politicka romansa: odnosi izmedu turske i bosne i · pdf file(bih), njihove specifične...

Politicka romansa: Odnosi izmedu

Turske i Bosne i Hercegovine

IzvještajMaj 2014.

Naše publikacije pronađite na

Think tank Populari

www.populari.org

Ovaj projekat podržao je Balkanski fond za demokraciju (Balkan Trust for Democracy), Njemačkog Marshall fonda Sjedinjenih Američkih Država. Stavovi izneseni u ovoj pub-likaciji ne predstavljaju nužno i stavove Balkanskog fonda za demokraciju, Njemačkog

Marshall fonda Sjedinjenih Američkih Država, niti njihovih partnera.

www.populari.org

Strana | 1 Politička romansa: Odnosi između Turske i Bosne i Hercegovine

Politička romansa:Odnosi između

Turske i Bosne i Hercegovine

SadržajSažetak 3

Geografija srca 4

Poigravanje 7

Omamljeni 9

Politička romansa 18

BiH kao turska ispostava 21

Sentimentalna diplomatija 26

Laka lova? 32

Na kraju krajeva, i nismo baš posebni? 40

Poslovati u BiH? 42

Preporuke 49


Sažetak Ovaj izvještaj proučava odnose između dviju zemalja, Turske i Bosne i Hercegovine (BiH), njihove specifične političke odnose ukorijenjene u dubokim historijskim, kulturološkim i religijskim vezama, političkom poigravanju, i ekonomskim trendovima koji (ne) slijede naizgled idilični odnos. Studija istražuje ovu relativno nedavno nanovo otkrivenu međusobnu naklonost i njene rezultate. Razmatra i uticaj kojeg Turska širi u BiH kroz aktivnosti u oblasti kulture i obrazovanja kao i njihov učinak na bosanskohercegovački stil života.

Od 90ih je Turska sve prisutnija na Balkanu, posebno u BiH. Postepeno, prvo kroz pružanje humanitarne pomoći ratom opustošenoj BiH, te kasnije, kroz obimne investicije u obnovu osmanskog kulturnog nasljeđa i obrazovanje, Turska je uspjela postati jedan od najuticajnih međunarodnih aktera u BiH. Investicije u kulturu koje su najvidljivije i najučinkovitije aktivnosti Turaka u zemlji istražene su kroz različite institucionalne kanale raspodjele sredstava. Za razliku od turske demonstracije meke moći (soft power) kroz kulturu, pitanja visoke politike ili često nemarna retorika turskih zvaničnika, pokazala se kao plodno tlo za nezadovoljstvo i stvaranje dodatnih podjela u BiH. Imajući na umu teret BiH da sve dijeli sa tri i političku kompleksnost koja je rezultat toga, Turska i njeno političko prisustvo u BiH shvataju se i prihvataju u skladu s tim. Nepremostiva razlika i u vidljivosti i u percepciji turskog uticaja u BiH vrlo je očita među njena tri konstitutivna naroda. S historijske tačke gledišta, Bošnjaci smatraju osmanski period svoje historije zlatnim periodom BiH i vide ga kao vrijeme rađanja svog vjerskog identiteta, dok ga Srbi i Hrvati, i jedni i drugi kršćani, smatraju ropstvom i tragedijom koja je trajala više od četiri stoljeća. Danas, većina Bošnjaka podržava sve veći uticaj Turske u zemlji, ali se Srbi i Hrvati ne osjećaju lagodno u vezi s tim. S druge strane, vanjska politika BiH kojoj jasno nedostaje bilo kakva vizija, strategija ili konkretni prioriteti, u kombinaciji s općim slabostima bosanskohercegovačkih vladinih institucija, vode ka političkom odnosu koji se temelji na ličnim željama, prijateljstvu i emocijama. Kao posljedica toga, službena agenda onda slijedi individualne veze na koje skoro isključivo polažu pravo bošnjački lideri.

Na ekonomskom planu, ova studija pokazuje da naklonost ne donosi novac. Stopa nezaposlenosti i ekonomija na samom rubu kolapsa traži ulaganja u realni sektor koja će kreirati radna mjesta, a Turska tu ne igra nikakvu vodeću ulogu. Ona je na dnu ljestvice bilo da se radi o glavnim trgovinskim partnerima ili glavnim investitorima u BiH, i u tom smislu je pozicionirana gore od nekih drugih zemalja koje nemaju nikakve posebne kulturološke, historijske ili religijske veze s BiH. Emotivna retorika i bošnjačko prihvatanje prijateljskih odnosa s Turskom zdravo za gotovo te oslanjanje na bratski odnos u cilju ekonomskog napretka, zasigurno nisu doveli do ozbiljnijih pokušaja da se uspostavi uzajamno korisna ekonomska saradnja i partnerstvo između dvije zemlje.

Konačno, ova studija donosi zaključke koji su evidentni kroz poglavlja koje bi i bosanskohercegovački kreatori politika i njihovi turski partneri, ali i privrednici trebali uzeti u razmatranje, u cilju doprinosa budućoj izgradnji odnosa ravnopravnih partnera. Naredna poglavlja daju smjernice za budućnost kroz posmatranje i

Strana | 4Think tank Populari 2014

izvlačenja pouka iz oblasti kulture, politike i ekonomije u okviru bilateralnih odnosa između Turske i BiH.

Geografija srca

„Svim srcem pozdravljam našu 81 provinciju kao i naše bratske i prijateljske glavne gradove i ostale gradove u svijetu [...]. Prije svega želim izraziti apsolutnu zahvalnost svom Bogu za takvu pobjedu i značajan rezultat. Zahvaljujem se svojim prijateljima i braći širom svijeta koji su molili za našu pobjedu. Zahvaljujem se svojoj braći u Palestini koji su vidjeli našu pobjedu kao svoju. Zahvaljujem se svojoj braći u Egiptu koji se bore za demokratiju i koji vrlo dobro razumiju našu borbu. Zahvaljujem se svojoj braći na Balkanu, u BiH, u Makedoniji, na Kosovu i svim gradovima u Evropi koji slave našu pobjedu s istom radošću kao mi ovdje.”1

Ovo su bile uvodne riječi pobjedničkog govora turskog premijera, Recepa Tayyipa Erdoğana, koji je održan u centrali AKP-a (Stranka pravde i razvoja) u Ankari u noći 30. marta, 2014. godine, nakon pobjede njegove stranke na lokalnim izborima.

Govoreći te noći u Ankari, premijer Erdoğan nije propustio priliku da se još jednom poveže sa svima onima koji ga podržavaju, poštuju i koji mu vjeruju. Nimalo iznenađujuće, Bosna i Hercegovina (BiH) se također pojavila na listi.

Ova emocija nije nova, a veza je još starija. Datira iz 15. stoljeća. Ako se prošetate središtem grada, starim dijelom Sarajeva, prizor je upadljivo sličan starom dijelu bilo koje turske çarşı ili tržnice. Živopisan i užurban bazar, gdje se mogu čuti riječi poput “jok”2 i “hajde”3 dok se ispija turska/bosanska kafa,4 jede rahat lokum,5 i puši shisha,6 predstavljaju samo neke od karakteristika dviju historijski isprepletenih kultura. Kaldrma, džamije, česme i mostovi, sve je to ostavština Osmanskog carstva, i iako se takva arhitektura može vidjeti diljem Balkana, BiH svakako prednjači. Kao što je rekao koordinator ureda Turske agencije za saradnju i koordinaciju - TIKA u BiH, dr. Zülküf Oruç - niko nije sačuvao osmansku kulturu bolje od BiH, čak ni sami Turci.7

Prizor koji bi se mogao nazvati “muzej na otvorenom”8 u srcu Sarajeva, glavnog grada BiH, ne predstavlja iznimku u BiH. Cijela zemlja je riznica osmanske sakralne i svjetovne arhitekture i spomenika. To je jasno vidljivo u zemlji: od baštine koju je

1 Govor turskog premijera Recepa Tayyipa Erdoğana u Ankari nakon izborne pobjede, koji je počeo kasno 30. a završio se rano 31. marta, 2014. godine, nakon što je njegova partija pobijedila na općinskim izborima u Turskoj. 2 “Jok,” od turskog “yok” u značenju “ne”. 3 “Hajde” od osmanskog turskog “hayde, haydi” u značenju “kreni, idi”.4 Turska kafa se priprema koristeći tradicionalni specijalni metod zakuhavanja. Fino mljevena pržena zrna kafe kuhaju se u vodi u maloj posudi, a nakon toga napitak se nefiltriran služi u fildžanu. Bosanska kafa je varijanta turske kafe, a glavna razlika je da se mala količina vode dodaje u napitak nakon što prokuha. I u Turskoj i u BiH, ispijanje kafe predstavlja važnu svakodnevnu tradiciju. 5 Rahat lokum je poslastica koja se tradicionalno služi sa turskom/bosanskom kafom u BiH. To je jednostavnija varijanta slavnog Turkish delight-a. 6 Šiša - Shisha - (ili nargila) je vodena lula. U BiH je došla tokom Osmanskog carstva. 7 Populari intervju s dr. Zülküfom Oruçem, koordinatorom Ureda TIKA u BiH, 26. augusta 2013., Sarajevo, BiH.8 Populari intervju s dr. Zülküfom Oruçem, koordinatorom Ureda TIKA u BiH, 26. augusta 2013., Sarajevo, BiH.


zaštitio UNESCO kao što je Počitelj9 do tekije u Blagaju10 na rijeci Buni u Hercegovini, džamije Ferhadija u Banja Luci, ili u Travniku, koji je bio sjedište vezira11 tokom jednog i po stoljeća.12

Ottoman monuments in BiH: The Blagaj Tekke near Blagaj village and the Mehmed Paša Sokolović Bridge in

Višegrad; Source: vodic.ba

Spomenici iz osmanskog perioda u BiH: Tekija u Blagaju i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu; Izvor: vodic.ba

Taj dugi period13 osmanske vladavine snažno je obilježio bosanskohercegovačko društvo. Najistaknutije karakteristike – islam kao religijsko nasljeđe, osmanska umjetnost, ili 6878 turskih riječi14 - razlog su zašto BiH po riječima turskog ministra vanjskih poslova, Ahmeta Davutoğlua, predstavlja “minijaturu Balkana”15 i zašto baš Sarajevo ima posebno mjesto u srcima Turaka. Imajući sve to na umu, emotivne anegdote i govori, u kojima premijer Erdoğan i njegov ministar vanjskih poslova, Davutoğlu, pozdravljaju svoju “braću” u Sarajevu, Kairu i Medini,16 nisu neobični i cilj im je probuditi bliskost između Turske i BiH, te drugih islamskih zemalja.

“Postoji jedna bliskost, jedno bratstvo koje se ne može prekinuti. Kad bi se napravila u Turskoj jedna anketa za 80 miliona ljudi i kad bi ih se pitalo koju naciju, nakon Turske, najviše volite na svijetu, sigurno bi to bili Bošnjaci.”17

Iako anketa poput ove nikad nije provedena, osjećaji su neosporni. Zapravo, tokom posljednjih pet godina otkako je Turska napravila zaokret u vanjskoj politici ka svojim susjedima, čini se da su se ovi osjećaji pojačali.

9 Prvi put se spominje 1444. godine, mada neki dokumenti kažu da je sagrađen krajem 14. stoljeća po nalogu bosanskog kralja Tvrtka. Pored svoje zadivljujuće orijentalne arhitekture i osmanskog dojma, Počitelj je dom slikarske kolonije sa najdužim vijekom trajanja u jugoistočnoj Evropi. 10 Sagrađena u 16. stoljeću, tekija se nalazi na izvoru rijeke Bune tačno ispod litice visoke 200 metara. Sagrađena je za derviše.11 Vezir je bio najviši izvršni dužnosnik Osmanskog carstva. Upravljao je vilajetom, provincijom Osmanskog carstva.12 Tokom 1699. godine kada su Sarajevo zapalili vojnici feldmaršala Eugena Savoyskog, Travnik je postao glavni grad Bosanskog pašaluka. Sljedećih 150 godina, Travnik je bio rezidencija bosanskih vezira.13 Tačno 495 godina, od 1384. do 1879.14 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Sarajevo, (6. izdanje), 1989. 15 Iz govora Ahmeta Davutoğlua, ministra vanjskih poslova Republike Turske, tokom Međunarodne konferencije koju su zajednički organizirali Centar za civilizaciju Balkana (Balmed), Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA), i Centar za napredne studije – Sarajevo (CNS) na temu “Osmansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas”, koja je održana u oktobru 2009. godine u Sarajevu, a kasnije je Centar za civilizaciju Balkana objavio Zbornik radova sa konferencije pod istim nazivom. 16 Jedan primjer je Erdoğanovo obraćanje u junu 2013. godine kada se vratio sa puta po Sjevernoj Africi u Istanbul tokom protesta u Gezi parku, u kojem je rekao: “Draga braćo, dragi žitelji Istanbula, dragi prijatelji! Pozdravljam svoje majke i sestre! Pozdravljam farmere, seljake i radnike koji kruh zarađuju svojim znojem. Pozdravljam svoju mladu braću koji su veliki, ponosni i dostojanstveni kao sama Turska. Pozdravljam pobratimske gradove Istanbula: Sarajevo, Baku, Bagdad, Damask, Gazu, Mekku i Medinu iz Istanbula.” 17 Populari intervju s dr. Zülküfom Oruçem, koordinatorom Ureda TIKA u BiH, 26. augusta 2013., Sarajevo, BiH.


“Nije bitno da li imamo zajedničku granicu ili ne, osjećam da je ova zemlja naš najbliži susjed, i mi nikad nećemo napustiti Bosnu zbog naše historijske odgovornosti.”18

“Bit ćemo s vama i u dobru i zlu, kada se radujete i tugujete, uvijek ćemo biti s vama. Turci su oduvijek voljeli bosanski narod.”19

“[...] Sarajevo [...] je istinski grad humanizma. Ako bi svi gradovi nestali, Sarajevo bi ostalo. Ovdje uvijek vidim grad multikulture, poput evropskog Jeruzalema.”20

Dominantno i stalno prisustvo u medijima, česte posjete BiH i snažan uticaj na kulturne, vjerske i obrazovne sfere života u zemlji, zasigurno su doprinijeli osjećajima uzajamne naklonosti. Prema anketama, većina građana BiH, njih čak 60,2%, vidi Tursku kao prijateljsku zemlju.21 Istovremeno, ova privrženost je, prema statističkim podacima, više izražena među Bošnjacima (bosanskohercegovačkim muslimanima) budući da 72,5% njih najviše voli Tursku od svih stranih zemalja, i u slučaju kada bi živjeli u inostranstvu, najviše bi voljeli živjeti tamo.22

Odgovarajući ovim turskim izljevima naklonosti, čak ih i pojačavajući, bošnjački političari su također prepoznali važnost njegovanja imidža specijalnih odnosa između dviju zemalja i njihovih naroda:

“Turska je uvijek sa nama u svim važnim pitanjima. Lijep je osjećaj imati takvog prijatelja. Nikad nismo sami sve dok je Turska uz nas.”23

“Turska je naš veliki brat koji je snažan i mudar.”24

“[BiH] i naši građani cijene i uvijek će pamtiti nesebičnu pomoć koju su nam Republika Turska i (njen) narod pružili u proteklom periodu.”25

“Postignuće jednog brata također je uspjeh i drugog [brata]. Stoga smo mi ponosni na našu bratsku Tursku.”26

18 Recep Tayyip Erdoğan u svom govoru na Forumu pod nazivom “Euroatlantski put Bosne i Hercegovine – turska perspektiva” koji je održan u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adila Zulfikarpašića, u Sarajevu 5. aprila 2010.19 Zamjenik turskog premijera Emrullah İşler, u svom govoru tokom ceremonije koja je označila otvaranje Karadžoz-begove džamije u Mostaru, BiH, 17. januara 2014. 20 Ahmet Davutoğlu, ministar vanjskih poslova Republike Turske, u svom govoru nakon primanja nagrade Lider 21. stoljeća u Sarajevu, u maju 2012. godine. Nagradu mu je dodijelila Međunarodna liga humanista (ILH) sa sjedištem u Sarajevu, zbog njegovih napora da pridonese miru i stabilnosti na hirovitom Balkanu.21 Istraživanje koje je proveo Centar mudrih ljudi za strateške studije (BILGESAM) o tome kakva je percepcija o Turskoj i Turcima na Balkanu. Istraživanje je obavljano na univerzitetima u različitim zemljama, a ispitanici su bili i studenti i akademici, i obuhvatilo je 2 127 direktnih intervjua (juni, 2012.).22 Ibid.23 Sulejman Tihić kao predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) u ekskluzivnom intervjuu za Agenciju Anadolija, 13. juna 2012.24 Bakir Izetbegović, bošnjački član tročlanog Predsjedništva BiH, u intervjuu za Agenciju Anadolija nakon pobjede na predsjedničkim izborima u oktobru 2010., 5. oktobra 2010. 25 Sulejman Tihić kao član tročlanog Predsjedništva BiH, u govoru održanom tokom večere koju su organizirali članovi Predsjedništva BiH u čast predsjednika Turske, 10. aprila 2006. godine, u Sarajevu, BiH. 26 Bakir Izetbegović, bošnjački član tročlanog Predsjedništva BiH, u intervjuu za Today’s Zaman, 25. septembra 2012.


Ovakve izjave snažno odjekuju, ali nisu podjednako dobro prihvaćene u cijeloj zemlji. U zemlji poput BiH, u kojoj postoje tri različita čitanja historije u skladu sa tri etničke grupe, zasnivanje politike na historiji i kulturi može biti veoma opasno.

PoigravanjeHistorijski gledano, Bošnjaci smatraju osmanski period svoje historije zlatnim dobom BiH i vide ga kao period rođenja njihovog vjerskog identiteta,27 dok Srbi i Hrvati, i jedni i drugi kršćani, smatraju ovaj period historije ropstvom i tragedijom koja je trajala više od četiri stoljeća. Iako slobodni da prakticiraju svoju religiju, bili su degradirani kao građani, a imovina im je bila oduzeta.28

Savremeni teret BiH da dijeli sve sa tri neminovno je očigledan i u vanjskoj politici, a odnosi sa Turskom nisu izuzetak. Nepremostiva razlika i u vidljivosti i u percepciji turskog uticaja u BiH danas je vrlo očigledna među njena tri konstitutivna naroda.

Dok većina Bošnjaka podržava sve veći uticaj Turske u zemlji, Srbi i Hrvati se ne osjećaju lagodno u vezi s tim. Ono što Bošnjaci vide kao prijateljsku retoriku, dokaz prijateljstva i bratstva, ili investicije temeljene na čistim emocijama, predstavnici Srba i Hrvata u BiH osjećaju se, blago rečeno, nelagodno u vezi s tim. Kao posljedica toga, prema riječima nekih političara poput Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, tursko prisustvo u BiH stvara još više unutrašnjih podjela.

“Nama politika Turske pravi ogromne probleme. Turska je velika i ekonomski moćna zemlja, ali to ne znači da ima neograničeno pravo miješati se ili stvarati probleme u regiji.”29

Na sličan način, Hrvati u BiH se ne osjećaju potpuno ugodno kada se govori o turskom uticaju. Karikirajući situaciju korištenjem turskih (arhaičnih) riječi, Dragan Čović, lider HDZ-a, najveće hrvatske političke stranke u BiH, komentirao je Erdoğanovu izjavu o tome da je BiH povjerena Turskoj nakon smrti Alije Izetbegovića:

“Ako je Alija Izetbegović bio tako moćan da može ostavi u amanet30 bilo šta, bilo kome, onda bih ja rekao, aferim.31”32

27 Ahmet Alibašić, direktor Centra za napredne studije, “The Imposing Challenge of the Ottoman Legacy”, objavljeno u Zborniku sa konferencije: Osmansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas, Sarajevo 16.-18. oktobra 2009. 28 U svojoj knjizi: “Bosna: Kratka povijest,” Noel Malcom navodi niz pravila i diskriminirajućih propisa (kanuni rayi) protiv nemuslimanskog stanovništva u BiH tokom osmanske vladavine; npr. zabrana da jašu konje, nose oružje, nose odjeću koja je slična odjeći muslimana; kršćani nisu mogli svjedočiti na sudu niti su mogli podići tužbu protiv svojih susjeda muslimana, itd. 29 Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, na zajedničkoj konferenciji za medije nakon sjednice Vijeća za saradnju Srbije i Republike Srpske, u Beogradu, 31. oktobra 2013. 30 Od turske riječi emanet, što znači preporuka, odanost, obavezivanje i očuvanje. 31 Bosanski “aferim” potiče od osmanske turske riječi âferim, koja se prevodi “odlično, bravo.” 32 Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), komentira Erdoğanovu huškačku izjavu, vijesti.ba, 13. jula 2012.


Veso Vegar, službenik za odnose sa javnošću druge po veličini hrvatske političke stranke, HDZ 1990, ima isto mišljenje i ukazuje na činjenicu da ono što je Erdoğan rekao mnogi građani u BiH nisu dobro primili, posebno Hrvati i Srbi. Zaključuje:

“Ne vjerujem da neko voli čuti da je BiH otomanska ostavština.”33

Činjenica da dva entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH – već godinama imaju duboke nesuglasice, tursko prisustvo ne pomaže kod ublažavanja tenzija i favoriziranje jedne etničke grupe samo stvara dodatne nesuglasice. U isto vrijeme, Turska uviđa da je ovo stvarni problem, jer njihova zvanična politika je da podržavaju cijelu zemlju, a ne samo jedan od entiteta. Ovaj trend frustrira turske diplomate u Sarajevu. Prva savjetnica Ambasade Republike Turske u Sarajevu, Yasemin Eralp, objašnjava:

“To je glavni problem kojeg mi Turci imamo u BiH – imidž. Mi pružamo podršku zemlji, ne jednom entitetu posebno, i radimo na promjeni te percepcije.”34

I dok turski zvaničnici mogu predočiti napore za suzbijanje tog imidža kao glavni prioritet njihove agende u BiH, situacija na terenu je nešto drugačija. U cilju ilustracije, turski Centar za kulturu Yunus Emre otvorio je tri ureda u BiH, od kojih se ni jedan ne nalazi u Republici Srpskoj. Od 25 filijala Turkish Ziraat Bank u BiH, samo se jedna nalazi u Republici Srpskoj, u Banja Luci. Ni jedna od velikih proizvodnih invesiticija nije otišla u Republiku Srpsku. Između političara, na službenom nivou, rezultati su na sličan način oskudni, budući da su turski političari do danas posjetili Republiku Srpsku samo jednom prilikom tokom 2011. godine, kada se predsjednik tog entiteta, Milorad Dodik, susreo s turskim ministrom vanjskih poslova Ahmetom Davutoğluom.

