Univerzitet u Sarajevu

Fakultet političkih nauka

Muhdina Čičak

Feminizam

Seminarski rad / esej

Sarajevo, 2013.

Univerzitet u Sarajevu

Fakultet političkih nauka

Muhdina Čičak

Index br. 2705; vanredna studentica

Odsjek za politologiju

Feminizam

Seminarski rad

Predmet: Politička filozofija

Mentor: prof. dr. Šaćir Filandra

Sarajevo, decembar 2013.

SADRŽAJ

UVOD…………………………………………………………………………………………. 5

1.FEMINIZAM……………………………………………………………………………….. 6

2.HISTORIJSKI RAZVOJ FEMINIZMA……………………………………………………. 7

2.1 Prvi talas feminizma…………………………………………………………… 7

2.2 Drugi talas feminizma…………………………………………………………... 10

2.3. Treći talas feminizma……………………………………………………………12

3.FEMINISTIČKE TEORIJE…………………………………………………………………. 13

3.1.Liberalni feminizam……………………………………………………………… 13

3.2. Marksistički feminizam…………………………………………………………. 13

3.3 .Anarhistički feminizam…………………………………………………………. 14

3.4 .Pacifističko-antimilitaristički feminizam………………………………………… 14

3.5. Egzistencijalni feminizam………………………………………………………... 14

3.6. Radikalni feminizam………………………………………………………………14

3.7. Lezbijski feminizam……………………………………………………………… 15

3.8. Socijalistički feminizam…………………………………………………………. 15

3.9. Spiritualistički feminizam………………………………………….…………..…15

3.10. Afro-američki feminizam…………………………………………………..….…16

3.11. Ekofeminizam………………………………………………………….….….…. 16

3.12. Individualistički feminizam……………………………………………………..… 16

3.13. Postkolonijalni feminizam………………………………………………….……... 16

3.14. Feminizam trećeg svijeta………………………………………………………….. 17

3.15. Transnacionalni feminizam……………………….……….………………………. 17

3.16. Postfeminizam…………………………….…………………….…………………. 17

3.17. Kiberfeminizam…………………………….………………………..…………….. 17

4. ŽENE U HISTORIJI KOJE SU MIJENJALE SVIJET……………………………….……. 18

5. ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………. 20

6. LITERATURA……………………………………………………………………………… 21

7.Internet izvori………………………………………………………………………………….21

UVOD

Feminizam je pojam koji se već desetljećima provlači kroz konverzacije. Svi se pitaju i

raspravljaju oko toga, šta je zapravo feminizam. Vrlo često tradicija, predrasude i stereotipi

utječu na žene da se ne afirmišu u društvenom, javnom i političkom životu, jer su naučene da

budu kući, da sjede, radjaju i uslužuju muževe. Danas one koje se malo više afirmišu, a imaju i

porodicu i karijeru, diskriminišu se ili se na njih gleda stereotipno, da zanemaruju kuću, muža,

djecu, jer im je bitna karijera, čak se dovodi njihov moral u pitanje. Ukoliko se neformalno ili

formalno izjasne kao feministkinje onda su tek na meti muških, a na žalost često i ženskih,

zloglasnih komentara. Problem današnjice je sama neinformiranost, pa tako npr. blogeri

feminizam pripisuju motu “žene sada mogu sve”, muškarci smatraju da je riječ o prevlasti žena,

te se boje i ne informiraju, dok starije feministkinje smatraju da još uvijek traje “ treći val”.

Lično smatram da smo svi pomalo izgubljeni, kada je riječ o feminizmu.

Slika1.Feminizam

1. FEMINIZAM

“Sami se s muškarcima i jedino s muškarcima moramo hvatati u koštac!

Najpre sam zgrešila pošto sam želela da zadovoljim jednog muškarca,

da bih se potom potucala od jednog do drugog. Muškarci nas u

policiji drže u šaci. Muškarci nas pregledaju,dodiruju nas rukama,

leče i odbacuju. U bolnici nam opet muškarac čita molitve i Bibliju.

Vode nas sudujama koji su takođe muškarci….A ovaj zakon koji me

čini izgrednicom donelo je Parlament u kojem sede samo muškarci”.1

Feminizam je ideologija, društveni pokret, koji se bori za bolji položaj žena u društvu, bori se

protiv diskriminacije žena u društvu, protiv spolne dominacije. Feminizam se bori za osnovna

prava žena koja su im oduzeta, a imaju pravo na njih. Pokret koji se bori za oslobađanje žena od

podređenog položaja u društvu i porodici, za izejadnačavanje sa muškarcima na ekonomskom,

pravnom i političkom planu. To je pokret žena koje žele da podignu svoj položaj u državi i

društvu, bore se za kulturološku emancipaciju i za prihvatanje žene kao kompletne ličnosti.

