POVIJEST MUZEOLOGIJE

- muzeologija se u početku može poistovjetiti s muzeografijom (opisivanje postupaka u procesu sabiranja i rukovanja predmetima)- cijelu povijest muzeologije dijelimo na 4 razdoblja:

1. faza početaka muzeološke misli (do 19. st.)2. protoznanstvena faza (19. st. – 1934)3. empirijsko-deskriptivna faza (1934-1976)4. teoretsko-sintetička faza (1976 do danas)

1. Počeci muzeološke misli (do 19. st.)- stvaraju se temelji organiziranog sabiračkog rada i promišljanja muzejskih zadaća- nekoliko autora su se u renesansno doba počeli baviti problemima funkcioniranja zbirki i muzeja:- Samuel von Quiccheberg – flamanski liječnik; 1565. napisao knjigu Inscriptiones vel tituli theatri amplissimi, complectentis rerum universitatis singulas materias et imagines eximias (Natpisi ili naslovi opsežnog kazališta koje sadrži pojedine stvari i izuzetne slike svijeta; izdao Adam Berg u Münchenu)

à u procesu sabiranja predmeta u zbirke važna je sustavna klasifikacija materijala, daje uvid u renesansni način sakupljanja (motiviran sličnošću predmeta) i interpretacije; piše o kazalištu koje je kazalište pamćenja, u kome su predmeti nosioci memorije- Johan Daniel Major – Unvorgreiffliches Bedenken von Kunst- und Naturalien-Kammern insgemein (Nepristrano razmatranje o umjetničkim i prirodnim komorama); izdana u Kielu 1674.- D. M. B. Valentini – Museum Museorum oder vollständiges Schau-Buhne... (Muzej muzeja ili potpuna pozornica...); izdana u Frankfurtu na Majni 1714.- Caspar F. Neickelius – Museographie oder Anleitung zum rechten Begriff und nützlicher Anlegung der Museorum oder Raritätenkammern (Muzeografija ili uputa za ispravno poimanje i korisno tumačenje muzeja ili komora rijetkosti); izdana u Leipzigu i Breslau 1727. - grupira predmete na prirodne (naturalia) i umjetničke (artificialia) - prvi put spominje termin muzeografija (unosi element budućeg znanstvenog promišljanja) - naziremo problem motivacije i kriterija

- kraj 16. i cijelo 17. st. vrijeme je intezivnog života zbirki i kabineta, pa nastaju pisana djela i vodiči za pregled takvih zbirki: - La Croix du Maine krajem 16. st. izdaje «Najglasovitije knjižnice i kabineti (koje neki zovu sobama čudesa) Francuske, s popisom rijetkih knjiga, medaljona, portreta, kipova ili slika, dragocjenih gema ili ostalih dragocjenosti i rijetkosti koje se mogu vidjeti u kućama kneževa koji sakupljaju takve znamenosti» - Itinerarium Galliae – izdan 1612., itinerer za putnike i posjetioce - Ulysses Belgico-Gallicus (1631) - Nota delli Musei, galerie e ornamenti di Statue e pitture ne' palazzi e ne' giardini di Roma (Bilješka o muzejima, galerijama i ukrasima kipova i slika u palačama i vrtovima Rima; 1664.) - Musaeum Celeberrimum... – izdao ga Georgius de Sepibus u Amsterdamu 1678.

- tekstom i ilustracijama opisuje isusovački Museum Kircherianum u Rimu gdje radi kao kustos - Šveđanin Carl Linné napisao knjige koje pridonose formuliranju novih pristupa skupljanju i muzejskom radu: Systema naturae (Uppsala 1735.) – iznosi klasifikaciju prirodnih vrsta Instructio musei rerum naturalium (Uppsala 1753.) – spomenutu klasifikaciju primjenjuje na prirodoslovne zbirke i muzeje i uspostavlja njihov znanstveni sistematski cilj skupljanja à najava novog razdoblja prosvjetiteljstva i enciklopedizma u kojem će sistematika predmeta postati dominantna u muzejskom sakupljačkom radu

2. Protoznanstvena faza (19. st. do 1934)- 19. st. bavi se utemeljenim proučavanjem muzejske djelatnosti - Danac Thomsen 1836. u Danskom narodnom muzeju starina bavi se modernom klasifikacijom starina (na Linnéov način)- interes se usmjeruje prema povijesti muzeja- 1830. G. Parthey objavljuje Das alexandrische Museum (Berlin) – kasnije utječe na formiranje i razvoj muzeja u Njemačkoj- objavljuju se povijesni pregledi zbirki:

Gustav Klemm: Zur Geschichte der Sammlungen für Wissenschaft und Kunst in Deutschland (Zerbst, 1837)

kompendij Louisa Viardota: Les Musées d'Europe (Pariz, 1860), 5 svezaka

A. Furtwangler: Über Kunstsammlungen in alter und neuer Zeit (München, 1899)

D. Murray: Museums, Their History and Their Use with a Bibliography and List of Museums in the United Kingdom (Glasgow, 1904), 3 sveska

J. Schlosser: Die Kunst- und Wunderkammern der Spätrenaissance (Leipzig, 1908)

V. Schärer: Deutsche Museen. Entstehung und kulturgeschichtliche Bedeutung unserer öffentlichen Kunstsammlungen (Jena, 1913)

- prvi put javlja se termin MUZEOLOGIJA u knjizi Philippa Leopolda Martina: Praxis der Naturgeschichte (1869) à u drugom dijelu pod naslovom «Dermoplastik und Museologie» bavi se izlaganjem i održavanjem prirodoslovnih zbirki kao temeljnim muzeološkim zadatkom vremena- J. G. Th. von Graesse: Die Museologie als Fachwissenschaft (1883) - muzeologija se u ovom tekstu prvi put smatra znanošću koja se bavi područjem muzeja (a temeljne znanstvene discipline određuju i bave se fenomenom skupljanja) à na tome se temelji sadržaj i položaj muzeologije u ½ 20. st. - prvi muzeološki časopisi – nisu bili duga vijeka, ali govore o potrebi da se muzeološka materija publicira redovito, te da se aktualizira 1878. Zeitschrift für allgemeine Museologie und verwandte Wissenschaften – ubrzo prerasta u Zeitschrift für Museologie und Antiquitätenkunde (izlazi u Dresdenu do 1885) 1901. The Museum Journal (London) > odigrali veliku ulogu u razvitku muz. misli, 1905. Museumskunde (Berlin) > iako su bili otvoreniji prikazima muzejske prakse negoli teorije 1924. Museum News – časopis AAM- na prijelazu 19. u 20. st. osnivaju se muzejska udruženja koja snažno djeluju na uspostavljanje muzejske profesije i

posredno utječu na razvitak muzeologije kao znanstvene discipline:

1889. British Isle's Museum Association – BMA

1906. American Association of Museums – AAM

1917. Deutscher Museumbund à njihova pojava dovodi do jačanja međunarodnog položaja struke- 1926. na poticaj Henrya Focillona osniva se «Međunarodni ured za muzeje» pri Ligi naroda – odmah započinje izdavati međunarodni časopis «Mouseion» (1926-1940) – internacionalizira probleme muz. djelatnosti, muz. struke i muzeologije- nastavlja se trend publiciranja muzeoloških priručnika: 1918. J. Schlosser: Die Kunst und Wunderkammern (Leipzig) 1924. N. Homburger: Museologie (Karlsruhe) - pariški časopis «Revue» 1931. provodi međunarodnu anketu o reformi javnih galerija (Th. Schmidt osporava muzejskom predmetu karakter «subjekta», smatrajući ga objektom spoznaje i dokumentom vremena)- 1931. G. Wildenstein u Parizu izdaje «Musées, Enquête internationale sur la réforme» - objavljuje priloge 41 autora iz spomenute ankete à rezime muzeološke misli prije velike konferencije u Madridu 1934.

3. Empirijsko-deskriptivna faza (1934-1976)- omeđuju je: # Konferencija u Madridu 1934.

# osnivanje ICOM's International Committee for Museology (ICOFOM) 1976.- 1934. Konferencija u Madridu - usvaja se novi način pristupa muzeju kao sredstvu kojim se prenose poruke prošlosti u sadašnjost i budućnost - javlja se fenomen ideologizacije muzeja i uloga muzejske izložbe - formuliraju se osnove muzejskog rada u određivanju temeljnih uvjeta, metoda i pokušanih načina stručnog skupljanja, pohranjivanja, održaavnja, obrade i ocjenjivanja muzejskih predmeta kao temeljnih jedinki muzejskog rada - muzej se definira središnjom temom muzeologije - neposredni rezultat konferencije je izdavanje «Muzeografije» - kolektivno djelo u 2 sveska (Pariz,

1937), iznosi muzeološke nazore i definira se opća teoretska razina muzejskog djelovanja tog doba- formulira se pojam muzejskog rada i muzejske struke L. V. Coleman «The Museums in America» (Washington, 1939) Alma S. Wittlin «The Museum: Its History and Its Tasks in Education» (London 1949)- II. svjetski rat dovodi do ubrzane promjene ideja koje su nastale uoči rata- 1946. osniva se International Council of Museums (ICOM) – direktni nasljednik Ureda za muzeje – odmah počinje s bogatom izdavačkom djelatnošću:

ICOM News (od 1948)Museum (zajedno s UNESCOm od 1948)Museums and Monuments – serije

monografija- izbjegava se termin muzeologija, a u uporabi su termini museum studies i Museumskunde- 1950. Jiry Neustupny doktorira na temu «Pitanja moderne muzeologije» à iznosi mišljenje da je muzeologija teorija, a metodologija muzejski rad (time otvara mogućnost da se muzeologija i muzeografija razdvoje)- 1955. sovjetski muzeolozi izdaju «Osnovy sovjetskogo muzejevedenija» gdje zastupaju stajalište da je muzeologija znanost čiji je predmet muzealna djelatnost - srž interesa predstavljaju muzejski predmeti koji čine muzejski zbirni fond; naglašava se potreba znanstvenog istraživanja, ali u okviru svake od relevantnih znanstvenih disciplina - time u SSSRu zanemaruju znanstvenu identifikaciju muzeologije- 1958. u Rio de Janeiru održan je Regionalni muzejski seminar UNESCOa na kome se muzeologija definira kao grana znanja koja proučava ciljeve i organizaciju muzeja, a muzeografija kao tehnika skupljanja i obavljanja muzejskog rada koja se poziva i oslanja na muzeologiju (od tada se takva definicija muzeologije pojavljuje u rječnicima i enciklopedijama)- početkom 1960ih, u Parizu se osniva ICOMov dokumentacijski centar à pribire dokumentacijsku i bibliografsku građu za izučavanje muzeoloških fenomena i elemenata muzejskog rada - ideju dokumentacijksih centara anticipira osnivanje Muzejskog dokumentacionog centra u Zagrebu

1955. na inicijativu A. Bauera, iako on samostalno počinje djelovati tek 1968.- začetak svijesti o potrebi prikupljanja dokumentacijske građe očituje se u «Bibliography of Museums and Museology» W. Clifforda koja izlazi u New Yorku 1923. 1928. izlazi «A Bibliography of Museums and Museum Work» R. Smitha (Washington) 1961. S. F. de Borhegyi sa suradnicima uređuje «Bibliography of Museums and Museum Work 1900-1961» (Milwaukee)- od 1962. izlazi «Izabrana bibliografija inozemne muzeološke literature» u izdanju Muzeološkog kabineta Slovačkog narodnog muzeja u Bratislavi 1968. J. Špet u Pragu izdaje «Bibliographia museologica 1818- 1967» 1962. Jan Jelinek osniva Odjel za muzeologiju u Moravskom muzeju u Brnu, a 1963. Katedru za muzeologiju na Sveučilištu Jan E. Purkyne u Brnu à dakle, tadašnja Čehoslovačka preuzima vodstvo u stvaranju baze na kojoj će se razvijati muzeološka misao- 1960ih G. H. Rivière (Fra) i dalje zastupa i razvija mišljenje da je muzej predmet muzeologije... - pod utjecajem J. Neustupnoga prihvaća specijalnu muzeologiju kao najvažniju disciplinu primjenjene muzeologije- Poljak Wojciech Gluzinski 1963. objavljuje rad gdje kaže da je muzejski rad sabiranje, čuvanje, prorada i konačno izlaganje javnosti muzealnih predmeta - Gluzinski uvrštava muzeologiju među pomoćne povijesne znanosti poput numizmatike, heraldike, itd. - time je osiromašio muzejski pristup; po njegovu mišljenju muzeologija ima izrazito integrativni karakter- 1964. grupa muzeologa iz DDR u časopisu «Neue Museumskunde» iznose stav da je muzeologija samostalna znanost u sustavu pojedinačnih znanosti koja ima specifičan predmet istraživanja, što je egzaktno razlikuje od drugih znanosti à to je korak dalje koji upućuje na informacijsko-dokumentacijsku bit muzejske djelatnosti- 1965. na 7. generalnoj konferenciji ICOMa u New Yorku zaključuje se da teoretsku muzeologiju valja razvijati na sveučilištima, organizirajući posebne tečajeve za školovanje muzejskog osoblja - «teoretski» ovdje znači onaj koji egzistira izvan realne muzejske prakse

- 1967. hrvatski muzeolog Antun Bauer u Muzeologiji (br. 6) objavljuje svoje predavanje gdje muzealni zbirni fond stavlja u središte spoznaje, a time i muzejski predmet, dok muzej kao instituciju ostavlja u drugom planu- 1968. J. Neustupny u knjizi «Museum and Research» (Prag) razlikuje i uvodi pojam opće i specijalne muzeologije: # opća muzeologija – preuzima temeljne postavke koje su zajedničke svim muzejskim predmetima i muzejskom radu kao cjelini (istodobno je korektor specijalnih muzeologija) # specijalne muzeologije – definiraju se na razinama i principima primjene temeljnih znanstvenih disciplina u proučavanju muzejske građe à to je prva sveobuhvatna publikacija o teoriji muzeologije- 1969. Zbynek Z. Stransky u Brnu organizira Međunarodni muzeološki seminar (u okviru Katedre za muzeologiju Sveučilišta Jan E. Purkyne) - utvrđuje sistematiku i metodiku muzeologije, djelatnost muzeja, muzealnost (kao onu stranu stvarnosti koju možemo upoznati samo u prikazu odnosa čovjeka prema stvarnosti), muzealiju (kao predmet koji nosi obilježja muzealnosti), te u muzeologiju uvodi metodologiju teorije spoznaje i teorije vrijednosti - stvara prvi konzistentan muzeološki sustav koji razrađuje na povijesnoj, strukturalnoj i praktičnoj razini - postavlja muzeološke teorije i stavlja ih u odnos s osnovim zadaćama muzejske djelatnosti- od tada se riječ muzeologija opet upotrebljava (muzeologija se prepoznaje kao polje interesa s identitetom) - od 1970. termin muzeologija vraća se u Njemačku, a malo kasnije i u Englesku iako termini museum studies i Museumskunde još uvijek čvrsto egzistiraju- E. Burcaw (SAD) 1975. u knjizi «Introduction to Museum Work» rezimira dotadašnji američki pristup, ne prihvaćajući teorijske muzeološke postavke istočnoeuropskih zemalja- 1971. ICOM i UNESCO odlučuju izdati «Treatise of Museology», ali to nkad nije ostvareno- 1984. Britansko muzejsko društvo izdaje «Manual of Curatorship» u redakciji J. M. A. Thompsona à priručnik za praktični muzejski rad (nema muzeologije u

znanstvenom smislu) – niz vrlo korisnih i preciznih uputa kako raditi u muzeju- u empirijsko-deskriptivnoj fazi jasno je izrečen stav da muzej kao institucija ne može biti predmetom bavljenja muzeologije kao znanosti, već sva ona složena struktura muzejskih predmeta- Stransky 1965., a V. T. Jensen 1975. sumirali su dotadašnja mišljenja o muzeologiji (jedna strana tvrdi da muzeologija nije znanstvena disciplina, a druga da jest...)

4. Teoretsko-sintetička faza (od 1976. do danas)- započinje prepoznavanjem muzejskog predmeta kao INDOK objekta, nosioca kulturne informacije- ova nova faza razvoja nužno se povezuje s formiranjem ICOM's International Committee for Museology (ICOFOM) 1976. - nakon osnivanja ima 13 članova; izrastao u gotovo najbrojniji ICOMov međunarodni komitet i postao glavnom platformom za međunarodnu muzeološku raspravu - djelatnost mu se očituje u organiziranju tematskih simpozija i drugih oblika razmjene mišljenja i publiciranju svjetske muzeološke misli - najaktivniji sudionici ICOFOMovih simpozija do danas su V. Sofka, Z. Z. Stransky, K. Schreiner i P. van Mensch, a aktivnu jezgru Komiteta sačinjava 12 svjetskih muzeologa I. prvo razdoblje (1977-1982) - prvi predsjednik i nosilac djelatnosti u prvom razdoblju bio je Jan Jelinek koji postavlja 2 temeljna pitanja: kakav je profil muzejske struke? i koja je bit znanstvenog istraživanja unutar muzejskog konteksta? -ciljevi su precizno utvrđeni : utemeljiti muzeologiju kao znanstvenu disciplinu; proučiti i pomoći razvoju muzeja i muzejske struke, proučiti njihovu ulogu u društvu, njihove djelatnosti i funkcije; potaknuti kritičku analizu glavnih trendova u muzeologiji. - 2 uspješna simpozija:

1978. u Varšavi – «Identitet istraživanja tipičnih za muzej»

1979. u Torgianu – «Multidisciplinarnost i interdisciplinarnost u

muzejskom radu» - najavljena tema «Sistematika i sistemi u muzeologiji» koja se trebala održati 1980. u Meksiku

doživjela je neuspjeh – Jelinek iz zdravstvenih i političkih razloga nije mogao voditi Komitet i time završava prvo razdoblje; J. Jelinek i A. M. Razgon (SSSR) neće više biti aktivni u kasnijim razdobljima djelovanja ICOFOMa- 1980. izlazi prvi broj Museological Working Papers (MuWoP 1) posvećen temi je li muzeologija znanost ili praktičan muzejski rad, u čijem se izlaženju aktivno angažira V. Sofka – u 15 izvornih priloga muzeologija se uglavnom smatra samostalnom znanstvenom disciplinom, iako s različitim predznacima- 1981. izlazi MuWoP 2 posvećen temi interdisciplinarnosti u muzeologiji; nakon toga zbog novčanih poteškoća MuWoP prestaje izlaziti à iako kratko na sceni, MuWoP je odigrao značajnu ulogu u kataliziranju sazrijevanja muzeološke misli na svjetskom planu, te je otvorio međunarodni muzeološki dijalog ostvarivši usmjereni tematski pristup II. drugo razdoblje (1983-1989) – novi predsjednik Vinoš Sofka (Brno) koji je otvoren na poticaje i više djeluje kao organizator događanja i time kao usmjerivač; široka tematika simpozija održanih za njegova mandata više je analitička u smislu istraživanja mogućih odgovora na praktična i fundamentalna pitanja muzeologije kao discipline - ovo razdoblje karakterizira usavršeni način djelovanja Komiteta koji se očituje u pažljivom programiranju rada, dobro pripremljenim godišnjim savjetovanjima, ekstenzivnom publiciranju raznolikih mišljenja (ICOFOM Study Series – ISS)... - tematika simpozija određivala se za trogodišnje razdoblje u okviru usvojenog programa rada Komiteta i u njezinom formuliranju sudjelovao je najveći broj muzeologa svijeta - u ovom razdoblju istakli su se V. Sofka, P. van Mensch i M. Bellaigue, a pridružili su se i nova imena, pogotovo iz Latinske Amerike (T. Scheiner i M. Horta) - na I. ICOFOMovoj muzeološkoj radionici 1986. u Alt Schwerinu i Berlinu zaključeno je da će muzeologija sazrijevati i da će njezina vrijednost i potreba pridonijeti da bude priznata kao znanstvena disciplina - 1983. W. Gluzinski na simpoziju u Londonu razlikuje stvarnu (real; ona koja se u tom trenutku referira kao empirijsko-deskriptivna) od pretpostavljene (postulated; ona koja će se u budućnosti pojaviti nakon teoretskih diskusija) muzeologije

