poul anderson-neprijateljske zvijezde.pdf

8/10/2019 Poul Anderson-Neprijateljske zvijezde.pdf

1/62


2/62


3/62

Poul Anderson

Neprijateljske

zvijezde

The Enemy Stars 1958


4/62

Poul Anderson: Neprijateljske zvijezde

4

Dali su mu ime "Junjaki kri" i lansirali ga na put iji kraj oni sami nikada neevidjeti. Mjesecima kasnije kretao se s pola brzine svjetlosti, a bude li dovoljno reakcijskemase za usporavanje i manevar, putovanje e i zavriti. I tada je nastupila duga tiina. Brod jetrebao sletjeti za etiri i pol stoljea.

Posada se smjenjivala, sanjali su o drugim brodovima, lansirali ih i vidjeli kakozavravaju neka od najkraih putovanja. Tada su umirali.

Poslije njih doli su drugi ljudi. Ratovi su poinjali i gasili se, urlajua gomila ivjela

je u razruenim gradovima i svoje vatre potpaljivala knjigama. Osvajai su se izmjenjivali,jedan je car ubio majku, vjera je pozivala ljude nepoznatim vrhuncima, nova vrsta i noveprilike zavladale su Zemljom. Brodovi su ipak odlazili uvis, u no, i uvijek je bilo ljudi koji suih promatrali. Ponekad glava pokrivenih kapama sa titnicima i znakom kometa, ponekad saelinim kacigama ili ukraenim sivim kapuljaama ili plavim be-retkama sa zvijezdama skrilima, ali uvijek pogleda uprtih ka brodovima. Kako su desetljea prolazila, brodove su sveee dovodili u nove luke.

Poslije deset generacija "Junjaki Kri" jo nije bio na pola puta od svog cilja,iako je otiao najdalje od ijedne druge ovjekove naprave. Poneka ogrebotina na njemuukazivala je da ga je naeo zub vremena, no grafite ispisane rukama osamljenih i ljudi udosadi, njihovi nasljednici jo nisu izbrisali. Dijelovi to su brodu bili oi, mozak i

ivci ostali su netaknutima. Svaki bi ovjek, na kraju svoje smjene, kada je iniostotinu svijetlosnih godina dugi korak

prema Zemljinu Mjesecu, uzeo sa sobom kutiju mikroploa. Mnogo ih je izgubljeno ili sunakupljale prainu u stoljeu u kojem su ljudi na Zemlji bili zauzeti preivljavanjem. Ali,dolo je vrijeme kada je strpljiva elektrina naprava prebrojala mnoge takve ploe s mnogih

brodova. I tako neke ljude osudila na smrt.

1

Sunce na zalasku prilo je velikom vodenom povrinom. Daleko na zapadu oblacivisoko iznad Novog Zelanda bacali su vrue zlato prema nebu. More je u tom smjeru bilo

presvijetlo da bi se u njega moglo gledati. Na istoku, ono je blijedjelo kroz zelenu i kraljevskiplavu boju u no gdje su se drhtavo svjetlucajui pojavljivale prve zvijezde. Vjetra je biloupravo dovoljno da namreka povrinu, aljui male valove da lupkaju o trup jedrenjaka,zatim se sputao niz mirno glavno jedro i mrsio djevojci rasputenu svijetlu kosu.

Terangi Maclaren pokazao je prema sjeveru: "Stanita algi nalaze se tamo",promrmljao je, "glavni izvor prihoda za obitelj, zna. One mutiraju, meusobno se kriaju istvaraju morsku travu koja nas opskrbljuje raznim korisnim proizvodima. Ne razumijem ba,ali to zahvaljujemo asnim precima. Biokemija je organizirani nered. Ja u ustrajati naneemu jednostavnijem, kao to je primjerice degeneriranajezgra."

Djevojka se nasmijala: "A ako nije degenerirana, hoe li ju uiniti takvom?" pitala je.

I ona je, naravno, bila strunjak poput njega; nikada na svoj brod ne bi pustio nekogpriprostog, sve dok je nekoliko strojeva inilo znatan dio njegove posade. Njezin je rang biovii od njegovog, toliko visok da nitko u obitelji nije morao zaraivati, dok je Maclaren usvojoj obitelji bio jedan od rijetkih lanova koji nije radio. Ona je bila pripadnik paljivoodabrane mutantske burmanske loze, s koom boje jantara, iznimno sitne grae i zelenkasto

plave kose. Maclaren se tjednima nadao prilici kao to je ova, prilici kada e biti s njomnasamo. General Feng, njen od droge otupjeli uvar, nije ba mario kakve je skandale izazvalaletei oko planeta bez bar amazonke u pratnji. Ali ona je vie bila stvorenje Citadele i njezinauurbana svjetla nego stvorenje oceana okupanog suncem.

Maclaren se smijuljio. "Nisam se zaklinjao u jezgru", rekao je, "degeneracija je stanjestvari pod odreenim ekstremnim uvjetima. Kvantna teorija i poslije tri stotine godina jo nije

u potpunosti shvaena. Ali ja lutam, a i drae mije lutati. Prema tebi, naravno".Preao je palubu bos i sjeo do nje. Bio je visok ovjek ranih tridesetih, vitak, irokihramena i velikih ruku, tamnokos i smee koe poput svih Oceanaca, ali na irokom licuvisokih jagodica imao je orlovski nos, a iz njegovih oiju boje ljenjaka zraio je pogled


5/62


5

zaboravljenog engleskog pretka. Poput nje, i on je nosio neformalni sarong i nekolikodragulja.

"Govori poput kolarca, Terangi", rekla je. To nije bio kompliment. Najbogatijeobitelji smatrale su Konfucija, Platona, Ein-steina i ostale klasike tekom dosadom.

"Ali ja to i jesam", rekao je Maclaren, "bila bi zauena koliko mogu njukati i bitizagrien. Stoga sam kao student..."

"Ali ti si bio amaterski prvak u hrvanju u vodi!" usprotivila se.

"Tono. Mogao sam takoer popiti vie od bilo kojeg ovjeka i znao o svakom odlaskuna Zemlju i Mjesec. Ipak, moe li zamisliti da bi me otac, blagoslovljena bila njegovakolekcija staromodnih vrlina, podupirao novano sve ove godine da nisam obitelji priskrbioneke zasluge? ast je imati sina astrofiziara. Iako sam ja prilino skup astrofiziar."

Nasmijao se u sutonu to se sputao. "Svako malo, nakon neke od mojih pretjeranih pijanki,prijetio je da e mi ukinuti novanu potporu. Tada mi nije preostalo nita drugo ve danapiem novu opservaciju, briljantnu novu teoriju ili barem knjigu."

Ona se primakla malo blie. "Je li to razlog zbog kojeg sada odlazi u svemir ?" upitalaje.

"Ma, ne", ree Maclaren, "to je u potpunosti moja ideja. Moje vienje zabave. Rekaosam ti da mije dosta djetinjastog ludovanja."

"Nismo te esto viali u Citadeli proteklih godina", sloila se, "a i kada si doao bio sijako zaposlen."

"Politika, loe vrste. Smjer kretanja broda ne moe se promijeniti bez naredbeistraivakog odbora koji tome nije sklon, to je znailo podmiivati prave ljude, skretatiopoziciju, udvoravati se Zatitniku - zna, otkrio sam da je to zabavno. Kada se vratim, modau se politikom baviti iz hobija."

"Koliko te dugo nee biti?" pitala je."Ne mogu sa sigurnou rei, ali vjerojatno samo mjesec dana. To bi trebalo biti

dovoljno dugo da se snabdijem materijalom za sljedeih nekoliko godina istraivanja.Naravno, u svojim neuraunljivim trenucima moda se vratim na brod i ostanem tu do krajasvog ivota. Imat u stalno boravite oko te zvijezde".

"Ne bi li mogao doi kui... svaku no?" promrmljala je."Nemoj me izazivati", zastenjao je. "Ne mogu. Jedan mjesec je uobiajena minimalna

smjena na meuzvjezdanom brodu, osim u hitnim sluajevima. Zna, svaka transmisija koristiFrankov tunel, to stoji novaca."

"Dakle", rekla je durei se, "ako ti je tako jako stalo do jedne stare mrtve zvijezde ...""Ne razumije, ljepotice. Ovo je prva prilika koju je itko ikada imao, u vie od dva

stoljea svemirskih putovanja, da izbliza vidi istinski izgorjelu zvijezdu. ak je bilo i raspraveo tome je li takvo to mogue. Da lije svemir dovoljno star da bi ijedno sunce istroilo svojunuklearnu i gravitacijsku energiju? Prema naim precima, razumljivo je da je ovo ostataknekog prethodnog ciklusa stvaranja!"

Osjetio je kako se njezino tijelo ukruuje, kao da odbacuje ono to on govori jer niti jerazumjela niti joj je bilo stalo do toga o emu je priao. I za trenutak joj je zamjerio. Njoj nije

bilo stalo ni do broda, ni do njega ili do bilo ega osim njezine ljupke koljke ... Zato jetroio vrijeme na staru otrcanu rutinu, kada je trebao prouavati i pripremati se - oh, do vraga,znao je tono zato.

Tada se njezina vrstina otopila u malom drhtaju. Pogledao ju je, bila je sjenka sblijedo svjetluom grivom u dubokom plavom sumraku. Zadnje iskre sunca gotovo da sunestale, zvijezde su se pojavljivale jedna za drugom iznad njihovih glava, nebo e uskoro biti

prekriveno njihovim arom.Gotovo je apnula: "Gdje je sada taj svemirski brod?"Pomalo zbunjen, pokazao je prstom prema prvim tragovima "Junjakog Kria".

"Tamo", ree. "Zapravo je trebao ii na Alfa Crucis i nije puno skrenuo od tog smjera. Sve dodobrih trideset parsekundi izvan tog smjera, ne bismo primijetili razliku kad bismo moglividjeti tako daleko".


6/62


6

"Ali ne moemo. Nikada ni neemo. Svjetlosti bi trebalo stotinu godina i ja ... svi mibismo bili mrtvi... Ne!"

Tjeio ju je, vrlo ugodna zadaa koja je postajala sve ugodnijom kako je no odmicala.A bili su na njegovoj jahti, koja je u njemu izazvala ljubav ve prvoga dana kada je primionjeno kormilo, bili su na smirenom moru, imali su vino i male sendvie, a ona ga je akzamolila da svira gitaru i pjeva. Ali, nekako to nije bio oekivani trenutak. I dalje jerazmiljao o pripremama: je li mu neto promaklo, to moe oekivati na crnome suncu?

Moda je zaista bio pod utjecajem zuba vremena ili zrelosti, ako elite eufemizam. Ili jemoda "Junjaki Kri" prejako svjetlio iznad njihovih glava.

2

Zima je vladala Vanjskim Hebridima. Dan je bio tek mraan bljesak izmeu dvijutama, esto zameten snijegom. Ako se valovi sjevernog Atlantika nisu razbijali o stijenestvarajui smrznutu izmaglicu, onda su se valjali teko i nagrizajui. Horizonta zapravo nijeniti bilo, olovni valovi susretali su se s olovnim nebom, a olovna izmaglica skrivala je mjestonjihova spajanja. "Ovo mjesto nije ni kopno, ni voda, ni zrak, ve neka njihova mjeavina",rekao je Pytheas.

Otok je bio malen. Nekada je na njemu ivjelo nekoliko ribara ije su ene draleponeku ovcu, ali to je bilo davno. Sada je tu bila samo jedna kua, kamena koliba izgraenaprije nekoliko stoljea, koja se od tada nije mnogo promijenila. Dolje, na pristanitu bio jemoderan zaklon za jedrilicu, obiteljsku podmornicu i istroeni zrani automobil; kako je biood sive plastike uklopio se u krajolik poput jo jedne kamene gromade.

David Ryerson ovdje je ostavio unajmljeno vozilo, signalom je otvorio vrata te sezakotrljao ispod njih. Iako nije bio na Skuli pola desetljea, ganulo ga je, ne sasvim, kako sumu ruke upamtile sve pokrete parkiranja vozila na to mjesto, te kako je vlana unutranjost

prostora ostala ista. to se tie njegova oca - osjetio je gr, stoga je pomogao svojoj mladenkida izae iz automobila i rairio ogrta tako da ih oboje zatiti od vjetra na koji su izali.

Dolazei s pola vjetar je urlao, udarajui ih tako da su posrnuli, a Tamarine su sekovre oslobodile i vijorile poput poderanih zastava. Ryerson je pomislio da gotovo moe utivjetar kako oblikuje stijene pod njima. Stijene su zasigurno oblikovali udari mora, udarajuiestoko jedan za drugim, i obarajui se pri svakom naletu vjetra. U trenutku iskonskog strahauinilo mu se da iz dubine uje oca kako zaziva Boga, u kojeg ionako nije vjerovao. Nastaviose probijati prema kolibi i utrnulim prstima uhvatio zastarjelu zahralu bakrenu alku navratima.

