1. Pregled temeljnih hrvatskih nacionalnih programa do 1. svjetskog rata (ilirstvo, pravaštvo te jugoslavenstvo)

Ilirstvo- Dvije komponente ilirskog pokreta:

1) Kroatizam - ideja o okupljanju svih hrvatskih zemalja i zalaganje za hrvatski jezik

2) Jugoslavizam odnosno ilirizam - ideja šireg okupljanja Južnih Slavena

- Primarno značenje u pokretu imala je borba za jedinstvo i samostalnost hrvatskih zemalja

- južnoslavenska ideja ne nailazi na širi odjek izvan Hrvatske- Ilirski pokret se naziva zato što se tada smatralo da Južni Slaveni potječu od Ilira.- Politički program pokreta dao je grof Janko Drašković spisom ''Disertacija'' 1832.

godine. Traži da hrvatski jezik bude službeni u Hrvatskoj i da se sve hrvatske zemlje ujedine u jednu cjelinu u okviru Habsburške Monarhije zajedno sa Slovenijom i Bosnom.

- 1835. Gaj pokreće Novine Horvatske s prilogom Danica; otvaraju se čitaonice, osniva se Matica Ilirska 1839; prva drama ''Juran i Sofija'' od Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1838. i prva hrvatska opera '' Ljubav i zloba'' 1846. Vatroslava Lisinskog ; osniva se Gospodarsko društvo.

- 1843. Ivan Kukulljević Sakcinski je održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru.- 1847. sabor donosi odluku da hrvatski jezik postaje službeni u Banskoj Hrvatskoj.

Pravaštvo- velikosrpska ideja u Hrvatskoj je izazvala reakciju u obliku velikohrvatske ideje Ante

Starčevića i Eugena Kvaternika- 1861. godine Starčević i Kvaternik postaju zastupnici Stranke prava u Saboru i

osnivači- Ante Starčević reagira na Vuka Karađića i negira Srbima nacionalnu posebnost

(nečista pasmina) kao i Slovencima (planinski Hrvati)- Hrvati su politički narod na teritoriju Velike Hrvatske koja zaprema cijelo područje

Južnih Slavena (osim Bugarske)- borili su se protiv bečkog centralizma, Austrija je za njih glavni zlotvor.- odlučno istupili protiv Hrvatsko- Ugarske nagodbe iz 1868.- 1871. Kvaternik podiže ustanak i pogiba- Starčević se bori protiv austroslavizma - Starčević i Kvaternik su formirali hrvatsku nacionalnu ideologiju s osloncem na

hrvatsku državnost i hrvatsko državno pravo (Velika Hrvatska od Koruške do Soluna)

Jugoslavenstvo- Strossmayer i Rački su 1861. predvodili Narodnu stranku u Saboru; Narodna stranka

pristaje na zajednicu s Ugarskom ako Ugarska prizna stvarni i pravni prekid odnosa iz 1848. i jedinstvo hrvatskih zemalja; Austriji su spremni priznati neke zajedničke poslove

- osnovno političko polazište Strossmayera je austroslavizam (federacija) i panslavizam kao povezivanje svih Slavena koji trebaju dobiti pomoć od Rusije kao najveće slavenske zemlje - pomirenje pravoslavlja i katolicizma

- J.J.S. je financirao različite kulturne ustanove kao što su JAZU i Hrvatsko Sveučilište

1

- Strossmayerova ideja jugoslavenstva je ideja okupljanja na temelju priznavanja nacionalnih individualnosti, a konačni cilj je jedna federativno uređena Jugoslavija, ostvarenje ovog programa predviđa u etapama (potrebno mišljenje Monarhije) .

- Tri etape:o formiranje posebnih političkih jedinica unutar Austro-Ugarske (slovenske,

hrvatske i srpske),o uzajamno povezivanje tih jedinica unutar Monarhije,o ujedinjenje tih jedinica nakon sloma Monarhije na ravnopravnoj osnovi

(federacija).

4. Jugoslavenski odbor

- 30.04. 1915. u Parizu je osnovan JUGOSLAVENSKI ODBOR ; - predsjednik je bio Ante Trumbić. - Jugoslavenski odbor predstavlja jugoslavenske zemlje u Austro-Ugarskoj, smatra da

mu je cilj oslobođenje tih zemalja od Austro-Ugarske i ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom.

- Sjedište Jugoslavenskog odbora bio u Londonu.- Dva problema:

o stav saveznika prema budućnosti Austro-Ugarskeo stav Srbije prema ujedinjenju + problem talijanskih aspiracija na hrvatsku obalu i

dio slovenskog teritorija.

6. Londonski ugovor iz 1915.

- LONDONSKI UGOVOR je potpisan 26. 04. 1915. i prema njemu je Italija trebala dobiti Trst, Goricu, Gradišku, cijelu Istru, Sjevernu Dalmaciju sa Zadrom i Šibenikom, skoro sve otoke (osim Velikog i Malog Drvenika, Čiova, Šolte i Brača), dio teritorija u Albaniji s lukom Valonom.

- Ugovor je bio tajni i sadrži posebne klauzule o teritorijima na Jadranu koji bi pripali Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj, pa tako taj ugovor isključuje ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca u zajedničku državu.

- Potpisivanjem tog ugovora Italija je prešla na stranu Antante, ali nije izlazila u borbama.

7. Svibanjska deklaracija

- zastupnici iz Slovenije, Istre i Dalmacije su osnovali 1917. Jugoslavenski klub - predsjednik je bio Antun Korošec, a potpredsjednik Matko Laginja (sveukupno 33

zastupnika).- Jugoslavenski klub je 30. 05. 1917. donio Svibanjsku deklaraciju u kojoj se

izjašnjavaju za ostanak Južnih Slavena u Monarhiji, što je suprotno stavovima Jugoslavenskog odbora

- okupljeni u Jugoslavenskom klubu u bečkom carevinskom vijeću, željeli da se provede ujedinjenje svih zemalja Monarhije na osnovi nacionalnog i hrvatskog državnog prava.

- tražili samostalnu državu pod žezlom Habsburgovaca

8. Krfska deklaracija

2

- donesena 20. 07. 1917. na otoku Krfu, nakon pregovora Jugoslavenskog odbora i srpske vlade

- Pašić je pozvao Trumbića na pregovore zbog nepovoljnog razvoja situacije za Srbiju (revolucija u Rusiji, ulazak SAD-a u rat, Solunski proces)

- vođa deklaracije Jugoslavenskog odbora je bio Ante Trumbić- postojala je podjela oko naziva država (Srbi nisu prihvaćali Jugoslaviju), na kraju je

usvojen naziv Kraljevina Srba ,Hrvata i Slovenaca. - najviše je jedinica bilo posvećeno pitanju uređenja zajedničke države.- Dva modela:

1) centralistički - zastupala ga Srbija2) federalistički - Jugoslavenski odbor

- dogovorili se za '' parlamentarnu'' Monarhiju s dinastijom Karađorđević na čelu- Jugoslavenski odbor se zalagao za ime Jugoslavija, a Pašić za Kraljevinu SHS

9. Narodno vijeće SHS

- U Splitu je u srpnju 1918. održan veliki narodni zbor na kojem je osnovana Narodna organizacija Srba, Hrvata, i Slovenaca (za Dalmaciju); zatim je osnovana Narodna organizacija za hrvatsko primorje i Istru; zatim u kolovozu u Ljubljani Narodni svet.05.10.1918. osnovano je Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba.

