porez na dodanu vrijednost-seminars

20
1 KATEDRA ZA FINANCIJSKO PRAVO I FINANCIJSKU ZNANOST PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU POREZ NA DODANU VRIJEDNOST autor ' micromachine'

Upload: merhunisa-pasic-podbicanin

Post on 17-Dec-2015

12 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

pdv seminarski

TRANSCRIPT

  • 1

    KATEDRA ZA FINANCIJSKO PRAVO I FINANCIJSKU ZNANOST

    PRAVNI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

    POREZ NA DODANU VRIJEDNOST autor ' micromachine'

  • 2

    I.UVOD

    U skupini poreza koji daju osnovni peat jednom poreznom sustavu znaajno mjesto zauzima porez na promet.Porez na promet je porezni oblik iju osnovicu oporezivanja ini vrijednost ili koliina dobara i usluga namijenjenih brojnoj potronji.Svrstava se u posredne poreze jer se plaa pri troenju samoga dohotka.Dakle,pod porezima na promet podrazumijevaju se porezi koji se plaaju prilikom prometa proizvoda1 ili usluga, s tim da se prema intencijama zakonodavca, osoba poreznog obveznika razlikuje od osobe koja stvarno snosi porezni teret.Prema intenciji zakonodavca porez na promet treba platiti krajnji potroa.On u poveanoj cijeni oporezovanog proizvoda ili u poveanoj cijeni oporezovane naknade plaa porez na promet iz svog dohotka pa moemo zakljuit da je temeljno obiljeje poreza na promet njegova prevaljivost.Porez na promet ukljuen je danas u porezne sustave svih suvremenih drava emu su svakako pridonijele odreene karakteristike koje ga odlikuju:izdanost,jeftinoa njegova ubiranja, relativna stabilnost prihoda kao i njegove velike potencijalne mogunosti da ga se koristi kao izuzetno elastian i djelotvoran instrument ekonomske politike.

    Porez na promet kojim s oporezuju svi ili vei dio objekata oporezivanja koji su predmet prometa naziva se opi porez na promet.Ako se oporezuju samo neki predmeti prometa, govori se o posebnim odnosno pojedinani potronim porezima ili akcizama.

    Opi porez na promet je najvaniji oblik oporezivanja prometa i usluga.Kod opeg poreza na promet povod za oporezivanje je promet(isporuka), objekt oporezivanja su proizvodi i usluge, a porezni obveznici ga plaaju dravi predujmljujui porez kojeg u poveanoj cijeni oporezovanih proizvoda i usluga prevaljuju na krajnje potroae tih proizvoda, koji su po intenciji zakonodavca pozvani da snose porezni teret koji plaaju iz svog dohotka.U praksi postoje razliiti oblici opeg poreza na promet.Ti se oblici meusobno razlikuju, kako s obzirom na tehniku njihova ubiranja, tako i s obzirom na uinke koje poluuju.Najvaniji kriterij koji slui za podjelu poreza na promet jest onaj koji polazi od broja oporezovanih faza kroz

    1 Meutim, ne oporezuju se svi proizvodi u prometu.Proizvodi koji slue za proizvodnu potronju(reprodukcijski materijal,

    investicijska dobra) u pravilu se ne oporezuju.

  • 3

    koje proizvod prolazi u svom proizvodno prometnom ciklusu.Prema ovom kriteriju postoje sljedei oblici opeg poreza na promet:svefazni(bruto i neto) porez na promet, viefazni(bruto i neto) porez na promet te jednofazni porez na promet.Usredotoit u se prvenstveno na svefazni porez na promet.

    Svefazni porez na promet je porez kojim se obuhvaa svaka faza kroz koju proizvod prolazi na svom putu od proizvoaa do potroaa.Svefazni porez na promet ima dva oblika obraunavanja i naplate:svefazni bruto porez na promet i svefazni neto porez na promet.

    Svefazni bruto porez na promet je oblik opeg poreza na promet kod koga se oporezivanje obavlja u svim fazama proizvodno prometnog ciklusa s tim to porez plaen u prethodnoj fazi ulazi u poreznu osnovicu naredne faze.To zapravo znai da stvorena vrijednost u jednoj fazi proizvodno prometnog ciklusa koja se u njoj i oporezuje ulazi u poreznu osnovicu svake sljedee faze proizvodno prometnog ciklusa.Kod svefaznog bruto poreza na promet porezno optereenje je vee to je vei broj faza kroz koje je proizvod proao iako su svi ostali uvjeti isti ime ovaj kumulativan uinak dovodi do vertikalne koncentracije u gospodarstvu pa se zbog toga svefaznom bruto porezu na promet upuuju ozbiljni prigovori zbog ega ga rijetko i susreemo u praksi.

    Svefazni neto porez na promet pojavljuje se u vidu poreza na dodanu vrijednost kod kojeg se obraun poreza obavlja tako da se u svakoj proizvodno prometnoj fazi obraunava porez, ali samo na vrijednost koja je proizvodu dodana u toj proizvodno prometnoj fazi.Na taj nain iz oporezivanja je iskljuen kumulativni uinak i s poreznog stajalita nije bitno kroz koliko faza pojedini proizvod prolazi u svom proizvodno prometnom ciklusu jer to nema utjecaja na veliinu obraunatog poreza.

    Sva naredna izlaganja u ovoj seminarskoj radnji bit e posveena rjeavanju mnogobrojnih pitanja i problema to se upravo odnose na svefazni neto porez na promet ili ti porez na dodanu vrijednost(PDV).Moj zadatak e biti prvenstveno prikazati osnovna obiljeja poreza na dodanu vrijednost, njegove oblike, prednosti, uinke te osnovne elemente na jednoj openitoj razini.

  • 4

    II.POVIJESNI RAZVOJ POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

    Neto svefazni porez na promet jedan je od moguih oblika opeg poreza na promet, no uobiajeno je da se rabi njegov alternativni naziv porez na dodanu vrijednost (Mehrwersteuer, Valueadded tax).Ovaj se oblik opeg poreza na promet moe ubroiti meu najmlae poreze, no on je unato svojoj mladosti, naao primjenu ne samo primjenu u stotinjak suvremenih drava, nego on u njihovim poreznim sustavima ima vrlo znaajnu financijsku ulogu2.

