Poznati fitoterapeut Asim Kljun: TRANSPLANTACIJA JETRE JE BIZNIS I ČESTO LAŽNA NADA, A MOJI ČAJEVI SJAJAN I EFIKASAN LIJEK!TOP NEWS, ZDRAVLJE | 30.03.2013. - 13:40:01   PREPORUČITE:     

Onaj ko se izdaje za doktora, pa makar i

„narodnog“ – ma šta da to značilo, mora snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti pare, dati lijek i

staviti tačku na tu priču. S pacijentima se borim zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na

cjedilu. Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor ili kad im bdijem iznad uzglavlja. Zato me

vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajat ću…..

Razgovarala: Emsa KARAHMET/Doznajemo.com

U vrijeme kad fitoterapija i nije bila popularna grana alternativne medicine, barem ne kao danas, Asim Kljun,

koji danas slovi za „tata-matu“ kad je u pitanju jetra i sva njena oboljenja, u lučkom gradiću Bar, u samom

centru čaršije, imao je biljnu apoteku „Imela“. Od tadašnje države Jugoslavije, papire, dozvole i sve što mu

je trebalo za pokretanje jedne takve apoteke, dobio je na svoj osamnaesti rođendan. Da liječi druge, tada

mu, na pamet padalo nije. Malobrojnim posjetiteljima nudio je samo ono što su tražili od njega, kutiju uvinog

čaja, paketić osušenog nevena, gaveza…

Vremenom, zapazio je da se uvijek jedni te isti ljudi vraćaju po još čaja. Kao da im onaj prethodni nije

pomagao. Ipak, poznavao je moć bilja. Naposlijetku, njegova je majka Ćamka je od žutice, ciroze i hepatitisa

na stotine ljudi izliječila, a u Drugom svjetskom ratu, iako je skoro bila nepismena, uprava bolnice u Užicu

nudila joj je status ljekara samo da se preseli u bolnicu, kuha „svoje“ čajeve i spriječi epidemiju žutice.

Čajevi su rađeni po recepturi koju nikad nikome nisam otkrio, nijednoj farmaceutskoj kući, a nuđeni su mi višemilionski iznosi da prodam recept. Sve se bojim da bi iko od toga napravio nešto korisno za narod ili za djecu

zaraženu hepatitisom u Africi. U “njihovoj” proizvodnji lijek bi koštao nekoliko stotina hiljada eura, koliko i sad košta liječenje interferonom ili transplantacija jetre – od čega pacijent nema nikakvu korist, osim nade.

Sve to i Asim je znao, ali da on liječi druge, odgovara za nečiji život – toga se pribojavao. Ipak, u razgovoru

sa posjetiteljima svoje male apoteke, uvidio je koliko je bitna receptura i dosljedno pridržavanje uputa. Od

običnog prodavca čajeva, ubrzo se pretvorio u narodnog hećima i sa sve većom sigurnošću, dijelio savjete,

preporučivao količinu i vrstu čaja.

ČOVJEK – STROJ

Greške nijedne nije bilo, svi su bili izliječeni, pa više ni mušterija nije bilo. Kraj tog poglavlja završio se tako

što je Asim stavio katanac na apoteku, zaposlio se kao glavni kuhar na prekookenaskom brodu i otisnuo u

svijet. No, pored odličnih kulinarskih sposobnosti, na površinu bi svakodnevno isplivalo njegovo znanje o

ljudskom zdravlju, pa je ubrzo kutlaču okačio o klin i posvetio se onome za šta je i rođen, za šta ima

prirodnog dara – pomaganje drugima da svoje psihofizičke sposobnosti i zdravlje – drže na maksimumu.

 Malo je poznato da vi, u šestoj deceniji života, nikad niste bili bolesni, čak ni od gripa. Primjenjujete

li i na sebi vlastite recepture?