- Vijeće je imalo Plenum, Središnji odbor i Predsjedništvo. - Samom osnivanju Vijeća nije prisustvovala Hrv.-srp. koalicija . - Predsjednik NVSHS je postao Anton Korošec, 1.potpredsjednik Ante Pavelić (stariji),

2. potpredsjednik Svetozar Pribičević.- 19.10.1918. NVSHS je objavilo da preuzima vođenje narodne politike.- 29.10.1918 Hrvatski sabor je raskinuo sve državno pravne veze hrv. Zemalja s A.-U. i

proglasio Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju s Rijekom nezavisnom državom koja s ostalim jugoslavenskim zemljama stupa u zajednički DRŽAVU SLOVENACA HRVATA I SRBA, kojoj je na čelu Narodno vijeće.

- HSP nije sudjelovala u Narodnom vijeću jer je bila proaustrijska

10. Ženevska deklaracija

- Predstavnici NV ( Korošec, Čingrija, Žerjan ) su u studenom 1918. u Ženevi pregovarali s srpskom vladom.

- Na Ženevskoj konferenciji su sudjelovali predstavnici NV i JO te srpska vlada. - Srpska vlada je tada priznala NV kao zakonitu vladu Srba, Hrvata i Slovenaca na

teritoriju bivše A-U.- 09.11.1918. je potpisana ŽENEVSKA DEKLARACIJA koju su potpisali Trumbić,

Korošec i Pašić. - Deklaracijom se utvrđuje da predstavnici srpske vlade, NV i JO utvrđuju svoje

ujedinjenje u Državu Srba, Hrvata, Slovenaca ; tim se aktom pojavljuje nova jugoslavenska država.

- Navedeno je da novu državu predstavlja zajedničko ministarstvo SHS, a unutarnji poslovi se obavljaju kao do tada do konstituante (Velika skupština ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca) koja će biti izabrana općim, jednakim, neposrednim i tajnim glasanjem svih građana i donijeti ustav.

- Zajednička vlada ima 12 članova (6 popunjeno odmah, a 6 kasnije; dvostruka prisega).

3

- Ženevskom deklaracijom uspostavljaju se dva suvereniteta čime se sprečava srpska hegemonija.

- Ti zaključci nisu odgovarali Pašiću koji je smatrao da bi bilo bolje pregovarati s NV u Zagrebu (Pribičevićem), pa je tako nastala kriza srpske vlade.

- Pašić predaje ostavku cijele vlade i opoziva svoj potpis na Ženevskoj deklaraciji. - U zemlji Pribičević demantira rad Korošeca, a Pašić kao razlog povlačenja potpisa

navodi nezadovoljstvo kralja.

11. Prvoprosinački akt o ujedinjenju

- Pribičević je Pašiću bio puno povoljniji partner za stvaranje nove države od JO (zbog Pribičevićevog centralizma i unitarizma); zato je Pašiću odgovaralo premještanje pregovora u Zemlji.

- 23.11.1918. održana je u Zagrebu sjednica Središnjeg odbora NV na kojoj je Pribičević požurivao odlazak delegacije NV u Beograd radi ujedinjenja, na temelju zahtjeva dalmatinske i bosanske vlade.

- Odbor sedmorice je predložio da se izabere delegacija NV od 28 članova za pregovore u Beogradu, a dobili su i pismenu uputu NAPUTAK – protiv tog zaključka je bio samo Stjepan Radić (''guske u magli'').

- Sjednica NV je ponovno održana za tri dana i na njoj makinacijom i prijevarom Pribičević uspio poslati delegaciju idući dan u Beograd.

- 25.11.1918. Vojvodina je pripojena Srbiji, a 26.11.1918 i Crna Gora (prosrpski bjelaši).

- Delegacija N. V. iz Zagreba je trebala izraditi ADRESU koju je trebala predati regentu Aleksandru; došlo do sukoba između Pribičevića i Pavelića oko nacrta Adrese ; Pribičević je pitanja o uređenju države ostavljao za kasnije , poslije ujedinjenja, Pavelić na kraju popušta zbog telegrama JO o teškom međunarodnom položaju Države SHS.

- 01.12.1918. delegacija N . V. je predala Adresu regentu Aleksandru, a on je proglasio Ujedinjenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca

12. Hrvatska pučka/republikanska seljačka stranka 1918.-1929.

- HRSS je osnovana kao Hrvatska pučka seljačka stranka 1904. godine od braće Antuna i Stjepana Radića.

- Program: hrvatsko seljaštvo mora postati temelj politike aktivnosti i glavni nositelj nacionalne borbe.

- Stranka odbacuje akt ujedinjenja i 1920. mijenja ime u HRSS., poslije izbora za Ustavotvornu skupštinu.

- HRSS traži neutralnu hrvatsku seljačku mirotvornu republiku u granicama međunarodno priznatog teritorija nove jugoslavenske države; HRSS nije sudjelovala u radu Ustavotvorne skupštine, a osvojila je 50 mandata.

- Izrađuje svoj nacrt Ustava koji ne predaje Ustavotvornoj skupštini, a temelji se na načelima federalizma s elementima konfederacije.

- HRSS daje prednost nacionalnom programu (borbi hrvatskog naroda za političku i gospodarsku ravnopravnost).

- U borbi protiv centralizma HRSS se služila apstinencijom od rada u Narodnoj i Ustavotvornoj skupštini, upućivanjem apela velikim silama i javnom mnijenju , povezivanjem s drugim strankama…

4

- 1924. HRSS je pristupila Seljačkoj Internacionali što dovodi do zabrane stranke i Radića šalju u zatvor, gdje on priznaje Monarhiju i centralistički Vidovdanski ustav, a stranka 1925. mijenja ime u Hrvatsku seljačku stranku.

- U ljeto 1925. HSS zaključuje sporazum s radikalima i ulazi u vladu, a početkom 1927. raskidaju sporazum i izlaze iz vlade u opoziciju.

- Kratko vrijeme stranka se zvala Narodna seljačka stranka, a 1927. se povezuje HSS i Samostalna demokratska stranka te nastaje Seljačko-demokratska koalicija.

13. Hrvatska stranka prava 1918.-1929.

- HSP - frankovci; ne slaže se s ujedinjenjem i izdaje proglas o tome; program se zasniva na okupljanju svih hravtskih pokrajna u slobodnu, samostalnu hrvatsku državu po načelu samoodređenja naroda, a s pozivom na hrvatsko državno pravo.

- Na čelu stranke je bio Vladimir Prebeg, a kasnije Ante Pavelić (poglavnik)- HSP surađivala sa HRSS i HZ u HRVATSKOM BLOKU; boreći se za protiv veliko-

srpske dominacije i centralizma. - Pregovarali su sa srpskom RADIKALNOM STRANKOM. - Kada je osnovana HFSS, HSP 1927. ulazi s niima u novi HRVATSKI BLOK koji na

izborima prolazi loše., a nakon atentata Trumbić i Pavelić stupaju u SDK.