Tom istom prilikom tokom svoje posjete Banja Luci, Davutoğlu se trebao sastati sa srpskim članom Predsjedništva BiH, Nebojšom Radmanovićem. Međutim, njihov sastanak je otkazan u posljednjem trenutku nakon što je Davutoğlu zahtijevao da se zastava Republike Srpske ukloni, što je Radmanovićev ured odbio. Nakon ovog diplomatskog incidenta, kasnije, tokom iste godine, Radmanović se također našao u prepirci sa Erdoğanom nakon što je turski premijer istakao u svom pobjedničkom govoru nakon izbora:

“Vjerujte mi, Sarajevo je danas pobijedilo isto koliko i Istanbul, Bejrut je pobijedio isto koliko Izmir, Damask je pobijedio koliko i Anakara, Ramallah, Nablus, Jenin, Zapadna obala, Jeruzalem je pobijedio isto onoliko koliko Diyarbakir.”35

Iako se prepirka postepeno utišala, privukla je dosta pažnje, budući da je Nebojša Radmanović smatrao da je ova izjava provokacija u smislu da je Sarajevo povezano s Istanbulom. Naglašavajući da ovakve izjave ne bi trebalo uzimati olako, Radmanović je smatrao da ova precizna opaska predstavlja jasan znak da turska vanjska politika

33 Veso Vegar, glasnogovornik Hrvatske demokratske zajednice 1990 (HDZ 1990) komentira Erdoğanovu huškačku izjavu, vijesti.ba, 13. jula 2012. 34 Populari intervju s Yaseminom Eralpom, prvom savjetnicom u Ambasadi Republike Turske u BiH, Sarajevo BiH, 6. decembra 2012. 35 Govor turskog premijera Recepa Tayyipa Erdoğana nakon pobjede na izborima, u Ankari, poslije općih izbora održanih u Turskoj 12. juna 2011.


ima za cilj imperijalističko oživljavanje Osmanskog carstva. Konstatirajući šire konotacije i veze, prema riječima Radmanovića, ovakva retorika ne bi trebala brinuti samo Republiku Srpsku, već i EU i druge velike sile prisutne u regiji:

“Ona prije svega treba da izazove pažnju EU, jer je ovo direktno uplitanje Turske, koja želi da bude članica EU, u prostor koji je pod pažnjom EU. Zar nije normalno da se u EU zabrinu zbog Erdoğanove izjave. Ako se EU neće širiti imaju druge sile koje hoće, a Turska jeste velika sila, i jedan dio naroda na Balkanu je voli, kao što drugi vole Rusiju. Postavlja se pitanje šta će EU uraditi.”36

S obzirom na kompleksnu unutrašnju situaciju u BiH i stalne polarizacije, pitanje koje se postavlja je koje su to prednosti koje imamo od odnosa BiH sa Republikom Turskom. Zaista, kao 15. ekonomija u svijetu sa više od 75 miliona stanovnika, Turska predstavlja moćnog prijatelja kojeg je dobro imati. Brzi ekonomski rast pozicionirao je ovu zemlju na mapi svijeta. Turska se pridružila Organizaciji sjevernoatlantskog saveza (NATO) 1952. godine, i zvanično je kandidat za pridruženje klubu EU od 1999. godine. Za više od devet godina od početka pristupnih pregovora tokom 2005. godine,37 Turska je otvorila 14 od 35 poglavlja pravne stečevine (acquis communautaire), dok je jedno od njih (Poglavlje 25 - Nauka i istraživanje) privremeno zatvoreno. Može li BiH kao zemlja koja stremi EU imati koristi od takvog iskustva i da li je Turska voljna da pomogne BiH da uđe u EU? Da bi se tretiralo ovo i druga slična pitanja koja se odnose na područja kulture, politike i ekonomije u okviru bilateralnih odnosa između Turske i BiH, prvo se mora uzeti u razmatranje njihovo nedavno ponovno rađanje.

Omamljeni Za Tursku, BiH je nanovo otkrivena krajem 1980ih, prvenstveno zahvaljujući procesu temeljne transformacije položaja Turske u međunarodnoj zajednici dok se Hladni rat primicao svome kraju.38 Obnova i očuvanje bosanskohercegovačke kulture, posebno njenog osmanskog nasljeđa, počela se onda posmatrati kao veza između savremene Turske i njenog najgrandioznijeg historijskog perioda – Osmanskog carstva – ali i kao važan strateški cilj turske kulturne diplomatije. U novijoj historiji, Turska je globalno ojačala svoje mehanizme i razvila nove u cilju promocije svoje kulture te kako bi povećala svoju vidljivost širom svijeta, a posebno u regijama neposrednog interesa,39 uključujući BiH.

36 Nebojša Radmanović, srpski član tročlanog Predsjedništva BiH, u intervjuu za web portal vijesti.ba: Radmanović: “Imenovanje Kukića bi dovelo do još veće političke polarizacije”, 15. juna 2011. 37 Od 2005. godine, kada je Turska počela pristupne pregovore s EU, oni su bili zaustavljeni u nekoliko navrata uslijed ili domaćih problema (npr. oštre mjere protiv demonstranata u Gezi parku) ili vanjskih problema (npr. pitanje Cipra). Nakon prekida od tri godine, pregovori su nastavljeni u oktobru 2013. godine. 38 Iako je tokom Hladnog rata Turska prihvatila stajalište pro-zapadnog izolacionizma, i bila ekonomski i politički slabo integrirana u globalne tokove, demonstrirala je značajan zaokret kada su se dogodile fundamentalne promjene u pogledu okončanja Hladnog rata. U tom periodu, okončana je vojna vladavina i Turska je postepeno počela da vraća demokratsku upravu te je dovela zemlju do središta međunarodne scene kao aktivnog aktera koji se zanima ne samo za svoje neposredno susjedstvo već i za širu regiju. 39 U skladu sa zvaničnim sinopsisom vanjske politike Ministarstva vanjskih poslova Turske, pored jačanja transatlantskih odnosa i odnosa sa evropskim zemljama kao najvećim akterima, Turska posebno razmatra Balkan, Bliski istok i Sjevernu Afriku, Južni Kavkaz, Južnu Aziju i Centralnu Aziju kao prioritetna područja koja su blisko povezana s njom.


Da bi se učvrstile ove namjere, nekoliko balkanskih zemalja potpisalo je službene sporazume o odnosima u oblasti kulture sa Turskom: Albanija je prva to uradila još 1989. godine, dok su Hrvatska i Srbija (tada još uvijek Srbija i Crna Gora) to učinile 1996. godine i 2002. godine, svaka zasebno.40 Iako je “Turska zemlja sa kojom je BiH potpisala najveći broj sporazuma, oko 60 ili 70 različitih sporazuma,”41 zvanični sporazum o saradnji u oblasti kulture nikad nije sačinjen. Nikola Đukić, savjetnik u Odjelu za Centralnu i Istočnu Evropu u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, kaže da u konačnici sporazumi mogu biti precijenjeni, a potpisani sporazum može također biti mrtvo slovo na papiru:

“Znate, broj ne znači mnogo. Vi možete imati i 20 sporazuma na snazi, a da je jedan aktivan i da ostali ništa ne znače. Politika Ministarstva vanjskih poslova BiH i resornih ministarstava jeste da se inicijative za potpisivanje bilateralnih sporazuma pokrenu samo kada postoji obostrani interes.”42

Ali ipak, sudeći prema procvatu saradnje u oblasti kulture, čini se da u slučaju Turske i BiH za formalnostima jednostavno nema potrebe.

Turizam je izvrstan primjer koji ilustrira upravo to. Tokom posljednjih godina Turci su preplavili gradove u BiH. U protekle četiri godine njihovi dolasci u BiH su se povećali za više od četiri puta sa približno 13 000 u 2009. godini na više od 55 000 u 2013. godini.43 Ovo apsolutno povećanje broja turskih turista koji posjećuju BiH praćeno je povećanjem udjela Turaka u odnosu na druge strane turiste, koji se više nego udvostručio u istom vremenskom periodu; u 2009. godini Turci su predstavljali 4,39% stranaca koji posjećuju BiH, dok su u 2013. godini oni obuhvatali više od 10,5%.44

Sa 20 direktnih letova sedmično45 između Sarajeva i Istanbula, broj putnika se konstantno povećava također i u drugom pravcu. Samo između 2011. i 2013. godine, broj turista iz BiH u Turskoj povećao se sa približno 56 000 turista u 2011. godini na 72 000 u 2013. godini.46 Pa ipak, ovaj trend nije ograničen na BiH, budući da je veoma sličan u drugim zemljama u regiji. Kao što mapa niže u tekstu pokazuje, u odnosu na veličinu stanovništva, samo mali procent – manje od 2% – ukupnog stanovništva iz BiH zapravo posjećuje Tursku. Poređenja radi, u 2013. godini svaki 23. stanovnik Kosova i svaki 15. Makedonac putovali su u Tursku, dok je to učinio samo svaki 53. građanin BiH.

40 Službena web stranica Ministarstva vanjskih poslova Republike Turske, mfa.gov.tr. 41 Populari intervju s Mensurom Jusićem, šefom Odjela za Centralnu i Istočnu Evropu, i Nikolom Đukićem, savjetnikom za Tursku u istom Odjelu Ministarstva vanjskih poslova BiH, Sarajevo, BiH, 25. februara 2014. 42 Populari intervju s Mensurom Jusićem, šefom Odjela za Centralnu i Istočnu Evropu, i Nikolom Đukićem, savjetnikom za Tursku u istom Odjelu Ministarstva vanjskih poslova BiH, Sarajevo, BiH, 25. februara 2014.43 Agencija za statistiku BiH, bhas.ba 44 Ibid. 45 Sarajevski međunarodni aerodrom; Prijevoznici: Pegasus, Turkish Airlines, BH Airlines.46 Ministarstvo kulture i turizma Republike Turske, Statistički podaci o turizmu, decembar 2013. Bilten, 2014.


Broj turista iz balkanskih zemalja koji su posjetili Tursku 2013., i njihovi procenti u odnosu na ukupno stanovništvo u svakoj zemlji;

Izvor: Vlastita elaboracija Popularija sa podacima Ministarstva kulture i turizma Turske.

Broj turista iz balkanskih zemalja koji su posjetili Tursku 2013., i njihovi procenti u odnos na ukupno stanovništvo u svakoj zemlji; Izvor: Vlastita elaboracija Popularia sa podacima Ministarstva kulture i turizma Turske.

Na sličan način, turske sapunice koje se svakodnevno emitiraju vrlo su popularne u BiH,47 prikazuju se 2 235 minuta tokom sedmičnog programa na samo jednom TV kanalu48 npr. (što na sedmičnoj osnovi iznosi tačno dan i pol emitiranja sapunica), dodajući svoj udio kulturnom uticaju Turske u BiH.

Turske sapunice; Izvori: nex1.tv, showtv.com.tr, ibid.

Ipak, međusobna povezanost zemalja prevazilazi turističku razmjenu i “Iffet” (“Čistoća”),49 “Muhteşem Yüzyıl” (“Veličanstveno stoljeće”),50 ili “Adını Feriha Koydum” (“Djevojka imena Feriha”).51 Industrija TV sapunica zaista igra ulogu u povećanju

47 Turske sapunice se uspješno emitiraju izvan Turske, dopirući do miliona ljudi u više od 50 zemalja. Prema riječima Ministarstva kulture i turizma Turske, kada su sapunice prvi put stupile na svjetsko tržište njihova vrijednost je iznosila 25 000–35 000 eura po epizodi. Danas se programi prodaju za 145 000–360 000 eura po epizodi. Smatra se da je izvoz turskih sapunica povećao meku moć Turske na međunarodnoj sceni kroz populariziranje turske kulture.48 Privatna TV stanica “OBN”.49 Turska sapunica (2011/2012).50 Turska historijska sapunica (2011.–sada). U BiH prevedena kao ‘Sulejman Veličanstveni’. 51 Turska sapunica (2011/2012).


popularnosti Turske na Balkanu, ali postoji veliki broj inicijativa i aktivnosti koje čine odnose između dviju zemalja snažnim i dinamičnim – barem na nivou kulture.

Na institucionalnom nivou, širenje i jačanje turske kulture i srodnog uticaja u BiH zadatak je četiri turske državne institucije.

Grafikon 1: Turske vladine institucije koje su uključene u jačanje kulturnog uticaja i prisustva u BiH; Izvor: Vlastita elaboracija Popularija.

Njihove aktivnosti će biti pojedinačno analizirane, ali prvo bi trebalo istaknuti da iako su mandati ovih institucija različiti, sve su one osnovane u svrhu produbljivanja veza između Turske i drugih zemalja, a posebno da bi djelovale na očuvanju kulturnog i historijskog nasljeđa, obrazovnim aktivnostima (bilo da se radi o infrastrukturi, opremi ili tečajevima jezika), religijskim vezama, i socijalnim uslugama. Svaka od njih je direktno povezana sa kabinetom premijera i pod direktnom je kontrolom zamjenika premijera Turske, Emrullaha İşlera.52 Čini se, zaista, da su ove institucije ostvarile očekivanja, i pod vodstvom turske države i njenog agilnog pristupa vanjskoj politici doprinijele “savršenim odnosima u oblasti kulture”.53

Dr. Zülküf Oruç, koordinator trećeg po veličini ureda TIKA na svijetu po budžetu,54 sa sjedištem u Sarajevu, objašnjava zašto je najveći dio njihovog budžeta izdvojen na samo jedan od njihova tri stupa djelovanja u BiH – kulturu i historiju:

52 Emrullah İşler je zamijenio Bekira Bozdağa na dužnosti zamjenika premijera 26. decembra 2013. godine nakon izbijanja korupcijskog skandala u Turskoj u kojoj je bio uključen određeni broj ključnih osoba iz Erdoğanove vlade. Bozdağ je obnašao dužnost zamjenika premijera od sredine 2011. godine, međutim, 26. decembra, imenovan je kao novi ministar pravde. Oba premijera, bivši i aktualni, su teolozi i članovi su Erdoğanove Stranke pravde i razvoja (AKP).53 U svom govoru tokom posjete Sarajevu, u septembru 2012. godine, turski premijer Recep Tayyip Erdoğan rekao je da BiH ima “posebno mjesto u srcima turskog naroda,” dodajući da Turska i BiH imaju savršene političke, vojne, i kulturne odnose, Agencija Anadolija, 14. septembra 2012. 54 Glavne tri zemlje po veličini budžeta kojeg je alocirala TIKA: Palestina, Afganistan, BiH.


“Naša želja je da ponovo izgradimo spomenike kulture i historijske spomenike, tako da možemo unaprijediti turizam u ovom području. […] Na primjer, most u Višegradu ili Galerija Srebrenica najposjećenija su mjesta u BiH. Kuću u Bosanskom Šamcu u kojoj je rođen Alija Izetbegović pretvorili smo u muzej.”55

50-70% njihovog budžeta odlazi na restauraciju. TIKA je artikulirala viziju za BiH u oblasti kulture i turizma i pokazala je jedinstven pristup pragmatičnog djelovanja. Kao rezultat toga, u periodu od 18 godina obnovila je ili učestvovala u obnovi brojnih spomenika osmanske kulture od historijskog značaja za BiH, bilo da se radi o mostovima, česmama, rezidencijama ili džamijama. Ipak, skoro je nemoguće doći do tačnog podatka koji sistematično svjedoči o tim aktivnostima, budući da čak ni sama TIKA ne vodi evidenciju o značajnim spomenicima kulture i historijskim spomenicima za čiju je obnovu pružila potporu. Sasvim je sigurno da se neke od najvećih kulturnih znamenitosti u BiH, kao što su most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, ili most na rijeci Neretvi nalaze među njima. Prema riječima Zülküfa Oruça, njihov cilj je da osmansko nasljeđe u BiH pretvore u turističke destinacije “u cilju izgradnje budućnosti kroz obnovu historije i prošlosti.”56

Iako niko ne zna do koje mjere su aktivnosti TIKA-e doprinijele turističkom sektoru u BiH, njene aktivnosti svakako doprinose oporavku bosanskohercegovačke kulture. Također vrijedi spomenuti da, dok je većina drugih nacionalnih razvojnih agencija ili napustila BiH ili izuzetno smanjila svoje aktivnosti i sredstva u BiH, prisustvo i budžet TIKA-e se povećavaju tokom vremena.

Na primjer, posmatrajući cjelokupnu isplatu zvanične razvojne pomoći (ODA),57 SAD su, drastično smanjile svoje donacije sa skoro 186 miliona eura58 u 1998. godini na približno 29 miliona eura u 2012. godini, što predstavlja smanjenje na približno jednu šestinu vrijednost iz 1998. godine. Tokom istog perioda turska ODA se povećala za više od pet puta sa 3,5 miliona eura na približno 16 miliona.59 Fokusirajući se na dotok bilateralne pomoći iz Turske u BiH, njihov ukupni budžet u 2012. godini iznosio je 135,05 miliona eura, a oko 10,7 miliona eura dodijeljeno je BiH. Ovo je eksponencijalni rast od 2008. godine, gdje je BiH imala ukupno 1,64% TIKA-inog budžeta, 11. mjesto, a samo 757 808 eura u 2005. godini.60

TIKA je jedan od najvećih aktera u oživljavanju kulture u BiH, ali za sadržaj koji se odnosi na škole, muzeje kao i obrazovne i umjetničke inicijative zadužena je druga

55 Intervju s dr. Zülküfom Oruçem, koordinatorom Ureda TIKA-e u BiH, “Turkey Planning Reconstruction of Ottoman Heritage in BiH” (Turska planira obnovu osmanskog nasljeđa u BiH), Agencija Anadolija, 21. februara, 2012.56 Intervju s dr. Zülküfom Oruçem, koordinatorom Ureda TIKA-e u BiH, “Turkey Planning Reconstruction of Ottoman Heritage in BiH” (Turska planira obnovu osmanskog nasljeđa u BiH), Agencija Anadolija, 21. februara, 2012.57 ODA predstavlja jedan od najviše korištenih indikatora za tokove razvojne pomoći i osmislila ga je Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj. Označava “one tokove zvaničnih financija koji se administriraju za promociju ekonomskog razvoja i blagostanja u zemljama u razvoju kao glavnim ciljem, i koji su po svojoj prirodi povoljni s elementom nepovratnih sredstava (grant) od najmanje 25 procenata (koristeći fiksnu stopu popusta od 10 procenata).” ODA tokovi obuhvaćaju doprinose donatorskih vladinih agencija za zemlje u razvoju (“bilateralna ODA”) i multilateralnih institucija, oecd.org.58 U ovom dokumentu svi statistički podaci koji su dobiveni u USD, preračunati su u eure u skladu sa tečajem od 1. januara dotične godine. Podaci dostavljeni u USD koji datiraju prije 1. januara 1999. godine prilagođeni su inicijalnom tečaju eura u odnosu na dolar na dan kada je euro pušten, tj. 1. januara 1999. godine.59 Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj: Isplate zemljama i regijama: Bosna i Hercegovina, oecd.org. 60 TIKA službena web stranica, Godišnji izvještaji o aktivnostima, www.tika.gov.tr.


institucija – Yunus Emre, turski kulturni centar. Njihova dosadašnja postignuća u BiH smatraju se impresivnim, sa ogromnim investicijama u tečajeve jezika. No, takve investicije ne predstavljaju nikakvo iznenađenje budući da je jezik jedan od centralnih karakteristika bilo koje kulture i odluka da se otvori prvi inostrani ured Centra Yunus Emre u Sarajevu očigledno nije bila slučajnost:

“Ova odluka je svjesno donesena. Ova odluka je donesena na osnovu dubokog razmišljanja i razmatranja. Jer, ako bismo razmišljali o tome na kojoj lokaciji bi se turski kulturni centar najbolje reflektirao, složili bismo se da je to grad Sarajevo.”61

Čini se da se impresivna ulaganja u kulturu u BiH ne odnose samo na projekte očuvanja osmanskog nasljeđa ili tečajeve turskog jezika, već i na religijske veze, koje zauzvrat predstavljaju značajan faktor u odnosima između dvije zemlje. Politički diskurs dodatno je omogućio da je jedan od četiri kanala, Diyanet, turska Direkcija za vjerska pitanja, snažno uključena u odnose s BiH. Kemal Hakkı Kılıç, šef Odjela za Balkan u okviru Diyaneta, objašnjava njihovu misiju na Balkanu:

“Kada se radi o regiji Balkana, želimo da sva naša braća muslimani žive u miru i harmoniji. […] Fokusiramo se na renoviranje i obnovu džamija u Bosni.”62

Za razliku od TIKA-e i djelomično centra Yunus Emre, predstavnik Diyaneta, Hasan Atlı, u novouspostavljenom uredu Diyaneta u Ambasadi Republike Turske u Sarajevu, objašnjava da su svi projekti koje je u BiH finansirala ova institucija u osnovi podržani kroz priloge koji se prikupljaju u džamijama i šalju u BiH. Praktično, to znači da narod Turske šalje novac Islamskoj zajednici BiH da implementira potrebne projekte. Šef Hasana Atlıa, Kemal Hakkı Kılıç, objašnjava:

“Način na koji se to odvija je sljedeći: mi dobijemo obavijest od Islamske zajednice u BiH da im je potrebno nešto i mi to pošaljemo. […] Na primjer, ako postoji potreba da se štampaju dodatni primjerci Kur‘ana, mi ćemo ih štampati. Svake godine pozovemo grupu od pet – šest muftija i imama iz BiH da dođu u Tursku, provedu određeno vrijeme ovdje i mi snosimo sve troškove. Oni to traže i mi to obezbijedimo. […] Lista zahtjeva dolazi iz BiH, mi je evaluiramo, trudimo se da na najbolji način odgovorimo na te zahtjeve.”63

U toku proteklih nekoliko godina, Diyanet je dao doprinos izgradnji džamija u Maglaju, Goraždu, i Tešnju, obnovio je džamije u Mostaru i Tuzli, investirao 400 000 eura za džamiju Ferhadija u Banja Luci, modernizirao medresu u Travniku, te podržao izgradnju džamije u okviru kampusa Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Ova lista se nastavlja i vjerovatno podrazumijeva milione koji se investiraju, ali njihov ukupan budžet u BiH i dalje ostaje nepoznat.