    U financijskoj se literaturi, kao godina kade se prvi put javlja kao ideja, spominje 1918.g.Kao autori ove ideje navode se njemaki poslovni ovjek F.von Siemens i ameriki profesor T.S.Adams.Naime,samo nekoliko godina nakon uvoenja bruto svefaznog poreza na promet 1916.g. u Njemakoj, uoeni su nedostaci tog poreza .S poveanjem poreznog optereenja prometa, s jaanjem financijske uloge opeg poreza na promet kao i s proirenjem vanjskotrgovake razmjene, sve su se jae poeli isticati nedostaci bruto svefaznog poreza na promet kao to su kumalativni uinak i s tim povezane tekoe utvrivanja stvarnog poreznog optereenja te poticanje koncentracije u gospodarstvu.Premda je porez na dodanu vrijednost prvi put uveden na sav promet na podruju jedne drave 1967.g. (u Danskoj i Brazilu), on se proirio vrlo brzo.Tako je, sedamdesetih godina 20.st., ovaj porez uvrstilo u svoje porezne sustave 28 drava, osamdesetih ga je godina imalo ve 48 drava, da bi samo tridesetak godina poslije bio uvren u porezne sustave 90-tak drava.Najjai utjecaj na ukljuivanje PDV-a u porezne sustave suvremenih drava imala je Europska ekonomska zajednica.U l.99. Ugovora o osnivanju ove zajednice iz 1957.g. bilo je utvreno da e zemlje lanice harmonizirati propise kojima je regulirana materija o indirektnim porezima, a Komisija financijskih strunjaka EEZ-e, na ijem je elu bio jedan od najpoznatijih financijskih teoretiara tog vremena, prof.F.Neumark, 1962.g. predloila je da lanice Zajednice u svoje porezne sustave ukljue porez na dodanu vrijednost.Pdv su preuzele i drave koje u vrijeme njegova uvoenja u svoje porezne sustave nisu bile lanice EEZ-a koje su se koristile jednofaznim porezom na promet kao npr.vedska, Velika Britanija, Portugal.Njihov osnovni argument je bio da svoj sustav oporezivanja prometa 2 Boidar Jeli, Porez na dodanu vrijednost, Zagreb, str.52

  • 5

    harmoniziraju s onim u Zajednici kao i smanjenje mogunosti porezne evazije.Naime, kod ovog poreza zbog injenice da su i kupac i prodavatelj zainteresirani da se plaeni porez tono iskae u raunu, mogunost izbjegavanja podmirenja porezne obveze znatno oteana.

    III.OSNOVNA OBILJEJA POREZA NA DODANU VRIJEDNOST Porez na dodanu vrijednost (PDV) jest porez koji se obraunava i plaa u svim fazama proizvodnog i prometnog ciklusa, ali tako da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodane vrijednosti koja se ostvarila u toj fazi proizvodno prometnog ciklusa.Upravo zbog injenice to se oprezivanje dodane vrijednosti obavlja u svim fazama proizvodnog i prometnog ciklusa u osnovi se ovdje radi o neto svefaznom porezu na promet.

    Nain izraunavanja dodane vrijednosti objasnit u na jednom primjeru.Uzet u za primjer odjevni predmet izraen od pamuka, koji je na putu do krajnjeg potroaa proao kroz etiri prometne faze(proizvodnja sirovine-farmer, proizvodnja tkanine-proizvoa tekstila, izrada odjevnog predmeta-konfekcionar, trgovina-trgovac). U prvoj fazi dodana vrijednost je 100 n.j., a u drugoj fazi dodanu vrijednost ini razlika izmeu iznosa plaenog dobavljau pamuka(100 n.j.) i cijene po kojoj je tekstil prodan industiji odjee(400 n.j.), dakle 300 n.j.Dodana vrijednost u treoj fazi je razlika izmeu cijene po kojoj je proizvoa odjee kupio tekstil (400 n.j.) i cijene koju je trgovac platio svom dobavljau konfekcionaru(800 n.j.), dakle 400 n.j.Ako trgovac prodaje promatrani odjevni predmet za 1000 n.j., to je dodana vrijednost razlika izmeu cijene koju je platio konfekcionaru (800 n.j.) i cijene po kojoj je taj proizvod prodao krajnjem kupcu (1000 n.j.), dakle 200 n.j.

    III.1.OBLICI POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

    Ovisno o tome kako se pri oporezivanju prometa tretiraju izdatci uinjeni za nabavu kapitalnih dobara(investicije), razlikuju se tri oblika poreza na dodanu vrijednost.

    Proizvodni oblik poreza na dodanu vrijednost(ili ti porez na bruto dodanu vrijednost) postoji u sluaju kad porezni obveznik pri prodaji svog proizvoda ne moe odbiti troak za nabavu osnovnih sredstava(strojeva,zgrada,opreme,namjetaja) niti

  • 6

    iznos amortizacije.U ovom sluaju u poreznu osnovicu ulaze bruto investicije i osobna potronja.S obzirom na tu injenicu ovaj oblik PDV-a nije u skladu s opim naelima gospodarstvenog poslovanja to se ogleda u injenici da suvremeni porezni sustav mora biti orijentiran tako da oporezuje potronju graana i da se odricanjem od potronje privatnih osoba stvaraju sredstva za financiranje javnih dobara.3Zbog ovih svojih znaajki ovaj oblik PDV-a se u praksi i ne primjenjuje.

    Dohodovni oblik poreza na dodanu vrijednost je oblik u kojem u poreznu osnovicu ulazi i iznos utroen za nabavu kapitalnih dobara, ali se iz osnovice odbija iznos amortizacije obraunan u godini oporezivanja to znai da se oporezuju neto investicije.Ovaj oblik PDV-a zahtijeva da se na kapitalna dobra odredi vijek trajanja i amortizacijske stope.Dohodovni oblik PDV-a primjenjuje se u vrlo malom broju zemalja(Argentina, Peru,Turska).

    Potroni oblik poreza na dodanu vrijednost je oblik kod kojeg su od oporezivanja izuzet bruto investicije tj.ukupni izdaci za kapitalna dobra.Kako se uz rashode za sirovine u potronom obliku pdv-a od vrijednosti prodaje sada oduzimaju i bruto-investicije, osnovica PDV-a sada odgovara ukupnoj osobnoj potronji.4

    U pretenom broju drava koje su se opredijelile za oporezivanje prometa primjenom PDV-a rabi se potroni oblik ovog poreza jer primjena potronog oblika pdv-a ne utjee na odluku poduzetnika hoe li i koliko investirati.Stoga sa stajalita ulaganja moe se rei da je ovaj oblik PDV-a neutralan, jer odluka o nabavi dugotrajne imovine ne utjee na visinu porezne obveze.