Vjerujem da su i dobri geni naslijeđeni, ali da, kad pripremam drugima čajeve obavezno kušam od svakoga

pomalo. To me drži budnim danima i noćima, nekad čitavih sedam dana u kontinuitetu. Poznanici me zovu

čovjek-stroj. Nikad nisam primio injekciju, nemam zdravstvenu knjižicu i samo sam dva puta u životu bio kod

zubara. Ne poznajem glavobolju, gripu, prehladu – nikakva me bolest nikad dotakla nije. Osjećam se kao

osamnaestogodišnjak, otporan na sve moguće bolesti. Da, to je od čajeva, na jak imunitet neće nikakva

bolest.

Bokserski as Salko Zildžić i Asim Kljun

Jedno vrijeme, bili ste u žiži medijskih interesovanja, domaćih i svjetskih. Pamela Anderson, Oprah

Winfrey i Vladimir Putin samo su neka od imena koja su mediji dovodili u vezu sa vama. Šta je na

kraju bilo sa njima?

Koliko znam, još su živi i zdravi. Šalim se malo. Sa njima sam uvijek komunicirao putem posrednika i nekih

svojih poslovnih saradnika i menadžera koji su se pokazali nespremnim da odgovore potražnji tržišta, a i

svoj su džep stavljali na prvo mjesto. Danas se više ne zovu mojim saradnicima jer što su mogli zabrljati –

zabrljali su. Idemo ispočetka.

Je li to razlog skoro trogodišnjem odsustvovanju iz medija?

Nije. Radio sam sve vrijeme, samo u nešto manjem obimu. Na telefonu sam znao sate provesti, dok se

baterija ne potroši. Sjeo bih da doručkujem uz izlazak sunca, a znao sam dočekati i zalazak i mrklu noć a da

nisam mrvu uspio staviti u usta. Propustio sam odrastanje unuka, godišnje odmore, ženidbu sina, godišnjicu

školske mature i braka, druženje sa prijateljima i rodbinom. Zapostavio sam sebe u potpunosti. Život na

točkovima dosadi, a razgovor sa ljudima izmori. Trebala mi je pauza, ali sam uvidio da je ustvari nisam ni

imao. Ljudi su opet nalazili način da stupe u kontakt sa mnom, dobra preporuka u vidu ljudske riječi znači

više od reklame na najvećem bilbordu u Njujorku.

LAŽNA NADA

Koliko je teško odgovoriti zahtjevu pacijenata, budući da je potražnja upravo za vašim čajevima

enormna?

Mislim da je bitnije staviti akcenat na odgovornost. Šta ako bolestan čovjek uzme od mene terapiju za cirozu

jetre i usred terapije dobije, recimo, srčani udar koji nikakve veze nema s mojom terapijom? Hoće li mene

neko možda kriviti za smrt? Pitati se jesam li ja tome doprinio? Reći ću to ovako, moje terapije nisu jeftine,

ne prodajem čarobni prah u kutijicama od 20 maraka i ne dajem lažnu nadu. Samim tim posao ne

završavam na vratima. Onaj ko se izdaje za doktora, pa makar i „narodnog“ – ma šta da to značilo, mora

snositi odgovornost. Ne mogu ja uzeti pare, dati lijek i staviti tačku na tu priču. S pacijentima se borim

zajedno do kraja, ne izdajem ih i ne ostavljam na cjedilu. Ne žalim se kad me dignu s ručka, prekinu odmor

ili kad im bdijem iznad uzglavlja. Zato me vole, poštuju i šire glas o meni. Zato trajem i trajat ću. Uostalom,

liječim ozbiljne bolesti, za koje medicina nema lijeka. Onog dana kada se pojavi pacijent kome je oficijelna

medicina uz pomoć bilo čega uspjela regenerirati cirotičnu jetru ili odstraniti virus hepatitisa iz krvi, ja ću opet

zakatančiti posao i odjedriti u ljepše krajeve.

A AIDS?