61 Uvodni govor turskog ministra vanjskih poslova, Ahmeta Davutoğlua, na svečanom otvaranju Ureda kulturnog centra u Sarajevu - Yunus Emre, 9. septembra 2011. 62 Populari intervju s Kemalom Hakkıem Kılıçem, šefom Odjela za Balkan u okviru Diyaneta, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013.63 Populari intervju s Kemalom Hakkıem Kılıçem, šefom Odjela za Balkan u okviru Diyaneta, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013.


Uprkos bezbrojnim naporima da se dobiju precizni podaci o ovim investicijama, i u BiH i u Turskoj, turski zvaničnici nisu objelodanili ovu informaciju. Jedan dio razloga je logika koja stoji iza turskih investicija u kulturu BiH. Naime, BiH je zemlja koja se smatra prijateljskom i koja ima određene potrebe. Prema riječima Kemala Hakkıa Kılıça, kada se radi o donacijama, radi se o demonstraciji prijateljstva:

“Znate, kada pomažete prijateljima, ne brojite svaki novčić. Ne znamo koliko novaca trošimo na izgradnju i obnovu džamija u BiH. Nije u našoj tradiciji da govorimo brojke s obzirom da mi svugdje gradimo i to ne brojimo.”64

Kao što je istaknuto, također je teško – ako ne i nemoguće – prikupiti TIKA-ine brojke i tačne podatke, što je možda indikator ozbiljnijeg problema transparentnosti. Za razliku od ostala 22 velika međunarodna donatora u BiH, TIKA se do sada nije priključila radu Foruma za koordinaciju donatora (FKD), koji je osnovan 2005. godine sa ciljem da se poveća efikasnost pomoći u BiH te da se ojača bosanskohercegovačko vodstvo u njegovom vlastitom razvoju. Kao što naglašava Ministarstvo financija i trezora BiH koje od 2009. godine koordinira rad FKD-a, od individualnog donatora zavisi da li će prepoznati prednosti pridruživanja FKD-u.

U slučaju TIKA-e, konfuzija u pogledu toga kako tačno funkcionira FKD i koja su očekivanja, prevagnula su u odnosu na učešće na tri sastanka godišnje i razmjenu svojih iskustava i strateških orijentacija sa ostalim članovima donatorske zajednice u BiH. Pored toga, imajući u vidu poteškoću u pogledu procjene podataka o tačnom broju implementiranih projekata, njihove vrijednosti ili učinka, također je dvojbeno do koje mjere bi TIKA mogla da doprinese ekstenzivnoj bazi podataka donatorskih projekata u BiH i godišnjim izvještajima o mapiranju donatora. Umjesto što ne broje novčiće, možda bi tačno vođenje računa bolje pomoglo prijatelju na dugoročnoj osnovi – clara pacta, boni amici65 kaže stara latinska mudrost.

Na kraju, posljednja turska institucija koja radi na poboljšanju odnosa u oblasti kulture s BiH je Predsjedništvo za Turke u inostranstvu i srodne zajednice. Osnovano je 2010. godine, a efekti njihovog rada na terenu tek treba da se vide. Ramazan Çokçevik, šef Ureda za BiH, rekao je Populariju u oktobru 2013. godine: “najkonkretnije aktivnosti koje trenutno radimo u i za BiH jesu stipendije.”66

Putem ovih nepovratnih grantova koji pokrivaju školarinu, socijalno osiguranje, smještaj i povratnu avionsku kartu, Turska je otvorila vrata svojih univerziteta stranim studentima u različitim oblastima: prirodne nauke, humanističke nauke, društvene nauke, islamske studije, jezici, itd. Stipendije se dodjeljuju na svim nivoima nakon srednjoškolskog obrazovanja tokom trajanja programa, a pokrivaju i jednogodišnji tečaj turskog jezika za primljene studente prije nego što počnu studirati, u slučaju da još uvijek nemaju potrebni C1 nivo67 turskog jezika.68

64 Populari intervju s Kemalom Hakkıem Kılıçem, šefom Odjela za Balkan u okviru DIyaneta, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013.65 Latinska poslovica: Čist račun, duga ljubav.66 Populari intervju s Ramazanom Çokçevikom, šefom Ureda za BiH u okviru Predsjedništva za Turke u inostranstvu i srodne zajednice, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013. 67 C1 nivo u skladu sa Zajedničkim evropskim referentnim okvirom za jezike označava iskusnog korisnika sa efikasnom ili naprednim operativnim znanjem određenog jezika. 68 Službena web stranica za stipendije Türkiye Burslari, turkiyeburslari.gov.tr, 2014.


Ramazan Çokçevik računa da njihov program stipendiranja trenutno pomaže 500 studenata dodiplomaca i 750 studenata na nivou master programa. I, iako su njihove aktivnosti u BiH relativno ograničene na oblast obrazovnih programa, smatraju da se njihov rad u BiH suočava s određenim izazovima. Kao što kaže, bosanski studenti još uvijek moraju usavršiti određene vještine:

“Iako je bilo čak 100 pozicija za bosanskohercegovačke studente u 2013. godini, samo je 55 studenata iz BiH primljeno. Ovo je veliki kontrast u odnosu na Kosovo, gdje 100 do 120 studenata učestvuje u programu. Takav omjer je uzrokovan manjim brojem prijava iz BiH, i lošim kvalitetom prijava također.”69

Glavni cilj Ureda za BiH u okviru Predsjedništva za Turke u inostranstvu i srodne zajednice je da dalje promovira i prezentira svoje aktivnosti, uključujući i one u entitetu Republika Srpska. Kako kažu, većina aplikacija sada dolazi od bošnjačkih studenata. U cilju da ohrabre prijave iz cijele zemlje, organizirali su turneju po BiH prošle godine, putem koje su dodatno naglasili da je BiH kao cjelina njihova ciljna grupa, “ne samo jedan dio zemlje”:70

“Posjetili smo Sarajevo, Istočno Sarajevo i Banja Luku. Na Univerzitetu u Sarajevu približno 100 studenata je prisustvovalo prezentaciji, dok je u Republici Srpskoj taj broj bio mnogo manji – samo jedan student u Istočnom Sarajevu i nekih 15-20 studenata u Banja Luci.”71

Ista je situacija i s turskim jezikom. Većina koja podučava i uči turski jezik ostaje u granicama Federacije BiH. Koordinator kulturnih centara Yunus Emre za zemlje Balkana sa sjedištem u Ankari, Rahman Ademi, kaže:

“Također imamo poziv iz manjeg bosanskog entiteta [Republika Srpska] da i tamo počnemo s tečajevima turskog jezika. Poziv nije bio zvaničan, nije na papiru, ali je ipak indikativna činjenica da postoji interes za turski jezik u Republici Srpskoj.”72

Pa ipak, aktivnosti Turske u oblasti kulture u BiH ne završavaju se sa četiri organizacije koje su analizirane u gornjem tekstu. Pozicioniran negdje u sivoj zoni između investicija i promocije kulture također je angažman Turske u obrazovnom sektoru u BiH, a posebno s turskim školama, kao što su obrazovne institucije Bosna Sema.73

69 Populari intervju s Ramazanom Çokçevikem, šefom Ureda za BiH u okviru Predsjedništva za Turke u inostranstvu i srodne zajednice, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013. 70 Populari intervju s Ramazanom Çokçevikem, šefom Ureda za BiH u okviru Predsjedništva za Turke u inostranstvu i srodne zajednice, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013. 71 Populari intervju s Ramazanom Çokçevikem, šefom Ureda za BiH u okviru Predsjedništva za Turke u inostranstvu i srodne zajednice, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013.72 Populari intervju s Rahmanom Ademijem, koordinatorom kulturnih centara za zemlje Balkana, Centar Yunus Emre, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013. 73 Bosna Sema obrazovne institucije su dio globalne mreže škola koje vodi Gülenov pokret. Hizmet, kako je pokret poznat, predstavlja tranzicijsko religiozno i društveno grupiranje koje vodi turski islamski učenjak i propovjednik Fethullah Gülen, koji živi u samonametnutom egzilu u Pensilvaniji, SAD. Gülen je već godinama aktivno angažiran u diskusijama koje se odnose na budućnost turske države, i islama u modernom svijetu, dok je njegov pokret posebno aktivan u sektoru obrazovanja (sa školama u preko 140 zemalja), medijima, financijama, i zdravstvenim klinikama. Također postoje nagovještaji da pokret kontrolira veliki dio sistema turske policije i pravosuđa. Dugo vremena su Gülen i Erdoğanova proislamska AKP bili saveznici. Sredinom 2013. godine kada je Gülen otvoreno kritizirao Erdoğanovo postupanje sa demonstrantima u Gezi parku, počela se razvijati otvorena borba između njih, i nastavlja


Osnovane su davne 1998. godine sa ciljem da “pomognu i podrže obrazovni sistem u BiH”74 što ostvaruju kroz uspostavljanje 15 obrazovnih institucija u Sarajevu, Bihaću, Zenici, Tuzli i Mostaru, od predškolskih obrazovnih institucija do Internacionalnog univerziteta Burch, na kojem studira oko 500 studenata.75

Drugi primjer je Internacionalni univerzitet Sarajevo (IUS), kojeg je osnovala i djelomično ga financira Fondacija za razvoj obrazovanja Sarajevo koja je osnovana i registrirana kao zadužbina 2001. godine sa “jedinom svrhom da traži i stvara akademske, materijalne i pravne uvjete za napredovanje obrazovanja u BiH”76 što postižu vodeći IUS od 2004. godine. Sudeći prema njihovoj online prezentaciji, tamo studira skoro 1 400 studenata iz 25 različitih zemalja.

Pogled na dozvole za privremeni boravak koje je izdalo Ministarstvo sigurnosti BiH također sugerira da turski angažman u obrazovnim aktivnostima, posebno uspostavljanje privatnih škola u BiH, doprinosi većem prisustvu turskih državljana u BiH. Ukupno 2 360 registriranih turskih državljana čini oko jednu četvrtinu svih stranaca na privremenom boravku u BiH, i od tog broja, više od 1 362 (oko 58% svih turskih državljana u BiH) su dobili dozvolu za privremeni boravak na osnovu školovanja u BiH, dok je oko 700 turskih državljana (ili 30% njih) došlo u BiH zbog posla.77

Pored svih ovih dobro poznatih institucija, nepoznat broj turskih nevladinih organizacija/asocijacija78 u BiH također planira i organizira aktivnosti i događaje koji su posvećeni jačanju bosanskohercegovačke kulture. Jedan takav događaj održao se u aprilu u Sarajevu. NVO sa sjedištem u Sarajevu – Istanbul Centar za obrazovanje i kulturu i Agencija Eskişehir organizirali su javnu ceremoniju obrezivanja za 150 dječaka. Pod brendom očuvanja tradicije i povezivanja Turske i BiH, ceremonija je organizirana u Sarajevu,79 uz mnogo publiciteta. Iako ova tradicija zaista postoji kod Bošnjaka, ona se općenito držala privatnom u krugu porodice, radije nego da se od toga čini javni ili ritual kojeg podupire država. Postavlja se očito pitanje šta to znači za sekularnu državu, ili čak -- kakav je uticaj ovakvih događaja na bosanskohercegovački savremeni život. U pokušaju da se ovo shvati, u razmatranje se mora uzeti politika ovog značajnog saveza.

se do danas. U jesen 2013. godine, Erdoğan je optužio Gülena i njegove pristaše za stvaranje “države u državi”, i najavio je da će obrazovni centri koje vodi Gülenov pokret biti zatvoreni.74 Službena web stranica obrazovnih institucija Bosna Sema, O nama, www.bosnasema.ba. 75 Službena web stranica Internacionalnog univerziteta Burch, ibu.edu.ba.76 Službena web stranica Internacionalnog univerziteta Sarajevo, O nama – Fondacija za razvoj obrazovanja Sarajevo, www.ius.edu.ba.77 Ministarstvo sigurnosti BiH, Služba za poslove sa strancima, “Izvještaj o radu za period od 01.01. do 31.12.2013. godine”, Sarajevo, januar 2014. 78 Zbog nedostatka centralnog registra nevladinih organizacija/asocijacija u BiH, nije poznato koliko organizacija/asocijacija postoji, niti koja je misija i djelokrug aktivnosti tih subjekata. 79 Proslava koja se održala 6. jula 2013. godine u selu Lipnje u blizini Zvornika, označila je kraj projekta zajedničkog obrezivanja u Podrinju kojeg je implementirala NVO sa sjedištem u Sarajevu Istanbul Centar za kulturu i obrazovanje. Tokom projekta, 186 bošnjačkih dječaka je obrezano u periodu od nekoliko mjeseci u Janji, Sapni, Bratuncu i Zvorniku.


Politička romansaOd propasti Osmanskog carstva 1923. godine i 1980ih možemo govoriti samo o odnosima između Turske i Jugoslavije, čiji je BiH bila integralni dio. Čak iako su se dvije zemlje u osnovi nalazile u različitim blokovima,80 one su održavale službene odnose. Oni su održavani u granicama diplomatije na visokom nivou i bazirali su se na vrlo pragmatičnim uzajamnim sigurnosnim i ekonomskim interesima, izvan djelokruga religije ili kulture.

Tokom 1980ih kako se Hladni rat približavao svome kraju, bilateralni odnosi i njihova suština su se počeli mijenjati, prvenstveno uslijed procesa temeljne transformacije turske pozicije u okviru međunarodne zajednice. Međunarodna scena je tada svjedočila sporom uspinjanju Turske regionalnim i globalnim ljestvama te njenom interesu za susjedne zemlje i regije.81 Neposredno prije rata u BiH, ekonomski odnosi između Jugoslavije i Turske razvijali su se sa sve većim brojem poslovnih konferencija, a sastanci ekonomske komisije redovno su se održavali.82

Kad se rat rasplamsao, Turska je u početku bila snažan zagovornik integriteta Jugoslavije; međutim, ubrzo je postala svjesna nacionalističkih planova koji su stajali iza toga,83 i nakon mlake reakcije ostatka svijeta, preokrenula se u snažnog zagovornika nezavisnosti republika. Priznanje Slovenije, Makedonije, Hrvatske i BiH u paketu u februaru 1992. godine označio je prvu prekretnicu u odnosima između Turske i BiH. BiH, kao jedno od mjesta, gdje su bili pogođeni turski historijski interesi i gdje su muslimani bili unesrećeni, počela je da privlači posebno značajan dio pažnje koja je oživljavala stara osmanska sjećanja.

U periodu između 1992. – 1995. godine, u Turskoj su se promijenile četiri vlade, od kojih se svaka zadržala relativno kratak period.84 U turskom parlamentu održane su brojne sjednice posvećene situaciji u BiH čije diskusije su se često bavile intenzitetom turskog angažiranja u sukobu. Uprkos unutrašnjoj nestabilnosti i činjenici da su

80 Dok je Turska vodila izolacijsku politiku tokom Hladnog rata, naginjala je ka Zapadu. Najbolji primjer koji podupire ovu činjenicu je da se Turska priključila NATO-u već 1952. godine, što ju je učinilo najistočnijom članicom. Kao socijalističko/komunistička zemlja Jugoslavija je, s druge strane, bila saveznik Sovjetskog Saveza koji je 1955. godine bio glavni zagovarač uspostavljanja Varšavskog pakta, protivničkog saveza NATO-a. Jugoslavija se nikada nije pridružila, već je uspostavila Pokret nesvrstanih, i na taj način se distancirala od saveza sa bilo kojim od ova dva bloka. 81 F. Stephen Larrabee, Ian O. Lesser, “Turkish Foreign Policy in an Age of Uncertainty”, RAND, 2003.82 Ekinci, Didem, “The War in Bosnia and Herzegovina and Turkish Parliamentary Debates (1992—1995): A Constructivist Approach”, Uluslararası İlişkiler, Volume 6, No 22 (ljeto, 2009.), str. 37-60.83 Turska je podržavala integritet Jugoslavije u inicijalnim fazama sukoba. Kako međunarodni napori nisu uspjeli da održe teritorijalni integritet Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Turska je pokušala uspostaviti prijateljske odnose sa novouspostavljenim zemljama. Međutim, s početkom rata u BiH, jedan od glavnih ciljeva turske vanjske politike bio je da igra važnu ulogu u rješavanju sukoba, jasno diferencirajući agresora i žrtvu. Za više detalja o turskoj vanjskoj politici prema sukobu koji se dešavao u bivšim republikama Jugoslavije tokom 1990ih u: Demirtas-Coskun, B., “Turkish Foreign Policy toward the Conflicts in the Former Yugoslavia: A Search for Reconstruction of State Identity?” 2007. Dokument je prezentiran na godišnjem sastanku Asocijacije međunarodnih studija na 48. godišnjoj konvenciji, Hilton Chicago, Chicago, Il, SAD.84 1) Od 20. novembra 1991. do 25. juna 1993., 7. Demirelova vlada (49. vlada), koja se sastojala od koalicije Stranke pravog puta (TPP, desni centar) i Socijalističke demokratske narodne stranke (SDPP, lijevi centar), bila je na vlasti. 2) od 25. juna 1993. do 5. oktobra 1995., 1. Çillerova vlada (50. vlada), koja se sastojala od iste koalicije kao u prethodnom mandatu (nakon što se SDPP pridružio Republikanskoj narodnoj partiji (RPP, lijevi centar) 18. februara 1995. godine, počela je koalicija TPP – RPP). 3) Od oktobra 1995. godine do 30. oktobra 1995. godine (51. vlada), 2. Çillerova vlada, tj. TPP vlada. 4) Od 30. oktobra 1995. godine do 6. marta 1996. godine (52. vlada), 3. Çillerova vlada, koalicija TPP i RPP.


opozicione stranke zagovarale unilateralnu intervenciju u BiH, turska vanjska politika ostala je u skladu s obavezama članice NATO-a, i nije se temeljila isključivo na suosjećanju s braćom muslimanima ili nacionalističkim identitetima. Posrednička (šatl) diplomatija, brojne međunarodne konferencije, sastanci koji su se održavali širom svijeta i pozivi Turske za multilateralnom intervencijom bili su glavni alati Turske u to vrijeme.

Iako je Turska pokušala da ne stvara raskol u svojim odnosima sa Srbijom, ona je 1992. godine, na primjer, zajedno sa SAD-om pogurala usvajanje rezolucije koja je jasno definirala Srbe kao agresore, a bosanskohercegovačke muslimane kao žrtve,85 što je kasnije ponovo uticalo na različite načine na koje etničke grupe u BiH prihvataju vanjsku politiku Turske. Međutim, rat je zaista stavio BiH na tursku mapu.

“Nakon saznanja o svim zvjerstvima koja su počinjena u BiH, Turska je postala vrlo emotivna, i osjetljivost javnosti je bila vrlo izražena prema bosanskom pitanju. Turci su razvili emotivni pristup prema Bosni. Različiti ideološki krugovi bili su svjesni problema u Bosni i Hercegovini i obratili su pažnju na to. Od tada, BiH zaokuplja veliki dio turske pažnje.”86

Kada su se konačno odazvali pozivima za vojnu intervenciju velikih razmjera u BiH, Turska je također uzela aktivnu ulogu u njima. NATO-ovoj operaciji “Namjerna sila” (Operation Deliberate Force) koja je za cilj imala mete bosanskih Srba i koja je konačno uzletjela krajem augusta 1995. godine također su se pridružili turski ratni avioni F-16. Otprilike u to vrijeme, međunarodna zajednica počela je posmatrati Tursku kao glavnog saveznika bosanskohercegovačkih muslimana. Kada je, na primjer, predsjednik BiH, Alija Izetbegović, posjetio Ankaru tokom vojnih operacija 4. septembra 1995. godine i susreo se tom prilikom sa zamjenikom državnog sekretara SAD-a, Richardom Holbrookom, ovaj je naglasio da mirovne operacije zahtijevaju učešće Turske. U isto vrijeme, također je saopćeno da SAD želi da baš Turska bude instrument poluge za Bošnjake u pokretanju mirovnih pregovora.87

Dok su Turci tek počinjali da razvijaju posebne odnose sa BiH ili centrom Balkana kako su je nazivali,88 i dok su ih svi počeli posmatrati kao posebnog saveznika, oni su imali malo saznanja o ovoj zemlji ili su imali poprilično ograničeno viđenje o njoj, a koje se temeljilo na njihovom vlastitom tumačenju historije. Orhan Dede iz turskog think tanka Bilgesam govori o tome kako su do kraja rata u BiH, turske novine pogrešno smatrale da su Bosanci i Hercegovci turkijski narod:

85 Ekinci, Didem, “The War in Bosnia and Herzegovina and Turkish Parliamentary Debates (1992—1995): A Constructivist Approach”, Uluslararası İlişkiler, Volume 6, No 22 (ljeto, 2009.), str. 37-60.86 Populari intervju s Orhanom Dedeom, koordinatorom međunarodnih odnosa u Centru mudrih ljudi za strateške studije (BILGESAM), Istanbul, Turska, 24. oktobra 2013. 87 Ekinci, Didem, “The War in Bosnia and Herzegovina and Turkish Parliamentary Debates (1992—1995): A Constructivist Approach”, Uluslararası İlişkiler, Volume 6, No 22 (ljeto, 2009.), str. 37-60.88 Balkan je posmatran kao “Bosna i ostatak Balkana” iz zvanične turske perspektiva tokom rata kao što je rečeno u: Ekinci, Didem, “The War in Bosnia and Herzegovina and Turkish Parliamentary Debates (1992—1995): A Constructivist Approach”, Uluslararası İlişkiler, Volume 6, No 22 (ljeto, 2009.), str. 37-60.