- na istom simpoziju I. Maroević obrazlaže ideju muzeologije kao dijela informacijske znanosti i istovremeno interpretira muzejski predmet kao izvor i nosilac informacija- 1983. muzeologija je u Hrvatskoj priznata kao znanstvena disciplina u okviru informacijskih znanosti (odlukom Zajednice sveučilišta Hrvatske) – ovo priznanje posljedica je orijentacije B. Težaka i A. Bauera na zajednički postdiplomski studij informacijskih znanosti- 1989. Stransky u referatu na International Summer School of Museology (Brno) proanalizira 3 temeljna kriterija za određivanje muzeologije kao znanstvene discipline: povijesnost, unutarnja logika znanstvenog znanja i objektivna društvena potreba – tako je Stransky usavršio svoj muzeološki znanstveni sustav- Nova muzeologija – pokret koji se 1970ih začeo u Francuskoj na podlozi ignoriranja filozofsko-kritičkog pristupa muzeologiji (koji je u većini istočnoeuropskih zemalja rezultirao marksističkim pristupom) i nezadovoljstva muzejskom praksom i prakseološkim pristupom većine zapadnih zemalja - 1982. u Francuskoj se osniva MNES (Museologie Nouvelle et Experimentation Sociale), a 1983. Pierre Mayrand (Kanada) je na sastanku ICOFOMa pokrenuo inicijativu za osnivanje međunarodnog tijela za novu muzeologiju - 1984. donosi se Quebečka deklaracija - pokret se širi i 1985. u Lisabonu se osniva MINOM – Međunarodni pokret nove muzeologije à temelji se na baštini kao cjelovitom fenomenu u kome se stvara muzeologija zajednice; njezina je baza ekomuzeologija, a temelji se na principu da je muzej bilo gdje, a baština izvor za poboljšanje konteksta zajednice (postala je način života) - ideje nove muzeologije su jedan od pravaca filozofsko-kritičkog pristupa muzeološkog razumijevanja- terminologija – u ovom razdoblju pridodaje joj se velika pažnja; definiranje termina u uporabi može pridonijeti razvoju teorijske misli; razrađena terminologija jedna je od pretpostavki prave znanosti - potreba izrade rječnika termina javlja se u DDRu 1973. - 1974. se u SSSRu, a 1978. u Čehoslovačkoj izdaju posebni muzeološki rječnici - 1986. ICOM u Budimpešti publicira «Dictionarium Museologicum» - usporedni rječnik na 20

jezika koji unosi kratke definicije jedino tamo gdje nema ekvivalentnog termina u drugim jezicima; prevladava engleski i abecedni poredak riječi (Stransky i Bruza zastupaju njemački kao temeljni)- značajka ovog razdoblja je da se muzeologija postupno priznaje kao znanstvena disciplina – glavne kočnice su nejasnoće u odnosu na profil muzeologije prema području kojim se bavi i u odnosu na korist za praktičnu uporabu (+ nedostatak dostupnosti MuWoPa i ISSa što potvrđuje tezu Neustupnoga iz 1968. o maloj citiranosti muzeološke literature i o samodovoljnosti vlastitog mišljenja kod velikog broja autora; nedostatak kritičnosti u muzeologa zamjera i Gluzinski 1987.)- predmet izučavanja muzeologije postupno se definira – muzejski predmet i muzealnost kao osobina predmeta polako dolaze u prvi plan, kao i informacijsko-komunikacijske sposobnosti muzejskih predmeta à time se muzeologija dotiče posebnih odnosa čovjeka i stvarnosti i na taj način dovodi u pitanje i vlastiti naziv - T. Šola 1982. predlaže promjenu naziva muzeologije u heritology (znanost o baštini) ili 1989. u mnemozofija – ali, problem konteksta i unutar njega muzejskog konteksta kao specifičnog fenomena- P. van Mensch 1992. u svom doktoratu «Towards a Methodology of Museology» rezimira tipologiju predmeta znanja muzeologije proanaliziranu unutar ICOFOMa i osnovne pravce pristupa svrsi muzeološkog razumijevanja - analizirajući svrhu muzeološkog razumijevanja ističe 3 pristupa: 1. empirijsko-teoretski pristup u kome se muzeolozi trude razumijeti muzeološke fenomene u njihovom povijesnom i društvenom kontekstu utvrđujući njihovu stvarnu racionalnost; pristup koji je zapravo heuristički 2. prakseološki pristup – u njemu prevladava funkcionalna racionalnost, čiji je cilj primjenjivost u muzejskom radu; njime se projektira strategija ponašanja. 3. filozofsko-kritički pristup – njime se promišljaju razlozi i srž muzeologije; u okviru ovog pristupa razlikuje 3 škole:

a. marksističko-lenjinistička škola – muzeji su ideološki instrumenti

b. nova muzeologija – nezadovoljna je muzejskom praksom i traži izlaz u cjelovitoj baštini

c. kritička muzeologija – postavlja pitanja i na njih traži adekvatne odgovore - definira metodologiju muzeologije, određuje joj predmet znanja i strukturu, a najviše pažnje posvećuje muzejskom predmetu kao nosiocu podataka i informacija - posebno definira muzeološke funkcije kao zaštitu, istraživanje i komunikaciju à time je izmijenio i prestrukturirao 3 osnovne muzeološke teorije Stranskog iz 1970.; na taj je način dao do sada najkonzistentniju teoriju muzeološke metodologije- od 1989. predsjednik ICOFOMa je Nizozemac P. van Mensch – nastoji nastaviti putem V. Sofke, ali s tematski usmjerenijim nizom savjetovanja- Department of Museum Studies (University of Leicester) s direktoricom Susan Pearce krajem 1980ih počinje izdavati serije knjiga pod nazivom «New Research in Museum Studies» - unatoč britanskom nazivu, ide prema istom cilju kao i Stransky, van Mensch, ICOFOM i dr., a to je prema međunarodnom konsenzusu oko muzeologije kao znanstvene discipline- muzeologija kreće prema fazi u kojoj će sintetizirani rezultati pridonijeti rezimiranju i definiranju elemenata na kojima počiva znanost

Razvitak muzeološkog školovanja- jedan od kriterija stvaranja profesije je formalno akademsko obrazovanje stručnjaka, a oblikovanje primjerenog nastavnog plana i programa za školovanje stručnjaka izvire iz temeljnih odrednica znanstvene discipline koja se izučava- stasalost discipline utječe na razinu i kvalitetu školovanja i obrnuto- Francuska: najstarija muzeološka visoka škola osnovana je u Parizu 1882. i kao École de Louvre djeluje i danas – primarno se veže uz umjetničke muzeje i zadržava se na pragmatičnim znanjima nužnim za uspješan rad u muzeju- Češka: prva sveučilišna katedra za muzeologiju osnovana je 1922. na Sveučilištu u Brnu, a vodio ju je Jaroslav Helfert (direktor Moravskog muzeja) – predavanja su se održavala od 1922. do 1939. i opet od 1946. do 1948.

