Poslanica o zaodijevanju ogrtača od Ibn Arebija UDK 1 Ibn Arebi 012 Ibn Arebi

ŽIV

A B

AŠT

INA

, br.

5.,

go

d. 2

.

99PRAKTICNI IRFAN U TRADICIONALNIM TEKSTOVIMA

UvodOsvrt na djela pripisana Muhjiddinu Ibn ArebijuPočetkom ove godine, pri objav-

ljivanju prve Ibn Arebijeve poslani-ce u časopisu Živa baština, u njenom uvodnom dijelu bilo je riječi o pisanoj zaostavštini šejha Ibn Arebija. Budući da je od tada prošla godina, mislim da je vrijeme da pažnju posvetimo dru-gom značajnom aspektu koji se veže za bibliografi ju ovog velikog učitelja, tj. da bacimo pogled na djela koja su mu pripisana kroz sva ova stoljeća, a ko-jih ima veoma mnogo. Budući da smo već u prvom tekstu utvrdili kako je Ibn Arebi napisao gotovo tri stotine djela, od kojih se do današnjih dana očuva-lo nešto više od stotinu, a imajući na umu da ukupni broj djela koja mu se pripisuju znatno prelazi taj broj, da se shvatiti da su skoro polovinu knjiga za koje se smatralo da su djelo Muhjid-dina ibn Arebija napisali drugi autori. Gotovo da u historiji islama ne postoji sličan primjer atribucije djela nekom autoru, po kvantitetu i raznolikosti, kao što je slučaj s Ibn Arebijem. Razlozi za to su mnogobrojni, svakako jedan od njih je i taj što je Muhjiddin ibn Are-bi kao autor bio inspiracija mnogim

potonjim piscima iz oblasti islamske duhovnosti. Nema sumnje da je kod nekih od ovih djela zabuna oko nji-hove atribucije nastala namjerno, tj. da su sami njihovi autori, zbog toga što su osjećali trag nadahnuća ovog veli-kog učitelja islamske duhovnosti na sebi, riješili da iz skromnosti i osjećaja dužnosti neko od svojih djela pripišu njemu, jer su ga smatrali njihovim au-torom po duhu, iako on to nije bio po slovu. Drugi razlog je vrlo prizemniji, to jest da su djela, a većina je takvih, Ibn Arebiju pripisana jednostavnom pogreškom. Većina ovih djela obrađuju teme na koje se Ibn Arebi često osvrtao u svojim djelima pa su onda ljudi koji su ih prenosili i prepisivali, koristeći pogrešnu analogiju, na osnovu njiho-vog sadržaja zaključili da je Ibn Are-bi njihov autor. Stephen Hirtenstein i Jane Clark, koji su značajni istraživa-či Ibn Arebijeve misli i zaostavštine i članovi Muhyiddin ibn Arabi Society-a iz Londona, u žurnalu ovog društva1 objavili su liste Ibn Arebijevih pisa-nih djela, zajedno s njihovim manu-skriptima, brojevima i bibliotekama u kojima se nalaze, a također su objavili i listu djela za koja je utvrđeno da ih Ibn Arebi nije napisao a pripisuju se njemu. Ta lista je sljedeća:

1 Journal of Muhyiddin ibn Arabi Society, tom 52, godina 2012.

Naslov djela Mogući autorRisala el-Eḥadijja Abdullah BaljaniʿAjn ul-aʿjān Saduddin Ḥamavejh?ʿAjn ul-ḥajāt Ḥamiduddin el-MakkiKitab Alf ul-mekam Abdullah el-EnsariKitab ul-Alfi jja Abdurezzak KašaniEl-Envar ul-kudsijja f ī bejan kavvāid ul-Ṣūfi jja Abdulvehab el-ŠaʿraniKitab ul-Arbain ḥadisen Ṣadruddin el-KonjeviRisala f ī Esrār al-haḍra el-ilāhijja Abdurezzak KašaniBaḥr ul-šukr f ī nahr al-fi kr Saduddin Hamavejh?Bakijjāt risālat ul-radd ʿalā el-Jehūd Saduddin Hamavejh?

Živ

a B

ašt

ina

, br.

5.,

go

d. 2

.

100 Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovima

Naslov djela Mogući autorKitab ul-Bughja f ī ihtiṣār ul-Ḥilya Ebu Nuajm El-Iṣfahani

Bulghat ul-ghavvāṣ Ḥusejn el-Ḥusejni

el-Davvḥā el-rabbānijja ?

el-Durra el-bāḍiʿa f ī kešf ʿulūm el-džefr ul-džāmiʿa ?

Risalat ul-Zikr Saduddin Ḥamavejh?

Kitab Faḍl šahādat el-tevvḥīd Ebu Talib el-Mekki

Faṣl f ī bejān el-aškāl el-sabʿa Ibn Mukla?

Risalat ul-Ghavvsijja Abdulkadir Džejlani

Kitab Hatk ul-astār f ī ʿilm kešf ul-esrār Abdulgani el-Nabulsi?

Ḥall ul-rumūz ve mefātiḥ ul-kunūz Abdulselam el-Makdisi

Ḥakīkat ul-ḥakāʾik ?

Ḥakk ul-wakt Saduddin Hamavejh

Ḥarf ul-miʿrādž Saduddin Hamavejh?

Kitab Ḥavvd ul-ḥajāt Samarkandi?

Halʿ ul-naʿlejn f ī el-uṣūl ilā ḥaḍrat ul-džamʿejn Abdullah Bošnjak

Hātimat risālat ul-radd ʿalā ul-Jehūd Saduddin Hamavejh

Hurūdž ul-šuhhūṣ min burūdž el-huṣūṣ Saduddin Hamavejh

Ihtiṣār ul-Muḥallā Ibn Ḥazm

Inhirāk ul-džunūd ilā el-džulūd Saduddin Ḥamavejh

Iršād ul-ṭālibīn ve tanbīb ul-murīdīn Saduddin Hamavejh

Kešf ul-esrār ve hatk ul-astār Džemaluddin el-Safadi

Kešf ul-kunūz Sitt ul-ʿAdžem

Kitab Kešf ul-rān ʿan vedžh ul-bejān ?

Kešf ul-sitr li-ehl ul-sirr ?

Kešf sirr ul-vvaʿd ve bejān ʿalāmat ul-vedžd Saduddin Hamavejh

Risalat ul lavvāmiʿ ul-envār ?

el-Lumʿa el-mevvsūma bi kešf el-ghitāʾ Šihabuddin Suhravardi?

Kitab ul-Meʿāridž Kirimi

Mevvākiʿ ul-ilhām min nafaḥāt ul-ʿakl ve el-enʿām el-Faḍil el-Mekki?

Minhādž ul-ʿārif el-muttakī Alvvan el-Hamavi

Risalat ul-Miʿrādž Saduddin Hamavejh?

Mirʾāt ul-ʿārif īn Muḥammed el-Šīrīn?

Miṣbāḥ ul-iṣbāḥ ?

Nafāʾis ul-ʿirfān Muḥammed el-Vefa

Živ

a B

ašt

ina

, br.

5.,

go

d. 2

.

101Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovima

Naslov djela Mogući autorel-Nuṣūṣ Ṣadruddin Konjevi

el-Kavvl ul-naf īs f ī taflīs ul Iblīs Abdusselam el-Makdisi

Kitab ul-radd meʿānī ul-ājāt Ebu Hasan el-Šazili?

Risalat f ī ajj zikr afḍal ?

Kitab sāʿat ul-haber ?

Kitab ul-sulūk f ī ṭarīk ul-kavvm Abdulhakk ibn Sebin

Kitab ul-šaʿāʾir Muḥammed el-Vefa

Šedžeret ul-kevvn Abdulselam el-Makdisi

Kitab ul-šakk ul-džajb ?

Šerḥ ul-Džaldžalūtijja Ibn Mukla

Risalat f ī el-Ṣalāt ?

el-Ṣuḥuf ul-nāmūsijja Ebu el-Mevvahib el-Šinnavi

Kitab Tazkirat ul-havvāṣṣ Abdulsamed el-Kadiri

Tefsīr baʿd ajāt ul-Kurʾān Abdulrezzak Kašani

Tefsīr ul-Kurʾān Abdulrezzak Kašani

Tahzīb ul-ahlāk Jahja ibn Adi

Tahmīs ul-abjāt Muḥammed el-Vefā?

Taḥrīr ul-bejān Sadruddin Konjevi

Kitab ul-tankīḥ ul-ezān ve miftāḥ maʿrifet ul-insān Sadruddin Konjevi

Tamhīd el-tevvḥīd Sadruddin Konjevi

Risalat ul-Tevvedžuh el-atamm Sadruddin Konjevi

Risalat ul-Tevvḥīd Mulla Fenari

Tuḥfat ul-safara ilā ḥaḍrat ul-barara Abdulrahman el-Bastami?

Kitab ul-ʿUrūš Muhammed el-Vefa?

Uṣūl el-ʿukūl Ebu Zekerijja el-Hajjat?

Kitab ul-Fatk ve el-ratk Muhammed el-Vefa

Zād ul-mukillīn Hajdar Amuli?

Kitab ul-Zahr el-fāʾiḥ f ī sitr el-ʿudžūb ve el-kabāʾiḥ Muhammed el-Ghazali

Nekoliko pobrojanih djela tokom vremena postalo je toliko usko vezano za ime Muhjiddina Ibn Arebija da se njegovo cjelokupno stvaralaštvo, misao i zaostavština gledala kroz prizmu ovih djela, a sasvim je sigurno da ih on nije napisao. Postoji više djela koja spadaju

u ovu kategoriju, ali se ipak posebno izdvajaju dva djela, koja su postala ve-oma popularna i čitana, i za koja se u prošlosti vjerovalo, a neki i danas vjeru-ju, da izlažu suštinsku misao Ibn Are-bija. Također, oba ova djela prevođena su i štampana na više stranih jezika pod

Živ

a B

ašt

ina

, br.

5.,

go

d. 2

.

102 Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovimanjegovim imenom. Upravo iz tih razlo-ga nakratko ćemo razmotriti slučaj ovih djela na sljedećim stranicama.

O djelu Šedžeret ul-Kevvn (Drvo Univerzuma)Glavna tema ovoga djela je po-

slanički logos i njegov odnos pre-ma makrokosmosu i mikrokosmosu. Djelo je napisano profinjenom pro-zom i u njemu se na veoma suptilan način izražavaju značenja vezana za islamsku metafiziku i kosmogoniju. Ovo djelo je često štampano1 i pre-vođeno2 a zbog same tematike koju poslanica obrađuje smatrana je dje-lom Muhjiddina ibn Arebija. Mno-gi učenjaci, kako na istoku tako i na zapadu, smatrali su da je Ibn Arebi autor ove vrijedne poslanice. No prvi spor kod pripisivanja ovog djela Ibn Arebiju nastaje već pri prvom pogle-du na kataloge pisanih djela koje je on sam sastavio i ostavio iza sebe, a to je prije svega Fihrist i Idžaza. Ni u jednom od njih ne spominje se po-slanica s naslovom Šedžeret ul-Kevvn. U međuvremenu je napisano neko-liko kritičkih studija koje su u foku-su imale ovu poslanicu3 i kojima je obrazloženo na osnovu tekstualne i leksičke analize da je ovo djelo naj-vjerovatnije greškom pripisano Ibn Arebiju. Također, isto je utvrdila i nekolicina istraživača Ibn Arebijeve zaostavštine. Po svemu sudeći, pravi autor ovog djela je sufijski šejh i pje-snik iz trinaestog stoljeća Izzuddin Abdulselam Ibn Ganim El-Makdisi. To se može zaključiti na osnovu istra-živanja Jounes Alaoui Mdaghrija, koji je istraživao pogrešnu atribuci-ju ovog djela u svojoj studiji: Criti-cal study of the erroneous attribution of the Shajarat al-Kawn to Ibn Arebi instead of to Ibn Ghanim al-Maqdisi4.

Interesantna činjenica koju iznosi Jo-unes Mdaghri jeste to da je do pri-pisivanja ovog djela Muhjiddinu ibn Arebiju došlo veoma kasno. Najraniji manuskript ovog djela, koji je on us-pio pronaći, a u kojem se kao njegov autor navodi Ibn Arebi je iz 1270. po H. (1853. godine)5. Dok se u većini manuskripta koji su datirani prije de-vetnaestog stoljeća, kao i u najstarijem manuskriptu ovog djela iz 835. po H. (1431. godine), kao autor navodi Ibn Ghanim El-Makdisi.6 Time je ra-zriješena skoro svaka dilema u vezi s autorstvom djela Šedžeret ul-Kevvn. No, iako Ibn Arebi nije napisao ovo djelo, može se reći da je po sadržaju i po suptilnim irfanskim značenjima koje iznosi ovo djelo hvale vrijedno i da svakako zaslužuje marljivo čitanje i predano proučavanje od strane oso-ba koje zanima islamska duhovnost.

O djelu Risalat ul-Ehadijja (Poslanica o Jedinstvu)Ovo djelo poznato je pod još dva

alternativna naslova: Kitab ul-Elif i Kitab ul-Adžvibah, no čini se da je pravi naslov ove poslanice Risa-la el-Vahdah el-Mutlaka (Poslanica o Apsolutnom Jedinstvu).7 Razlog pogrešne atribucije ovog djela Ibn Arebiju može se naći u jednoj jed-nostavnoj činjenici, a to je da je Ibn Arebi autor djela koje nosi naslov Ki-tab ul-Elif a također je poznato i pod naslovom Kitab ul-Ehadijja8. Stoga, najvjerovatnije je da je atribucija ovog djela nastala greškom, budući da je i Risala el-Vahdah el-Mutlaka također poznata pod oba navedena naslova. Da zabuna bude još veća, ovo djelo veoma cijene Ibn Arebijevi poštivao-ci i često je prevođeno. Prvi prijevod ovog djela na engleski jezik štam-pan je 1901. godine, pod naslovom

1 Do sada je ova poslanica na arapskom jeziku doživjela pre-ko petnaest izdanja, a prvi put je štampana 1873. godine.

2 Do sada je ova poslanica bila pre-vedena na turski, engleski, fran-cuski, španski i njemački jezik.

3 Za više informacija vidjeti: The Shajarat al-Kawn attributed to Ibn Arebi: An Analytical Study od Shamsa Alibhaia.

4 The Journal of Rotterdam Islamic and Social Sciences, sv. 1, 2010.

5 Younes Alaoui Mdaghri, Critical study of the erroneous attribution of the Shajarat al-Kawn to Ibn Arebi instead of to Ibn Ghanim al-Maqdisi, str. 3.