Magnus Ryerson otvorio je vrata i mahnuo im da uu. "Nisam vas jo oekivao",rekao je, to je bilo najblie isprici koju bi on ikada mogao izgovoriti. Kada je zatvorio vratanastupila je nelagodna tiina.

Glavna je soba poploana ciglom, bijelih zidova, nepravilna i vrsta oblika, a sredinom

je dominirao kamin u kojem je treset gorio tiho i plavkasto. Najvanije priznanje stoljeu bilaje svjetlea kugla te zadivljujua fotografija sirijskog binara, snimljena u krupnom planu. Neraunajui prirunike za pilote, kamenje, koe ili idole donesene s nebeskih putovanja; nakraju krajeva, svaki bi stari pomorski kapetan sauvao svoje suvenire. Na zidovima su bilinizovi knjiga kao i mikronamotaji. Veina velikih knjiga bilo je antikna, u dananje vrijememalo se toga tiskalo na engleskom.

Magnus Ryerson stajao je naslanjajui se na tap nainjen od drveta koje nije potjecalosa Zemlje. Bio je visok ovjek, u svojoj mladosti bio je visok dva metra, a ni sada nije biomnogo nii. Njegova irina i debljina bile su u skladu s visinom. Na licu je strao kran nos,

bijela kosa dosezala je do ramena, a bijela brada do prsiju. Pod zapetljanim obrvama oi sumu bila malene i ledeno plave. Na sebi je imao starinsku ovdanju odjeu, pletenu vestu i

platnene hlae. Poput udarca bi nakon nekoliko minuta djelovala spoznaja da je njegova desnaruka umjetna.


7/62


7

"Dakle", na kraju je promrmljao na tenom meuljudskom jeziku, "to je mladenka.Tamara Suwito Ryerson, ha? Dobrodola, djevojko." U njegovom tonu nije bilo mnogotopline.

Pognula je glavu prema sklopljenim rukama. "Pozdravljam vas skrueno, cijenjenioe." Bila je Australka, tipina pripadnica visoke klase priprostih ljudi te provincije, finihkostiju, bronane puti, plavo-crne kose i kosih smeih oiju; no njezina ljepota nigdje nije bilauobiajena. Bila je skromno obuena u dugu bijelu haljinu i ogrta s kapuljaom, a vjenani

prsten bio je s monogramom obitelji Ryerson.Magnus je pogled odvratio s nje i pogledao sina. "Ker profesora, tako si rekao?"promrmljao je na engleskom.

"Profesora simbolike", rekao je David. Svojim je odgovorom prkosio ocu jer jeodgovorio na meuljudskom koji je i njegova supruga razumjela. "Mi - Tamara i ja - upoznalismo se u njegovu domu. Menije bila potrebna podloga iz simbolike da bih razumio svoje

podruje posla i ...""Previe objanjavanja", rekao je Magnus suho. "Sjednite."On sam sjeo je na stolac, a trenutak poslije i David je uinio isto. Sinje tek navrio

dvadeset godina, bio je vitak mladi prosjene visine, svijetle puti, otrih, tankih crta, utekose i oiju plavih poput oevih. Na sebi je imao tuniku sa znakom gravitacije kakve su nosili

znanstveni novaci. Nosio ju je smeteno, ali ne toliko da bije zamijenio uobiajenom civilnomkouljom.

Tamara je otila u kuhinju i poela pripremati aj. Magnus ju je ispratio pogledom. "Usvakom sluaju, djevojka je dobro odgojena", progunao je na engleskom. "Pretpostavljam da

je njena obitelj u najmanju ruku pogana, valjda nisu jedni od onih dananjih ateista. I to je veneto."

David je osjetio kako se godine provedene na otoku samo u drutvu oca udovcavraaju svom teinom. Uguio je ljutnju i rekao, takoer na engleskom: "Nisam mogao nai

bolju priliku. ak gledano s nekog odvratno praktinog stajalita. Ne samo to se nisamoenio u obitelj tehniara ... To bi ti vie odgovaralo? Tehniki rang zaradit u vlastitimnastojanjima!"

"Ukoliko ostane na Zemlji", rekao je Magnus. "Tko uope primjeuje kolonijalce?""Tko primjeuje Zemljane, izmeu deset milijuna drugih ?" odrezao je David. "Na

novom planetu, na Rami, ovjek moe biti ono to jest. Te glupe nasljedne razlike vie nisuvane!"

"I ovdje ima dovoljno soba", rekao je Magnus. "Kao djeak nikad se nisi alio da jeSkula prenapuena. Ba suprotno!"

"A ivot sam trebao provesti s nekom nepismenom krankom miiava lica, iz obiteljiribara koju bi mi ti izabrao i tako bih odgojio jo nekoliko doivotnih slugu Protektoratu!"

Rijei su jednostavno izletjele iz Davidovih usta prije no to je promislio. Zbunjen,ekao je oevu reakciju. Bio je to ovjek koji ga je tjerao van na hladnou ili bez veere ukrevet, u petnaest od njegovih dvadeset godina. Teoretski, odrastao sin bio je slobodan odsviju, osim od ugovornih vrhunskih gospodara ili bilo kojeg generala koji je imao tituluZatitnika. U praksi to nije bilo tako jednostavno. David je znao da nikada ne bi odluioemigrirati bez Tamarine nenametljive i nepokolebljive odlunosti da ovrsne njegovu volju.Vjerojatno se nikada ne bi oenio njome protiv oeve volje, da njezin otac nije bio vie negosklon tom braku. vrsto je stegnuo istroene naslone svog stolca.

Magnus je uzdahnuo. Posegnuo je za lulom i duhanom. "Radije bih da ostane naZemlji", rekao je iznenaujue blago. "Kad karantena nad Washingtonom 5584. godine budeobustavljena, ja u biti mrtav."

David je zautio. Ti stari sijedi varalice, pomislio je, zar zaista misli da me moetako upecati?

"Ionako ne bi bio stalno na jednom otoku", rekao je Magnus. "Zato sam potroio svusvoju uteevinu da bi moji sinovi zavrili Akademiju? Zato da budu astronauti, kao to samto i ja bio, a prije mene moj otac i moj djed. Zemlja nije zatvor. Zemljani mogu otii onoliko


8/62


8

daleko koliko daleko su otili najudaljeniji brodovi. Kolonije su rupe. Kada jednom ode tamoivjeti vie se nikada nee ovamo vratiti. "

"Kao da se i imam emu vraati?" rekao je David. Nakon par trenutaka pokuao jenespretno zagladiti stvari: "Oe, ja sam posljednji. Svemir ih je sve progutao. Radijacija jeubila Toma, meteor Neda, Eric je sam postao zvijezda padalica, Ian se nikada nije vratiogdjegod da je otiao. Zar ne eli barem kroz mene sauvati svoju krv?"

"Znai ti zapravo eli zatititi svoj ivot?"

"ekaj malo! Zna i samo koliko opasan moe biti novi planet. Zbog toga se i stavljajuinicijalni stanovnici pod tridesetgodinju potpunu karantenu. Ako misli da sam ja ...""Ne", rekao je Magnus. "Nisi ti kukavica, Davy, kada su u pitanju stvari fizike

prirode. Iako, kada su u pitanju ljudi ... Ne znam kakav si zapravo tada. To ne zna ni ti.Pokuava li pobjei od ljudi kao to si pokuao pobjei od Jehove? Na Rami nema tolikoljudi kao na Zemlji, nema potrebe raditi istovremeno za i protiv njih, kao to je to sluaj na

brodu - dakle." Nagnuo se naprijed dok je lula tinjala u njegovoj plastinoj ruci. "elio bih dabude astronaut, da, naravno. Ne mogu diktirati tvoj izbor. Ali kada bi barem pokuao, samojednom, tako da moe doi natrag i iskreno mi rei da nisi roen za zvijezde i otvorenostneba - da li razumije? Tada bih te mogao pustiti na taj tvoj prokleti planet. Ne prije toga.Inae nikada neu znati u kolikoj sam mjeri dopustio da prevari samoga sebe."

Izmeu njih spustila se tiina. uli su vjetar kako hui pod strijehom i udaljenoudaranje mora.

David je napokon polako rekao: "Znai zato si... da. Da li si ti dao moje ime tehniaruMaclarenu za onu ekspediciju na mranu zvijezdu?"

Magnus je kimnuo. "Od svojih prijatelja iz Odbora uo sam da je Maclaren skrenuo'Kri' s orbite. Neki od njih jako se protive tome. Naposljetku, to je prvi brod koji je poslandirektno prema zaista udaljenom cilju. Udaljio se od Zemlje vie od bilo kojeg

broda prije njega, to je poput prekidanja tradicije." Slegnuo je ramenima. "Bog zna kada ebilo tko dospjeti do Alpha Crucisa. Ali uviam da je Maclaren u pravu. Alpha je modazanimljiva trostruka zvijezda, ali ohlaeno sunce mnogo vie znai znanosti. Kako bilo,

potegao sam par veza. Maclarenu je potreban ovjek sa znanjem gravitacije kako bi mu

pomogao u prikupljanju podataka. Mjesto je tvoje ako ga eli. ""Ne elim", rekao je David. "Koliko bismo dugo bili odsutni? Mjesec, dva? Planirao

sam sljedei mjesec odabrati svoj posjed na Rami.""Osim toga, u braku si tek nekoliko tjedana. Oh, da. Razumijem. Ali na Ramu moe

otii im se vrati, bit e nekoliko valova migracije. Na brodu e imati plau, plusistraivaki bonus, neto vrijednog iskustva i", sarkastino je zavrio Magnus, "moj blagoslov.U suprotnom moe iste sekunde otii iz ove kue."

David se zgrbio na svom stolcu kao da se naao oi u oi s neprijateljem. uo je kakose Tamara polako kree u nepoznatoj kuhinji, vjerojatno prilino uplaena starim divljakom.Ukoliko on ode u svemir ona bi morala ostati ovdje, vezana obiajem koji je bio jedan odlanaca to su ih eljeli zbaciti odlaskom na Ramu. I za nju je to takoer bila nevesela

budunost.Pa ipak, mislio je David, sumorno lice pred njim jedne mu je proljetne noi pokazivalo

put neba, izgovarajui mu imena zvijezda.

3

Drugi ovjek, Ohara, bio je dvije treine crnac. Napokon, njegova je panja popustila.Pomaknuo se neoprezno i Seiichi Nakamura ga je udario stopalom, to je izazvaloodobravanje publike. Uvidjevi svoju priliku Nakamura se zaletio, zadobio kontrolu nadOharom od struka nadolje tako to je sjeo na njega i primijenio zahvat davljenja. Ohara se

pokuavao osloboditi, ali su ga izdala plua gladna zraka. Udario je o strunjau par trenutakanakon to je izgubio svijest. Nakamura ga je ispustio i ostao ekati u unju. Napokon jeOhara ustao, a isto je uinio i pobjednik. Obojica su odvezali svoje pojaseve i poklonili se

jedan drugome. Voditelj samostana koji je imao ulogu komentatora promrmljao je nekoliko


9/62


9

rijei kojima je zakljuio borbu. Natjecatelji su sjeli, zatvorili oi i za trenutak je soba bilaispunjena meditacijom.

Nakamura nije uivao u pobjedi samoj po sebi. Veselio se ljepoti savrenog okreta,kako divna igraka moe biti ljudsko tijelo kada zna kako umjetniki u zrak baciti osamdesetkilograma koji se tome opiru! Ali znao je da je ak i to zapravo bila slabost duha. Judo je vieod sporta, on bi trebao biti svretak stvari: idealno, bio je fiziki oblik meditacije premanaelima Zena.

Zapitao se hoe li ikada dostii taj ideal. Pobunjenik u njemu na trenutak je pomislioda je pitanje je li itko ikada dosegao tu razinu ... No bila je to samo bezvrijedna pomisao.Nositelj crnog pojasa petog stupnja trebao bi prestati u sebi lajati na one koji su bolji od njega.A sada dosta o sebi. To je samo njegov um odraavao napetost natjecanja, a napetost jeoduvijek bila neprijatelj. Njegova sklonost matematici dovela ga je do toga da vizualiziraenergetska polja i ljudsku duu kao diferencijalnu koliinu dX (gdje je X bila funkcija snepoznatim brojem varijabli). Ta se slika pojavila tako da su mali odsjeci akcije nestajalikako bi velika polja mogla kliziti jedno preko drugoga i - koja je bila poeljna analogija?Morat e jednom raspraviti o tome s nadstojnikom samostana, inilo mu se to previe jasnimda bi moglo odraavati stvarnost. Sada bi bilo bolje da meditira nad jednim od tradicionalnih

paradoksa: zamisli buku koju stvaraju dvije ruke dok pljeu, a tada buku koju stvara jedna

ruka dok pljee.Nadstojnik samostana je progovorio. Nekoliko mu se natjecatelja na strunjai

poklonilo, zatim su ustali i otili na tuiranje. Publika, koja se sastojala od sveenika u utimogrtaima i grupe ljudi iz grada, ustala je s jastuka i veselo se motala okolo.

