pleonazmi u hrvatskim jeziČnim savjetnicima

of 56/56
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za kroatistiku Katedra za hrvatski standardni jezik PLEONAZMI U HRVATSKIM JEZIČNIM SAVJETNICIMA DIPLOMSKI RAD Mentorica: Studentica: izv. prof. dr. sc. Bernardina Petrović Dajana Karakaš Zagreb, 7. rujna 2015.

Post on 28-Jan-2017

234 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

    Odsjek za kroatistiku

    Katedra za hrvatski standardni jezik

    PLEONAZMI U HRVATSKIM JEZINIM SAVJETNICIMA

    DIPLOMSKI RAD

    Mentorica: Studentica:

    izv. prof. dr. sc. Bernardina Petrovi Dajana Karaka

    Zagreb, 7. rujna 2015.

  • SADRAJ

    1. UVOD .................................................................................................................................... 4

    2. DEFINICIJE PLEONAZAMA ........................................................................................... 6

    3. ODNOS PLEONAZMA I TAUTOLOGIJE ...................................................................... 8

    4. TIPOVI PLEONAZAMA .................................................................................................. 12

    4.1. Neosvijeteni pleonazam ............................................................................................. 12

    4. 2. 1. Stilistiki pleonazam kao stilska figura ............................................................ 14

    4. 3. Frazeoloki pleonazmi ................................................................................................ 16

    4. 4. Onomastiki pleonazam ............................................................................................. 17

    4. 5. Obvezatan i fakultativan pleonazam ........................................................................ 17

    5. PLEONASTINI IZRAZI I STANDARDNOJEZINA VIEFUNKCIONALNOST

    .................................................................................................................................................. 19

    6. ANALIZA KORPUSA PLEONAZAMA U HRVATSKIM JEZINIM

    SAVJETNICIMA ................................................................................................................... 23

    6. 1. Morfoloki pleonazmi ................................................................................................ 25

    6. 2. Tvorbeni pleonazmi .................................................................................................... 26

    6. 3. Frazeoloki pleonazmi ................................................................................................ 27

    6. 4. Sintaktiki pleonazmi ................................................................................................. 27

    6. 4. 1. Imenica + imenica ............................................................................................... 29

    6. 4. 2. Imenica + imenica G .......................................................................................... 30

    6. 4. 3. Imenica + glagolska imenica.............................................................................. 32

    6. 4. 4. Pridjev + imenica ................................................................................................ 32

    6. 4. 5. Glagol + imenica ................................................................................................. 33

    6. 4. 6. Glagol + glagolska imenica ................................................................................ 34

    6. 4. 7. Glagol + glagol .................................................................................................... 34

    6. 4. 8. Prilog + prilog ..................................................................................................... 35

    6. 4. 9. Prilog + brojevni prilog ...................................................................................... 36

    6. 4. 10. Prilog + glagol ................................................................................................... 37

    6. 4. 11. Prilog + pridjev ................................................................................................. 37

    6. 4. 12. Prilog + pridjev + imenica ............................................................................... 38

    6. 4. 13. Prilog + veznik .................................................................................................. 38

    6. 4. 14. Prilog + prijedlog .............................................................................................. 38

  • 6. 4. 15. Prijedlog + imenica........................................................................................... 38

    6. 4. 16. Uporaba prijedloga po ..................................................................................... 39

    6. 5. Vezniki pleonazmi .................................................................................................... 40

    6. 6. Semantika podjela pleonazama ............................................................................... 41

    6. 7. Podjela pleonazama prema podrijetlu sastavnih elemenata .................................. 45

    6. 8. Potrebni pleonazmi .................................................................................................... 46

    7. UZROCI NASTANKA PLEONAZAMA ......................................................................... 47

    8. ZAKLJUAK ..................................................................................................................... 49

    9. CITIRANA LITERATURA .............................................................................................. 51

  • 4

    1. UVOD

    Iako su definicije pleonazama razliite, veina prouavatelja te davnanje jezine

    pojave, koju su starogrki pisci nazvali pleonasms, slae se da oznaava izraavanje istoga

    sadraja dvjema ili s vie rijei, odnosno suvino preobilje u reenici koje ne obogauje smisao

    i sadraj govora. Zbog sloenosti i neistraenosti pleonazama hrvatskoga jezika, ta se pojava

    uinila pogodnim materijalom za istraivanje. U radu e se prouavati pleonazmi u hrvatskim

    jezinim savjetnicima. Cilj rada nije navesti samo primjere pleonazama, nego i objasniti to

    pojedine rijei i sveze rijei ini zalihosnima.