Ideja pokreta je bila ujedinjenje žena da bi prevazišle diskriminaciju, međutim, pokretu se

priključuju i muškarci. Poznati feministički slogan je “lično je političko”, jer su smatrale da je

patrijarhat dominacija muškarca nad ženama i da je to osnovna vrsta ugnjetavanja koja se

provlači kroz historiju. Kada nestane te pojedinačne represije, muža nad ženom, nestat će i

globalna represija muškarca nad ženom. Feminizam je pokret koji je počeo kada su se žene

svjesno, masovno i djelotvorno organizovale u cilju poboljšanja svog položaja. Žene, kao što su

Mary Wollstonecraft, Simone de Beauvoir, Glorija Steinem, Angela Davis , Virginia Woolf, su

prokrčile put kojim danas ide savremeni feminizam.

2.HISTORIJSKI RAZVOJ FEMINIZMA

1. Phillips, Melani (2003), The Ascent of Women. A History of the Suffragette Movement and the Ideas It. Little, Brown, str. 92.

Prolazeći kroz određene historijske faze, žene su polako ali sigurno, vođene zajedničkim

idejama ostvarivale svoje ciljeve. Razvoj feminizma je podijeljen u tri talasa.

2.1. Prvi talas feminizma

Moderna feministička misao je započela krajem osamnaestog stoljeća sa pojavom knjige Mery

Wollstonecraft “Odbrana prava žene”. Tokom devetnaestog stoljeća naglasak je bio na borbi za

žensko pravo glasa. Ta borba je bila veoma teška i dugotrajna, a rezultat je postignut tek

početkom dvadesetog stoljeća. Ova borba jos uvijek traje u nekim zemalja. Šta znači pravo glasa

i šta se podrazumijeva pod pravom glasa?

Pravo glasa je političko pravo i ubraja se u osnovna ljudska prava.

Slika 2. Sifražetkinje

Kada je građansko pravo u osamnaestom i devetnaestom stoljeću bilo prošireno na većinu

odraslih muškaraca, to je pravo ženama bilo uskraćeno. Tada se počinju javljati i prvi pokreti

žena za ostvarivanje jednog od osnovnih ljudskih prava - prava glasa. Taj pokret žena je nazvan

“Sifražetkinje”, što u prevodu znači pravo glasa. Ova pokret se prvo pojavio u Velikoj Britaniji i

u SAD-u, a kasnije se proširio i na žene u drugim državama. Peticiju, u kojoj se zhtijeva pravo

glasa za sve osobe koje posjeduju imovinu na kojoj se našlo 1550 potpisa, će izložiti Mill 1867.

godine pred Parlamentom. U većim gradovima Engleske niču udruženja žena koja se bore za

svoja prava, tako da će Parlamentu da podnesu više zahtijeva za proširenja prava glasa.

Parlament će 1869. godine da dozvoli poreskim obveznicima da glasaju na lokalnim izborima, te

će vremenom žene da steknu pravo da učestvuju u radu općinskih i gradskih vijeća.

1897. godine više sifražetskih udruženja se ujedinjuje u jednu organizaciju “Nacionalnu uniju

ženskih sifražetskih društava”. Ovu prvu veću organizaciju predvodi Millisent Fawcett. Smatrala

je da se treba boriti za prava, ali nenasilnim putem, jer bi svaki vid nasilja uvjerio muškarce da

im ne treba dati pravo glasa. Svojom argumentovanom i mirnodopskom borbom Millisent je

postigla, po mišljenu određenog broja žena, malo.

1903. godine se javlja drugi ogranak sifražetkinja, na čelu sa Emmeline Pankhurst, koja smatra

da nasilnom borbom treba ostvariti svoja prava. Ona smatra, ukoliko muškarci ne žele da

saslušaju žene mirnim putem, onda treba upotrebiti silu da bi ih natjerale na to. Koriste se raznim

sredstvima, kao što su paljenje javnih dobara, napadi na političare štrajk glađu, ometanje rada

parlamenta idr. Ni ove metode nisu imale nekog odjeka kod vlade, što je rezultiralo dogadaj

1913. godine, kada se Emily Davison baca pod kraljevog konja i nažalost će poginuti.

Velika Britanija ulazi u Prvi svjetski rat, tako da sifražetkinje obustavljaju svoje aktivnosti i u

znak patriotizma podržavaju vladu i njene poteze u ratu. Zbog velikog doprinosa u ratu i uz

podršku javnosti, Parlament 1918. godine priznaje pravo glasa ženama, ali starosti 30 godina i

više. Iste godine je donesen zakon, da žene mogu da se kandiduju i za poslanice, a 1928. godine

starosna dob za pravo glasa je pomjerena na 21. godinu života.