14. Glavne političke stranke Kraljevine SHS

- HRVATSKA ZAJEDNICA- nastala 1919. udruživanjem Starčevićeve stranke prava i Napredne demokratske stranke. SSP je zahtjevala saziv Hrvatskog sabora i retifikaciju ujedinjenja od 01.12.1918.

- Stranka je sudjelovala u vladama 1920. Glavni predstavnici su Ivan Lorković i Ante Pavelić (stariji), udružuje se 1921. s HRSS u HRVATSKI BLOK, a pod Radićevim utjecajem prihvaćaju republikanizam. 1924. stranci se pridružuje i Ante Trumbić, a 1925. raskidaju savez sa HSS-om zbog priznavanja Vidovdanskog ustava. Početkom 1926. HZ i neki disidenti iz HSS i još neki političari osnivaju HRVATSKU FEDERALISTIČKU SELJAČKU STRANKU čiji se program temeljio na nepriznavanju Vidovdanskog ustava i borbi protiv centralizma.

- HRVATSKA PUČKA STRANKA- okupljala je građanstvo religiozne katoličke orijentacije i katolički kler; program se zasnivao na kršćanskim načelima kao osnovi javnog života; protivila se centralističkom uređenju i sudjelovala u radu Ustavotvorne skupštine; koalirala s SLOVENSKOM LJUDSKOM STRANKOM i isticala posebnost Hrvatske

- SAMOSTALNA DEMOKRATSKA STRANKA - srpska stranka u Hrvatskoj; na čelu Svetozar Pribičević, stranka proizašla iz Demokratske stranke odvajanjem 1924., stranka je politički predstavnik Srba u Hrvatskoj. U koaliciji s Radikalnom strankom u NACIONALNOM BLOKU 1924/25.,

- 1925.SDS odlazi u opoziciju i približava se Radiću i HSS-u što dovodi do stvaranjaSELJAČKO DEMOKRATSKE KOALICIJE i Pribičevićeve osude i Pašićevogvelikosrpstva.

15. Vidovdanski ustav

- VIDOVDANSKI USTAV - privremeno narodno predstavništvo je donijelo izborni zakon za Ustavotvornu skupštinu (tajno, neposredno i opće pravo glasa; osim za žene i vojnike; boravak 6 mjeseci u mjestu, izborni kotarevi od 30-40 tisuća stanovnika.).

5

- Izbori za Ustavotvornu skupštinu su bili u studenom 1920. (Demokratska stranka 92, Radikalna stranka 91, KPJ 58, HRSS 50, Zemljoradnička 30, SLS 27, JMO 24 mandata + sitno)- ukupno 419 poslanika; od rada u Ustavotvornoj skupštini apstinirala HRSS i HSP (2 poslanika), KPJ zabranjena; kasnije odustale SLS, Hrvatska pučka stranka, HZ.

- Formiran Ustavni odbor koji je pregledao sve podnesene nacrte ustava (9); prihvaćen je nacrt radikalno-demokratske vlade (centralistički sustav); ustav je izglasan

- 28.06.1921.VIDOVDANSKI USTAV.; troimeni naziv države, troimeni narod, kombiniran grb i jezik (srpsko- hrvatski- slovenski); uređenje države je strogo centralističko, uspostavljaju se oblasti ( najviše 800 000 stanovnika), vrhovni organi vlasti su kralj, vlada, i Narodna skupština; dioba vlasti na zakonodavnu, upravnu i sudsku; zakonodavnu vlast imaju Narodna skupština i kralj koji mora potpisati zakone, što znači da je nadređen Skupštini; upravnu vlast ima kralj preko ministarstva, vlada mora dobiti kraljevu potvrdu; sudovi izriču presude u kraljevo ime.

- Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je ustavna, parlamentarna monarhija. - U lipnju 1922. kralj je donio Uredbu o podjeli zemlje na oblasti (33 oblasti), a

Hrvatska je bila podijeljena na 6 oblasti (Srijemsku, Zagrebačku, Primorsko- Krajišku, Splitsku i Dubrovačku.)

- Svoje nacrte ustava su podnijeli i Hrvatska zajednica (federalizam, 6 pokrajina, zajednički i posebni poslovi).

- Jugoslavenski klub - SLS, Hrvatska pučka stranka (kompromis između militarizma i federalizma- kralj, središnji dvodomni parlament i vlada+ pokrajinski sabor i vlade- 6 komada- podjela teritorija prema vjerskoj pripadnosti),

- Zemljoradnička stranka (ustavna parlamentarna monarhija s oblasnom mjesnom samoupravom, posebna briga se vodi o zadrugarstvu.), Stojan Protić (pokrajne sa skučenom autonomijom 9),

- Josip Smodlaka (podjela na 12 pokrajina , decentralizacija,), - HRSS nije podnio svoj nacrt, ali ga je izradio (konferedativno ustrojstvo države)-

Hrvatska je neutralna seljačka republika s punim suverenitetom u savezu suverenih država. Odluke donesene na saveznoj razini, postaju izvršne kada ih potvrde savezne jedinice; ne priznaje se Rapalski ugovor i traži se vraćanje Istre i Rijeke Hrvatskoj.

16. Hrvatski blok

- HRSS nije sudjelovao u radu Ustavotvorne skupštine. - Radić radi na organiziranju stranke u Dalmaciji, BIH i Bačkoj.- U svibnju 1921. dolazi do formiranja HRVATSKOG BLOKA (HRSS, Hrvatska

zajednica i Hrvatska stranka prava)- poriču pravo Konstituanti da donosi ustav za Hrvatsku jer ne sudjeluju hrvatski zastupnici, traže okupljanje svih snaga hrvatskog naroda u borbo protiv centralizma.

- Početkom 1922.Hrvatski blok objavljuje memorandumom delegatima genovske konferencije u kojoj upozorava na teški položaj Hrvatske i traže priznavanje Hrvatske države u zajedničkim granicama međunarodne zajednice Srba ,Hrvata i Slovenaca.

- Radić upućuje predstavke inozemnim državnicima (mvp Čičerin, mvp Lioyd-Geoge, društvo u Ženevi), traži se uklanjanje centralizma i organiziranje države na ravnopravnoj osnovi.

- U studenom 1922. Radić isključuje HSP iz HB-a jer HSP nije pristajao na razgovore sa srbijanskim političarima, za razliku od Radića.

- U ožujku 1923. su održani skupštinski izbori, a nakon njih HRSS, SLS i JMO u Zagrebu stupaju u FEDERALISTIČKI BLOK- traži se vizija ustava ; Pašić bojeći se

6

pretvaranja radikala u skupštinsku manjinu, dogovara se s Radićem da neće provesti podjelu zemlje na oblasti prema Vidovdanskom ustavu, a Radić će nastaviti s apstinencijom u Skupštini (MARKOV PROTOKOL).