“Tokom 1992. ili 1993. godine, dnevne novine Sabah, počele su promociju novih nezavisnih država i u novinama su objavljivali zastave novoformiranih turkijskih država. Željeli su promovirati svoju nanovo pronađenu braću, i objavljivali su zastave uglavnom novih država u Centralnoj Aziji, poput Azerbejdžana, ali su također uključili i bosanskohercegovačku zastavu! […] To je percepcija u Turskoj: Bosna je turkijska89 država u etničkom smislu.”90

Nedostatak znanja objašnjava se činjenicom da su ove dvije zemlje imale ograničene kontakte do tada. Međutim, nakon rata, intenzitet odnosa neuporedivo se povećao.

Tokom rata, mnogo je napora bilo koncentrirano i na omogućavanje sigurne isporuke humanitarne pomoći ljudima kojima je bila potrebna, ali nakon rata ovaj napor se polako usmjeravao ka dugoročnijim ciljevima orijentiranim na obnovu. U okviru Programa prioriteta rekonstrukcije i obnove 1996. godine, Turska je, na primjer, dodijelila 39,8 miliona eura ili oko desetinu iznosa kojeg je dodijelila Evropska zajednica,91 za ekonomsku obnovu i razvoj vladinih struktura nakon rata. Pristup postratne rekonstrukcije se do određene mjere zadržao do danas u formi projekata koje implementiraju Diyanet i TIKA. Neki bi mogli ustvrditi da turski osjećaj krivice zbog toga što nisu mogli učiniti više da spriječe zločine koji su se dešavali, predstavlja ovdje odlučujući faktor.92

Međutim, i postratni napori uloženi u obnovu također su dio veće zagonetke: novi pravac turske vanjske politike pod vodstvom ministra vanjskih poslova Ismaila Cema (Demokratska lijeva stranka, DSP). Ministar vanjskih poslova Turske u periodu od 1997. do 2002. godine, postavio je temelje politici koju je kasnije u potpunosti razvio Ahmet Davutoğlu - “nula problema sa susjedima”.93

“Kada sam došao u Ministarstvo shvatio sam da naši odnosi s mnogim našim susjedima nisu dobri, i mislio sam da barem jedan dio krivice mora biti na nama. Usvojili smo princip gdje bismo, za svaki pozitivan korak koji susjedi naprave ka Turskoj, reagirali sa dva pozitivna koraka.”94

Dakle, razlog što se BiH sve više penjala u sami vrh turske agende nije bilo isključivo altruistički, da se zaštite interesi srodnika, već prvenstveno u svrhu demonstriranja i izgradnje turske moći i njene uloge u regiji.95

89 Turkijski narod je etno-lingvistička grupa, koja naseljava sjevernu, istočnu, centralnu i zapadnu Aziju, sjeveroistočnu Kinu, i također dijelove istočne Evrope. Oni obuhvataju, na primjer Turke, Azerbejdžance, Turkmene, Kazahstance, Uzbekistance, itd. 90 Populari intervju s Orhanom Dedeom, koordinatorom međunarodnih odnosa u Centru mudrih ljudi za strateške studije (BILGESAM), Istanbul, Turska, 24. oktobra 2013. 91 Bosanska mirovna operacija: Progres ka postizanju ciljeva Daytonskog sporazuma, US Government Accountability Office, 5. maja 1997.92 Populari intervju s predstavnicama Fondacije za politička, ekonomska i društvena istraživanja (SETA): Mehmetom Özkanom i Mehmetom Ugurom Ekinciem, obojica istraživači u Odjelu za istraživanje vanjske politike u okviru SETA-a, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013.93 Prema riječima turskog ministra vanjskih poslova, diskurs “nula problema sa susjedima” je slogan koji sažima očekivanja Turske u pogledu njenih odnosa sa susjednim zemljama. Turska želi eliminirati sve probleme iz svojih odnosa sa susjedima ili barem smanjiti ih što je više moguće. 94 Ismail Cem, ministar vanjskih poslova Turske u dvije različite vlade (između 1997. – 2002. godine), u svojoj knjizi koja je posthumno objavljena u Istanbulu 2009. godine pod nazivom “Türkiye, Avrupa, Avrasya”. 95 F. Stephen Larrabee, Ian O. Lesser, “Turkish Foreign Policy in an Age of Uncertainty”, RAND, 2003.


BiH kao turska ispostava Kada je ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoğlu preuzeo dužnost 2009. godine kao dio AKP-ove vlade,96 temelji emotivnih i srdačnih odnosa između BiH i Turske već su bili položeni. Davutoğlu je već bio arhitekt vanjske politike Turske zahvaljujući svojim prethodnim pozicijama akademika i glavnog savjetnika premijera. Njegova najznačajnija teoretska analiza o vanjskoj politici Turske objavljena je 2001. godine pod nazivom Strateška dubina (Strategic Depth) u kojoj je predložio novi odnos sa neposrednim susjedima Turske, što korespondira historijskoj i geopolitičkoj dimenziji moderne Turske, i nadograđuje se na njenu osmansku prošlost.

Naslovna stranica originalnog turskog izdanja Strateške

dubine autora Ahmeta Davutoğlua; Izvor: newtimes.az

Smatrana “doktrinarnim manifestom, ako ne i samom Biblijom,” knjiga Strateška dubina, autora Ahmeta Davutoğlua, objavljena je 2001. godine, kada je Davutoğlu još radio kao profesor na privatnom Univerzitetu Beykent u Istanbulu. Nedovoljno zapažena u to vrijeme, knjiga je na početku planirana kao dio serije od četiri knjige, a ovu bi slijedile filozofske, historijske, i kulturološke dubine. Iako se danas opisuje kao “izuzetno uticajna” ili čak “inspirativna” njene 563 stranice jedva da su prevedene na druge svjetske jezike. Cijela knjiga je dostupna na grčkom i arapskom, dok su samo određeni dijelovi prevedeni, na primjer, na engleski. Ovi fragmenti Strateške dubine energično se distribuiraju među ambasadorima u Ankari koji bi trebali shvatiti temelje turske uloge u međunarodnoj sferi, a i redovno ih citiraju dužnosnici turske vlade.

On se bavi isključivo Balkanom u okviru dva poglavlja koja obuhvataju približno 35 stranica. Za Davutoğlua, poveznice sa turskom politikom na Balkanu i njenim značajem su lokalne muslimanske zajednice:

“Osnovu političkog uticaja Turske na Balkanu čine ostaci iz osmanskog perioda, muslimanske zajednice […] Prije svega, prirodni saveznici Turske su dvije zemlje sa muslimanskom većinom [BiH i Albanija].97 Sada se javila volja da se ova historijska akumulacija pretvori u prirodnog saveznika.”98

Ukoliko ne bi preuzela “aktivnu politiku na Balkanu,” Turska bi prepustila svoj položaj Grčkoj i Rusiji koje će iskoristiti svoj pravoslavni/slavenski uticaj. Ono što je Davutoğlu uvidio da nedostaje je strategija koja obuhvata susjedne zemlje, što bi,

96 AKP ima apsolutnu većinu od 2002. godine. 97 Suprotno izjavi Davutoğlua, muslimani u BiH su samo prosta većina sa približno 40%. Uzeto zajedno, u BiH ima više kršćana sa 46% (31% Srba-pravoslavaca, i 15 % Hrvata-katolika). 98 Ahmet Davutoğlu, Strategic Depth: International Position of Turkey, Kültur Yayınları Istanbul, 2001., str. 123.


kako on kaže, Turska trebala imati kao regionalni lider. Uostalom, on je ubijeđen da je i Turska balkanska zemlja,99 čak štaviše, jedina zemlja sa tako višesmjernom vanjskom politikom. Bez snažnog turskog prisustva, “kriza na Balkanu bi se gotovo pretvorila u pokret s ciljem uništenja islama i osmanskog identiteta.”100

Turska mora djelovati kao prirodni zaštitnik, i mora čvrsto stajati na strani muslimanskih zajednica na Balkanu. Pod tim, on posebno misli na Bošnjake i Albance kao “dvije osnovne grupe podrške tradicionalnoj osmansko-turskoj politici na Balkanu,” a njihova podrška bi također povećala tursku sferu moći i kontrole. Davutoğlu osuđuje činjenicu da su ove dvije muslimanske zajednice izdvojene kao ekstremističke:

“Srbi predstavljaju one koji se bore protiv njih kao predstavnike fundamentalnog islama u dvije regije [Bosna, Kosovo].”101

Uprkos demonizaciji islama, Davutoğlu je zadovoljan što su ova dva naroda dobili države nakon završetka komunističke ere koje su bliže njihovoj kulturnoj prošlosti. Ovo također nosi dosta težine i za stabilnost same Turske, jer “dokle god Albanci i Bošnjaci nisu stabilni ni uticajni na Balkanu, ni za Tursku nije moguće da se osjeća lagodno u Istočnoj Trakiji i Anadoliji.”102

Konačno, Davutoğlu posebnu pažnju posvećuje BiH, ocjenjujući da je zemlja “napredna politička, ekonomska i kulturna ispostava Turske koja dopire do Centralne Evrope.”103 Dakle, aktivnosti i projekti koje Turska implementira pod okriljem kulture zapravo se koriste kao vrlo snažan instrument.104

Davutoğluova strategija turske vanjske politike u BiH se odvija prema knjizi, i u osnovi je usmjerena na pridobijanje “srca i uma”105 ne samo bosanskohercegovačkih političara, već i javnosti općenito. Kulturna diplomatija Turske u BiH se stoga dosta razlikuje od tradicionalnih formalnih diplomatskih aktivnosti na visokom nivou koje često nisu u formi koja je izložena javnosti. Savjetnik turskog premijera, Cemalettin Haşimi, priznaje da su projekti u oblasti kulture koje implementira TIKA ili centri Yunus Emre vrlo vidljivi – i stoga efektivni.106 Fokusirajući se na kulturu i meku moć, Turska je izabrala put kojim sporo, ali sigurno, gradi i promovira bolji imidž i vidljivost, te na taj način jača svoju moć.

BiH je posebna i zbog činjenice da se nalazi na vrlo važnoj granici. Davutoğlu povlači liniju: Bihać - Centralna Bosna - Istočna Bosna - Sandžak - Kosovo - Albanija - Makedonija - Kircaali - Zapadna Trakeja - Istočna Trakeja, i to naziva “turskom linijom života geopolitike i geokulture Balkana.”107

99 Ibid., str. 319.100 Ibid., str. 315.101 Ibid., str. 316.102 Ibid., str. 317.103 Ibid., str. 317.104 Populari intervju s predstavnicama Fondacije za politička, ekonomska i društvena istraživanja (SETA): Mehmetom Özkanom, i Mehmetom Ugurom Ekinciem, obojica istraživači u Odjelu za istraživanje vanjske politike u okviru SETA-a, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013. 105 Joseph Nye o mekoj moći (soft power) u članku za Democracy: A Journal of Ideas, pod nazivom “Smart Power: In search of the balance between hard and soft power,“ jesen 2006. democracyjournal.org 106 Populari intervju s Cemalettinom Haşimiem, savjetnikom turskog premijera i direktorom Ureda za javnu diplomatiju, Ankara, Turska, 22. oktobra 2013.107 Ahmet Davutoğlu, Strategic Depth: International Position of Turkey, Kültur Yayınları Istanbul, 2001.


Upravo ove podjele koje Davutoğlu uvodi, često nameću prepreke ili čak prijetnje za stvaranje jedinstvenog pristupa vanjskoj politici u BiH. U godinama nakon objavljivanja Strateške dubine, novoosnovana AKP objavila je svoj prvi partijski program, koji je u skladu sa Davutoğluovim manifestom naveo da će Turska “razviti, i ako je neophodno, preoblikovati politiku na Balkanu, u svjetlu naših historijskih, kulturoloških i ekonomskih odnosa sa zemljama regije.”108 Stoga, Davutoğlu često upućuje na potrebu saradnje sa svim etničkim grupama:

“Kao Republika Turska, željeli bismo izgraditi novu regiju Balkana koja će se temeljiti na političkom dijalogu, ekonomskoj međuovisnosti, saradnji i integraciji, te kulturnoj harmoniji i toleranciji. To je bio osmanski Balkan, i mi se nadamo da ćemo ponovo uspostaviti duh tog Balkana.”109

Pored izjava koje tvrde da bi trebalo jačati saradnju među svima, retorika i dalje počiva na osmanskoj historiji i odnosima u oblasti kulture, što nosi rizik da sve strane u BiH neće dobiti isti dio kolača. Sa željom da ode i korak dalje, Davutoğlu je predložio osnivanje balkanskog UNESCO-a da bi se zajednički zaštitilo kulturno nasljeđe, jer je tokom “kulturnog masakra”110 u BiH “osmansko-tursko kulturno nasljeđe pretrpjelo najveće štete.”111

Iako Turci tvrde da im je cilj da podjednako rade sa svim etničkim grupama u BiH, to se ne ogleda u praksi. Do sada su svi napori za saradnju ostali ograničeni uglavnom na bošnjačku stranu. 90-95% projektnih aplikacija koje se dostavljaju TIKA-i došle su iz Federacije BiH, a aplicirali su Bošnjaci. Aludirajući na tri različita čitanja historije i kulture u BiH, Zülküf Oruç kaže “to je realnost i ona ima svoje razloge”.112 Interesantno, predstavnik Srba u Predsjedništvu BiH, Nebojša Radmanović, ima samo riječi hvale za turske inicijative u području kulture u BiH. Čak iako mu se čini da se Turci fokusiraju više na kulturu i historiju nego na razvoj, on ističe projekat obnove Višegradskog mosta kao model za razumijevanje turske pomoći u kulturi – za njega je to “most u Republici Srpskoj, svjetsko nasljeđe, i to bi trebalo posmatrati na taj način,”113 prije nego svoditi to na svakodnevnu politiku i jednostavno etiketirati kao demonstriranje turskih ekspanzionističkih ciljeva.

Nebojša Radmanović zaista ističe da je isključivo pravo Turske da odredi svoje prioritete u smislu aktivnosti u BiH. U skladu s tim, Turska također snažno podržava euro-atlantske integracije u BiH, što ukazuje na činjenicu da postoji nešto više od kulture u tim odnosima. Turski predsjednik Abdullah Gül voli vrlo često naglasiti ovaj aspekt. Tokom jedne od svojih posjeta BiH naglasio je da BiH treba da napreduje na svom put ka EU i NATO-u:

108 Program AK stranke, akparti.org.tr109 U govoru Ahmeta Davutoğlua, ministra vanjskih poslova Republike Turske, tokom Međunarodne konferencije koju su zajednički organizirali Centar za civilizaciju Balkana (Balmed); Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA); Centar za napredne studije – Sarajevo (CNS) na temu: “Osmansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas” u oktobru 2009. godine u Sarajevu, i kasnije objavljeno od strane Centra za civilizaciju Balkanu kao Zbornik radova sa konferencije pod istim nazivom.110 Ibid.111 Ibid.112 Populari intervju s dr. Zülküfom Oruçem, koordinatorom Ureda TIKA u BiH, Sarajevo, BiH, 26. augusta 2013.113 Populari intervju s Nebojšom Radmanovićem, srpskim članom Predsjedništva BiH, Sarajevo, BiH, 28. augusta 2013.


“Jednom kada postane članica ovih institucija, [BiH] će biti mnogo vrjednija, i njena budućnost će biti određenija i svjetlija pod okriljem NATO-a i EU, a time će podići svoje standarde do nivoa EU.”114

Davutoğlu je kao glavni akter u Turskoj isto tako svjestan da i Turska također treba da sarađuje sa i da djeluje kroz međunarodne institucije. Turska politička elita vjeruje da je NATO najpogodnija institucija za tretiranje problema na Balkanu (i Bliskom Istoku). Yasemin Eralp, prva savjetnica u Ambasadi Republike Turske u Sarajevu, ponosno ističe:

“[Turska] ambasada se ne bavi samo bilateralnim pitanjima, već i multilateralnim također. Mi podržavamo integraciju BiH u NATO. Mi smo kontakt tačka za NATO.”115

To znači da Turska djeluje kao mentor i fokalna je tačka u okviru NATO-a za pružanje podrške bosanskohercegovačkom partnerstvu i pridruživanju ovoj organizaciji. Iako članica NATO-a preuzima tu ulogu na period od samo godinu dana, Turska je, na temelju svog eksplicitno izraženog snažnog interesa, mogla zadržati ovu ulogu dvije uzastopne godine,116 što govori o važnosti koju pripisuje NATO-u kao forumu za bilateralnu saradnju.

U istom stilu, Turska, koja nije članica EU, i njeni visoki dužnosnici nikada ne zaboravljaju da podrže BiH na njenom putu ka EU. Diplomatsko osoblje u Ambasadi Turske u Sarajevu također naglašava:

“Iako Turska nije država članica EU, ona je snažno povezana sa EU putem sporazuma o pridruživanju i kroz učešće u Vijeću Evrope. Reforme kroz koje je prošla Turska zahvaljujući EU imaju pozitivan učinak na cijelo društvo. […] Voljeli bismo vidjeti BiH u EU.”117

Izvan evropskog konteksta, Turci smatraju da je njihov angažman u BiH kroz djelovanje u okviru OIC-a (Organizacija islamske saradnje)118 važan. U okviru OIC-a, Turci mogu progurati svoje interese samo indirektno pod okriljem pitanja od šireg interesa za islamski svijet. Najistaknutiji forum za promicanje programa OIC-a u BiH je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira,119 gdje Turska djeluje kao predstavnik OIC-a.

114 Abdullah Gül, predsjednik Republike Turske, u svom govoru na Tursko-bosanskohercegovačkom forumu Sarajevo, BiH, februar 2010. 115 Populari intervju s Yaseminom Eralpom, prvom savjetnicom u Ambasadi Republike Turske u BiH, Sarajevo, BiH, 6. decembra 2012. 116 Populari intervju s Mensurom Jusićem, šefom Odjela za Centralnu i Istočnu Evropu, i Nikolom Đukićem, savjetnikom za Tursku u istom odjelu Ministarstva vanjskih poslova BiH, Sarajevo, BiH, 25. februara, 2014. 117 Populari intervju s Yaseminom Eralpom, prvom savjetnicom u Ambasadi Turske u BiH, Sarajevo, BiH, 6. decembra 2012. 118 Prema službenoj web stranici Organizacije islamske saradnje (OIC) (ranije Organizacija islamske konferencije), je druga po veličini međuvladina organizacija poslije Ujedinjenih nacija koja ima članstvo od 57 država rasprostranjenih na četiri kontinenta. Organizacija je kolektivni glas muslimanskog svijeta, koja osigurava da se čuvaju i štite interesi muslimanskog svijeta u duhu promoviranja međunarodnog mira i harmonije među različitim narodima u svijetu. Organizacija je osnovana prema odluci historijskog samita koji se održao u Rabatu, Kraljevina Maroko, 25. septembra 1969. godine. Od 1994. godine, BiH je prije zemlja posmatrač nego zemlja članica, dok je Turska punopravna članica OIC-a od 1969. godine. 119 Vijeće za implementaciju mira (PIC) obuhvata 55 zemalja i agencija koje podržavaju bosanskohercegovački mirovni proces. Njegov Upravni odbor ima konkretan mandat da nadgleda implementaciju Daytonskog mirovnog sporazuma i da pruža političke smjernice Visokom predstavniku. Ima 11 članova, od kojih je jedan i OIC, koji zastupa


Tokom sastanaka, Turska se u toj ulozi obično priklanja programu bošnjačkih lidera, što se podudara s programom OIC-a. Primjer jednog takvog pitanja koje se često nalazi na stolu je teritorijalni integritet zemlje. Davutoğlu uvijek naglašava važnost tog pitanja te činjenicu da Turska ozbiljno uzima svoje učešće u zastupanju interesa OIC-a:

“Za nas je to pitanje života i smrti, jako je važno. Teritorijalni integritet BiH je podjednako važan za nas kao i teritorijalni integritet Turske. Prosperitet i sigurnost Sarajeva su podjednako važni kao sigurnost i prosperitet Istanbula.”120

I dok se BiH sa naizgled specijalnim tretmanom čini kao plodonosan model Davutoğluove bilateralne strategije, rezultati turske politike u regiji tek treba da se vide. Tokom posljednje tri godine turski uticaj na Balkanu prvenstveno se temeljio na tzv. trilateralama.

Iako zamišljeni da reafirmiraju turski uticaj na Balkanu, a posebno, da doprinesu povezivanju zemalja u regiji, ovi trilateralni sastanci nisu nikad ni zamišljeni da potraju. Sastanci sa hrvatskim partnerima ustvari nikada nisu postigli nešto značajno jer se Hrvatska kretala ka EU.121 Trilateralni sastanci sa Srbijom su prezentirani kao mnogo važniji budući da su mnogi razgovori bili usmjereni na ekonomske odnose i poboljšanje saradnje u toj oblasti.122 Pa ipak, čini se da su stvarni rezultati uglavnom bili u domenu politike. Prva savjetnica u Ambasadi Turske u Sarajevu objašnjava:

“Ne postoji način da se mjeri učinak trilateralnih sastanaka, i njihova svrha je da se kreira dobra atmosfera i osnaži dijalog.”123

Međutim, jedan od najuspješnijih napora kojeg Turci predstavljaju je imenovanje ambasadora BiH u Srbiji 2010. godine. Uslijedilo je nakon žestokih političkih rasprava, koje datiraju još od rata 1990ih, i trajalo je skoro tri godine tokom kojih BiH nije imala ni jednog diplomatskog predstavnika u susjednoj zemlji. Međutim, srpski član Predsjedništva BiH, Nebojša Radmanović, ne pripisuje angažmanu Turske ovaj povoljan razvoj događaja i otopljavanje odnosa između dvije zemlje:

Turska. 120 U govoru Ahmeta Davutoğlua, ministra vanjskih poslova Republike Turske, tokom Međunarodne konferencije koju su zajednički organizirali Centar za civilizaciju Balkana (Balmed); Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA); Centar za napredne studije – Sarajevo (CNS) na temu: “Osmansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas” u oktobru 2009. godine u Sarajevu, i kasnije objavljeno od strane Centra za civilizaciju na Balkanu kao Zbornik radova sa konferencije pod istim nazivom. 121 Populari intervju s Mensurom Jusićem, šefom Odjela za Centralnu i Istočnu Evropu, i Nikolom Đukićem, savjetnikom za Tursku u istom odjelu Ministarstva vanjskih poslova BiH, Sarajevo, BiH, 25. februara, 2014. 122 Pogledati, na primjer, Deklaraciju sa samita u Ankari, sa Trećeg trilateralnog samita predsjednika Turske, Bosne i Hercegovine i Srbije koji je održan u Ankari od 14. – 15. maja, 2013. godine. Deklaracija je dostupna na: www.mfa.gov.tr123 Populari intervju s Yaseminom Eralpom, prvom savjetnicom u Ambasadi Republike Turske u BiH, Sarajevo, BiH, 6. decembra 2012.