U SAD-u pokret za pravo glasa se javlja uporedo sa ukidanjem ropstva.Vodeće ličnosti za prava

glasa su bile Lucretia Mott I Elizabeth Cady Stanton. 1848. godine organizuju konvenciju u

mjestu Seneka Fols, gdje ističu da žene imaju pravo da budu izjednačene sa muškarcima, te su

zatražile da im se omogući pravo glasa i pravo na obrazovanje i zapošljavanje. Ujedno ova

konvencija se smatra i zvaničnim nastankom sifražetskog pokreta u SAD-u. U to vrijeme žene

nisu vidjele drugi naćin postizanja svojih ciljeva osim amandmanom na ustav. 1869. godine je

osnovana “Nacionalna asocijacija za žensko pravo glasa” na čelu sa Suzan B. Entoni i Elizabet

Kejdi Stenton i druga organizacija pod nazivom “Američka asocijacija za žensko pravo glasa” na

čelu sa Lusi Stoun. Ove dvije organizacije su se ujedinile 1890. godine i od tada nose ime

“Nacionalna američka asocijacija za žensko pravo glasa” na čelu sa Keri Čepmen Ket. Ova

organizacija je podržavala rasističku ideologiju, tako da 1896. godine žene afro-amerikanke

osnivaju svoju organizaciju pod nazivom “Nacionalna asocijacija obojenih žena”. Slijede godine

strpljive borbe i napora. Odlaskom u Veliku Britaniju učestvuju u njihovim demonstracijama, a

istovremeno uče o metodama borbe britanskih sifražetkinja, koje će primjeniti na američkom

tlu.

Do 1915. godine skoro u deset federalnih država su se žene izborile za svoja prava. Kao i u

Velikoj Britaniji tako će i u SAD-u Prvi svjetski rat pokazati vrijednosti žene i u ratnom

okolnostima. 1918. godine amandman koji su tražile napokon je usvojen dvotrećinskom većinom

parlamenta, a 1919. godine će ga potvrditi i američki Senat. Sve su države usvojile 19.

amandman, osim Tenesia. Znak raspoznavanja pobornika i pobornica prava glasa bila je žuta

ruža, dok su protivnici usvajanja ovog prava za svoj simbol izabrali crvenu ružu2. Tek u trećem

krugu glasanja amandman je usvojen. Zvanično zakon se proglašava 26.08.1920.godine kao 19.

amandman ustava SAD-a.

Sifrazetski pokret se širi i u druge zemlje zapada, ali ne tako jakim intenzitetom kao u Velikoj

Braitaniji i SAD-u. 1893.godine Novi Zeland dozvoljava aktivno biračko pravo ograničenog

tipa, a Australija će da 1902. godine dati ženama pravo glasa na parlamentarnim izborima, a

1921. godine ta prava stiču i žene Švedske. Između dva svjetska rata većina zemalja priznaje

ženama pravo glasa. Veliki broj muslimanskih zemalja je dozvolio ženama pravo glasa, dok u

nekim zemljama to pravo nije ostvareno ni do danas.

Prvi talas se ne vezuje samo za Prvi svjetski rat, i za osvajanja jednakih pravnih i političkih prava

muškaraca i žena, već i za njihove antiratne zahtjeve, za zahtjeve zaštite žena na poslu,

ograničavanje exploatacije ženskog i dječijeg rada, zahtjeva za osmočasovno radno vrijeme i istu

platu žena i muškaraca za isti rad. Borba i očekivanja prvog talasa su ispunjeni, ali razvojem

društva razvija se i žensko društvo i rastu potrebe žena kako u privatnom tako i u javnom

segmentu.

2.2. Drugi talas feminizma

2. “The Nighteenth Amendment and war of the Rouse”,. http:/www.blueshoenashville.com/suffragehistory.html

One nemaju vlastitu prošlost, istoriju, religiju.

Nemaju, kao proleteri, solidarnost u radu i interesu.

Među njima nema čak ni one prostorne pomešanosti

Koja od američkih crnaca, Jevreja iz geta, radnika

iz Sen Denija ili fabrike Reno, čini jednu zajednicu.