    III.2.METODE IZRAUNAVANJA POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

    Dodanu vrijednost ini razlika izmeu vrijednosti prodaje(outputa) i vrijednosti nabave(inputa) ili ti razlika izmeu izdataka za nabavu i iznosa za prodaju.Postoji vie metoda izraunavanja porezne osnovice poreza na dodanu vrijednosti.

    Metodom oduzimanja(direct substration technique) porezni obveznik izraunava svoju obvezu PDV-a tako da od ukupne vrijednosti svoje prodaje oduzme ukupnu vrijednost svoje kupnje, te na tako dobivenu vrijednost primjeni poreznu stopu PDV-a.Metoda oduzimanja kao oblik izraunavanja obveze PDV-a ima dva 3B.Jeli,O.Lonari-Horvat,J.imovi,H.Arbutina,Financijsko pravo i financijskaznanost,NN,Zagreb,2002.,str386-387 4 TEB poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb,1997.g., str.14

  • 7

    bitna nedostatka.Prvo,ako se oporezivanje po PDV-u eli provesti putem razlikovnih poreznih stopa, onda to nije mogue.Drugi bitan nedostatak jest u tome to fakture ne osiguravaju dokumentirani dokaz o tome je li porezni obveznik iz prethodne faze obraunao i platio porez na svoju dodanu vrijednost. 5

    Za metodu zbrajanja tipino je da se zbrajaju svi elementi koji ine dodatnu vrijednost i to:kamate, plae,neto profit, najamnine i dr.Primjena metode zbrajanja dolazi u obzir jedino u sluaju primjene jednostopnog sutava o emu e biti rijei kasnije.

    Indirektna metoda ili kreditna metoda je toliko superiornija od ranije spomenutih metoda, ne samo sa stajalita provoenja nego i njezine prilagodljivosti promjenama u visini poreznih stopa.Naime, koristei indirektnu metodu pri izraunavanju porezne obveze pri plaanju PDV-a, porezni obveznik odbija porez plaen pri kupnji, od poreza to ga je duan platiti na iznose koje je ostvario svojim prodajama.Dakle, plaeni porez pri kupnji odbija se od poreza koji se obraunava pri prodaji proizvoda odnosno na obavljene usluge.Kod ove se metode ne izraunava dodana vrijednost, premda je uinak oporezivanja takav kao da je ova vrijednost ve izraunana.Kod indirektne metode obraunati PDV-e mora uvijek biti naznaen u ispostavljenim raunima.Tako naznaeni porez u raunima slui kao dokumentirani dokaz za odbitak pretporeza na koji imaju pravo registrirani poduzetnici kao porezni obveznici.Zbog toga se indirektna metoda naziva jo i fakturnom metodom ili metodom rauna.Indirektna metoda izrauna PDV-a primjenjuje se u veini zemalja Europe.Razlozi za iroku primjenu indirektne metode u izraunu PDV-a su brojni.Kod indirektne metode porezna obveza se utvruje prilikom svake transakcije, a svaka transakcija ima raun kao pisan dokument, pa tako raun postaje kljuni dokument za nastanak porezne obveze.Indirektna metoda putem rauna osigurava najbolju kontrolu za obraun i uplatu poreza te omoguava primjenu PDV-a i u sluaju primjene viestopnog sustava PDV-a.Njom se takoer smanjuje mogunost porezne evazije budui da svaki poduzetnik kontrolira PDV koji je sadran u raunima njegovih dobavljaa pa se indirektnom metodom zapravo osigurava porezna samokontrola koju poduzetnici vre jedan prema drugome.6

    5 B.Jeli,O.Lonari-Horvat,J.imovi,H.Arbutina,Financijsko pravo i financijskaznanost,NN,Zagreb,2002., 390.str.

    6 B.Jeli,O.Lonari-Horvat,J.imovi,H.Arbutina,Financijsko pravo i financijskaznanost,NN,Zagreb,2002., 392.str.

  • 8

    III.3.NAELA POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

    Naela PDV-a odnose se na probleme odreivanja dobara i usluga koji su predmetom meunarodne razmjene.Dobra i usluge u meunarodnoj razmjeni mogu se oporezivati prema naelu podrijetla ili prema naelu odredita.

    Prema naelu podrijetla PDV-om se oporezuju sva dobra koja su proizvedena u nekoj zemlji, bez obzira da li se ona troe u toj zemlji ili se ona kasnije izvoze.Prema ovom naelu sva dobra koja se u zemlji uvoze i u njoj prodaju i troe ne oporezuju se.Primjena naela podrijetla znai da su sva dobra i usluge koji se izvoze optereeni PDV-om, dok su istodobno sva dobra i usluge koja se uvoze u zemlju osloboena PDV-a.

    Suprotno od naela podrijetla, prema naelu odredita dobra i usluge oporezuju se u mjestu gdje se troe, bez obzira jesu li proizvedena u tuzemstvu ili su uvezena.Zbog toga se naelo odredita naziva jo i naelom mjesta potronje.Ovo naelo pretpostavlja da je izvoz uvijek osloboen od plaanja PDV-a, dok je uvoz dobara i usluga u pravilu oporeziv.

    Davanje prednosti naelu odredita u sustavu oporezivanja PDV-om opravdava se injenicom to su samo tako domai i uvezeni proizvodi porezno izjednaeni na domaem tritu.Europska zajednica je od samog uvoenja PDV-a, pa tako i odredbama este smjernice7 dala prednost naelu odredita u oporezivanju dobara i usluga u meunarodnoj razmjeni.

    III.4.OSNOVNI ELEMENTI POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

    III.4.1.POREZNI OBVEZNIK

    Obveznik poreza na dodanu vrijednost je svaka fizika i pravna osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost radi ostvarivanja dobiti ,a ija vrijednost oporezivih isporuka dobara i obavljenih usluga prijee zakonom propisani cenzus.Samostalnost,trajnost i namjera ostvarivanja prihoda mora postojati istodobno.Djelatnost se obavlja samostalno ako se obavlja za vlastiti raun i na vlastitu odgovornost.Tijela dravne uprave i samouprave, politike stranke, sindikati i

    7 esta smjernica je autoritativan pravni dokument usklaivanja oporezivanja dodane vrijednosti za drave-lanice i one koje to

    namjeravaju postat;krajem 2006.g zamijenjena PDV smjernicom ili VAT direktivom

  • 9

    komore porezni su obveznici samo onda kad obavljaju djelatnost koja konkurira s onom poduzetnikom.

