ŠUMARSKI LIST, 11–12, CXXXVI (2012) 623

PLUĆASTI REŽNJAŠ (Lobaria pulmonaria (L.) Hoffm.) U SLATINSKIM LUŽNJAKOVIM ŠUMAMADragan Prlić (dprlic@biologija.unios.hr)

Plućasti režnjaš listasti je lišaj zeleno-smeđe do zeleno-sive

boje u suhom stanju, dok vlažan poprima jasno zelenu boju.

Talus može narasti i do 30 cm duljine, lagano je prihvaćen

na jednom kraju te povremeno viseći. Režnjevi talusa široki

su 1–3 cm, dihotomski podijeljeni. Gornja površina talusa

sjajna je i naborana s uočljivim soredijima koji služe nes-

polnom razmnožavanju lišaja. Karakteristično obilježje vr-

ste su i cefalodiji, nakupine cijanobakterija koje se manife-

stiraju kao tamnosmeđe mrlje na talusu, a čija je svrha

fi ksacija dušika iz atmosfere. Talus je s donje strane svije-

tlosmeđ, prekriven tomentumom te golim svjetlijim kon-

veksnim dijelovima koji odgovaraju depresijama gornje po-

vršine talusa. Plodišta gljive rijetko se javljaju, a oblika su

crvenosmeđeg diska 2–4 mm u promjeru. Unutar roda Lo-

baria javljaju se i druge vrste u Hrvatskoj, no one su rjeđe

i kod njih izostaje karakterističan izgled koji podsjeća na

pluća, po čemu je plućasti režnjaš i dobio ime. Iz tog je ra-

zloga zamjena ove vrste s drugima vrlo malo vjerojatna.

Plućasti režnjaš najčešće raste na kori drveća, ali se pone-

kad može naći i na stijenama obraslim mahovinama. Traži

staništa koja su slabo do umjereno osvijetljena, s većom

količinom padalina i ne podnosi eutrofi kaciju. Indikator je

čistog zraka i ekološkog kontinuiteta šuma te ga kao takvog

možemo naći samo u šumama gdje je gospodarenje mini-

malno ili u potpunosti izostaje. Do sada je poznato da plu-

ćasti režnjaš u Hrvatskoj raste na većem broju lokaliteta u

gorskom i planinskom području te na nekim otocima. U

Hrvatskoj je ova vrsta ugrožena i zakonom strogo zaštićena,

a njezina brojnost u padu je i na europskoj razini. Područja

s kojih nestane vrlo sporo rekolonizira, čak i kada se po-

novo uspostave povoljni uvjeti.

Početkom prosinca 2011. godine, sjeverno od naselja Ko-

zice, na granici općine Slatina i općine Nova Bukovica u

Virovitičko-podravskoj županiji, po prvi su puta uočena

stabla hrasta lužnjaka prekrivena epifi tskim lišajem Loba-

ria pulmonaria. Riječ je o odjelu 25b lužnjakove šume Treš-

njevo polje, površine otprilike 7,5 ha pri nadmorskoj visini

od 105 m. Na određenim stablima opažena je i kolonizacija

mladih talusa, što potvrđuje odgovarajuće ekološke uvjete

za njihov nesmetan rast i razvoj. Iako područje Slatine u

Slika 1. Stanište plućastog režnjaša.

Slika 3. Dobro razvijeni talusi među mahovinom.Slika 2. Plućasti režnjaš na kori hrasta lužnjaka.

prosjeku primi tek 730 mm padalina godišnje, nizinski te-

ren i gusti sklop krošanja igraju ovdje važnu ulogu u op-

stanku plućastog režnjaša. Štoviše, većina talusa koji su za-

bilježeni u šumi Trešnjevo polje rastu među gustim tepisima

mahovina, što dodatno pogoduje ovoj higrofi lnoj vrsti.

Valja naglasiti da u kontinentalnom području Hrvatske do-

tična vrsta nikada nije zabilježena pri spomenutoj nadmor-

skoj visini, odnosno na kori hrasta lužnjaka. Slatini najbliža

nalazišta plućastog režnjaša do sada su poznata samo s pla-

nine Papuk. Ovo novo nalazište vrijedan je podatak i svo-

jevrstan doprinos poznavanju njegove distribucije na po-

dručju Hrvatske, a ujedno govori o kakvoći zraka i stanju

šumske sastojine u kojoj se nalazi. S obzirom da gospoda-

renje šumom u određenoj mjeri mijenja njezine mikrokli-

matske značajke, na što je plućasti režnjaš svakako osjetljiv,

očuvanje trenutnog stanja ovog šumskog segmenta poka-

zalo bi se iznimno značajnim za zaštitu i daljnje napredo-

vanje plućastog režnjaša. Slika 4. Karakteristična donja površina talusa.