“Ne mislim da je [...] Srbija popustila pred turskim uticajem [u ovom slučaju], već prije mislim da je to bila želja tadašnjeg rukovodstva Srbije da bude dobra sa svima u okruženju. Boris [Tadić] je tada trčao u Hrvatsku, bez obzira na sve napade koji su dolazili iz Hrvatske, i to je bio jedan koncept otvorenosti Srbije prema svijetu, susjedima i prema Turskoj. Turska je iskoristila tu želju za dobrim odnosima.” 124

Bez obzira na sporne političke i upitne ekonomske rezultate, ova inicijativa se nedavno okončala, uglavnom uslijed neadekvatne retorike koju su koristili turski zvaničnici u regiji. U oktobru 2013. godine, predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, otkazao je najavljeni trilateralni sastanak kao odgovor na Erdoğanovu izjavu koju je dao u Prizrenu (Kosovo), u kojoj je istakao: “Kosovo je Turska i Turska je Kosovo”.125 Imajući na umu kako je još uvijek krhko i osjetljivo pitanje Kosova, Nikolić je izjavu snažno ocijenio kao “agresiju bez oružja”,126 i zamrznuo je učešće svoje zemlje na trilateralnim sastancima.

Dok se ne riješi ovaj spor, trilateralni sastanci neće više biti čak ni alat za relaksiranje odnosa u regiji, a kamoli išta više od toga. Ako će se trilateralni sastanci koristiti kao sredstvo za podgrijavanje tenzija u regiji, bit će potreban jasniji i taktičniji plan u pogledu toga kako će se nastaviti s tim sastancima. Međutim, u međuvremenu, na bilateralnoj osnovi BiH i dalje salijeću turski državni predstavnici koji stalno ponavljaju da je ekonomski progres između dvije zemlje najistaknutija tema.

Sentimentalna diplomatijaIako je u javnosti malo poznato, vanjska politika BiH se temelji na jednom dokumentu koji potiče iz 2003. godine pod nazivom: “Opći pravci i prioriteti za provođenje vanjske politike BiH”. Dokument od četiri stranice, kojeg je izradilo tročlano Predsjedništvo BiH prije više od jedne decenije, do danas služi kao ključni okvir za bosanskohercegovačke odnose s ostatkom svijeta.

BiH trenutno nema u primjeni zakone127 ili relevantne podzakonske akte o vanjskoj politici, tako da je Ustav BiH jedini relevantan zakonodavni dokument u ovom kontekstu. Napisan 1995. godine128 on daje glavnu nadležnost u domeni vanjske politike izvršnim tijelima: Predsjedništvu BiH,129 i Vijeću ministara BiH, ili tačnije

124 Populari intervju s Nebojšom Radmanovićem, srpskim članom Predsjedništva BiH, Sarajevo 28. augusta 2013. 125 Recep Tayyip Erdoğan tokom posjete Prizrenu, Kosovo u oktobru 2013. godine izjavio je: “Mi svi pripadamo istoj historiji, zajedničkoj kulturu, zajedničkoj civilizaciji; mi smo ljudi koji su braća po toj strukturi. Ne zaboravite, Turska je Kosovo, Kosovo je Turska!” i dodao je da se “osjeća kao kod kuće” kada je na Kosovu. To je potaklo bijes među političarima u Srbiji, al-monitor.com, 28. oktobra 2013.126 Predsjednik Republike Srbije, Tomislav Nikolić, koristio je frazu da objasni kako on vidi izjave turskog premijera Recepa Tayyipa Erdoğana da je “Turska Kosovo, Kosovo je Turska” u Prizrenu, Kosovo, u oktobru 2013. 127 1992. godine kada je BiH još uvijek bila republika, usvojen je Zakon o vršenju vanjskih poslova, i do danas nije izmijenjen. Efektivno, BiH nema ni jedan relevantan zakon ili osnovu koja bi odredila vođenje i formiranje njene vanjske politike. Za dodatne analize pogledati: Adis Arapović, Foreign Policy of Bosnia and Herzegovina: Determinants and Perspectives, Centar civilnih inicijativa i Fakultet političkih nauka, Tuzla i Sarajevo, 2010.128 Ustav BiH je zapravo Aneks 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, također poznat kao Daytonski sporazum, potpisan 14. decembra 1995. godine. 129 U skladu sa članom III, stav 1, tačka b), Ustava BiH, vanjska politika je u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovina na državnom nivou; i u skladu sa članom V, stav 3, tačka a) Ustava, Predsjedništvo BiH je odgovorno za “vođenje


Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Parlamentarna skupština BiH, tj. njeni relevantni odbori, također učestvuju u ciklusima kreiranja vanjske politike, iako su do sada bili uključeni u konsultacije i procese monitoringa u vrlo ograničenoj mjeri.130

Pored nepostojanja koordiniranog pristupa, takva kompleksna struktura neizbježno kreira vrlo neujednačenu ravnotežu moći između uključenih aktera. Amer Kapetanović, sadašnji pomoćnik ministra vanjskih poslova zadužen za bilateralne odnose, u svojoj smisleno nazvanoj knjizi “(Vanjska politika BiH): Između izazova i slabosti” navodi da je Predsjedništvo najjači akter. Ali, također i jedan od glavnih izvora problema u vanjskoj politici BiH:

“Jedan od osnovnih razloga leži u strukturi kolektivnog šefa države koja je, nažalost, razbijena na tri zasebne etničke komponente okupljene oko kabineta članova Predsjedništva.”131

Odražavajući u znatnoj mjeri domaću politiku,132 vanjska politika BiH na sličan način pati od duboke “krize identiteta”.133 Ona se definira, implementira i komunicira kroz najmanje tri kanala i u tri pravca. To ostavlja mnogo prostora za improvizaciju, proizvoljne i trenutne interese – i, ponovo, emocije. I u tom pogledu, bilateralni odnosi s Turskom nisu nikakav izuzetak.

Pregled institucija na najvišem državnom nivou pokazuje da bošnjački dužnosnici dominiraju odnosima sa svojim turskim partnerima. Sva tri člana Predsjedništva BiH na retoričkom nivou se slažu da su bilateralni odnosi između BiH i Turske dobri, snažni i da se stalno poboljšavaju.134 U praksi, svi oni se susreću jedni s drugima i razgovaraju o pitanjima iz oblasti kulture, politike i ekonomije. Međutim, tri člana Predsjedništva samo su rijetko zajedno u interakciji s turskim partnerima; od kraja 2010. godine kada su sadašnji članovi Predsjedništva preuzeli dužnost, zajednički sastanak se održao samo četiri puta, od toga dva u okviru trilateralnih sastanaka sa srbijanskim i turskim šefovima država.

Tokom istog vremenskog perioda, svaki od njih je prisustvovao individualno sastancima s turskim kolegama. Prema podacima sa web stranice Predsjedništva BiH, u više od tri godine, Nebojša Radmanović, član Predsjedništva iz Republike Srpske, prisustvovao je na tri formalna sastanka, dok je Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva, održao četiri zvanična sastanka s turskim partnerima. Istovremeno,

vanjske politike Bosne i Hercegovine”. 130 Amer Kapetanović, (Vanjska politika BiH): između izazova i slabosti, Buybook, Sarajevo, 2005., str. 115. 131 Ibid., str. 113.132 Adis Arapović, Foreign Policy of Bosnia and Herzegovina: Determinants and Perspectives, Centar civilnih inicijativa i Fakultet političkih nauka, Tuzla i Sarajevo, 2010.133 Amer Kapetanović, (Vanjska politika BiH): između izazova i slabosti, Buybook, Sarajevo, 2005., Uvod, p. I.134 Tokom sastanka između Nebojše Radmanovića i ambasadora Turske u BiH Ahmeta Yildiza (30. marta 2013. godine u Sarajevu), sagovornici su ocijenili bilateralne odnose između Turske i BIH kao “vrlo dobre”, a Radmanović je izrazio svoje zadovoljstvo veoma pozitivnim ekonomskim odnosima između dvije zemlje. Bakir Izetbegović tokom jedne od brojnih prilika, na primjer, za vrijeme svog “dugog i prijateljskog” sastanka sa turskim predsjednikom Abdullahom Gülom (4. januara 2013. godine) izrazio je zadovoljstvo saradnjom između dvije zemlje u različitim oblastima. Željko Komšić, kada je primio turskog ministra vanjskih poslova Ahmet Davutoğlua (4. maja 2012. godine) razgovarao je o vrlo dobrim bilateralnim odnosima i “odnosima u regiji koji su prema riječima sagovornika sve bolji i bolji.” Ove i slične izjave mogu se naći u saopćenjima na službenoj web stranici Predsjedništva BiH.


Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva održavao je daleko najintenzivnije kontakte s turskom stranom – što je rezultiralo s najmanje 25 formalnih sastanaka s turskim vladinim dužnosnicima. Štaviše, Izetbegović je šest puta putovao u Tursku na službene sastanke, dok su mu se dva člana pridružila samo u maju 2013. godine na trilateralnom sastanku zajedno sa srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem.

Šefovi država BiH, Turske i Srbije na posljednjem trilateralnom sastanku, održanom u Ankari u maju 2013. godine. S lijeva na desno: Željko Komšić (hrvatski član Predsjedništva BiH) Nebojša Radmanović (srpski član Predsjedništva BiH), Abdullah Gül (turski predsjednik), Tomislav Nikolić (srbijanski predsjednik) i Bakir Izetbegović (bošnjački član

Predsjedništva BiH); Izvor: Predsjedništvo BiH.

Samo broj sastanaka održanih između Izetbegovića i turskih zvaničnika predstavlja snažan kontrast sa jednocifrenim brojem posjeta druga dva člana Predsjedništva, ali izgleda da je to prihvaćeno pravilo u podjeli rada Predsjedništva. Prethodni bošnjački član predsjedništva, Haris Silajdžić, također je putovao u Tursku ili dočekivao turske zvaničnike u BiH mnogo češće nego druga dva člana – tokom posljednje dvije godine svojih mandata, Silajdžić je održao 19 sastanaka s turskim zvaničnicima, Radmanović kao srpski predstavnik tri, a Komšić samo dva.

Sastanci drugih državnih zvaničnika mnogo su rjeđi; u protekle dvije godine, otkada je formirano sadašnje Vijeće ministara, predsjedavajući Vjekoslav Bevanda susreo se samo četiri puta s turskim zvaničnicima, dok je ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija iskoristio priliku da to uradi deset puta, a samo je jednom službeno putovao u Tursku. Na prvi pogled, ovo je jak kontrast u odnosu na prethodnog ministra vanjskih poslova, Svena Alkalaja – koji je član Stranke za BiH, koju je osnovao Bošnjak, Haris Silajdžić. On je u periodu kraćem od dvije godine održao šesnaest sastanaka s turskim partnerima. Na individualnom nivou ovo bi se moglo


činiti mnogo, ali trebalo bi uočiti da je pola tih sastanaka bilo inicirano izvana jer su se održavali u okviru trilateralnih sastanaka koji su u to vrijeme bili vrlo snažni na ministarskom nivou.

Ukupan broj sastanaka održanih

sa turskim zvaničnicima

Broj sastanaka održanih u BiH

Broj sastanaka održanih u Turskoj*

Broj službenih posjeta Turskoj

Predsjedništvo BiH zajedno 7 5 1 1

Bošnjački član Predsjedništva BiH individualno 44 21 24 13

Hrvatski član Predsjedništva BiH individualno 6 6 0 0

Srpski član Predsjedništva BiH individualno 6 5 0 0

Predsjedavajući Vijeća ministara 8 6 2 1

Ministar vanjskih poslova 26 12 9 6

* U nekim drugim prilikama predstavnici BiH i Turske nisu se susreli ni u BiH ni u Turskoj, već na mjestu drugih događaja ili u regiji (npr. Hrvatska, Bugarska) ili šire (npr. New York).

Tabela 1: Broj sastanaka održanih između državnih predstavnika BiH i Turske u periodu između januara 2009. - maja 2014. godine; Izvori: Arhiva Predsjedništva BiH; Arhiva Vijeća ministara BiH; Arhiva Ministarstva vanjskih

poslova BiH.

Sve u svemu, ovi brojevi potvrđuju da bošnjački političari učinkovito održavaju što bi se moglo nazvati monopolom nad odnosima s Turskom. Neslužbeno, tako velike razlike u broju razmijenjenih posjeta objašnjavaju se ličnim prijateljstvom predsjednika Bakira Izetbegovića s turskim predsjednikom, što je, prema većini posmatrača, zasnovano na baštini njegovog oca,135 Alije Izetbegovića, i njegovog bliskog saradnika tadašnjeg reisu-l-uleme Mustafe Cerića.136 Cerić je veoma cijenjen u Turskoj i, studirao je u Maleziji sa Davutoğluom, a Alija Izetbegović je iznimno poštovan u Turskoj do mjere da ga se često u razgovoru naziva “kraljem mudrosti”.137

U čast sjećanja na Aliju Izetbegovića, nekoliko parkova, džamija, ulica i bulevari u većim turskim gradovima poput Ankare, Istanbula, Izmira, Konye ili Adana nose njegovo ime. Turski politički lideri vole naglašavati posebne odnose s njim. Turski premijer Erdoğan, na primjer, voli da evocira uspomenu na to kako mu je Alija Izetbegović ostavio BiH da se brine o njoj nakon njegove smrti.138 Međutim, ova naklonost je uzajamna; Erdoğanovo ime posvećeno je jednom parku u Sarajevu,139 što predstavlja prvi takav primjer izvan Turske.

135 Populari intervju s predstavnicama Fondacije za politička, ekonomska i društvena istraživanja (SETA): Mehmetom Özkanom, i Mehmetom Ugurom Ekinciem, obojica istraživači u Odjelu za istraživanje vanjske politike u okviru SETA-a, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013.136 Populari intervju s Kemalom Hakkiem KIlicem, šefom Odjela za Balkan u okviru Diyaneta, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013. 137 Populari intervju s Cemalettinom Haşimiem, savjetnikom premijera, i direktorom Ureda za javnu diplomatiju, Ankara, Turska, 22. oktobra 2013. 138 Anegdota turskog premijera Erdoğana ispričana na sastanku AK stranke koji je održan u Ankari kako je Alija Izetbegović, prvi predsjednik nezavisne BiH, na svojoj samrtnoj postelji šapnuo ove riječi Erdoğanu na uho: “Ostavljam vama [Turskoj] Bosnu u amanet. Ne ostavljajte ovu regiju.” Samo dan kasnije, 19. oktobra 2003. godine, Alija Izetbegović je umro. 139 Zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo usvojili su odluku da se parku na Džidžikovcu u Sarajevu da ime - “Ministar Recep Tayyip Erdogan” 30. juna 2010. godine. Ova odluka je donesena zbog izvanrednog doprinosa u pružanju podrške borbi za odbranu Sarajeva i BiH, kaže se u saopćenju Skupštine Kantona Sarajevo.


Službeno se pak razlike u intenzitetu odnosa uglavnom objašnjavaju kao “tehničko pitanje”,140 što sugerira da se ne daju prednosti bilo kojoj nacionalnosti u BiH, te Nebojša Radmanović – jedini član Predsjedništva koji je bio voljan da artikulira bosanske odnose s Turskom, otvoreno pojašnjava:

“Bakir [Izetbegović] koristi prednost prijateljskih odnosa s Turcima, koristeći Alijine ranije odnose s Turskom. […] Ja ne mislim da je ovaj individualni angažman kontraproduktivan za BiH. Bošnjaci vole Turke, Srbi vole Ruse.”141

Uostalom, takve lične ili etničke monopolizacije individualnih aspekata bh. vanjske politike bile su simptomatične također u prethodnim mandatima Predsjedništva.142 To implicira prešutni sporazum između članova Predsjedništva i sugerira da je kao sasvim normalno prihvaćeno da Bošnjaci jačaju odnose s državama s muslimanskom većinom, a da su Srbi glavni akteri u njegovanju veza s državama koje su većinski pravoslavne. Međutim, još je veći probem što se ovi odnosi temelje na pojedincima, a ne na državama. To naglašava prethodnu opservaciju da unutrašnje etničke nesuglasice sprječavaju BiH da se predstavi na međunarodnoj – u ovom slučaju turskoj – sceni na temelju stvarnog strateškog pravca i fokusa.143

Ipak, ambassador BiH u Turskoj, Damir Džanko opisuje svoju poziciju i njene vrijednosti s oduševljenjem:

“Ova pozicija je megapozicija u profesionalnom smislu. Ovo je prestižna pozicija za bh. diplomate.”144

Ambasada se nalazi u luksuznom dijelu gdje su smještene brojne strane ambasade u Turskoj, u četvrti Çankaya u Ankari, na trećem katu stambene zgrade, u trosobnom stanu. S tog mjesta, ambasador s još troje kolega, pokriva Tursku, Gruziju i Azerbejdžan, prostor ukupne površine od 939 862 km2 na kojem je nastanjeno oko 88,8 miliona stanovnika. Ured ima dodatnu podršku četiri konzulata u Turskoj, generalnog u Istanbulu i tri počasna u Izmiru, Bursi i Konyi.

Nasuprot prestižnom statusu ove pozicije, i tome na koji način odjekuju odnosi između dvije zemlje među državnim zvaničnicima, ambasador priznaje:

“Ponekad je vrlo teško pokriti sve,”145 posebno ekonomski sektor jer ambasada nema ni atašea za trgovinu niti ekonomskog eksperta. No, ambasador Džanko priznaje da raditi ovdje predstavlja izazov ne samo zbog nedostatka kapaciteta, već i zbog bosanskohercegovačke upitne artikulacije potencijala – hronični problem (vanjske) politike ove zemlje.

140 Populari intervju s Nebojšom Radmanovićem, srpskim članom Predsjedništva BiH, Sarajevo, BiH, 28. augusta 2013. 141 Populari intervju s Nebojšom Radmanovićem, srpskim članom Predsjedništva BiH, Sarajevo, 28. augusta 2013. 142 Haris Silajdžić, bošnjački član Predsjedništva BiH od 2006. do 2010. godine, bio je baš kao i njegov nasljednik u Predsjedništvu BiH češći gost Turskoj ili je češće dočekivao turske delegacije nego druga dva člana Predsjedništva – srpski i hrvatski. 143 Amer Kapetanović, (Vanjska politika BiH): Između izazova i slabosti, Buybook, Sarajevo, 2005., str. 118–22.144 Populari intervju s Damirom Džankom, bosanskohercegovačkim ambasadorom u Turskoj, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013. 145 Populari intervju s Damirom Džankom, bosanskohercegovačkim ambasadorom u Turskoj, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013.


Čak i slučaj Međuparlamentarne grupe prijateljstva između BiH i Turske to pokazuje.146 Hakan Çavuşoğlu, parlamentarni zastupnik vladajuće AKP i član turske strane u ovoj grupi, žali se na bosanskohercegovačku stranu. Prema njegovim riječima, nakon posljednjih izbora partneri iz BiH nisu uspjeli uspostaviti svoju stranu grupe:

“Mi sami ne možemo formulirati ciljeve naše grupe bez bosanskohercegovačke parlamentarne grupe od koje se očekuje da djeluje kao naš partner. Zamolili smo ih da to urade da bismo mi mogli raditi bolje”147

Ustvari, bosanskohercegovačka strana zvanično je uspostavila svoj dio grupe, međutim njeni članovi nikada nisu održali ni jedan sastanak od 2010. godine.148 Bez jasnih interesa, ciljeva i sredstava za njihovo postizanje, čini se da je bosanskohercegovačka vanjska politika na samom početku, ako ne u zastoju, te niti se provodi niti je definirana u punom kapacitetu.149 U isto vrijeme, turska agenda u BiH se grana obuhvatajući kulturu i obrazovanje te pružanje podrške tradicionalnim vrijednostima.

Ipak, kada se posmatra sadržaj sastanaka na nivou državnih zvaničnika, čini se, politički rečeno, da je sve u redu između BiH i Turske, i da kamen spoticanja leži u drugoj sferi – ekonomiji. Mimo diskusije o trenutnoj političkoj situaciji u obje zemlje, i razmjeni mišljenja u tom pogledu, prioritet se skoro uvijek daje poboljšanju i jačanju ekonomskih veza. Međutim, pitanje je, do koje mjere se taj prioritet odražava na terenu, posebno sudeći prema izjavama u javnosti -- teme za diskusiju među državnim zvaničnicima i dalje su iste posljednjih deset godina. 2004. godine, Sulejman Tihić, tadašnji bošnjački član Predsjedništva, na sastanku s tadašnjim turskim predsjednikom Ahmetom Sezerom, je naglasio:

“Potrebno je jačanje ekonomske saradnje, jer je trgovinska razmjena između Bosne i Hercegovine i Turske daleko ispod mogućnosti.”150

Do danas su problemi i fraze ostali isti kao npr. “postoji potreba za jačanjem ekonomske saradnje,”151 “poboljšanje ekonomskih veza,”152 ili “iznalaženje mogućnosti za povećanje turskih investicija u BiH”153 što je prisutno na skoro svakom sastanku. Zapravo, tokom nedavnog sastanka između Zlatka Lagumdžije, ministra vanjskih poslova BiH i turskog ministra ekonomije Nihata Zeybekcia, uslijedio je isti scenarij: nakon što je Lagumdžija naglasio prijateljske odnose između dvije zemlje,

146 Populari intervju s Hakanom Çavuşoğluom, članom AKP-a u turskom parlamentu, i predsjedavajućim Parlamentarne grupe prijateljstva sa BiH u turskom parlamentu, Ankara, Turska, 23. oktobra 2013. 147 Populari intervju s Hakanom Çavuşoğluom, članom AKP-a u turskom Parlamentu, i predsjedavajućim Parlamentarne grupe prijateljstva sa BiH u turskom parlamentu, Ankara, Turska, 23. oktobra 2013. 148 Populari intervju sa Šefikom Džaferovićem, članom SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH i članom Grupe prijateljstva za Istočnu i Centralnu Evropu, Sarajevo, BiH, 4. marta 2014. 149 Adis Arapović, Foreign Policy of Bosnia and Herzegovina: Determinants and Perspectives, Centar civilnih inicijativa i Fakultet političkih nauka, Tuzla i Sarajevo, 2010.150 Predsjedništvo BiH, Saopćenje za medije nakon što se član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić susreo sa predsjednikom Republike Turske Ahmetom Sezerom u Istanbul, 29. novembra 2004.151 Na primjer, pogledati službenu izjavu nakon sastanka Zlatka Lagumdžije sa turskim ministrom ekonomije, Nihatom Zeybekciem, koji je održan u Sarajevu 10. aprila 2014. 152 Na primjer, pogledati službenu izjavu nakon sastanka Bakira Izetbegovića sa zamjenikom turskog premijera Bülentom Arınçem, koji je održan u Sarajevu 21. februara 2013. 153 Na primjer, pogledati službenu izjavu nakon sastanka Bakira Izetbegovića sa turskim predsjednikom Abdullahom Gülem, koji je održan u Ankari 4. januara 2013. godine.


istakao je važnost daljeg jačanja ekonomske saradnje između dvije zemlje, posebno kroz povećanje trgovinske razmjene i turskih investicija u BiH.154 Naredna poglavlja se bave upravo ovim temama i pokazuju da na terenu ne postoji suviše razloga za optimizam.