6 Younes Alaoui Mdaghri, Critical study of the erroneous attribution of the Shajarat al-Kawn to Ibn Arebi instead of to Ibn Ghanim al-Maqdisi, str. 4.

7 Michel Chodkiewicz, koji je pripremio kritičko izdanje ovog djela zajedno s njegovim prijevo-dom na francuski jezik, utvrdio je da je Risala el-Vahdah el-Mu-tlaka pravi naslov ove poslanice. Njegov rad objavljen je u Pari-zu 1982. godine pod naslovom Épître sur I’Unicité Absolue.

8 Ovu poslanicu, čiji je autor Ibn Arebi, preveo je na engleski je-zik Abrahama Abadija. Vidje-ti: Journal of the Muhyiddin Ibn ‘Arabî Society, tom 2, 1984, str. 15-40.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

5.,

go

d. 2

.

103Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovimaWhoso Knoweth Himself..., a prijevod je priredio T. H. Weir. Ovo izdanje dugo se smatralo prvim prijevodom Ibn Arebija na engleski jezik. Nepo-sredno nakon toga prevedeno je još na nekoliko stranih jezika, na itali-janski 1907., na francuski jezik 1911. godine, a kasnije i na ostale evropske jezike.9 Zbog velike popularnosti i ra-sprostranjenosti ove poslanice, kao i zbog činjenice da se gledište na Jed-noću egzistencije10 kakvo srećemo u njoj dosta razlikuje od onoga što je Ibn Arebi podučavao, potrebno je poseb-no ukazati na činjenicu da Ibn Arebi nije autor ovog djela. Njegov pravi autor je jedan od sufijskih šejhova iz Širaza čije ime je Abdullah Baljani (u. 1288). O njegovom životu zna se veoma malo. Abdurrahman Džami ga spominje u svom poznatom djelu Nafahat ul-Uns, u kojem kaže da je Baljani bio potomak šejha Ebu Alija Dakkaka11 i da je pripadao suhrever-dijskom tarikatu. Osim ovih poda-taka, Džami iznosi i nekoliko aneg-dota iz njegovog života koje nećemo spominjati ovom prilikom.

O djelu Nasab ul-HirkaI pored svih ovih djela pripisanih

Ibn Arebiju, djelo za koje sa sigurno-šću možemo reći da ga je on napisao i koje je prevedeno na sljedećim stra-nicama jedno je od posljednjih Ibn Arebijevih pisanih djela. Ova posla-nica nastala je u Damasku 1236. go-dine, nekoliko godina prije njegovog preseljenja na ahiret. Dakle, riječ je o jednom od njegovih najzrelijih djela. Samo djelo obuhvata dvije tematske cjeline, jedna se odnosi na sufijsku praksu zaogrtanja ogrtača, koja ima značenje inicijacije a ponekad i auto-rizacije na duhovnom putu. Važan de-talj je to što Ibn Arebi u ovom djelu opisuje svoje vlastite inicijacije kroz

koje je prošao i govori nam o vlasti-tom viđenju te prakse. Druga tematska cjelina koja sačinjava ovo djelo sastoji se od navođenja moralnih karakteri-stika onoga koji je nositelj sufijskog ogrtača, što čini i veći dio ove posla-nice. Moralne i etičke karakteristike koje Ibn Arebi ovdje navodi tiču se osoba koje su već krenule duhovnim putem sufija i koje za sebe drže da su ljudi duhovnog puta, zato smatramo da se ovo djelo prije svega odnosi na praktični aspekt tesavvufskog nauka. No, pokraj toga, u njemu nailazimo na istančano tumačenje određenih kur’anskih ajeta, kao i na nekoliko pasusa, koji se prije svega odnose na islamsku metafiziku i irfan. U ovo dje-lo Ibn Arebi inkorporirao je svoja dva spjeva, oba na temu ‘zaogrtanja’, jedan se nalazi na samom početku, a drugi na samom kraju djela. Ova poslanica je pokraj svega ovoga značajna iz još jednog razloga, a to je što u njoj Ibn Arebi navodi poimenice učitelje od kojih je primao znanje i pouku, kao i lanac prenosilaca duhovnih pute-va (tarikata) u koje je sam Ibn Arebi bio iniciran.

Kada pogledamo ukupni korpus Ibn Arebijevih djela, Nasab ul-Hir-ka upotpunjuje sliku o osobi koju su sufije stoljećima unazad nazivale Šejh ul-ekber (najveći učitelj). U ovom dje-lu nalazimo Ibn Arebija ne samo kao učitelja, mislioca i uputitelja nego prije svega kao putnika duhovnim putem koji je na kraju svoga putovanja bio krunisan općim priznanjem, kako du-hovnih učitelja, tako i duhovnih pre-gaoca. Budući da je Nasab ul-Hirka jedno od njegovih posljednjih djela, također je vrijedno i kao svjedočan-stvo o tome kako je šejh Ibn Arebi živio i kakvi su bili njegovi stavovi i gledišta po mnogim pitanjima, ne-posredno prije njegovog preseljenja na Ahiret.

9 Također, prijevod ovog djela s njemačkog jezika objavljen je na srpskom jeziku 2005. godi-ne, pod naslovom Ko samog sebe poznaje...

10 Kada je riječ o učenju o Jednoći egzistencije, najčešće susrećemo nekoliko tumačenja. Prvo tuma-čenje je tumačenje Muhjiddina ibn Arebija, koje je poznato kao Vahdet ul-Vudžud. Drugo tu-mačenje je tumačenje Ala ud- -Devla Simnanija (u. 1336) koje je poznato pod imenom Vahdet ul-Šuhud. Ovom tumačenju po-sebno je bio privržen poznati učenjak i sufijski šejh iz Indije Ahmed el-Sirhindi (u. 1624). Ova dva tumačenja Jednoće egzistencije najpoznatija su i najrasprostranjenija, no postoji i treće tumačenje, a to je tuma-čenje poznatog andaluzijskog mislioca i sufije Ibn Sebina (u. 1270) i ovo tumačenje poznato je pod imenom Vahdet ul-Mutlak. Abdullah Baljanijevo poimanje Jednoće egzistencije mnogo je bliže Ibn Sebinovom nego li Ibn Arebijevom tumačenju.

