Du an Biland i POVIJEST IZBLIZA Biblioteka LIBER MEMORABILIUM Urednik Bozo Rude Recenzenti Mirjana Kasapovi Rade Kalanj 1 Du an Biland i POVIJEST IZBLIZA Memoarski zapisi 1945-2005. Fotografija na naslovnici Marija Braut ISBN 953-6460-60-2 P ROM E T E J Zagreb, 2006. SadA aj Urednika bilje ka Prolog ........ 1945-1965..... 1966......... 1967......... 1968......... 1969......... 1970......... 1971......... 1972......... 1973......... 1974......... 1975......... 1976......... 1977......... 1978......... 1979......... 1980......... 1981......... 1982......... 1983......... 1984......... I B I L A N D 1985................................................279 1986.................................................285 1987................................................293 1988................................................311 1989................................................327 1990................................................343 1991................................................367 1992................................................389 1993................................................413 1994................................................429 1995................................................451 1996................................................463 1997................................................485 1998................................................491 1999................................................497 2000................................................509 2001................................................547 2002................................................585 2003................................................609 2004................................................633 2005................................................657 Epilog ................................................695 Kazalo imena ..........................................707Popis kratica ..........................................725 Bilje ka o autoru .......................................733 *r\ u an Biland i iznimno je zanimljiva linost hrvatskog kulturnog i poli-1/ tikog krug a. Kako je odgajan i kolovan, kako se formirao, tko su mu, do Krle e i Radia, bili i ntelektualni i politiki uzori - kazao je u Prologu. Vojna (partizan u antifa istikom pokretu, slu ba u JNA), politika (Sindikat, SKJ, SKH, Sabor, potpredsjednik RH) i akademska karijera (povjesniar, sveuili ni profesor, dekan, akademik), kao i velik b roj objavljenih znanstvenih djela - omoguili su mu vrlo bliske susrete s glavnim akterima i protagonistima ex-Jugoslavije i moderne Hrvatske, Europe i svijeta. P red nama su dnevniki zapisi i sjeanja o ljudima, dogaajima i vremenima, koja je aut or pro ivljavao u etiri dr ave-re ima, od tridesetih godina pro log stoljea do na ih dana. ije je o izvornim i osobnim svjedoanstvima koji su obilje eni autobiografskim, na tr enutke i ispovjednim tonovima. Ali zato autor nije mijenjao, retu- irao svoju biog rafiju prema "znacima na eg vremena". Naprotiv. Biland i ne prikriva svoja uvjerenja i stavove: etiko pretpostavlja etnikom; svoje hrvatstvo ne taji, a jugoslavenstvo kritiki propituje; dra i mu je pluralizam i dijalog od svakog monizma; zagovara dem okratske procese i razobliuje autokrate; zala e se za socijalno i ekonomski pravedn u Hrvatsku, a ne feti iziranu nacionalnu dr avu. U o trim polemikama i dramatinim polit ikim sukobima Biland i nikad nije bezlian. Nakon svih odu evljenja i razoaranja, na kraj u, u Epilogu ka e: "Pravi trenuci sree bili su samo oni kada bi se poklopili opedru tv eni i osobni interesi, elje i ostvarenja. Ipak, svome potomstvu i svima ostalima e lim bolji ivot od ovog kojeg sam ivio i pre ivio." A svojim sugovornicima, "naknadno m pameu", ni ta ne dodaje, ne "pakira". Samo pa ljivo bilje i njihove rijei, razmi ljanja i prosudbe. Zato su svi sugovornici navedeni punim imenom i prezimenom, a razgov ori oznaeni datumom i mjestom. Da bi itatelji lak e pratili kronologiju burnih previ ranja i sukoba svake vrste -knjigu smo opremili kazalom imena i kraticama, a na poetku svake godine istaknuli kljune dogaaje i teme. Bozo Rude Ph.oZ.oq Zavr iv i Memoarske zapise zapitah se hoe li se ljudi zainteresirati tko je autor, gd je se rodio i kolovao, a posebno kako je pre ivio Drugi svjetski rat. Odluih takvu e ventualnu znati elju popuniti ovim Prologom. Kao sedmo dijete oca Ivana i majke Anelije, rodio sam se 20. srpnja 1924. godine u selu Maljkovu, u podno ju planine Svilaje i blizu planinske, rijeke Cetine, u Si njskoj krajini. U roku manjem od godinu dana nakon moga roenja, umrla su petorica moje brae u dobi od pet do 18 godina. Njihova imena su Marijan, Mate, tipan, Fran o i Josip. U proljee 1925. godine ostao sam kao jedinac svojih roditelja. Dvije g odine kasnije, rodio se brat Josip. Za tu biblijsku tragediju doznao sam sluajno tek 1936. godine, kada sam imao 12 g odina, jer je bio narodni obiaj u tom kraju da se takva nepre-boljiva tuga ne spo minje bez nu de. Nikada nisam doznao uzroke smrti -majka se zaudila mome pitanju je su li pozvali lijenika, rekav i da u na em kraju to nitko nije inio. Kasnije sam slu ao da bi to mogla biti pandemija, koju su ljudi zvali groznicom " panjolkom". U strah u za ivot estoga sina, kao bebu su me odnijeli pred oltar Majke Bo je, Gospe Sinjske , i obeali da e me posvetiti Crkvi - dati franjevcima u Sinju na kolovanje za sveeni ka. Jednoga dana, kao djeak, zapitao sam majku i oca kako su mogli pre ivjeti smrt peto rice sinova? Majka ree: "Sinko, oni su oti li u nebo, tamo su aneli i mene tamo ekaju ." Otac ree: "Uz ognji te gledam est sinova, a znadem da ne mogu s ono malo zemlje s ve vas prehraniti. Bog je to uo i uzeo ih sebi, jer na tako malo zemlje vama ivota ne bi bilo." Moje maleno selo, Maljkovo, vjerojatno je nastalo naseljavanjem katolika iz Turs ke Bosne - podruje Rame - u doba Kandijskog rata izmeu Turske i Venecije (1645-166 9). Od tada do Drugoga svjetskog rata ljudi su ivjeli kao u starom zaviaju. U kuama pedesetak obitelji nema ni jedne sitnice koja bi podsjeala na industrijsko doba. Kue su bile blizu, ali, naravno, bez ulice i toliko odvojene da ima ne to malo pro stora za vrti i "nu du", jer niti jedna BI LANDZ I C kua nije imala nu nik, pa se govorilo "Oti ao je iza kue". Kue su zidali seljaci samouc i od prirunog kamena, pokrivene kamenim ploama. U njima su uglavnom ivjeli zajednoukuani i domae ivotinje - ovce, koze, goveda, svinje, koko i. Ako je kua prizemna, ona je pleterom od prua podijeljena na dio za eljad i na dio za stoku. Inae, e e je stoka bila u niskom, a ukuani na visokom prizemlju, odvojeni drvenim daskama, naravno, prirunim, tako da smo mi djeca golim okom mogli gledati stoku u prizemlju. Niti j edna obitelj nije imala u kui sobu. Naravno, ni dimnjak. U kui je ognji te iz kojega se dim dizao prema krovu i nestajao. U kuama nije bilo ni ta metalnoga - lonci za kuhanje i peke za kruh nabavljeni su od lonara, lice drvene, zdjele za jelo drvene , posuda za vodu drvena bukara, iz koje pije jedno za drugim, cipele nepoznate, svi nose opanke, odijelo rune izrade od vune, donje rublje kao imenica nepoznato. Godi nji urod itarica dostatan, ako godina nije bila jako su na. Bijelo bra no nepoznat o - ito se mljelo u vodenicama na Cetini, kruh se pekao na aru ispod peke, a za Bo i i Uskrs poneki iz Sinja donosili bi pekarski kruh koji su zvali "kolaem", pa se n azivao i "turtom". Djevojke se nisu ogledale na ogledalu, jer ogledala gotovo nije ni bilo, nego na d vodom u loncu. U osnovnu kolu po ao sam s osam godina. kola je imala samo jednu prostoriju, pa su ac i sva etiri razreda bili zajedno. Uitelj je pouavao as jednu, as drugu grupicu djece. To se svelo na itanje, pisanje i raunanje - sve na kolskoj drvenoj tabli. Za dugih noi, od jeseni do proljea, kada nema poljoprivrednih radova, ukuani, a obin o su to tri generacije s petnaest do dvadeset lanova, sjede uz vatru ognji ta i pria ju. U sjeanje mi se urezala jedna starica potpuno sijede kose koja je izmi ljala vr zina kola vukodlaka, vila, vilenjaka i vje tica, koji dovode ljude u dramatine zapl ete i rasplete. Nou, nakon tih pria, u snu su mi se ponovno javljale te sablasti. Takve su me prie odbijale, pa sam se sve vi e znao pri uljati uz odrasle ljude i slu at i njihove prie. Moj stric Luka, iako nepismen, znao je napamet junake hajduke i uskoke pjesme, pose bno one Kaia Mio ia, u kojima su neprijatelji uvijek Turci, koje naje e pobjeuju junaci tolici (kauri). Jo pa ljivije sam slu ao prie seljaka iz rata s Talijanima, od 1916. d o 1918. godine. Sjeam se prie prema kojoj Svevi nji Bog po anelu pod jastuk Svetom oc u papi alje pismo za cara Franju Josipa, koji upravlja carevinom po Bo jim uputama. Neki su u to duboko vjerovali, a neki su se i smijuljili. Ti biv i ratnici natjec ali su se u svojoj odanosti habsbur kom caru Franji Josipu. U toj odanosti caru bi la je POVIJEST IZBLIZA jedna pukotina koju je moj otac ubacivao. Naime, on je na talijanskoj fronti ran jen, pa se lijeio u bolnici u Beu. Tamo je le ao s jednim uiteljem iz Splita koji mu je pripovijedao kako je neki austrijski car pogubio hrvatske velika e, Zrinske i F rankopane. Njega se najvi e dojmila tu na sudbina supruge Katarine. Do tada on nije imao nikakve nacionalne svijesti - nije ni znao da je Hrvat. Nakon to ga je taj ui telj nacionalno osvijestio, otac pria kako je toliko zamrzio Nijemce da bi Beane n ajradije bacao u Dunav. U djetinjstvu me muilo i pitanje o Bogu. Uveer se okupe svi ukuani slu ajui molitve st rica Luke. To je trajalo po dva sata - na stotine Oena a, Zdravo Marija i Vjerovanj a. Na tu molitvu djeca su pozivana u sumrak, u trenutku igre, ali smo, slu ajui mol itve, i dalje mislili na svoje igre. Kada mi se u mislima pojavi sumnja u Boga, istoga trenutka pomislim kako sam time ve uinio veliki grijeh, pa pobjegnem od "avo la" koji me je opinio da posumnjam u Boga. Bilje im jedan dogaaj povodom parlamentarnih izbora 1935. godine. Na tim izborima v oa HSS-a Vladko Maek dobio je u selu sto posto glasova seljaka - ene nisu imale pra vo glasa. Pod tim dojmom, na zidu kole napisao sam: " ivio Maek, doli kralj!", to se odnosilo na Aleksandra Karaorevia, iako je on bio ve ubijen, 1934. godine. Uitelj me prijavio vlastima, pa me je otac izgrdio, rekav i kako je jednom opinskom glavaru d ao pr ut da me za titi. ao mu je bilo pr uta, ali drago da mu sin ide njegovim stopama. Nakon zavr ene etverogodi nje osnovne kole, 1936. godine, do lo je vrijeme da se ispuni zavjet Gospi Sinjskoj - odveden sam u Franjevaku klasinu gimnaziju u Sinju. Tada s am prvi put dobio graansko odijelo i cipele. Svi nastavnici su bili fratri - neki i s doktoratom znanosti. Od politike jedino se spominjao graanski rat u panjolsko j. Taj rat nam je prikazivan kao borba za spas vjere od komunizma, koji se iri iz Rusije. Iz sjemeni ta sam za vrijeme ferja sa stricem Jurom odlazio na planinu Svilaju, gdje su se na visini od oko 1 300 metara dr ale ovce na ispa i. Nou se ponekad ulo zavij anje vukova - stric bi me smirivao da se ne bojim, jer smo i mi i ovce zatvorene u kamenoj staji, a uvaju nas i sna ni psi ovari. Gradska djeca u gimnaziji na nas sa sela gledala su podcjenjivaki. Nisam se mogao lako prilagoditi, osjeao sam se kao sirotan seljai meu gospodskom djecom. I