Kada je Nakamura iziao, njegovo nisko krupno tijelo bilo je obueno u sivojednodijelno odijelo. Ugledao je nadstojnika kako razgovara s Diomedom Umfandom,zapovjednikom lokalne posade Protektorata. Priekao je da ga primijete. Tada se uvuenadaha naklonio s potovanjem.

"Ah", rekao je nadstojnik. "Predstava koja je izazvala najvie divljenja veeras.""Nije to nita, potovani gospodine", rekao je Nakamura."to ste ... da. Zaista. Odlazite sutra, zar ne?"

"Tako je, uitelju. Odlazim 'Junjakim Kriem' u ekspediciju na tamnu zvijezdu.Neizvjesno je koliko u biti odsutan." Nasmijao se skromno, kako je zahtijevala pristojnost."Uvijek postoji mogunost da se osoba koja odlazi na takvo putovanje ne vrati. Mogu liskrueno upitati asnog nadstojnika da ..."

"Naravno", rekao je starac. "Tvoja supruga i djeca uvijek e biti pod naom zatitom, atvoje emo sinove obrazovati ovdje ukoliko za njih ne naemo bolje mjesto." Nasmijeio se."Ali tko moe sumnjati da se najbolji pilot na Saraiju nee vratiti kao osvaja?"

Razmijenili su ritualne komplimente. Nakamura se otiao oprostiti s prijateljima.Doavi do vratiju primijetio je visoku, u plavo obuenu osobu kapetana Umfanda. Nakloniomu se.

"Vraam se sada u grad", rekao je asnik gotovo ispriavajui se. "Mogu li zamoliti zazadovoljstvo da mi se pridruite?"

"Ukoliko ova nevrijedna osoba moe bar na trenutak odvratiti panju asnomkapetanu."

Izali su zajedno. Bili su u dijelu budistikog samostana dva do tri kilometra izvangrada zvanog Susa. Cesta to je prolazila poljima itarica, sada je bila prazna jer su gledatelji

jo pili aj pod crvenim krovom samostana. Nakamura i Umfando neko su vrijeme hodali utiini; iza njih nenametljivo su se kretali kapetanovi tjelohranitelji s pukama na ramenima.

Capella je odavno zala. Njen esti planet, div Il-Khan bio je gotovo u punoj mijeni,ogroman zlatni tit ukraen stotinama boja. Dva druga satelita, ne mnogo manja od Saraija,koji je bio veliine Zemlje i na kojem su ivjeli ljudi, bila su vidljiva. Samo je nekoliko

zvijezda moglo sjati kroz svu tu svjetlost, nisko na grimiznom nebu; polja su bila okupanajantarnom svjetlou, svjetla Suse nejasno su sjala u daljini. Tragovi meteora ispresijecali sunebo, kao da je netko pisao po njemu. Na lijevoj strani obzorja izranjala je neoekivano

planina s vrhovima pokrivenima snijegom. Mjeseeva ptica drhtavo je pjevala, kukci su joj


10/62


10

odgovarali, vjetar se poigravao klasjem ita. Bili su to jedini zvukovi izuzimajui odjeknjihovih nogu po ljunku.

"Divan je ovo svijet", promrmljao je Nakamura.Kapetan Umfando slegnuo je ramenima. Njegovo se lice boje slonovae nakrivilo.

"Volio bih da je drutveniji.""Vjerujte mi, gospodine, bez obzira na politike razlike, nema neprijateljstva prema

vama osobno i vaim ljudima - "

"Ma dajte", rekao je asnik, "nisam toliko naivan. Sarai je poeo zazirati od nas jersmo vojnici i sakupljai poreza za Zemlju, gdje obinim kolonistima nee biti doputeno ni daju samo posjete. Ti e osjeaji uskoro prevladati i meu vojnicima. Meni su se rugali, a djecasu na mene bacala blato ak i kad nisam bio u uniformi."

"To je stvarno za aljenje", rekao je Nakamura nelagodno. "Mogu li vam ponuditisvoju ispriku u ime mojeg grada?"

Umfando je slegnuo ramenima. "Nisam siguran da ima mjesta isprici. Nisam moraosvoju karijeru graditi u vojsci Protektorata. injenica jest da Zemlja izrabljuje svoje kolonije.Poto je mnogi izgovori i eufemizmi, ali to je ipak izrabljivanje."

Razmiljao je trenutak i tada zapitao gotovo oajno: "A to drugo Zemlja moeuiniti?"

Nakamura nije odgovorio. Jo su neko vrijeme nastavili hodati u tiini.Umfando je napokon rekao: "elio bih vam postaviti nepristojno pitanje." Kada

skrueno lice do njega nije pokazalo tragove oklijevanja, nastavio je. "Da ne gubimo vrijemena skromnost. I sami znate da ste jedan od najboljih pilota u Cehu, svaki pilot KapetanskogSustava to jest - mora biti! - ali vi ste taj kojeg trae kada se stvari zakompliciraju. Bili ste namnogo istraivakih misija u novim sustavima. To vas nije uinilo bogatim, ali vas je uinilo

jednim od najutjecajnijih ljudi na Saraiju. Zato se vi prema meni ponaate kao premaljudskom biu?"

Nakamura se ozbiljno zamislio. "Politika mi se ne ini dovoljno vanom da bismo seoko nje svaali."

"Shvaam." Pomalo posramljen, Umfando je promijenio temu razgovora: "Mogu vam

sutra organizirati vojni transport do Bate, ukoliko elite. Odbacit e vas do stanice. ""Hvala vam, ali ve sam organizirao prijevoz redovnim inter-satelitskim brodom.""Uh ...jeste li zatraili posao na 'Kriu'?""Ne. Ve sam sluio na njemu nekoliko puta, naravno, kao i svi ostali. Dobar brod.

Sada ve malo zastario, ali dobro i ispravno napravljen. Ceh mi je ponudio ovaj posao i, sobzirom da nisam imao drugih obveza, prihvatio sam."

Ponude Ceha bile su zapravo zadaci astronautima nieg ranga, Umfando je to znao.ovjek Nakamurinog ugleda mogao je to odbiti. Ali moda se takav ugled stjee upravo timeda nikada ne odbije posao.

"Oekujete li kakve neprilike ?" upitao je."Nikada ne moe biti siguran. Velike pogreke treba predvidjeti. Potpuno oputen, i

ovjek koji nita ne oekuje, spremanje za svaki dogaaj: prije nego to reagira ve imaodgovarajui stav."

"Ha! Moda bi judo trebao biti obvezatan za sve pilote.""Ne. Ne vjerujem da se prisilom moe nauiti umjetnost."

Nakamura je ugledao svoju kuu. Bila je na kraju grada, napola skrivena zemaljskimbambusom. Puno je vremena provodio u vrtu koji je okruivao kuu; mnogi posjetitelji njegovsu vrt smatrali prekrasnim. Uzdahnuo je. Draesna kua, dobra i vjerna supruga, etvoroobeavajue djece, zdravije i uspjeh ... Sto bi vie od toga ovjek mogao traiti? Sam je sebeuvjeravao da su njegova sjeanja na Kyoto izblijedjela, Zemlju je napustio kao mali djeak.Miran i nenapuen Sarai zasigurno je nudio mnogo vie od onoga to je stara izmuena

Zemlja mogla pruiti ak i svojim vrhovnim gospodarima. Usprkos tome, ponekad se ujutrobudio sa zvukovima zvona iz hramova Kyota to su mu jo odzvanjali u uima.Zastao je pred vratima. "Hoete li uiniti ast mojoj kui i popiti aj u njoj ?" upitao je.


11/62


11

"Ne, hvala", rekao je Umfando gotovo grubo."Imate obitelj s kojom se ... trebateoprostiti. Vidjet emo se kada ..."

Plamen je proitao nebom. Na trenutak se Il-Khan izgubio u njegovom plavenilu.Uareni meteor udario je negdje meu planine. Sloj iste razbjenjele energije svijetlio je nadvrhuncima. Dim i praina uskovitlali su se i trenutak kasnije dolinom se razlijegalagrmljavina.

Umfando je zazvidao. "Ovo je bilo strano!"

"A ... da ... stvarno neobino ... da, da." Nakamura je neto promrmljao, nekako seuspio nakloniti i suzdrati da ne potri pu-teljkom do svoje kue. Dok je hodao poeo se tresti.Bio je to samo meteor, sam je sebi rekao uzbueno. Samo meteor. Prostor oko

ogromne zvijezde kao to je Capella, a naroito oko njezinog najveeg planeta, zasigurno jebio pun svemirskog smea. Svaki dan na Sarai su padale milijarde meteora. Stotine njihprobile su povrinu. Sarai je bio veliine Zemlje, rekao je sam sebi. Sarai je imao oceane,pustinje, nenaseljene ravnice i ume ... zato, kada je ak i na Saraiju vea vjerojatnost daovjeka ubije grom nego meteor i-i-

Oh, Boe moj! zavapio je. Strah me je. Strah me je crnog sunca.

4

Ponovo je kiilo, ali nitko na Krasni na to nije obraao panju. Nosili su laganenepropusne uniforme i poeljeli dobrodolicu kii, trenutnom osvjeenju od zasienog vruegzraka. Nebo su prekrili tanki oblaci, pa je zemlja sjala. Ponekad bi se oblaci razili, a Tau Ceti

bi razlio zasljepljujue crvenilo kroz plavkaste mase i srebrnkastu kiu.Chang Sverdlov ujahao je u Dynamogorsk s rogatom ritaj uom zvijeri pod sedlom.

Bila je to opasna utrka, kroz plimne movare i preko ogoljelih vrleti planinskog lanca CaraNikolaja IV, ali bio mu je potreban dokaz koji e potvrditi njegovu priu kako je otiao samou lov. Mukerji, glavni obavjetajac Protektoratove posade bio je sumnjiav, daj Boe da mumozak istruli.

Dva su vojnika prilazila izdignutim plonikom. Kia je bubnjala po njihovim kacigama

i klizila na izbaene puke. Zemaljski vojnici kretali su se u naoruanim parovima ulicom kaoto je bila Trumpet Road: krasnanski bi raner, rudar, traper ili ribar, ohrabren gutljajem votkei eljom da impresionira, bio u stanju potegnuti svoje oruje im bi ugledao plava lea.

Sverdlov se zadovoljio time da pljune na njihove izme koje su mu bile u razini glave.S obzirom na pljusak to je prolo neopaeno. Tome je pridonijela i buka, guva, svjetla to sutreperila i grmljavina na rubovima grada. Zakvocao je svom guteru i poveo ga sredinom blatakojeg su nazivali Trumpet Road. Uzbuenje je nadvladalo njegovu ljutnju. Prijavit u se,rekao je samom sebi, iznuditi predujam od banke Ceha i tada provesti est tjedana u banenjukoje e se pamtiti.

Skrenuo je na Tigers Avenue i zaustavio se pred jednim prenoitem. Zavezao jegutera, dobacio uvaru kovanicu i uao u prostoriju u kojoj se toilo pie. Kao i obino, bila

je puna ljudi i galame. Probijao se ramenima do anka. Vlasnik ga je prepoznao; Sverdlov jebio vrlo visok i vrsto graen mlad ovjek, okrugle glave, podiane kose, debelog nosa imalenih smeih oiju na roavom licu. Vlasnik mu je natoio kriglu pia, zainio ga votkom istavio na ank pred njega. Glavom je pokazao prema stropu. "Rei u joj da si stigao", rekao

je i otiao.Sverdlov se naslonio na ank, jednu je ruku poloio na pitolj dok je drugom drao

svoje pie. Kamo sree da me zaista eka neka djevojka na katu, pomislio je. Trebamo lizaista svu tu melodramu ifri, lozinki i elijske organizacije? Promatrao je uzburkanu gomilugotovo golih mukaraca u prostoriji. ah, kartanje, prianje prostih viceva, natjecanje uindijanskom hrvanju, hvalisanje, dodvoravanje, poetak tunjave: sve su to bili njegovi

Krasnanci! inilo se nevjerojatnim da bi bilo koje od tih uiju mogao Protektorat unajmiti, aliipak ...


12/62


12

Vlasnik se vratio. "Ona je ovdje i eka te", nacerio se. Nekolicina mukaraca u blizinigrubo je prasnula u smijeh. Sverdlov je gurnuo pie u stranu, zapalio jednu od svojihomiljenih jeftinih cigareta i krenuo stepenicama.

Na kraju hodnika, na treem katu zakucao je na vrata. Glas ga je pozvao da ue. Sobaje bila je malena i jednolino namjetena, a njeni su prozori gledali na ravnu ulicu koja jevodila prema izlazu iz grada i na perjastu ljepotu drvea u duginim bojama. Munje su sijevalekroz kiu koja je padala na Krasni. Sverdlov je prezrivo pomislio: ima li Zemlja dunglu i

neograniena obeanja na svakom pragu.Zatvorio je vrata i kimnuo glavom dvojici mukaraca koju su sjedei ekali. Poznavaoje debelog Li-Tsunga; drugi, mrav mukarac arapskog izgleda bio mu je nepoznat. Nitko senije predstavio.