11 Ebu Ali Dakkak bio je šejh Ebu Kasima Kušejrija, autora pozna-te Risale-i Kušejrijje.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovima104

Poslanica o zaodijevanju ogrtača siromašnog roba Božijeg

Muhammeda ibn Alija ibn el-Arebija

S Imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog

Hvala Allahu, koji dodjeljuje svojim robovima, ljudima proviđenja, Svoja Lije-pa Imena, kako bi ih prenio na najsvjetlije, najblagorodnije mjesto (el-mahall). Stoga Allah uzdiže one koji se uzdigoše po Njegovim Imenima, koji su bili od onih koje je On izabrao da Ga obožavaju i vezao ih za Sebe sve do postaje “dva luka ili bliže” (kab kavsejn ve edna). Zbog božanske blizine (kurb ul-ilahi) Božiji robovi žive najbezbriž-nijim i najprijatnijim životom. Štaviše, On njima oglašava: “Znajte da nije moguće za onoga koji je od Nas da uzme bilo šta što nije od Nas.”

Među Božijim odabranim robovima, poslanicima, onaj je koji je u miru na vrhun-cu svog uzdizanja (miradžuhu), iako nije bio usvojen kao sin1, a među njima je i onaj koji ustrajava u svom noćnom putovanju (isra’u-hu) i koji ne popušta u svojoj nepre-stanoj borbi, iako se ne brine kakve sve nedaće može susresti na putu sve dok dostiže željeni cilj.2 I među njima su oni koje je Bog uzeo za čistog prijatelja, bliskog prija-telja, povjerenika i prisnog prijatelja3 – nad cijelim čovječanstvom, predodređenjem, bivajući predvodnici ljudima sreće i povjereništva (amanah), koji su povjerenja dostoj-ni.4 Tako je suđeno da će oni koji stoje s božanskim Duhom i oni koji su od ‘sjemena nastali’5 biti odvojeni, tako da nema više od dvije grupe, jedna je lijeva koja je niža, i jedna desna koja je sretna. No, Milost obuhvata svaku stvar, putem čega Allah, dž.š., omogućava da onaj što je daleko blizak postane, ako On tako hoće, tako da se može izdvojiti s blizinom Bogu, koja je evlijaluk, na Danu kada se Sud sprema, po Njego-vom Znanju da je on jedan od onih koji je postigao blizinu, dostižući svoju sudbinu još u iskonu. Jer je Istiniti govorio njemu u njegovoj tajni najskrivenijoj tihim glasom stanja (lisan ul-hal): “To je samo po Volji Našoj!” I On je potvrdio u prsima Njegovih robova da božansko Prisustvo obuhvata oboje, najviše i najniže nadležnosti. Hvalim Allaha, dž.š., hvalom onoga koji govori s (božanskim) On a ne s (ljudskim) ‘ja’ – a kada se božanska Hvala dostavi onome koji je čuva, i otkrije se unutar ‘posude’, ogromnu dobrobit donosi! I donosim blagoslov na Njegovog odabranog Poslanika, koji ne pre-staje učiti Kur’an, neka je salavat i selam na njega sve dok se slovo sa slovom spaja i značenje sa značenjem, i sve dok značenja uzimaju izgovor govornika kao boravište...

A sada, poslije zahvale i donošenja salavata i spomena obilnih darova kojima nas Allah, dž.š., obasipa kada utočište u Njemu tražimo, kažem: “Sva hvala pripada Alla-hu, Koji nas je na Pravu stazu uputio. Mi na Pravoj stazi ne bismo bili da nas Allah ne uputi! A Poslanici Gospodara našega Istinu su donosili.” (Kur’an, 7:43) Jedan od

1 Ove riječi najvjerovatnije se odnose na Isaa, a.s., tj. na to da ga je Allah, dž.š., uzdigao Sebi.2 Ove riječi se odnose se na Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.a.3 Ove riječi odnose se na Adema, Ibrahima, Musaa i Davuda, a.s.4 Odnosi se na prihvatanje i održavanje amaneta iz praiskona, koji su odbili preuzeti nebesa, zemlja i planine. 5 Odnosi se na čovjekovu stvorenu prirodu.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

105Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovimaajeta koje je došao od Uzvišenog i Mudrog (el-Ali el-Hakim) iz Majke Knjiga (Umm ul-Kitab) preko plemenitog Poslanika, s.a.v.a., u Knjizi poslatoj, koja je Kur’an veli-čanstveni, glasi: “O sinovi Ademovi, vama smo odjeću podarili koja će stidne dijelove tijela vašeg pokrivati, a i odijela za gizdanje smo vam dali! Ali, odjeća bogobojaznosti je odjeća najbolja.” (Kur’an, 7:26)

Neminovan aspekt spoljašnje odore (libas ul-zahir) ono je što pokriva stidna mjesta – a to je odora bogobojaznosti radi zaštite. Lijepo odijelo je ono što to nadilazi, u čemu ima ukrasa (el-zinah), “Allahove ukrase koje je On stvorio za Svoje robove” (Kur’an, 7 : 32) iz riznica Njegove Uzvišenosti, koje je učinio odlikom vjernika u životu na Ovom svijetu i na Danu Proživljenja, kada neće radi nje polagati račun. Ali ako je budu no-sili i ukrasili sebe bez ove namjere i bez ovog Prisustva, onda je to ukras ovosvjetsko-ga života. Jer je tkanina jedna ali prosudbe o njoj se razlikuju u skladu s različitim na-mjerama. Opet, prava odora bogobojaznosti, koja je najbolja odora, poslana je srcima Božijih robova, bivajući u istom obliku kao spoljašnja odora.6 Kao i prethodna, ona je neophodna odjeća koja pokriva stidna mjesta unutrašnjeg aspekta (savvat ul-batin) a to je strah od Boga u pogledu svega što je u principu zabranjeno (takva el-maharim). U njoj je isto tako sadržano i ono što je lijepa odjeća u spoljašnjem aspektu, a to je odo-ra plemenitih svojstava (makarim ul-ahlak), kao što su dobrovoljni ibadeti ili kao što je oproštaj i pomirenje u slučajevima u kojima ti je Zakonodavac dozvolio da tražiš svo-je pravo. Ali prelaženje preko vlastitog prava jedna je od stvari s kojima čovjek može ukrasiti svoju nutrinu, jer je to Božiji Ukras u unutarnjem aspektu – takav je slučaj sa svakom unutarnjom odorom ka kojoj ti zakon ukazuje put. Unutarnja odora ostvaru-je se u obliku spoljašnje, kao što je vjerozakon; i kao što je spoljašnja odora različita u svojim ciljevima i namjerama, tako se i unutarnja odora razlikuje u svojim namjerama i ciljevima. Kada se ovo uspostavilo u umovima Božijih ljudi, poželjeli su da spoje dva oblika odjeće i da ukrase sebe s dvije vrste ukrasa, kako bi mogli udružiti dva svojstva najizvrsnija (el-husajnejejn) i tako se povratiti iz dvije krajnosti. Jer razlog zbog kojeg oni oblače ovaj ogrtač (hrka) odlikovani jeste to da bi on mogao biti nagovještenje onoga ka čemu oni streme u odnosu na odoru unutrašnjosti i oni to smatraju znakom lijepog druženja i ponašanja (suhbah ve adab). Porijeklo ovog ogrtača, po mom viđenu i prema onome što mi je otkriveno u mojoj tajni, Božije je oblačenje srca Njegovog roba. Jer je On obznanio: “Moja Zemlja i Moja Nebesa Mene ne obuhvataju, ali Me obuhvata srce Moga roba vjernika.” Jer odjeća ‘obuhvata’ onoga koji je nosi. Kada se to božansko Prisustvo otkrilo mojoj tajni najskrovitijoj, i moj se položaj među spoznavaocima Bo-žijim (arif-i billah) uvećao, sljedeće stihove sam na tu temu sročio:

Od svih arifa zar nisam ja najgramzivijiU mom putu i tajni najnedarežljiviji?