onda, n akon zavr ena dva razreda gimnazije, do lo je do prekretnice. Otac Ivan je 1938. godine, prodav i dio pripadajue stoke i zemlje brai Luki i Juri, odselio u Slavoniju, u prelijepo selo Feriance blizu Na ica, koje je bilo urbanizir ano s ulicama i trgom, slino onima u malim gradovima. __..............._ 11 B I L A N D 1 S olak anjem sam nekako napustio sjemeni te i godinu dana, kao mali seljai, pomagao oc u u poljoprivrednim radovima. Otac je tolerirao prekid moga kolovanja, jer se zan osio nadom da mu sinovi imaju ansu razviti obiteljsko gospodarstvo u Slavoniji, k oja*ga je odu evila svojom plodnom zemljom. Ipak, nakon godinu dana uspio sam nagovoriti oca da nastavim gimnaziju u Osijeku . Putovao sam svako jutro vlakom 56 kilometara, a to znai ukupno 112 kilometara, ustajui u pet sati ujutro i vraajui se kui u tri poslijepodne. Iako je u Dalmaciji ostavio kosti svojih predaka i svoje estero djece, te prekr io zavjet Bogu da e mu sin biti sveenik, otac je preselio u Slavoniju, to govori kolik o je bio gladan za zemljom. Iznimno marljiv - nikad nije u krevetu doekao izlazak Sunca, otac je za tri godine toliko unaprijedio svoj posjed od osam jutara zeml je da se time svrstao u red seljaka srednjaka. U Feriancima sam se dru io s nekoliko vr njaka srednjo kolaca. Krajem 1939. godine u se lo se iz Sremske Mitrovice vratio Franjo Jelovi, gdje je kao komunist robijao 12 godina i tamo se dru io s buduim voama revolucije - spominjao je Mo u Pijadu i Andriju Hebranga. Mi smo bili znati eljni pa smo rado slu ali njegove prie s robije, a on je opet volio da nas privede svojoj ideologiji. U selo se iz Zagreba 1938. godine vratio Jakov Buljan, prvi doktor prava u tome kraju, i zaposlio se kao odvjetniki pripravnik u Na icama. Bio je izrazito lijevi h aesesovac. Moj prvi susjed, Stipe Buljan, tek je u Osijeku zavr io Trgovaku akademi ju i takoer se ukljuio u na u samoniklu ljeviar-sku grupu. Bio je izrazito markantan mladi, ali je odmah nakon rata umro od tuberkuloze. Svi seljaci bili su uz HSS, a li ga mi mladi nismo osjeali. Stranka nije imala omladinsku organizaciju. O usta am a nitko od nas nije uo nijedne rijei, sve do osnivanja Pavelieve NDH, 1941. godine. U te dvije i pol godine, od 1938. do 1941, mi djeaci nismo uli za pojmove fa izam, n acizam, komunizam. U na im glavama funkcionirale su dr ave, a ne ideologije. Slu ali s mo pozitivne prie o Rusiji, a u Njemakoj smo gledali antislavensku zemlju, dijelom i pod utjecajem Stjepana Radia, kojega sam do ivljavao kao velikoga panslavista. M ojemu antigermanstvu pridonijeli su i neki povijesni izvori i literatura, posebn o Kumiiev povijesni roman Urota zrinsko-frankopanska. Kada je 1. rujna 1939. izbio Drugi svjetski rat, definitivno sam bio protiv Njemake, manje zbog nacizma, o ko jemu nisam ni ta znao, nego vi e zbog osjeaja opasnosti po slavenske narode, a time i po Hrvate. S druge strane, o Rusiji se govorilo kao o zemlji revolucije koja je sru ila kapitalizam. POVIJEST IZBLIZA Moja mala "ljeviarska" grupa srednjo kolaca do poetka Drugoga svjetskog rata nije im ala nikakve veze s partijskim organizacijama. udno je, ali istinito, da smo mi u svome neznanju mislili kako je Miroslav Krle a komunistiki voa, ako ne prvi, ono jed an od elnika KPJ, iako je on tada, kada smo tako o njemu mislili, 1939. godine, b io u estokom sukobu s KPJ. Slino je bilo i u Osijeku, gdje na a mala skupina gimnazi jalaca ljeviarskog opredjeljenja, nije imala nikakva kontakta s organizacijom KPH ili SKOJ-a u gradu Osijeku. Uspostavu NDH, 6. travnja 1941. godine, ulazak VVehrmachta u moje selo Feriance, 9. travnja 1941. godine, i kapitulaciju Kraljevina Jugoslavije do ivio sam s pomij e anim i nejasnim mislima. Seljaci su bili sretni to je izbjegnut rat. Nisam osjeao nikakvu bol za Jugoslavijom, ali ni radost stvaranja NDH, u kontekstu svog "anti germanstva". Tri dana su njemake motorizirane trupe prolazile kroz selo u pravcu istone Slavonije i dalje prema istoku. Jedna motorizirana kolona je prenoila u sel u, pa su se ljudi tamo okupili i divili se kako izgledaju ti sna ni, obrijani i veseli vojnici. Nekoliko dana nisam izlazio na ulicu, jer sam uo da je moj prvi sus jed, ratnik iz Prvoga svjetskog rata, zapitkivao "Gdje je sada mali Biland i da vid i ovu nepobjedivu njemaku silu!" U ljetu 1941. godine moja je grupica napravila prvu malu sabota u protiv vlasti ND H. Naime, usta ka vlast je na vr ilice postavila evidentiare da zapisuju koliko su se ljaci ovr ili p enice, kako bi znali odrediti visinu otkupa za dr avu. Moj vr njak, Ivic a Domjanovi, pisar u opini, za mene je falsificirao rje enje za evidentiara za vr ilici , a ja sam svakom seljaku upisivao manje p enice nego to je stvarno bilo. Moj kolega Augustin Agoti zaposlio se u po ti, pa nam je omoguio slu ati Radio London i Moskvu. Radio Moskva me je razoarala i ra alostila. Naime, 22. lipnja 1941. godin e zapoela je divovska borba, na ivot i smrt, izmeu dvije najvee europske nacije i dr a ve, izmeu Njemake i Rusije. U prvim danima i mjesecima munjevitog prodora, Wehrmac ht je prodirao u Bjelorusiju i Ukrajinu, o emu je govorio Radio London, a Radio M oskva pria o ivotu kolhoznika i udarnikom radu radnika. O ratnim operacijama gotovo ni rijei. U prvim danima rata moja samonikla skojevska grupa bila je sigurna da e Rusi za n ekoliko mjeseci slomiti Hitlerovu Njemaku, a kada smo doznali o dubokom prodoru V Vehrmachta u Rusiju, smatrali smo da se Crvena armija planski povlai kako bi osva jae to dublje uvukla u nesavladiva prostranstva velike Rusije, pripremajui im sudbi nu velike Napoleonove vojske 1812. godine. U svojim djeakim glavama nismo toliko v idjeli ideologiju i prema B I L A N D I njoj cijenili dogaaje, nego kvantitete - nasuprot Njemakoj gledali smo Rusiju, pro storno najveu zemlju na ega planeta, zatim najvei imperij svijeta - Veliku Britaniju , a njima e se, vjerovali smo, prikljuiti i SAD. Dakle, nasuprot oko 70 milijuna N ijemata, u na im mislima stoji gotovo milijarda ljudi, pa smo vrsto vjerovali da e N jemaka biti pora ena. Tada nismo itali, a nismo ni znali da postoje, usta ke listove Hrvatski narod, Spremnost itd. - koji su pisali o buduem tisugodi njem svjetskom po retku koji e stvoriti Njemaka i njeni saveznici. Dakle, mali seljaii bili su "pametn iji" od usta kih prvaka i njihovih propagandista. udno, ali istinito. Tek u ljeto 1941. godine povezali smo se s Josipom Mesiem te njegovim bratom Ivic om i Mirkom Bo koviem, koji su, kako smo mi tada shvatili, bili lanovi Opinskog komit eta KPH Orahovica. Oni su nam davali letke KPH. Ne znam kako, ali policija je nou upala u moju kuu, a ja sam u d epu kaputa imao letke KPH. Iskoristio sam no na putu do opinskog poglavarstva i upao letke, pu tajui ih niz nogavice te ih se do zatvora uspio osloboditi. Tamo su ve bili dovedeni robija Franjo Jelovi, dr. Jakov Buljan i Ivica Domjanovi. Odvedeni smo u kotarsko poglavarstvo Na ice, gdje smo bili zatvor eni. uv i da smo zatvoreni, skupina seljaka je do la u Kotarsko poglavarstvo i pritiskom n as uspjela osloboditi. Meutim, i nakon toga sam nastavio s ilegalnim djelovanjem i im je zavr ila kolska godina, 1942, na svoj osamnaesti roendan, oti ao sam 20. srpnja 1942. godine, zajedno s Josipom Mesiem, u partizane na planininu Papuk, gdje je od ranije djelovao Papuki partizanski odred. Moj dojam iz prvih nekoliko mjeseci bio je muan. Umjesto ljudi revolucionarnog, p a i intelektualnog profila, na ao sam se u dru tvu mladih polupismenih seljaka, veino m Srba iz krndijsko-papukih sela. Dodu e, oni su me primili kao "princa". Jedne noi, spavajui pod bukvom, slu ao sam kako govore da e sigurno pobijediti, jer sad ve ima mnogo Hrvata, a dolaze im i "intelektualci", spominjui moje ime. Povremeno sam na s partizane do ivljavao kao hajduke iz turskih vremena. Nakon dva mjeseca imenovan sam za politkomesara voda, a ujesen 1942. godine i za lana taba bataljuna. Time mi je na "srce i du u" pala te ka briga za ivot tih mladih l judi. Takva golema odgovornost sve vi e me je odvajala od "crnih misli". Istodobno su se s tim polupismenim mladiima proraivale ideolo ke teme. Morao sam se prihvatit i uloge predavaa s temama kao to su "Seljako i nacionalno pitanje", "Monarhofa istika diktatura u Kraljevini Jugoslaviji", "Osnovni pojmovi o robnoj proizvodnji i tr i tu ", "O POVIJEST IZBLIZA Lenjinovom radu o imperijalizmu kao zadnjoj fazi kapitalizma". Sve to, naravno, u duhu politikog programa "Nema povratka na staro". Ti mladii slu ali su bez ikakve diskusije, pa su me se dojmili kao bijeli papir na kojemu se prvi puta ucrtavajuneki pojmovi o kojima oni nikada nisu ni ta uli. Ve potkraj 1942. godine imenovan sam za politkomesara bataljuna Prve slavonske br igade, ali ve 20. prosinca 1942. postavljen sam za sekretara Okru nog komiteta SKOJ -a Osjekog okruga, u kojemu je bilo 5 kotare-va. Napustio sam borbenu jedinicu i oti ao "na teren", na planinu Dilj, vrlo blizu Slavonskog Broda, odakle sam, kao i z baze, odlazio u sela oko Slavonskog Broda, oko akova, Valpova, Vukovara i Osije ka, gdje sam formirao opinska i gradska rukovodstva SKOJ-a i omladine. Nou sam vi e puta, naroito 1943. godine, "upadao" i u svoje selo Feri-ance, u kojemu sam formirao omladinsku organizaciju, pa je tijekom te i 1944. godine u partizan e do lo oko 200 mladia. Inae, selo je imalo oko 2 600 stanovnika, to po vojnim kriter ijima znai da je odziv u partizane bio stopostotni. Usta ama se prikljuilo samo etiri , pet ljudi, ali su vojni obveznici uglavnom odlazili u domobrane, odakle su mno gi prelazili u partizane. Sk.upi.no. paxtiza.no. Iz FeJu.ca.naca I Oiahov-ice., jeA&.n 1943. Svi. izmeu 7 7 -i 22 godine. i 1 L A N D I Tni. Katna. politika u XXI. bhA.Qa.dA., 7. Atu.de.noga 1943: Stavko Blagojcvi, Viagoljuh Ad i i VuZan Biland i. Bni-gada je. Vii mjQJ>zca. odA avaZa ilobodnim gfiad Kopnlvnlca, a 6a biti. njaci. Nakon sedam mjeseci "krstarenja" po terenu Okruga Osijek, upuen sam u 21. brigadu za komesara bataljuna. Iz te faze nezaboravan mi je napad na Koprivnicu, izvr en 7. studenoga 1943. godine, u ast Oktobarske revolucije, to je jedan od indikatora ideolo kog usmjerenja pokreta. Razoru ali smo cijeli garnizon domobrana, kojima sam odr ao vi e predavanja, pozivajui ih u partizane. Govori su, naravno, bili u duhu pla tforme NOB-a i kritike usta kog re ima NDH te borbe protiv eventualne budue obnove Kr aljevine Jugoslavije, koju smo uvijek prikazivali kao dr avu socijalnog izrabljiva nja i tamnicom naroda. Inae, i partizani su imali svoje ikone. Za komuniste to su bili Marx, Engels, Len jin i Staljin. Za naj iru javnost ikone su bili Churchill, Roosevelt i Staljin, ka o "velike voe" svjetske antifa istike koalicije. Hrvatskim masama kao ikone smo pred stavljali Matiju Gupca, kao vou Seljake bune, i POVIJEST IZBLIZA brau Radi, posebno Stjepana kao najveega sina hrvatskog seljakog naroda. Dvije parti zanske brigade dobile su imena Gupca i Radia. Ni na kraj pameti nisu nam padala i mena hrvatskih kraljeva ili nekih velika a. Koprivnicu smo dr ali vi e od mjesec dana, to je, danas gledajui, bilo izvan svake voj ne logike. Naime, taj grad le i u ravnici, s jedne strane blizu maarske granice, a s druge blizu Vara dina, Bjelovara, pa i Zagreba, to je bio znak partizanske nadmoi, i to usred samoga rata. Mo