Li-Tsung je podigao obrvu. Sverdlov ree: "Dobro napreduje. Imali su nekih novihpotekoa - aerospore su se poigravale s elektrinom izolacijom - ali mislim da sam smisliorjeenje. Wetlanderi dre nae deke sitima i nema indicija da ih je itko izdao. Za sada."

Mravije mukarac upitao: "Radi se o tajnoj tvornici bombi?""Ne", rekao je Li-Tsung. "Vrijeme je da naui te stvari, naroito ukoliko danas

naputa sustav. Ovaj je ovjek izravno pomagao u neemu to je mnogo vanije odproizvodnje malenog oruja. Oni rade na proizvodnji interplanetarnih projektila."

"Za koju namjenu ?" upitao je stranac. "Jednom kad Bratstvo uspije proizvestimodulator materije proi e godine da pojaanje stigne s bilo kojeg drugog sustava. Tada eteimati dovoljno vremena za teko oruje." Upitno je pogledao Sverdlova. Li-Tsungje klimnuo."Zapravo", rekao je mravi ovjek, "moja divizija pokuava organizirati stvari tako da najbliesnage Protektorata budu daleko na Zemlji. Istovremena revolucija na dvanaestak planeta.Tako bi prola barem dva desetljea prije nego svemirski brodovi stignu na Tau Ceti."

"Ah", promrmljao je Sverdlov. Svoje dlakavo tijelo smjestio je u stolac. Njegova tankacigareta strala je u smjeru mravog ovjeka.

"Jeste li ikada pomislili da Zemljani nisu budale? Modulator materije za Tau Cetisustav nalazi se na Mjesecu Dva. Naravno. Ili emo ga se domoi ili emo ga unititi. Ali je litojediniprimopredajnik u blizini?"

Mravi se ovjek zagrcnuo. Li-Tsungje promrmljao: "Ovo nije vezano uz mjesto.Ljudi na Zemlji ve su dovoljno preplaeni da se dre podalje. Ali, zapravo, Zatitnik je

budala ukoliko nema barem jedan asteroid na neuobiajenoj putanji, s dobro zatienimmodelatorom na sebi. Samo nekoliko sati nakon proglaenja neovisnosti, na naem nebumoemo oekivati brodovlje. Moramo biti pripremljeni za borbu!"

"Ali..." rekao je mravi ovjek, "ali to znai da e nam trebati vie godina nego li sammislio da bismo bili spremni. Nadao sam se ..."

"Centurijanci su se prerano pobunili, prije etrdeset godina", rekao je Li-Tsung."Nemojmo nikada zaboraviti pouku. elite li da se na vama izvri lobotomija?"

Na trenutak je zavladala tiina. Krovom je bubnjala kia. Dolje na ulici nekolicinarendera koji su se upravo vratili s Uplandsa organizirala je improviziranu borbu gutera.

"Dakle", napokon je rekao Sverdlov. "Bolje je da me nema ovdje.""Ali trebao bi ostati", rekao je Li-Tsung. "Navodno si u posjeti dami, sjea se?"Sverdlov je nestrpljivo zafrktao, ali je posegnuo za ahovskim figurama. "Tko e

odigrati jednu kratku partiju samnom?""Jesu li svjetla toliko privlana ?" upitao je Li-Tsung.Sverdlov je opsovao. "Proveo sam gotovo itav svoj odmor lovei ikarom gore na

Caru", rekao je. "Tjednima u biti na Thovu ili jo gore na Krimchaku, Cupri ili Beltu jerThovo barem ima naselje. Tamo u moda provesti i mjesece! Dopustite mi stoga da se prvomalo opustim."

"Zapravo", rekao je Li-Tsung, "tvoj sljedei zadatak ve je odreen i ne radi se ni o

jednom mjestu koje si spomenuo. Nalazi se izvan sustava." U javnosti, on je bio nii slubeniku lokalnoj podrunici astronautikog Ceha."to?" Sverdlov je opsovao. "elite rei da u mjesecima biti zatoen u nekom

smrdljivom brodu u sredini meuzvjezdanog prostora i..."


13/62


13

"Smiri se, molim te, smiri se. Ne radi se o tome da e biti sam u nekoj samo-za-svaki-sluaj ophodnji. Radi se o neemu mnogo zanimljivijem. Bit e na XA463, 'JunjakomKriu'."

Sverdlov se zamislio. Mnogo je puta bio na zvjezdanim letjelicama, ali one ga nisuzanimale. Bio je to samo zadatak, jedan od manje privlanih u ivotu astronauta. Bio je ak nazadatku kada se ulazilo u nove sustave, ali to ga nije oduevilo. Za te se planete ispostavilo dasu otrovni pakao; on je svoju misiju zavrio i vratio se kui i prije nego li je bila zavrena

primopredajna stanica, k vragu neka ide njegov udio u proslavi."Ne znam o kojem se brodu radi", rekao je."Cilj mu je Alpha Crucis. Ili mu je bio. Prije nekoliko godina, fotografije koje su

snimili instrumenti, na Zemlji su rutinski analizirali roboti. Poto je neke nepodudarnosti.Uglavnom, neke od udaljenih zvijezda bile su pomaknute sa svog mjesta, Einsteinov efektmase na svjetlosnim zrakama. Podrobnije istraivanje otkrilo je postojanje slabog izvoradugih radio valova u tom smjeru. Ustanovilo se da je to bio smrtni hropac zvijezde."

S obzirom da je Sverdlov kroz posao upoznao atomsku jezgru, nije mogao a da neproturijei: "Ne slaem se. Smrtni hropac, kako ste ga vi nazvali, bila bi gravitacijskapotencijalna energija, koja bi se oslobaala u obliku radijacije kada se sve vatre zvijezdeugase. Ali kada je neto toliko hladno moglo bi emitirati samo udaljene radio frekvencije ... Ja

bih rekao da se radilo samo o nekoj vrsti turbulencije u atmosferi. Ta zvijezda ne umire, ona jeve mrtva."

"Ne znam", slegnuo je ramenima Li-Tsung. "Vjerojatno nitko ne zna. Stoga je zadatakove ekspedicije da odgovori na takva pitanja. Za sada su odustali od Alpha Crucisa i usporili

brod prema toj mranoj zvijezdi. Sada stie tamo. Sljedea posada e obaviti poetnaispitivanja. Ti si inenjer."

Sverdlov je teko udahnuo dim svoje cigarete. "Zato ja ?" protestirao je. Ja sammeuplanetarni ovjek. Osim onih prokletih meuzvjezdanih putovanja nikada nisam niti biou sustavu Tau Ceti."

"Moda je i to jedan od razloga zato si izabran", rekao je Li-Tsung. "Ceh ne voli dasu mu ljudi previe provincijalnih pogleda."

"Zasigurno", rekao je Sverdlov podrugljivo. "Mi kolonijalci moemo putovati gdje godelimo, osim na Zemlju. Samo nai proizvodi putuju na Zemlju bez posebnog odobrenja."

"Nije potrebno da nas ubraja u Bratstvo neovisnosti", rekao je suho mravi ovjek.Sverdlov je stegnuo zube i stisnutih usana rekao: "Na brodu e biti Zemljana, tono?

To je izazivanje problema, staviti me u posadu zajedno s nekim Zemljaninom.""Bit e vrlo pristojan i spreman na suradnju", rekao je Li--Tsung otro. "Poto je i

drugi razlozi zato si izabran. Ne mogu ti puno vie rei, ali sigurno zna da u Cehu imamosvoje pobornike, ak i pripadnike ... na viem nivou! Postoji mogunost da se na crnojzvijezdi naui neto to moe biti vojsci vano. Tko zna? Neto o energetskim poljima - ili,upotrijebi svoju matu. Ne moe tetiti da u posadi bude pripadnik Bratstva. Moda od toga

bude neto dobro. Kad se vrati, podnijet e mi izvjee.""Dobro, dobro", progunao je Sverdlov. "Pretpostavljam da u uspjeti izdrati mjesec

ili dva sa Zemljanima.""Uskoro e dobiti slubene naredbe", rekao je Li-Tsung. Pogledao je svoj sat.

"Mislim da sada moe krenuti, na glasu si kao, hm-m, brzi radnik. Uivaj.""I nemoj se napiti pa raspriati", rekao je mravi mukarac.Sverdlov je zastao na vratima. "Neu", rekao je. "Da sam to ikada uinio sada ne bih

bio meu ivima."

5

Odbor je rezervirao prijevoz prvog razreda svim lanovima ekspedicije, to bi usluaju putovanja na Mjesec znailo putovanje izravnim trajektom jednom gravitacijom itavovrijeme. to jei kraj prozora za promatranje, s netaknutim piem u ruci, David Ryerson


14/62


14

primijetio je: "Znate, ovo je tek trei put da sam izvan Zemlje. I dva puta ranije mijenjali smobrodove kod Satelita i putovali slobodnim padom veinu vremena."

"Zvui zabavno", rekao je Maclaren, "morat u to jednom pokuati.""Vi ... s obzirom na svoj posao ... mora da prilino esto putujete na Mjesec", rekao je

Ryerson srameljivo.Maclaren je kimnuo glavom. "Opservatorij na planini Ambarzumian, u Daljini. Jo

uvijek postoji neto praine i dima koji nam smeta, naravno, ali dopustit u puristima da odu

do Plutonovog Satelita i donesu mi svoje ploe.""I ... Ne. Oprostite mi. " Ryerson je odmahnuo svojom plavom glavom."Nastavite. " Maclaren, sjedei u velikom naslonjau ponudio ga je cigarama. inilo

mu se da poznaje Ryersonov tip ovjeka, ozbiljan, nadaren, ambiciozan, ali uplaen od samepomisli na neiji naslijeeni tehniki rang. "Nastavite", pozvao ga je. "Nije me lakoposramiti."

"Samo sam se pitao ... tko je platio sva vaa putovanja ... opservatorij ili ...""Veliki preci! Opservatorij!" Maclaren je zabacio glavu i nasmijao se oputenou

ovjeka koji nikada nije bio primoran biti pretjerano oprezan. Njegov je smijeh nadglasao tihuglazbu i razgovor, tako da su svi na trenutak zastali.

"Dragi moj stari kolega", rekao je Maclaren, "ne samo da sam plaam putovanja, ve

se od mene oekuje i da da jem velikodune priloge za trokove institucije. U najmanju ruku",rekao je , "to radi moj otac. Ali otkud bismo inae smogli novac za istraivanja? Ne moemoga traiti od niih slojeva ljudi, znate. Oni ga nemaju. Ljudi viih slojeva ve su maksimalnooptereeni davanjima. A Protektorat se zasniva na tehnikom rangu koji slui, ali ne plaa.Bilo kako bilo, tako je u teoriji, ali u praksi, naravno, mnogi od njih ne ine niti jedno. Alikako bismo drukije poduprli apstraktnu znanost nego pokroviteljstvom? ZahvaljujuiSnagama za ljudski snobovski instinkt, to odrava oboje na ivom, istraivanja i umjetnost. "

Ryerson je izgledao zbunjeno, pogledao je unaokolo kao da oekuje istog trenutkahapenje, konano se sagnuo do ruba stolca i rekao gotovo aptom: "Da, gospodine, da, znam,naravno, samo nisam bio ba ...toliko upoznat s pojedinostima ...financiranja."

"Ha? Ali kako vam je to moglo promai? Vi ste obuavani za znanstvenika, zar ne?"

Ryerson je gledao Zemlju, njezinu ljepotu to se protezala zvijeem. "Ja samastronaut", rekao je crvenei. "Ali u posljednjih nekoliko godina vie me zanimala znanost ogravitaciji, stoga sam se morao usredotoiti da ostanem ukorak na tom podruju tako da ...dakle ... takoer, planirao sam emigrirati pa me stoga nije zanimalo ... Kolonijama su potrebnistruni ljudi. Mogunosti..."

Pionirstvo je neograniena mogunost postati najveom abom, a pritom osiguratidovoljno malenu lokvu,pomislio je Maclaren. Ali naglas je pristojno upitao: "Gdje?"

"Rama. Trei planet Washingtona 5584.""Hm? O, da. Novi planet, GO patuljak. Koliko je on udaljen odavde?""Devedeset i sedam svjetlosnih godina. Rama je upravo prola petogodinje

istraivanje." Ryerson se nagnuo naprijed, gubei srameljivost u naletu entuzijazma."Zapravo, gospodine, Rama je do sada najsliniji Zemlji pronaen planet. Biokemija mu jetoliko slina Zemljinoj da je mogue jesti neke on biljaka koje tamo rastu. A ima i klimatskezone, oceane, ume, planine, jedini veliki mjesec ..."

"I trideset godina izolacije", rekao je Maclaren. "Osim glasa nema nita to bi tepovezivalo sa svemirom."

Ryerson je ponovo pocrvenio. "Je li to uistinu toliko vano ?" upitao je napadno."Gubimo li time ita znaajno?"