Laka lova? Priča o ekonomskim odnosima između dvije zemlje počinje na Baščaršiji. U rano jutro, zanatlije stižu na čaršiju i pozdravljaju jedan drugog. Svaki od njih čisti kamen ispred svoje radnje, tradicija koja je preživjela još iz vremena Osmanskog carstva, radnje se otvaraju, dok se ulice bude. Žamor razgovora prekida udar čekića. Danas zanatlije uglavnom prave suvenire za turiste, a veliki broj zanata na Baščaršiji više i ne postoji. Nekada su zvukovi alata dominirali ovim područjem. Izvještaji govore da je u 19. stoljeću postojalo više od 65 različitih zanata u Sarajevu, i da se proizvodilo oko 400 različitih predmeta.155 Posebno istaknuti u to vrijeme bili su ćurčije,156 kujundžije,157 sarači,158 i kazandžije.159 Neki od ovih zanatlija usavršili su svoj rad do mjere da su bili poznati i poštovani širom Osmanskog carstva. Već u to vrijeme, prije nekoliko stoljeća, bila je uspostavljena trgovina na relaciji između Sarajeva i Istanbula.

Ove zanatlije i trgovci bili su dio Osmanskog carstva što im je pružalo mogućnosti da proizvode, otpremaju, grade i prodaju. Sama činjenica da su bili dio tog carstva pružala im je velike mogućnosti budući da je to bilo carstvo koje se prostiralo na 5 200 000 km², a trajalo je šest stoljeća. Danas se rast mjeri u ekonomskom smislu, konkretnije, u bruto domaćem proizvodu (BDP). Političkim jezikom rečeno, više nema carstava, i ono što je ostalo od Osmanskog carstva danas je Turska.

Prema mjerama ekonomskog rasta u 21. stoljeću, Turska radikalno raste, posebno od 2010. godine. Dok se godišnja stopa rasta od 2% smatra idealnom ili zdravom,160 turska ekonomija se samo u 2010. godini povećala za 9,2% a naredne godine za dodatnih 8,5%. Ovo je čini najbrže rastućom ekonomijom u Evropi, i jednom od najbrže rastućih ekonomija u svijetu. 2010. godine u Istanbulu je živjelo 28 milijardera – grad je bio na četvrtom mjestu samo iza Londona, Moskve i New Yorka.161

U stanju da se odupre globalnom ekonomskom kolapsu 2008. godine, uglavnom uslijed mjera štednje koje je 2002. godine nametnuo MMF,162 strana direktna ulaganja i trgovina su omogućile glavnim sektorima u Turskoj – turizmu, poljoprivredi i proizvodnji – da cvjetaju. 15. po veličini BDP-PPP na svijetu i 17. po veličini

154 Ministar vanjskih poslova BiH, Saopćenje za medije: Dr. Lagumdžija – Zeybekci: Jačanje ekonomske saradnje između BiH i Turske kroz povećanje trgovinskog obima i turskih investicija u BiH, 10. aprila 2014. 155 Hamdija Kreševljaković, Esnafi i obrti u BiH (1463–1878), Izabrana djela, 1991., Veselin Masleša, Sarajevo156 Ćurčija je proizvođač odjevnih predmeta od kože. Riječ dolazi u B/H/S iz turskog jezika. 157 Kujundžija je zlatar koji izrađuje dekorativne predmete od zlata. Riječ dolazi u B/H/S iz turskog jezika. 158 Sarač izrađuje sedla, zanatlija koji pravi sedla. Riječ dolazi u B/H/S iz turskog jezika.159 Kazandžija je zanatlija koji izrađuje lonce i bakarno posuđe općenito. 160 Bilo šta iznad 4% stope rasta se smatra nezdravim zato što to obično znači da se imovina (aktiva) napuhuje i da će uskoro dosegnuti svoj vrhunac i kao posljedica toga će se skupiti.161 Forbes, The World’s Top 10 Billionaire Cities, 2008.162 Neoliberalni propisi kao što su liberalizacija tržišta, privatizacija bankarskog sektora (također njegova deregulacija i sanacija), konkurentski devizni tečaj, fleksibilnije tržište rada, smanjenje javne potrošnje, zakoni o privatizaciji za industrije duhana i šećera te također telekomunikacijske industrije, i nezavisnost centralne banke.


nominalnog BDP-a,163 što pozicionira zemlju u 10% onih sa najvišim BDP-om u svijetu, Turska je ekonomska sila na koju treba računati. Kakva god ekonomska malaise mask164 može izaći na vidjelo kroz politička previranja, turska ekonomija raste i s tim dolazi mogućnost za one s kojima ima bliske relacije – što podrazumijeva i BiH.

2013. godine ukupna trgovinska razmjena između BiH i Turske iznosila je 307 miliona eura.165 Od toga je bosanskohercegovački izvoz u Tursku iznosio 88 miliona eura, dok je uvoz iz Turske u BiH iznosio 218 miliona eura.166 Da bi se analizirala trgovina sa Turskom iz bosanskohercegovačke perspektive neophodno je staviti je u kontekst njene trgovinske razmjene s drugim većim trgovinskim partnerima BiH.

Zemlja Ukupan uvoz u milionima eura Ukupan izvoz u milionima eura

Hrvatska 1 365 621

Srbija 913 413

Njemačka 735 685

Švicarska 685 68

Slovenija 676 352

Italija 643 510

Austrija 479 351

Mađarska 290 70

Turska 218 88

Poljska 163 47

Tabela 2: 10 glavnih trgovinskih partnera BiH u 2013. Izvor: komorabih.ba.

I dok je Turska tek na 9. mjestu na listi, i dalje je važno reći da je uvoz iz te zemlje šest puta manji od uvoza iz Hrvatske, i tri do četiri puta manji od uvoza iz Italije, Slovenije, Švicarske, Njemačke ili Srbije. Zapravo, uvoz iz Turske u vrijednosti od 218 miliona eura predstavlja samo 2,9% ukupnog uvoza u BiH. U isto vrijeme, Turska je na 8. mjestu među odredištima za izvoz iz BiH. Dok je BiH izvezla 88 miliona eura u Tursku tokom 2013. godine (2% ukupnog bosanskohercegovačkog izvoza), uspjela je izvesti šest do osam puta te vrijednosti u Italiju i Njemačku. Imajući u vidu obim trgovine između BiH i drugih zemalja, evidentno je da postoji veliki potencijal za povećanje trgovine između Turske i BiH.

163 BDP je bruto domaći proizvod, ukupan ekonomski output jedne zemlje, tj. iznos novca kojeg stvara jedna zemlja. Dva najčešća načina za mjerenje BDP-a po stanovniku su nominalni i paritet kupovne moći (skraćenica PPP). Nominalni je pokušaj apsolutne mjere, vrsta nepromjenljivog standarda koji ostaje isti od zemlje do zemlje. To je originalni koncept BDP-a. Suprotno tome, PPP je pokušaj relativne mjere, uzimajući u obzir faktore svake zemlje da bi se stavio broj na životni standard lica u toj zemlji. Da pojednostavimo, PPP je koliko lokalnih dobara (kao što su nekretnine, rad, ili domaći proizvod) jedna osoba može kupiti u svojoj zemlji, a nominalni je ugrubo koliko robe iz međunarodne trgovine (dijamanti, DVD uređaji, Snicker čokoladice) osoba može kupiti u svojoj zemlji. Stoga, zemlje u razvoju teže da imaju veći (bolji) PPP od nominalnog, dok razvijene zemlje imaju veći nominalni od PPP.164 The mask is off: Political turmoil exposes economic malaise, The Economist, economist.com, 11. januara 2014. 165 Vanjskotrgovinska komora BiH, komorabih.ba, Sarajevo, BiH, 2014.166 Ibid.


Grafikon 2: Glavni izvoznici u BiH u 2013. godini prema pokriću uvoza sa izvozom; Izvor: Vlastita elaboracija Popularija na osnovu podataka Vanjskotrgovinske komore BiH.

Jasno je iz prethodnog grafikona da je među zemljama koje najviše izvoze u BiH, s Njemačkom trgovina najpovoljnija. Trgovinski saldo s Njemačkom, pokriće uvoza iz Njemačke izvozom u tu zemlju iznosi izuzetno dobrih 93,1%. Dok trgovinski saldo s Turskom iznosi 40,4%. Komentirajući ovaj odnos, Nebojša Radmanović upućuje na to da razloge treba tražiti na bosanskohercegovačkoj strani:

“Negdje smo mi promašili. Trebamo sagledati sebe pa onda ići napasti one sa kojima smo dobri. Kada pogledate ekonomsku razmjenu, ona je katastrofalna, tu bi trebala da bude agresivnija politika BiH, a posebno nacionalnog establishmenta prema Ankari, Beogradu i Zagrebu. Toga, na žalost, nema.”167

Grafikon 3: Trgovinska razmjena između BiH i Turske tokom proteklih 10 godina; Izvor: Vlastita elaboracija

Popularija na osnovu podataka Vanjskotrgovinske komore BiH.

167 Populari intervju s Nebojšom Radmanovićem, srpskim članom Predsjedništva BiH, Sarajevo, BiH, 28. augusta 2013.


No, unatoč tome, mora se priznati pozitivni trend; trgovinska razmjena između BiH i Turske skoro konstantno raste tokom posljednjih deset godina. Tokom tog perioda, uvoz iz Turske povećao se za 228%, dok je izvoz u Tursku porastao za impresivnih 1109%. Stoga se pokrivenost izvoza uvozom poboljšala sa nevjerovatno loših 8,3% 2004. godine na još uvijek nedovoljno dobrih 40,4% 2013. godine. Regionalni omjer pokrivenosti u 2013. godini iznosio je 44%. Sve zemlje u regiji zabilježile su trgovinski deficit s Turskom; najuspješnija je bila Hrvatska, koju karakterizira najsnažnija ekonomija u regiji, čija je trgovinska bilanca s Turskom iznosila 95,8%.

Zemlja Ukupan uvoz iz Turske (u milionima eura)

Ukupan izvoz u Tursku (u milionima eura) Pokriće

BiH167 218 88 40,4%Hrvatska 146 140 95,8%Kosovo 202 6 3,5%

Makedonija 213 59 27,7%Crna Gora 21 8 39,5%

Srbija 319 182 57,1%Tabela 3: Trgovinska razmjena Turske sa zemljama iz regije u 2013. godini; Izvor: Turski institut za statistiku,

statistički podaci o vanjskoj trgovini.

Iako je jasno da BiH nema nikakav poseban status u pogledu trgovine s Turskom kada se uporedi sa zemljama u regiji, bosanskohercegovačka ekonomija ipak može biti zadovoljna i trebala bi se nadograditi na ovaj povoljni trend. Trgovinski saldo s Turskom se skoro udvostručio samo tokom posljednje četiri godine sa 22,9% u 2009. na 40,4% u 2013. godini.

S druge strane, uprkos jakim kulturnim i političkim vezama i odnosima s Turskom, trgovinska razmjena dviju zemalja je pet puta manja od bosanskohercegovačke razmjene s Njemačkom, i četiri puta manja od bosanskohercegovačke razmjene s Italijom, od kojih ni jedna ne tvrdi da ima historijske veze s BiH. Sudeći po sadržaju političkih izjava i poruka u posljednjem desetljeću, čini se da postoji izražena spremnost da se to uradi. Nebojša Radmanović ponovo objašnjava zašto bi BiH trebala poduzeti odlučnije korake u ovom slučaju:

“Odgovornost je bosanskohercegovačke strane za ovu situaciju. U BiH prvo trebaju da znaju šta hoće od Turske, jer ljubav je jedno, ali ekonomski odnosi su nešto drugo.”169

S obzirom na rastuću ekonomsku snagu Turske, postoji dosta mogućnosti za plasiranje proizvoda na njihovo tržište. Sporazum o slobodnoj trgovini (engl. FTA) BiH s Turskom predstavlja najbolji način da se otvori tursko tržište za bosanskohercegovačke izvoznike. Slijedeći Makedoniju, koja je bila prva zemlja u regiji potpisnica Sporazuma o slobodnoj trgovini s Turskom 1999. godine, BiH je potpisala sporazum u Ankari 3.

168 Vanjskotrgovinska komora BiH, komorabih.ba, Sarajevo, BiH, 2014.169 Populari intervju s Nebojšom Radmanovićem srpskim članom Predsjedništva BiH, Sarajevo, BiH, 28. augusta 2013.


jula 2002. godine. Sporazum je liberalizirao trgovinu između dvije zemlje uglavnom ukidajući barijere za bosanskohercegovačke i turske izvoznike te kreirajući ambijent za stabilniju i transparentniju trgovinu. Do 2009. godine Turska je potpisala Sporazume o slobodnoj trgovini sa svim zemljama u regiji, osim s Kosovom.

Uvjeti pod kojim je Turska potpisala ove sporazume sa zemljama u regiji bili su manje-više isti ili barem vrlo slični.170 Bosanskohercegovački Sporazum o slobodnoj trgovini s Turskom ukinuo je dažbine na sve industrijske i poljoprivredne proizvode, osim mesa i mesnih proizvoda. Ostali sporazumi u regiji u skladu su s odredbama koje regulišu uzajamne koncesije koje bi trebale biti razmjenjene između njih i Turske za određene poljoprivredne proizvode na temelju tarifnih kvota ili na neograničenoj osnovi što podliježe oslobađanju ili smanjenju dažbina na osnovu režima najpovoljnije nacije.

To znači da bi BiH u teoriji mogla izvoziti bilo koju količinu industrijskih ili poljoprivrednih proizvoda (osim mesa) u Tursku bez plaćanja uvoznih taksi, tj. carinskih pristojbi, sve dok se pridržava svih higijenskih, sanitarnih, i tehničkih odredbi, dokaza o porijeklu, itd. koji su navedeni u ovom sporazumu. Međutim, druge zemlje u regiji, npr. Crna Gora ili Albanija, moraju bilateralno pregovarati i odrediti kvote za određene poljoprivredne proizvode. Sporazum o slobodnoj trgovini generalno pojednostavljuje i čini jeftinijim za bosanskohercegovačke i turske kompanije da izvoze svoje proizvode i usluge na trgovinska partnerska tržišta. Pored toga, veliki broj turskih kompanija nastoje izvoziti zbog poticaja koje financira vlada,171 što dovodi u opasnost nezaštićeno domaće tržište BiH zajedno s njenim domaćim proizvođačima. Kako se uvoz počinje pojačavati, domaći proizvođači bivaju istisnuti. Pa ipak, neki bosanskohercegovački proizvođači vide samo pogodnosti:

“Što se tiče Turske, mi smo X puta do sada probavali ući u Tursku. To je ogromno tržište, veliko tržište, koje je generalno rečeno najzatvorenije tržište koje poznajem. Ali mi imamo tu prednost što nema carine na naše proizvode, možemo bez ikakvih problema uvozit što se njih tiče.”172

Gledajući strukturu roba kojima se trguje, najvažniji izvoz iz BiH u Tursku odnosi se na željezo i čelik, masnoće i ulja, te proizvode od kože. Oni zajedno čine 46,3%173 bosanskohercegovačkog izvoza u Tursku, dok hrana i žive životinje obuhvaćaju 13% izvoza. Kada se radi o uvozu iz Turske, BiH uvozi uglavnom mašineriju i mašinske aparate, plastiku, odjeću i električne aparate.174 Danas, BiH izvozi uglavnom sirovinu u Tursku, koju koriste turske kompanije za proizvodnju proizvoda s dodanom

170 Svi sporazumi reguliraju sanitarne i fitosanitarne mjere, tehničke barijere za trgovinu, intelektualno vlasništvo, pravila porijekla, interno oporezivanje, anti-dumping i kompenzacijske mjere, zaštitne mjere, mjere platnog bilansa, itd. Svi sporazumi su eliminirali tarifne i ne-tarifne trgovinske barijere, i ukinuli su carinske dažbine na uvoz industrijskih i poljoprivrednih proizvoda, usluge i investicije. Carinske dažbine na uvoz industrijskih proizvoda iz svih zemalja u regiji ukinute su odmah nakon stupanja na snagu FTA, dok su carinske dažbine za određene industrijske proizvode koji potiču iz Turske bile postepeno ukidane u roku od 5 do 8 godina, oviseći o FTA određene zemlje. 171 Na papiru, postoje 44 grupe ali zbog budžetskih ograničenja, samo 16 primaju sredstva. Među tih 16 su med, maslinovo ulje, voćni sokovi, smrznuto voće, povrće, konzervirana puretina i proizvodi od purećeg mesa, jaja i riba. Subvencije za izvoz u poljoprivredi ostaju za sve destinacije, ali EU zahtijeva da se ukinu izvozne subvencije za ne-poljoprivredne proizvode. 172 Populari intervju s Emirom Vilićem, menadžerom izvoza u Milkosu, Sarajevo, BiH, 16. marta 2014. 173 Uprava za indirektno oporezivanje BiH, bosanskohercegovačka vanjska trgovina roba, januar, 2014. godine.174 Ibid.


vrijednošću, koji ostvaruju veći profit pri prodaji. Da bi BiH dobila nešto od ovog odnosa, ona bi također trebala početi proizvoditi i izvoziti proizvode s dodanom vrijednošću, a ne samo da rasipa svoje resurse na izvoz sirovine.

Grafikon 4: Struktura izvoza BiH u Tursku po vrstama proizvoda; Izvor: Uprava za indirektno oporezivanje BiH, bosanskohercegovačka vanjska trgovina roba, januar, 2014. godine.

Uprkos prostoru za razvoj, drugu prepreku predstavlja činjenica da ogromna većina bosanskohercegovačkih proizvođača ne proizvode dovoljne količine proizvoda za ozbiljan učinak na turskom tržištu. Stoga se ograničene količine proizvoda često plasiraju na tržište EU koje predstavlja atraktivniju izvoznu destinacija od Turske, budući da nudi veće cijene. Slijedeći jednu zdravu izvoznu strategiju, BiH bi trebala svuda tražiti nova tržišta i uvijek bi trebala birati tržište koje nudi bolju cijenu. Proizvodi koji ostvaruju bolju cijenu u EU trebali bi stoga ići u EU, a ne u Tursku. Neki proizvođači su eho te strategije:

“Mi, odmah kad dobijemo evropski broj, mi ćemo se fokusirati na EU zbog puno boljih cijena. Imamo mi i kvalitetnih, skupljih proizvoda. Recimo, livanjski sir, ili voćni jogurt.”175

Tržišna diversifikacija, gledanje i na zapad i na istok, važni su kako bi se osiguralo da zemlja ne zavisi samo o jednom tržištu. Međutim, dodatni faktor koji utiče na bosanskohercegovački izvoz u Tursku – pored cijene i kvaliteta – je činjenica da Turska proizvodi skoro sve što proizvodi i BiH. Ne radi se samo o izboru proizvoda proizvedenih u BiH, već i o količini pojedinog proizvoda:

“Recimo, ta kobasica, salama, šta je to,... Oni to zovu kavurma. Pravi se od goveđeg mesa. To je recimo veliki potencijal, i postiže se ogromna cijena. Ako bismo to izvozili, svi naši proizvođači bi mogli da žive k‘o bubrezi u loju. Na žalost, u BiH nema dovoljno goveda.” 176

175 Populari intervju s Emirom Vilićem, menadžerom izvoza u Milkosu, Sarajevo, BiH, 16. marta 2014. 176 Populari intervju s Emirom Vilićem, menadžerom izvoza u Milkosu, Sarajevo, BiH, 16. marta 2014.