da bi bez njemake vojske NDH ve tada bila vojno pora ena. Iz Koprivnice je moja brigada u sastavu 28. slavonske divizije pre la Savu, razmje stila se na podruju sela Kravarskog, a zatim izvela napad na Zagrebaki aerodrom, p ri emu smo oslobodili oko 400 talijanskih vojnika koji su bili njemaki zarobljenic i nakon pada Italije. Nakon povlaenja s aerodroma, opet smo se vratili u podruje K ravarskog i nekoliko dana vodili borbe s Pavelievim Tjelesnim zdrugom. Bio sam to liko iscrpljen da sam u nekim trenucima iskreno po elio poginuti. Nisam vidio nika kvu logiku na eg vojevanja u blizini Zagreba, ali sam nakon rata doznao da je to b ila tzv. esta ofenziva, pa je Tito naredio taj napad na Zagrebaki aerodrom kako bi oslabio pritisak u borbi za Dalmaciju, koja se vodila nakon kapitulacije Italij e. Nakon borbi u okolici Zagreba, vratili smo se u Slavoniju i odmah upali u sukob s njemakim trupama, koje su nadirale cestom Gradi ka - Virovitica - Bar, na putu pre ma Budimpe ti, kako nam je reeno, da ugu e poku aj antihitlerovske pobune u Maarskoj, po d vodstvom admirala Hortvja. U toj borbi sam ranjen i dopremljen u bolnicu na Pa puk, gdje sam kao rekonvalescent odreen na funkciju politkomesara pet papuko-psunj skih bolnica. Direktor je bio domobranski pukovnik, kirurg Karei Ober lik, kojega smo s du nosti ravnatelja bolnice u Koprivnici doveli u partizane. Dan uoi Nove 1945. godine upuen sam u Peuh, u tab neke jedinice Crvene armije. S Rusima sam trebao dogovoriti prihvat civila i ranjenika iz Slavonije, Podravine i H rvatskog zagorja. Narod i ranjenici su razmje tani po maarskim selima du lijeve obal e Drave. Moja sjeanja iz susreta s jedinicama Crvene armije su proturjena. S jedne strane, na veeri s nekim pukovnikom Crvene armije u Peuhu ponio sam dojam aristro krata koji me je podsjeao na oficire iz Tolstojeva romana Rat i mir. Kasnije, kad sam priao kakvu je uniformu nosio, reeno mi je kako je to bio oficir NKVD-a. S dr uge strane, u gradiu Vilanj gledao sam totalno pijanog majora, pa je zato na razgo vor morao biti odgoen za sljedei dan. Vojnici su mi izgledali nekako jadno i tu no. Ponio sam dojam da su na ni em stupnju obrazovanja i pona anja od na ih seljaka partiz ana. B I L A N D I U tom kontekstu dogodio se ru an konflikt, koji je izbio u selu Selju. Rusi su nam zabranili da od Maara uzimamo slamu kao prostirku u kolskim dvoranama, gdje smo s mje tali ranjenike, a na eljeznikoj stanici vidio sam dugaki vlak natovaren biciklima , radioaparatima i namje tajem, uz natpis: "Za Ukrajinu". Nakon zavr ene evakuacije, povuen sam u tab Tree armije u Beli Manastir, a zatim 20. travnja u ao u osloboeni Osijek i s oko 500 lijenika i medicinskog osoblja, kao poli tkomesar bolnice Tree armije, stigao u Maribor u drugoj polovici svibnja 1945. go dine. U Mariboru sam bio svjedok kolone zarobljenika, ne znajui ni ta o njihovoj su dbini. Predviao sam da e svi domobrani biti osloboeni, jer je to bila praksa cijelo ga rata, ali nisam bio siguran za ivote usta a, jer je u ratu bilo pravilo - zarobl jeni usta a, mrtav usta a, zarobljeni gestapovac, mrtav gestapovac, ali i - zaroblje ni partizan, mrtav partizan. Iz Maribora sam, kao komandant transporta s oko tisuu ranjenika i medicinskog oso blja, u kolovozu 1945. godine vlakom stigao u Novi Sad. Time je za mene rat bio zavr en. Radi cjelovitosti ivotnoga puta, valja rei nekoliko natuknica i o stanju vlastite svijesti u NOB-u. Skicu te svijesti vrlo je te ko prikazati, jer se radilo o ivotno j dobi izmeu moje osamnaeste i dvadeset i prve godine, dakle, rije je o prijelazu iz puberteta u punoljetstvo, kada su i svijest i emocije u formiranju. S druge s trane, ve u toj fazi ivota do ivljavam dramatiku podijeljene svijesti. S jedne stran e, partijski forumi bili su totalno konspirativni - nastupalo se u ime NOB-a, a prikrivao se onaj pravi cilj - uspostavljanje komunistike vlasti nakon rata. O to me se javno nije smjelo govoriti, pa ak ni na zatvorenim partijskim sastancima. S ve se to pokrivalo parolom "Nema povratka na staro!" Mi komunisti smo u SSSR-u imali uzor i model na eg budueg dru tva, ali ni rijei o tome kako bi to bilo realizirano u smislu konkretnog dru tvenog poretka, na primjer, p olitikog i ekonomskog, osim, naravno, u sintagmi "diktature proletarijata". Sve j e pokrivala vizija ru enja kapitalizma i uspostavljanja vlasti radnog naroda. ivjel i smo u uvjerenju da je rije o epohi svjetske socijalistike revolucije, koja e doni jeti slom imperijalizma kao zadnjeg stupnja kapitalizma - kako smo to itali iz Le njinova uenja i vizije Kominterne. A upravo ta vizija nije se smjela javno propag irati. Niti jednog trenutka nisam se zapitao za to postoji to dvojstvo u partijsko m ivotu. Tu konspiraciju, koja je trajala sve do Petog kongresa KPJ 1948. godine, nisam problematizirao kao ne to o emu treba razmi ljati. POVIJEST IZBLIZA Pa ipak, bilo je trenutaka sumnji u "svijetlu budunost". Evo jednog takvog trenut ka! U ljeto 1943. godine, na petnaestdnevnom partijskom kursu u selu Zveevo (Papu k planina), zapitah predavaa Josipa Cazija, lana CK KPH, sindikalnog aktivista i k omunista od 1920. godine, ovjeka lirske sklonosti, koji je pisao pjesme - mo e li s e dogoditi da socijalistika revolucija pobijedi, a zatim i propadne, tako to bi se nova vlast iskvarila ili bi poredak jednostavno propao, a na a vizija zavr ila kao utopija. Cazi me zapita kako to mislim. Pozvao sam se na primjere iz pro losti - p ropao je Spartakov ustanak robova, Gupev ustanak kmetova, pa i nain zajednikog ivota prvih kr ana, jer se sveenstvo otuilo od svoga stada, nakon to je Crkvu priznalo Rims ko Carstvo. Cazi je odgovorio da na pokret i izgradnja socijalizma ne mogu propas ti, jer se rukovode naukom marksizma koja je utvrdila povijesne zakonitosti prem a kojima emo se usmjeravati, to nije sluaj ni s jednom slinom revolucijom u ljudskoj povijesti. Odgovor me zadovoljio i moja je skepsa nestala. U kontekstu utopije budunosti nisam razmi ljao o dva najkrupnija problema - o polo aju ovjeka i o dr avi. Bio sam uvjeren da e svi ljudi biti jednaki, da dru tvo nee biti p odijeljeno na bogate i siroma ne, na vlada-jue i na one kojima se vlada. A jednosta vno pitanje - hoe li na temelju dru tvene podjele rada i hijerarhije morati postoja ti seljaci sa svojim uljevima i radnici u svojim kombinezonima, a pod vla u svojih ef ova. Praktini ivot obinih ljudi nisam jasno vidio... u smislu opasnosti za njihovu slobodu i ljudska prava u novom politikom re imu. Razmi ljanja o buduem dru tvu bila su neodreena, a posebno ona o ljudskim pravima. S jedne strane, pred oima su KPJ i KP H, kao stranke koje se odnose na odreene dr ave - prva na Jugoslaviju, a druga na H rvatsku. S druge strane, Jugoslavija kao dr ava i Hrvatska kao dr ava nisu bile teme o kojima se raspravljalo kao cilju NOB-a. Prema Jugoslaviji smo se odnosili kao da nije postojala. Bli i nam je bio SSSR nego Jugoslavija, bli a nam je bila Moskva nego Beograd, a svjetliji nam je bio Lenjingrad od Zagreba. Sve smo gledali na svjetskoj razini. Tek krajem 1943. godine, nakon odluka Drugoga zasjedanja AVNOJ -a, na sastancima su se prouavale njegove odluke i postupno i polako Jugoslavija je ulazila u politiki rjenik, ali uvijek kao antipod velikosrpskoj Jugoslaviji. Od tada se u rjenik vraa i Hrvatska kao budua federalna dr ava. Obje su, meutim, kao cil j NOB-a ni e od uspostavljanja narodne vlasti, kao revolucionarnog cilja. Izja njavanje o nacionalnoj pripadnosti tra ilo se samo za osobne podatke, naravno, tek u prvim mjesecima nakon rata. U anketnom listu i drugim ,. 10 I L A N D Z I C umentima, koje sam popunjavao 1945. godine, uvijek sam unosio nacionalnu pripadn ost - Hrvat. U partizanima nije bilo ni velianja ni vrijeanja po nacionalnoj osnovi, ni glorifi kacije nacije, ni njezina omalova avanja. Zapravo, to je bila tabu tema. Podaci o nacionalnoj pripadnosti unosili su se kao ne to objektivno, ne to to ovjeku pripada po roenju, dakle, bez emocija, bez isticanja. Iznad nacionalnog stajala je svijest o pripadnosti svjetskom revolucionarnom pokretu, koji e izgraditi novu svjetsku s ocijalistiku civilizaciju. 1945-1965. lablude. i utopiju Sukob Aa Staljinom %/ SuAiet A maAAolom lukovom U Ge.neAaZZtabu JNA Viktatuta pn.olet.anl jata i Jie.voZ.udc> ncuwa etika i/ Svi u Aeljake. tadne. zadnugz Sh-p^ki gzneJtati i int&le.ktualci o Jugoslaviji ^ Razgovor 4a Che. Gue.vaAom f/ Unitaivizam i pasetejAka. -6tuga %/ Putzvi i &tn .anputA.ce. radnikog A amoupJiavZjanja Kako {edeAadja {e.dexJjia1 Slovenski pogle.di na ie.den.adju HtivatAki kadtovi u Be.ogA.adu i/ Tito otvana nadonatno pitanje. KnmijAki Ataz i Aindikalno U>kuAtvo oc\ B I L A N D I Makon tri godine partizanskog ratovanja (1942-1945), narednih 15 godina (1945-19 60) slu bovao sam u JNA. Ta faza trajala je od moje dvadesete do trideset pete god ine ivota. Najbolje i najkreativnije, ali i najanga irani]e godine ljudskog vijeka. Na tom dijelu ivotnoga puta mije ala se prepu te-nost sudbini i onima koji su vodili , zatim vjernost idejama socijalizma, lojalnost politici komunistike partije i ak tualnog politikog re ima, a s druge strane, stalne sumnje u sve postojee te tra enje i zlaza iz raznih vrsta tjeskobe koje je stvarao re im. Stalno me je opsjedala misao kako doi do statusa ovjeka koji e to manje zavisiti od politike i re ima, pa ak i tada kada mu pripada i srcem i umom. Jo u partizanima bio sam potpuno svjestan da u nastaviti prekinuto kolovanje. Zimi 1944/45. u partizanskoj bolnici na planini Papuk do ao sam do knjiga. Uskoro nakon rata osnovane su gimnazije za oficire. Tri vi a razreda i maturu zavr io sam 1946/4 7. u Novom Sadu. Odlazak na fakultet 1947. bio je zabranjen, s argumentom pretpo stavljenih - "u tebi imamo dovr enog vi eg oficira. Za tvoju zamjenu trebalo bi nam15 godina kolovanja i prakse." Nakon toga, 1948. godine do lo je do raskida sa Stal jinom. Zbog oekivane invazije armije SSSR-a stvorena je poluratna armija. Na elu j ednog puka (pukovnije) bio sam 1948/49. u rovovima uz Dravu. Napu tanje armije sma tralo se izdajom. Sredinom 1949. napustio sam trupnu slu bu i do kraja slu be u JNA bio sam nastavnik u oficirskoj koli i akademiji. "Prekomanda" na ideolo- ko-propagandni sektor uslije dila je nakon to se proulo kako na "teorijskim" sastancima oficira svih inova, od z astavnika do generala, uvjerljivo, uspje no, argumentirano i strastveno tumaim suko b Tito-Staljin. To politiko djelovanje dogaalo se u mojim dvadesetim godinama, dak le u mojim formativnim godinama, u kojima sam do ivio "preobraenje". Dovoljno je po dsjetiti da smo do 1948. gledali na SSSR kao na "cvatui vrt nove svjetske civiliz acije", a nakon toga smo njegov re im izjednaavali s fa izmom, to je za partizanski nai n mi ljenja bila najte a optu ba. To sam do ivio kao izlaz iz mranoga tunela. Taj ideolo ki obrat najupeatljivije je 1950. razradio "vrhovni partijski ideolog" Milovan ilas, u bro uri "Razmi ljanja o raznim pitanjima": "Birokratizam u SSSR-u je utoi te svih klasnih formacija... sa imajui u sebi najnakazn ije strane... (Sovjetska birokracija) sadr i u sebi crte svih biv ih klasa... halapl jiva je i nezasitna kao i bur oazija, ali bez njenog poduzetnikog i tedljivog duha. Ona je bez obzirna prema vrijednostima ljudskog rada kao i feudalci ili vlasnici robova, ali bez njihovog smisla za duhovnu POVIJEST IZBLIZA Govok na pn.o-ila.vi I. maja 1947. kulturu; (...) primitivna je, pro drljiva i ovinistika kao i sitna bur oazija, ali bez njene marljivosti i patriotizma. Ona lii na nekakve graevine, koje su kopije i ko mpilacije svih moguih stilova, ali bez ikakve unutarnje povezanosti i harmonije." * Kakav je oslobaajui efekt imala ova bro ura - gotovo je nevjerojatno. Padalo je to n a plodno tlo, posebno to su se sline dru tvene tendencije ve jasno razvijale i u na em sistemu, jer je on bio doslovno kopija ruskog staljinskog modela. Za ilustraciju dramatine povijesne prekretnice, evo, iz mno tva fenomena, dva osobn a dogaaja. Prvi - no 28. lipnja 1948. slu am spikera radio Beograda koji je proitao tekst Rezol ucije Informbiroa i odgovor CK KPJ. Oko ponoi upada mi u stan moj komandant Lianin , Srbin uro Zrni i ka e: "Jesi li slu ao radio?" Da! Jesam! Ja, komesare, mislim da su teroristi provokatori upali na radio postaju i rekli da smo se mi posvaali s Rus ima, to je apsolutno nemogue. Hajde, Ti si politiki komesar i zovi politiku upravu J NA da sazna istinu. E moj uro, to je istina. Ja sam bio na tri sastanka u dva mjes eca -svibanj i lipanj - gdje su nam itana pisma Tita i Staljina, to ti nisi znao. Situacija je dramatina. Nareeno nam je da se u narednih sedam dana pre* Narodna tampa, Zagreb, 1950, str. 37 I L A N D Z I C 'Y>.