"Pretpostavljam da ne", rekao je Maclaren. Moda svoje ivote, pomislio je. Sjeate lise kuge na Novom Kamiru. Ili vae djece - mutacija virusa pojavila se na Gondwani. Petgodina nije dovoljno da bi se upoznalo planet: tridesetogodinja karantena je promatraki

minimum. I, naravno, poto je oitije i spektakularnije stvari, koje uglavnom ubijaju koloniste,bez prijetnje ljudskoj rasi. Oluje, potresi, movare, vulkani, meteori. Kumulativna trovanja.Divlje zvijeri. Neoekivanipoluinteligentni domoroci. Usamljenost, otuenost, ludilo. Nijeudno da kolonije koje preive stvaraju vlastite kulture. Nije udno da o Zemlji poinju misliti


15/62


15

kao o parazitu koji poiva na njihovim herojskim leima. Naravno, sa deset milijardi ljudi ivelikim dijelom nekad plodne zemlje koju je sterilizirala radijacija, Zemlja nije imala velike

anse. Ono to mene zanima jest zato netko uope emigrira? Pouke su dovoljno stravine;zato ih inae razumni ljudi, poput ovog mladia ovdje, odbijaju prihvatiti?

Naglas je rekao: "No dobro." Pozvao je konobara. "Natoite nam ponovo, hajde -hajde."

Ryerson je zastraeno gledao u izvjee koje je drugi ovjek ovjerio otiskom prsta.

Nije se mogao suzdrati: "Putujete li na Mjesec uvijek prvim razredom?"Maclaren je u usta stavio novu cigaretu i uzeo svoj upalja. Osmijeh mu se iskrivio."Vjerujem da je tako", odgovorio je, "cijeli svoj ivot putujem prvim razredom."

Brod je zaokrenuo bez da se pie u rukama njegovih putnika prolilo i spustio se u lukuTycho. Maclaren se nesvjesno prilagodio gravitaciji Mjeseca, Ryerson je malo pozelenio i

progutao tabletu. Bez obzira na trenutnu nelagodu, Ryerson je bio smeten samim hodan jemhodnikom do stanice jednotrane eljeznice. Putnici treeg razreda bili su podvrgnutislubenoj gnjavai: sigurnosna pravila, ekanje u redovima, prijavljivanje u hotele. Zanekoliko minuta ponovo se naao na mekim jastucima, gledao je kroz kristalne ploe unazubljene vrhove velianstvenih planina.

Kada je vlak krenuo, svoje je ruke vrsto stisnuo, iracionalno preplaen. Trebalo je

vremena da otkrije uzrok tome: duh Boga njegova oca napuhan od ponosa."Idemo jesti", rekao je Maclaren. "Ovaj sam vlak izabrao zloesto namjerno. Dovoljno

je spor da bismo mogli uivati u jelu dok putujemo, a ef kuhinje veoma predano pripremawon-ton kamenice."

"Nisam ... nisam gladan", promucao je Ryerson.Maclarenovo tamno, iskrivljeno lice bljesnulo je smijekom."Zato poto je kokteli i predjela, deko. Nakrcaj se. Ukoliko je istina ono to sam uo

o dubokom svemiru, slijedi nam gadan mjesec ili dva.""Znai li to da nikada niste bili na meuzvjezdanom brodu?""Naravno da nisam. Nikad u svom ivotu nisam bio dalje od Mjeseca. Zato bih uinio

tako smijenu stvar?"

Maclarenov je ogrta treperio poput vatre dok je iao prema mjestu gdje e veerati.Ispod svjetlucave bijele tunike provirivale su miiave i bezdlake noge, sve dolje do izamaod obraene koe. Naherena beretka na njegovoj glavi bila je jasan dokaz drskosti. Ryerson jeosjetio ogorenost dok je hodao sjetno za njim u svom sivom jednodijelnom odijelu.Za kojeg

sam se vraga dao odvui od Tamare? Razlikuje li ovaj paun masu od svitka na tlu? Unajmioigraku, to je sve, jer se za neko vrijeme zasitio vina i ena . . .A Tamara je zatoena na

stijeni s onom starom zvijeri koja mrzi ak i zvuk njena imena!Kad su sjeli za stol Maclaren je nastavio: "Ali ovo je predobra prilika da bih je

propustio. Prole sam godine naiao na matematiara i izazvao ga na Schrodingerovujednadbu - mislim na Sugimotovu relativistiku verziju. Yuen zahtijeva previe za moj ukus,kako bilo, on ju je preradio za kvantitete koje se tiu tamne zvijezde, vrlo visoke mase igravitacije itd. Njegovi rezultati naveli su nas na pomisao da bi takvo tijelo prelo u sasvimnovi stupanj degeneracije jezgre. Jedan ogroman neutron? Dakle, moda je to prefantastino,ali razmislite..."

I dok su se vozili jedno tranom eljeznicom prema Tamnoj strani, s Maclarenom jesasvim napustio meuljudski jezik. Ryerson je uspijevao pratiti njegovo izlaganje ak i dok je

piskarao po jelovniku, ali Maclaren je ve govorio o neem drugom, naznaivi to samoopenito. Dva sata kasnije Ryerson je zakoraio na tlo Tamne strane, dok mu se u glavivrtjelo.

uo je ve o divovskim instalacijama to su ispunile krater Yukawa i irile seravnicom oko njega. Tko nije uo za njih? Ali sve to je vidio prilikom svoje prve posjete bila

je ogromna dvorana, dugi tunel i mnogo uniformiranih tehniara. Bojaljivo je izrazio svojerazoaranje Maclarenu. Novozelananin je klimnuo glavom: "Tono. Mnogo je vieromantike, vei je osjeaj prijeene udaljenosti i mnogo ljepi krajolik jednog poslijepodnevau zaljevu nego li u ovom skoku od pedeset svjetlosnih godina. Kaem da je putovanje


16/62


16

svemirom precijenjeno. Zapravo, uo sam da astronauti vie vole meuplanetarne letove.Dosadne meuzvjezdane strae prihvaaju to kao dio dunosti kada na njih doe red."

Tu i tamo tunel se granao, znakovi su pokazivali smjerove za Alpha Centauri, TauCeti, Epsilon Erdani, sve su to bili sustavi koji su davno kolonijalizirani. To su bili prolazi za

putnike, teret je iao drugim putevima. Ni u jednom tunelu nije bilo velike guve. Malo jeZemljana imalo prilike poslovno putovati izvan sustava, jo manje ih je putovalo zbog zabave,a naravno, niti jedan kolo-nijalac nije ovdje mogao doi bez doputenja koje se teko dobi-

valo. Zatitnik je ionako imao dovoljno problema, nije imao namjeru izloiti matini planet injegove nemirne milijarde stanovnika novim idejama koje su se raale pod novim nebom ilidopustiti mnotvu kolonijalaca da iz prve ruke vidi u koliko se inferiornijem poloaju nalaze.To je bio pravi razlog zabrane, svaki je obrazovani Zemljanin znao barem toliko. Nepismenagomila progutala je neuvjerljivi slubeni izgovor o trgovakoj politici.

Tuneli koji su vodili prema Siriusu, Procyonu i ostalim dostignutim, alinekolonijaliziranim sustavima bili su skoro pa prazni. Malo je toga stizalo odonud - moda

povremeno neki dragulj ili egzotina kemikali ja. Ali relejne su stanice i tamo postojale zbogveze s korisnijim planetima.

Ryersonovo je srce poskoilo kada je proao pored novo postavljenog znaka: bila je tostrelica iznad koje je pisalo WASHINGTON 5584. Taj tunel e zasigurno biti pun sljedei

tjedan!On i Tamara trebali su biti tamo. No, bit e i kasnijih valova odlazaka. Njegov je

prolaz ve bio plaen, tako da nije imao nikakvih problema prilikom prelaska u drugi dio.Da bi odrao razgovor, rekao je stisnutih usana: "Gdje su pregrade?""Koje ?" upitao je Maclaren odsutno."Sigurnosne pregrade. Prijemnik ponekad otkae, znate. Zato ima ovdje toliko

instalacija, a svaki planet ima svoj vlastiti stroj za modeliranje materije. Ogromna je koliinaenergije ukljuena u svaku transmisiju - pa je modeliranje skuplje od transporta svemirskim

brodom. Sasvim mali neraspreni komadi moe otopiti kabinu.""Oh, da. To." Maclaren je dopustio Ryersonu da bude razmetljiv oko neega to je

oito, jer mu je bilo nuno potrebno neto da bi se osjetio sigurnijim. Sto tako mui ovog

klinca? Netko bi pomislio kad ti Odbor ponudi posao na ekspediciji vanoj poput ove ...Naravno, to mu je pobrkalo planove o emigraciji. Ali ne znaajno. Nije bilo opasnosti da e,nekoliko tjedana kasnije kad ode na Ramu, sva mjesta ve biti zauzeta. Ionako tamo nijeodlazilo mnogo ljudi.

"Shvaam na to misli," rekao je Maclaren. "Naravno da su pregrade ovdje, samo suugraene u zidove i skrivene. Valjda ne misli da je mudro istaknuti moguu opasnost ljudimakoji plaaju gotovinom? Neki bi tehniari mogli postati nervozni i izazvati probleme."

"Jednog dana", rekao je Ryerson, "smanjit e se potrebna koliina energije i pronainain da se Frankov tunel reproducira, bolje nego da ga se izrauje. Snimit e uzorak i stvoritiga iz banke materije. Tada e si svatko moi priutiti putovanje zrakama. Meuplanetarni

brodovi, ak zrane i povrinske letjelice vie nee biti potrebne."Maclaren nije odgovorio. Ponekad je, manje-vie besposleno, razmiljao o

neostvarenim mogunostima modeliranja materije. Teko je bilo rei bi li besmrtnost biladobra stvar ili ne. Masovno u svakom sluaju ne! Ionako ih je bilo previe. Ali nekolicina iza-

branih, kao to je Terangi Maclaren - je li to uope bilo vrijedno tolikog truda? ak i kad biimao brodove, ah, glazbu, dramu, prekrasne ene i prekrasne spektroskope, ivot bi mogao

postati teak.to se tie prenoenja materije, teina i s tim povezani trokovi imali su korijene u

sloenosti signala. Pogledajmo odraslog ovjeka. U njemu ima IO14stanica, svaka je zasebnestrukture koja ukljuuje mnogo bjelanevina molekularne teine izraene u milijunima.Trebalo bi skenirati svaku od tih molekula, strukturalno ih identificirati, oznaiti njen trenutni

energetski nivo i postaviti je u ispravan prostorno-vremenski odnos sa svakom drugommolekulom i sve to obaviti onoliko simultano koliko to doputaju zakoni fizike. Nije moguerastaviti ovjeka i ponovo ga sastaviti u svega nekoliko mikrosekundi, on to jednostavno ne bi

preivio. U mnogo manjoj urbi nije mogue transmitirati ni biftekkoji bi liio neemu.


17/62


17

Skenirajua zraka nastavila je svoj put, poput energetske otrice. Doticala je svakiatom na koji je naila, kasnije su ti atomi bili modificirani, a te su se modifikacije prenosile umatricu prijenosnika. Ali taje brzina unitavala. Skenirani objekt bio je pretvoren u plinovitostanje tolikom brzinom da je samo osciloskop mogao pratiti taj proces. Plin je nakon togausisan u kabinu destruktora i atomski kondenziran u banku materije; sve do vremena kada e

postati putnik ili teret. Znailo je to zapravo da je ovjek umro.Kada bi bilo mogue snimiti signal koji je uao u matricu prijenosnika bilo bi mogue

taj snimak sauvati zauvijek, ponovo kreirati ovjeka i njegovo trenutno pamenje, misli,navike, predrasude, nade, ljubavi, mrnje i strahove tisuama godina kasnije. Bilo bi moguestvoriti milijarde istih kopija, vie nita ne bi imalo svoju vrijednost. Ili ...kada bi ugradiliuzorke neuronskih tragova, ivotne uspomene u snimljeno tijelo dvadesetgodinjaka, ovjek

bi bio ponovo roen i mogao bi ivjeti vjeno!Ali;signal je previe sloen. Istraivanja koja nisu mnogo obeavala, nastavljaju se.

Moda e za nekoliko stoljea otkriti neki trik koji e omoguiti da snime ovjeka ili modaak Frankov tunel. U meuvremenu, transmisija se mora odvijati simultano sa skeniranjem.Signal odlazi. Vjerojatno e biti nekoliko puta odaslan. Napokon e ga primiti eljena

prijemna komora. Matrica prijemnika koju napaja umirua jezgra atoma, skupit e plinove,formirati vie elemente, molekule, stanice i snove u skladu sa signalom u mikrosekundama.

Proces je iz oitih razloga osmiljen da koristi energiju: zbog pakiranja djelia raspreneenergije u gravitacijskim i magnetskim poljima da bi se oblikovao ovjek (ili govei odrezak,svemirski brod ili proizvod s kolonijalnog planeta). Izaao je iz prijemne komore i nastaviosvojim poslom.