    Zapoet e se s izlaganjem definicije pleonazma, a zatim e se usmjeriti na

    usporeivanje definicija razliitih autora. Mnogi su se znanstvenici bavili tom pojavom samo

    usporedno, navodei pokoji primjer. Kako bi se bolje shvatile granice pleonazma, potrebno ga

    je usporediti s tautologijom i izloiti razliite teorije shvaanja toga odnosa. S obzirom na to

    da se pleonazam poeo iriti u sve sfere hrvatskoga jezika, valja objasniti i pleonastine izraze

    i standardnojezinu viefunkcionalnost. Teorijskom literaturom koja se bavi pleonazmima i

    istraivanim jezinim savjetnicima, prikazat e se primjeri pleonazama te e navesti njihova

    objanjenja.

    Upoznat e se s prouavanim korpusom jezinih savjetnika i kriterija prema kojima su

    razvrstavani pleonazmi. Iz prouavanoga e se korpusa izdvojiti normativno upitni pleonazmi

    koji e se podijeliti prema formalnim, jezinim, gramatikim i semantikim kriterijima.

    Budui da se rad temelji na analizi pleonazama u hrvatskim jezinim savjetnicima, bilo

    je potrebno pomno odabrati korpus koji e se prouavati. Tako su za istraivanje, potrebno za

    taj rad, prouavani jezini savjetnici od 1924. do 2014. godine. Osim navedenih savjetnika, pri

    objanjavanju pleonazama koristili su se i jezini prirunici te znanstveni radovi.

    U prouavanome korpusu nisu svi pleonazmi detaljno opisivani pa su se tek

    iitavanjem svih savjetnika mogla spoznati objanjenja. Isto tako, poneki su se primjeri

    mijenjali kroz povijest pa su prikazane njihove mijene.

    Nakon to su se pleonazmi razvrstali po jezinim razinama, pojedini predstavnici svake

    razine detaljnije su se objasnili. Dakle, naveli su se reprezentativni primjeri pleonazama na

    kojima se objasnilo to ih ini odlikom zalihosti.

  • 5

    Valja napomenuti da se u mnogim jezinim savjetnicima navode samo primjeri, uz koje

    se ne objanjava to ih ini pleonazmima, stoga je potrebno dobro poznavati definiciju te jezine

    pojave kako bi se lake uoili njezini primjeri.

    U zakljuku e se iznijeti kljune teze i spoznaje do kojih se u radu dolo, a koje su

    potvrene istraivanjem, odnosno detaljnom analizom jezinih savjetnika i teorijske literature.

  • 6

    2. DEFINICIJE PLEONAZAMA

    Pleonazam dolazi od grke rijei pleonasms koja znai suviak, preobilje. U literaturi

    se pleonazmi odreuju kao izraavanje istoga sadraja dvjema ili s vie rijei (Sili;

    Pranjkovi 2005: 380), gomilanje rijei ili izraza s istim znaenjem (Sili 2006: 37),

    sadrajno i stilski nepotrebno navoenje istoznanih rijei (onje 2000: 839), udvajanje ili

    ponavljanje obavijesti (Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 70), retoriki postupak koji se

    temelji na dodavanju i nagomilavanju odvijajui se podjednako na planovima jezinog izraza i

    sadraja (Simeon 1969: 62).

    Teko je dati jednostavnu i opeprihvatljivu definiciju pleonazma jer s definicijama u

    znanosti nije lako te se gotovo svakoj nau nedostaci.

    Jo 1931. godine Tomo Mareti u Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga

    knjievnog jezika govori o pleonazmima. Kao svojstvo dobroga stila kad pisac ne uzima ni

    vie ni manje ni rijei ni reenica, nego li je upravo nuno, da mu se misli dobro razumiju

    (Mareti 1931: 580), navodi jedrinu. Drugim rijeima, u jedru stilu ni jedna rije i ni jedna

    reenica nije zalina (ibid.). Kao tipove zalihosti, razlikuje: ponavljanje iste oznake (misli)

    drugim rijeima; pridjeve koji svojih imenica ni malo ne opisuju drukije i vie, nego li je u

    samom znaenju imenice ve sadrano (ibid.: 581), npr: smrtno mrtvilo, straljiva kukavica,

    bijeli snijeg; svezu dviju sinonimnih rijei za isti pojam, npr. u njih nema snage ni moi, da to

    izvedu; tome dumaninu i kletome neprijatelju; pogani i neznaboci; strano i uasno; svezu

    sinonimnih rijei koje se vie i ne osjeaju kao dvije rijei, nego kao jedna: ni traga ni glasa,

    ni kriv ni duan. Uz to razlikuje i svaku rije suvinu za smisao ili rije bez znaenja poput

    zamjenikog oblika si u uzvinim reenicama: blago li si meni, teko si ga meni. (usp. ibid.)

