posebne medicinsko –etiČke i › attachments › article... · socijalna eutanazija...
TRANSCRIPT
POSEBNE MEDICINSKO – ETIČKE I
MEDICINSKO – PRAVNE DILEME
Posebnost medicinsko – etičkih i medicinsko – pravnih
normi, ali i dilema, proističu iz osnovnog ljudskog prava –
pravo na život.
Postavlja se pitanje: kada zapravo počinje život i kada se
on završava?
Vrlo su različiti stavovi o ovom pitanju. Brojni su
zagovornici stava da život počinje samim začećem, dok
neki zastupaju stavove da on počinje tek kada plod oživi.
Ova pitanja su regulisana u pojedinim zemljama
donošenjem posebnih zakonskih propisa ili ustavom.
(SAD, Nemačka)
Elementarno ljudsko pravo na život
praćeno je još jednom dilemom – da li
sva ljudska bića, uključujući i one sa
posebnim potrebama i senilne imaju
jednako pravo na život, odnosno, da li je
opravdano pravo na život kod života
tela a smrti ljudskosti – vegetiranje,
idiotija i sl.?
Najčešće nerazrešene velike i večite
etičke dileme su:
➢ Eutanazija
➢ Odavanje profesionalne tajne
➢ Prekid trudnoće
EUTANAZIJA
Naziv potiče od grčkih reči: eu – dobro;
thanatos – smrt, a označava ubistvo iz
milosrđa, ili pomaganje u umiranju.
Problem eutanazije je problem sa kojim
se ljudi dugo suočavaju, a najviše je
primenjivana od strane nacističke
Nemačke sa željom stvaranja „zdrave
nacije“, i u Sparti.
.
Danas se problem eutanazije postavlja u situacijama:
➢ Kada težak, neizlečiv bolesnik želi što pre da umre, a
nije u stanju sam da izvrši samoubistvo, te to traži od
zdravstvenih radnika;
➢ Kod komatoznih, neizlečivih bolesnika, kada porodica
proceni da održavanje života više nema nikakvog
smisla;
➢ Kod dece rođene sa teškim anomalijama.
Prema načinu izvođenja, eutanazija može biti:
➢ Aktivna direktna eutanazija – davanje nekog sredstva
kojim se izaziva direktna smrt
➢ Aktivna indirektna eutanazija – davanje većih doza
ordinirane terapije (visoke doze morfijuma)
➢ Pasivna eutanazija – izazivanje smrti zbog
neprimenjivanja metoda lečenja u određenoj situaciji
➢ Socijalna eutanazija – obustavljanje mera kojima se
produžava život pacijenta. Predstavlja vid pasivne
eutanazije, a sastoji se u prevremenom otpustu
pacijenta iz bolnice, što ubrzava proces umiranja.
➢ Negativna eutanazija – ostavljanje veće doze lekova
teškom bolesniku, navodeći ga na samoubistvo.
Razlozi koji govore protiv legalizacije eutanazije:
➢ Mogućnost zloupotrebe
➢ Proširivanje eutanazije
➢ Osnovno etičko načelo: borba za ljudski život od začeća
do kraja. Bolesnici moraju biti sigurni da im zdravstveni
radnici donose život i nadu, a ne smrt
➢ Mogućnost blagovremenog pronalaska leka
➢ Mogućnost spontanog izlečenja odbrambenim snagama
➢ Razvoj dolorologije (nauka o bolu) i mogućnost
završetka života bez patnje i bolova
➢ Narušena sposobnost rasuđivanja i donošenja odluka
usled dugotrajne patnje i bolesti.
PROFESIONALNA TAJNA
Medicinska tajna, koja osigurava poverenje između
pacijenta i zdravstvenog radnika, obaveza je svakog
zdravstvenog radnika!
Medicinska tajna može biti:
➢ Podaci iz istorije bolesti – službena tajna po Zakonu o
zdravstvenoj zaštiti Republike Srbije
- Ime i prezime, dijagnoza, način lečenja, informacija da
je neko zdrav, svi podaci koji se odnose na materijalno
stanje i sl.
➢ Podaci o različitim ljudskim supstancama na osnovu
kojih se može utvrditi identitet lica od koga ona potiču
(DNK – službena tajna – zakon)
Zakon precizira da se zdravstveni radnici oslobađaju
dužnosti čuvanja profesionalne tajne samo:
➢ Na osnovu pismenog ili drugog jasno izrečenog
pristanka pacijenta;
➢ Odlukom suda;
➢ Saopštenje porodici bez pristanka pacijenta, radi
izbegavanja zdravstvenog rizika članova porodice;
➢ Kada je interes drugih preči od interesa čuvanja tajne;
➢ Kod svedočenja, veštačenja, ako bi čuvanje tajne
dovelo do drugih, težih posledica.
Neovlašćeno odavanje medicinske tajne je krivično delo!
Navođenja imena i prepoznavanje pacijenata u
publikacijama je odavanje medicinske tajne!
ABORTUS
Veštački prekid trudnoće je izuzetno stari i uvek prisutan
problem. Njime su se bavili lekari, pravnici, religije i mnogi
drugi stručnjaci različitih profesija.
Ako se pođe od osnovnih etičkih načela, kao što su borba
za zdravlje, borba za život od začeća, opravdano se
nameće pitanje: Da li zdravstveni radnici svojim
intervencijama svesno narušavaju zdravlje žene?
Svi oni koji su protiv abortusa, upravo kao glavne
argumente navode ova načela.