-. Kapetan BULand i. 1945. kida vojna obuka i da taj sukob tumaimo tako da ne samo lanovi partije i SKOJ-a ve i svaki vojnik stane uz CK KPJ. I, on je na svim sastancima prihvatio politiku K PJ. Drugi - moj psiholo ki "teror" na oca Ivana. Poetkom 1949. CK KPJ odluio je da se sa zavr etkom Prvog petogodi njeg plana (1947-1951) dovr i 9/1 .......,. . .,, .......,,,..........,.................................. ........................ POVIJEST IZBLIZA SupKuga Bnanka 1946. kolektivizacija poljoprivrede po uzoru na onu u SSSR-u, sredinom 1930-ih godina. lanovima Partije u JNA Partija je naredila da "nagovore" svoje roditelje - a got ovo svi su oni bili seljaki sinovi - da prvi stupe u seljake radne zadruge. Iz Slo venije sam doputovao u selo Feriance (kod Na ica) gdje je moj otac posjedovao 7 jut ara zemlje, vinograd, dvije krave i par konja o; B I L A N D I i imao ugled vrlo radi nog seljaka. Nekoliko dana pritiskao sam oca da se upi e u seljaku radnu zadrugu. Govorio sam ocu i ovo: "Ti nikada nisi doekao izlazak sunca u krevetu. Radio si i svake nedjelje, i na Bo i i na Uskrs. Tako vi e nee biti. Ti e s os talim zadrugarima traktorom ii u polje, tamo e se na njive dovoziti topli ruak, a i uveer traktorom vraa se kui." Otac se branio govorei da u zadrugu nee zajedno s tim i tim propalicama, bezemlja ima i seoskim mangupima. Umjesto da te argumente uva im, smatrao sam da je otac rtva konzervativne dru tvene sredine. Vratio sam se u Sloven iju i tada mi supruga Branka ispria da joj se otac iz-jadao rekav i: "Ja u se rade u biti, nego ii u zadrugu." Ona mu je savjetovala da meni obea da e ui u zadrugu, a ka da mi odemo iz sela da ne izvr i obeanje. Otac je odgovorio: "Sna o moja, ti si pamet na." Tako je i bilo. Nekoliko mjeseci kasnije javio mi se moj najbli i drug i prij atelj iz istog sela da je stari uhien i da je u zatvoru u Orahovici. Moj prijatel j je kao opinski dr avni tu ilac "upao" u zatvor. Stra ara, koji je to poku ao sprijeiti, grubo je odgurnuo, izveo je oca iz zatvora i odveo ga kui. Tako se moje nasilje n ad ocem zavr ilo. esti kongres KPJ u Zagrebu 1952, ilasove, Kardeljeve, Kidrieve i Titove ideje ozako nio je partijskom ideologijom raskida sa staljinizmom. U meuvremenu je 1950. zakonom uvedeno radniko samoupravljanje kao vizija odbacivan ja staljinistiko-bolj evikog i izbjegavanja obnove kapitalistikog sustava. Vrhunac id eolo kog zanosa antistaljinizma dostignut je serijom lanaka M. ilasa u partijskom li stu Borba, krajem 1953, to sam do ivljavao kao maglovitu viziju savr ene samoupravne demokracije. Nisam u tome vidio ilasovu tendenciju mogue vi estranake demokracije. Ka o ef katedre za politike predmete strastveno sam mjesec dana pred punom dvoranom p olaznika oficirske kole tumaio ideju M. ilasa, uvjeren da je to i politika KPJ, jer je tumai glavni partijski ideolog. A onda je do ao ok. Tito je, na osnovi odjeka ila sovih ideja zakljuio da je ilas otvorio vrata vi estranaju koje bi moglo izazvati graa nski rat, a time i vojnu intervenciju SSSR-a. ilas je izbaen iz KPJ, a mi propagan disti posuli smo se "pepelom" po glavi i tumaili kako su odluke CK SKJ o "sluaju il as" ne samo politiki opravdane nego i razumne. Nastupila je faza zamrzavanja petogodi njih reformi i gasila se antista-ljinistika ideolo ka kampanja. O ivjeli su partijski dogmatiari. U politiki ivot ubaena je nova kat egorija neprijatelja Partije - ilasovci. I ja sam bio spomenut. To je na svoj duh ovit nain, na sjednici partijskog komiteta, spomenuo general Ivan ibi, rekav i: "Zar Biland i nema pametnijeg posla ve ?A __^ i _... ... POVIJEST IZBLIZA da velia ilasa?" Inae, znao sam ve tada da je i sam ibi bio sklon ila-sovim idejama. I nakon "sluaja ilas" ostao sam na du nosti efa "politike" katedre u oficirskoj koli. P redmeti su bili historija socijalizma, historija KPJ, historija NOB-a te element i politike ekonomije, politologije, sociologije i filozofije ("dijamat"). Prema programu do kolovanja svih ratnih oficira upuen sam 1. IX. 1954. u Vi u vojnu a kademiju. S obitelji sam iz Ljubljane preselio u Beograd. Sin Vladimir nastavio je osnovnu kolu "France Pre ern" u Beogradu, a i ki Svetlana upisala se u istu kolu. Razrednica im je bila Slovenka. Akademiju sam zavr io s odlinim uspjehom u ljeto 1956, a 1. IX. 1956. imenovan sam nastavnikom vojne historije u istoj Akademiji i to za Drugi svjetski rat i NOR. Zbog osjeaja neizvjesnosti u JNA, stalno sam te io zavr iti neki fakultet i tako biti spremniji za eventualni "civilni ivot". Poku ao sam to ostvariti 1951. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali mi nije uspjelo. Uspjelo mi je to u Beogradu. Legalni put bio je izvanredni studij. To, meutim, nije bilo mogue jer vojne vlasti ne samo da to nisu dozvoljavale ve su te "prekr aje" ka njavale, a bez dozvole nije se moglo upisati na fakultet. Koristio sam ilegalni nain. Moja supruga Branka sta la je u dugi red sa zavr enim gimnazijalcima, predala indeks i ostale dokumente na alter i 21. IX. 1955. dobila upis s obvezom da donese potvrdu o odslu enom vojnom roku, to nikada nije uinila, a studentska referada je to i zaboravila. Strahujui od mogueg premje taja iz Beograda u provinciju, zbog ega bi moje studiranje propalo, m orao sam u roku polo iti svaku godinu i tako sam 1959. (tono za 4 godine) s vrlo do brim uspjehom zavr io fakultet. Morao sam u redovnim rokovima polo iti programe dvij u najvi ih kola - WA i Pravnog fakulteta. Taj mi je uspjeh stvorio i uvrstio samopou zdanje i osjeaj stabilnosti, pa sam manje strepio od mogue "zle sudbine" u vojsci. Zavolio sam nastavniku du nost. Ulazei u podruje povijesnih znanosti, na ao sam svoju profesiju. Da sam se brzo afirmirao kao vojni historiar, "dokaz" je injenica da je uprava WA na poetku kolske 1957. godine na moje predavanje dovela mar ala ukova, koji je bio go st Akademije. Bio sam jako uzbuen kada mi je reeno da e na moje predavanje doi mar al u kov, vojskovoa koji je osvojio Berlin i u ime svoje vlade s predstavnicima vlada SAD-a, Britanije i Francuske prihvatio bezuvjetnu kapitulaciju Hitlerove Njemake. ......................................_......................................... ...___.,,.._. 07 B I L A N D Z I C Komandiram "mirno" i referiram: dru e Mar ale, tema dana njeg predavanja je "Zavr ne ope racije za oslobaanje Jugoslavije 1944/45". On ne to promrmlja i gestom dade znak "n astavite!". Slu ao je pola sata, digao se sa stolice, klimnuo glavom u znak pozdra va i oti ao. Sutradan je ukov nastavio put u Albaniju, a kada se spustio na Moskovski aerodrom uruena mu je odluka sovjetskog vrha da je smijenjen s du nosti ministra obrane SSS R-a. Prialo se da se Hru ov bojao njegove mitske moi, kojom bi mogao preuzeti dr avno k ormilo u SSSR-u. Susret s mar alom ukovom smanjio mi je njegove "dimenzije". Umjesto mitski sna nog, v isokog, spartanskog stasa, ugledah zdepasta ovjeka osrednjeg rasta, a umjesto srd anog i simpatinog voe, stekoh dojam o pomalo mrzovoljnom, pa i bezlinom islu enom vojs kovoi. Ali to su bili dojmovi iz nekoliko letiminih pogleda, koje sam mogao odvoji ti za vrijeme predavanja. Na svoju alost i iznenaenje morao sam napustiti profesorsko mjesto i 1. IX. 1958. primiti du nost u Prvoj upravi general taba JNA. Znao sam da se ta uprava naziva "mo zak" general taba. Ona kreira vojnu doktrinu, projektira varijante mogueg rata, upo trebu oru anih snaga itd., i time odreuje mjesto i uloge ostalih uprava Glavnog taba , kao i ratne rasporede armija, korpusa, divizija itd. Bez obzira to bi svaki kar ijerni oficir zapjevao od sree, ja sam bio tu an to moram napustiti profesuru i prij ei na posao u Prvu upravu. Razumljivo je da sam odmah tra io "vinovnika" svoje nevolje. I brzo sam ga na ao. Na ime, u kolsku 1956/57. do la je na kolovanje grupa nazvana "generalska klasa", jer s u veina bili generali - ratni komandanti i komesari divizija i korpusa, kao npr. Bogdan Ore anin, Franjo Herljevi, uro Klada-rin itd. Meu njima i pukovnik Franjo Tuman. On je tada bio toliko moan da se mogao ukljuiti meu generale. Neki od tih generala i F. Tuman procijenili su da je moje poznavanje partizanskog ratovanja potrebno u Prvoj upravi general taba. Na elu uprave bio je general Bogdan Ore anin. Apsolvirao je na Pravnom fakultetu u Z agrebu. Rodom iz Perne, organizator ustanka na Kordunu, u ratu komandant brigade , divizije, korpusa i pomonik naelnika Glavnog taba Hrvatske. Poslije rata stalno j edan od najistaknutijih generala, po inteligenciji znatno iznad veine ostalih. Bi ran u ZAVNOH, zatim za republikog i saveznog zastupnika u vi e saziva. Najbli i Ore anin ov suradnik bio je general Martin Dasovi (r. Prvan, Peru i). Prije rata zavr io je Pra vni fakultet. U ratu bio je komandant 34. hrvatske divizije. Ore aninov zamjenik bi o je Radojica Nenezi, ratni komandant 28. hrvatske divizije, a poslije rata koman dant korpusa i Armije. POVIJEST IZBLIZA Na osnovi takvog sastava, u Beogradu se tada govorilo da u zgradi General taba jo r adi ratni Glavni tab Hrvatske. Uz spomenute generale, u upravi su radili pukovnici Veljko Kadijevi, Bo ko Ranitovi, Jovo Manasijevi, Ekrem Duri, Franjo Tuman i Du an Biland i. Svi smo radili na izradi no ve ratne doktrine. Glavna teza bila je da se Jugoslavija ne mo e frontalno oduprij eti vi estruko jaim snagama Var avskog ili NATO pakta i zato e morati izgubiti dio ter itorija gdje e se organizirati partizansko ratovanje. Kao svoj prvi prilog toj do ktrini prilo io sam elaborat o operativno-taktikim iskustvima NOR-a. Kada ga je proi tao, F. Tuman inzistirao je da ga objavim u asopisu Vojno delo. Popustio sam pred Tumanovom uporno u i - zahvaljujui njemu - dobio trostruku novanu nagradu - od asopisa, od Zbornika radova i novanu nagradu za najbolji lanak godine. Tako je 1959. vrlo uspje no zavr ila prva godina rada u General tabu. U toj istoj godini bio sam vi esatni domain kubanskom revolucionaru Che Guevari. Kubanska vladina "misija dobre volje" na elu sa Che Guevarom posjetila je Jugoslaviju. Po programu jedan dan bio je odreen za razgovore o iskustvima partizanskog rata u Jugoslaviji. General tab JNA mene je odredio za te razgovore, koji su traja li skoro cijeli dan u Domu JNA u Beogradu. U pratnji Che Guevare bili su jo etvori ca Kubanaca. Njihova odjea podsjetila me na uniforme koje su partizani od jeseni 1943. dobivali od Britanaca - hlae i jakne vojnikog kroja. Che je bio malen rastom , a ostavio je dojam vrlo skromnog ovjeka, gotovo sveca. Mo da se taj dojam nametnu o i zato to je esto ubrizgavao nekakav sprej u usta, to je bio znak da boluje od as tme. Bilo mi ga je zaista ao dok sam zami ljao kako je takav bole ljiv ovjek izdr ao bor be do dolaska na vlast. 