One žive rasute među muškarcima, vezane kućom,

radom, ekonomskim interesima, društvenim položajem

za izvesne muškarce-oca ili muža- mnogo čvršće nego

za druge žene. Buržujke su solidarne sa buržujima a

ne sa proleterkama; bele žene s belim muškarcima a

ne sa crnkinjama.3

Drugi talas feminizma pojavio se šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, i trajao je do

osamdesetih godina. Drugi talas feminizma je istakao radikalnije zahtjeve “Pokreta za

oslobađanje žena”, kao što su organizacija masovnog pokreta, rodna ravnopravnost,

antiimperijalizam, promjena zakonodavstva, edukacija žena, problematika muškog nasilja idr.

Postoje različite feminističke teorije, ali ih ujedinjuje želja da se ženama dodijeli važnija uloga u

društvu. Feminizam drugog vala će obilježiti Amerika i Francuska.

Drugi talas se naziva i feminizam-razlike ili ginocentrizam, na prvo mjesto stavlja ženu i njene

osobine. Osnovnu ideju feministkinje drugog vala grade na ideji da se ženom ne rađa, nego da se

njom postaje.

Drugi talas će biti inspirisan knjigom “ Drugi put”, koju je napisala Simon de Bovoar. To je

knjiga o ženi, za ženu ali i za muškarca. Glavno mjesto istraživanja u ovoj knjizi je istraživanje

položaja žena kao supruga i majki. Ona kaže da je civilizacija ta koja je konstruisala ženskost, a

3. De Bovoat, Simon (1982 ). Drugi pol, prev. Zorica Milosavljević i Mirjana Vukmirović, BIGZ, Beograd, str.15.

ne biologija. Uslov za promjene je bio da se promijeni odnos unutar porodice i da se prihvate

reproduktivna prava žena, uključujući i prava na kontracepciju i abortus.

Glavna predstavnica liberalnog feminizma u drugom talasu je, Beti Fridan, sa knjigom “Misterij

žena” (1963). Fridanova je htjela da istraži ono što je nazivala “bezimeni problem”, frustracije

koje mnoge žene doživljavaju , kao rezultat toga što su ograničene na ulogu majke i domaćice.

Razvojem tehnologije , usavršavanjem kućanskih aparata, sad žene imaju više vremena, poslove

brže završavaju, pa se osjećaju bezvrijedno i neiskorišteno.

Drugi talas je priznao da politička i zakonska prava koja su žene ostvarile nije konačno rješenje.

Feminističke ideje postaju radikalnije , povremeno su bili i revolucionarni. Knjige kao što su

“Polna politika” (1970), “Kejt Milet I Ženski evnuh” ( 1970) Džermejn Grir, su se usredsredile

na psihološke i polne aspekte ženskog ugnjetavanja. Feministkinje su imale različite vizije o

tome kako i kojim se metodama treba boriti, tako da se dijele u više tabora: radikalni,

anarhistički liberalni, socijalistički ili marsistički.

Slika 3. Spasimo nauku

2.3. Treći talas feminizma

Treći talas feminizma počinje krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, a traje i danas,

pokušava negirati i prevazići rodne razlike, a takođe se bavi i svim novim problemima ženske

populacije vezanih za neravnopravnosti prema ženama u današnjem društvu. Do danas se

društvo razvilo, žene se više obrazuju, nalaze se u svim segmentima javnog društva, ali nažalost

negdje njihova prava postoje samo na papiru. Danas kada u svijetu vlada ekonomska kriza, kada

su neke zemlje poharane ratovima, kada na vrhu u javnom životu stoje oni koji na ženu i u

dvadeset i prvom vijeku gledaju samo, kao na “koku nosilju”, opet su žrtve žene. Koliko je žena

obeščaščeno u ratu, koliko ih je u potrazi za hljebom završilo kao bijelo roblje, koliko ih i danas

misle da je nasilje u porodici nešto privatno.

U ovom zadnjem valu susrećemo i mnoge druge teorije, koje se bave ženskim pravima, kao što

su queer teorija, post-kolonijalne teorije, ekofeminizam, trans-feminizam.

Okvir “Pekinška deklaracija” i “Platforma za akciju” usvojena je na Četvrtoj svjetskoj

konferenciji o ženama koja je održana 1995. godine u Pekingu. Bosna i Hercegovina je jedna od

189 koje su prihvatile Deklaraciju i Platformu za akciju. Konvencija o eliminaciji svih oblika

diskriminacije na ženama.4

CEDAW Konvenciju, Bosna i Hercegovina je potpisala 01.09.1993. god. (Opcioni Protokol uz

Konvenciju 07.02.2009. god.) Odredbe Konvencije uključene su u pravni sistem Bosne i

Hercegovine po osnovu Ustava Bosne i Hercegovine ( “Opširni okvirni sporazum za mir u Bosni

i Hercegovini” iz Dayton-a) kontinuitete međunarodnih propisa. Zakon ravnopravnosti spolova

u Bosni i Hercegovini, 2003.5

Kao što možemo vidjeti zakoni o ravnopravnosti polova postoji i u Bosni i Hercegovini, a da li

se provode, to ostavljam vama na razmišljanje.