Slična je to bolest hepatitisu umnogome. Na sličan se način dobija, ima iste simptome, samo je opasnija i

brže nagriza organizam. Prije tri-četiri godine imao sam eksperimentalnih šest izliječenih pacijenata. Danas

ih ima puno više. Svi su imali i sidu i hepatitis. Pili su čaj za hepatitis, samo u jačoj koncentraciji i većim

dozama. Svi su i danas živi i zdravi i ja bih volio, ne radi mene, nego radi drugih sa istovjetnim dijagnozama,

da napuste veo tajnovitosti i da u javnost izađu sa nalazima prije i poslije moje terapije.

 Za kraj, pitanje, je li istina da vaše čajeve pije i engleska kraljica Elizabeta. Koju bolest ona ima?

 - Koliko znam, nema nikakvu bolest. Preko novinarke iz jednog sarajevskog dnevnog lista, koja je opet

drugarica sa novinarkom “The independenta”, stupljeno je u kontakt. Novinarki iz Sarajeva spasio sam život

djeteta, pa je ona izvrstan glasnogovornik i reklama mom radu. Kako sam obaviješten, moje čajeve pije

preventive radi, radi osvježenja organizma. Ako je tako, drago mi je. Čajevi su rađeni po recepturi koju nikad

nikome nisam otkrio, nijednoj farmaceutskoj kući, a nuđeni su mi višemilionski iznosi da prodam recept. Sve

se bojim da bi iko od toga napravio nešto korisno za narod ili za djecu zaraženu hepatitisom u Africi. U

“njihovoj” proizvodnji lijek bi koštao nekoliko stotina hiljada eura, koliko i sad košta liječenje interferonom ili

transplantacija jetre – od čega pacijent nema nikakvu korist, osim nade.

ISKUSTVA IZLIJEČENIH

Tokom nekoliko minulih godina, bosanski ali i mediji u regionu objavili su mnoštvo zanimljivih, istinitih i

potresnih priča koje su svjedočile ljekovitosti Asimovih terapija. Pisalo se tako o bokserskom asu Salki

Zildžiću. Asimove čajeve koristio je za anemiju. Djevojčica Naida iz Slavinovića kod Tuzle izbjegla je

transplantaciju jetre. Asimovi čajevi izliječili su joj cirozu i autoimuni hepatitis. Selim Džafić iz Sarajeva

Asimovom terapijom u trajanju od 45 dana izliječio je hepatitis B i cirozu jetre. Dragan Mardžonović iz Crne

Gore riješio se hronične bronhijalne astme, a Rešad Kovač iz Goražda hepatitisa C. Nedžad Jašarspahić iz

Kaknja za Auru je ispričao kako je njegovom sinu Asim uspješno biljnom terapijom odstranio zloćudni tumor

sa mozga. Aldenu Muminoviću, sarajevskom pčelaru, terapije su izliječile bolesna pluća, kao i Hašimu

Kadriću, Sarajliji koji je od rođenja imao astmu.

Majda Beširević iz sarajevskog naselja Dolac Malta čak je u nekoliko TV emisija govorila o cirozi i hepatitisu

kojeg je izliječila s 45-dnevnom Asimovom terapijom. Bekrija Mile Mišura iz Njemačke izliječio je rak

pankreasa i tumor na glavi.

Admir Delić iz Gračanice kod Tuzle je nakon biopsije na Plavoj klinici saznao da u predjelu čeonog dijela

glave ima maligni tumor – Glioblastome multiforme IV stadij, promjera 56x42x62. Nakon Asimove terapije,

nestale su krize svijesti, potom i tumor. Za Zekiju Mulabdić, rak grlića materice je takođe prošlost,

zahvaljujući Asimovim terapijama. Ovo su samo neki od mnogobrojnih Asimovih pacijenata koji su svoje

priče i nalaze podijelili sa javnošću.

KONTAKT TELEFONI ASIMA KLJUNA SU: 00 382 69 331 835 i 00 387 62 284 179