U našoj zemlji postoji jasna stav, te se
pred zdravstvene radnike ne postavljaju
etičke dileme. Ustavom je predviđeno
da svaka žena ima pravo da
samostalno odlučuje o redosledu i broju
rađanja dece.
Propisi, punoletnoj i mentalno
sposobnoj ženi, daju potpunu slobodu
odlučivanja o prekidu trudnoće do
desete nedelje trudnoće.
Indikacije za prekid trudnoće nakon dozvoljenog vremena
mogu biti:
➢ Medicinske – oboljenje žene koje bi trudnoća pogoršala
ili dovela do ugroženja života;
➢ Etičke – trudnoća nastala silovanjem, incestom i sl.
➢ Eugeničke – prisustvo oboljenja majke u prva tri
meseca ili uzimanje nekih lekova, koji mogu dovesti do
teških telesnih ili mentalnih oštećenja i sl.
Najnoviji zakon isključuje socijalne indikacije – materijalno
stanje, veći broj dece, veliki starosni razmak između dece.
Saglasnost komisije za prekid trudnoće neophodna je
maloletnicama ispod 16 godina.
ETIČKI STAVOVI SESTARA U
SPECIFIČNIM SITUACIJAMA
• Etičke obaveze u radu sa hendikepiranim osobama
Hendikepirane osobe su sve one osobe koje, zbog
urođenog ili stečenog oštećenja psihofizičkog zdravlja,
nisu u mogućnosti da samostalno obavljaju osnovne
životne funkcije.
Podaci SZO govore da u razvijenim zemljama 10% od
ukupne populacije predstavljaju hendikepirane osobe.
Urođeni hendikep podrazumeva kvalitetnu psihološku
adaptaciju na postojeći nedostatak. Međutim, stečeni
hendikep se mnogo teže prihvata ili se nikad ne prihvati u
potpunosti.
Zadaci sestre prema hendikepiranim osobama su jasno
precizirani u definiciji zdravstvene nege, u kojoj se kaže
da je uloga sestre da „unapredi zdravlje, razvije
sposobnost za samonegu, ili da im pomogne da prihvate
svoja ograničenja, tuđu pomoć, da dostojanstveno žive…“
Profesionalno – etička obaveza sestara je da u radu sa
porodicom pripremi povratak hendikepirane osobe u svoje
prirodno socijalno okruženje, kako bi osposobila članove
za pomoć i podršku u kućnim uslovima.
Svi zdravstveni radnici imaju obavezu da sprovode
zdravstveno prosvećivanje opšte populacije u cilju
kvalitetnijeg života hendikepiranih osoba.
• Etički odnos prema umirućim bolesnicima
Poseban etički problem je stav zdravstvenih radnika
prema umirućim bolesnicima. Smrt bolesnika predstavlja
za sestru predpremijeru sopstvene smrti, pa je to pogađa
lično i profesionalno, što za posledicu ima njenu
inferiornost prema umirućem, koja se ogleda u kratkim,
površnim komunikacijama.
Umirući bolesnik, zbog toga, uglavnom dobija kvalitetnu
fizičku negu, ali se zapostavlja njegovo emotivno stanje.
Profesionalno – etička obaveza sestre je da svakom biću
koje umire, ublaži bol i patnju. Komunikacija će biti lakša i
uspešnija ako prvo prihvatimo sopstvenu i tuđu smrt kao
prirodan fenomen.
Definicija zdravstvene nege jasno
precizira da je zadatak sestre da
obezbedi dostojanstveni život i miran
kraj svakoj osobi, što nameće promenu
postojeće sestrinske prakse – pored
nege tela, treba se posvetiti i nezi duše
umirućeg bolesnika.
Izdvajanje bolesnika u posebne sobe,
da bi, navodno imali veći mir i da nebi
smetali drugim bolesnicima, je
netaktično i neetično, a za posledicu
ima ubrzavanje smrti.
• Etički odnos prema krađi beba u porodilištima
Nijedan slučaj nestanka beba iz porodilišta do sada nema
sudski epilog. Niko ni zbog čega do danas nije osuđen.
HiIjade stranica dokumenata koje svedoče o najgrubljim
greškama u zavođenju statusa beba koje su navodno
umrle posle rođenja ili su bile mrtvorođene, a koje su
godinama prikupljali roditelji koji sumnjaju da su im deca
oteta, leže po njihovim privatnim fijokama. Većina
slučajeva je zastarela.
Zakon o utvrđivanju činjenica o statusu novorođene dece
za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta u Srbiji.
• 2011. godine policije Bugarske i Grčke uhapsile su 17
osoba osumnjičenih za trgovinu bebama, koje su
neposredno po porođaju bebe prodavale za oko 20
hiljada evra.
• 2014. godine policija Nigerije razbila je lanac krijumčara
bebama, a u akciji su uhapšene čak i dve supruge
tamošnjih istaknutih političara. Prodavane su za
nekoliko hiljada evra.
• 2014. godine u Kini je osuđena bivša babica na smrtnu
kaznu, jer je prodavala novorođenčad. Roditeljima je
govorila da su im deca rođena s teškim invaliditetom ili
da su umrla na porođaju, saopštio je kineski sud.
• U Španiji još nema sudskog epiloga
krađe beba u koji je bila umešana i
katolička crkva. Afera je otkrivena
kada je jedan otac na samrti sinu
priznao da ga je kupio u bolnici. Ono
što je počelo kao politički obračun sa
demokratama u vreme Frankovog
režima, kasnije se nastavilo isključivo
kao kriminal radi bogaćenja. Mladim
majkama je rečeno da su im bebe
umrle, a one su prodavane bolje
stojećim katoličkim porodicama.
HVALA NA PAŽNJI!