    Porezni obveznici mogu biti stalni i povremeni porezni obveznici.Stalni porezni obveznici su oni koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga.Ovi obveznici moraju sami utvrditi svoju poreznu obvezu za obranusko razdoblje i iskazati je u prijavi poreza na dodanu vrijednost na obrascu PDV.Svi ostali su povremeni porezni obveznici od sluaja do sluaja(npr. izvoznici koji ne naplate izvezena dobra sukladno deviznim i vanjskotrgovinskim propisima, izdavatelji rauna koji iskazuje porez, a za to nisu ovlateni)kole, bolnice,banke i drugi poduzetnici koji obavljaju isporuke dobara i usluga osloboene plaanja PDV-a, smatraju se povremenim poreznim obveznicima.8

    Porezni obveznik PDV-a kao porezni dunik duan je obavljati sljedee tri bitne radnje:platiti porez u zakonski propisanom roku, podnijeti poreznu prijavu te izdavati raune za sve isporuke dobara i usluga u kojima e PDV-e biti posebno iskazan.9

    III.4.2.PREDMET OPOREZIVANJA(OPOREZIVE TRANSAKCIJE)

    Porezom na dodanu vrijednost, uslkadu sa naelima este smjernice oporezuju se isporuke dobara i obavljanje usluga uz naplatu, vlastita potronja i uvoz.

    Isporukom dobara poduzetnik ili njegov opunomoenik omoguuje kupcu ili njegovom opunomoeniku raspolaganje tim dobrom.Omoguavanje raspolaganja dobrima preteito je injenine naravi i obino je, ali ne nuno povezana s prijenosom vlasnikih prava u imovinsko pravnom smislu.Pod isporukom dobra smatraju se nekretnine, pokretnine, iva bia(biljke i ivotinje), plinovite stvari(zemni plin), gospodarska dobra koja se smatraju stvarima(elektrina struja,grijanje...) te otuenje poslovne jedinice ili tvrtke.Novac kao sredstvo plaanja ne spada u isporuive stvari ve je njegova funkcija jedino u odreivanju visine naknade.10

    Isporukom usluga se smatraju sve one usluge koje se ne smatraju isporuenim dobrima.Od ovog opeg odreenja to se smatra oporezivim uslugama, 8 PRIF d.o.o., Primjena poreza na dodanu vrijednost, Zagreb, 1997.g., 86-88 str.

    9 B.Jeli,O.Lonari-Horvat,J.imovi,H.Arbutina,Financijsko pravo i financijskaznanost,NN,Zagreb,2002.,402 str.

    10 B.Jeli,O.Lonari-Horvat,J.imovi,H.Arbutina,Financijsko pravo i financijskaznanost,NN,Zagreb,2002.394.st

  • 10

    posebno je naglaeno da se uslugama smatraju i prijenos imovinskih prava, trpljenje neke radnje ili uzdravanje od neke radnje te razmjena usluga.Uslugama se smatraju usluga davanja na uporabu stvari i nekretnina tj.najam ili zakup, davanje, prijenos i osiguravanje prava na patente, pronalazaka prava, prava industrijskog vlasnitva i slina prava.Pod trpljenjem neke radnje smatra se trpljenje neke osobe ili nekog ina uz naknadu(npr.reklama na naem objektu).Pod suzdravajem od neke radnje smatra se osobito odricanje od trinog nadmetanja i odricanje od obavljanja djelatnosti.Ako neka isporuka ima obiljeja i dobra i usluge, za razvrstavanje su bitna obiljeja koja odreuju stvarni gospodarski sadraj isporuku, uzimajui u obzir volju ugovornih strana.Ovo odreenje dolazi do izraaja kod servisnih i remontnih djelatnosti koje su kombinacija isporuke dobra i usluge.Razgranienje dobara od usluge potrebno je iz razloga to je za usluge propisano specifino odreenje mjesta oporezivanja, a time i odreenje poreznog obveznika, to je razliito od dobara.

    Vlastita potronja predstavlja izuzimanje dobara i usluga iz poduzetnikog prometa za privatne, nepoduzetnike potrebe.Zakonsko ureenje obveze oporezivanja vlastite potronje proistjee iz temeljnog naela da poduzetnik u krajnjoj potronji treba biti izjednaen sa svim drugim krajnim potroaima, odnosno da u svojoj krajnjoj potronji ne moe uivati povlateni poloaj u odnosu na druge potroae.U biti oporezivanja vlastite potronje je ponitenje odbitka pretporeza na koji poduzetnik ima pravo pri kupnji dobara i usluga.Zbog tog se oporezivanje vlastite potronje moe ostvariti na dva naina:oporezivanjem vlastite potronje ili zabranom odbitka pretporeza.Vlastita potronja postoji ne samo kada poduzetnici kao fizike osobe koriste dobra i usluge iz poduzetnike u nepoduzetnike svrhe, nego se to isto ostvaruje kada poduzetnik omoguava svojim zaposlenicima takve isporuke.

    Uvoz dobara oporezuje se porezom na dodanu vrijednost, neovisno o tome uvoze li dobra poduzetnici za svoju djelatnost(stani porezni obveznici) ili taj uvoz vre organi vlasti, politike stranke ili ih uvoze graani(povremeni porezni obveznici).

    III.4.3.MJESTO OPREZIVANJA

    Odreivanje mjesta isporuke dobara odnosno obavljanja usluga u sustavu poreza na dodanu vrijednost ima veliko znaenje, jer se na taj nain zapravo utvruje da li neka isporuka podlijee oporezivanju ili ne.Mjesto oporezivanja u sluaju isporuke dobara jest mjesto isporuke tj. mjesto na kojem se nalazi dobro u trenutku

  • 11

    isporuke.Ako je uslugu obavila tvrtka, odnosno poslovna jedinica, mjesto isporuke usluge je sjedite tvrtke, odnosno poslovne jedinice.Mjestima najma i zakupa nekretnine smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi.Mjestom obavljanja znanstvenih, umjetnikih, zabavnih, sportskih i slinih usluga smatra se mjesto gdje je usluga stvarno obavljena, dok se za savjetodavne usluge (odvjetnik, raunovoa i sl.), promidbene usluge, prijenos i koritenje autorskih prava i sl. sjeditem smatra sjedite primatelja usluga.Mjestom izvrenja usluge prijevoza smatra se polazna toka puta.