- Jan Jelinek će tek 1963. ustanoviti muzeološki odsjek na istom sveučilištu (prva poslijeratna mogućnost muzeološkog školovanja na sveučilišnoj razini u Europi) - od Jelineka preuzima Z. Z. Stransky koji ga dalje razvija i daje mu međunarodnu reputaciju, a od 1987. djeluje International Summer School of Museology pod pokroviteljstvom UNESCOa- SAD: u Americi se prvi tečajevi za muzeologiju drže 1923. na Sveučilištu Harward i u Fogg Art Museum, a vodi ih J. Sachs - kasnije će ih organizirati AAM i niz drugih institucija, među kojima se ističe Smithsonian Institution - od 1973. AAM primjenjuje načela za muzeološke obrazovne programe- Engleska: u Engleskoj od 1932. BMA organizira muzeološke tečajeve uz rad – tečajevi se pohađaju 2-3 godine pod vodstvom starijeg muzealca, te se nakon obrane napisane teze i ispita stječe diploma - 1966. osnovan je Department of Museum Studies na Sveučilištuu Leicesteru – postao je okosnica muzejskog stručnog obrazovanja u Britaniji i jezgra muzeološkog znanstvenoistraživalačkog rada - 1989. u Bradfordu se osniva Museum Training Institute (MTI) koji organizira stručno osposobljavanje za rad u muzejima svih vrsta; ovaj je oblik krajnje pragmatičan i ne inklinira prema razvijanju muzeološkog znanstvenoistraživalačkog rada kao podlozi za edukaciju- Portugal: u Portugalu se 1932. pokreće studij za kustose umjetničkih muzeja na sveučilišnoj razini – traje do 1974. kad se studij reorganizira u okviru Instituta za muzeologiju- Hrvatska: još 1946. u Zagrebu se počinje predavati muzeologija kao nastavni predmet na Filozofskom fakultetu (za studente pov. umj. i arheologije)

- 1966. otvara se postdiplomski studij muzeologije u okviru Centra za studij bibliotekarstva, informacijskih i dokumentacijskih znanosti, na kojemu se realizirala Bauerova i Težakova ideja o integriranju muzeologije u okvire informacijske znanosti - 1984. osniva se Katedra za muzeologiju u okviru Odsjeka za infromacijske znanosti FF u Zagrebu – osnivač i prvi voditelj je Ivo Maroević – katedra organizira redoviti sveučilišni studij muzeologije kao smjera inf. znanosti, koji se kao dvopredmetni studij (uz obavezni upis jedne od temeljnih znanstvenih disciplina) ostvaruje na FF od 1986. i dopunski studij muzeologije od 1988. (otvoren svim studentima Sveučilišta u Zagrebu)- DDR: u DDRu se 1954. osniva Fachschule für Museologen u Leipzigu, a gotovo istovremeno i Zentralle Fachstelle für Museen u Istočnom Berlinu – tamo se osniva i izdaje časopis «Neue Museumskunde»- Nizozemska: 1976. osniva se Reinwardt Academie u Leidenu (ubrzo postaje jedno od najvažnijih obrazovnih i istraživalačkih muzeoloških središta u Europi) – funkcionira kao visoka škola s trogodišnjim programom studija, a 80ih se formalno priključuje Visokoj školi za umjetnost (Amsterdam School of Arts) i seli se u Amsterdam 1991.- Skandinavija: razl. sveučilišta u Švedskoj (Uppsala, Göteborg i Umea) i u Norveškoj, kao i u posebnim institutima u Danskoj (Museums hojskolen od 1988) i Finskoj obrazovni programi za potencijalne muzejske stručnjake; posebno je razvijeno dopisno školovanje- Kanada: posebno razvija dopisne studije muzeologije – prvi takav se javlja 60ih kao dio CMA (Canadian Museum Association)- Latinska Amerika: prednjače Argentina i Meksiko, a kasnije im se pridružuju Brazil i Kostarika- Azija i Oceanija: prvi odsjek za muzeologiju osniva se 1952. na Fakultetu lijepih umjetnosti Sveučilišta Maharaja Sayarijao u Barodi, a 60ih se osnivaju studiji u

Japanu i Kini; Australija 70ih, a Novi Zeland 80ih se pridružuju svojim programima- veliku ulogu u razvitku muzeološkog obrazovanja odigrao je The ICOM International Committee for the Training of Personnel (ICTOP), osnovan 1968. - na svom prvom simpoziju 1969. u Leicesteru zaključio je da muzeologiju valja priznati kao akademsku disciplinu na razini sveučilišta i muzejske struke, a muzeografiji dati razinu tehničkog obrazovanja - 1971. prihvaćen je The ICOM Common Basic Syllabus for Professional Museum Training – revidiran je i dopunjen 1979. – to je pragmatičan putokaz za sve muzeološke obrazovne programe; iz programa je vidljivo da je pragmatična komponenta nadvladala onu znanstvenoteoretsku i da će pomaci u razvoju muzeološke teorije i metodologije morati utjecati na nove dopune i dorade ovog temeljnog dokumenta- na sastanku ICTOPa u Rimu 1991. izrađen je prijedlog Code of Ethics for Museum Training Programs kao pokušaj normiranja temeljnih etičkih pravila za muzeološke obrazovne programe – ovdje se muzeologija definirala kao grana znanja koja se bavi studijem teorija, postupaka, koncepcija i organizacije muzeja- dakle, ni u 1991. muzeologija u obrazovnim programima još nije dosegnula konsenzus oko njezina uvažavanja kao samostalne znanstvene discipline

M U Z E O G R A F I J A I M U Z E J

MUZEOGRAFIJA- muzeografija – opis muzejskog rada ili u širem značenju naziv za praktičnu ili aplikabilnu razinu muzeologije- muzeografija – poprima značenje opisa muzeja i muzejskih poslova- bavi se pitanjem kako? (muzeologija zašto?)- definira metode izrade dokumentacije muz. istraživanja i djelatnosti (arhiviranje i instaliranje sustava pretraživanja i zaštite; utvrđivanje, organiziranje i provođenje svih relevantnih praktičnih mjera zaštite predmeta baštine u muzejima i in situ; elaboriranje i tehničko provođenje svih oblika komunikacije poruka predmeta i ambijenata ili cjeline baštine)

- u anglosaksonskim zemljama osjeća se dominacija muzeografije koja čak jednim dijelom nadomješćuje muzeologijuà muzeologija se još nije afirimirala na svjetskom planu kao znanstvena disciplina

MUZEJ KAO INSTITUCIJA- muzej je uzrokovao pojavu muzeologije koja se kasnije osamostalila, a muzej joj je tek jedan oblik muzeološkog djelovanja- Peter van Mensch 1987. u muzeologiju uvodi pojam muzeološke ustanove (sve one koje djeluju ili mogu djelovati na planu zaštite baštine i komuniciranju njezinih vrijednosti)

- odvaja pojam muzeja kao institucija (širi) od pojma muzeja kao ustanove (uži pojam)

- muzeologija se bavi muzejem kao institucijom, a muzeografija se bavi pojedinim ustanovama i njihovim vrstama- u muzejima se kumuliraju predmeti kulturne i prirodne baštine, a njihov jezik temelji se na govoru tvari, strukture i oblika- raznolikost muzejskog materijala i njegovih osobina temeljni je činitelj specifičnosti muzeja kao institucije u odnosu na druge muzeološke ustanove

- institucija muzeja (višeslojnost pojma muzej):- kao hram muza donosi duhovnost umjetnosti i

znanja, te edukativnu medijsku misiju- riznica odabranog i skupljenog blaga- prostorni okvir s organizmom (osoblje koje

obavlja mmuzejske poslove)

DEFINICIJA- u najširoj uporabi je ICOMova definicija iz 1974.

«muzej je neprofitna, stalna ustanova u službi društva i njegova razvoja i otvorena javnosti, koja sabire, čuva, istražuje, komunicira i izlaže materijalna svjedočanstva čovjeka i njegove okoline, radi proučavanja, obrazovanja i zabave»- 1989. neznatno je nadopunjena- ova definicija ukazuje na karakter institucije muzeja, određuje njegovu društvenu relevantnost, nabraja temeljne muzeološke funkcije i govori o svrsi koja se time postiže- 1980e usmjerene su prema esencijalističkoj definiciji (bavi se biti institucije):

R. S. August 1983: «muzej je mjesto za sabiranje, uređivanje i zaštitu materijalnih predmeta koji su izazvali nečiju pozornost»

A. Gregorova 1987: «muzej je ustanova u kojoj se primjenjuju i ostvaraju posebni odnosi čovjeka i stvarnosti»

BMA 1984: «muzej je ustanova koja sabire, dokumentira, čuva, izlaže i interpretira materijalna svjedočanstva i pridružene im informacije u interesu javne dobrobiti»

- Peter van Mensch u disertaciji predlaže ovu definiciju:«muzej je stalna muzeološka institucija koja

čuva zbirke predmeta kao dokumenata (corporal documents) i generira znanje o tim dokumentima» - dijelovi definicije: čuva – sabiranje, zaštita, registriranje i dokumentacija predmeta kao dokumenata à razlikuje muzeje od arhiva i knjižnica, pa i botaničkih i zooloških vrtova- muzej je tek jedan od oblika muzeološke institucionalne aplikacije- ICOM u svom statutu pod pojam muzej nekritički i neopravdano svrstava sve oblike muzeološkog djelovanja (zoološki i botanički vrtovi, znanstveni centri, planetariji, konzervatorski zavodi...)

MUZEJSKA USTANOVA- muzejska ustanova konkretan je oblik institucije muzeja- muzej kao ustanova omogućio je nastanak i razvoj muzejske profesije, razvijao je i unaprijeđivao muzejsku tehnologiju, diktirao je načine izgradnje i organizacije muzejskih zgrada- muzejska ustanova afirmirana je u 19. st.- danas dolazi do raznolikih integracijskih procesa – razrađuju se mreže muzeja i muzejski sustavi kojima se pokušava usmjeriti razvoj, dinamika i gustoća pojedinih muzejskih ustanova na određenom području- u pojedinim zemljama osnivaju se središnja tijela koja brinu o problemima unaprijeđivanja i koordiniranja institucionalnog muzejskog rada (Engleska – Komisija za muzeje i galerije, Francuska – Direkcija za muzeje, Škotska – Muzejski savjet...)