    Najopirniju definiciju pleonazma, koja je ujedno i polazna definicija ovoga rada, dao

    je Rikard Simeon u Enciklopedijskome rjeniku lingvistikih naziva (1969). Simeon razliitim

    definicijama pleonazam odreuje kao dodatak rijei koja je na tom mjestu suvina; upotreba

    suvinih rijei; skupljanje rijei s istim znaenjem; nepotrebno gomilanje izraza koji su

    meusobno slini po smislu ili su identini; preobilje rijei u reenici koje su suvine s gledita

    iskazivanja misli; mnogorjeje, suvine rijei u govoru koje ne obogauju njegov smisao i

    sadraj (Simeon 1969: 62).

  • 7

    Dakle, pleonazmi se oznaavaju kao suvina uporaba rijei kojoj je znaenje sadrano

    u drugoj rijei, odnosno kao suvino gomilanje istoznanih rijei (Hrvatski jezini portal, 18.

    6. 2015.).

    U hrvatskom se jezikoslovlju pozornost pleonazmima pridaje u jezinim savjetnicima.

    Osim u jezinim savjetnicima, pozornost se pridaje i u radu Pleonazmi u hrvatskome

    standardnom jeziku (2011) koji je posluio kao temelj pisanja ovoga rada. Autori toga

    znanstvenoga lanka razgraniuju pojam pleonazma od nadreenih i bliskoznanih naziva i

    naziva koji pripadaju istom semantikom polju te objanjavaju odnos pleonazma i tautologije.

    U svakodnevnome se govoru rijetko kad unaprijed razmilja o onom to e se rei pa se

    esto dogaa da se rijeima u odreenome izrazu pridodaju istoznanice ili bliskoznanice.

    Pleonazam oznaava irenje iskaza na nain da se postojeim izrazima dodaju istoznanice1 ili

    bliskoznanice2.

    Sintaktika je sveza meu sastavnicama pleonastinoga izriaja pravilna, no problemi

    se mogu pojaviti na semantikoj razini. Zbog toga je potrebno pleonazam razgraniiti od naziva

    istoga semantikog polja.

    Pojam kojim se pleonazam djelomino objanjava je zalihost ili redundancija. Lehmann

    (2005, cit. pr. Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011) odreuje zalihost kao viak obavijesti u

    komunikaciji koji omoguuje izbjegavanje nesporazuma. Poruka je zalihosna ako i samo ako

    sadrava elemente koji nita ne pridonose obavijesti koja je ve sadrana u ostatku poruke (usp.

    Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 42). Zalihost je u jeziku potrebna jer u sluaju buke u

    komunikacijskome kanalu osigurava pravilno prenoenje obavijesti. Prema definiciji zalihosti

    moe se zakljuiti da su pleonazam i tautologija vrste zalihosti jer u njima dolazi do ponavljanja

    obavijesti.

    1 Istoznanica rije koja se glasovnim sastavom razlikuje od druge s kojim ima isto znaenje; sinonim (onje

    2000: 379) 2 Bliskoznanica rije bliska znaenja sa drugom rijei ili s vie njih, s kojima je zamjenjiva samo u nekim

    znaenjima ili kontekstima (onje 2000: 83)

  • 8

    3. ODNOS PLEONAZMA I TAUTOLOGIJE

    Iitavajui rjenike, gramatike i jezine savjetnike nalazi se na razliita shvaanja

    tautologije, a prvi spomen te pojave u prirunicima pojavljuje se u Maretievoj Gramatici i

    stilistici hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika (1931). Razvuenost nastaje, kad se ista

    misao vie nego jedan put izree, to se zove tautologija. (Mareti 1931: 581) Ista misao koja

    je izreena u dvije reenice sasvim je nepotrebna, kao u primjeru koji se nalazi u glavi 36.