Mono-izotopni element je dosta jednostavan signal za snimanje,prisjetio se Maclaren,iako je i tom procesu potrebno mnogo tranzistora. Stoga si ova civilizacija moe priutiti

pretjerivanje s metalima - moe, naprimjer; za ispaljivanje svemirskih brodova upotrebljavatiisti merkurij. Ali bez obzira na to, jo uvijek jedemo kruh koji je plod rada ruku priprostihljudi.

Maclaren je razmiljao je li problem snimanja zaista toliki kao to su to tvrdili fiziari.Nije bilo prvi put da o tome razmilja, ali nije se puno optereivao time, ivot je ionako

prekratak. Nema te vlade koja voli revolucije, a udvostruavanje molekula dovelo bi dorevolucije kakvu je teko i zamisliti. Zamislite samo kakve bi mjere sigurnosti morale biti naovakvoj stanici ... inae bi, ak i danas, neki fanatik mogao iz bolnice ukrasti tubu radija iumnoiti ga u koliini dovoljnoj da sterilizira planet!

"Oh, dakle", rekao je poluglasno.Doli su do posebnog dijela za istraivanja i uli u ured. Bila je tu crvena traka koju je

trebalo odmrsiti. Ryerson je pustio Maclarena da to napravi, a on je za to vrijeme pokuavaoshvatiti kako e uskoro uzorak, koji je zapravo bio on sam, biti utjelovljen u novo oblikovaneatome, stotinama svjetlosnih godina udaljene od Tamare. Nije to mogao dokuiti. Bile su tosamo rijei.

Konano su papiri peatirani. Primopredajnici za i iz me-uzvjezdanih brodova moglisu izdrati nekoliko stotina kilograma odjednom; Maclaren i Ryerson krenuli su zajedno.Trenutak su priekali, jer su sigurnosni prekidai na "Junjakom Kriu" bili iskljueni, netkodrugi je pred njima odlazio ili dolazio.

"Pripazi na taj prvi korak", rekao je Macalaren. "To je isti med.""to?" Ryerson je zatreptao, ne shvaajui. Strujni krug se zatvorio. Nije bilo nikakvih

osjeta, proces je iao prebrzo.Skener je pustio svoj signal u matricu. Matrica je modelirala val koji je prenosio

signal. Terminologija je isti argon, posuen od elektroniara. Nije mogue da postoji "val"kada ne postoji brzina i gravitacijske sile. (Ovo je tonije tumaenje uobiajene tvrdnje da se"gravitacija iri neogranienom brzinom"). Nepojmljive energije uzburkale su se unutar

termonuklearne vatrene komore: nita ih nije nadziralo, nita ih nije ni moglo nadzirati osimenergetskih polja koje su same stvarale. Materija je pulsirala unutar i izvan postojanja samematerije, od djelia do kvantuma gama zrake i natrag. Prema zakonima Einsteinove mehanike,s obzirom da kvant nema masu mirovanja, pulsiranje je uznemirilo geometriju svemira. Ali ne


18/62


18

znaajno, gravitacija je slabija od magnetizma ili elektriciteta. Ako ne zbog efektarezonancije, signal bi se smanjio u "buci" nekoliko kilometara dalje. Bilo je mnogo odailjanjakroz parsekunde, sve dok matrica na "Kriu" nije reagirala. A ipak u odreenom smisluvrijeme uope nije proteklo i ni jedan matematiar koji potuje sebe ne bi "zraku" nazvao timimenom. Bio je to zapravo signal, jedini signal kojemu je fizika relativizma dopustila da pu-tuje bre od svjetlosti, a na kraju svega on zapravo nije iao, on je jednostavno bio.

Usprkos popijenoj tableti, Ryerson je osjetio kao da je ispustio svoju nutrinu. Zgrabio

je rukohvat. Naknadna slika prijenosne komore dobivala se u spiralnom obliku na krajuprijemne sobe svemirskog broda. Visio je u besteinskom stanju, tisuu milijardi kilometaraudaljen od Zemlje.

6

Ispred komore za modeliranje, "iznad" njih za vrijeme ubrzavanja, nalazili su sespremnici goriva i postrojenje za obnovu zraka. Zatim se prolazilo kroz promatraku palubu,gdje su bili nagomilani mnogi instrumenti i laboratorijska oprema. Tanki zid na prednjemdijelu broda odvajao je prostorije za boravak: kuhinja, kupaonica, stol, klupe, police, ormarii,sve to nagurano u krug od est metara.

Seiichi Nakamura jednu je nogu leerno ovio oko potpornog stupa, kako ne bi bionoen zranim strujanjem i tako napravio obred od listanja brodskog dnevnika u svojimrukama. Drugima je to dalo priliku da se priberu, a mladiu ute kose, Davidu Ryersonu to jeini se bilo potrebno. Astrofiziar, Maclaren, uspio je izvesti neuobiajeno prizemljivanje uvidu slobodnog pada; puio je skupu cigaretu sa Zemlje i uvrnuo svoj patricijski nos osjetivizadah starog broda, dvije stotine godina kuhanja, znoja i mainskog ulja. Veliki, ruan, mladiinenjer Sverdlov izgledao je mrzovoljno. Nakamura do sada nije upoznao nikoga od njih.

"Dakle, gospodo", rekao je napokon. "Oprostite, morao sam provjeriti podatke koje jeunio pilot prije mene. Sad otprilike znam kako stojimo." Nasmijao se uljudnim, skromnimsmijehom. "Naravno, svi ste upoznati s pravilima. Pilot je kapetan. Njegova je dunostupravljati brodom u smjeru koji odredi glavni znanstvenik, gospodin Maclaren. Sve to mora

biti u granicama sigurnosti koje sam odredi. U sluaju moje smrti ili nemogunosti obavljanjadunosti, zapovjednitvo nad brodom prenosi se na inenjera, gospodina Sverdlova, te je

potrebno vratiti se kui to je prije mogue. Da-a. Ali siguran sam da emo zajedno proivjetiugodnu i pounu ekspediciju."

Osjetio je banalnost svojih rijei. Postojao je zakon, i to mudar zakon, koji je definiranza sluaj da na brodu nema osoblja koje pripada Cehu. Neki su se piloti zadovoljili time da

proitaju zakone naglas, ali Nakamura je oduvijek smatrao da je to nepotrebno hladnaprocedura. Jedino ... vidio je zabezeknutost u Ryersonovim oima, podsmijeh uMaclarenovim, nestrpljenje u Sverdlovljevim... njegov pokuaj da ostvari prijateljskuatmosferu nije ba uspio.

"Neemo djelovati tako formalno", nastavio je u svom neuvjerljivom stilu."Napravit emo raspored kunih poslova i pomagati jedni drugima, je li tako? Dakle, o

tome emo kasnije. Sada to se tie zvijezde, imamo neke okvirne podatke i procjene koje suskupili ljudi iz prethodnih ophodnji. Izgleda da joj je masa etiri puta vea od mase Sola,radijus joj je jedva dvaput vei od Zemljinog, vjerojatno i manje. Emitira samo nie radiofrekvencije, a i one su slabe. Ovdje imam kratko oitanje spektra koje bi vas moglo zanimati,dr. Maclaren."

Veliki tamni ovjek posegnuo je za njim. Obrve su mu se podigle. "Dakle ovo je",rekao je, "najneobinija kolekcija valnih duina koju sam ikada vidio." Iskusnim je oima

preletio preko stupaca brojeva. "Izgleda da ima mnogo tripleta, ali linije su tako iroke, sudeiprema moguim grekama ne mogu nita tvrditi prije paljivijeg-hm-m." Bacivi pogled na

Nakamuru, upitao je: "Gdje se sada nalazimo u odnosu na zvijezdu?""Priblino dva milijuna kilometara udaljeni od sredita njene mase. Ona nas privlai,naravno, s obzirom da orbita jo nije oformljena, ali imamo dovoljno vlastite radijalne brzineda ..."


19/62


20/62


20

"Da, da." Doao je sumoran odgovor. Maclarenu se nije dopadalo to to e moratipokrenuti svoje igrake. Radije bi uzimao uzorke spektra, oitavao ionoskope, uzimao uzorkeplina i praine izvana u svoj analizator, centimetar po centimetar. Morao je imati te podatkekada se povuku sa zvijezde.

Nakamurine oi preletjele su brodom prikazanim na ekranu. Star je,pomislio je. Samanacija koja ga je izgradila vie ne postoji. Ali dobro je napravljen. ovjekova djela nadivenjegove ruke. Iako, to je ostalo od malenih figurica koje je moj otac izrezbario u slonovai

kako bi ukrasio nau kuu? Kakvu je priliku moj brat imao za stvaranje prije nego lije svenuona mojim rukama? Ne! Iskljuio je misao, poput kirurga koji zatvara venu i obnovio svojesjeanje na Cygnus.

Trup broda bio je obavijen pojaanom samozavarujuom plastikom, raspona pedesetmetara, njegova glatkoa bila je naruena otvorima, portovima, otvorima za zrak i slino.Razne palube dijelile su ga na paralelne odjele. Krma se nalazila na suprotnom kraju od tornja

broda, dok se trup otvarao u prostoriji s naoruanjem. Odande su kretala dva tanka metalnakostura, trideset metara odvojeni, sto metara dugi, poput radio jarbola ili starinskog naftnogtornja. Sastojali su se od dvije serije prstenova, promjera nekoliko centimetara, s pomonimicama i okvirom poput paukove mree, sve to zajedno dralo je ionske akceleratore ugraeneu gravitacijsku primopredajnu mreu.

"Ukoliko vam odgovara, napravili bismo pokusni izbaaj u trajanju od deset sekundi,inenjeru Sverdlov", rekao je Nakamura.

Instrumenti su pokazivali odreenu neravnoteu u rasporedu mase unutar trupa broda.Yussuf bin Suleiman, koji je upravo zavrio svoju ophodnju i vraao se na Zemlju bio jenemaran u vezi s ... ne, nije bilo fer tako razmiljati ... recimo da je imao svoj vlastiti stil

pilotiranja. Nakamura je ukljuio pumpe. Merkurij je potekao iz spremnika za gorivo prematankovima.

Do tada je brod bio okrenut u pravome smjeru i ponovo je bilo vrijeme za usporavanje."Pripremite se za izbaaj." ... Izvjetaj ... elim jedan-toka-pet-sedam standardnih gravitacijaza ..." Nakamura je upravljao gotovo automatski.

Brodom je tutnjalo. Teina je dola poput nenadane ake u trbuh. Nakamura je bio

oputen, jedino su mu se oi micale, tu i tamo prstom bi dotaknuo neku komandu. Tajna juda,tajna ivota bila je u tome da se svaki dio organizma opusti, osim onih potrebnih ispunjavanjutrenutne zadae. Zato je to bilo tako prokleto teko uiniti u praksi?

Merkurij je prolazio kroz cijevi i pumpe, proao kontrolnu plou uz koju se nalazioSverdlov, radijacijski zid, u komoru za ekspanziju i kroz ionizator, i proao poput sprejasuncoliko srce termonuklearne plazme. Ukratko, svaki atom bio je podvrgnut gnjevumezotrona. Tada bi se rascijepio, dajui svoju masu u obliku iste energije, koja bi odmahstvarala parove proton-antiproton. Magnetska polja odvajala bi ih im su se stvorili: pozitivnii negativni dijelovi kretali su se linearnim akceleratorima. Plazma kojaje izravno pretvaralasmrt materije u elektricitet, punila je svaki prsten sukcesivno veim potencijalom. Kada sudijelovi stigli do zadnjeg prstena, putovali su brzinom od tri etvrtine brzine svjetlosti.

Pri takvoj velikoj brzini nije bilo potrebno otputati veliku masu. Isto tako nije bilavidljiva dvostruka struja, proces je bio preefikasan za to. Osjetljivi instrumenti moda suotkrili blijede gama obojene mrlje, na velikoj udaljenosti iza broda kako su se suprotni nabojikonano pribliavali, ali taj je efekt bio beznaajan.

Proces je troio energiju. Morao je. U suprotnome, viak topline otopio bi brod.Plazma je dobavljala energiju koju je spremala. Proces je bio mnogo sloeniji od onoga to bise moglo opisati s nekoliko rijei, ali ipak manje sloen od onoga to bi inenjer koji jenavikao na primitivnije grane znanosti mogao zamisliti.

Nakamura je ponovo obratio panju instrumentima. Provjerio je oitanja i svojetrenutne izraune. "Kri" se pribliavao crnoj zvijezdi u sloenoj spiralnoj krivulji koja je bila

rezultanta nekoliko brzina i dvaju ubrzavajuih vektora, to e postati uskoro cirkularna orbitaod 750.000 kilometara.Postao je svjestan protjecanja vremena kada je mladi Ryerson stigao do njega. "Oh",

uskliknuo je.


21/62


21

"aj, gospodine", rekao je mladi srameljivo."Hvala vam. Ah ... stavite to ovdje, molim vas ..." Pravila nisu doputala ulazak bez

odobrenja u toranj za vrijeme izbaaja. "Ne, ne. Molim vas!" Nakamura je mahao rukom,smijui se. "Niste znali. Nije uinjena nikakva teta."