Žene u svijetu čine 51% stanovništva, zarađuju 10% svjetskog dohotka, 70% žena u svijetu živi

u siromaštvu, u razvijenim zemljama žene rade 20%, a u zemljama u razvoju 30% više od

muškaraca, žene u svijetu obavljaju 20-30% direktorskih poslova, a svjetska zastupljenost žene u

parlamentu je 16%.

3.FEMINISTIĆKE TEORIJE

Prateći feminizam kroz historiju, mogli smo uvidjeti da je osnovano više feminističkih grupa,

različitih ideja, ali sa istim ciljem.

4. http: www.fondacijacure.org.aktivno_učešće_maladih.pdf . 5 . http: www.fondacijacure.org.aktivno_učešće_maladih .pdf .

3.1. Liberalni feminizam

Liberalni feminizam se veže za imena Meri Vulstounkraft , Džon Stjuart Mil, Harijet.T. Mil.

Zalažu se za ravnopravnost žena transformacijom društva. Pokušavaju da shvate žensku

potčinjenost na osnovu nejednake raspodjele prava i šansi u društvu. Za liberale razlozi

nejednakosti su i rodna podjela poslova na muške i ženske poslove, a kroz tu podjelu i na

plaćenost tih poslova. Pripadnici ovog pravca se zalažu za abortus, jer smatraju da svako ima

pravo da odlučuje o svom tijelu. Zalažu se za poboljšanje položaja žena i u pravnoj i političkoj

sferi, te poboljšanjem njihovih obrazovnih i poslovnih mogućnosti. Liberalni feminizam se

protivi svakoj vrsti diskriminacije. Reforma pravnog sistema, omogućit će svakoj ženi

poboljšanje ličnog uspjeha.

3.2. Marksistički feminizam

Marksistički feminizam polazi od teze da se osnovna podjela rada temelji na podjeli porodičnog

rada, iz čega slijedi da je glavni stub u razvoju kapitalizma opstanak posredničkog odnosa u

porodici. Feministkinje ovog pokreta se zalažu za ukidanje kapitalističkog duštva , i da će

ukidanje kapitalističkih društvenih odnosa dovesti do ukidanja patrijarhata. One smatraju da

klasna hijerarhija prethodi rodnoj hijerarhiji. One vjeruju da je kapitalizam izvor ekonomske

nejednakosti i nezdravih društvenih odnosa između muškaraca i žena, koje predstavljaju izvor

ženskog ugnjetavanja. Klasno tlaćenje je i osnova rodnog tlaćenja i opstaje, jer to odgovara

interesima kapitala i vladajuće klase. Jedini naćin postizanja jednakosti između muškarca i žena

je revolucionarnim svrgavanjem kapitalizma.

3.3. Anarhistički feminizam

Anarhistički feminizam je spoj anarhizma i feminizma, koji uzroke ekonomske i društvene

nejednakosti vide u institucionalnim odnosima moći. Anarhofeministkinje smatraju da nije samo

dovoljno mijenjati patrijarhat, da bi se postigla lična autonomija i sloboda u zajednici. One su za

ukidanje patrijarhata u smislu dominacije muškarca nad ženama, koji smatraju osnovnim vrstama

ugnjetavanja, takođe su za ukidanje nuklearne porodice koju smatraju ekonomskom bazom

kapitalizma. Feminizam i anarhizam se međusobno nadopunjavaju, jer predstavljaju teoriju

zasnovanu na samoorganizaciji i direktnoj akciji.

3.4. Pacifističko-antimilitaristički feminizam

Pacifičko-antimilitaristički feminizam zastupa ideju da je patrijarhat idejni tvorac rata i da se

njime služi da bi se očuvao vlastiti poredak. One smatraju da je rat realnost, jer su žene

isključene iz sfere javnog života i odlučivanja. U državi je i politička i građanska odgovornost,

što država čini u naše ime. Ženska solidarnost nema granica bez obzira na rasu, naciju, vjeru.

One smatraju da je vojska glavni oslonac militarizmu i nasilju, da ne postoji vojska koja čuva

mir, čim držite oružje u ruci izazvaćete neki konflikt, i zbog toga se one zalažu za svaki vid

građanske neposlušnosti prema državi, naciji, vojsci.