    Dukljaninove latinske kronike: Bog poslua molitvu svetoga kralja, te od toga dana ne bi niko

    vie ujeden od zmije, pa i dan dananja ostaje zdrav i ist svak, koga bi zmija ujela na onom

    brijegu. I od onoga dana, kako se sveti kralj Bog pomolio, zmije na onom brijegu ostadoe kao

    bez otrova sve do dananjega dana. (ibid.).

    Kao to opirno opisuje pojam pleonazma, Simeon (1969) opisuje i tautologiju. Prvi se

    spomen tautologije nalazi u opisivanju pleonazma gdje se razlikuje nekoliko vrsta pleonazama

    koje se zovu: perifraza, perisologija, ditologija i tautologija. Za razliku od tautologije, koja

    opisuje isti pojam drugim izrazom (npr. Ja se bojim i strah me je ljuto), pleonazam dodaje

    suvie rijei kojoj je pojam sadran u drugoj rijei: Ali sjede do dva starca stara. Ban gospou

    oima gleda. Dakle, i pleonazam i tautologija razliitim rijeima ponavljaju isti pojam.

    (Simeon 1969: 63)

    Tautologija dolazi od grke rijei to oznaava ponavljanje, iznova reeno

    (usp. Hrvatska enciklopedija, 18. 6. 2015.). Prema Simeonu tautologija jest istorjeje,

    odnosno ista misao izreena u dvije reenice ili isti pojam u dvije rijei; redundantna

    konstrukcija koja se sastoji od dvije ili vie rijei od kojih svaka izraava isti pojam;

    prikazivanje neke injenice ili stanja pomou dvije sinonimne rijei (Simeon 1969: 595).

    Nadalje, u stilistici, retorici i poetici definira se kao suvino ili ak besmisleno ponavljanje

    rijei, reenica ili ideja ili tako ponavljanje jedne te iste oznake koja ne objanjava pojavu ili

    pojam, ne obogauje nau predodbu o njima (ibid.: 596). Kao primjer navodi se reenica:

    Autorski govor govor je autora. Tautologija se oznaava kao nedostatak stila te kao takva

    svjedoi o siromatvu jezika, iako u pojedinim stilskim situacijama moe imati izraajnu

    emocionalnu vrijednost.

    U Rjeniku hrvatskoga jezika (2000) tautologija se definira kao stilska figura u kojoj

    se niu rijei istoga ili srodnoga znaenja; ponavljanje iste misli ili ideje drugim rijeima

    (onje 2000: 1243). Milivoj Solar (2006) opisujui pleonazam kao gomilanje rijei istoga

    znaenja (Solar 2006: 218), navodi da se u istome smislu rabi i naziv tautologija koja prema

  • 9

    grkome znai ponavljanje. U rjeniku se pokraj natuknice tautologija nalazi pojam

    pleonazam te se zakljuuje da Solar ta dva pojma poistovjeuje oznaavajui ih sinonimima.

    O tautologiji raspravlja i Kreimir Bagi (2010) koji navodi da se u usmenim i pisanim

    iskazima esto mogu uoiti primjeri smisaonoga ponavljanja koje je katkada u suprotnosti s

    jezinom ekonomijom koja pretpostavlja to krai i saetiji iskaz. Smisaono ponavljanje katkad

    je motivirano eljom za afektivnim isticanjem informacije, injenice ili ideje koju prenosimo

    komunikacijom. Kao dva oblika smisaonoga ponavljanja navodi sinonimiju i tautologiju. U

    retorici i stilistici, tautologija je figura kojom se u reenici, ulomku ili iskazu udvaja sadraj ve

    reenoga. Ona se najee realizira kao mikrostrukturalna figura kojom mislima dodajemo

    rijei i izraze koji uvode pomone, podreene ideje te se tako ili to dodatno pojanjava ili se

    uveava iskazivaka energija. (Bagi 2010: 7)

    Nives Opai (2009) opisujui tipinu pleonastinu konstrukciju ak tovie navodi da

    je rije o tautologiji. esto se dogaa da ljudi upadaju u tautologiju (ponavljaju ve izreeno).3

    Tako je i s nekontroliranom upotrebom izraza koji trebaju pojaati ve ono to je reeno

    (kvantifikatori). I ak i tovie izraavaju da je ega bilo vie nego to smo oekivali, no zato

    ne treba gomilati rijei bliskoga znaenja. (Opai 2009: 37) U tom se sluaju spomenuta

    pleonastina konstrukcija poistovjeuje s tautologijom te se zakljuuje da se pleonazam i

    tautologija u natuknici ak tovie smatraju sinonimima.