Ne, ovo nije gramzivost, već radijeOvo najvelikodušniji oblik milosti je.

Svome Gospodaru ću se ja prilagoditiKad mi god srce Njegovo Prisustvo osjeti.

Ja sam sunce koje moja srž objelodanjujeAko hoću, i tanjenje mjeseca mene pokazuje.

6 Treba reći da je šejh Ibn Arebi već označio spoljašnju odoru kao libas ul-takva – odoru bogobojaznosti.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovima106Kad poželim, u skladu sa postajom mojomZvijezde će me otkriti sa svjetlošću svojom.

Kada od mog odsustva noć najviše potamniIz vida me izgubi svijet zamračeni.

Ali kad je moj ogrtač Bitkom pokrivenSvak’ će od njegovog sjaja ostati zadivljen.

Sada, kombinacija dva oblika odore pojavila se od vremena el-Šiblija7, Ibn Hafifa8 i drugih, i naš pravac slijedio ih je u tome. Ogrnuli smo ogrtač nekoliko plemenitih šejhova pošto smo bili njihovi saputnici i slijedili primjer njihovog ponašanja, tako da se moje nošenje odore može potvrditi, kako sa spoljašnje tako i s unutarnje stra-ne. Međutim, naš put u oblačenju duhovnih pregaoca (libas murid el-terbijah) razli-kuje se od onoga što je danas aktuelno, a ta razlika je u tome da šejh treba pomno is-pitati murida kojeg želi ogrtačem zaodjenuti, jer svako duhovno stanje (hal) u kojem se murid nađe može biti oblik manjkavosti. Stoga šejh sebe “oblači” u stanje kako bi razaznao tu stvarnost koja ga preplavlja, moć stanja “teče” u tkaninu koju šejh nosi. Stoga on u tom stanju skida ogrtač sa sebe i njim zaogrće duhovnog pregaoca kako bi ga proticanje duhovnog vina moglo prožeti, obuhvatajući njegove dijelove, preplav-ljujući ga, usavršavajući njegovo stanje. Danas je ovaj oblik zaogrtanja hrkom veoma rijedak i kada duhovne sile i stremljenja (himam) ljudi budu lišene ovakvih stvari koje smo spomenuli, oni nazaduju sve do nivoa obične svjetine. No, čak i tada oni utvrđuju određene uvjete zaodijevanja. Ovaj odlikovani ogrtač uvjetovan je onim što je Istiniti spomenuo u vezi s pokrivanjem stidnih mjesta (sitr ul-savvat).

Stid laži treba se pokriti odorom istinoljubivosti, a stid prijevare treba se pokriti odorom povjerljivosti. Besramnost izdajstva treba se pokriti odorom vjernosti, a li-cemjerje ogrtačem iskrenosti. Niska svojstva trebaju se pokriti plemenitim svojstvi-ma (mekraim ul-ahlak) i pokudna djela trebaju se pokriti pohvaljenim djelima. Svaka niska priroda treba se pokriti ogrtačem uzvišene prirode. Puko odricanje vjerovanja u uzroke treba se pokriti potpunim potvrđivanjem Jedinog i odricanjem svega osim Njega (tevhid ul-tedžrid). Pouzdanje u konačne cjeline (tevekul ul-ekvan) pokriva se potpunim pouzdanjem jedino u Boga. Nezahvalnost na dobrobitima pokriva se za-hvalnošću prema Dobročinitelju. Onda ukrasi sebe Božijim ukrasima (zinetullah) s odorom najplemenitijih svojstava (malabis el-ahlak ul-mahmudah), kao što su: šutnja u vezi s onim što te se ne tiče, skretanje očiju s onoga što nije prikladno gledati, pažljivo propitivanje tjelesnih dijelova, ostavljanje nepovjerenja u ljude, iščitavanje svakodnev-nih stranica svojih djela i onoga što su časni pisari protiv tebe zapisali, zadovoljstvo s malo opskrbe i ne traženje povećanja u ničemu osim u dobrim djelima, ispitivanje ćudoređa svoje duše, stalno traženje Božijeg oprosta i okretanje ka učenju Kur’ana, privrženost ka Poslaničkom edebu i proučavanje ahlaka salihina, predani trud u pi-tanjima vjere i u rodbinskim vezama, marljivost u prijateljevanju s komšijama i tro-šenje sebe / svoje časti. Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je o tome sljedeće: “Je li iko od vas u mogućnosti da bude kao Ebu Damdam? Kada bi se probudio ujutro, govorio bi:

7 Njegovo puno ime je Ebu Bekr Muhammed ibn Dulaf el-Šibli, jedan od najpoznatijih sufija iz ranog pe-rioda, prijatelj i učenik Džunejda Bagdadija, na ahiret je preselio 945. godine.

8 Ebu Abdullah Muhammed ibn Hafif Širazi, jedan od najznačajnijih sufijskih šejhova iz ranog perioda. Također, on je i veliki učenjak poznat po tome što je prvi donio tesavvufsko učenje u Širaz. Na ahiret je preselio 982 godine.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

107Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovima‘O Bože, zaista dajem sebe / svoju čast (ird-i)9 kao milostinju Tvojim robovima.’” Ta-kođer, trebaš biti darežljive duše, to jest da trošiš svoj nefs u zadovoljavanju potreba čovječanstva. Čini usluge i prijatelju i neprijatelju i sa svima se odnosi s poniznošću, nježnošću i strpljivošću. Pređi preko posrnuća svoje braće. Ne ulazi u sporove koji su se desili između Poslanikovih, s.a.v.a., ashaba i velikana iz prošlosti. Napusti društvo nemarnih, osim u slučaju kada ih pozivaš u sjećanje na Boga (zikr) ili kada spomi-nješ Njegovo Ime u njihovom prisustvu. Čuvaj se da sebe ne zaokupiš akcidentima / neesencijalnim stvarima (el-arad) ili Božijim znacima. Sustegni se od lošeg govora prema vladarima i grješnicima iz ummeta Muhammedovog, s.a.v.a. Okani se gnjeva – osim pri kršenju Božijih propisa – i savladaj zlobu i prkos u svojim prsima. Oprosti onome koji te je povrijedio, to jest nemoj se čak ni braniti od štete. “Ne osvrći se na nenamjerne posrtaje” ljudi vrline (ehl ul-muru’ah) s “lijepim svojstvima”.10 Brani i šti-ti žene. Poštuj vjerske učenjake i sve ljude vjere. Odaj počast starijima, i odaj počast onima koje narod cijeni, ko god da su oni, muslimani ili nevjernici – a sve to u skladu s božanskim odredbama i načinom kako se takvim ličnostima počast odaje. Pokaži lijepo ponašanje (adab) prema Bogu i prema svakome, živom ili mrtvom, prisutnom ili odsutnom. Pobijaj klevete na čast muslimana. Čuvaj se od mnogo pričanja, pretva-ranja i hvalisanja, jer zaista mnogo priče vodi u propast. No imaj dolično poštovanje za velikodostojnike, blagost za slabašne i milost za one slabog ugleda – traži one koji su u potrebi da podijeliš svoj posjed s njima, putem udjeljivanja i darovanja. Budi le-žeran u svom govoru i u svom upućivanju i ugosti putnika namjernika. Širi mir i dug život ljudima u svojim pozdravima, shodno božanskim propisima i ne budi od onih koji proklinju, kleveću, nalaze mahane i glasno grde. Ne uzvraćaj nikome zlim, pa čak i kada si upravu, osim na putu činjenja dobra (ihsan). Daj “iskren savjet radi Allaha dž.š., Njegovog Poslanika, vođe muslimana i njihovog naroda.”11 Ne traži nesreću ni za koga i ne kuni nikoga, posebno ne Allahove, dž.š., robove, bez obzira jesu li živi ili mrtvi. Ti ne možeš znati šta će biti kraj nevjernika koji je još živ, niti možeš znati kakav je bio kraj onoga koji je preselio, ako nije bio nevjernik. Nemoj osuđivati niko-ga od onih koji su ovisni o svojim strastima zbog njihovih požuda. Nemoj nametati vodstvo nikome. Nemoj tjerati svoju djecu da služe tvojim interesima. Pazi se da ne dopustiš ljudima da “mokre” u tvoje uši, govoreći ti ono što ne bi volio čuti za sebe niti za druge. I, zaista, trebaš voljeti vjernike, sve njih – one koji ti štetu nanose i one koji ti dobro čine – zbog njihove ljubavi prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.a. Nemoj ih prezirati zbog toga što pokazuju nepoštovanje prema tebi ili prema bilo kome, osim prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.a. Ovako sam bio posavjetovan od strane Božijeg Poslanika, s.a.v.a., u snu, u vezi s nekim ko je uvrije-dio moga šejha Ebu Medjena, tako da sam se naljutio na tu osobu. Onda sam vidio Božijeg Poslanika, s.a.v.a., u snu, i on me upitao:

“Zašto si ljut na toga i toga?” Odgovorio sam: “Zbog njegove mržnje i njegovog vrijeđanja moga šejha.” A onda on, s.a.v.a., reče: “Zar ne znaš da on voli Allaha, dž.š., i da voli mene?” Odgovorih: “Da, svakako.” Onda me je upitao: “Pa zašto ga onda ne voliš zbog njegove ljubavi prema meni, kada si ljut na njega zbog njegove srdžbe na tvoga šejha?” Odgovorih: “O Božiji Poslaniče, od ovog trena ću tako činiti, nema bo-ljeg učitelja od tebe, obratio si mi pozornost na ono spram čega sam bio nemaran.”

9 Riječ ird koja se upotrebljava u tekstu ovog hadisa može se razumjeti kao čast, a također se koristi kao si-nonim za nefs, odnosno u ovom bi slučaju najispravniji prijevod bio: jastvo, sopstvo.

10 Riječ je o parafraziranju hadisa kojeg prenose Ahmed ibn Hanbel i Ebu Davud u svojim hadiskim zbirkama.11 Ove riječi dio su poznatog hadisa o savjetovanju koji se nalazi u zbirci Buharije i Muslima.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovima108Ne raduj se reputaciji i laskanju tebi među narodom, čak i da to zaslužuješ, jer ni-

kada ne znaš hoće li to ostati sa tobom ili ćeš biti lišen toga. Ne traži da se izdvojiš od vjernika po pohvalnoj, izvrsnoj vrlini, koju ti izabiraš, kako ne bi bio svrstan među one koji imitiraju vrlinu. Nemoj pokazivati poniznost u svojoj spoljašnjosti, bacaju-ći sebe nehajno na zemlju, osim ako se tako ne osjećaš u unutarnjosti. Nemoj žudjeti za povećanjem dobara ovoga svijeta. Nemoj brinuti radi neznanja onoga koji ne zna tvoju vrijednost, bolje ti je da ne smatraš sebe vrijednim u svojim očima. Nemoj ima-ti želju da ljudi slušaju tvoj govor. Ne žuri da daješ odgovor na sve ono neprijatno što se kaže o tebi. Budi strpljiv s Istinitim i uz Istinitog. “Strpljiv budi s onima koji mole jutrom i večeri svoga Gospodara, tražeći Lice Njegovo, i s njih ne skidaj svojih očiju u želji za ukrasima života ovosvjetskog, niti slijedi onoga čije smo srce da Nas spomi-nje nemarnim učinili Mi, i koji strast svoju slijedi i čije je djelo od Istine daleko. A ti reci: ‘Istina je od Gospodara vašega, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!’” (Kur’an, 18:28-29)

Budi pravičan u potraživanjima vlastite duše (nefsa) ali ne traži pravdu ni od koga u odnosu na tvoje pravo. Prvi pozdravljaj muslimane i uzvrati selam svakome ko ti se-lam nazove dovoljno glasno da te može čuti. Čuvaj se da ne govoriš loše o bogatima kada su škrti ili o ljudima ovoga svijeta kada se takmiče međusobno radi ovoga svijeta i ne žudi za onim što oni imaju. Moli Boga za vladare i za one koji su na položaju, ne protiv njih, čak i kada su tlačitelji. Bori se protiv svojeg nefsa i svojih niskih prohtje-va jer zaista je to tvoj najveći neprijatelj. Ne sjedi puno na tržnicama i čak se tamo ni ne šetaj. Strpi se od iznošenja žalbi vjerskim autoritetima zbog štete koju pretrpiš pa čak nemoj svjedočiti protiv ljudi Kible (muslimana) u bilo čemu što može prouzro-čiti da onaj koji to čuje napusti zajednicu. Čuvaj se od upuštanja u ono o čemu su se sporili ashabi i zaista u bilo šta što se odnosi na one koji su preselili: “jer oni su do-stigli ono što su ispred sebe ispratili.” Napusti onoga koji je licemjeran u vezi s vje-rovanjem u Kur’an i predodređenje (kader). Izbjegavaj društvo sektaša i novotara koji su pogubni za vjeru i državu. Moraš protjerati pohlepu, zavist i ponos iz svojega srca, i ne trebaš davati slobodu ovim svojstvima osim na njihovim prikladnim mjestima.12 Moraš ući u društvo ljudi (džemat) jer vuk ne jede drugu osim zalutalu ovcu. Čuvaj se žurbe u svojim poslovima, osim pri pet stvari: pri namazu (započeti sa njim u njego-vo prvo vrijeme), pri odlasku na hadž što je skorije moguće, pri nuđenju hrane gostu prije nego započnete razgovor, pri pripremanju dženaze za preminulog i pri udavanju djevice čim dostigne punoljetnost. Predano se trudi u iskrenom savjetovanju Božijih robova, bilo da su muslimani, nevjernici ili politeisti – sa znanjem i praktičnim savje-tima. Odsjeci uzroke nemarnosti u vjeri i održavaj izvršavanje pet dnevnih namaza i potpunost njihovog spoljašnjeg oblika. Izvršavaj obračun sa svojim nefsom prije nego si pozvan na obračun. Napusti neznanje u traženju znanja, a primjer toga je to da imaš najljepše namjere prema svakom koji traži znanje, i žalosti se na svako zanemarivanje provođenja tih nakana u dobre svrhe. Izbjegavaj strast i kuću opsjene. Vjeruj da je ni-ska duša (nefs) odvratna, jer je nefs po vjerovanju Božijih ljudi svaka neugodna misao. Suprotstavljaj se nepravdi. Popravi svoje navike u jelu. Trudi se u izmirivanju nesloge – jer će Allah, dž.š., sakupiti svoje robove na Danu proživljenja. Ostavi se sumnjiče-nja ljudi ali uvijek budi obazriv. Imaj strah i strepnju jedino u odnosu na Boga. Imaj ljubav i mržnju jedino radi Njega, ljubav za Poslanikovu, s.a.v.a., porodicu (ehl-i bejt) i prijateljstvo za pravedne. Plači mnogo iz ljubavi prema Bogu. Moli Allaha, dž.š., i