3.5. Egzistencijalni feminizam

Egzistencijalni feminizam je nastao pod uticajem Simon de Bovoar. Svoj stav i gledišta je

napisala u knjizi “Drugi put”, gdje je pokušala da objasni da je žena u patrijarhalnom društvu na

drugom mjestu, jer su muškarci ti koji su nosioci vrijednosti. Za svoj položaj su i žene

djelomično krive, jer su pristale i dozvolile da budu u takvom položaju. Egzistencijalni

feminizam je ostavio velikog traga na francuski psihoanalitički feminizam.

3.6. Radikalni feminizam

Radikalne feministkonje smatraju da su razlike među polovima politički najznačajnija društvena

podjela i da su one ukorijenjene u strukturi porodičnog života. Kejt Milet (1969.) je u svojoj

knjizi istakla “ Polovinu stanovništva koju čine žene kontroliše druga polovina koju predstavljaju

muškarci”.6 One smatraju da su muškarci odgovorni za opstanak patrijarhata, i pokušavaju da

pronađu korijene muške dominacije. Patrijarhat i opstaje zbog iskorištavanja ženskih

seksualnosti, tako da one teže za globalnim sestrinstvom, što će im olakšati da se suprotstave i

oslobode nametnutih rodnih uloga, odnosno da se lakše vodi seksualna revolucija. Njihova

osnovna parola je bila: “Lično je političko”. Radile su na organizovanju podizanja svijesti kod

žena, podstičući ih na razmjenu mišljenja i iskustva.

6 . Endr,Hejvud (2004), Politika, Clio, str.124.

3.7. Lezbijski feminizam

Lezbijski feminizam je pokret koji se razvio u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi . Za njih je

heteroseksualnost jedan od institucija patrijarhata. Smatraju da svaki oblik nejednakosti poćiva

od muškog nametanja moći ženama, i ako žene žele da ih se oslobode trebaju da prihvate

lezbijstvo. Smatraju da je lejzbistvo stvar ličnog izbora, a ne stvar orjentacije. One smatraju da je

transeksualnost, transvestit, sadomazo , invazije na ženski identitet. One smatraju da nije moguće

biti istovremeno i heteroseksualan i feministkinja, zato se zalažu za duhovno i moralno odvajanje

od patrijarhata .

3.8. Socijalistički feminizam

Socijalistički feminizam je spoj radikalističkog i markstičkog feminizma. One posmatraju ženu i

u javnom i privatnom životu. Mišljenja su da do oslobođenja može doći jedino okončanjem

ekonomskih i kulturnih dominacija nad ženama. Smatraju da su patrijarhalne povlastice važne

za društvo, kao i ekonomske. Ukidanjem klasnih podjeljenosti nestat će i rodna podjeljenost.

Socijalistićki feminizam je nastao kao nadopuna i kritika tradicionalnog marksizma, i

funkcionišu kroz razne socijalističke pokrete.

3.9. Spiritualistički feminizam

Ovaj pokret se uglavnom bazira na tumačenju monoteističkih religija , kao i na otkrivanje i

tumačenje kultova kojima je nekad dominiralo žensko božanstvo.

3.10. Afro-američki feminizam

Afro-američki feminizam je pokret koji je nastao zbog nezadovoljstva crnih žena “Pokretom za

građanska prava” i “Pokretom za oslobađanje žena”. Pokret se razvio na američkom tlu i ostaje

vezan za njega. One dovode u pitanje politiku identiteta, za koje su se zalagala radikalistice. One

žele da istaknu vlastitu historiju kao što je ropstvo i poseban odnos prema ženama crne rase. Alis

Voker je osmislila naziv VUMANIZAM. One unose rasno i klasno iskustvo u rodno iskustvo, te

ga povezuju sa kulturnim i historijskim nasljeđem crne rase.

3.11. Ekofeminizama

Ekofeminizam je pokret koji feminizam povezuje sa prirodom, tako da svoje ideje temelje na

očuvanju prirode. One smatraju da je muškarac koji je posjednik, koji dominira nad prirodom, pa

tako dominira i nad ženom. U patrijarhalnom društvu muškarci su potpuni vlasnici, oni

eksploatišu zemlju, ostvaruju profit, te takav odnos preslikavaju i prema ženi.

3.12. Individualistički feminizam

Individualistički feminizam je savremeniji oblik liberalnog feminizma. Za njih je žena pojedinac,

posebna, jedinstvena, ima sopstvene ciljeve i poglede na život, one same određuju svoj put, i

nisu mišljenja da je sudbina žena ista. Smatraju da žena kao pojedinac ima moralno i zakonsko

pravo da nad svojim tijelom, te se zalažu za abortus a protive se uplitanju države u sferu

pojedinca.