U 2010. godini afera oko izvoza oraha177 pruža najbolji primjer ograničenih količina raspoloživih za izvoz. Dvanaest bh. kompanija nisu bile u mogućnosti da zadovolje potražnju turskih kupaca za orasima. Skovali su zavjeru da počine malverzaciju koja je uključivala kupovinu velikih količina oraha iz Ukrajine, Moldavije i Rumunije, prepakiranje, dobivanje Eur. 1 certifikata,178 i plasiranje oraha na tursko tržište kao proizvoda bosanskohercegovačkog porijekla. Radeći tako, prodali su 2 722 tone oraha lažnog porijekla u Tursku 2009. godine te nanijeli štetu objema državama u iznosu većem od 7 miliona eura.179 Nekoliko dužnosnika iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH bilo je sankcionirano zbog uključenosti u ovu aferu.180

Jedna slična tema, ili radije diskusija o tome da li su bosanskohercegovačke kompanije vješte i sposobne da vode velike poslove također je prisutna,181 budući da bi privrednici trebali biti svjesni da je investiranje u ljudski kapital te u resurse i kapacitete njihovih vlastitih kompanija od najvećeg značaja:

“Privrednici moraju sazreti i shvatiti da u sadašnjem okruženju i povećanoj konkurenciji iz inostranstva, oni treba ili da se povećaju ili da nestanu, i ne postoji ništa što država može uraditi s tim u vezi. Mislim da država može pomoći u smislu da poboljša poslovno okruženje, ali osim toga, sve je na plećima kompanije, mada država mora osigurati jednostavnije načine poslovanja”.182

Postoji i dublje pitanje koje sprečava razvoj uspješne poslovne kulture u BiH. Odnosi se na naprednu poslovnu klimu, koja razvija vještine (know-how) potrebne za uspješan izvoz, privlačenje investicija, omogućavanje rasta i svega ostalog što prati uspješna izvozno orijentirana preduzeća. Almir Mukača, projekt menadžer u BIGMEV-u,183 elaborira ovo pitanje detaljnije:

“To su biznismeni koji su imali neko određeno iskustvo prije rata, poslije rata su imali hrabrosti da pokrenu nešto i sada su došli do određenog nivoa kada ni oni ne znaju šta dalje. Oni ne ulažu u znanje. Nema poduzetničkog duha – razmišljanja šta uraditi sljedeće – i zbog toga nam je potrebno obrazovanje.”184

177 Nezavisne Novine, “Firme iz BiH oštetile Tursku za 14 miliona KM”, 3. mart 2010., nezavisne.com178 EUR.1 certifikat o kretanju se koristi za međunarodni promet roba, i priznat je kao certifikat porijekla u vanjskoj trgovini. Važan je u kontekstu, na primjer, FTA kada su definirane određene robe sa jeftinijim stopama dažbina ili su potpuno bez dažbina, pod uvjetom da su potpuno proizvedene u određenoj zemlji. U takvim primjerima, EUR.1. se mora uručiti da potvrdi porijeklo robe. 179 FTA između BiH i Turske jasno definira da su proizvodi napravljeni i proizvedeni u BiH oslobođeni od uvoznih dažbina. Proizvodi koji dolaze iz BiH a koji nisu bosanskohercegovačkog porijekla oporezuju se u iznosu od 2 eura po toni. 180 Ibid.181 Populari intervju s Enesom Ališkovićem, direktorom Agencije za promociju izvoza u okviru Vanjskotrgovinske komore BiH, Sarajevo, BiH, 27. augusta 2013. 182 Populari intervju s Enesom Ališkovićem, direktorom Agencije za promociju izvoza u okviru Vanjskotrgovinske komore BiH, Sarajevo, BiH, 27. augusta 2013. 183 BIGMEV je Fondacija – Centar za razvoj odnosa sa BiH (Bosna Hersek ile İlişkileri Geliştirme Merkez – BIGMEV), osnovana 2010. godine koja ima viziju da “oživi […] stare odnose između BiH i Turske,” kroz povećanje investicija i trgovine. Nudi različite usluge za podršku povezivanja bosanskohercegovačkih sa turskim privrednicima i obrnuto. Predsjednik Upravnog odbora BIGMEV-a je Muzaffer Çilek, istaknuti turski privrednik čiji su preci u Tursku došli iz BiH. Pored centralnog ureda u Istanbulu, BIGMEV također ima urede u Bursi i u Sarajevu.184 Populari intervju s Almirom Mukačom, projekt menadžerom u BIGMEV-u, Sarajevo, BiH, 9. septembra 2013.


Vispak je jedna od kompanija bosanskohercegovačke prehrambene industrije koja je zabilježila rast izvoza u proteklih nekoliko godina. Osnovana 1972. godine, danas uspješno izvozi u više od 20 zemalja sa skoro 30% proizvodnje koja je namijenjena za izvoz. Tokom 2012. godine, Vispak je stupio na tursko tržište i išao je dotle da zadovolji želje kupaca u pogledu ambalaže, izgleda i veličine proizvoda. BIGMEV ih je povezao s njihovim kupcem u Turskoj, Marketom A101, koji je na žalost bankrotirao i poslovni aranžman je propao. Muhamed Muzaferija, menadžer izvoza u Vispaku, priznaje da oni ne mogu otvoriti ured u Turskoj zato što je sve preskupo, jer je turski standard jednostavno suviše visok. Turska ima izuzetno kvalitetne proizvode i da biste bili uspješni na njihovom tržištu, morate imati proizvode vrhunskog kvaliteta:

“Mi smo, eto, kafu uspjeli uvući, to je gotov proizvod, ali procedura je prekomplikovana. Dodatno nas provjeravaju Turci. Strašno su rigorozni. Ipak, mi imamo taj sporazum s njima, Sporazum o slobodnoj trgovini, imamo te bescarinske pogodnosti. Ali problem je u tome što nismo iskoristili te pogodnosti.”185

Iako je prvi pokušaj da se izvozi u Tursku završio kao promašaj, Vispak još uvijek nije spreman da odustane od tog tržišta. Njihovi predstavnici kažu da su u svakodnevnom kontaktu s potencijalnim partnerima, da primaju delegacije, i da vrijedno rade da bi ponovo našli mjesto za svoje proizvode na zasićenom turskom tržištu kafe. I dok je vidljivost uvezenih roba najuočljivija na policama u supermarketima, treba priznati da prehrambena industrija – sektor u kojem je Turska izvozna sila – nije prilika za BiH.

Pa ipak, nezadovoljena potražnja turskog tržišta ne može biti obuhvaćena malim brojem bh. proizvođača s obzirom na njihove proizvodne kapacitete i količinu njihovih proizvoda koji su raspoloživi za izvoz:

“Mi nemamo šanse ući u markete velikih lanaca, to nije realno, to nema smisla... Znate koliko to košta, i koliko godina treba ulaganja da se stigne s one police na dnu do one u sredini, gdje vas kupac vidi. A sve to košta. Nama treba pristup nekim manjim trgovinama, mislim manjim za njihove uvjete, za naše, to su još uvijek velike trgovine, i lanci, kao npr. Čilek.”186

Razne otežavajuće okolnosti kao što su nedostižni proizvodni standardi ili transportne barijere sigurno ne pomažu da se poboljša trgovinski saldo između BiH i Turske. Pa ipak, očekivanja privatnog sektora o pogodnostima trgovinskih odnosa koja su iznesena u brojnim intervjuima koje je uradio istraživački tim Popularija bila su da građani BiH misle da je Turska, prijateljska zemlja, obavezna da kupuje bosanskohercegovačke proizvode. S druge strane, Turci ne posmatraju BiH izolovano, već posmatraju regiju u cjelini, koja onda može biti shvaćena kao ozbiljan ekonomski partner. U suštini, BiH nije spremna za međunarodne trgovinske relacije velikih razmjera.

godine.185 Populari intervju s Muhamedom Muzaferijom, menadžerom izvoza u Viskpaku, Sarajevo, BiH, 20. marta 2014. godine.186 Populari intervju s Emirom Vilićem, menadžerom izvoza u Milkosu, Sarajevo, BiH, 16. marta 2014.


Na kraju krajeva, i nismo baš posebni?Ostavljajući sa strane emocije, turski ekonomski interes u BiH i cijeloj regiji evidentan je u njenim investicijama. Ali prosta uporedba učinka turskih direktnih investicija (engl. FDI) u odnosu na ukupna strane direktne investicije u BiH ne odgovaraju političkoj retorici. Prema podacima Centralne banke BiH ukupne strane direktne investicije u 2012. godini u BiH iznosila su 285 miliona eura, a najveći dio je došao iz Rusije u iznosu od 78 miliona eura. Na sličan način, tokom prvih devet mjeseci 2013. godine kada su ukupne strane direktne investicije iznosile 210 miliona eura, Rusija je bila glavni investitor s 97 miliona eura, dok je Turska bila na dnu ljestvice 10 glavnih investitora u BiH s 5,9 miliona eura investiranih u prva tri kvartala 2013. godine, što je činilo nešto manje od 3% ukupnih stranih direktnih investicija u BiH u tom periodu.187 Sveukupno gledano, Turska se rangirala tek na 9. mjesto u smislu direktnih stranih investicija u BiH u periodu između 1994.–2012. godine.

Zemlja Ukupna ulaganja 1994.–2012. (u milionima eura)

Austrija 1 337Srbija 959

Hrvatska 754Slovenija 524

Rusija 471Njemačka 309Švicarska 257

Nizozemska 168Turska 149

Luksemburg 139

Tabela 4: 10 najznačajnijih zemalja po svojim investicijama u BiH 1994.–2012.;

Izvor: Centralna banka BiH.

Uprkos naizgled jakoj političkoj volji, povećanoj vidljivosti turskog prisustva u oblasti kulture u BiH putem TIKA-e i Diyaneta, te čestim govorima i riječima ohrabrenja turskih i bosanskohercegovačkih zvaničnika, nivo turskih stranih direktnih investicija je i dalje nizak. Neki dužnosnici u BiH, poput Mirze Kušljugića, predsjedavajućeg Parlamentarnog odbora za vanjske poslove tvrde:

“To je toliko malo s obzirom na ekonomiju Turske. […] Ta ulaganja su zanemariva.”188

Na Balkanu postoji stvarna kriza u smislu pouzdanih informacija koje su dostupne u pogledu direktnih stranih investicija što je popraćeno totalnim odsustvom konkretnih podataka (engl. hard data). Različiti izvori navode različite brojeve i tako potiču nepouzdane zaključke o tome ko šta radi ili koliko dobro radi u regiji. Kako bismo dali smisao ovim informacijama, oslanjamo se na podatke ili Centralne banke BiH ili Ministarstva ekonomije Republike Turske. Prema podacima ministarstva,

187 Agencija za unapređenje stranih investicija u BiH, Pozicija i učinak FDI, februar, 2014. godine. 188 Populari intervju s Mirzom Kušljugićem, predsjedavajućim Odbora za vanjske poslove Parlamentarne skupštine BiH, Sarajevo, BiH, 29. augusta 2013.


turska ulaganja u regiji iznosila su 33,6 miliona eura u 2002. godini, a u 2011. godini, skočila su na 141,6 miliona eura, što predstavlja impresivno povećanje za samo devet godina.189 Međutim, ukupna turska ulaganja u inostranstvu povećala su se sa 160 miliona eura u 2002. godini190 na 1,35 milijardi eura u 2011. godini, po čemu zaključujemo da su njene investicije na Balkanu iznosile 10% njenih ukupnih stranih direktnih investicija u 2011. godini.

Tursko Ministarstvo ekonomije navodi Kosovo kao regionalnog šampiona u apsorpciji direktnih stranih investicija iz Turske (1 milijarda USD, ili više od 771 miliona eura). Drugi, kao što je UN-ova Konferencija o trgovini i razvoju, uopće ne spominju Kosovo. Nekada je Srbija najbolja, a nekada Makedonija. Međutim, iako je ova šizofrenija informacija naširoko rasprostranjena u regiji, postoji dosljednost u činjenici da Turska nije najveći investitor u BiH ili u regiji.191

Izuzev Kosova, čiji podaci ne postoje za isti period, a oslanjajući se na podatke turskog Ministarstva ekonomije, tokom perioda od deset godina, od 2002. do 2012. godine, Turska je investirala 112 milion eura u BiH, što je stavlja na 2. mjesto u regiji po veličini direktnih stranih investicija iz Turske, dok je Hrvatska nešto bolja od BiH tokom tog perioda s ukupno 130 miliona eura turskih direktnih investicija. U isto vrijeme, BiH je privukla skoro tri puta više stranih direktnih investicija nego Srbija (38 miliona eura) ili Albanija (35 miliona).

Slijedi prikaz turskih FDI u periodu između 2002. – 2012. u regiji po zemljama:

Grafikon 5: Turska direktna ulaganja u regiji po zemljama u periodu 2002.–2012.; Izvor: Ministarstvo ekonomije Republike Turske.

189 Ministarstvo ekonomije Republike Turske, Informacije o regiji Balkana (Balkans Regional Information) 2014.190 Konferencija Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju, Profil investicijske zemlje: Turska UNCTAD/WEB/DIAE/IA/2012/6; februar 2012. 191 Problem u pristupu pouzdanim statističkim podacima iskombinovao se s nedostatkom transparentnosti Turske i nedostatkom volje da podijeli informacije. U kontaktu s Ministarstvom ekonomije Republike Turske, Populari je išao od vrata do vrata. Na zahtjev vrlo jednostavne informacije kao što su liste projekata implementiranih u BiH i regiji, dobli smo nejasne odgovore kako niko ne zna gdje je informacija niti ko je odgovoran za posjedovanje te informacije. Svaka osoba koja je kontaktirana prala je ruke od tog predmeta. Kako se ništa ne čini iskreno u njihovim odgovorima, niti postoji pokriće, čini se da se informacije ne prikupljaju, ne konsolidiraju niti delegiraju. Očito da administrativni haos nije samo balkanski sindrom.


Do sada su osim prisustva i programa Turkish Ziraat Banke, samo tri veće turske investicije realizirane u BiH: Sisecam Soda u Lukavcu, Natron Hayat u Maglaju i Cengiz İnşaat u Sarajevu.

Iako su investicije u obrazovanje dugoročno značajne, ovdje će fokus biti na dvije investicije koje potencijalno imaju najveći i najdugoročniji učinak na tretiranje visoke stope nezaposlenosti u BiH, direktno putem ulaganja u realni proizvodni sektor. Kao i obrazovni sektor koji više ima učinak meke moći, Ziraat Banka može ponuditi niže kamatne stope, ali to neće odvesti bosanskohercegovačku proizvodnju i zapošljavanje korak naprijed. Kompanija Cengiz İnşaat pobijedila je na tenderu za izgradnju autoputa i sa svojim infrastrukturnim projektom ima ograničen vremenski okvir za aktivnosti, a time i ograničene mogućnosti zapošljavanja lokalnog stanovništva.

Ekonomija koja nastoji da privuče strane direktne investicije, posebno s visokom stopom nezaposlenosti kao što je u BiH192 trebala bi se fokusirati upravo na one dugoročne investicije u realni sektor koje će direktnije voditi ka stvaranju radnih mjesta i projekata koji će potaknuti razvoj. Šta, onda, koči investicije u BiH?

Poslovati u BiH? Postoji nekoliko glavnih razloga zašto je nivo turskih ulaganja u BiH tako nizak, ali jedan od glavnih razloga je haotična i nepoticajna bosanskohercegovačka poslovna klima. Dugotrajne aktivnosti sa donacijama i grantovima u BiH ojačale su stav da se sve to zasluženo dobiva, što je zauzvrat uzrokovalo nedovoljno iskustva u djelovanju da se novac privuče.

Iako se svakako može postaviti pitanje o različitim načinima na koje se utvrđuju različiti indeksi, investitori još uvijek pomno prate rangiranje Svjetske banke. Prema njihovom rangiranju u okviru izvještaja “Lakoća poslovanja” za 2013. godinu, BiH je pozicionirana na 131. mjesto od ukupno 189, dok je Srbija rangirana na 93. mjestu, Hrvatska na 89., Kosovo na 86., Crna Gora na 44., i Makedonija na 25. mjestu. BiH ima vrlo problematičnu birokratiju. Za osnivanje firme potrebno je nekoliko mjeseci, što se u drugim zemljama može uraditi za jedan dan. Crvena traka se nalazi svuda. Uostalom, ovo je zemlja kojoj je bilo potrebno 18 mjeseci da formira vladu.

192 Prema međunarodno prihvaćenoj metodologiji i definiciji Međunarodne organizacije rada koja se odnosi na nezaposlenost, stopa nezaposlenosti u BiH u 2013. godini iznosila je oko 28%.


Osn

ivan

je fi

rme

Suoč

avan

je s

prob

lem

ima

izgra

dnje

Dobi

janj

e el

ektr

ične

en

ergi

je

Regi

stra

cija

im

ovin

e

Dobi

janj

e kr

edita

Zašti

ta

inve

stito

ra

Plać

anje

por

eza

Prek

ogra

ničn

a tr

govi

na

Prov

edba

ug

ovor

a

Rješ

avan

je

nelik

vidn

osti

Makedonija 25 7 63 76 84 3 16 26 89 95 52

Crna Gora 44 69 106 69 98 3 34 86 53 136 45

Kosovo 86 100 136 121 58 28 98 43 121 138 83

Hrvatska 89 80 152 60 106 42 157 34 99 49 98

Albanija 90 76 189 158 119 13 14 146 85 124 62

Srbija 93 45 182 85 44 42 80 161 98 116 103

BiH 131 174 175 164 96 73 115 135 107 115 77

Tabela 5: Lakoća poslovanja u regiji: Izvor: Izvještaj Svjetske banke Lakoća poslovanja za 2013. godinu

Poslovanje u BiH često je frustrirajući i zbunjujući doživljaj. Mnoge institucije često dijele nadležnosti u pogledu jednog pitanja, dok u isto vrijeme niko nizašta nije odgovoran. U većini slučajeva, kompanija ne zna kome da se obrati. Svi različiti “dijelovi” BiH, dva entiteta i distrikt, 10 kantona i 141 općina predstavljaju jasnu prepreku, posebno kada investitori nisu upoznati sa administrativnom strukturom u zemlji. Agencija za unapređenje stranih investicija BiH (FIPA) bilježi izazove s kojima se susreću investitori, a koji često proizlaze iz administrativnih barijera i zastarjelih propisa koji nisu prilagođeni 21. stoljeću.

Natron Hayat193 je kompanija koja se bori s neefikasnim poslovnim okruženjem i neredovnom opskrbom drvetom što ju je 2009., četiri godine nakon njenog otvaranja, dovelo do krize, a menadžment prisililo da zaustavi proizvodnju i pošalje radnike na godišnji odmor u iščekivanju opskrbe materijalima. Nemogućnost da dobiju drvo kada im je potrebno ili posebnu cijenu za električnu energiju, navelo ih je da proizvode svoje vlastito bio-gorivo koristeći otpadne vode u kotlovnici:

“Osnivačkim ugovorom FBiH se obavezala da će obezbijediti repromaterijal, ali to nije učinjeno. […] Država je obećala isporuku drveta sa domaćeg tržišta po prioritetnoj cijeni, te 10 godina najpovoljnijeg uglja, struje i željezničkog transporta. Također, obećali su da stari papir ne ide van BiH već da se prodaje Natron Hayatu.”194

193 Natron je bio proizvođač papira i papirne ambalaže koji je doživio svoj procvat za vrijeme Jugoslavije, davao zajmove, gradio zgrade, posjedovao vlastite nekretnine u Maglaju sa 5 600 djelatnika i 182,5 miliona eura profita 1991. godine. Nakon duge borbe, brojnih tendera i potencijalnih investitora, među kojima Šveđani, Francuzi, privrednici iz Indije i Austrije, Natron Hayat je napokon našao investitore – iz Turske. Kompanija je privatizirana zajedničkim pothvatom (joint venture) Natron Maglaj d.o.o. i Kastamonu Entegre Company, koja je članica međunarodne Hayat Holding Grupacije iz Turske i nazvana je Natron Hayat. Danas Natron Hayat ima 878 zaposlenih, i Hayat Holding Grupacija posjeduje 90% kompanije. 194 Populari intervju s Azemom Mulasmajić, izvršnom direktoricom za ljudske resurse i pravne poslove u Natron


Nemogućnost vlade da implementira svoj dio ugovora ili da se pridržava realnih obaveza, ponovo ukazuje na neefikasnu poslovnu kulturu u BiH, što je navelo Natron Hayat da se puno više oslanja na vlastite sposobnosti. Ali, konačna odluka je bila zasnovana na dobroj volji, spremnosti za dodatna ulaganja i fleksibilnosti, a bosanskohercegovačke vlade na svim nivoima ne bi trebale očekivati da svaki investitor bude spreman da istražuje raspoložive alternative kao Natron Hayat.

Drugi primjer dolazi iz Sisecam Sode u Lukavcu.195 Da bi se dnevno proizvelo 1 100 tona sode, Sisecam Sodi je potrebna slana voda iz rudnika soli u Kantonu Tuzla. No rudnik ima neefikasan menadžment, zastarjelu opremu i previše zaposlenih, sve što čini cijene visokim, i pogađa profitne marže kompanije Soda Lukavac. Oni se ne mogu osloniti na kontinuirano snabdijevanje ili stabilnu cijenu. Štaviše, da bi otpremili svoj finalni proizvod, većina kompanija koristi željeznice. Međutim, s obzirom na probleme sa željeznicama u BiH, Soda Lukavac mora koristiti kamione za otpremanje svojih proizvoda, što dodatno povećava troškove. Baris Donmez, generalni menadžer Sisecam Sode, koji radi u BiH od kada je Soda-So privatizirana 2006. godine sa žaljenjem primjećuje:

“Na temelju vlastitog iskustva, ne mogu reći da li bih preporučio nekome iz Turske da investira ovdje. […] Ovo definitivno nije bila dobra investicija s ekonomske tačke gledišta.”196

Problemi su direktno pogodili poslovanje Sode: tokom prvih pet godina rada, izgubila je oko 20 miliona eura.197 Tek je 2012. godine konačno ostvarila profit od oko 3,75 miliona eura i tako se počela smatrati “uspješnom” investicijom.

Ovi primjeri samo ilustriraju suštinu problema u BiH. Investicijska klima i poslovno okruženje generalno su neprijateljski nastrojeni prema stranim investitorima i umjesto da je učini atraktivnijom i lakšom za ulaganja u zemlju, bosanskohercegovačka ekonomija se još uvijek bori s imidžom administrativno podijeljene i birokratski komplicirane zemlje – zemlje koja još uvijek nije spremna za tržišnu ekonomiju.