- U srpnju 1923. Radić odlazi u London; 1924. učlanjuje HRSS u SELJAČKU INTERNACIONALU; kada se vratio u zemlju na vlasti je bila Davidovićeva vlada( Davidović DS, SLS, JMO )koja kasnije daje ostavku, a obnavlja se P-P vlada s mandatom za raspisivanje skupštinskih izbora. Potkraj prosinca 1924. P-P vlada primjenjuje Obznanu nad HRSS zbog članstva u seljačkoj Internacionali , a Radić 6.1.1925. odlazi u zatvor.

17. Sporazum Radića i radikala iz 1925.

- U ožujku 1925. Radić preko svog nećaka Pavla Radića objavljuje da priznaje Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđević- to dovodi do sporazuma između HSS i Radikala ( HRSS tada mijenja ime u HSS ) što dovodi do formiranja vlade Narodnog sporazuma ( HSS dobio 4 ministarstva, pušten iz zatvora. )

- U cijeloj priči sudjelovao i kralj koji je smislio suradnju s Radićem. Za Radića je to bila kompromisna politika , a krajem 1926. raskida suradnju s Radikalima.

18. SDK do 1929.

- Početkom 1926. i krajem 1925. Radikalna stranka je u krizi i budući da se ne drži dogovora s Radićem , u travnju 1926. HSS sastavlja R –R vladu, ali s Nikolom Uzunovićem kao potpredsjednikom vlade umjesto s Pašićem (umire u prosincu 1926.)

- 1.2.1927. raskinuta je koalicija HSS i Radikalne stranke. - Nakon dolaska HSS u opoziciji dolazi do zbližavanja sa SDS (Primorsko-Krajiška

oblasna skupština). - U rujnu 1927. su izbori za Narodnu skupštinu (HSS nakratko mijenja ime u NSS, a na

izborima dobivaju manje glasova nego 1925.); poslije izbora vladu su formirali SLS, JMO i Davidovićevi demokrati; a opozicija radi na ideji o Bloku demokracije koja se nije izrealizirala, ali je 11.11.1927. donesena rezolucija o osnivanju SDK – dva predsjednika- Radić i Pribičević, ostaju dosadašnji parlamentarni klubovi, ali SDK u vladu može ući samo kao cjelina; zbližavanje zbog borbe protiv radikala; traži se reorganizacija političkog sustava i okončanje neparlamentarnih postupaka.

19. Atentat u Narodnoj skupštini 1928.

- SDK vodi politiku borbe protiv velikosrpskog hegemonizma (za građansku i financijsku ravnopravnost); borba pomoću parlamentarnih metoda; iako je u početku SDK prihvaćala Vidovdanski ustav, 1928. traže njegovu reviziju.

- Politička atmosfera u državi postaje sve napetija. - Radić smatra da državu treba podijeliti na 4 dijela (Sjeverna Srbija, Južna Srbija,

Slovenija i Jadransko-Podunavska oblast)-konfederacija; prijetnje u vladinom tisku prema Radiću.

- 20.06.1928. je izvršen atentat u Narodnoj skupštini na pripadnike HSS-a od strane radikala Puniše Račića, koji je na mjestu ubio Pavla Radića, Đuru Basaričeka, a ranio Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu.

- Nakon atentata SDK izjavljuje da je atentat smišljen i organiziran te odbija sudjelovati u radu NS. Nakon atentata Pribičević priznaje državnost Hrvatske.

7

- 1.8.1928. usvojena rezolucija u kojoj se utvrđuje da je cilj SDK legalnom borbom u parlamentu izboriti promjenu sistema u državi kako bi se ostvarila jednakost i ravnopravnost Hrvatske i ostalih zemalja sa Srbijom.

21. Šestosiječanjska diktatura/Oktroirani ustav

- Nakon smrti Stjepana Radića predsjednik HSS-a postaje Vlatko Maček. SDK bojkotira rad NS. S

- DK je očekivala pozitivnu reakciju kralja, ali ih je on prevario. Koroščeva vlada je dala ostavku 30.12.1928.

- Kralj je pozvao stranke na konzultacije, ali je zaključio da nema jednostavnog rješenja i 6.1.1929. uvodi se KRALJEVA DIKTATURA, Ustav iz 1921. prestaje važiti i kralj napušta NS i postaje jedini zakonodavac.

- Odmah se donose Zakon o vladi i državnoj upravi (na čelu vlade i mupa je general Petar Živković). Maček je u početku bio optimističan, kasnije pesimističan. Pribičević pesimist od početka.

- U listopadu država dobiva naziv KRALJEVINA JUGOSLAVIJA i podijeljena je na 9 banovina: Dravska, Savska, Vrbaska, Primorska, Drinska, Zetska, Vardarska, Mosavska, Dunavska, kojima je na čelu ban imenovan od kralja.

- 3.9.1931. kralj donosi OKTROIRANI USTAV. - Ustavom se uspostavio dvodomni parlament (NS i Senat). Zakon što donese NS mora

prihvatiti Senat i potpisati kralj (kralj imenuje polovicu senatora, druga polovica se bira ).

- Kralj imenuje i vladu koja je odgovorna njemu , a ne NS (za izbore u NS postoji samo jedna državna lista); ovim ustavom je otvoreni apsolutizam zamijenjen prikrivenim apsolutizmom.

- Ustav nije donio parlamentarni život i rad političkih stranaka, učvršćen centralizam. - U studenom 1931. održani su izbori za NS (javno glasanje); pobijedila Jugoslavenska

radikalna seljačka demokracija (1933. mijenja ime u Jugoslavensku nacionalnu stranku-jenesa).

22. Ustaška emigracija

- HSP traži samostalnu hrvatsku državu (program HSP-a republikanizam , Starčević, hrv. državno pravo); HSP smatra da je ideja jugoslavenstva osnovna zabluda i prepreka u razvoju hrv. naroda; pravaška mladež pokreće listove '' Starčević'', '' Kvaternik''; kasnije pokrenut list '' Hrvatski domobran'' s programom ostvarenja samostalne hrv. države (prosinac 1928.; istovremeno osnovana istoimena ilegalna borbena organizacija).

- U siječnju 1929. Pavelić napušta Kraljevinu Jugoslaviju i odlazi u Beč, a u Sofiji zaključuju suradnju s VMRO ; Pavelić i G. Perčec zbog toga osuđeni u odsutnosti na smrt.

- Poslije toga Pavelić odlazi u Italiju gdje su se okupljali ekonomski emigranti (Belgija).- Glavni Pavelićevi suradnici u emigraciji su bili Branimir Jelić, Gustav Perčec, Ivan

Perčević, Mladen Lorković, Mile Budak (oko 400-500 emigranata u Italiji). - U emigraciji je osnovana organizacija Ustaša- hrv. oslobodilački pokret; sigurno

postojanje je utvrđeno 1932. organizacije Ustaša- hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO).

- Glavni dokumenti ustaškog pokreta Ustav iz 1932. gdje je razrađena organizacijska struktura i Načela hrv. ustaškog pokreta iz 1933. s programom i ideologijom pokreta.

8

Prema Ustavu, ustaše su trebale Hrvatsku osloboditi revolucijom; ustaški logori su bili u Bovigno, Bresciai i Lipovi.

- Glavni ustaški stan je najviši organ organizacije, na čelu poglavnik; granica buduće hrv. države na Drini.