1. Klasifikacija muzeja- javlja se s pojavom suvremene muzejske ustanove

- olakšava grupiranje i usmjerivanje muzejskog materijala, može pridonijeti boljoj organizaciji brige i zaštite muzejskih predmeta- P. van Mensch – 4 temeljna parametra za utvrđivanje kriterija za podjelu muzeja:

muzejski predmet muzeološke funkcije muzeološka ustanova društvo

I. kriterij prema vrsti predmeta – najprimjerenije obradio P. van Mensch koji predlaže ovu klasifikaciju: A) multidisciplinarni (opći, enciklopedijski) muzeji B) specijalizirani muzeji

1. interdisciplinarni muzeji2. umjetnički muzeji i muzeji primjenjenih

umjetnosti 3. arheološki i povijesni muzeji4. etnografski muzeji i muzeji kulturne

antropologije5. prirodoslovni muzeji i muzeji fizičke

antropologije6. muzeji znanosti i tehnologije

- jedini mogući nedostatak ove klasifikacije je u prenaglašenoj diferencijaciji između multi- i interdisciplinarnih muzeja (odnosi među predmetima) - interdisciplinarni muzeji udružuju različite vrste predmeta u smislenu cjelinu - multidisciplinarni muzeji sastavljeni su od zbirki koje se individualno mogu klasificirati kao specijalizirani muzejiII. kriterij prema muzeološkim funkcijama – svodi se na funkcije zaštite i prezentacije, a funkcija izučavanja gotovo se i ne spominje kao kriterij - ovaj kriterij nije podesan za provođenje konzistentne klasifikacije - L. Benoist u oblicima načina komuniciranja s publikom vidi mogućnost tipološke razrade:

1. muzej salon – elitistički pristup, tipičan za Francusku i Italiju

2. muzej klub – aktivni demokratski pristup, SAD

3. muzej škola – edukacijski pristup, Rusija4. muzej laboratorij za istraživanje5. muzej atrakcija – okrenut publici

III. organizacijska struktura muzeja – podesna za klasifikaciju jer uključuje mnoge komponente po kojima

se muzeji međusobno mogu razlikovati (smještaj, teritorij, vlasništvo, upravljanje muzejem...) à prema smještaju – ovisan o prostoru u kojem se nalazi: 1. muzeji u izgrađenim muzejskim zgradama

2. muzeji u adaptiranim povijesnim zgradama3. muzeji u autentičnim povijesnim prostorima4. muzeji na otvorenom 5. muzeji u prirodi (graniče s paramuzejima;

pramuzeji – specijalizirane ustanove koje obavljaju neku od muzeoloških aktivnosti, nisu muzeji, a u dodiru su s javnosti) à P van. Mensch povezuje kriterij teritorija i kriterij upravljanja muzejem:

1. privatni muzeji i nezavisni muzeji2. državni muzeji (na različitim razinama,

ovisno o administrativnoj razini) – mogu se razvrstati na:

a. nacionalne muzejeb. regionalne muzejec. gradske muzejed. zavičajne muzeje (i sve niže

razine lokalnih muzeja)

3. muzeji kulturnih ili obrazovnih institucija4. muzeji institucije koji nemaju kulturni

predznak (muzeji tvornica i poduzeća, društava i udruženja)IV. prema kriteriju komunikacije s publikom:

otvoreni i zatvoreni muzeji (topli i hladni)muzeji za normalnu populacijumuzeji za djecumuzeji za učenike i studentemuzeji za hendikepiranemuzeji identiteta (za određene nacionalne i

socijalne grupe)- klasifikacije imaju cilj uređivanja područja muzejske djelatnosti, olakšavanja pregleda i boljeg snalaženja u tom području- Hrvatska: na nacionalnoj razini djeluju prvenstveno specijalizirani muzeji, pa se njihov broj smanjuje, a broj općih muzeja proporcionalno raste kako se spuštamo na gradsku razinu gdje dominiraju opći muzeji – broj specijaliziranih muzeja opet raste kad se spustimo na razinu lokaliteta ili pojedinačne lokalne zbirke

SPECIJALNI MUZEJI OPĆI MUZEJI arheološki nacionalni etnografski regionalni umjetnički gradski povijesni zavičajni tehnički lokalni (s razl. zbirkama) prirodoslovni

spomenička mjesta memorijali

2. Mreža muzeja i matičnost - mreža muzeja je model strukturiranja muzejske djelatnosti na području neke države ili administrativne jedinice, s ciljem odgovarajuće pokrivenosti područja kvalificiranim muzejskim ustanovama- u mreži muzeja očituje se poštovanje specifičnosti muzeja, vertikalna hijerarhija po stručnosti, horizontalna povezanost prema teritoriju i takav raspored pratećih funkcija (zaštita i dokumentacija) koji će biti najdjelotvorniji- mreža muzeja mora biti dinamična tako da propisuje okvire unutar kojih se u definiranim vremenskim razmacima verificira djelatnost i status pojedninih muzejskih ustanova- registar muzejskih ustanova – temeljni dokument kojim se utvrđuje status, rang i djelokrug rada pojedine muzejske ustanove, kao i područje matičnosti- matičnost je organizirani oblik djelovanja koji osigurava jedinstvenost pristupa stručnom i znanstvenom muezejskom radu i obavljanju muzeoloških funkcija, vertikalnu povezanost ustanova višeg i nižeg statusa kroz definiranu hijerarhičnost, organiziranu suradnju među njima, stručnu pomoć i nadzor nad radom muzejskih ustanova, kao i jedinstvenu politiku prikupljanja i potrebne distribucije muzejske građe radi koncentriranja kvalitete i formuliranja kulturnih prostora (područja) na razini države, kroz sve oblike muzejske djelatnosti; matičnost se ostvaruje u 3 oblika međusobne povezanosti muz. ustanova:1. VERTIKALNA POVEZANOST – ostvaruje se među specijalnim muzejima, stalnim

izložbama ili zbirkama- matični muzeji dužni su omogućiti i

organizirati različite oblike kolegijalnog rada (vijeće stručnjaka, kolegije stručnjaka ili stručne grupe)

- matični muzeji pružaju stručnu pomoć i provode stručni nadzor nad radom istovrsnih muzeja niže razine, stalnih izložbi i zbirki; predlažu stalnu ili privremenu razmjenu građe među državni muzejima radi formuliranja jedinstvene kulturne politike2. HORIZONTALNA POVEZANOST – povezivanje prvenstveno općih muzeja radi odgovarajućeg pokrivanja terena i potiče razvijanje integrativnih procesa među muzejima i zbirkama specijalnog tipa

- ova povezanost trebala bi se ostvarivati preko zajednice muzeja na razinama grada, regije ili države3. MREŽNA POVEZANOST – integrira horizontalnu i vertikalnu povezanost muz. ustanova i unutar nje osigurava funkcioniranje djelatnosti od zajedničkog interesa kao što su: - informacijsko-dokumentacijska djelatnost - konzervatorsko-restauratorska djelatnost - istraživalačka muzeološka djelatnost - organizacijska, zakonodavna i integrativna djelatnost à u praksi bi se ostvarivala formiranjem stručnog muzejskog centra ili direkcije za muzeje koji bi bili matični za navedene djelatnosti

3. Organizacija- muzejska ustanova mora zadovoljavati temeljne muzeološke parametre: zaštitu, istraživanje i komunikaciju - da bi zadovoljila te parametre, svaka muz. ustanova treba imati muzejski zbirni fond (muzejska zgrada), mora biti stručno ekipirana i mora imati prostor s odgovarajućom opremom- stručno osoblje i prostor muzeja u funkciji su muzejske građe jer osoblje obavlja muz. funkcije koristeći se muz. građom u prostorima koji su tako strukturirani da to omogućuju- organizacija muz. ustanove očituje se u 3 oblika:

organiziranje muzejske građe po zbirkama organiziranje funkcioniranja muzeja

rasporedom stručnog osoblja po organizacijskim jedinicama

organiziranje prostora muzeja àova 3 oblika međusobno su povezana, utječu jedndi na drruge i ne možemo ih strogo odijelitia. Organiziranje muzejske građe po zbirkama

- organizaciju zbirnog fonda određuju značajke samog fonda i vrste muzejskog materijala kojim zbirni fond raspolaže, kao i tradicija i povijest muz. rada- zbirke su osnovne jedinice po kojima se strukturira muzejski zbirni fond – razlikuju se u općim i specijaliziranim muzejimab. Funkcioniranje muzeja po organizacijskim jedinicama-osnovne djelatnosti muz. ustanove po org. jedinicama:

1. jedinice za upravljanje zbirkama – temeljna djelatnost

2. jedinice za odnose s publikom – komunikacijska uloga

3. konzervatorsko-restauratorske jedinice4. bibliotečno-dokumentacijske jedinice5. tehničke službe6. upravna i administrativna jedinica – uprava,

financije, personalni poslovi- KUSTOSI – osnovna muzejska profesija - bave se muzejskim predmetima i nose cjelokupni muzeološki rad u ustanovi - združuju funkcije zaštite, izučavanja i komunikacije muz. predmeta; visoko obrazovani u temeljnoj zn. disciplini i muzeologiji- REGISTRARI – obavljaju registriranje muz. predmeta i vođenje muz. dokumentacije (elementarne)- DOKUMENTALISTI i BIBLIOTEKARI – sređuju primarne dokumentacije, pripremaju dokumentaciju, obrađuju i daju na korištenje knjige iz muz. bibilioteke- KONZERVATORI, PREPARATORI i RESTAURATORI – bave se preventivnom i kurativnom fizičkom zaštitom muzejskih predmeta- DIZAJNERI, LIKOVNI UMJETNICI... – sudjeluju u pripremanju i realiziranju muzejskih izložbi- MUZEJSKI PEDAGOZI i ANDRAGOZI – bave se odnosima muzeja i publike i u širem smislu odnosima muzeja s javnošću - kreiraju edukacijsku funkciju muzeja; pomažu da se muzejska poruka prenese publici (izložbom, predavanjem, publikacijom, priredbom, ekskurzijom, demonstracijom ili razgovorom)- TEHNIČKE SLUŽBE – pomažu da muzej funkcionira - čuvari i osoblje sigurnosti – brinu za fizičku sigurnost - drugo tehničko osoblje – brinu se za funkcioniranje opreme