3.13 .Postkolonijalni feminizam

Postkolonijalni feminizam kritikuje zapadni feminizam, one smatraju da su kulture

postkolonijalnog feminizma drugačije od zapadnih kultura. Društva koja su bila izložena

kolonijalnom izrabljivanju odbijaju da se suoče sa rodnom nejednakošću. Ne slažu se sa

gledištima zapadnih feministica, da su ne-zapadne žene pasivne, dok su zapadne žene moderne

obrazovane i odgovorne za svoju sudbinu. Žene ne-zapada su izložene mnogo težim problemima

kao što su lokalni, religijski, kulturni. Sa postkolonijalnim feminizmom dosta zajedničkog ima

feminizam Trećeg svijeta i transanacionalni feminizam.

3.14. Feminizam trećeg svijeta

Poćiva na tezi da je globalna ekonomija podijeljena na principu Prvi-Treći svijet, Sjever-Jug.

Žene Trećeg svijeta su tlaćene kako oblicima života koji dolaze sa Zapada, tako i patrijarhatom.

3.15. Transnacionalni feminizam

Transnacionalni feminizam je nastao kao posljedica promjena uvjetovanih globalizacijom,

odnosno padom socijalne države, a porastom obrazovanih žena u zemljama u razvoju. One

kritikuju multinacionalne korporacije, osporavaju korporativni kapitalizam i globalnu

nejednakost.

3.16. Postfeminizam

Postfeminizam je poslednja faza feminizma, a bave se pitanjem identiteta žena koje se ne mogu

uklopiti u različitosti odnosa muškarac/žena. Zagovaraju stajalište da ne postoji ženska/muška

priroda ili žensko/muško iskustvo, već da funkcionišemo kao biće.

3.17. Kiberfeminizam

Širenjem tehnologije devedesetih godina dvadesetog vijeka Donna Haraway uvodi termin za

jedan novi aktivistički pravac a to je kiberfeminizam. Koristi se feminističkim postavkama, ali se

okreće i savremenoj tehnologiji. Zadatak je da poveže različite historijske , savremene teorije

feminizma putem interneta, takođe otkriva i povezuje različita iskustva žena u raznovrsnim

okruženjima u čitavom svijetu, kako u kulturom tako i u klasnom i topografskom. Najutjecajnije

teoretičarke kiberfeminizma su Sadie Plant i Sherry Turkle.

Slika 4. Kiberfeminizam

4. ŽENE U HISTORIJI KOJE SU MIJENJALE SVIJET

Kroz historiju žene su uvijek bile potčinjene od strane muškaraca. Nisu imale ista prava i

privilegije kao oni, ali ipak su se uspjele izboriti za jednakost. Pokazale su da one nisu samo

domaćice i majke, nego da su i lavice koje se bore za svaki kutak svoje zemlje, zvane život.

Uzdigle su se i uspjele upisati svoje ime u povijest.

Među dobitnicama Nobelove nagrade za mir su:

Berta fon Zutner – austrijska grofica i pacifistkinja, autorka svjetskog bestselera “Dole oružje”,

uspjela je da nagovori Alfreda Nobela da osnuje fond za nagradu koja će se dodjeljivati osobama

koje se zalažu za mir u svijetu. Dobila Nobelovu nagradu 1905.

Džejn Adams – čuvena po svom antiratnom zalaganju u Prvom svjetskom ratu, proglašena

najopasnijom ženom u Americi, bila je jedna od organizatorki Međunarodnog kongresa žena u

Hagu (1915), osnivačica je Međunarodne lige za mir i slobodu (WILPF, 1915), dobila Nobelovu

nagradu 1931. godine.

Emili Grin Balč – sociološkinja, ekonomistkinja pacifistkinja, angažovana u antiratnom

zalaganju u Prvom svjetskom ratu, dobila Nobelovu nagradu 1946. godine.

Beti Vilijams i Merd Korigan – podijelile su Nobelovu nagradu 1976. god. za mir. Nakon

saobraćajne nesreće izazvane sukobom između Irske republikanske armije i britanske vojske u

kojoj su poginula tri rođaka Meri Korigan. Merd, katolkinja, i Beti, protestantkinja, uspjele su da

pokrenu mirovni marš u kojem je učestvovalo 10 000 žena obje vjeroispovijesti, što je imalo

velikog značaja u Irskoj koja je godinama bila razarana vjerskimi etničkim sukobima.

Tereza Bojadžiju – u narodu poznata kao Majka Tereza, osnovala je novu kongregaciju u kojoj

se hiljade osoba posvećuje liječenju siromašnih, dobitnica Nobelove nagrade 1979. god. Umrla

je 1998.god.