- U rujnu 1932. 10 ustaša iz Zadra otišlo na Velebit i napala žandare akcija nazvana VELEBITSKI ILI LIČKI USTANAK. Pridružili se i neki domaći ljudi, ali je akcija ubrzo bila razbijena.

- U Berlinu je djelovao Ustaški propagandni autor i novine'' CROATIA PRESS ''i ''NDH''.

- 1931. Perčec organizirao ustaški centar u Mađarskoj (Nagy Kanizsa) ; ustaše iz Belgije, Nizozemskoj, Francuskoj, SJ. i Južnoj Americi.

22. Atentat u Marseilleu i njegove posljedice

- U Marseilleu (09.10.1934.) je izvršen atentat na kralja Aleksandra, a ubijen je i francuski mvp Borthon.

- Zabrinuta zbog jačanja Njemačke, Francuska pregovara s Italijom, dok se Jugoslavija približava Njemačkoj.

- Uznemirena približavanju Jugoslavije Njemačkoj, dogovoren je posjet kralja Aleksandra Francuskoj.

- Ustaše su se nadale atentatom izazvati raspad države. Ustaše su znale plan kraljeva puta; glavni organizator je bio Eugen Dido Kvaternik, a pripremali su se u Janka-pusti u Mađarskoj.

- Grupa za atentat je ušla u Francusku preko Švicarske pomoću lažnih čehoslovačkih putovnica. U Parizu su se podijelili na dvije grupe – marsejsku (Vlada – šofer Makedonac i Mijo Kralj) i parišku (Ivan Rajić i Zvonimir Pospišil); Vlada – šofer = Veličko Kerin (upucao kralja); oružje u Pariz dostavili Ante i Stara Godina. Vlada – šofer je poginuo u atentatu, a ostali su osuđeni na doživotni zatvor. Dido Kvaternik je pobjegao (Kvaternik i Pavelić su u odsutnosti osuđeni na smrt).

- Nakon atentata ustaše su smještene na Liparima(logor u Italiji.). Kraljev sin Petar je bio maloljetan, pa je vlast preuzelo namjesništvo od 3 člana (knez Pavle, Radenko Stanković i Ivo Perović, ban Savske banovine). Glavna osoba u namjesništvu je bio knez Pavle.

25. Banovina Hrvatska

- Iako je Stojadinović pao, JRZ je bila na vlasti; Cvetković je trebao sklopiti sporazum s Mačekom, vlada se nije pitala (JRZ).

- Cvetković je u pregovorima s Mačekom nastupao kao opunomoćenik kneza Pavla; za Cetkovića je hrvatsko pitanje najznačajniji dio programa vlade; zbog opasne situacije u Europi, nastojalo se što brže postići sporazum. Srbijanska Udružena opozicija je bila protiv ovakovog rješavanja stvari s Mačekom jer nije priznavala Cvetkovića.

- Prvi susret Cvetkovića i Mačeka je bio 2.4.1939. gdje je dogovoreno da se utvrdi teritorijalni opseg Hrvatske, a zatim i njezin posebni položaj s određenim nadležnostima.

- Pregovori su nastavljeni 15.4.1939. o teritoriju Banovine Hrvatske – spajanje Savske i Primorske banovine + Dubrovnik (Cvetkovićev prijedlog) + Bosanska krajina i Srijem (Maček).

- U spornim dijelovima teritorija određeno je da se održi plebiscit naknadno (27.4.1939). Knez je odbio sporazum zbog odredbe o plebiscitu (+ neslaganje vojnog vrha i srpske opozicije). Konačni tekst sporazuma je potpisan 26.8.1939. između

9

Cvetkovića i Mačeka, na brdu kod Kranja; zatim je Cvetković podnio ostavku vlade, a knez Pavle mu je dao mandat za novu u kojoj je Maček bio potpredsjednik.

- U Cvetković – Mačekovu vladu je ušlo 6 predstavnika SDK (5 HSS + 1 SDS); istog dana je knez objavio Uredbu o Banovini Hrvatskoj i Uredbu o raspuštanju Narodne skupštine i Senata.

- Uredba o Banovini Hrvatskoj je donesena na osnovi članka 116. oktroiranog ustava (široko tumačenje članka). Teritorij Banovine Hrvatske (Savska + Primorska banovina + kotarevi Dubrovnik, Travnik, Fojnica, Brčko, Gradačac, Derventa, Šid, Ilok) je trebao biti konačno određen prilikom konačnog preuređenja države. Nadležnosti BAHR – poljoprivreda, trgovina, industrija, šume, rudnici, građevina, socijalna politika i narodno zdravlje, fizičko odgoj, pravda, prosvjeta i unutarnji poslovi, nadležnosti središnje vlasti: vanjski poslovi, obrana, promet, pošta i financije (zajedničke). BAHR imala je zakonodavnu, upravnu i sudsku autonomiju – zakonodavna (kralj i Hrvatski sabor; dvojako zakonodavstvo); bana je imenovao ban; Vrhovno upravno nadleštvo u BAHR je bila Banska vlast na čelu s banom; ban je postao Ivan Šubašić; Banska vlast je imala 11 odjela. Sudstvo BAHR je bilo potpuno samostalno (redovni sudovi, Upravni, Računarski sud) – nema viših instanci.

- Nova Banovina je bila federalna jedinica unutar centralistički uređene Monarhije – prve osnove složene ili federalne države.

- Sporazum Cvetković – Maček je predviđao da se u novi ustav unese odredba po kojoj se nadležnosti Banovine Hrvatske ne mogu ovoj oduzeti ili smanjiti bez njezina pristanka.

26. Protivnici Banovine Hrvatske

- Srbijanska opozicija je burno reagirala na sporazum Cvetković – Maček → reakcija Demokratske stranke, Radikala oko GO, Stojadinovićeve grupe i Srpskog kulturnog kruga.

- DS je smatrala da je prvo treba preurediti državnu zajednicu, a zatim unutrašnje uređenje države; smatrali su da je sporazum suprotan duhu sporazuma iz Frakašića između SDK i Udružene opozicije; oštro napadaju C – M sporazum tvrdeći da je tako Srbija ostala s neriješenim statusom i da treba formirati srpsku jedinicu i raspisati izbore za NS; pokreće se kampanja ''Srbi na okup'' koja zagovara stvaranje Velike Srbije; jedna grupa u vodstvu stranke podržava sporazum (Ribar, Smiljanić).

- Radikali oko GO u početku je suzdržana prema sporazumu, ali u proljeće 1940. izdaju brošuru kojoj optužuju Mačeka da je odbacio sporazum iz Frakašića, što naposljetku ugrožava jugoslavensku ideju (zbog jačanja nacionalizma –hrv. i srb.); protiv su trijalističkog uređenja države.

- Zemljoradnička stranka više puta mijenja mišljenje o sporazumu, prvo protiv onda za. Stojadinovićeva grupa (Srpska radikalana stranka) se protivi sporazumu i smatra ga diktatom srpskom narodu, stranka u istupima pokazuje velikosrpsku orijentaciju (traže BIH i još nešto). SKK je udruženje intelektualaca na čelu s Slobodanom Jovanovićem; totalna kritika sporazuma, traže osnivanje srpske jedinice, podržavaju kampanju ''Srbi na okup'', smatraju da su Srbi ugroženi.