à zasebna jedinica u okviru administrativno-upravnog odjela- MUZEJSKA ADMINISTRACIJA i UPRAVA – muzejske funkcije, upravljanje muz. poslova i svi ostali administracijski poslovi (od personalnih do knjigovodstvenih); ne bavi se stručnom problematikom - ravnatelj mora imati muzeološko obrazovanje i punu upravljačku vještinuc. Organiziranje prostora muzeja- muzeološki program i tehnologija muzejskog rada glavni su činitelji u formuliranju projektnog programa izgradnje muzejske arhitekture ili oblikovanja muzejskog prostora- muzejski prostor mora omogućiti integralno funkcioniranje muzejske ustanove kao cjeline i individualno funkcioniranje njenih osnovnih sadržaja- muzeološke funkcije: zaštita, izučavanje i i komunikacija à1. PROSTORI ZA ZAŠTITU MUZEJSKE GRAĐE - spremišta, radionice za konzerviranje, restauriranje i prepariranje - njihova dislokacija poželjna zbog kvalitetnije mjere sigurnosti - potpuno zatvoreni dio, pristup samo muzejskom osoblju2. PROSTORI ZA IZUČAVANJE MUZEJSKE GRAĐE - studijski depoi (uz radne sobe kustosa) - kontrolirani pristup3. PROSTOR ZA KOMUNIKACIJU S PUBLIKOM - u potpunosti omogućen pristup javnosti - recepcija, garderoba i orijentacijski centar - dvorane za stalni postav i povremene izložbe - auditorij za predavanja - knjižnica i dokumentacijski centar – pristup javnosti, ali i osoblja (kao i studijski depoi) uz određenu zaštitu- kvalitetni povijesni prostor može pridonijeti kvalitetnijem prezentiranju muzejskih sadržaja- problemi s povijesnom arhitekturom – unošenje spemišnih i radnih prostora u povijesne ambijente4. RADNI PROSTORI - prostori za smještaj infrastrukturalnih pogona... - izdvojeni, ali opet u dodiru sa sadržajima za publiku kako bi ih mogli opsluživati

T E O R I J A M U Z E O L O G I J E- teorija muzeologije je strukturalna muzeološka razina na kojoj se konstituira sustav apstraktnog muzeološkog mišljenja- temeljni sadržaji muzeologije su baština, smisleni odnos čovjeka prema baštini i uloga baštine u životu čovjeka

MUZEOLOGIJADEFINICIJA- do danas ne postoji konsenzus o definiciji muzeologije- 1958. na regionalnom UNESCOvom seminaru u Rio de Janeiru sudionici su došli do suglasnosti: à muzeologija je nauka kojoj je svrha studij zadataka i djelovanja muzeja, a muzeografija je tehnika sakupljanja i muzejskog rada pozivom na muzeologiju- Zbynek Stransky je 1989. utvrdio 3 temeljna kriterija po kojima je muzeologija znanstvena disciplina:

1. povijesnost2. unutarnja logika znanstvenog znanja –

najpresudniji kriterij, Stransky ga problematizira s 5 pitanja:

a. posebni predmet znanja b. znanstveni jezik c. metode d. vlastiti znanstveni stavovi e. mogućnost uključivanja u postojeći

sustav znanosti3. objektivna društvena potreba

- 1983. W. Gluzinski je uočio dvoslojnost muzeologije: #očekivana muzeologija – bavi se odnosom čovjeka i stvarnosti #stvarna muzeologija – bavi se praktičnim muzejskim problemima koji se odnose na funkcioniranje institucije- definicija P. van Menscha iz 1989.

à muzeologija je znanosti koja se bavi istraživanjem selekcije, održavanja i javnog pristupa materijalnim očitovanjima kulture i prirode koja se čuvaju u institucijama (uglavnom muzejima) u cilju istraživanja, odgoja i rekreacijeà muzeologija je dio informacijskih znanosti koji se bavi izučavanjem identifikacije, zaštite i komuniciranja muzealnosti materijalnih svjedočanstava kulure i prirode (prvenstveno muzealija) radi zaštite ljudske baštine i interpretacije i prijenosa njezinih poruka, kao i oblicima

organiziranog i institucionaliziranog ljudskog djelovanja (uglavnom muzejima) za postizanje navedenih ciljeva

MUZEOLOGIJA KAO DIO INFORMACIJSKIH ZNANOSTI- informacijske znanosti su znanosti koje se bave sustavnim proučavanjem procesa emisije, prikupljanja, odabira, vrednovanja, obrade, pohrane, pronalaženja, prijenosa, raspačavanja, tumačenja, korištenja i zaštite informacija, kao i društvenim komuniciranjem u svim njegovim oblicima- prema UNESCOu muzeologija spada u okvire informacijskih znanosti- muzeologija se bavi sustavnim proučavanjem procesa emisije informacija pohranjenih u predmetima baštine (muzealijama)- muzejski zbirni fond je mjesto čuvanja i zaštite muzealija kao nositelja informacija; muzealija je komunikacijski objekt à muzeologija se bavi društvenim komuniciranjem, razmjenama poruka između ljudi prošlosti i sadašnjosti- pošto je primatelj informacija ograničen, stručnjak treba znati:

očitovati s predmeta realnog svijeta oblikovati identificirane informacije u poruku

i adekvatno je prenijeti posjetitelju (primatelju)

- zabilježeni podatak ili informacija koju nam je emitirala muzealija može se uključiti u klasični IN-DOK sustav – tada preuzima i nosi sva obilježja selektivne informacije- definiranje teorijske jezgre inf. znanosti pokazuje da kulturna informacija još nije u potpunosti izjednačena s drugim oblicima informacija

MUZEALNOST- po Stranskom muzealnost je osnovna osobina muzejskog predmeta (muzealnost je ona strana stvarnosti koju možemo upoznati samo u prikazu odnosa čovjeka prema stvarnosti)à muzealnost je osobina predmeta da u jednoj realnosti bude dokumentom neke druge realnosti, da u sadašnjosti bude dokumentom prošlosti, da u muzeju bude dokumentom nekog drugog prostornog odnosa- materijal i oblik nositelji su muzealnosti

- muzejski predmet je u muzeju nosilac muzealnosti stoga ga Stransky naziva muzealijom à u muzealnoj realnosti u koju je prenesen dokumentira onu realnost iz koje je izdvojen- predmet može biti dokument prostora, vremena ili društva (sinkrono, anasinkrono i u kombinacijama)- V. Schubertova formulirala je određivanje stupnja muzealnosti: 1. primarno vrednovanje – predmet podesan i za dalje analize 2. prepoznavanje – otkriva se značenje predmeta za pojedinu komplementarnu zn. disciplinu 3. sekundarno vrednovanje – stvarno se određuje muzealnost predmeta- komunikacija kulturne poruke može se provoditi i u prostoru, kada nismo u mogućnosti premjestiti predmet iz njegova prirodnog konteksta (pov. građevina, pov. grad, kult. krajolik ili zona, crkve i dvorci, arh. lokaliteti, pov. jezgra, seoske cjeline...)- čin muzealizacije početak je spasa od zaborava à jedna od primarnih zadaća muzeja na zaštiti kulturne i prirodne baštine- muzejska realnost:

KONKRETNA – ako se predmet dislocira iz svoje zatečene stvarnosti i prenosi u drugu, u muzeju izoliranu i stvorenu realnost

APSTRAKTNA – ako predmet ostaje u svojoj fizičkoj realnosti in situ i u njoj preuzima funkciju nositelja muzealnosti

KULTURNI IDENTITET KAO SASTAVNI DIO MUZEALNOSTI- odnosi između muzeologije, muzealnosti i identiteta- identitet označava potpuno podudaranje materijalnog i duhovnog na više društvenih razina sa svrhom da se materijalnim odredi duhovna dimenzija - raspon identiteta u vremenu, prostoru i društvu: vrijeme: prošlost, sadašnjost, budućnost, trajnost, trenutnost, ponavljanje, učestalost prostor: mikroprostor, makroprostor, prirodni, kulturni, urbani, ruralni...

društvo: socijalni, nacionalni, javni ili privatni prostor; pojedinac, grupa, nacija, klasa, religija, čovječanstvo...(npr. identitet islama u urbanim prostorima Balkana u prošlosti)- čuvanjem i prezentiranjem baštine može se znatno djelotvornije iskazivati ili potvrđivati kulturni, prirodni, nacionalni ili neki drugi identitet- predmeti i cjeline kulturne baštine sadrže osobine pomoću kojih se može izraziti neki od mogućih identiteta- identiteti nikad u praksi nisu jednoznačni ili isključivi- muzeologija izučava identitete kao dio muzealnosti i istražuje međuzavisnost osobina predmeta kulturne baštine i muzealija koje pridonose određivanju identiteta

PREDMET MUZEOLOGIJEà predmet muzeologije je izučavanje osobina predmeta ili sklopova kulturne baštine koji mogu organizirano i usmjereno prenositi poruke čovjeka čovjeku ili društvu, iz vremena u vrijeme, u okviru različitih konteksta (primarnih, arheoloških ili muzeoloških)