    III.4.4.PRETPOREZ I ODBITAK PRETPOREZA

    Porez na dodanu vrijednost je svefazni neto porez na promet.Njegov cilj je oporezivanje prometa koji slui krajnjoj potronji.Porez na dodanu vrijednost je koncipiran tako da naelno oporezuje svaki promet, ali da se poduzetnicima vraa porez na dodanu vrijednsot koji ima je kao pretporez obraunan na nabavu dobra i usluga za njihovo poduzee, bez obzira da li su dobra ili usluge nabavili u tuzemstvu ili iz inozemstva.Tehnikom odbitka pretporeza oporezivanje se svodi na oporezivanje dodane vrijednosti u svakoj fazi prometa.Meutim, to nije cilj oporezivanja, ve samo tehnika ubiranja poreza na dodanu vrijednost.Cilj oporezivanja je kao i kod oporezivanja porezom na promet proizvoda i usluga, oporezivanje krajnje potronje.Pretporez je, dakle, iznos poreza na dodanu vrijednost kojega su poreznom obvezniku zaraunali i iskazali u raunima drugi poduzetnici za isporuke dobara i obavljenje usluge.Raun s iskazanim porezom na dodanu vrijednost kojeg izdaje poduzetnik isporuitelj omoguava poduzetniku primatelju dokazivanje da je optereen porezom na dodanu vrijednost u cijeni i da ostvaruje pravo na odbitak pretporeza.Pretporez je i iznos poreza na dodanu vrijednost kojeg je obraunala i naplatila carinarnica pri uvozu.Odbitak pretporeza doputen je ako su ispunjene osobne i stvarne pretpostavke koje lee u prirodi pretporeza.Mora biti ispostavljen raun za primljena dobra i obavljene usluge koji sadri sve relevantne podatke.Isporuka mora biti obavljena i primljena od poduzetnika koji je porezni obveznik.Isporuka mora biti obavljena u poduzetnike svrhe te za primljenu isporuku dobara ili usluga ne smije postojati zabrana na odbitak preporeza.11 Pravo na odbitak preporeza nemaju oni porezni obveznici koji obavljaju isporuke dobara i usluga koje su osloboene plaanja poreza.U nekim situacijama moe doi do podjele 11

    PRIF d.o.o., Primjena poreza na dodanu vrijednost, Zagreb, 1997.g.,str.119-120

  • 12

    pretporeza kada porezni obveznik pdv-a primljena dobra i usluge jednim dijelom koristi u poduzetnike svrhe koja ukljuuje pravo na odbitak preporeza kojim se ostvaruje neutralnost pdva-a u poduzetnikoj sferi, a drugim dijelom primljena dobra i usluge koristi u privatne svrhe koja iskljuuje pravo na odbitak pretporeza jer se time ostvaruje naelo da sva dobra i usluge namijenjene krajnoj potronji moraju biti obuhvaeni porezom na dodanu vrijednost.

    III.4.5.POREZNA OSNOVICA

    Osnovicu poreza na dodanu vrijednost ini naknada za isporueno dobro ili obavljenu uslugu.Naknada je u stvari protuinidba koja se ostvaruje, najee u novcu ali moe i u naturi, dakle stvarima i protuusluzi.Naknada je osnovica poreza na dodanu vrijednost, a to je neto kupovna cijena koju je platio kupac.Osim ovog temeljnog odreenja naknade kao protuina svakog prometa, postoje i drugi sluajevi koji se smatraju prometom za koje je propisana porezna osnovica.Zbog toga ovisno o vrsti prometa porezna osnovica javlja se u pojedinim sluajevima kao naknada za isporuke svih dobara i usluga te pri isporukama zaposlenicima i za vlastitu potronju.Polazna toka za utvrivanje naknade je vrijednost koju odreeni primatelj isporuke za oporezivu isporuku mora platiti, umanjeno za zaraunati porez na dodanu vrijednost.Pod naknadom se smatraju i svi drugi iznosi koji prodavatelj zarauna kupcu kao to su trokovi prijevoza, trokovi slanja, montae...Naknadom se smatraju i dobrovoljna plaanja kao to su napojnice, ako postoji unutarnja povezanost izmeu plaanja i primljenih oporezivih dobara i usluga.Naknadom se ne smatraju tranzitne stavke koje postoje onda kada poduzetnik obraunava i naplauje iznose koje nakon toga proslijeuje treoj osobi i ove iznose obraunava u ima i za raun te tree osobe(npr.sudske pristojbe kod odvjetnika).12 Ukoliko se oporezive isporuke dobara i usluga obavljaju ispod njihove trine vrijednosti kao naknada u odreenim sluajevima mjerodavna je minimalna porezna osnovica koja sadrava sve trokove poduzetnika koji se odnose na predmetnu isporuku.Sluajevi kod kojih moe doi do primjene minimalne porezne osnovice su isporuke dobara i usluga trgovakih drutava njihovim lanovima ili drugim bliskim osobama, isporuke dobara

    12

    B.Jeli,O.Lonari-Horvat,J.imovi,H.Arbutina,Financijsko pravo i financijskaznanost,NN,Zagreb,2002., str.404.

  • 13

    i usluga poduzetnika fizikih osoba treim osobama kad se te isporuke obavljaju iz privatnih razloga te isporuke dobara i usluga poslodavac posloprimcima.13

    III.4.6.POREZNE STOPE

    Porez na dodanu vrijednost karakterizira relativno malen broj poreznih stopa,no njihov broj i visina zasigurno jedan od sredinjih problema poreza na dodanu vrijednost.O prosjenoj visini porezne stope poreza na dodanu vrijednost ovisi u znatnoj mjeri njegova izdanost, a od broja poreznih stopa te od irine obuhvata ostalih osloboenja ovisi i irina djelokruga socijalno politikih i gospodarskih interesa koji se ele ugraditi u sustav oporezivanja porezom na dodanu vrijednost.

    Potroni tip poreza na dodanu vrijednost sustavno se najprije poeo primjenjivati u zemljama lanicama tada Europske zajednice.Iako je porez na dodanu vrijednost uveden kao zajedniki sustav oporezivanja prometa u svim zemljama Europske zajednice usklaenost o broju poreznih stopa nije bilo mogue postii.Svaka lanica rjeavala ovo pitanje samostalno to je bilo i predvieno estom smjernicom.Povijesni razlozi o ulozi i znaenju oporezivanja prometa u svakoj pojedinoj zemlji Europske zajednice bili su glavnim imbenikom neusklaenosti poreznih stopa poreza na dodanu vrijednost, kako po broju, tako i po iznosu.Sve do 1.sijenja 1993.g. postojale su meu zemljama Europske zajednice znaajne razlike u broju poreznih stopa.Tako je u Velikoj Britaniji i Danskoj bila u primjeni samo jedna stopa, u Njemakoj i Nizozemskoj dvije, u Irskoj, Grkoj, Luksemburgu i Portugalu tri, u Francuskoj i Italiji etiri, a u Belgiji pet.