27. Napad sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju, njezin slom i okupacija

- Iako je Simonićeva vlada uvjeravala Hitlera da ostaje u Trojnom paktu, on 6.4.1941. izvršava napad na Jugoslaviju – bombardiranje Beograda, napad njemačkih trupa preko Bugarske, Mađarske i Austrije + Italija.

10

- Kralj i vlada se povlače u unutrašnjost, a zatim napuštaju zemlju; Maček se vraća u Zagreb, a ostavlja Krvijevića kao svog zamjenika u vladi koji skupa s vladom i banom Banovine (Šubašić) odlazi u inozemstvo. 1

- 7.4.1941. general Janković potpisuje u Beogradu bezuvjetnu kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije.

28. Nastanak NDH i njezine granice

- NASTANAK NDH – nakon puča, Mussolini poziva Pavelića i dogovara prelazak vlasti u ruke ustaša, uz zadovoljenje talijanskih pretenzija na hrvatskoj obali (Dalmacija).

- Nijemcima se Pavelić nije sviđao jer je bio čovjek Rima. Nijemci žele Mačeka na čelu NDH pa šalju Waltera Malletkea i Edmunda Vessenmayera na razgovore Mačekom, ali to Maček odbija.

- Vessenmayer je sa Slavkom Kvaternikom dogovorio proglašenje NDH, koja je proglašena 10.4.1941. (S. Kvaternik preko radija) – nakon tog proglasa o uspostavi NDH, pročitana je Mačekova izjava o potrebi suradnje s novom vladom.

- Proglašenje NDH je rezultat dogovora ustaške skupine u Zagrebu (Kvaternik) i njemačkih predstavnika; u vrijeme proglašenja NDH Pavelić je bio u Italiji. 15.4.1941. Pavelić i 250 ustaša stiže u Zagreb (u Karlovcu dobiva njemačku suglasnost da stupi na čelo NDH).

- U prvoj hrvatskoj državnoj vladi Pavelić je bio predsjednik i mup; S Kvaternik je bio vojskovođa, zamjenik poglavnika i ministar vojske; M. Budak ministar bogoštovlja i nastave. Njemačka vlada je u Zagreb poslala generala Glaise von Horstenaua i poglavnika Siegfrida Kaschea; Talijani također.

- Italija je uvjetovala priznanje NDH rješavanjem granica, odjeljuje se pitanje priznanja od pitanja granica; 18.5.1941. potpisani su Rimski ugovori (3 dokumenta) – prvim dokumentom je utvrđena granica između NDH i Italije (Italija je dobila najrazvijeniji dio obale, a Hrvatska podvelebitski dio hrv. primorja i obalu od Omiša do Dubrovnika); drugim dokumentom NDH se obvezala da neće imati ratnu mornaricu ni podizati vojne objekte na Jadranu; trećim dokumentom definira se politički odnos koji Italija preuzima jamstvo za političku nezavisnost Kraljevine Hrvatske.

- U ugovorima se govori o uspostavi Kraljevine Hrvatske, a Pavelić talijanskom kralju Viktoru Emanuelu III. Nudi krunu kralja Zvonimira; za nositelja krune je određen vojvoda od Spoleta.

- Nakon kapitulacije Italije 1943. NDH uključuje u svoj sastav bivše talijanske posjede. Mađarska je zaposjela Međimurje i tamo je pitanje granice ostalo neriješeno.

- U sporazumu s Hitlerom, u lipnju 1941. proglašena je istočna granica prema Srbiji (od ušća Save u Dunav uzvodno do ušća Drine, uzvodno od Drine do Brusnice i odatle starom granicom između Bosne i Srbije). NDH se protezala do Zemuna.

- Vlada NDH službeno ističe da su granice utvrđene na zapadu, istoku i jugu.

29. Unutarnje ustrojstvo i politički sustav NDH

- Na čelu NDH je poglavnik koji je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, donosi sve zakone i važnije odluke, u njegovim rukama je sva vlast. NDH je bila podijeljena na velike župe (22) na čelu kojih je bio župan kojeg je imenovao Poglavanik; u sklopu župa je bilo 139 kotara, 18 kotarskih ispostava i 978 općina.

- U NDH nije bilo izabranih predstavničkih organa vlasti, pa tako ni Sabora; 24.1.1942. sazvan je Hrvatski državni sabor u koji su ušli svi živući zastupnici posljednjeg HS iz

11

1918.; osnivači HSS, članovi Upravnog vijeća HSP iz 1919.; hrvatski zastupnici izabrani na posljednjim izborima za NS Jugoslavije (1938), doglavnici, pobočnici i povjerenici Glavnog ustaškog stana i 2 predstavnika njemačke manjine (sveukupno 217 zastupnika); Sabor se sastao samo tri puta tijekom 1942. i to ka o reprezentativno, a ne zakonodavno tijelo.

- U NDH nije bilo političkih stranaka; vrhovni organ vlasti i političkog odlučivanja je bio Glavni ustaški stan (poglavnik, doglavnici, pobočnici i povjerenici).

- NDH je progonila pripadnike HSS koji nisu htjeli surađivati s ustašama; Maček je bio u Jasenovcu, a zatim na svom imanju u Kupincu.

- U NDH su postojali redovni i prijeki zatvori; postojali su i koncentracijski logori (Danica kod Koprivnice je prvi osnovani potkraj travnja 1941.; logor Jadovno kraj Gospića; Krušćica kraj Travnika; u Đakovu; Tenja kraj Osijeka; najveći Jasenovac osnovan u ljeto 1941.)

- Teritorij NDH je bio podijeljen u 2 okupacijske zone: njemačku i talijansku.

31. HSS u Drugom svjetskom ratu

- Ustaše zabranjuju sve političke stranke, pa tako i HSS, ali žele privući što više članova i pristaša HSS u ustašku organizaciju.

- U izbjegličkoj vladi su bili Krnjević i Šubašić; Maček se opredijelio za politiku pasiviziranja i čekanja; šalje poruku Churcillu u kojoj kaže da je pogreška izjednačavati marionetsku ustašku vladu s hrvatskim narodom; nada se saveznicima.

- Jedna grupa unutar HSS se priključuje ustašama (Janko Tortić, Lovro Sušić, Stjepan Hefer, Josip Berković); ustaše nastoje pridobiti članove organiziranjem političkog skupa održanog 10.08.1941. na kojem su neki niži predstavnici stanke trebali izraziti javnu podršku ustaškom režimu, Janko Tortić je pročitao izjavu s 120 potpisa; ali ta manifestacija nije utjecala na većinu članova i pristaša HSS; u listopadu 1941. Maček odlazi u Jasenovac radi političke izolacije.

- Predstavnici HSS u novom sazivu HDS ostaju vjerni svojoj stranci i osuđuju uhićenje Mačeka.

- U ožujku 1942. Maček je pušten iz Jasenovca i interniran u Kupinec.

32. Slučaj Lorković-Vokić i drugi pokušaji spašavanja NDH

- Budući da je bilo očigledno da Njemačka neće pobijediti, trebalo je raditi na očuvanju NDH.