OKVIR TEORIJSKE JEZGRE INFORMACIJSKIH ZNANOSTIà predmet muzeologije je informacijsko izučavanje nasljeđenog predmetnog svijeta koji nas okružuje i identificiranje njegove muzealnosti, sa svrhom zaštite kulturne i prirodne baštine, kao i interpretacije i komuniciranja njezinih poruka bez vremenskih i prostornih ograničenja, a u funkciji dobrobiti određenog društva- problematika uporabe i zaštite kulturne baštine s kojom ljudi žive i u kojoj žive nadilazi predmet muzeologije- Z. Z. Stransky 1970. je ustvrdio da je predmet muzeologije proučavanje muzealnosti posredstvom muzealija (stvarni i potencijalni muzejski predmeti koji nose obilježja muzealnosti)- model komunikacijskog procesa između čovjeka i predmeta stvarnosti na muzejskom predmetu – muzejski stručnjak kao korisnik i muzejski predmet kao dokument (stručnjak aktualizira poruku predmeta, odgovor na poruku predstavlja informaciju, informacija je krajnji rezultat komunikacijksog procesa, aktualiziranje informacije je završetak procesa) à rezultat takvih procesa u muzejskom radu je smanjivanje polja muzealne

neodređenosti pojedine muzealije i povećanje muzealnog znanja- komunikacijski procesi odvijaju se i na komunikacijskim, a ne samo na spoznajnim razinama muzejskog rada- komunikacijski procesi između posjetitelja na izložbi i muzejskog predmeta formalno su isti kao između istraživača i predmeta u procesu istraživanja, ali i bitno drugačiji jer su popraćeni izborom predmeta i popratnih informacija koje kanaliziraju pažnju i interes posjetitelja- M. Tuđman stvorio je matematički izraz Z=f(R/NO, O, S, D) à informatologija (Z) je funkcija odnosa nositelja oznake (NO), oznake (O), sadržaja (S) i označenoga (D; znanje) ~ muzeološka interpretacija: muzeologija je funkcija odnosa muzealije (M) i znanja, a muzealija je funkcija odnosa materijala (M), oblika (O) i muzealnosti (Z)- dokumentacijski, komukacijski i informacijski pristup predmetu- Težakov E-T-Ak-S-A kompleks à strukturni model koji informacijsko-dokumentacijske sustave određuje kao raspon između emisije (E) i apsorpcije (A) preko transmisije (T), akumulacije (Ak) i selekcije (S) informacijaà predmet muzeološke teorije i prakse je izučavanje apsorpcija informacija iz širokog kruga kulturnih i prirodnih dobara i njihova emisija izlaganjem, publiciranjem ili interpretiranjem (između apsorpcije i emisije nalaze se transmisija – prijenos informacija, akumulacija – stvaranje zbirnih i dokumentacijskih fondova i selekcija – izdvajanje iz realnosti i izdvajanje zbog različitih potreba klasifikacije ili emisije)à time muzejska djelatnost ulazi u okvir IN-DOK sustava, te je muzeologija čvrsto integrirana u sustav informacijskih znanosti (barata izvorima informacija kao dokumentima, dokumentacijom o njima i svim razinama medijskih oblika transmisije predmeta i dokumentacije o njima- Tuđmanov funkcionalni model – apliciran na muzeološki aspekt promatranja povezuje strukturalnu i funkcionalnu analizu muzealije à muzealija je dokument u vremenu, poruka u određenom prostoru i informacija u određenom društvu- baština je neprestani input koji obogaćuje apsorpcijsku bazu INDOK sustava

- teorijska jezgra muzeologije: *muzeološka znanost *muzej kao informacijski sustav *teorija muzealnog odlučivanja *muzealna komunikacija *proučavanje i strukturiranje nositelja i izvora informacija *muzejska dokumentacija *muzej kao specifični in-dok sustav *muzejska klasifikacija *semiotika primjenjena u muzeologiji (semiotika=opća teorija znakova) à ova analiza ostvaruje ključni pomak u odnosu na dosadašnje tretiranje muzeologije kao znanosti o instituciji muzeja ili kao pomoćne znanosti temeljnim znanstvenim disciplinama (muzeologija u okviru inf. znanosti)

ODNOS MUZEOLOGIJE PREMA TEMELJNIM ZNANSTVENIM DISCIPLINAMA- specijalna muzeologija bavi se odnosom muzeologije i onih temeljnih zn. disciplina koje se bave zn. proučavanjem predmeta u muzejskim zbirkama (ali nikad nije razlučen sadržaj muzeološkog istraživanja od onog drugih zn. disciplina)- muzejski predmet postaje temeljnim motivom izučavanja muzeologije i postaje glavnom sponom između muzeologije i temeljnih zn. disciplina à muzeologija se bitno luči od temeljnih zn. disciplina (arheologija, etnologija, prirodne i tehničke znanosti, povijest, pov. umjetnosti)- dokumentacijski, komunikacijski i informacijski slojevi- aspekt stvaranja, tumačenja i prijenosa poruka, prvenstveno čovjekove baštine, postaje važnijim za muzeologiju od izučavanja organizacijskih ili teorijskih pitanja funkcioniranja muzeja kao institucionalizirane djelatnosti- muzejski predmet ima 3 sastavna elementa koji ga identificiraju:

materijal, oblik i značenje materijal – zadan, utvrđujemo ga istraživalačkim postupkom oblik – promjenljiv, pomoću njega može se komunicirati određena poruka

značenje – promjenljivo, neprekidno otkrivamo, uz značenje vežemo osnovnu osobinu muzejskog predmeta, a to je muzealnost- mišljenje – primarni proces i stvaratelj znanja; strukturiraju ga spoznajna, komunikacijska, informacijska funkcija i funkcija pamćenja spoznajna fun. – usmjerena prema imenovanju i primanju predmeta komunikacijska fun. – bavi se diseminacijom i distribucijom znanja informacijska fun. – usmjerena prema organizaciji i selekciji znanja fun. pamćenja – zaštita i pohrana, a manifestira se kroz stabilnost materijala i oblika- u svakoj od navedenih funkcija mišljenja ravnopravno sudjeluju muzeologija i jedna ili više temeljnih znanstvenih disciplina, ali u svakoj od funkcija u različitom omjeru- muzeologija razvija oblike znanja koje stvara i kojima se služi: formatizirano znanje – poteklo iz dokumentacije koja se nalazi i čuva u materijalu i obliku muz. predmeta kontekstualizirano znanje – formulira se na izložbama, u depoima, studijskim depoima...- fenomeni prikaza i iskaza znanja: iskaz – komunikacijski proces, vezan uz sadašnjost prikaz – informacijski proces, akumulira se do sadašnjosti; uvijek slijedi nakon iskaza, ali akumulira sve ranije iskaze; može se poistovjetiti s iskazom, ali mu ne može prethoditi- fenomen vremena u odnosu sustava i objekta: aktualizacija – protječe od sustava prema objektu (općenito prema pojedinačnom); muzeologija referativnost (nasljeđivanje) – od objekta prema sustavu; temeljne znanosti- fenomen vremena – muzeologija se kreće u okviru informacijskog vremena u kojem je dopušteno razdvajanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (daje muzeologiji presudni element različitosti u odnosu na temeljnu znanstvenu disciplinu)- muzeologija se bavi informacijskim, fizičkim ili kronološkim, društvenim, komunikacijskim, dokumentacijskim i povijesnim vremenom- P. van Mensch formulirao je 3 identiteta muzejskih predmeta:

idejni (conceptual identity) – prethodi materijalizaciji predmeta, može ga se nekad i zanemariti; u informacijskom vremenu stvarni (factual i.) – identitet predmeta u trenutku njegova nastanka; u lineranom ili fizičkom vremenu zbiljski (actual i.) - identitet predmeta u trenutku našeg kontakta s njim; u komunikacijskom i dokumentacijskom vremenu à mogli bismo unijeti i pojam povijesnog identiteta ili identiteta trajanja – obuhvaća identitet koji se formulira između nastanka i kontakta s predmetom; u povijesnom i dijelom društvenom vremenu - P. van Mensch razlučuje identitet trajanja na: strukturalni id. – identitet materijalnosti predemta funkcionalni id. – identitet namjene- temeljne zn. discipline najčešće se bave stvarnim identitetom

MUZEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA- muzeološka istraživanja dijele se na 2 velike grupe: temeljna istraživanja – zajednička su svim muzeološkim institucijama i s njima se dolazi do novog znanja s ciljem da se pridonose razvitku muzeologije kao znanstvene discipline (odgovara onome što Stransky zove teoretskim i filozofskim znanjem u muzeologiji) primjenjena istraživanja – provode se radi unaprijeđivanja rješavanja praktičnih problema i tu je udjel temeljnih znanstvenih disciplina mnogo veći (Stransky to znanje naziva empirijskim znanjem)- muzeološka istraživanja utemeljena su na predmetu muzeologije

MUZEJSKI PREDMET/PREDMET BAŠTINEà muzejski predmet je predmet baštine koji je izdvojen iz svoje realnosti da bi u novoj muzejskoj stvarnosti u koju je prenesen bio dokumentom stvarnosti iz koje je izdvojen- predmet baštine je realni predmet koji svojim materijalom i oblikom dokumentira realnost u kojoj je nastao, u kojoj je živio i s kojom je ušao u sadašnjost

