slaboj vatri 30 minuta. Ne miješamo, već samo povremeno protresemo lonac. 5. Po želji brudet još možemo začiniti, a ako je kiseo, dodamo žlicu šećera.Kad je brudet gotov, pospemo ga sjeckanim peršinovim listom.

RIŽOTO OD ŽABA (glavno jelo)

Sastojci:24 komada žaba (dvije duzine)maslinovo ulječešnjakpire od rajčicelovorov listsolpaparocat

62

ljuta neretvanska paprikavodariža

Priprema1. U loncu s debljim dnom na maslinovu ulju pirjamo sitno isjeckani češnjak, dva lovorova lista i ljutu neretvansku papriku. 2. Kada češnjak blago porumeni, dodamo dvije žlice pirea od rajčice, sol, papar i 3 decilitara vode. 4. Kada sve prokuha, dodamo žabe.5. Kada su žabe napola gotove, dodamo ocat i već pripremljenu kuhanu rižu. Ostavimo kuhati 10-15 minuta i rižot od žaba je gotov.

POHANE ŽABE

8 pari očišćenih i oguljenih žabljih krakova 1,5 žlica maslaca 2 jaja nešto brašna i mrvica za paniranje 1 limun sol

Priprema

1. Žablje krakove posolite i uvaljajte najprije u brašno, a zatim u razmućena jaja, pa u mrvice.

2. Pohajte ih na vrućem maslacu s obje strane. Pohane žablje krakove složite u zdjelu i ukrasite ih kriškama limuna.

MEDENJACI

Počinjete li dan žlicom meda, livadnog, bagremova, vrijeskova – svejedno? Ako niste predani zdravlju, možda jeste slasti mirisnih medenjaka?

Sastojci:200 g lješnjaka

63

400 gglatkog brašna1 prašak za pecivo200 gšećera200 gmaslaca3 žlice

bagremova meda

3 jaja

malocimeta i klinčića u prahu

1 limun

Za premazivanje:1 bjelance

Priprema1. Prašak za pecivo jednakomjerno umiješajte u brašno pa

zajedno s maslacem narezanim na listiće dobro izmrvite. Zatim dodajte šećer, jaja, 50 g mljevenih prženih lješnjaka, cimet, klinčiće, med, naribanu limunovu koricu, sok od pola limuna i sve dobro izradite.

2. Tijesto mora odstajati na hladnome oko sat vremena, a zatim od njega oblikujte veće valjke koje ćete narezati na komadiće veličine oraha.

3. Oblikujte kuglice, složite ih na namašćeni lim, malo spljoštite, premažite bjelancem i ukrasite cijelim lješnjacima.

4. Pecite ih u pećnici zagrijanoj na 220°C oko 15 minuta.

Posluživanje

Medenjake poslužite uz tople mliječne ili čajne napitke.

64