    Kako bi se dokazalo da Opai (2009) poistovjeuje pleonazam i tautologiju, navest e

    se objanjenje natuknice no meutim koja je gotovo ista pleonastina konstrukcija kao i ak

    tovie. Objanjavajui zato ne treba umnoavati suprotni veznik no i prilog meutim koji se

    upotrebljava kao veznik u suprotnim reenicama, Opai (2009) navodi da je i u tom primjeru

    rije o nepotrebnu gomilanju rijei istoga (ili vrlo slinoga) znaenja (ibid.: 136). Valja se

    podsjetiti da Sili pleonazme definira kao gomilanje rijei ili izraza s istim znaenjem (Sili

    2006: 37).

    Hudeek; Lewis; Mihaljevi (2011) navode da je pleonazam katkad nadreen

    tautologiji, a katkad se odreuje samo kao pojava u kojoj je znaenje jednoga sastavnog

    elementa ukljueno u znaenje drugoga sastavnog elementa (npr. izii van). Prema nekim je

    autorima pleonazam nadreen (hiperonim) tautologiji, dok drugi autori pleonazam i tautologiju

    3 Zanimljiva je injenica da Stjepko Teak u jezinome savjetniku Hrvatski na (ne) pododbni (2004) dva

    podnaslova savjetnika svjesno naziva Pripovjeda pripovijeda (149) i Priam ti priu (152), pritom se ne

    osvrui na tautologiju tih sastavnica.

  • 10

    smatraju istorednima i neistoznanima, tj. supodreenicama i kohiponimima (usp. Hudeek;

    Lewis; Mihaljevi 2011: 42).

    Razlikujui pleonazam u uem smislu, koji je zajedno s tautologijom podreen

    pleonazmu u irem smislu, autori objanjavaju da je u njemu jedan lan sinoniman s itavim

    izrazom te se moe izostaviti, dok je u tautologiji svaki lan sinoniman s itavim izrazom, tj.

    svaki je element jednako izostavljiv, a odnos je meu lanovima simetrian.

    S obzirom na to da je tautologija odnos koji se temelji na sinonimiji, u istom se izriaju

    pojavljuju sinonimi poput lijep i krasan, gnusan i odvratan, glup i blesav. No ako se kae lijep

    i krasan, moe se bez gubitka znaenja rei samo lijep ili samo krasan. U pleonazmu u uem

    smislu samo je jedan element izostavljiv, onaj koji je sastavni element drugoga elementa. Odnos

    meu lanovima pleonazama u uem smislu je asimetrian. Jedan se element moe izostaviti,

    ali se ne moe izostaviti drugi element. U primjeru sii dolje izostavljivi element jest rije dolje

    jer sii ujedno podrazumijeva dospjeti na nie mjesto (usp. Hudeek; Lewis; Mihaljevi: 42

    43).

    Rikard Simeon (1969) razlikuje potpunu (obinu), npr. stara baka, stari starac, mali

    patuljak, i nepotpunu (djelominu) tautologiju, npr. gerilski rat (od panjolske rijei guerilla

    mali rat, guerra rat) i pokuaj atentata (od francuske rijei attentat pokuaj ubojstva) (usp.

    Simeon 1969: 596).

    U jezinim savjetnicima pojedini primjeri koji se navode ili nisu jasno razgranieni

    pripadaju li pleonazmima ili tautologiji ili se svrstavaju as u pleonazme, as u tautologiju.

    Primjerice, Branka Tafra (2007) definira pleonazme kao mnogorjeje, tj. upotrebu

    rijei koje su suvine iz razliitih razloga, najee zato to su istoznane (areal, podruje) ili

    to im je znaenje ve sadrano u drugoj rijei (proces suenja) (Tafra 2007: 61). Nadalje

    navodi da je tipian kolski primjer za pleonazam stara starica; starica je ve sama po sebi

    stara te je pridjev stara suvian (ibid.).