Pogledao je Ryersona koji je bio pod utjecajem jedne i pol gravitacije, kako podieglavu i gleda strane zvijezde. Mlijeni put stvorio je hladnu auru iznad njegove glave.

Nakamura je upitao blago: "Ovo je va prvi let izvan solarnog sustava, zar ne?"

"D-da, gospodine." Ryerson je jezikom polizao svoje usne. Plave oi djelovale suzamagljene, kao da nisu u stanju fokusirati blie od zvjezdane maglice."Nemojte ..." Nakamura je zastao. Htio je rei: "Nemojte se bojati", ali to bi moglo

povrijediti mladia. Umjesto toga je rekao: "Svemir je dobro mjesto za meditaciju.Upotrijebio sam krivu rije, naravno. Meditacija prema zenu je mnogo vie od pokuajaidentifikacije sa svemirom nego to je to verbalno razmiljanje. Ono to sam htio rei", zastao

je, "je sljedee. Neki se ljudi ovdje osjete tako bespomono malenima da se ponu bojati.Drugi pak, znajui da je dom samo korak udaljen kroz prijenosnik, postaju nemarni iarogantni, njima je svemir tek beznaajni broj. Oba stajalita su kriva i ubila su neke ljude. Aliako mislite o sebi kao o djeliu svega ostalog, svih sila koje su oblikovale sunca, shvaate?"

"Nebesa odraavaju slavu Boga", proaptao je Ryerson, "i nebeski svod je rad

njegovih ruku ... Zastraujua je stvar nai se u rukama samoga Boga."Nije sluao, a Nakamura nije razumio engleski jezik. Pilot je uzdahnuo. "Mislim da bi

bilo najbolje da se sada vratite natrag na promatraku palubu", rekao je. "Dr. Maclaren bi vasmogao trebati."

Ryerson je klimnuo glavom i krenuo natrag.Propovijedam teoriju koja je dobra, rekao je Nakamura samome sebi. Zato je onda

nisam u stanju ivjeti? Zato to je kamen pao s neba na Sarai i odjednom vie nisam imaomajku, oca, sestru niti kuu. Zato to je Hideki umro na mojim rukama, nakon to ga je svemirbezduno muio. Zato to vie nikada neu vidjeti Kyoto, gdje je svako jutro bilo ispunjeno

zvucima zvona. Zato to sam sam svoj rob.Pa ipak,pomislio je,ponekad bih dosegnuo stanje mira. I to jedino u svemiru.

Sada je na ekranu vidio mrtvo sunce, kada se njegov brod nagnuo kako bi proaoMlijeni put. Bila je to siuna tama. Kada je proao sljedei put ve je postala vea. Zapitaoseje li zaista crnja od neba. Glupost. Trebala bi reflektirati svjetlost zvijezda, zar ne? Ali koje

boje je bio metalni hidrogen? Koji su se plinovi nalazili iznad metala? Svemir, naroito ovdje,nije bio potpuno crn. Bilo je tu tankih, ali mjerljivih nebularnih oblaka oko zvijezde. Nije bilomogue da zvijezda bude crnja od neba.

"Morat u pitati Maclarena", promrmljao je samome sebi. "On to moe jednostavnoizmjeriti i rei mi. Meditiranje nad konceptom crnjeg od potpune crnine, ini se, nije korisno."Malo ovakvog humora pomoglo mu je oputanju miia. Postao je svjestan umora. Ne bitrebao biti umoran, ta samo je sjedio ovdje i pritiskao komande. Natoio je malo aja i pio gaglasno i zahvalno.

Dolje i dolje. Nakamura je upao u skoro odsutno stanje. Sada je zvijezda bila blizu, nemnogo manja od Mjeseca kakav je vidljiv sa Zemlje. Brzo je rasla i jo bre se kretala gledanana ekranima uokrug. Sada je bila veliine planeta Batu kada je bio najblii Saraiju. Sada je

bila jo vea. Ritam je uao u Nakamurinu krv. Tupo je osjetio kako postaje jedno s brodom, spoljima, s ogromnim igrama energija. I to je bilo ono zbog ega je svaki put iznova putovao usvemir. Dotaknuo je rune komande, pomaui robotu, ispravljajui, ispitujui neuobiajenomrutinom, ali tijelu ipak poznatom, bio je to ples, san, doseg, nadziranje, Nirvana, mir i

jedinstvo ...Vatra!ok je proao Nakamurinom kraljenicom sve do lubanje. Osjetio je kako su mu zubi

udarili jedni u druge. Krv je potekla iz ugrizenog jezika. Grmljavina se prolomila zidovima.Buljio je u ekrane, pokuavajui shvatiti. Brod je bio milijun i neto kilometara daleko.Crna zvijezda jo nije bila iroka jedan stupanj, strei iz nepoznatog zvijea. Udaljeni kraj


22/62


22

sustava ionskog akceleratora bio je usijano bijel. Dok je Nakamura gledao, ureaj se savinuo,poput prstiju u agoniji, i ispario.

"to se to dogaa? "Uas se prolomio iz pogonske prostorije.Pritisak je prestao a teina je postala odvratnom. Nakamura je vidio kako akceleratori

odlaze kvragu. Oima je prelazio preko primarnih megametara. Njegove su kazaljke padale.etiri vanjska prstena ve su bila unitena. Dok je gledao jo se jedan sruio.

Nije bilo mogue to osjetiti, ali on je znao da je zvjezdina velika ruka dohvatila brod i

privukla ga k sebi.Metal je prozujao svemirom. Nedovoljno napunjen nuklearni je sustav ljutito urlao.Jeka je odzvanjala palubama koje su se tresle.

"Iskljui!" vikao je Nakamura. Njegove su ruke potegnule komandu glavnogupravljanja.

Tiina koja je nastupila i besteinsko stanje bili su poput smrti.Neiji glas uo se s promatrake palube. Nakamura je automatski iskljuio tu

interferenciju sa strujnog kruga razglasa."Inenjeru Sverdlov", zazvao je. "to se dogodilo? Znate li to je polo po zlu?""Ne. Ne." Stenjanje. Ali ovjek je barem bio iv. "Nekako su - tokovi iona ... bili

skrenuti s putanje. Fokusna polja su pola ukrivo. Udarac je pogodio prstenove - ali to se nije

moglo dogoditi!"Nakamura se naslonio na pult sa svih deset prstiju. Neu vritati, viknuo je. Neu

vritati."Izgleda da je unitena mrea za modeliranje", rekla je zahrala maina koristei

njegovo grlo. Lice njegova mrtvog brata lebdjelo je meu zvijezdama upravo ispred tornja,zjapei u njega.

"Da." Sverdlov mora da je i sam bio pred svojim ekranima. Nakon napetog trenutkarekao je otro: "Kvar nije toliko velik da ga ne bismo mogli ukloniti. Svi brodovi imajunekoliko zamjenskih dijelova, u sluaju meteora ili - moemo popraviti mreu i prijenosom seizgubiti odavde."

"Koliko vremena je potrebno za popravak? Brzo!"

"Kako bih ja to mogao znati ?" odgovorio je reei. "Moram izai i pogledati izbliza.Oteene dijelove morat emo izrezati. Vjerojatno e biti potrebno strojem obraditi nekefitinge. Uz malo sree, moemo to napraviti za nekoliko sati."

Nakamura je zastao. Ruke je skupio, udisao je polako, zakrenuo vratom nekoliko putakako bi opustio svoje vratne miie, napokon sklopio oi i pokuao prizvati osjeaj mira.Osjetio je odreenu koliinu mira. Smrt ovog malog ega zapravo i nije bila loa stvar, ukolikoga taj ego sada ostavi na miru.

Skoro odsutno, okrenuo je klju glavnog raunala. Nije ga zaudilo kada su se njegovepretpostavke pokazale tonima.

"Jeste li tamo ?" zazvao je Sverdlov, iji glas kao da je dolazio kroz stoljea. "Jeste litamo, pilote?"

"Ovdje sam. Oprostite. Rekli ste nekoliko sati za popravak mree? Za to vrijeme, akoemo slobodno plutati, ve emo se sruiti na zvijezdu."

"to? Ali mi smo u orbiti! Ekscentrinoj moda, ali ...""Preuska je. Jo uvijek imamo previe inter-radijalne brzine. Kad bi zvijezda bila jedna

toka ne bismo bili u opasnosti, ali ona ima volumen. Koliko ja mogu odrediti - iako imamnogo nepoznanica - naa trenutna orbita sijee se sa zvijezdom. Mislim da nas mogu odvestina siguran put prije nego li nam togod-to-bilo, svojom silom uniti akceleratore. Da."

"Ali time ete ih sagorjeti! A mrea! Unitit emo mreu do te mjere da ju vieneemo moi popraviti!"

"Moda moemo improvizirati, jednom kada se naemo u orbiti. Ali ako nastavimo

ovako padati u svakom smo sluaju mrtvi.""Ne!" Sverdlov je skoro vrisnuo. "Sluajte, moda ipak uspijemo mreu popraviti navrijeme. Moda nam za popravak budu dovoljna dva sata. Postoji ansa. Ali ako budemo


23/62


23

uhvaeni u orbiti s mreom koja je otopljena ili isparila ... znate li izgraditi novu od sirovametala? Ja ne znam!"

"Imamo lana posade koji je strunjak za gravitaciju. Ako netko moe osmisliti noviprijenosnik, to je on."

"A ako ne uspije bit emo zatoeni ovdje. Umrijet emo od gladi. Bolje nam je da sesruimo i na taj nain skonamo!"

Nakamurine ruke poele su plesati po tipkovnici. Od instrumenata je zatraio podatke,

od raunala izraune, a autopilota je ostavio na miru. Jer nema tog stroja koji moe upravljatiletjelicom na nepredvidljiv nain unitenog pokretakog motora. Ovo je bio manualni zadatak."Ja sam kapetan", rekao je to je mogue blae."Vie niste!"

Nakamura je okrenuo glavni prekida. "Upravo ste iskljueni iz strujnog krugakomandi", rekao je. "Molim ostanite na svojim pozicijama." Ukljuio je razglas promatrake

palube. "Hoe li dva asna znanstvenika biti tako ljubazna da zaustave inenjera u njegovompokuaju da se mijea u posao pilotu!"

7

Na trenutak bijes je zaslijepio Changa Sverdlova.Kada je ponovo zadobio samokontrolu uoio je da ekrani jo nisu u funkciji. Na krhkoj

mrei primopredajnika i dva para prstenova koji su je drali zajedno odraavala se svjetlostzvijezda. Na udaljenom kraju metal je crvenkasto svjetlucao. Iznad zakrivljenog spaljenogkraja sustava, svjetlosne godine gubile su se u hladnom plavom svjetlucanju tisua naguranihzvijezda. Mrtvo sunce bilo je jedva vidljivo, tamna ravnica. Izgledalo je kao da vidljivo buja.Bez obzira na to je li taj efekt bio stvaran ili ne, Sverdlov je osjetio strah od pada, grozanosjeaj bez teine, poput otekline u njegovom trbuhu.

Nije se bojao nulte gravitacije od kad je bio dijete. U vrijeme svojih kadetskih godinasmislio je vie smicalica, ukljuujui slobodni pad, od bilo koga drugog. Ali jo nikada nije

bio udaljen od svog doma na ovaj nain. Krasna nikada nije bila udaljena vie odinterplanetarnog leta ili meuzvjezdanog skoka.

A taj pilot, koji se u svemu dri pravila, ovdje e umrijeti od gladi da bi sauvao ovajbezvrijedni brod?

Sverdlov je odvezao svoj pojas. Odbacio se na drugi kraj malene komandne sobe,poput ribe se provukao kraj cijevi, broja-nika i kotaa odjela za dovod goriva i doao dopolice s alatom. Izabrao je dugi odvija i usmjerio se prema prednjem dijelu broda. Njegovbijes ohladio se i stvorio odluku: Ne elim ga ubiti, ali moram ga urazumiti. I to brzo, inaeemo se zaista sruiti!

Kruio je oko komore za odailjanje kada je nastupilo usporavanje. Napredovao jeuobiajenim nainom, kada su ga zgrabile dvije zemljine gravitacije.

Sklopio je prste najednoj od poluga. Ispravio juje teinom od stotinu devedesetkilograma u svojim rukama. Ruka se oslobodila. Ispustio je odvija i uhvatio se desnomrukom tako to ju je uglavio izmeu preke i zida. Udarac mu je zahvatio biceps. Tada je brzozgrabio preku lijevom rukom, tako da je sada visio. uo je odvija kako prolazi kraj kuitairoskopa i udara u radijacijsku zatitu.

Teko diui nogom je naao niu preku i na trenutak se opustio. Njegova desna rukaje utrnula, sve dok se nije javila bol. Savinuo je prste. Nita nije slomljeno.