    Postojalo je, dakle, nekoliko vrsta stopa.Standardna stopa se primjenjuje na najiri krug proizvoda i usluga.Povlatene stope su nie od standardne stope i primjenjuju se za odreeni krug proizvoda iroke potronje.Poviena(luksuzna) je stopa iji iznos je iznad standardne stope i primjenjuje se za odreeni krug proizvoda koji pripadaju u kategoriju luksuznih.To znai da su se sve do 1993.g. u zemljama Europske zajednice primjenjivale u sustavu poreza na dodanu vrijednost, pored standardne stope, jedna poviena(luksuzna) stopa i jedna ili vei broj povlatenih poreznih stopa.Na temelju toga moemo zakljuiti da kod primjene poreza na dodanu vrijednost sureemo u praksi na jednoj strani jednostopni sustav poreza na dodanu 13

    B.Jeli,O.Lonari-Horvat,J.imovi,H.Arbutina,Financijsko pravo i financijska znanost,NN,Zagreb,2002.,str.404

  • 14

    vrijednost, te na drugoj strani viestopni sustav poreza na dodanu vrijednost u kojima se najee primjenjuju dvije ili tri stope poreza na dodanu vrijednost.Sustav poreza na dodanu vrijednost koji se temelji na primjeni veeg broja poreznih stopa, znatno poveava njegovu sloenost u primjeni i znatno poveava trokove ubiranja.Zbog toga se u novije vrijeme sve vie istie zahtjev za primjenom jedne stope poreza na dodanu vrijednost.Istie se da je takav pristup oporezivanja prometa jednostavniji, jeftiniji, izdaniji, pregledniji te da osigurava neutralnost u oporezivanju.Protivnici primjene samo jedne porezne stope, odnosno zagovornici primjene ne samo standardne nego i povlatene stope, istiu da je sa socijalnog stajalita teko braniti jednaki porezni tretman npr.automobila i invalidskih kolica, parfema i mlijeka i sl.Zahvaljujui injenici to nisu optereene povijesnim razlozima, a sljedei najnovije spoznaje o prednostima jednostopnog sustav PDV-a, mnoge zemlje tranzicije su se opredijelile za taj model,Tako je trinaest zemalja uvelo jednostopni sustav PDV-a( Armenija, Bjelorusija, Estonija, Rumunjska, Letonija...), a est zemalja dvostopni sustav PDV-a sa standardnom i snienom poreznom stopom(eka, Litva, Poljska, Rusija, Slovaka, Ukrajina).

    Kod oporezivanja prometa primjenom poreza na dodanu vrijednost rabi se i nulta stopa, odnosno porezna stopa od 0%.Nulta stopa se primjenjuje pri izvozu, zbog opredijeljenja za naelo odredita, a u nekim dravama i pri oporezivanju prometa novina, kao i nekih proizvoda najire potronje, i to u zadnjoj fazi prometa.Primjena stope od 0 % oituje se u tome da e se porez plaen u prethodnoj fazi vratiti, a u zadnjoj fazi se promet nee ni oporezovati, tako da u cijeni proizvoda podvrgnutog takvom poreznom tretmanu porez na dodanu vrijednost nee biti ni sadran, odnosno krajnji kupac e u tuzemstvu kupiti proizvod koji je neoporezovan.Primjena nulte stope zapravo znai da je proizvod koji je tako oporezovan zapravo osloboen od oporezivanja. Nultu stopu PDV-a ima sedam starih lanica EU: Belgija, Danska, Finska, Grka, Irska, vedska, i Velika Britanija.Belgija i Danska imaju nultu stopu samo za novine.

    Drugi dio problema kad se radi o poreznim stopama u sustavu poreza na dodanu vrijednost, odnosi se na njihove visine.Nakon 1.sijenja 1993.g. zemlje Europske zajednice posve samostalno odreuju visinu poreznih stopa poreza na dodanu vrijednost tako da se danas visina standardne porezne stope kree u

  • 15

    rasponu od 15%(Cipar) do 25%(Danska).U zemljama u tranziciji raspon standardnih poreznih stopa je jo vei.On se kree u rasponu od 15%(Kosovo) do 30%(Uzbekistan).Visina porezne stope kod poreza na dodanu vrijednost ovisi od sljedeih imbenika:od veliine oekivanih prihoda, odnosno od veliine fiskalnog cilja koji se ugrauje u ovaj porezni oblik, s jedne strane, te od irine primjene povlatenih poreznih stopa i oslobaanja s druge strane.

    III.4.7.POREZNA OSLOBOENJA

    U svim dravama koje primjenjuju porez na dodanu vrijednost utvrena su i razna porezna izuzea od oporezivanja.Meu tzv. standardna izuzea ubrajaju se potanske usluge, obrazovne usluge, zdravstvene usluge, dentistike usluge, usluge iz podruja kulture, usluge financijskih institucija.Izuzea su najee uvjetovana socijalno-politikim razlozima te razlozima provedbene prirode.Meutim, u mnogim se dravama usluge na koje se inae u drugima primjenjuju standardna izuzea oporezuju, a u nekima se od oporezivanja izuzimaju i one usluge koje se ne podvode pod standardna izuzea, kao to su npr.pravne usluge, telekomunikacijske usluge, gradski putniki prijevoz.Razlozi zato se propisuju osloboenja od plaanja poreza na dodanu vrijednost ili primjena nulte stope kojom se postie drugaiji efekt su razliiti.Neoporezivanjem se eli ublaiti regresivno djelovanje poreza na dodanu vrijednost primjerice na hranu.Budui da relativni udio potronje u dohotku pada kada dohodak raste, porez na dodanu vrijednost razrezan po ujednaenoj poreznoj stopi tee pogaa siromani nego bogati dio puanstva to se ponajvie zamjera jednostopnom sustavu poreza na dodanu vrijednost.Osim toga, porezna osloboenja se primjenjuju na odreene usluge ije se koristi rasprostiru na iru zajednicu(obrazovanje, zdravstvo, kultura) te na odreene usluge za koje se smatra da je teko provesti njihovo oporezivanje porezom na dodanu vrijednost(financijske usluge,bankarske usluge,lutrija).Razlika izmeu poreznog osloboenja i nulte stope jest u tome to porezna osloboenja znae da u tom sluaju poduzetnik na isporuena dobra i obavljene usluge ne obraunava i ne plaa porez na dodanu vrijednost to znai da nema mogunost da porez na dodanu vrijednost koji plati u svojim nabavkama odbije kao pretporez jer se on smatra krajnjim potroaem za svoje inpute.S druge strane, porezni obveznik na iji se proizvod ili uslugu primjenjuje nulta stopa jest obveznik poreza na dodanu vrijednost s tim to se u njegovom sluaju obraunava porezna stopa koja je jednaka nule ime on ulazi u sustav