0 Che Guevari nisam dobio nikakve informacije osim da je bio guverner Narodne ba nke i ministar industrije u kubanskoj vladi, koja je te 1959. u sijenju osvojila vlast. Ta njegova funkcija potpuno me je zbunjivala - pitao sam se to e instrukcij e o gerili jednom ovjeku koji vodi privredu svoje zemlje. To me je demotiviralo d o te mjere da sam se pitao tko je ovdje normalan. Pa ipak, po logici vojnog zada tka izlo io sam glavna iskustva o partizanskom ratovanju u Jugoslaviji. Domi ljao sa m to bi moglo biti motiv njegove znati elje i ostalo mi je samo to da je on sigurno znao da je Jugoslavija najpoznatija zemlja u svijetu po partizanskom ratovanju i da ovjek eli iskoristiti priliku da se o tome informira iz prve ruke. Dakle, mot iv je bio samo l'artpour l'art i izra avanje po tovanja zemlji domainu, a bez bilo ka kve praktine aplikacije u budunoB I L A N D Z I C sti. Ali neka pitanja bila su tako postavljena kao da e ih ipak negdje koristiti. Npr. Che pita - kako biste postupili iko vas opazi pastir, koji bi mogao "izdat i" partizane i obavijestiti va e progonitelje. Odgovorio sam da se rje enje takvog p roblema nalazi u nainu ratovanja. Naime, partizanski odredi su stalno u pokretu u pravilu, im padne no kreete u pokret na novi teren, i do tada dr ite pastira pod s tra om, a zatim ga pustite na slobodu jer vam vi e nee biti opasan. Meutim, nisam bio motiviran da zabilje im detalje razgovora. Na kraju, pozdravio sam se s Kubancima uvjeren u besmislenost svojih instrukcija , vjerujui da e Che i dalje ostati u dr avnom vrhu Kube.* Sutradan su novine objavile sliku Che Guevare s Titom. Niti sam uo niti se intere sirao to je bila tema razgovora s Titom. Mui me dilema - napustiti JNA ili ostati. Mjesecima ispitujem mogunosti zapo ljavanj a u civilnom ivotu. Nakon rata (1945) veze s Hrvatskom nisam uspostavljao. U ratu sam tri godine "krstario" Slavonijom. Rodnu Dalmaciju napustio sam 1938, kada s am s roditeljima preselio u Slavoniju. Zaposlenje u nekoj srbijanskoj institucij i nije mi padalo na pamet. Ostale su samo savezne institucije u Beogradu. To je golemi aparat ljudi svih profila. U trenucima smirenog razmi ljanja prednosti su b ile na strani ostanka u vojsci. Jer, u razgovorima s pretpostavljenima, uoi i nak on nove 1960, svi su mi obeali da e nekoliko nas pukovnika - Kadijevi, Tuman i ja biti unaprijeeni u in generala, to se i ostvarilo idue godine. Supruga i djeca (12 i 14 godina) te ko bi pristali na moju avanturu - koja bi mogla zavr iti na ulici. Ip ak sam odluio upravo tako. "Presudila" je moralnopolitika atmosfera u JNA. esto sam se pitao - zar e jo tridesetak godina budueg aktivnog ivota rtvovati jednoj takvoj sr edini kakva je vojska. Ta je "vizija" prelomila dilemu. Raunao sam i na diplomu p ravnog fakulteta koju sam stekao u jesen 1959. Moj prvi "civilni dan" bio je 1. o ujka 1960. Zaposlio sam se u centrali Saveza si ndikata Jugoslavije (SSJ). Toga dana primili su me Svetozar Vukma-novi-Tempo, pre dsjednik i dva potpredsjednika, oba iz Hrvatske - Mika piljak i Ivan Bo ievi. piljak m e uvjeravao da ostanem u JNA jer on poznaje neke generale i pukovnike koji se ni su sna li u "civilu". "Ako ve izabire , dr i se vi e poduzea nego kancelarije, jer e samo ko shvatiti o emu se radi", kazao je piljak. Postavljen sam za glavnog urednika mjesenog asopisa Jugoslavenski sindikati to je z apravo bio bilten koji se na est jezika distribuirao sindiKao to je poznato, Che Guevara je 9. listopada 1967. ubijen u Boliviji gdje je po ku avao organizirati gerilu za ru enje aktualnog re ima. POVIJEST IZBLIZA katima po svijetu. Tako sam ukazom preko noi "proizveden" od pukovnika u novinara ! Nevjerojatno! Zar je i to mogue?! Po sugestiji M. Spiljka najvei dio vremena proveo sam boravei po tvornicama, pripremajui materijale za asopis. To se "spontano" razvilo u istra ivanja o mikro i makro dru tvenim odnosima, slagale su mi se spoznaje o tome kako poduzea funkcioniraju u dru tvenom sistemu, a i kakvi su odnosi u radnim kolektivima, kako se ljudi treti raju - od portira i radnika do direktora. Iz ovih "sociolo kih istra ivanja" selekti rao sam politike i ekonomske analize. Te analize su toliko "osvojile" Tempa da je on na sjednicama Predsjedni tva znao rei, na sirov i grub nain, da mu vi e vrijede mo je analize nego sve ostalo to mu se servira. Neukusnim pohvalama pravio mi je "me dvjeu uslugu". Na osnovi jednogodi njeg rada, Predsjedni tvo je odluilo formirati ekipu suradnika ko ja e istra ivati samoupravljanje u poduzeima. Tako je nastao "mini" institut za radn iko samoupravljanje, kojemu sam bio na elu. Uspjeh moga "instituta" bio je vrlo dobar. "Gazda" Tempo je ve 1962. "naredio" da se Biland ia kooptira za "lana Centralnog vijea Saveza sindikata Jugoslavije" (CVSSJ ). Prve dvije godine rada u CV SSJ uvjerile su me da je napu tanje vojske bio dobar p otez. Ukratko, "civilni" sam ivot osjeao kao neko osloboenje, ne samo od vojne ve i od partijske discipline, ali i od tvrde ideolo ke pravovjernosti. Naime, najvei o ilj ak u svijesti oficirskog korpusa nastao je u fazi sukoba Staljin-Tito (1948-1953 ) kada je blizu 4 000 ljudi, mahom vi ih oficira, pa i generala, zaglavilo na Golo m otoku. Iako je od tada pro lo skoro jedno desetljee, a JNA ostala trajno odana Ti tu i Partiji, ipak je postojala permanentna kontrola, ideolo ka "budnost", pa i bu dno oko i uho agenture politike policije (KOS-a). U sredini u kojoj sam se na ao sv ega toga bilo je znatno manje. Partijski ivot obinog lanstva gotovo je zamro, mada su rukovodstva bila vrlo agilna. U prvih nekoliko godina rada do ivljavao sam CV SSJ kao neku politiku opoziciju dr av nom i partijskom vrhu, to mi je kao discipliniranom komunistu izgledalo udno. Za i lustraciju navodim dva sluaja. Na jednoj sjednici CV SSJ, poetkom 1961, raspravlja lo se o projektu ekonomske politike savezne vlade. Na kraju dvosatnog zakljunoga govora, Tempo je odbacio cijeli projekt rekav i: "Ovo nije nikakav projekt, ovo je smee, a ne ekonomska politika." To je reeno uz nazonost nekih ministara savezne vl ade. Drugi sluaj bila je rasprava na u em sastanku elnih ljudi CV SSJ. Krajem 1961. Tempo je opet optu io saveznu vladu da svojom politikom potkoB I L A N D Z I C pava razvitak radnikog samoupravljanja, to je bila te ka optu ba. Radilo se o tome da je bio postignut konsenzus da dr ava ukine svoju kontrolu raspodjele dohodaka u po duzeima koja su zakonskim aktima dobila punu slobodu podjele sredstava za osobne dohotke i fondove razvoja. Neka poduzea to su iskoristila za enormna poveanja plaa pa je vlada intervenirala zavoenjem kontrole putem dr avnih komisija. Tempo je to k valificirao atakom na radniko samoupravljanje i tra io da se takva odluka vlade osu di. A na kraju, na moje veliko iznenaenje, rekao je: "Samo Tito (koji je tada bio na du em putovanju po nesvrstanim zemljama) mo e zaustaviti zapoetu reformu, pa emo n jega priekati." Tada sam prvi put do ivio doseg Titove moi, pred kojom su se povlaili i lanovi politikog vrha Jugoslavije, ali ostalo mi je nejasno odakle Tempu takva smjelost kritike savezne vlade. u kalo se da je Tito sugerirao Tempu da od CV SSJ s tvori paralelni politiki centar koji bi parirao ustajalom i pasivnom partijskom v rhu na elu s A. Rankoviem, koji je esto govorio da se SKJ ne petlja u samoupravljan je. Slinu ulogu bi CV SSJ igrao i prema saveznoj vladi. To je Tempo diskretno otk rio govorei da su se oba centra birokratizirala. I Kardelj, drugi ili trei monik uz Tita i Ranko-via, bio je blizak Tempu, osim u nacionalnom pitanju. Govorilo se d a on smatra kako Tempo uope ne uva ava suverenost odnosno autonomnost republika. I stvarno, Tempo je stalno "gradio" dru tvo na tri temelja - prvi temelj su poduzea ( proizvodnja), drugi su komune (opine) koje financiraju dru tvene slu be, a trei temelj je federacija, tako da u njegovoj strukturi republike ostaju bez prava i obveza . isti unitarizam! 5. U. 1960. Iako nije jako znaajno, ipak, kao znakove vremena notiram tri detalja s putovanja est inozemnih sindikalnih delegacija po Jugoslaviji. Naime, nakon sudjelovanja n a prvomajskoj paradi u Beogradu, vodio sam te delegacije putem Beograd, Slavonsk i Brod, Okuani, Banja Luka, Jajce, Zenica i natrag u Beograd. Sunan dan. Uz ivu diskusiju svi pa ljivo gledaju plodna polja Srijema i Slavonije. Du puta od Beograda d o Banje Luke tisue seljaka oru zemlju. Nigdje ni jednog jedinog traktora - sve ko njske zaprege. ujem kako Italo Vilanese, ef sindikata talijanskih socijaldemokrata , govori svojim kolegama delegatima prokomunistikih sindikata: "Gledajte kako kom unistiki traktori oru zemlju." A nigdje ni jednog traktora. Nije bilo ni onih iz poljoprivrednih kombinata, jer je za njih Prvi maj bio neradni dan. Shvatio sam da je to vi e poruka talijanskim komunistima, a manje uvreda komunistikog re ima Jugo slavije, to mi je malo kasnije Italo objasnio. POVIJEST IZBLIZA Prenoili su u Banjoj Luci i sutradan posjetili tri tvornice. Glavna tema razgovor a bila je radniko upravljanje poduzeima. Na putu prema Zenici opet jedan u asan prizor. U jednoj vrtai pred Jajcem ugledasmo kako ljudi "na sebi" oru zemlju. Dva ovjeka umjesto konja upregnuta u plug, a tr ei upravlja plugom. Okrenuh glavu na suprotnu stranu. Refleks stida! Stigosmo u Zenicu kao gosti metalur kog kombinata. Rutinske informacije o radu org ana samoupravljanja i sindikata eljezare. I tu se ruska delegacija osramotila. Na ime, po kljuu, lan delegacije bila je jedna ena, obina radnica. Ona je upitala kako radnici koriste vikend nakon to se pei eljezare ugase nedjeljom. ef delegacije, in enj er po struci, zastidio se i tiho, ali s o trim pogledom presjekao je njeno pitanje , to je znailo " uti budalo, eljezara nedjeljom ne prekida proizvodnju". Za vrijeme r uka Talijani su mi tumaili da bi eljezaru trebalo ugasiti. Nekoliko tisua vagona rud ae vrti se dnevno u toj kotlini. Nju treba preseliti na more. Navodi primjer Ital ije koja ima eljezaru u luci Taranto i proizvodi po radniku pet puta vi e od Zenice . I na kraju puta Talijani su mi govorili o svojim dojmovima. Njih je impresionira lo na e odu evljenje idejom samoupravljanja, od koje oekujemo prolaz kroz Scile i Har ibde, to znai put kojim hoemo svladati staljini-zam, a istodobno se osigurati proti v obnove kapitalistike eksploatacije radnika. "Sada ste u toj va oj utopiji sretni, ali pravi pakao eka vas kada ta vizija propadne." Tumaio sam im da se to nee i ne mo e dogoditi - i to sam tada vjerovao. * * * Cijelo