Ali trebao je biti na svom mjestu s radnom opremom. Nakamurini izrauni moda etrebati zaokrete od deset ili petnaest gravitacija, ukoliko akcelarator budu mogli toliko

popraviti. Strah da e se smrskati o pregradu pojavio se u Sverdlovu. Provlaio se pomoupreki. Bilo je to poput none more u kojoj se penje po ljepilu. Nakon tisuu godina doao je

do odjela za svakodnevne aktivnosti.Maclaren je sjedio na svom mjestu. "Ne dalje", rekao je.Usporavanje je naraslo za jedan zarez. Njegova teina bila je poput eljeza na Sverdlo

vije vim ramenima. Krenuo je u prednji dio broda. "Ne!" viknuo je Ryerson. Ali Maclaren se


24/62


24

otisnuo s leaja i popeo na palubu. Tamno lice mokro je svjetlilo, ali Maclaren se nasmijeio irekao: "Zar me niste uli?"

Sverdlov je zagunao i ponovo uao u prednji dio broda, s oba stopala na preki.Moda uspijem doi do balona i staviti svoje ruke oko Nakamurinog vrata. Maclaren jetrenutak stajao dok je Sverdlovljeva noga krenula prema sljedeoj preki. Konano, fiziar jedodao podrugljivim tonom: "Kada tehniar kae da sjedne, ti uni ...kolonijale."

Sverdlov je zastao. "to ste rekli ?" upitao je sporo.

"Mogu te povui odande ako budem morao, ti svinjo", rekao je Maclaren, "ali bi mibilo drae da sam doe."Sverdlov se zapitao, s nenadanom udnom tugom, zato je uope odgovorio. Zar je

lajanje jednog Zemljanina bilo uope bitno? Shvatio je da e Maclaren postupiti u skladu sonim to je rekao, a pod ovom teinom tunjava bi mogla biti kobna za obojicu. Jer -Sverdlovljev mozak inio se tekim poput njegovih kostiju. Vratio se natrag i stao na palubuza promatranje.

"Dakle?" rekao je.Maclaren je prekriio ruke. ""Bolje da odete na leaj", savjetovao mu je.Sverdlov je proso pokraj njega. U tunici, Zemljanin je djelovao prilino miiavo, ali

ipak je bio nekih desetak kilograma laki i par centimetara nii od Krasnanca. Par brzih

udaraca bi ga sredilo i jo moda nije prekasno da zaustavi Nakamuru."Namjesti svoje ake", rekao je Sverdlov oporo.Maclaren je otpustio svoje prekriene ruke. Licem mu je preao sanjivi smjeak.

Sverdlov ga je napao, a Maclaren je izmaknuo svoju glavu. Njegove ruke su se pomakle,uhvatile Sverdlovljevu ruku i primjenile okrutni zahvat poluge. Sverdlov je soptao, oslobodiose istom snagom i uputio udarac u njegova rebra. Maclaren je taj udarac blokirao i uhvativiga za zapee, iskrivio ga iza lea, na trenutak Sverdlovu se uinilo da je osjetio kako mukosti pucaju. Stajali su tako jedan do drugoga. Sverdlov je zabacio drugu aku. Maclaren ga jeudario u prepone. Krasnanac se presavinu naprijed u naletu bola. Maclaren ga je udario jo

jednom i Sverdlov se spustio na koljeno. Maclaren ga je udario u trbuh. Sverdlov je pao iudario u pod uz dodatnu pomo triju gravitacija.

Kroz zvonjajuu tamu uo je Zemljanina kako kae: "Pomozi mi s ovim govedom,Dave." Osjetio je kako ga vuku po podu, te su ga nekako smjestili na leaj i zavezali.

Svijest mu se razbistrila. Bolje titrala i probadala ga. Pokuao je sjesti. "Bila je tozemaljska tunjava", uspio je promumljati kroz usne koje su poele naticati.

"Ne uivam u tunjavi", rekao je Maclaren sa svog leaja, "i zato je pokuavamzavriti to je prije mogue."

"Ti ...", Krasnanac je podigao groteskno teke ruke i pokuao se odvezati. "Idem ukontrolni toranj. Ako me ovaj put pokua zaustaviti ..."

"Ionako si zakasnio, brate Sverdlov", rekao je Maclaren hladno. "togod da si htiozaustaviti ve je daleko iza toke zaustavljanja."

Rijei su bile poput fizikog udarca."To je ... da", rekao je inenjer. "Zakasnio sam." Iz njega se prolomilo: "Sada je

prekasno za sve nas!""Ohladi", rekao je Maclaren. "Da budem iskren, tvoje ponaanje ne daje mi puno vjere

u tvoju mo rasuivanja o bilo emu."Brodom se zaulo tutnjanje. Sverdlov je pomislio: to se ne bi smjelo uti, ak bi i puni

pokret broda trebao biti skoro beuman, a ovaj je bio samo djelomian. Koa mu se orosila.Prvi put u svom divljem ivotu u potpunosti je shvatio da bi mogao umrijeti.

"Ispriavam se zbog toga kako sam te nazvao", rekao je Maclaren. "Morao sam tezaustaviti, ali zato se sada ispriavam."

Sverdlov nije odgovorio. Buljio je u prazan strop. udno, prvi osjeaj koji je nastupio

kad se bijes povukao, bila je ogromna tuga. Nikada nee vidjeti kako Krasna postajeslobodna.


25/62


25

8

Tiina i besteinsko stanje bili su poput sna. Iz nepoznatog razloga Maclaren jepriguio fluorescentna svjetla oko promatrake palube, pa ju je ispunio sumrak, a znanstveniinstrumenti na policama i klupama doimali su se poput dugovratih udovita. Gledajui kroznezasjenjeni prozor, nije bilo nieg to bi zasjenilo elinu svjetlost zvijezda.

Ona zvijezda padala je u njegovom vidnom polju. Njena ekscentrina orbita provela je

"Kri" uokolo u roku od 37 minuta. Sada, na najblioj toki, bili su udaljeni samo polamilijuna kilometara. Stvar je imala vidljiv dijametar tri puna Mjeseca. Na neobian nain nijebilo jasnog ruba: u sredini apsolutna crnina, koja je blijedjela kroz tamnosivu boju blizurubova gdje je svjetlost zvijezda hvatala atmosferu koja je bila jae sabijena od Zemljina

bezdana u oceanu. Gledano teleskopom inilo se da poto je promjenjivi tragovi i pjege, trake,toke, trag boje previe blijede da bije oko moglo razaznati... kao da su se duhovi ugaenihvatri jo uvijek kretali.

Spljoten na polovima, podsjetio je Maclaren samoga sebe. To bi nam trebalo netoznaiti, da smo znali. Ili radijski spektar; sada shvaam, kada je ve prekasno, da su linijezaista tripleti, a da je njihovo irenje Dopplerov pomak.

Tiina je bila smirujua. Nakamura je dolebdio. Zauzeo je poloaj i ekao u tiini.

"Dakle?" upitao je Maclaren."Sverdlov je jo vani, provjerava akceleratore i mreu", rekao je Nakamura. "Ne eli

priznati da nema nade.""Ne elim ni ja", rekao je Maclaren."Gotovo cijeli sustav je uniten. Pedeset metara je nestalo. Ostatak je spaljen,

iskrivljen, kratko spojen ... udo je da smo uspjeli napraviti i mali pomak tako da sam baremuspio nai orbitu." Nakamura se nasmijao. Maclaren je pomislio kako e biti teko trpjeti tajvisoki zvuk, za one koji nisu odrasli uz takve simbole. "Nosimo sa sobom neke rezervnedijelove, ali ipak ne dovoljno."

"Moda neke moemo napraviti", rekao je Maclaren."Moda", rekao je Nakamura. "Ali akceleratori sami po sebi nisu vani, rekonstrukcija

mree je jedini nain da se vratimo kui ... to kae mladi Ryerson?""Ne znam. Poslao sam ga da provjeri pokazatelje i pogleda to sve na brodu ima. Ve

ga dugo nema, ali ...""Razumijem", rekao je Nakamura. "Nije se lako suoiti sa smrtnom presudom kada je

ovjek mlad."Maclaren je klimnuo odsutno i pogledao navrljane podatke u svojoj ruci. Nakon

nekoliko trenutaka Nakamura je proistio grlo i rekao s nelagodom: "Oh ... oprostite ... vezanoza inenjera Sverdlova ... "

"to?" Maclaren nije odvratio pogled s papira. I sam je trebao vremena da se sabere.Zapravo,pomislio je dok mu je bubnjalo u elu, ja sam taj koji je prestraen. Sad kada nemogu nita raditi, osim hladno ekati da ujem hou li ivjeti ili moram umrijeti... Shvaamda je Terangi Maclaren kukavica.

Osjeaj munine bio je udvostruena aka u njegovom trbuhu."Nisam siguran to se, kako da kaem, dogodilo", promucao je Nakamura. "I ne elim

znati. Ako biste bili tako ljubazni ...Nadam se da ne mislite ...""Ne. Sve je u redu.""Ako bismo mogli to mirno ignorirati. Kao to je on to pokuao. I najbolji ovjek ima

toku pucanja."Oduvijek sam znao da e jednog dana doi kraj bijelim jedrima i zelenim vodama,

vinu i enskom smijehu. Ali nisam ga jo oekivao."Na kraju krajeva", rekao je Nakamura, "sada moramo raditi zajedno."

"Da." Nisam oekivao da e to biti svjetlosno stoljee udaljeno od postojbine mojihoeva. Proveo sam ivot zabavljajui se, a sada shvaam da crna zvijezda uope nemanamjeru da me zabavi.


26/62


26

"Da li ve znate to se dogodilo ?" upitao je Nakamura. "Ne bih vas elio pourivati,ali ..."

"Oh, da", rekao je Maclaren, "znam."Pod hrpom pjesama, brodova, ljubavi, viceva i pobjeda koje vie nita nisu znaile, ali

kojih se nije mogao otresti, Maclarenov je mozak radio zauujuom jasnoom. "Nisamsiguran u to koliko smijemo priznati ostalima", rekao je, "jer bi se to moglo krivo protumaitida smo ovu situaciju mogli izbjei da smo bili oprezniji."

"I ja sam nakratko tako razmiljao", Nakamura se ponovo nasmijao. "Ali tko bioekivao opasnost u blizini - strvine?""Linije spektra koje se ire govore o zvijezdi koja se brzo okree", rekao je Maclaren.

"S obzirom da brod nije prilazio u pojasu ekvatora, promaili smo puni Dopplerov efekt, alimoda smo trebali zastati i promisliti. A trostruke linije znae Zeemanovu podjelu."

"Ah." Nakmura je udahnuo uz itanje zraka. "Magnetizam?""Najjae prokleto magnetsko polje ikada uoeno oko bilo kojeg nebeskog tijela", rekao

je Maclaren."Sudei prema oitanjima koja imam ovdje, polarno polje je ...oh, ne mogu jo rei.

Pet, est, sedam tisua gaussa - negdje na toj magnitudi. Fantastino! Polje Sola je samo 53gaussa. Polja nikada ne prelaze mnogo izvan 2000. Osim ovdje."

Protrljao je bradu. "Blackettov efekt", nastavio je. Mirnoa njegovih rijei bila mu jeugodno iznenaenje. "Magnetsko polje je izravno povezano s kutnom brzinom. Razlog zatoniti jedno ivo sunce nema polje poput ove mrtve stvari jest taj to bi tada moralo prebrzorotirati. To ne bi izdralo, raspalo bi se na stotinu komadia." Neobina, perverzna utjehanalazila se u lakoi govora, laganju samome sebi, uvjeravanju podsvijesti da mu kompanjoninisu bili mukarci osueni na smrt i crno sunce, ve divna djevojka koja eka sljedeudoskoicu u taverni Citadele. "Kada zvijezda kolabira, nakon to izgori, mora se okretati bre,vidite? Ouvanje kutnog momenta. Izgleda da ima neobinu koliinu za poetak, naravno, ali

brzina okretanja je uglavnom rezultat njezina degeneriranog stanja. I ta ista super gustoaomoguava joj da se okree takvom brzinom. Moglo bi se rei da je snaga pucanja neizmjernovea."

"Da", rekao je Nakamura, "shvaam.""Napravio sam neke procjene", rekao je Maclaren. "Nisam uzeo u obzir vrlo jako polje

koje e nas unititi. Mogli smo se zatititi na jednostavan nain. Svaka letjelica s ionskimpogonom, koja se pribliava nekom planetu, postaje suprotno magnetsko polje s povratnomzamkom. Ali naravno, ti veliki brodovi nisu namijenjeni slijetanju. Oni sigurno nikada nee

prii ovoliko blizu ivom suncu, a ansa da ovaj crni patuljak ima tako jaki magnetizam -dakle, nitko nije o tome mislio."

Slegnuo je ramenima. "Razmislite malo sami, kapetane Nakamura. Stara H, e, vformula. Proton koji putuje brzinom od tri etvrtine c kroz cijev od stotinu metara skree

jedan centimetar u polju od sedam stotih dijelova gaussa. Mi smo u takvo polje uli pr

poul anderson-neprijateljske zvijezde.pdf

Documents