  • 16

    poreza na dodanu vrijednost i ima pravo na povrat poreza kojeg je platio u svim svojim inputima.14 Od plaanja poreza na dodanu vrijednost obino se i oslobaaju tzv. mali poduzetnici propisivanjem posebnih postupaka za njihovo oporezivanje to znai da se propisom o porezu na dodanu vrijednost utvrdi visina godinjeg prometa ispod kojeg ne postoji obveza ukljuivanja u sustav poreza na dodanu vrijednost.15Posebni postupak za male poduzetnike obino se primjenjuje zato jer se smatra da su trokovi ubiranja poreza, kako oni koje ima mali poduzetnik, tako i trokovi koje ima porezna uprava relativno visoki u odnosu na ubrani porez. Porezom na promet proizvoda i usluga trebala bi se oporezivati cjelokupna gospodarska aktivnost i na taj nain bi se izbjegla ekonomska iskrivljenost do koje dolazi kroz porezna osloboenja.Zbog toga esta smjernica istie da bi se u krug poreznih osloboenja trebalo ukljuiti to manji broj proizvoda i usluga to je ekonomski opravdano jer se time titi naelo neutralnosti u oporezivanju.

    III.5.PREDNOSTI POREZA NA DODANU VRIJEDNOST

    Porez na dodanu vrijednost je posredni porez jer porezni obveznik i platitelj poreza(krajnji potroa) uvijek su dvije razliite osobe.Iako je porezni obveznik poduzetnik jer on mora za dravu obustavit porez na dodanu vrijednost, porezni teret zapravo snosi krajnji potroa.Ove napomene istiem jer iz njih, kao iz same metode ubiranja poreza na dodanu vrijednost proizlaze njegove prednosti ped drugim oblicima oporezivanja prometa.Te prednosti su prije svega u neutralnosti poreza na dodanu vrijednost u poduzetnikom podruju, indirektna metoda i izostanak evazije, automatsko razlikovanje krajnje potronje od utroka za proizvodnju ili daljnju prodaju, izostanak kumulativnog uinka te iroka porezna osnovica i izdanost prihoda.

    PDV potronog oblika je neutralan za poduzetnika kao poreznog obveznika.Porez koji on plaa dobavljaima za isporuena dobra i obavljene usluge istodobno ima pravo odbiti od svoje porezne obveze.To znai da PDV sadran u ulaznim raunima nije za poreznog obveznika poduzetnika troak.Time su svi poduzetnici dovedeni u istu gospodarsku situaciju jer PDV ne dovodi u prednost 14

    B.Jeli,O.Lonari-Horvat,J.imovi,H.Arbutina,Financijsko pravo i financijskaznanost,NN,Zagreb,2002.str.409. 15

    Poduzetnik cija godisnja vrijednost isporuka dobara i obavljenih usluga iz clanka 2.stavka 1. ovoga Zakona, nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su, prema clanku 11.ovoga Zakona, osloboene od poreza, u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veca od 85.000,00kuna, ne placa se porez na dodanu vrijednost, nema pravo na iskazivanjeporeza na izdanim racunima i ne moze odbiti porez koji mu zaracunaju ostali poduzetnici.(Zakon o porezu na dodanu vrijednost ,NN(br.47/95))

  • 17

    jednu djelatnost u odnosu na drugu, nego je u tom smislu neutralan, a poloaj pojedninog poduzetnika na tritu ovisi iskljuivo o trinim preferencijama i njegovoj organizaciji rada.

    Metodom kojom se ubire PDV je posve razliita u odnosu na metode ubiranja ostalih oblika poreza na promet.Kod potronog tipa PDV-a svaki porezni obveznik izraunava svoju poreznu osnovicu i obraunava porezne obveze s tim da na temelju rauna svojih dobavljaa dobara i usluga odbija plaeni PDV, plaen kao pretporez u prethodnim fazama.Odobravanjem odbitka poreza za svakog poreznog obveznika koji je iskazana na raunima dobavljaa dobara i usluga, metoda ubiranja PDV-a ukljuuje samokontrolirajui element, jer e svaki kupac za sebe traiti kopiju rauna iz kojeg e biti vidljivo da je PDV u prethodnoj fazi obraunat i plaen.

    PDV potronog oblika automatski razlikuje krajnju potronju koja se oporezuje, od utroka u proizvodnju ili daljnju prodaju koja se ne oporezuje i to bez zahtjeva da se kupac identificira.Porezni obveznik poduzetnik za isporuena dobra i obavljene usluge ispostavlja bilo kojem kupcu raun na kojem je naznaen iznos poreza.Ako je kupac poduzetnik, on e taj porez odbiti od rauna kao pretporez, a ako je kupac graanin(krajnji potroa) on e taj porez snositi budui da se kod porezne uprave ne moe legitimirati kao poduzetnik s pravom na odbitak preporeza.Potroni oblik PDV-a automatski razlikuje kad se eer koristi za zaslaivanje aja u obitelji (oporezivo), a kada kao sastojak za proizvodnju razliitih proizvoda u prehrambenoj industriji to je izuzeto kao input u tvornikoj proizvodnji

    PDV uklanja kumulativan uinak iz oporezivanja prometa jer se kod poreza na dodanu vrijednost osnovicu oporezivanja ini samo novostvorena vrijednost u fazi kad je podvrgnuta oporezivanju za razliku od bruto svefaznog poreza na promet u kojem se za poreznu osnovicu uzima bruto-naknada u svakoj fazi proizvodno prometnog ciklusa,s tim da porez na promet plaen u prethodnoj fazi ulazi u poreznu osnovicu naredne faze.