vrijeme u CV SSJ (1960-67) protjecalo je u aru, mo e se rei, danononog rada. S ubota je bila radna, a po eljno je bilo da se radi i nedjeljom prijepodne. Za obit elj, a posebno za razonodu, nije bilo vremena. Uz to, pripremao sam i doktorat. Nije mi bilo te ko jer sam bio sna no motiviran. Vjerovao sam da smo idejom samoupra vljanja na pragu pobjede nad "otuenom" dr avnom birokracijom i etatizmom. S druge s trane, pritiskao je i strah od mogueg neuspjeha na novoj du nosti nakon izlaska iz vojske. Afirmacija u novoj sredini zavisila je od mojih istra ivanja o problemima izgraivanja privrednog sistema primjerenog radnikom samoupravljanju. Iz tog istra iv anja u 1961. objavio sam 5, a u 1962. godini 9 lanaka u raznim asopisima i novinam a. Ti su radovi nastali na bazi "snimanja" stanja u tvornicama po Jugoslaviji. B ilo je to i zapa eno! Dio toga istra ivanja bio je prireivan i 11 I L A N D I Ki SveMana i iin Vladimin, 4Ke.dnjoXk.olci, 1962. za savezne institucije - za vladu, za CK SKJ i za Kabinet predsjednika Tita. Na "udaru" mojih analiza bila je kritika negativnih uinaka privrednih mjera savezne vlade na racionalnost poslovanja poduzea i razvitak samoupravljanja. To je posebn o odu evljavalo Tempa, koji je bio u stalnoj svai sa saveznom administracijom i s a paratom CK SKJ, kojemu je na elu bio A. Ranko-vi. U toj fazi odr an je 5. kongres SS J, od 20. do 24. travnja 1964. Pred taj golemi skup stavljeni su glavni idejni, politiki i privredni problemi Jugoslavije i, naravno, izbor novog Centralnog vijea i njegova Predsjedni tva. Na sjednici "starog" predsjedni tva uz sudjelovanje repub likih predsjednika sindikata bio je i prijedlog novog predsjedni tva. Tempo me je p redlo io za lana novog predsjedni tva, to su sve republike, kao i vrhu ka CV SSJ odbile. Ja sam bio bez baze - Hrvatska me nije stavila na svoju listu. Osjeao sam da me se tretira kao inovnika u aparatu CV SSJ i kao Tempova miljenika. Tempo je kontri rao s argumentom da su sve lanove predlo ile republike pa da on predla e samo jednog svog kandidata. Taj mu argument nije pro ao. A onda je izvukao svoga "d okera", reka v i da je za Biland ia dobio suglasnost CK SKJ, konkretno, A. Rankovia. Znao je on dase tada nitko u zemlji ne bi usudio odbaciti sugestiju "druga Marka". Tu koncesi ju Tempu, "Marko" je dao iz meni nepoznatih motiva. POVIJEST IZBLIZA U novom sastavu Predsjedni tva zadr ao sam sektor radnikog samoupravljanja. U ao sam u sastav osam lanova vrhu ke CV SSJ, s pravom na auto i vozaa, to je bilo u rangu savez nih ministara. Nekoliko mjeseci nakon toga iza la je Uredba kojom su ukinuta prava ministara na auto i vozae. To se odnosilo i na sindikalnu vrhu ku. Umjesto toga sv i su dobili pravo da kupe auto bez carine i da se sami voze. U to vrijeme uope ni sam bio svjestan kako je do lo do "apsurda" da neki demobilizirani oficir, koji ni je izrastao iz politike strukture, mo e biti izabran u sam vrh sindikata Jugoslavij e. * * * ivot donosi i odnosi udne situacije! Ve nekoliko godina esto me posjeuje uro Kavran, Hrvat iz Gorskog Kotara, prvi u rang u pitomaca Vojne akademije sredinom 1930-ih godina. U ratu 1941. zarobljen je u i nu majora u Kraljevskoj gardi. U zarobljeni tvu 1941. u Njemakoj, njemu je kao Hrva tu ponueno da se slobodno vrati u zemlju, ali je on, kao odani kraljev oficir, to odbio i doekao kraj rata u zarobljeni tvu. Vratio se u Jugoslaviju 1945. i primlje n je u JNA s inom potpukovnika. U na im susretima Kavran mi nostalgino pria o svome z aviaju. Ukorijenjen u dru tvu beogradske bur oaske ar ije, ne spominje Hrvatsku, ali pov remeno govori negativno o svome dru tvu u Beogradu. Malo po malo predla e mi da uem u to njegovo dru tvo srpskih generala, politiara, ministara i intelektualaca. Kavran mi u razgovoru otkriva kako ga je to dru tvo primilo kao Hrvata. Po nekoj t radiciji "dodijeljena" mu je ki generala za enu zato to je prvi u rangu zavr io vojnu akademiju. Na svadbi mu je kum bio generalni sekretar Srpske radikalne partije, a meu uzvanicima bio je i general Petar ivkovi, koji je 1929, po nalogu kralja Ale ksandra, zaveo estojanuarsku diktaturu. U tome je bila "tajna" njegova dru enja s i staknutim linostima starog Beograda. Odbijao sam sastanke s njima tumaei mu da se jedan komunist ne smije dru iti s "najv eom antikomunistikom reakcijom". S druge strane, bio sam znati eljan da ujem kako ti ljudi danas, nakon 20-ak godina, govore o pro losti i sada njosti. I u jesen 1963. d ooh u hotel Slaviju. Dogovorili smo se da e me predstaviti kao advokata, Srbina, i z Osijeka. "Gospodo, predstavljam vam advokata Du ana, Srbina iz Osijeka." Razgovo rljivi generali i ministri govorili su "Srbinu" iz Osijeka o "komunistikom re imu". Izgubili su godine 1941. vojsku, 1945. dinastiju, a od Jugoslavije Tito je stvo rio est dr ava. Komunisti su uni tili graansku klasu, prognali su pravoslavlje i sveB I L A N D I toslavlje. I sada dolazi zapanjujua antiteza. "Znate li vi, Du ane, kako komunisti nazivaju svoj re im? Oni ga nazivaju 'diktatura proletarijata'. Mi sada uviamo da t o i nije takva katastrofa kao to je izgledalo 1945. Naime, Jugoslavija vam je kao jedna bava. Diktatura proletarijata vam doe kao eljezni obru oko bave. I mi vidimo d a njihov re im uva Jugoslaviju. Sada se mi pribojavamo da taj eljezni obru ne pukne. Jer ako se to dogodi, mo e se Jugoslavija i raspasti." Napustio sam to dru tvo sa saznanjem da su ti ljudi primili tada nji centralizam sam o da dr ava bude vjena. Dakle, dobar je i komunizam dok uva Jugoslaviju. Vi e se nismo vidjeli. * * * Razumljive su mi bile teze srbijanskih generala i ministara, ali da u nakon toga u ti sline teze u krugu komunista, to zaista nisam mogao oekivati. Naime, u dru tvu no vinara, meu kojima je bilo i onih iz redakcija lista Komunist i asopisa Socijaliza m, dakle, oba organa SKJ, jedan novinar ree da je Tito opasniji za Srbiju od samo g Hitlera, jer Hitler je Nedievoj okupiranoj Srbiji prikljuio tri "sreza" Kosova, a Tito odvojio cijelo Kosovo od Srbije. Tito je dao autonomiju Vojvodini, a Hitl er je njen dio, i to Banat, stavio pod Nedievu upravu. Tito nas, dakle, vraa u u u S rbiju, koju je novinar nazvao "U ASom". Intervenirao sam s tezom da je Hitler zais ta izuzeo Trepu iz sastava V. Albanije, ali zbog poznatog rudnika olova, a da je Banat bio u rukama folksdojera, a samo na papiru, pod Nedievom vla u. Novinarove teze shvatio sam tada kao rijei hvalisavca, koji glumi neki radikaliza m. I zaista, jedan iz dru tva, na moje zgra anje ree da ja ne razumijem takvu retorik u ve je odmah primam ozbiljno.Desetak godina nakon ovog razgovora s novinarima proitat u kako je na sjednici dr av no-partijskog vrha Jugoslavije, u o ujku 1962, sam elnik Srbije - Petar Stamboli - r ekao da su ideje velikosrpske bur oazije ve prodrle u glave mnogih vodeih komunista Srbije. 10. 111. 1964. Mimo svjesnog opredjeljenja, sredinom 1960-ih godina, zapravo spontano, uspostav ljam veze s Hrvatskom. e e posjeujem rodnu Dalmaciju i Slavoniju u kojoj sam ratovao e tiri godine (1941-1945). Naje e sam, kao savezni funkcionar, posjeivao te dvije regij e, gdje su mi vrata u poduzeima i opinama bila otvorena. POVIJEST IZBLIZA A to se tie Zagreba, inicijativa je dolazila od Franje Tumana. Ve 1961, im je postao direktor Instituta, pozivao me vi e puta da mu budem zamjenik. Odbijao sam ponude. Razlog - on je te ak za suradnju pa sam se bojao da mo e doi do konflikta. Ali, prih vatio sam ponudu da radim honorarno kao mentor za razdoblje povijesti nakon 1945 , u svojstvu lana znanstvenog vijea Instituta i autora dijela rada, koji e biti pre dmet kritike CK SKH. Tuman me pozvao da sudjelujem u njegovoj "obrani" u sukobu s V. Bakariem. O emu se radilo? Po ideolo kom usmjerenju CK SKJ, u travnju 1963, objavljen je Pregled historije SK J. Za drugo izdanje zatra ena je kritika centralnih komiteta svih republika kako b i novo izdanje bilo bolje. CK SKH tu je zadau povjerio Institutu za historiju rad nikog pokreta kojem je F. Tuman bio direktor. On je u tome vidio i znanstvenu i po litiku ansu da se uzdigne u dru tvenom i politikom ivotu Hrvatske. Izraen je opse an ela orat pod naslovom Primjedbe na Pregled. CK SKH odluio je - V. Bakari, A. Berus (pr edsjednica komisije CK SKH za historiju - da se dio primjedaba odbije i zato je 20. III. 1964. odr ana sjednica komisije na kojoj su bili najvi i partijski ljudi i l anovi komisije te ekipa iz Instituta. U tu ekipu Tuman je ukljuio i mene, jer sam sudjelovao u pisanju kritike, a on je bio uvjeren da u ga braniti. U raspravi je sudjelovalo oko 30 ljudi - svi iz CK SKH. A. Berus je startala s vrlo o trom osudom Tumanovih teza. Rekla je da su radnici In stituta "... pokazali totalnu politiku nepismenost, neso-lidnost u naunom radu..." , to je "... naroito do lo do izra aja u tretiranju nacionalnog pitanja u staroj Jugos laviji i u ocjeni sporazuma Cvetkovi--Maek..."* Prvih nekoliko diskutanata - dr. Pavle Gregori, Mladen Ivekovi, Josip Cazi, Ivan K rajai i Jakov Bla evi - nisu prihvatili tumaenje A. Berus ve su tra ili da ona svoje ocj ne argumentira. Vidjev i da bi rasprava mogla otii u ne eljenom smjeru, intervenirao je Bakari. On je analizirao sljedeu Tumanovu tezu: "... sporazum Cvetkovi-Maek je ipak bio korak naprijed... Njime je uglavnom bilo r ije eno nacionalno pitanje jedne od ugnjetenih nacija i to najvee - hrvatske..." Ova Tumanova teza je ra estila Bakaria. Ustvrdio je da toliki znaaj sporazumu "ne pri daje niti HSS ni sam Maek". Zapisnik u arhivi autora I L A N D I Tumanova namjera rehabilitacije sporazuma ru ila bi tezu KPJ po kojoj je to bila po djela BiH izmeu srpske i hrvatske bur oazije, uglavnom u korist stvaranja Velike Sr bije - jer, da bi svi ostali teritoriji Jugoslavije, osim Dravske banovine (Slov enije) pripali Srbiji. KPJ je sve to osudila, a i re im banske Hrvatske kvalificir ala reakcionarnim. Bakari je porekao znanstvenost Tumanovih teza. On ka e: "Drug Tuman esto nagla ava nauno i znanstveno. Da je on dao nove naune i znanstvene dokaze, ja ne bih pisnuo... uo stalom, mi dokumentiranu historiju danas nismo u stanju dobiti." U raspravi Bakari je ostale sudionike "zaslijepio" referirajui u irokim potezima o lenjinizmu, staljinizmu, austromarksizmu, ideolo kim borbama u Kominterni i u KPJ itd. To je bilo njegovo najjae orue, kojim je on politike sukobe dobivao u svoju ko rist, fascinirajui auditorij svojom "teorijskom nadmono u" i erudicijom iz povijesti. Nitko iz sastava CK SKH nije se usuivao polemizirati s Bakariem na teorijskoj raz ini. Nisam siguran, ali ima logike i u tome da je Bakari elio sprijeiti uspon mladog i a mbicioznog Tumana kod kojeg se lako mogla uoiti elja za usponom na ljestvici vlastii moi. Na primjer, Tuman je naslijedio ustanovu s 10-12 zaposlenih, a za vrlo kra tko vrijeme stvorio je golemi institut od oko 100 zaposlenih. Mahom su ljudi dov edeni s fakulteta "na rad" u Institut. Anga irao je 7-8 najpoznatijih zagrebakih pr ofesora kao mentore mladim suradnicima, meu kojima sam bio i ja. Kao vanjski sura dnici bili smo dobro plaeni. U grupi mladih poetnika, koju sam vodio, bio je i Bru no Bu i. Dio rasprave odnosio se na NOB. Svi su se slo ili da je u povijesti SKJ uloga Hrva tske omalova ena. To je sve prisutne pogodilo i zato to su gotovo svi bili