- Glavni zagovornici spašavanja NDH i njenog prijelaza na savezničku stranu su bili mup Mladen Lorković i mos Ante Vokić + neki HSS-ovci (Josip Torbar, Ivan Pernar) + dio domobranskog vrha.

- Plan je bio razoružati njemačku vojsku, maknuti Pavelića, uspostaviti novu vladu s HSS-om i pozvati saveznike da se iskrcaju na jadransku obalu. Lorković i Vokić su o svemu obavještavali i Pavelića.

- Pavelić je cijelu akciju raskrinkao Nijemcima (veleposlanik Kasche) u kolovozu 1944. - Na sjednici vlade 30.8.1944. Pavelić je raskrinkao Lorkovića i Vokića pred ostalim

ministrima i umjesto njih je imenovao nove ministre (Frkovića umjesto Lorkovića i Steinfla umjesto Vokića), zatim su uslijedila uhićenja ostalih umješanih u akciju (domobranski časnici, istaknuti HSS-ovci i ustaški dužnosnici); A. Košutić je pobjegao na teritorij NOP-a da ne bude uhićen; Lorković i Vokić su bili zatvoreni u Lepoglavi, gdje su prilikom povlačenja ustaške vlade, u proljeće 1945., ubijeni, kao i HSS-ovci Fardfi i Tomašić.

12

33. KPJ do 1945.

- Od Obznane 1920. KPJ djeluje ilegalno- Tito postaje generalni sekretar KPJ 1937.; program: klasna borba + nacionalno pitanje

(borba protiv velikosrpske hegemonije). - 1937. osnovana KPH pokraj Samobora. - KPH kritizira politički program HSS i sporazum C-M. Nakon napada na Jugoslaviju,

glavni cilj KPJ postaje borba za oslobođenje od okupatora i obnova Jugoslavije; nakon toga promjena cjelokupnog političkog i društvenog sustava; parola ''bratstvo i jedinstvo''.

- KPJ ima organizacije na teritoriju cijele Jugoslavije; u svibnju 1941. u Zagrebu je održano savjetovanje rukovoditelja KPJ s ciljem priprema za oružanu borbu → najbolji oblik partizanski rat; partizanskim jedinicama rukovodi Glavni štab (kasnije Vrhovni štab); iz Zagreba CK i Tito prelaze u Beograd, a zatim na teritorij Zapadne Srbije; 22.06.1941. početak borbe protiv okupatora (Sisački partizanski odred); na teritoriju pod partizanskom kontrolom djelovali su narodnooslobodilački odbori.

34. Uspostava komunističke Jugoslavije te osnovna obilježja režima

- Vladajuću poziciju u novoj Jugoslaviji ima KPJ. - Obnovljena Jugoslavija je podijeljena na 6 država (Slovenija, Hrvatska, BIH, Srbija,

Crna Gora, Makedonija); 8.5.1945. JA ulazi u Zagreb, odmah zatim dolazi i vlada Federalne Države Hrvatske (predsjednik vlade Vladimir Bakarić); u srpnju 1945. ZAVNOH održao četvrto zasjedanje i preimenovao se u Narodni sabor Hrvatske.

- Početkom ožujka 1945, na temelju sporazuma Tito-Šubašić, formirana je jedinstvena jugoslavenska vlada (predsjednik Tito, mvp Šubašić) ; uspostavljeno i Kraljevsko namjesništvo (Srđan Budisavljević, Ante Mandić, Dušan Semec) , 11.11.1945. održani izbori za Ustavotvornu skupštinu;-sudjelovala samo Narodna fronta kao masovna organizacija pod kontrolim KPJ; na prvom zasjedanju 29.11.1945.

- US je ukinula monarhiju i proglasila republiku pod nazivom Federativna Narodna Republika Jugoslavija ( FNRJ); u siječnju 1946. UsSk je izglasila Ustav; FDH mijenja ime u NRH i dobiva Ustav 1947. stvorena je partijska država prema sovjetskom modelu.

- 1945. je provedena i agromna reforma kojom je oduzeta sva zemlja iznad 35 ha; izvršena je i konfiskacija imovine, kao i nacionalizacija imovine; uvedena je planska privreda.

- 1949. provedena prisilna kolektivizacija sela. država po uzoru na Sovjetski Savez- sva vlast je centralitirana u vrh partije po uzoru na Staljinov Sovjetski Savez- država ima utjecaj na privredu; glavni privredni procesi su agrarna reforma i

kolonizacija- kolonizacija je promijenila etničku sliku, posebice se to odnosi na Vojvodinu i Srijem

odakle su istjerani Mađari- privreda u Jugoslaviji je planska, pretpostavlja ulaganje u širokom rasponu,

investicijska razbacivanja, gradnju bez računice- prisilna kolektivizacija seljaka – seljaci su tjerani u radne zadruge- vlada pokušava provesti radničko samoupravljanje- smatralo se da tvornice treba dati radnicima i da će se time slomiti birokratizacija- U državi tada vlada totalitarizam, sve pozicije zauzimaju članovi KP; hrvatskoj je

nametnuta krivnja za ustaške zločine, netolerantan odnos prema Crkvi, povlaštenost Srba

13

35. Kulturna ljevica

- refleksija pitanja o odnosu umjetnosti, književnosti prema političkim sustavima- traje od atentata na Radića pa do kraja Jugoslavije- postoje 4 etape sukoba:

1. etapa socijalističke literature (1928. – 1934.)• to razdoblje obilježeno je dvama atentatima• književnost u službi potreba proletarijata• Krleža se izdvaja protiv sistema dogmi

2. etapa novog realizma (1935. – 1941.)• tri ključna događaja: dolazak nacista na vlast u Njemačkoj;narodna

fronta u Jugoslaviji i početak rata• to je razdoblje obilježeno boljševizmom KPJ• razdoblje otvorenog sukoba Krleža-Đilas• u komunistima pristaše Krleže vide onu snagu koja može donjeti

promjene na Balkanu, ali su protiv staljinizirane revolucije i partije• pobjedu odnosi jača frakcija - Đilasova

3. etapa socijalističkog realizma (1945. – 1948.)• partizanski pokret je pobijedio te uspostavio novi režim• sve u jugoslavvenskoj državi je okrenuto Moskvi• revolucija je ukinula umjetnost kao slobodno izražavanje• etapa najsiromašnija mišlju i duhom

4. etapa novih orijentacija (1949. – 1952.)• etapa sloma književne ljevice• odraz je sukoba sa Staljinom• revolucija ne pripada jednoj partiji nego narodu• lijeva inteligencija se dijeli na tri skupine:

1. žele očuvati stanje do 1949.2. žele odvojiti slobodu umjetničke prakse od partijskog režima3. struja radikalnih socijalističkih staljinista (crnogorska

književnost)

36. Sukob Tita i Kominforma 1948.

- dolazi do kvarenja jugoslavensko-sovjetskog saveza- neslaganje su uzrokovali:

1. poslijeratno uređenje Jugoslavije2. za vrijeme rata Jugoslavija je bila za revolucionarni rat, a Staljin za rat za

neovisnost Rusije3. Titove namjere za boljševizacijom Jugoslavije4. Titova titula maršala koju si uzima5. različiti pogledi na mogućnost revolucija u Jugoslavenskom području (Grčke,