    Jedno od bitnih obiljeja PDV-a svakako je to to je njime u pravilu obuhvaen znatno iri krug oporezivih transakcija nego drugim oblicima poreza na promet.Ova injenica pridonosi veoj neutralnosti PDV-a, a s druge strane omoguuje da se potrebna veliina proraunskih prihoda ostvari primjenom nie porezne stope.

  • 18

    IV.ZAKLJUAK

    Porez na dodanu vrijednost predstavlja svefazni porez na promet koji se obraunava u svakoj fazi proizvodno-prodajnog ciklusa, ali samo na iznos dodane vrijednosti koja se oblikovala u toj fazi, a ne na cjelokupnu vrijednost proizvodnje.

    Dodana vrijednost moe se definirati kao razlika izmeu vrijednosti prodaje proizvedenih dobara i usluga, i vrijednosti kupovina inputa (ali ne inputa rada) kojima su ta dobra i usluge proizvedeni. Odnosno dodana vrijednost je vrijednost koju proizvoa dodaje inputima prije nego to ih proda kao nove proizvode. Konana cijena u maloprodaji zapravo predstavlja zbroj svih dodanih vrijednosti po fazama proizvodnje i prodaje. Drugim rijeima, npr. koulja bi se prodala za zbroj dodanih vrijednosti poljoprivrednika, tkalca, velje, i svih ostalih koji su sudjelovali u njezinoj proizvodnji.

    Iako smo dodanu vrijednost relativno jednostavno odredili, ipak treba imati na umu da je porez na dodanu vrijednost vrlo sloen porezni oblik iji obuhvat u praksi esto i nije posve jednostavno odrediti. Obuhvat poreza na dodanu vrijednost odreuju tri razliite odrednice. Tako se razlikuju tri razliita oblika poreza na dodanu vrijednost: proizvodni oblik PDV-a, dohodovni oblik PDV-a i potroni oblik PDV-a; svaki oblik moe se zasnivati na dva naela: naelo podrijetla i naelo odredita; dok se sam iznos poreza moe izraunati prema tri razliite metode: metodi zbrajanja, metodi oduzimanja i kreditnoj metodi. Kako svaka od ovih odrednica razliito odreuje obuhvat PDV-a, bitno je da zakonodavac tono definira svaku od njih kako bi bilo jasno koja je vrsta PDV-a u upotrebi.

    U zemljama Europske unije, kao i u najveem broju ostalih zemalja, u primjeni je potroni oblik poreza na dodanu vrijednost, koji se primjenjuje prema naelu odredita, a iznos porezne obveze izraunava se pomou kreditne metode. Potroni oblik poreza na dodanu vrijednost omoguava da porezni obveznik prilikom izraunavanja dodane vrijednosti od vrijednosti prodaje oduzme sve trokove, kako za reprodukcijski materijal, tako i za kapitalna ulaganja, tj. za nabavu zgrada i opreme. Na taj nain doputa se oduzimanje cjelokupne vrijednosti kapitalnih izdataka od vrijednosti prodaje, te je tako sprijeeno dvostruko oporezivanje kapitala: jednom pri njegovoj kupnji, a drugi put na output koji je njime proizveden. Tako je

  • 19

    postignuta neutralnost u pogledu upotrebe razliitih metoda proizvodnje, pa supstitucija rada kapitalom (i obrnuto) ne utjee na ukupne poreze poduzea. Oporezivanje dodane vrijednosti prema naelu odredita znai da se porez na dodanu vrijednost plaa tamo gdje se dobro troi. Tako izvozna dobra naputaju zemlju osloboena poreza na dodanu vrijednost, ali se oporezuju u zemlji u kojoj se troe. Na taj nain uvezena i domaa dobra ravnopravno konkuriraju na domaem tritu.

    Razlozi zato se porez na dodanu vrijednost uspjeno rairio na veliki broj zemalja vidljivi su djelomino i iz prethodno navedenih njegovih osnovnih odrednica. On omoguava preciznu identifikaciju poreza u izvoznim dobrima, tako da ona naputaju zemlju osloboena svakog poreza na potronju. Uvoz se moe oporezivati na domaem tritu istom stopom kao i domai proizvodi, pa tako oni ravnopravno meusobno konkuriraju. Osim to je neutralan u odnosu na vanjsku razmjenu, porez na dodanu vrijednost ne iskrivljuje domau proizvodnju i potronju. U sustavu poreza na dodanu vrijednost nije vano koliko je faza proao proizvod prije svoje konane upotrebe. On je takoer neutralan u odnosu na upotrijebljene proizvodne metode. Ukratko reeno, to je porez koji ne iskrivljuje cijene, to jest koji osigurava optimalnu alokaciju resursa na tritu. Osim toga, on je izdaan prihod dravnog prorauna, s ugraenim sustavom samokontrole ime se umanjuje evazija.

    Danas se smatra kako porezom na dodanu vrijednost treba oporezivati to je mogue vei broj proizvoda i usluga, tj. kako njime valja obuhvatiti to je mogue iru poreznu osnovicu, kako treba primjenjivati to manji broj stopa (idealno samo jednu), izuzea treba svesti na to je mogue manju mjeru i valja izbjegavati nultu stopu (osim za oporezivanje izvoza). Na taj nain pozitivne osobine poreza na dodanu vrijednost dolaze do punog izraaja, te se u potpunosti ostvaruje svrha ovog poreza, tj. prikupljanje poreznih prihoda. Ipak mnogi smatraju kako ovaj porez ima nedopustivo veliko regresivno djelovanje, tj. da se njime relativno vie oporezuju siromani. Regresivno djelovanje ovog poreza moe se uspjeno rijeiti bilo progresivnim porezom na dohodak, bilo izravnim transferima siromanima iz prorauna.

  • 20

    V.POPIS LITERATURE

    1.) Jeli Bo., Lonari-Horvat O.,imovi J.,Arbutina H., 2002, Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb

    2.) Jeli Barbara, 2001,Javne financije, RRIF plus, Zagreb

    3.)Amidi-Peroevi K., Guzi ., Javor Lj., Jurkovi.M., Mecner J., Soldo S.,1997., Porez na dodanu vrijednost, TEB poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb

    4.)Amidi-Peroevi K., Amon F., Belak V., Habek M., Brkani V. i ostali suradnici, 1997., Primjena poreza na dodanu vrijednost, RRIF plus, Zagreb

    5.) Sever Ivo, 1995, Javne financije, Ekonomski fakultet Tipograf, Rijeka

    6.) Zakon o porezu na dodanu vrijednost NN 47/95, 164/98, 105/99, 54/00,73/00, 127/00, 48/04, 82/04