istaknut i prvoborci NOB-a. Uvrijeeni kao ljudi, prvaci NOB-a, brzo su u tome "de ifrirali" antihrvatsku politiku. O tom sam problemu rekao: "NOB se reducirao na 7-julski i 13-julski ustanak i borbe operativne grupe V NOV i POJ - sve se svodilo na ofenzive. To sam uoio i u znanju moje djece srednjo kolac a. A da se npr. uilo da je od 150 000 partizana 1943. u istonoj polovici Jugoslavi je bilo samo oko 2 000, slika bi se preokrenula." Na moje teze nadovezao se i Jakov Bla evi rekav i: "Ovo to je drug (nije mi znao ime) rekao - dogodilo se i meni. Ki, maturantica, pita smije li profesoru historije rei da je i u Hrvatskoj bilo slobodnog teritorija, jer da ih ue da ga je 1941. bilo samo u Srbiji." Sa sastanka sam ponio jasan dojam da je veina intimno bila sklonija Tumanu nego Ba kariu. POVIJEST IZBLIZA Izlo en o trom udaru, F. Tuman branio se da nije pravilno shvaen, a da su njegove teze hipotetine i da slu e samo kao natuknice za budua znanstvena istra ivanja, a ne kao d efinitivna ocjena. Iz sukoba s Bakariem - F. Tuman je izvukao zakljuke: prekinuti svau s Bakariem i kao najmonijeg politiara Hrvatske, najjaeg intelektualaca u SKJ, pridobiti ga na svoju stranu. U to ime pozivao je Bakaria da nakon ovoga sastanka posjeti Institut i da u naj irem sastavu Instituta i vanjskih suradnika izlo i cijelu problematiku novije povijesti radi "usmjeravanja daljnjeg rada Instituta" (Tuman). Tom pozivu Bakari se odazvao pa se rasprava odr ala 9. svibnja 1964. Evo glavnih Bakarievih "usmjerav ajuih" teza na tom razgovoru: austromarksizmu, koji podcjenjuje nacionalnu komponentu, kumovali su Nijemc i, kao i Lenjin koji je tumaio da su se Slaveni bojali zaostale Rusije, pa su zat o preferirali austromarksizam; odbacite jugoslavenske teze o te njama hrvatskog naroda za Jugoslavijom. Veina Hrvata, posebno u sjevernom dijelu Hrvatske, nije tra ila izlazak iz Austrije, os im dijela politiara iz Dalmacije ( upilo, Trumbi); moja generacija (Bakarieva) nema pojma o austromarksizmu; Slovenci su zbog svoje privr enosti austromarksizmu izgubili Koru ku, jer su pr eferirali socijaldemokraciju Austrije, a ne Kraljevinu Jugoslaviju; ideologija Versaillesa prema Jugoslaviji djelovala je i u II. svjetskom ratu : ta ideologija nije nam ni ta drugo dozvoljavala osim obnove Jugoslavije; Srbija je bur oasko-seljaku revoluciju zavr ila u 19. stoljeu, a u Hrvatskoj ona je trajala od 1848. do 1946. (agrarna reforma); da se pitao na narod, Jugoslavija 1918. vjerojatno ne bi bila stvorena (radi kalna teza za ono doba); ni ta od onoga to su Hrvati mislili od ilirizma do stvaranja Jugoslavije nije o stvareno 1918; zato odbaciti tezu o vjekovnim te njama za Jugoslavijom, a to ak i T uman prihvaa; (znai, po Bakariu, Tuman se jo do tada nije odlijepio od unitaristikih i eja); stvaranje slovenske i hrvatske KP 1937, a bez KP Srbije je "ista kopija sovj etske organizacije". Tada kad smo stvarali KPH nismo imali program ni za seljako ni za nacionalno pitanje; danas (1964) nacionalno pitanje je ponovno na dnevnom redu... "ako o tome t ra ite moju javnu izjavu, neu je dati iz taktikih razloga, jer ne znam da li e vrijed iti 14 dana" (radilo se o sukobu Slovenije i Hrvatske sa Srbijom i saveznom admi nistracijom oko istih rauna); jugoslavenska nacija danas - ne! B 1 L A N D I opet sporazum Cvetkovi-Maek: "taj sporazum staru Jugoslaviju nije promijenio". Maek nije mogao napraviti savr eno ni ta i cijela Banovina Hrvatska bila je sputana ; ustanak u Srbiji bio je tako te ko pora en i da nije bilo Bosne, Hrvatske i Slov enije od toga svega ne bi bilo ni ta. Mi se ve 20 godina vrtimo oko 1941, a da bi d o li do 1942. proi e jo 20, a do 1944. jo 60 godina. inteligencija i SK - mi inteligenciju zapravo nemamo, njen dio ak podr ava jug oslavenski centralizam; nauka ne mo e biti slu kinja Partiji, ali ako se netko suprotstavi dru tvenom raz voju, ii emo i do hap enja; Na kraju sastanka Tuman se zahvalio, rekav i da prima Bakariceve teze kao okvir za daljnja znanstvena istra ivanja. 77. XI. 1965. Na 8. kongresu SKJ u prosincu 1964, Tito je prvi put otvorio nacionalno pitanje, nala ui da se prekine s unitaristikim jugoslavenstvom i da se zagovornici stvaranja jugoslavenske nacije odstrane iz SKJ. To je bilo potpuno suprotno prethodnom 7. kongresu, na kojem se predlagalo ak i ukidanje republika. Kardelj je bio najradi kalniji te je ubacio teze o stvaranju republikih ekonomija, a Bakari je ranije "iz bacio" parolu: neka federacija federira, to me podsjealo na Maekovu tezu da je "laj bek krivo zakopan". Druga Titova "zapovijed" tra ila je da se kapital dr avnih invest icijskih fondova mora prenositi na poduzea, istiui da je to apsolutna pretpostavka ostvarivanja radnikog samoupravljanja. Iako neodluno, Tito je zagovarao tr i nu privre du, to su ostali referenti znatno jae nagla avali. U duhu platforme 8. kongresa anga iran sam, kao predstavnik SSJ, u ekspertnoj grup i savezne vlade za privrednu reformu, koja je radila u proljee 1965. Ciljevi refo rme, meu ostalima, bili su prijenos dr avnog kapitala na banke i poduzea, nova deviz na politika s konvertibilno u dinara, otvaranje vrata za povezivanje s ostalim svij etom, "pritisak" na poduzea da posluju na svoj rizik i da se skinu sa "sisa" dr ave , masovno otvaranje granica, to su mnogi iskoristili za zapo ljavanje u zapadnim ze mljama. Sve te mjere poele su me uvjeravati da se stvara privredni sistem bli i Zap adu nego Istoku, naravno, bez privatnih vlasnika i bez vi estranaja. Suvi no je rei da sam spomenute promjene primao s rado u. Naivno sam vjerovao da veeg otpora nee biti jer je to politika Partije, a kada ona to "ozakoni" svi e protivnici "polo iti oru je ". Na plimi tog odu evljenja posjetio sam 17. XI. 1965, POVIJEST IZBLIZA Centralni komitet SK Slovenije, da se "ohrabrim" razgovorom sa Stanetom Kaviem, eln ikom toga foruma, s kojim sam se dobro slagao dok je bio predsjednik sindikata S lovenije. S tim pametnim politiarom htio sam posebno prokomentirati neke svoje no ve ideje o samoupravljanju u poduzeima. O emu se radilo? Istra ujui odnose izmeu radnikih savjeta i direkcija poduzea utvrdio sam da se radnike obezglavljuje elaboratima, koje sam nazvao "sinusi i kosinusi, statistiki nizovi itd.", koje mogu itati samo strunjaci. Jedan primjer: na sastanku Radnikog savjeta kombinata Borovo jedan radnik naveo je sluaj da se meu kupljenim strojevima nalaz i nekoliko konzerviranih na skladi tu ve vi e godina. Radnik me odu evio. Zapamtio sam da se zvao Meava. Rekao je, ne samo da smo te strojeve platili ve uz to plaamo dr avi porez od 2 posto njihove vrijednosti. Naime, na "kapital" poduzea uplauju porez, bez obzira radili ti strojevi ili stajali, dakle, slino porezu seljaka na zemlju, bez obzira da li se ona obrauje. Ushien takvim postavljanjem stvari estitao sam ra dniku, ali me je dalja rasprava "razoru ala". Naime, Na atlu deJte.Qa.ci.jZ. 3ugoAlave.nikih iZndikata u poij'ejta A-tncUkaZnoj cnrvt >iaLl Ce.ho-iZova.ckz. I L A N D Z I C tehniki direktor replicirao je rekav i da po meunarodnim standardima u izboru stroje va nekoliko procenata otpada na proma aje. to e sada, moj radnice? Tra iti ekspertizu n ekog instituta u SAD-u ili Evropi da verificira direktorovu tvrdnju. Apsurd! To bi bilo nemogue. Sam sebi sam rekao - radnici trebaju odbiti takve rasprave jer s u unaprijed pobijeeni. Oni trebaju "ugovoriti" s direktorom "sporazum" o kljunim t okama kao to su veliina dohotka, porast standarda, zajedniki fondovi, a zatim pratit i ostvarivanje dogovorenog i na tome davati direkciji prolaznu ili negativnu ocj enu, iz ega slijedi nastavak povjerenja ili smjena rukovodstva - slino onome to seradi u kapitalizmu gdje vlasnik mijenja menad era zavisno od veliine profita. Kavi se slo io s otvaranjem putova za nove ideje o samoupravljanju, dodav i da bi takv i novi odnosi u poduzeima mogli dovesti i do sline prakse u komunama, pa i u repub likama gdje bi izvr na vlast po istom modelu odgovarala skup tinama. to se tie privredne reforme koja traje 6 mjeseci rekao mi je da e njena sudbina zav isiti od podr ke radnika i od radikalne preorijentacije s ekstenzivnog na intenziv no investiranje, to je za Sloveniju, koja ula e u nerazvijen dio Jugoslavije, bilo vrlo po eljno. Na kraju, Kavi me pitao da li CV SSJ mo e pokrenuti probleme agrarne politike u smis lu favoriziranja seljaka kao tr i nog proizvoaa. Upozorio sam ga da je Slovenac Ingoli ministar poljoprivrede, a Kraigher potpredsjednik vlade za privredu. No, ujem da ni Kardelj nije sklon takvoj politici. 27. XII. 1965. etiri dana nakon razgovora s Kaviem, sudjelovao sam na sjednici Komisije CK SKJ o a grarnoj politici. Ingoli je predlo io da seljacima ne dajemo pravo kupovine novih t raktora, ve samo starih ( to je znailo od poljoprivrednih dobara). Ipak, komisija je odbila takvo rje enje. Po zadu enju CV SSJ i po privoli Tempa, za est mjeseci sam izradio referat o inovac ijama u praksi samoupravljanja. O mojoj koncepciji je CV SSJ raspravljao itav dan 27. prosinca 1965. Glavne su teze bile: samoupravljanje e biti i dalje u krizi ako radnici ne postanu poduzetnici, a oni e to postati tako to e se stvoriti novi odnosi izmeu njih i direkcije tako da " simuliramo" praksu slinu odnosu vlasnika i njihovih menad era; radniki savjeti trebaju djelovati slino upravnom odboru akcionara u kapitalizm u; POVIJEST IZBLIZA unutar veih poduzea samoupravljanje treba decentralizirati tako da svaki dio kolek tiva ima svoj ukupan prihod i dohodak to e stimulirati ekonominost i produktivnost dijelova i cjeline.* Referat je dostavljen republikama, veim gradovima i poduzeima. Reakcije su bile vrlo razliite. Neki su se odu evili, a drugi su bili zgranuti. Naje i argument bio je da moje ideje razbijaju jedinstvo radnika u poduzeima (Milutin Ba lti, predsjednik Sindikata SRH). Odbili su to i neki "jaki" ljudi iz Beograda, ka o i dio mojih drugova iz vrha sindikata. Tempo se odu evio, ali mi je, saznav i da i ma i otpora, savjetovao da u uvodnom slovu izjavim da su stajali ta u referatu moj a osobna, a on e, zavisno od rasprave, mene nekako izvui iz situacije. Na poetku rasprave rekao sam da "plenum CV SSJ ima i pravo i du nost odbaciti moju koncepciju, ali se nadam da e to uiniti s dovoljno argumenata". Plenum je bio neodluan, ali osjetio sam da me je veina podr ala. Sutradan nakon plenuma otputovao sam u Zagreb, gdje sam obranio doktorsku disert aciju, u kojoj sam detaljno komparirao dr avni sa samoupravnim socijalizmom. Bit d isertacije bila je moja "nova koncepcija" samoupravljanja, opisana na 360 strani ca. Komparirao sam privredni sistem kapitalizma i dr avnog socijalizma (ruski mode l) i samoupravnog socijalizma. Posebno sam obranio tezu da je konstitucija socij alizma od 1945. do samoupravljanja bila povijesna zabluda, a ne fatalna neizbje no st. Budui da je disertacija imala u naslovu "dru tveno-ekonomski odnosi u uvjetima radnikog samoupravljanja" komisija mi je verificirala doktorat iz podruja ekonomsk ih znanosti, mada sam po obrazovanju pravnik. Materijal je imao oko 100 stranica. Su tinu sam objavio u asopisu Na e teme, br. 11/6 5 (poluslu beni organ CK SKH) i... __ /IO 1966. %/ BAJLjunAki ptanum i Rankovidzv pad %/ Tito mu zovz u tvoj Ka.hin.oJ: t/ Kako i zaito dsiugovi thola. 