SPONA IZMEĐU MUZEOLOGIJE I TEMELJNE ZNAN. DISCIPLINE

- predmet baštine (muzejski predmet–muzealija) temelj je muzeologije, a ujedno i najčešće sastavni činitelj muzejskog zbirnog fonda- s muzeološkog aspekta zanimaju nas prvenstveno predmeti s izraženim svojstvima muzealnosti - selekcija predmeta s muzeološkog aspekta ne provodi se samo zbog činjenice da neki predmet postoji, nego prvenstveno zbog njegovih značajki koje mogu biti na razini znanstvenih, socijalnih ili ostalih vrijednosti slojeva ili pak mogu biti određene kvalitetom rijetkosti, specifičnosti ili ekskluzivnosti- proces identifikacije muzealnosti – postiže se u neposrednom dodiru s muzejskim predmetom; presudna je značajka čovjeka koji prima poruku, poznavanje govora predmeta i jezika kojim se predmeti služe - znanje temeljnih znanstvenih disciplina otvara sve veće mogućnosti čitanja velikog dijela poruka koje emitira potencijalna muzealija ili predmet baštine à dakle, stvarni predmeti svijet koji nas okružuje traži uspostavljanje veza između muzeologije i temeljnih znanstvenih disciplina - muzeološka edukacija omogućuje otkrivanje i konkretiziranje širokog spektra poruka na drugim razinama- komunikacijski procesi odvijaju se i u procesu istraživanja predmeta – stvaraju se nove informacije o predmetima, smanjuje se polje njihove muzealne neodređenosti i povećava polje muzealne određenosti - stvaraju se dvije vrste informacija : znanstvene i kulturne - za znanstvene infromacije važno je poznavanje temeljne znanstvene discipline - u stvaranju kulturnih informacija dominantna je uloga muzeologije (poput vrijednosti, značenja, potrebe čuvanja, društvenih relacija...)- 3 pristupa predmetu: *dokumentacijski pristup – usmjeren je prema nositelju oznake ili materijalnosti predmeta; vezan uz temeljnu zn. disciplinu *komunikacijski pristup – usmjeren prema oznaci, obliku ili značajkama predmeta; uspostavlja odnos između temeljne zn. discipline i muzeologije *informacijski pristup – usmjeren prema sadržaju ili muzealnosti predmeta; orijentiran gotovo isključivo na muzeološki aspekt

- istraživalački pristup temeljnih znanstvenih disciplina služi se uglavnom analitičkim metodama, a muzeološki pristup nastoji primijeniti sintetički pristup (iz analiza bogatih znanstvenim informacijama stvara posebne in-dok sustave)- muzejski predmet/predmet baštine je upravo idealna spona izneđu muzeologije i temeljnih znanstvenih disciplina

IZVOR, NOSITELJ I PRIJENOSNIK INFORMACIJA- muzejski predmet, a i svaki predmet baštine, apsolutni je izvor i nekonvencionalni nositelj informacija- proces emitiranja informacija u dijalogu s predmetom baštine nikad ne završava – novi senzibiliteti, novi ljudi, novi kontekst, odnosno nove okolnosti pod kojima se pristupa dijalogu s predmetom baštine dovest će do otkrivanja i registriranja nove količine informacija- predmet baštine otkriva nam i svoju povijest- klasifikacija zn. disciplina tijekom 19. st. dovela je do klasifikacije predmeta baštine, a posebice do klasifikacije muzeja koji su se specijalizirali za pojedine vrste muzejskih predmeta à to je dovelo do osiromašivanja informacijskih potencijala predmeta i do čvrstih barijera između pojedinih muzeja ili zbirki- ako je muzej kao kolekcija muzejskih predmeta ujedno i skladište bezgraničnih riznica takvih informacija, tada bi se moglo reći da su muzeji definirani informacijski sustavi, a mnogo složeniji su i sklopovi predmeta baštine koji žive u realnom svijetu (građevina, pov. naselje, kult. krajolik)- skupljača često zanima tek jedna razina informacija – ostale razine otkrivaju se kasnije, proučavanjem predmeta- dvojnost pristupa predmetu kao izvoru informacija i mediju (sredstvu) za prijenos informacija zapazio je Peter van Mensch – on ova dva sloja pristupa smatra bitnim u integriranoj metodologiji analize artefakta à proces neprekidnog stvaranja novih informacija ili akumulacije informacija ima i protutežu, a to je emitiranje informacija- emitiranje se izražava na više načina: *direktan dijalog korisnika s predmetom – neposredni kontakt (s vremenom se sve više ograničava da bi se što duže sačuvala fizička cjelovitost predmeta

*publiciranje rezultata istraživanja ili distribuiranje poznatih podataka i informacija posredstvom nekih od konvencionalnih medija *izlaganje – tu predmet baštine postaje istovremeno izvor i medij za prijenos informacija

IZVOR ZNANJA- znanstvene informacije su temelj i sadržaj znanja, dakle možemo povući paralelu između muzejskog predmeta kao izvora informacija i muzejskog predmeta kao izvora znanja- znanje je temelj znanosti, ono je fizička supstancija organizirana tako da sadrži vijest, razultat znanstvenoistraživalačkog rada - znanje je ono što je označeno ili zabilježeno- osobine po kojima predmet može iskazati svoje kvalitete su: materijal, tehnologija (izrade i obrade), izgled i oblik, socijalna funkcija, uporabna vrijednost- značenje koje predmet stječe tijekom svog života (od nastanka do prenošenja u muzejski realitet) je ono muzeološko značenje po kome takav predmet postaje i izvorom znanja (usto što je i izvor informacija)- kombinacije znanstvenog i kulturnog pristupa predmetu je onaj pravi pristup koji će omogućiti da se uvaže sve kvalitete koje jedan muzejski predmet, a analogno tome i predmet baštine, u sebi nosi- muzejski predmet je sam po sebi primarni dokument stvarnosti, a sekundarna dokumentacija je baza znanja što izvire iz muz. predmeta te postoje 2 vrste sekundarne dokumentacije: *temeljna dokumentacija – opisuje i identificira muz. predmet, bilježi znanstveno jasne, selektivne informacije *tumačeća/interpretativna dokumentacija – istražuje kulturne informacije koje su strukturne i ovise o značenju predmeta- za dokumentiranje koristi se pisana riječ (opisi, bilješke, zapisnici, izvještaji, kartoteke...), slika ili 2D prikazivanje izgleda (crtež, tehnički crtež, fotografija, dijapozitiv ili film) ili 3D replika- kao tercijarna dokumentacija javlja se digitalni zapis- dakle, dokumentacija je jedan od oblika pomoću kojih se stvara i akumulira znanje o predmetima i dopušta da se to znanje dalje distribuira- u muzejskim institucijama susrećemo 2 vrste predmeta – međusobno se dosta razlikuju, a njihove osobine bitno utječu na strukturu znanja o njima

1. predmeti u zbirkama – za njih je muzejski život, odnosno život u zbirci, jedini mogući oblik života - ti predmeti su toliko izdvojeni iz realnosti života da moraju živjeti u umjetnom ambijentu à to se prevenstveno odnosi na predmete iskopane iz zemlje; na one koji pripadaju arheološkom sloju prirodoslovni predmeti – moramo ih izdvajati iz njihove pr. okoline i pretvarati u predmete koji više nemaju života arheološki predmeti - i pr. i arheo. predmeti traže posebnu čovjeokovu brigu za svoju dalju egzistenciju 2. predmeti koji mogu živjeti i izvan muzejskih prostora i muz. ambijenta - isto traže zaštitu u muzejskoj stvarnosti (kao i predmeti u zbirkama), ali oni mogu živjeti i izvan muz. ambijenta - to su predmeti u kulturno-povijesnim i umjetničkim muzejima, tehničkim, povijesnim ili antropološkim muzejima - mnogi ovakvi predmeti su mogli egzistirati i u svojem primarnom ambijetu, a da se nisu morali izdvajati u muz. realnost- muzeji bi trebali imati tzv. studijske zbirke u kojima su predmeti razvrstani na pregledan način i dostupni kao potencijalni izvori informacija, a time i znanja, onim ljudima koji se žele njima baviti- u muzeju se formuliraju 2 oblika znanja o predmetu: *formatitizirano u dokumentaciji – na nekom mediju precizno bilježi sve ono što se o predmetu znade

*2. oblik – razvija se u interpretaciji predmeta i njihovih međusobnih odnosa; interpretacija istovremeno može biti: tekstualna – zabilježena u obliku teksta u knjizi, publikaciji... kontekstualna – posredstvom netekstualnih metoda, na muzejskoj izložbi; kontekstualni oblik znanja po svojem je karakteru privremen, jer traje dok postoji kontekst- temeljne znanosti njeguju analitički pristup predmetu, a muzeologija (kao informacijska zn. disciplina) izučava kontekst predmeta - muzelogija izučava način komuniciranja koji je vizualan, auditivan i taktilan (ni u kom slučaju ne tekstualan) – rezultat takvog istraživanja je neformatizirano zanje- uloga muzeja u identifikaciji muzejskog predmeta kao izvora znanja à muzeologija treba razvijati identifikaciju informacija i razlučivanje kulturnih od znanstvenih informacija; treba se baviti stimuliranjem primjene konteksta u nastajanju znanja (stvaranjem posebnih kontekstualnih i/ili simuliranih situacija); u manifestacije koje su tipične za muzeje, muzeologiju i zaštitu baštine treba se pokušati ugraditi dostignuća koja mogu biti od koristi za bolje razumijevanje onog što se može dogoditi u muzeju- muzeologija i muzeološko znanje je afirmacija načina kontekstualiziranja temeljnog ljudskog znanja kako bi ono (posredstvom predmeta baštine kao nositelja informacije) bilo komunicirano ljudskim generacijama- muzejski predmet/predmet baštine kao izvor znanja djeluje u 2 pravca: stimulira stručnjaka i stimulira druge korisnike (publiku)

DOKUMENT

* * *

P. van Mensch – PREDMET – najmanji element materijalne kulture koji ima priznatu i prepoznatljivu funkciju u sebi dokumentarna svojstva predmeta: materijal, povijest, okolina, važnost

Susan Pearce – poruka predmeta odnosi se na njegova fizička svojstva- analizom muzejskog predmeta dobivamo 3 razine podataka:

fizička svojstvafunkcionalna svojstvaodnos predmeta prema kontekstu