Alva Mirdal – studirala filozofiju, psihologiju, političke nauke u Švedskoj I SAD. Radila kao

visoki funkcioner OUN-a, izradila plan “Mirdal”, kojim se predviđa zona bez nuklearnog oružja

od Švedske do Bugarske uključujući i obje Njemačke, dobila Nobelovu nagradu 1982.god.

Aung San Sju Ći – u Burmi se borila protiv vojne hunte, inspirisana idejama Martina Lutera i

Mahatma Gandija. Osnovala je Nacionalnu ligu za demokratiju, pobijedila na izborima, ali vojna

hunta ne priznaje njenu pobjedu, pa ju je osudila na kućni zatvor. 1991.god. je trebala da primi

Nobelovu nagradu, ali joj vojna hunta nije dozvolila. Bila je oslobođena i ponovo je u kućnom

pritvoru i danas.

Rigoberta Menću Tum - rođena u domorodačkom selu Gvatemale, borila se zajedno sa svojom

porodicom za domorodačka prava, dobila je Nobelovu nagradu za svoj angažman 1992.god. u

svojoj 33. god. života.

Džodi Vilijams- pokrenula je organizaciju “Međunarodna kampanja za zabrane nagaznih

mina” 1991.god., do sada su 142 vlade potpisale sporazum o upotrebi, proizvodnji I prodaji

mina, dobila Nobelovu nagradu 1997.god.

Širin Ebadi – prva žena sudija u historiji Irana. Vjera u Iranu zabranjuje rad ženama da se bave

ovim poslom, ona se izborila da radi za šta se i školovala, drži treninge iz ljudskih prava i predaje

na univerzitetu. Radila je za UNICEF I suosnivačica je”Centra za odbranu ljudskih prava”,

dobila Nobelovu nagradu 2003.god.

Vangari Muta Matai – osnivačica pokreta zelenih. Zahvaljujući njenom angažmanu ogromne

površine pustinje su zasađene, sprečila je da se u Najrobiju u najvećem parku izgradi poslovni

centar, prva žena koja se iz tradicionalne sredine suprotstavila muškarcu, ona je prva žena iz

Afrike dobitnik Nobelove nagrade 2004.god.

Elen Džonson Sirlif, Lejman Gbovi, Tavakel Karman – one su 2011. god. Podijelile

Nobelovu nagradu za mir, zbog njihove nenasilne borbe za bezbjednost žena I za prava žena na

puno učešće u radu na izgradnji mira.

5. ZAKLJUČAK

U svom radu sam pokušala da objasnim i približim pojam “feminzma”. Dotakla sam historijsku

liniju, da bih pokazala da je feminizam nešto sveopće i odavno poznato, te da su žene oduvijek

bile u podredjenom položaju i da je došao taj svijetli trenutak u historiji kad su rekle : “Dosta!”.

I sama sam se pronašla u ovoj priči o feminizmu, jer sam odrastala u klasičnoj bosanskoj

patrijarharnoj porodici, gdje sam kao vrlo mlada osjetila tu nepravdu na svojoj koži. Trebalo je

da odem od kuće i studiram u Beogradu, ali moj otac to nije dozvolio, jer je po njegovom

mišljenju bilo sramota da žensko dijete, prilično mlado, ode samo u bijeli svijet. Ipak, to me nije

spriječilo da započnem studij, pa makar i u mojim srednjim godinama, jer nikad nije kasno, a

moj cilj je da makar odem u penziju kao akademski gradjanin. Nažalost, naši dragi muškarci ne

vide kvalitete nas žena, i boje se da je taj “slabiji spol” itekako jači od njih, kako intelektualno

tako i socijalno.

Slika.4.Moderne feministkinje

LITERATURA :

Atanasijević, Ksenija (2008). Etika feminizma, Ogledi/Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji

Bovoar, Simon de (1982). Drugi pol, prev. Zorica Milosavljević i Mirjana Vukmirović, BIGZ,

Beograd,

Hejvud, Endru (2004). Politika, CLIO

Phillips, Melani (2003), The Ascent of Women. A History of the Suffragette Movement and the Ideas It. Little, Brown.

Zaharijević, Adriana (2012). Neko je rekao feminizam, Sarajevski otvoreni centar, Fondacija

Heinrich Boll-Ured u BiH, Fondacija CURE

Internet izvori:

http://www.feminizam.info/page_1d-35 (Datum pristupa web stranici: 7.12.2013. u 21:00)

http://www.differentia-nis.org/teorija/poreklo-i-razvoj feminizma (Datum pristupa web stranici:

7.12. 2013. 19:25)

http://www.fondacijacure.org. (Datum pristupa web stranici: 7.12.2013. 23:00)