12 Pohlepa za znanjem, zavist na karakternim vrlinama, kao i ponos u postignućima nisu uvijek pogrešni.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

109Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovimačini dovu, dan i noć. Napusti put dokolice i udobnosti. Budi skrušen u svakom stanju pred Allahom, dž.š., čuvaj se neumjerene tuge i kvarenja života putem razmišljanja o dugu koji duguješ svojem Darovatelju (Mu’in) za sve što ti je On dao. Teži ka Alla-hu, dž.š., u svakoj situaciji. Pomažite se međusobno pobožnošću i bogobojaznošću. Odgovori pozivu onoga koji te poziva. Pomozi potlačene i odgovori onome koji traži pomoć od tebe. Pomozi onome koji je u žalosti i rastjeraj tugu onih koji tuguju. Posti danju i ustani na namaz noću, i ako možeš da provedeš cijelu noć u namazu, to ti je bolje. Sjećaj se na one koji su preselili i posjećuj njihove kaburove, ali nemoj govoriti ništa loše dok si tamo. Blagosiljaj dženaze i učestvuj u njima, na začelju ako ideš pje-šice ili u pozadini ako jašeš. Pomiluj siroče, posjeti bolesnog, udjeljuj siromahu i voli one koji su dobri. Stalno se sjećaj Allaha, dž.š., i budi obazriv.13 Neka tvoja duša vodi strog obračun svojih djela, unutrašnjih i spoljašnjih. Budi blizak Allahovom, dž.š., govoru. Uzimaj pouku iz govora svakog govornika i zaista iz viđenja svega što vidiš. Budi strpljiv na Božije odredbe, jer ti si uistinu pred Njegovim očima, kao što ti je On već rekao: “A ti se strpi do odredbe svoga Gospodara, ti si zbilja pred Našim očima.” (Kur’an, 52:48) Obrati pažnju na Božije naredbe (emr) i istražuj sve ono što te može približiti Njemu. Upotrijebi svu svoju snagu da zadovoljiš uvjete Allahove ljubavi i Njegovog zadovoljstva. Budi zadovoljan Allahovim određenjem – ali ne nužno sa sva-kom određenom stvari, već sa određenjem samim – i prihvati s radošću sve što ti od Njega dolazi. Budi prijatelj Istinitog, bivajući s Njim uvijek – jer On je sa svojim ro-bovima gdje god oni bili – i okreni se sa Istinitim gdje god da se On okrene. Oslobodi se neistine (batil). Budi strpljiv u vremenima iskušenja. Budi umjeren čak i u onome što je halal. Budi zaokupljen onim što je najvažnije u tom vremenu. Traži Džennet sa svom žudnjom, jer je to mjesto u kojem ćeš vidjeti Istinitog (Hakka). Druži se s poštovanjem s onima koji prolaze kroz iskušenja, razgovaraj sa siromasima sjedeći s njima u njihovim skromnim boravištima i pomozi onome čija situacija zahtijeva tvo-ju pomoć. Budi smirenog srca (salamat ul-sadr), moli se za vjernike u tajnosti i služi siromahe. Budi za druge ljude i budi protiv svoga nefsa, jer samo onda kada si protiv njega, onda si uistinu za njega. Budi radostan zbog dobrote u ummetu i budi tužan kada se smutnja u njemu pojavi. Daj prednost onome kome su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.a., dali prednost i to u onoj mjeri u kojoj su mu Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.a., prednost dali. Zadrži onoga koga su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.a., zadržali i to u onoj mjeri u kojoj su ga zadržali.

Sada, ako obučeš ove “odore” onda ti je dozvoljeno da sjediš na začelju skupova ispred Allaha, dž.š., i da budeš od ljudi prvoga safa, jer ovo je odjeća bogobojaznih koja je odjeća najbolja. Stoga se trudi da ovo učiniš svojom odjećom – ili bar veći dio ovoga, jer su sve prave sufije u ovom stanju bogobojaznosti. U njemu je Šakik el-Belhi, k.s., naprimjer, obukao Hatima el-Esamma. A on nije bio gluh, što vjerovatno znate, već je neka žena došla da govori s njim jednom prilikom i dok se spremala da postavi pitanje, iznenada je ispustila vjetar. Jadna žena se skamenila od stida pred šejhom, ali je on jednostavno dozvao, kao da je ona nešto rekla, i rekao: “Govori glasnije, molim te” – pretvarajući se da slabo čuje. Pa se ona rasteretila misleći: “Nije me čuo.” Tako je on postao poznat pod imenom Hatim Koji slabo čuje (el-Essam). Sve sufije se drže moralnih svojstava poput ovih i to je njihov ogrtač i njihov ukras. Ja sam, također, obukao takav ogrtač i odjenuo sam njime one koje sam odjenuo, u skladu s tim, a radi Allaha, dž.š., neka je hvaljen On zbog toga.

13 Ovdje je riječ obazriv doslovan prijevod termina murakaba kojim se označavaju sufijske meditativne prakse, tako da bi se ovaj pasus mogao prevesti i ovako: stalno čini zikr i meditiraj.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

4.,

go

d. 2

.

Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovima110Kadirijsko zaodijevanjeOvako te zaodijevam svojom rukom, ogrtačem druženja i upućivanja u ponašanju,

o moj pobožni prijatelju, Muvaffekuddin Ahmed ibn Ali ibn Ahmed el-Absiju iz Se-vilje. Ja sam bio zaodjeven ogrtačem od ruke mog učitelja Džemaluddina Junusa ibn Jahjaa ibn Ebu Hasana el-Abbasija el-Kessara u svetom Haremu Mekke 599. po H. (1202. godine), ispred časne Ka’be. Junus ga je primio iz ruke učitelja svoga vremena Abdulkadira ibn Ebu Saliha ibn Abdullaha el-Džejlanija, koji ga je primio iz ruke Ebu Seida el-Mubareka ibn Alija el-Muharrimija, koji ga je primio od Ebu Hasana Alija el-Hakkarija, koji ga je primio od Ebu Faradža el-Tarsusija, koji ga je primio od Ebu Fadla Abdulvahida el-Tamimija, koji ga je primio od Ebu Bekra Muhammeda ibn Džahdar el-Šiblija, koji je bio saputnik Ebu Kasima el-Džunejda, čiju je moral-nu uputu slijedio. El-Džunejd ga je primio od svoga daidže Sarija el-Sakatija, čiju je moralnu uputu slijedio, Sari je bio saputnik Marufa el-Kerhija, čiju je moralnu uputu slijedio, slično tome Maruf je pridruživao i slijedio Alija el-Ridu, koji je pridruživao i slijedio svoga oca Musu el-Kazima, koji je pridruživao i slijedio svoga oca Džafera el-Sadika, koji je pridruživao i slijedio svoga oca Muhammeda el-Bakira, koji je pri-druživao i slijedio svoga oca Alija Zejnul-Abidina, koji je pridruživao i slijedio svoga oca Husejna ibn Alija, koji je pridruživao i slijedio svoga djeda Muhammeda, s.a.v.a., Božijeg Poslanika, i svoga oca Ali ibn Ebu Taliba, koji je također pridruživao i slijedio Božijeg Poslanika. A Muhammed, s.a.v.a., primio ga je iz ruku meleka Džibrila, a.s., a Džibril ga je primio od Allaha Uzvišenog. Upitao sam šejha Junusa: “Šta je to što je primljeno od Allaha, dž.š.?” On je odgovorio: “Upitao sam šejha Abdulkadira isto pi-tanje, na šta je on rekao: ‘Od Njega je primljeno znanje i ćudoređe (el-ilm we’l adab).’”

Mahmudijsko zaodijevanjeSada te, također, zaogrćem ogrtačem koji sam primio u gradu Fezu, u džamiji Azhar,

u četvrti Konjskog Pojilišta, godine 593. po H. (1197. godine) od ruke Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Kasima ibn Abdurrahmana ibn Abdulkerima el-Tamimija iz Feza i od Tekijuddina Abdurrahmana ibn Alija ibn Mejmuna ibn Ebu Tevzarija iz Egipta. Obojica su mi kazala da su ogrtač primili od Ebu Fetha Mahmuda ibn Ahmeda ibn Mahmuda el-Mahmudija, koji ga je primio od Ebu Hasana Alija ibn Muhammeda iz Basre, koji ga je primio od Ebu Fatha ibn Šejh ul-šujuha, koji ga je primio od Ebu Is-haka Šahrijara el-Muršidija, koji ga je primio od Husejna Akkara, koji ga je primio od Ebu Abdullaha ibn Hafifa, koji je bio učenik i saputnik (sohbet) Džafera el-Hazzaa. El-Hazza je bio učenik svog učitelja Ebu Amra el-Istahrija, koji je bio saputnik svog učitelja Ebu Turaba el-Nahšabija, koji je bio saputnik svom učitelju Šekika el-Belhija, koji je bio saputnik svom učitelju Ibrahima ibn Edhema, koji je bio saputnik Musaa ibn Zejda el-Raija, koji je bio saputnik Uvejsa Karanija, koji je bio saputnik Omer ibn el-Hattaba i Aliju ibn Ebu Taliba, a obojica su bili učenici Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

Hidrijsko zaodijevanjeZaogrćem te, također, ogrtačem koji sam primio iz ruke Ebu Hasana Alija ibn Ab-

dullaha ibn Džamija, u njegovoj bašči u el-Mikli, u okolini Mosula, godine 601. po H. (1204. godine). Ibn Džami je bio saputnik Hidra, a.s., čiju je moralnu uputu slijedio i od koga je znanje stjecao. Na istom mjestu na kojem je on sam primio ogrtač Ibn Džami me je njime zaodjenuo i na isti način kako je on bio zaodjenut, bez dodavanja ili oduzimanja.

Živ

a B

ašt

ina

, br.

5.,

go

d. 2

.

111Prakticni irfan u tradicionalnim tekstovima

Četvrto zaodijevanjeTakođer sam i sam bio saputnik Hidra, a.s., čiju sam moralnu uputu slijedio i od

kojeg sam učio, po savjetima koje mi je on usmeno kazivao, ispravnu pokornost i go-vor učitelja – kao slovo – iz njegovih usta u moja usta i druge oblike znanja. Također sam vidio kako je Hidr pokazao tri kerameta: vidio sam ga kako hoda po vodi, saži-ma zemlju i klanja u zraku.

Svi oni su me ovlastili da ogrnem ogrtačem inicijacije koga god hoću. Stoga neka moj prijatelj Muvaffekuddin Ahmed, neka mu Allah, dž.š., podari uspjeh, zaodjene ovim ogrtačem u ovom istom nasljeđu koga god želi i hoće – starog ili mladog, muško ili žensko – od vjernika, u skladu s gore spomenutim uvjetom.14 Ako Allah, dž.š., htjedne, sada ću citirati jednu našu pjesmu o ovom ogrtaču i ovoj posebnoj praksi:

Najbolja odora je bogobojaznost, ogrtač tu jeKoji je istinska vjera i svijet najčvršći je.

Ne boji se Boga osim onaj pronicljiviKojega Bog izdvaja, odabira, upućuje.

On noć prekida Gospodara hvalećiOčiju pospanih u najtamniji sat ustaje.

Pa moli: “O moj Gospodaru, cilju nade mojeKo će na roba do Gospodar da se smiluje?”

Bog je dobrostiviji od stvorene prirode i svojstavaOn se odazove kada mu se poziv upućuje.

Da nije Njega zemlja se ne bi smijalaSa svojim cvijećem koje oblak natkriljuje.

Bog je taj koji želi da se stvari pojaveBog koji upotpunjuje, usklađuje, uređuje.

O Ti, koji Srž vjere si, vjere potpunost siNebesa mirišu mirisom Imena Tvojeg.

Dodatak15Ne postoji takav uvjet da se zaodijevanje ogrtača ili učenje treba primiti samo od

jedne osobe. Niko nikada nije postavio takav uvjet. Naprotiv, jedan sufija je rekao da, ako neko želi vidjeti tri stotine ljudi u jednom čovjeku, treba u njega pogledati, jer je on bio saputnik tri stotine šejhova, i od svakog od njih je primao moralna svojstva (hulk). Samo pogledajte u Risalu Kušejrijevu, kada god spomene nekog od sufija, on dalje kaže: “bio je saputnik ovoga i onoga.” Ogrtanje ogrtačem nije ništa drugo do druženje i moralno upućivanje i za to nema ograničenja. Pojavila se grupa sufija ne-znalica koji u svom neznanju misle da čovjek ne može biti zaodjenut ogrtačem osim od jedne osobe. Ali niko to prije njih nije rekao.

Allah je taj koji uspjeh daruje! Nema Gospodara osim Njega!

14 Ovo se najvjerovatnije odnosi na uvjet moralne i duhovne priprave, o čemu je bilo prethodno govora. 15 Postoji mogućnost da ovaj dodatak nije Ibn Arebijev već nekog od njegovih učenika ili sljedbenika, budući

da se ne nalazi u svim manuskriptima djela Nasab ul-Hirka.