Zašto bi onda Turska investirala u BiH kada ima toliko mnogo drugih balkanskih zemalja koje mogu birati s mnogo povoljnijom investicijskom klimom i jednostavnijim birokratskim aparatima? Zato što smo braća? Očigledno, ne. Ponovo, Baris Donmez, govori iz iskustva u pogledu toga da li bi preporučio investiranje u BiH:

Hayatu, Maglaj, BiH, 20. septembra 2013. 195 Današnja Sisecam Soda osnovana je 1893. godine kao prvi bosanski proizvođač amonijačne vode; 1945. godine je nacionalizirana, a do kraja 1990ih razvila se u gigantski konglomerat: “Socijalističko preduzeće Soda-So” koje je dominiralo jugoslavenskim tržištem soli proizvodeći 88% ukupne proizvodnje soli u bivšoj Jugoslaviji (Salt: Always and Forever, 125 years Salt Factory Monograph, Tuzla, 2010.). 1991. godine socijalističko preduzeće je pretvoreno u dioničarsko društvo sa mješovitim kapitalom. No, rat koji je počeo 1992. godine uništio je kompaniju, i to je odvelo ka poslijeratnom neizvjesnom traženju investitora. Dio Soda So koji proizvodi sodu privatiziran je tek 2006. godine od Soda Sanayii A.Ş. koja je dio ŞİŞECAM grupacije sa sjedištem u Turskoj, i globalni je proizvođač stakla koje se izvozi, između ostalog, u Italiju, Njemačku, Hrvatsku. Grupacija ima proizvodne pogone u Turskoj, Bugarskoj, Italiji i BiH. 196 Populari intervju s Barisom Donmezom, generalnim menadžerom Sisecam Sode Lukavac, Sarajevo, BiH, 10. oktobra 2013. 197 Populari intervju s Barisom Donmezom, generalnim menadžerom Sisecam Sode Lukavac, Sarajevo, BiH, 10. oktobra 2013.


“To zaista ovisi. Ako investitori nemaju posla s državom ili državnim kompanijama [u BiH], onda je to odlično za njih. Inače, u velikim su nevoljama. Teško je postići da država donese odluke jer postoje mnogi nivoi i niko ne zna ko je za šta odgovoran.”198

Investitori moraju imati poticaje za investicije, a nedostatak solidne zaštite i državne garancije za strana ulaganja u BiH odmah podižu crvenu zastavicu. Bez konkretne pomoći od države, kompanije neće doći pod komercijalnim uvjetima. Također, bez primjera dobrih praksi niko neće rado investirati. Iako su proglašene “uspješnim”, i Sisecam Soda u Lukavcu i Natron Hayat u Maglaju okusili su borbu za opstanak na bh. tržištu. Da bi privukli investicije, vlade država obično daju ustupke, grade puteve, infrastrukturu i ubrzavaju zakonske procedure te pružaju sigurnosne mreže.

Pored financijskih rizika zbog nedostatka državnih poticaja, investitori se također bore protiv administrativne noćne more u BiH, odnosno uglavnom s nedosljednom i neujednačenom legislativom.199 Iako je usvajanje bilo kakvih progresivnih mjera dobro i trebalo bi biti snažno pozdravljeno i podržano, problem leži u činjenici da neujednačena legislativa i nejedinstveno unutrašnje tržište ometaju efektivnija ulaganja. Tako nesređena i loše regulirana administracija, zajedno sa zakonskim razlikama među administrativnim jedinicama u BiH, predstavljaju izazov čak i za domaće privrednike, a kamoli za strance koji jedva mogu naći informacije koje su im potrebne da bi se informirali o pogodnostima investiranja u BiH. Nesistematični pristup BiH je obeshrabrujući, posebno u svjetlu činjenice da turska država financijski ne podržava komercijalne investicije,200 i BiH nije nikakav izuzetak. Privatne kompanije moraju na sebe preuzeti rizik i platiti iz svog vlastitog džepa ako se u konačnici njihovo ulaganje u BiH ne isplati.

Iako je BiH također potpisala Sporazum o investiranju s Turskom koji je stupio na snagu 2002. godine i tretira sve uobičajene rizike koji se odnose na strane direktne investicije,201 čini se da ne pomaže u privlačenju i zaštiti investitora. Prva zemlja na Balkanu koja je imala ovaj sporazum s Turskom bila je Albanija, 1996. godine, a potom su slijedile Hrvatska, 1998. godine, i Srbija 2003. godine.202 Svi Sporazumi

198 Populari intervju s Barisom Donmezom, generalnim menadžerom Sisecam Sode Lukavac, Sarajevo, BiH, 10. oktobra 2013. 199 Jedan od dva entiteta u BiH, Republika Srpska, unilateralno je sprovela posebne poticaje koji su validni samo za taj dio zemlje. Konkretno, oni su uveli posebne poticaje za razvoj tržišne proizvodnje mlijeka, premije za proizvodnju mesa i prodano voće, investicije u poljoprivrednu mehanizaciju i zapošljavanje nezaposlenih lica, drugačije od onih u drugom entitetu, Federaciji BiH. Također, postoje financijski grantovi za poticaj turističkog sektora i mnogo zajmova i grantova za poljoprivredu generalno. Brčko Distrikt također ima posebne poticaje za kompenzaciju sudskih taksi za registraciju poslovnog subjekta, troškova koji se odnose na priključke na električnu, vodovodnu i kanalizacionu mrežu, troškove za građevinske dozvole i kompenzacije za plaćeni doprinos za zapošljavanje u ukupnom iznosu za novozaposlena lica, te kompenzacije za plate tokom porodiljskog odsustva u iznosu od 100%.200 Tokom nedavnih sastanaka između bh. ministra vanjskih poslova Zlatka Lagumdžije i turskog ministra ekonomije Nihata Zeybekcia, Nihat je najavio da će Turska uzeti u razmatranje određene vrste poticaja za investitore iz Turske da bi ulagali u BiH. Spomenuo je mogućnost obezbjeđenja povoljne kreditne linije za ulaganje u BiH ili porezne olakšice za privrednike koji investiraju u BiH, tj. isto što dobijaju kada investiraju u nerazvijene dijelove Turske.201 U bilateralne investicijske sporazume stupaju zemlje sa snažnim postojećim ili potencijalnim investicijskim odnosima da bi zaštitili i povećali investicije. Pitanja koja su njima obuhvaćena uključuju diskriminaciju vezanu za strane direktne investicije, poslovne koncesije, zalihe, investicijske povrate, imovinu, mehanizme za rješavanje sporova, prava intelektualnog vlasništva, čak i rat. 202 Ministarstvo ekonomije Republike Turske, Bilateralni investicijski sporazumi (Bilateral Investment Treaties), 2014.


o investiranju su identični na cijelom Balkanu, a jedine zemlje koje nemaju ovaj sporazum s Turskom su Makedonija i Kosovo.

“Johnson Matthey203 izabrao je Makedoniju za svoju evropsku mega-tvornicu u konkurenciji s 13 drugih zemalja, uključujući Češku Republiku, Mađarsku i Slovačku, zbog kvalitetne i jeftine radne snage, vladinih poticaja u pogledu cijene zemljišta i poreza, ali najviše zbog izuzetno profesionalnog i efektivnog pristupa Vlade.”204

Kao dio “giljotine propisa” u Makedoniji 2007. godine, u okviru koje su doveli u red propise da bi se lakše poslovalo u zemlji, Makedonija je uspostavila sistem “sve na jednom mjestu” (“one stop shop”) gdje se investitoru na jednom mjestu pruža većina usluga za procedure koje su potrebne za registriranje poslovne djelatnosti: jedan ured, jedno mjesto, jedan djelatnik. Osim toga, kompanije se mogu uspostaviti i registrirati za samo 4 sata nakon podnošenja aplikacije. Makedonija je uspostavila Procjenu uticaja propisa (PUP) koja omogućava poslovnoj zajednici uvid u kreiranje poslovne legislative. Razvila je i ono što se naziva tehnološko-razvojne industrijske zone gdje se odvijaju industrijske i visoko-tehnološke operacije. U tim zonama, postoje besplatni priključci na komunalije, nema PDV-a i carinskih dažbina za izvoznu proizvodnju, a porez na dobit je 0%, i lični i korporativni, u periodu do 10 godina, dok se porezi u iznosu od 10% nakon toga počinju ubirati. Srbija je, na primjer, također dodatno pojednostavila proces i uvela poticaje za strane investitore koji se snažno zalažu za kreiranje radnih mjesta, što bi bilo od vitalnog značaja u BiH budući da se bori sa najvišom stopom nezaposlenosti u Evropi.205

Stoga, očekivati da turski zvaničnici daju vjetar u leđa privatnom poduzetniku da investira u BiH na osnovu ljubavi i prijateljstva, ne može se smatrati komparativnom prednošću u ekonomskom smislu i ostavit će BiH u položaju da čeka zauvijek. BiH mora sama olakšati ulaganja i pridobiti interes potencijalnih investitora: ubrzati administrativne procedure, kreirati atraktivne poticaje, smanjiti birokratiju i pojednostaviti cjelokupan proces. S jednom od najnižih stopa korporativnog poreza206 u regiji, od 10%, BiH ima mogućnost da bude glavni kandidat u privlačenju stranih direktnih investicija.

203 Johnson Matthey je britanska multinacionalna kompanija i jedan od svjetskih lidera u proizvodnji okolišnih tehnologija, finih hemikalija i metala. 204 Izjava Colina Jaffraya, bivšeg direktora strateškog planiranja u Johnson Matthey, objavljena u Invest Macedonia (Investiranje u Makedoniji), Agencija za promociju stranih ulaganja i izvoza Republike Makedonije, Uspješne priče. 205 Podaci Međunarodne organizacija rada o globalnim trendovima nezaposlenosti stavljaju BiH sa stopom od preko 28% blizu članica EU kao što su Španija ili Grčka koje su bile najjače pogođene krizom i gdje su stope nezaposlenosti dosegle oko 27%. Od zemalja u regiji, jedino je Makedonija lošija sa stopom nezaposlenosti od preko 29%.206 Pristojba koja se nameće na profit firme, sa različitim stopama koje se koriste za različite nivoe profita ili vrste pravnih lica.


Ovo je dobra vijest, jer što je niža porezna stopa, investitori su sve više spremni doći i ulagati, posebno kada su u primjeni sporazumi o dvostrukom oporezivanju207 koje BiH ima s Turskom i mnogim drugim zemljama.

Kao što brojevi pokazuju, poslovna zajednica Turske trenutno nije pretjerano zainteresirana za ulaganje na bosanskohercegovačko tržište, ali su voljni saslušati prijedloge. Tome u prilog govori i broj posjeta koje su razmijenjene između turskih i bosanskohercegovačkih poduzetnika tokom posljednje tri i po godine koje je organizirala samo jedna fondacija koja se bavi poboljšanjem ekonomskih odnosa između Turske i BiH, konkretnije poboljšanjem investicijskih aktivnosti. Prema njihovoj promotivnoj brošuri, od 2010. godine kada je osnovana Fondacija – Centar za razvoj odnosa sa BiH (Bosna Hersek ile İlişkileri Geliştirme Merkez – BIGMEV), održali su 890 bilateralnih sastanaka, pet sektorskih konferencija, 33 tematske radionice i 21 prezentaciju o investicijskim mogućnostima u BiH.

Iako oni promoviraju BiH u Turskoj i turske investicije u BiH, te povećanje trgovinske razmjene između dvije zemlje, do kojeg nivoa su doprinijeli uspjehu u ovom sektoru bosanskohercegovačke ekonomije ostaje nepoznanica, čak i njima samima:

“Nama je cilj da ljudi imaju svu tehničku podršku, da ljudi imaju gdje da se sastanu, facilitiranje, moderiranje, prevod dokumenta, sve ono što je potrebno da bi se realizirao određeni projekat.”208

Doista, BIGMEV organizira sastanke, bilo da su s poduzetnicima iz drvne industrije, energije, PVC stolarije, ili intererijera, ali ne ide dalje od toga. Iako namjere mogu biti dobre, o rezultatima možemo samo spekulirati budući da, kako BIGMEV otvoreno kaže, follow-up aktivnosti nisu dio njihove agende. Prema riječima jednog privrednika iz BiH koji je prisustvovao jednom od tih sastanaka koje je organizirao BIGMEV, i koji je održan u prilično relaksiranoj atmosferi:

“Došao sam nepripremljen. Nemam konkretne prijedloge o tome kako aktivno sarađivati s vama zato što me BIGMEV nije informira o temi sastanak niti o tome ko će prisustvovati. Ako imate ideju o tome kako raditi zajedno ili sarađivati, samo me obavijestite.”209

Kao što je BIGMEV možda zakazao u pripremi/obuci, bosanskohercegovački privrednici također se ne pripremaju za ozbiljne razgovore. Nepostojanje projektne dokumentacije, u kombinaciji s nepostojanjem promotivnog materijala ili nedostatkom prezentacijskih vještina, a iznad svega, nedostatak ideja i vizije u pogledu toga kako poboljšati i proširiti vlastiti biznis, čini Bosance u poređenju s Turcima pravim amaterima. Turci koji dolaze na ove sastanke uglavnom znaju šta žele: ili da plasiraju svoje proizvode na bosanskohercegovačko tržište ili da kanališu turske proizvode u EU preko BiH – vrlo jednostavno. I na kraju, ono što je trebalo biti

207 Sporazumi o dvostrukom oporezivanju osiguravaju npr. da, ako je investitor oporezovan u jednoj zemlji, neće biti ponovo oporezovan u zemlji porijekla, tj. odakle investitor potiče.208 Populari intervju s Almirom Mukačom, projekt menadžerom u BIGMEV, Sarajevo, BiH, 9. septembra 2013. 209 Jedan od učesnika sastanka između bosanskohercegovačkih i turskih privrednika kojeg je organizirao i koji se održao u BIGMEV-u, 16. augusta 2013.


posredovanje između potencijalnih poslovnih partnera jednostavno se razvodnilo u neku vrstu vrtne zabave gdje su dobra volja i prijateljstvo prevladali – ponovo?

U zaključku, iako su prilike rijetke, čak i kad Turska baci BiH mrvice, BiH se pokaže nedoraslom. Jednostavno rečeno, poruka BiH za investitore je – mi nismo tako srdačni kao što mislimo da jesmo. Investicijska klima u zemlji je, čak i u poređenju s regijom, veoma tmurna. U poslovnom svijetu, kada su brojevi u pitanju, nema ljubavi. Nema prostora za emocije i historiju, sve se svodi na novac. Politička retorika se nije odrazila dobro na terenu i data obećanja su obećanja koja su prekršena:

“Kada govorimo o odnosima između BiH i Turske, posebno u poslu, puno se priča, a malo ima konkretnih rezultata. Ljudi dođu, fotografišu se i odu, to je to.”210

Čekati da Erdoğan, Gül i Davutoğlu kažu poduzetniku da investira u BiH na osnovu ljubavi i prijateljstva potrajat će cijelu vječnost. U ovom trenutku rastuća ekonomija Turske pomaže samo Turskoj. Koga treba kriviti?

Kako su emocije sve dublje, važno je ostati objektivan i pogledati činjenice. Praktična analogija dolazi iz obližnje zemlje. BiH i Austrija, koja je najveći strani ulagač u BiH, također dijele zajedničku historiju i sličnu kulturu. No unatoč tome, austrijski političari i građani ne naglašavaju emocije izgrađene na zajedničkoj historiji. Iako je Austrija investirala čak 1,3 milijarde eura211 u BiH u periodu između 1994. i 2012. godine, Austrijanci obraćaju puno pažnje da to ne naglašavaju:

“Mane proističu iz činjenice da je naša zemlja prije mnogo vremena imala ulogu okupatora u BiH. Shodno tome ljudi su razumljivo osjetljivi oko uloge koju imamo danas. Iskustvo pokazuje da, ako i mi pokažemo da radimo s osjećajem, nema razloga zašto bi nas istorija sprečavala u našim sadašnjim naporima da damo efikasan doprinos rješavanju nekih od problema BiH.”212

Jasno je da pokušaj BiH da se osloni na bratske odnose u cilju ekonomskog prosperiteta nije djelotvoran. Očekivati da emocije donesu novac postala je bosanskohercegovačka tradicija – tradicija viktimizacije i milosrđa. Bošnjaci su očigledno povezani s Turskom na bratski način, i tu nema ništa kontroverzno. Dobra saradnja se odražava u poboljšanoj kvaliteti života. Teško je očekivati da će neko kupiti nešto samo zato što je iz BiH. Razmišljajući o turskim investicijskim promašajima u BiH kao što je npr. Turkish Airlines,213 čovjek se mora zapitati zašto je ta prilika izgubljena.

210 Populari intervju s Barisom Donmezom, generalnim menadžerom u Sisecam Soda Lukavac, Sarajevo, BiH, 10. oktobra 2013. 211 Agencija za unapređenje stranih ulaganja u BiH, FDI pozicija i učinak, februar 2014. 212 Govor visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU Valentina Inzka na Okruglom stolu o bosanskohercegovačkom putu ka EU i regionalnoj saradnji kojeg je organizirao Turski institut za ekonomska i politička istraživanja, Ankara, 22. novembra 2010. 213 2008. godine Turkish Airlines je kupio 49% udjela dionica bosanskohercegovačkog prijevoznika BiH Airlines, koji je u većinskom vlasništvu Federacije BiH. Ulazeći u to partnerstvo i dijeleći ekspertizu, Turkish Airlines je službeno imao za cilj da pruži podršku razvoju obiju kompanija i da ojača BiH Airlines. Međutim, nakon više od tri godine partnerstva i oko 25 miliona eura investicija u bosanskohercegovačku zračnu kompaniju, Izvršni odbor Turkish Airline sredinom 2012. godine okončao je svoj angažman u BiH Airlines. Prema riječima direktora Izvršnog odbora Turskish Airlines, Hamdia Topçua, Vlada BiH “nije bila spremna da ispuni svoje obaveze” koje bi omogućile kompaniji da normalno funkcionira. Na primjer, tokom formiranja nove vlade kompanija je ostala bez upravljačkih struktura nekoliko mjeseci.


“Bosanci moraju nešto zaraditi svojim vlastitim radom i naporima. Ne može sve biti investicija iz inostranstva. Da li je to kriza sistema ili nešto drugo, ne znam, ali vjerujem da odgovornost leži na strani ljudi na Balkanu. Mi u Turskoj imamo kapitalističko okruženje već duži vremenski period i Turci su se navikli na takvu kulturu poslovanja dok BiH još uvijek ne zna kako da djeluje u tom okruženju. To je balkanski sindrom.”214

PREPORUKE

Preporuke za kreatore politika u BiH a) Kako su odnosi sa Turskom snažno okrenuti prema bošnjačkoj strani, političari

koji predstavljaju tu etničku grupu trebali bi smanjiti rizik negativnog imidža kojeg Turska ima kod dva od tri konstitutivna naroda u BiH tako što će jasno razdvojiti prijateljstvo od diplomatskih kanala.

b) Ubrzati rad u okviru domaćih institucija u cilju procjene potreba i mogućnosti, te o oblicima bilateralne saradnje koji su od najveće koristi za BiH. Na primjer, investicije s visokim potencijalom zapošljavanja trebale bi primarno biti privučene imajući u vidu visoku stopu nezaposlenosti u BiH.

c) Inicirati shemu prioriteta koja objedinjuje sve oblike pomoći iz Turske, i pružiti jasnu listu prioriteta.

d) Kreirati novu ili ažurirati postojeću strategiju vanjske politike s odgovarajućim akcionim planovima, te zakonima i podzakonskim aktima što bi obezbijedilo neophodan institucionalni okvir za produktivne diplomatske odnose.

e) BiH bi trebala poduzeti aktivne mjere u pravcu stvaranja odgovarajuće poslovne klime, pružajući poticaje za investitore. Ovo podrazumijeva objezjebeđivanje certifikata za izvoz uz postojanje akreditiranih laboratorija; smanjenje birokratije i birokratske konfuzije; kreiranje jedinstvenog sistema koji je pojednostavljen i koji će biti lako razumljiv i pristupačan investitorima.

Preporuke za turske kreatore politika: a) Insistirati i raditi aktivno na razvoju boljeg imidža Turske, ne samo u Federaciji

BiH, već i u cijeloj zemlji, čak i ako to znači formaliziranje postojećih odnosa.

b) Komunicirati i širiti informacije na bolji, jasniji način među sva tri konstitutivna naroda u BiH da bi se spriječili unutrašnji sukobi.

c) Suzdržavati se od diskursa koji se može percipirati kao isključivo pro-bošnjački.

d) Podržavati principe dobrog partnerstva uz promišljanje o načinima uticaja na bosanskohercegovačku tradiciju i njeno poštivanje kada se uvode turski običaji.

214 Populari intervju s Rahmanom Ademiem, koordinatorom kulturnih centara Yunus Emre za zemlje Balkana, Ankara, Turska, 21. oktobra 2013.


e) U svrhu transparentnosti i efikasnosti, TIKA bi trebala postati dio Foruma za koordinaciju donatora i time dio Programa mapiranja donatora u BiH.

f) U oblasti poslovanja, insistirati da građani BiH dostavljaju podjednako kvalitetne, dobre, pouzdane i profesionalne planove kao što to rade i drugi poslovni partneri u regiji.

Preporuke za bh. privrednike:a) Razmisliti o sadašnjim načinima poslovanja u smislu investiranja u istraživanje

tržišta, razumijevanje gdje se nalaze jake strane preduzeća i koji su proizvodi konkurentni u Turskoj.

b) Samo regija kao cjelina ima ekonomske izglede, stoga se treba angažirati na regionalnom nivou i koordinirati s regionalnim partnerima koji mogu pružiti potrebnu podršku za plasman proizvoda na tursko tržište.

c) Ojačati nastavak nedavno ostvarenih napora da se ojača ekonomska razmjena između dvije zemlje.

d) Nuditi jasne, profesionalne, konkretne i ostvarive planove turskim partnerima.

e) Koristiti postojeće veze, kao što je BIGMEV, i optimizirati vidljivost.

f) Lobirati i izvršiti pritisak na relevantne vladine institucije zajedno sa drugim kompanijama iz sektora ili barem individualno da se obezbijedi pozitivno poslovno okruženje.

Ovaj projekat podržao je Balkanski fond za demokraciju (Balkan Trust for Democracy), Njemačkog Marshall fonda Sjedinjenih Američkih Država. Stavovi izneseni u ovoj publikaciji ne predstavljaju nužno i stavove Balkanskog fonda za demokraciju, Njemačkog Marshall fonda Sjedinjenih Američkih Država, niti njihovih partnera.

www.populari.org

politicka romansa: odnosi izmedu turske i bosne i · pdf file(bih), njihove specifične...

Documents