Trsta)6. albansko pitanje

- nakon 1945. Staljin nema revolucionarne namjere- Staljin Tita optužuje za nepoštivanje Kominforma- Pristaše Kominforma nisu imali jedinstven program, spajalo ih je samo slaganje s

rezolucijom- Hrvatski Srbi se priklanjaju centralističkom modelu kojeg Tito polako napušta, a

smatraju da će ga Staljin vratiti

14

37. Osnovna obilježja političkog života u Jugoslaviji do 1971. (samoupravljanje, centralizacija, reformske snage, izbijanje na površinu nacionalnog pitanja)

- u jednopartijskom sustavu je sva vlast visokocentralizirana u partiji, nema slobode, nema opozicije

- najvažnije kod komunista je vlast, vlast i vlast- partijska država je do 1074. samo na papiru bila federativna država- nakon uspostave komunističkog režima u državi vlada totalitarizam, sve pozicije

zauzimaju članovi Komunističke partije - Hrvatskoj je nametnuta krivnja za ustaške zločine, netolerantan odnos prema Crkvi,

povlaštenost Srba- prva Jugoslavija je bila monarhistička, a druga komunistička- Novosadskim dogovorom iz 1954. Hrvati, Srbi i crnogorci govore istim jezikom sa

dva izgovora: ijekavskim i ekavskim- to je bio prvi korak prema jezičnoj unitarizaciji i on je išao prema srbizaciji- Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskog jezika je potakla nacionalno buđenje

hrvatskoga naroda- Matica hrvatska je imala značajnu ulogu u hrvatskom nacionalnom pokretu- propast prve i druge Jugoslavije bilo je neriješeno nacionalno pitanje- Srbi, Hrvati i Slovenci su imali razvijen sustav nacionalne ideologije i prije nego su

spojeni u jednu državu, 1918. i 1945.- komunističko i unitarističko jugoslavenstvo je samo pojačavalo te razlike- nijedan oblik jugoslavenstva se nije uspio pretvoriti u zajednički osjećaj nacionalstva

svih naroda u državi

38. Hrvatski nacionalni pokret

- kontekst pokreta je uklanjanje centralističke unitarističke države- uklanjanje Rankovićeve grupe značilo je slabljenje centralnog vrha- postoje tri nositelja nacionalnih gibanja:

1. novi hrvatski partijski vrh koji se zalaže za promjene gospodarskog i političkog stanja

2. različite kulturne institucije u Hrvatskoj, i to u prvom redu Matica Hrvatska3. studentske i druge udruge mladih

- 1971. Hrvatsko proljeće - politički pokret koji traži veća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije

- politički protivnici nazivali su ga i masovni pokret- hrvatsko proljeće je bio pokret koji je bio prihvaćen od naroda, i mnoge studentske

skupine podržavale su ovaj pokret- Hrvatsko proljeće nije se samo zaustavilo na rješavanju nacionalnog pitanja, već je

išlo i na ekonomiju, novčanu politiku, raspodijelu novca iz federalnog proračuna, te pripajanje prostora Hercegovine Hrvatskoj.

39. Ustav SFRJ iz 1974.

15

- Nakon sloma hrvatskog proljeća donesen je 1974. novi Ustav koji je uvažio i ozakonio sve promjene izvršene amandmanima na prethodni Ustav.

- Tim je ustavom ojačan suverenitet republika i autonomnih pokrajina. - Utvrđeno je pravo svakog naroda na samoodređenje i odcjepljenje.

40. Jugoslavija poslije Tita

- Početkom 1979. umire Kardelj, a 4.5.1980. umire i Tito u Ljubljani. - To dovodi do zaoštravanja krize u Jugoslaviji. - U proljeće 1981. na Kosovu se bune Albanci koji traže svoju republiku. 1984. Srbija

želi ustavne promjene jer se smatralo da Ustav iz 1974. razbija Jugoslaviju, ali ostale republike to odbijaju.

41. Osnovna obilježja širenja velikosrpske politike do 1990.

- 1986. pojavio se Memorandum SANU kao sustavni program velikosrpske agresije protiv velikosrpskih naroda u Jugoslaviji; obnavljanje tradicionalnog velikosrpskog programa.

- Sredinom osamdesetih na čelo SK Srbije dolazi Milošević-cilj: stvaranje jedinstvene srpske države likvidacijom obiju pokrajina, a zatim nametanje Jugoslaviji velikodržavni centralizam kao sredstvo srpske dominacije.

- Tijekom 1988. razvija se mitingoški pokret protiv onih koji se ne slažu s novom srpskom politikom. Rušenje partijskog vodstva Vojvodine ujesen 1988. i Crne Gore u siječnju 1989.

- To omogućava donošenje novog Ustava Srbije kojim su ukinute autonomije pokrajina, udar na rukovodstvo Kosova.

42. Slom SFRJ i uspostava samostalne RH te njezin razvoj do 1995.

- 1989. iz Srbije su inicirani mitinzi Srba po Hrvatskoj, a Srbi nose transparente '' Ovo je Srbija''.

- 1.12.1989. Milošević je planirao pohod na Ljubljanu , ali Slovenci to sprječavaju. Potkraj 1989. Srbija uvodi ekonomsku blokadu Sloveniji i diskriminatorske mjere Hrvatskoj ( zapljena imovine hrv. poduzeća u Srbiji).

- Od 20.1 do 22. 1 1990. održan je Kongres SKJ na kojem dolazi do raspada SKJ. Početkom 1989. počinje se razvijati višestranački život u Hrvatskoj, a u proljeće se osnivaju prve političke stranke u Hrvatskoj.

- Na Kongresu SKH od 11.12 do 13.12 1989. donesena je odluka o legalizaciji višestranačkog sustava u Hrvatskoj.

- U proljeće 1990. održani su prvi višestranački izbori u Hrvatskoj i Sloveniji, na kojima komunisti gube vlast. 30.5.1990 održana je prva sjednica novoizabranog Hrvatskog Sabora Žarko Domljan predsjednik, predsjednik Vlade Stipe Mesić).

- 25.7.1990. usvojene su promjene postojećeg ustava pa SRH mijenja ime u RH. Sredinom kolovoza 1990 u Kninu izbija pobuna Srba.

- 22.12.1990 novi demokratski Ustav RH.

16

- Početkom 1991. pregovori o budućnosti Jugoslavije- U svibnju 1991. na referendumu o samostalnosti 94% glasača glasa za punu

samostalnost i suverenost Hrvatske.- 25.6.1991 HS proglašava Hrvatsku samostalnom i suverenom državom.- Potkraj lipnja 1991.JNA napada Sloveniju , u ljetu 1991. razbuktava se rat u

Hrvatskoj.- 8.10.1991. konačno nakon tromjesečne odgode, tim se danom prekidaju sve

dotadašnje državnopravne veze Hrvatske sa SFRJ.- 15.1.1992.Hrvatsku priznaju članice EZ, a zatim i ostale države- 22.5.1992. Hrvatska je primljena u članstvo UN.

17