4uo/u baza t/ laZto Sn.bi-komu.nAJ)ti viiz vJojiliju. psiavoAl.a.vnom popa nngo CKH 1/ Titovi aAtapci SA.bi.ji %/ PokaZaj AakjxAniza.c i.jz Tita %/ Vi^tancMianjo, od Moskvu 1/ Raspad &iAtLofu.j'u fux.d.Yw.koQ pak/Hita %/ RazGovofi 4 Knld om %/ Kfiiza i. tLbojiatizacilia i/ VOvaj, kao i niz drugih razgovora s ljudima, uvjerava me da ak i veoma o tri kritiari politike Mike i Savke revidiraju svoje prija nje stavove. Sve vi e lanova CK opredje ljuje se za status quo, to znai da su protiv unitaristiko -centralistikih tendencija , a za rehabilitaciju spomenute sjednice. 6. II/. 1983. Hitam na razgovor sa starim Stevom Krajaiem, koji je dugo godina bio najmoniji ovjek u Hrvatskoj - ka u jai i od Bakaria, a znam da je on dobar izvor za suvremenu povij est. Sistematian razgovor je te ko prikazati, jer se Stevo ve pomalo gubi. Pitao sam ga k akav je bio osobni odnos rukovodeih ljudi KPH prema prvacima HRSS-a. On tvrdi da su prvaci KPH njih smatrali svojim drugovima i da su bili vrlo bliski. On osobno volio je Zlatana Sremca. Prvak HSS-a Slavonije, Tuna Babi, bio je toliko odan da je 1949. meu prvima unio svojih 50 jutara zemlje u seljaku zadrugu, a sin mu je b io svinjar u toj zadruzi. Tvrdi da oni nisu razmi ljali u kategorijama je li ta st ranka bila transmisija, radi li se o taktici i slino, ve da su ih smatrali svojim partnerima. Ko utia, vodeeg lidera HSS-a, on je doveo u partizane s ciljem da oslabi Maeka. Ko uti se nadao da e preko nas doi do susreta sa zapadnim saveznicima, znao je pilotirati, pa je mislio da e doi do na e aviobaze u Bariju, a odatle do saveznika. Tvrdi da ga je on konfinirao. Hrvatsko rukovodstvo je smatralo da Stepinca ne treba zatvoriti, ali je na proce su Lisaku i Mo kovu otkriveno da je primao usta e poslije rata i njega je taj proces gurnuo na sud. Potvruje dalje da su Tito i Bakari tra ili da se Stepinac sahrani u Kra iu, ali je Krajai pozvao Tita i tra io da se sahrani u katedrali, kako Kra i ne bi po tao novo mjesto hodoa a. Ni Krajai ni Bakari nisu smatrali jugoslavenski centralizam trajnim rje enjem, samo K rajai je to otvoreno zastupao i zato je prozvan "republikancem", a Bakari nikad nij e lupio akom po stolu. Bakari se dogovorio sa Stamboliem da Srbija dobije motornu, a Hrvatska kemijsku in dustriju. Po tom dogovoru, Krajai je izvukao sredstva federacije za rafinerije u R ijeci i Sisku. Na kraju je rekao da je drugovao s Vladimirom Nazorom, Krizmanom, Ritigom, a Bakari nije bio blizak s tim ljudima. Do ao bi na protokolarne veeri - i to je bilo sve. POVIJEST IZBLIZA Rekao sam Krajaiu kako ne mogu vjerovati da je CK KPH po teno suraivao s prvacima HRSS-a, nego da je tu stranku instrumentaiizirao u borbi protiv Maeka, a da su oni i te kako znali da e KPJ nakon NOB-a zavesti ruski re im, to se tajilo ne samo pred l judima iz HRSS-a nego i partijskom lanstvu i cijelom narodu. Nije mu bilo drago. 7. II/. 1983. Juer sam u predavanju studentima prikazao osnovne politike tendencije dana njeg tren utka. U diskusiji je moj asistent Dragan Lalovi kritizirao politiku SKJ, s tezom da ni Tito ni Kardelj, a posebno Bakari, nisu bili za demokratski razvoj dru tva, v e su sve dr ali u svojim rukama. U diskusiju su se ukljuili i studenti koji su podr al i teze asistenta. S jedne strane mi je drago da studenti otvoreno kritiki govore, a s druge strane, u tome sam vidio simptome odvajanja ove mlade generacije od p olitike CK SKH. 23. IV. 1983. Mika piljak mi tvrdi da se Tito na sjednici u Karaorevu kolebao oko smjene Tripala i Savke. Meutim, na njega je jako utjecalo pismo 67 lanova Centralnog komiteta iz ratnog i poratnog razdoblja. On se sla e s tim da Tripalo nije bio nacionalist neg o karijerist, koga je Kardelj savjetovao da se odmakne od tzv. klasne ideologije i pokrene nacionalno pitanje. Liderima maspoka va nu podr ku davali su Krle a, mnogi intelektualci i Tuman. Bakari je prvih petnaestak godina bio dobar, suzbijao je na u sklonost prema repres ijama, razvijao demokratski duh, a zatim je likvidirao ratno rukovodstvo i poste peno se pretvarao u borca za vlast. Inae, Bakari mi sve do svoje smrti nije dao mi ra i tra io je da Hrvatska sprijei izbor piljka u Predsjedni tvo SFRJ. Inae, priznajem mu da je majstor sinteze - iz mno tva pojava vidi tendencije, uvijek kritian prema svemu, nema stanja s kojim se miri, tra i da se stalno daju impulsi na liniji anti konzervativizma, a prema modernom dru tvu, ali nije borac da takve ideje ostvari i esto ostaje samo pri izjavama. to se tie Titovog stila vladanja, piljak tvrdi da on nikada nije dozvolio demokrats ku diskusiju u partijskom vrhu, pogotovo ne na plenarnim sjednicama, jer je znao da ga veina nije mogla slijediti, pa bi, u slobodnim diskusijama, morao napustit i svoj kurs. Srea to je dugo vladao da smiri zemlju koja je iza la iz krvavog graansk og rata. I L A N D Z I C 25. II/. 1983. U Beogradu, nakon sjednice redakcije asopisa Socijalizam, iji sam lan, uro Kovaevi, M. Komatina, Ristovi i drugi sasvim otvoreno govore da se u Titovoj Jugoslaviji otv orilo srpsko nacionalno pitanje, jer je reformom federacije status srpskih pokra jina uzdignut na rang republika, a formiranjem republikih dr ava Srbi u Hrvatskoj i BiH dovedeni su u polo aj nacionalnih manjina, bez svojih politikih i kulturnih in stitucija. Srbi u Hrvatskoj, ili se kroatiziraju ili sele u Srbiju, tako da jedi no Pravoslavna crkva odr ava srpstvo. U tom pogledu veliku tetu je nanijela koloniz acija 1946. godine, koja je povukla znatan dio Srba iz Hrvatske. Srbe iz Hrvatsk e dalje vuku JNA i dr avne institucije koje su postale most iseljavanja u Srbiju. Taj egzodus i danas traje. Oni se nadaju preporodu integralizma, pokretu jugosla venstva, koji e se razviti u masama. Sada se Srbija sve vi e okree sebi, pa kao ilus traciju navode da se prekida nastavak radova na autocesti Ni - Makedonija, a otva ra izgradnja autoputa Beograd - Crna Gora - more. Sve te ideje, koje se sasvim slobodno prepriavaju po Beogradu, najavljuju zastra uj uu budunost. Istoga dana sretoh povjesniare Petranovia i Stanisavljevia, koji sasvim otvoreno go vore da Hrvatska ima sna an meunarodni oslonac zato to je jedina katolika nacija na B alkanu, a nalazi se na vratima ulaska u Srednju Evropu. Ona ne pripada Balkanu u kulturno-civilizacijskom smislu. Potvrda te pozicije je i injenica da je od rata do danas imala tri kardinala. Nasuprot takvoj poziciji, Srbija se ne mo e oslanja ti na neki pravoslavni centar, pored ostaloga i zato to se dugo nalazi u sukobu s Bugarskom. Spominju i to da Rusiji nikad nije bilo te e. Staljin je 1945. godine, ulaskom u E vropu, razbio nekada nji lanac izolacije [cordon sanitare), Hru ov ju je uvukao u Azi ju, Afriku i Latinsku Ameriku, ali to e SAD blokirati. Rusija je definitivno izgu bila sve svoje saveznike u zapadnoevropskim komunistikim partijama, bez ikakva iz gleda da ih vrati. Rusija je sada ponovno okru ena. Nikada nije mogla, niti e moi, utjecati snagom ekonomije i tehnologije. Nekada je, od Lenjina naovamo, izvozila ideologiju revolucije, a sada ni to ne mo e. Zapad joj namee reviziju Jalte, a ekaju je velika iznenaenja od njezinih azijskih nacija. Tito je velemajstorski komunicirao s velesilama. I udare 1971/72. nije izvr io dok se nije dogovorio s Rusima - odlazak Dragosavca u Moskvu. Ovi profesori mrze Ti ta, ali mu priznaju vje tinu vladanja. Postao je lider dijelom i zato to je igrao v eliku igru sa Staljinom i Churchillom, i to je veliki uspjeh, POVIJEST IZBLIZA jer valja znati da na na im prostorima nema nacionalnog lidera bez svjetskih veza. Danas nijedan u Jugoslaviji takvih veza nema. Znaju oni i za sukob Tito - Jovanka. Stanisavljevi, inae rodom iz Like, ima veze s Jovankom. On tvrdi da ona ima na vezi oko 150 ljudi. To su njeni dou nici koji "p rate" najbli e Titove suradnike - Kardelja, Dolanca, Bakari-a, Ljubiica. Ona ih smat ra Titovim protivnicima i radi na njihovoj likvidaciji. Oni su to saznali i 1977 . godine prisilili Tita da odbaci Jovanku. Imala je "agente" po cijeloj zemlji, a najvi e u Hrvatskoj i u JNA (R. Bulat, . Jova-ni, general Hamovi itd.). to se tie budunosti, smatraju da za narednih desetak godina nitko nee moi formirati p olitike stranke. Sve e se lomiti unutar struktura koje e ivotni problemi dijeliti na frakcije, i to e biti dinamit razvoja, a ne pokreti izvan Saveza komunista. 12. V. 1983. Bo idar Gagro, republiki ministar prosvjete, nasljednik Stipe uvara, pria mi da se vr h SKH rasplinuo. Njegov predsjednik vlade, Ante Markovi, ne prima direktive ni od CK ni od dr avnog Predsjedni tva. Ova vlada je do la u trenutku kada je Hrvatska bila pred ekonomskim bankrotom. Vlada nema programa, nego spa ava situaciju. On, kao o dgovoran za prosvjetu, ne eli sada ni ta mijenjati. Neka se ohladi uvarova reforma, pa e za nekoliko godina vidjeti to dalje. Jo nema - ka e - lomova u vrhu, jer je za B akarieva ivota dogovorena podjela funkcija. 14. \J. 1983. Dragutin Pla pria mi da mu je 1976. godine Bakari otvorio srce i rekao: "Sada sam ja na redu. Jovanka mi radi o glavi." Ovih dana na Predsjedni tvu smo raspravljali mo e li Balti kao Srbin biti predsjednik Predsjedni tva. Naravno, svaki graanin na to ima pravo. Meutim, odluilo je to to u ov om mandatnom razdoblju od sedam kljunih funkcija - predsjednik vlade, predsjednik Partije, Sindikata, Socijalistikog saveza, Saveza boraca - nema nijednog Srbina. Osvrui se na prvake maspoka, on tvrdi da je Miko Tripalo do poetka ljeta 1971. godi ne bio "taksena marka" Bakaria. Sve to je govorio bili su Bakarievi stavovi. Lideri maspoka nisu bili nacionalisti - treba revidirati tu ocjenu. Pazi, to govori visoki elnik SK koji se isticao u borbi protiv prvaka maspoka i n a toj zasluzi do ao na elo Zagrebake Gradske organizacije SK. ______................................._____..................................... ....._____........_____...................... ? 18. XI. 1987. Nakon predavanja kolektivu centrale SDK na temu Kriza Jugoslavije, generalni dir ektor ree mi da njegov podreeni direktor u Vara dinu ne upozorava na neku manju mjen inu aferu, iz ega on zakljuuje da u opinama vladaju oligarhijske strukture. Opine se uglavnom pona aju kao suverene "d epne dr avice". 19. XI. 1987. Poslije "historijske" 8. sjednice CK Srbije, koja je rezultat dvadesetogodi nje in doktrinacija o neravnopravnom polo aju Srbije, intenzivira se kampanja, tra i se hit no rje avanje nagomilanih problema i to po svaku cijenu. Pobjednici te sjednice na padaju i Stambolia, efa dr ave i pojaavaju pritisak na autonomiju Kosova i Vojvodine. To pobuuje oprez i bojazan u ostalim republikama, koje strahuju od srpske hegemo nije u Jugoslaviji, pa i krvavog obrauna. Uestale su kritike iz Slovenije, a pone to , neusporedivo manje, i iz Hrvatske, i to uglavnom u medijima i u izjavama pojed inaca. Na to beogradski mediji vi estruko uzvraaju. Na sjednici Gradskog komiteta u Beogradu javno se govori da iza kritike Ljubljane i Zagreba stoje rukovodstva t ih republika. Spominjui izjave Dragosavca, Vrhovca i Ribiia, jedan upozorava da se radi o "orkestriranoj akciji" protiv 8. sjednice. Na juera njoj sjednici CK SKJ o odgovornosti Fadila Hod e taj se forum podijelio na t ri prema pet - Srbija, Crna Gora i Makedonija - za najte u politiku kvalifikaciju, a Slovenija, Hrvatska, BiH, Vojvodina i Kosovo - protiv. Govori se o