    Uzme li se u obzir definicija tautologije koja kae da se tautologijom, odnosno

    verbalnim varijacijama istoga sadraja, naglaava znaenje i pojaava izraz (Hrvatska

    enciklopedija, 18. 6. 2015.)4, moe se zakljuiti da primjer stara starica nije tipian kolski

    primjer pleonazma jer se pridjevom stara eli dodatno naglasiti starost starice, odnosno rije je

    4 Kao primjer tautologije navode se stihovi Petra Preradovia: umi, grmi, tutnji, hui.

  • 11

    o vrlo staroj eni. Takav primjer biljei i Marko Samardija (1993) navodei kao tipian

    pleonazam sintagmu stari starac (usp. Samardija 1993: 112).

    Slian problem pojavljuje se i u sintagmi stara baka/stara baba. U literaturi se navodi

    da je stara baka tipian pleonazam. U Velikom rjeniku hrvatskoga jezika (2003) prvotno

    znaenje rijei baka glasi majina ili oeva majka (Ani 2003: 52). Tada se ne moe govoriti

    o pleonazmu jer baka, prema toj definiciji, u kojoj se ne navodi starost osobe, nije uvijek stara

    ena pa se u razgovornome jeziku esto uje i mlada baka. No drugo znaenje rijei baka jest

    starija ena. Tada bi sintagma glasila stara starija ena pa bi se moglo govoriti o tautologiji,

    odnosno o preobilju u izraavanju koje nalazi opravdanje u prirodi jezika (Hrvatski jezini

    portal, 18. 6. 2015.).

    Kada pie o posuenicama, Tafra (2007) napominje da u svemu treba imati mjeru, pa

    tako i u upotrebi posuenica. Imenicom realizacija i glagolom realizirati pokazala je da njihova

    uporaba zna biti suvina, ak i besmislena. Imenica ima znaenje ostvarenje, ostvaraj, a glagol

    znai ostvariti. Na kraju se svake godine planira za iduu i razmatra to je sve ostvareno od

    planiranoga u godini koja je iza nas. Plan je mogao biti u potpunosti ostvaren ili je, primjerice,

    ostvaraj plana 80 %. Kada se kae ostvarena je realizacija, zapravo se govori ostvaren je

    ostvaraj ili realizirana je realizacija. Takav primjer tautologije pokazuje da se pri upotrebi

    posuenica ponekad ne razmilja o njihovu znaenju (usp. Tafra 2007: 70).

  • 12

    4. TIPOVI PLEONAZAMA

    Prema Kreimiru Bagiu (2010) tipini pleonazam vidljiv je u reenici Ja, osobno,

    mislim. Reenica je informacijski svediva na rije mislim jer zamjenica ja i prilog osobno

    govore da je rije o prvome licu jednine to je ve naglaeno u glagolskome obliku. Kada se

    pleonazam pojavi u reenici, ne donosi novu informaciju jer ide usuprot jezinoj ekonomiji koja

    se oituje u pojednostavnjivanju izraza. Slino je i u izrazima mala kuica, unaprijed

    predosjetiti, rana zora, crvena krv (usp. Bagi 2010: 7).

    Naelno je mogue razlikovati neosvijeteni i stilistiki pleonazam.

    4.1. Neosvijeteni pleonazam

    Neosvijeteni je pleonazam jezina pogreka i standardnojezini problem. Takav

    pleonazam nije stilska figura, nego pojava nepotrebnoga gomilanja rijei u govoru koji postaje

    neprimjeren jezinoj ekonomiji. Javlja se u ustaljenim komunikacijskim praksama u kojima

    dolazi do nepotrebnog bujanja diskursa5. Razlog takva bujanja jesu imenske konstrukcije na

    mjestu glagolskih, nepotrebna pojanjavanja jedne imenice drugom, udvajanje gramatikih

    oznaka.

    Prema Bagiu (2010) primjeri neosvijetenih pleonazama su:

    a) vriti potragu tragati, vriti popis popisivati, vriti popravke popravljati

    Tafra (2007) navodi da se poslovi ne vre, nego se obavljaju, uspjeno ili neuspjeno.

    Leksiku skupinu vriti + glagolska imenica treba mijenjati u glagol od kojega je tvorena

    glagolska imenica. Tako e, na primjer, vriti izmjeru zamijeniti mjeriti (premjeravati,

    izmjeriti), vriti sjeu u sjei, vriti ruenje u ruiti. U svim navedenim znaenjima glagol vriti

    je suvian te samim time pleonastian (usp. Tafra 2007: 70).

    b) provoditi akciju prikupljanja prikupljati, provoditi kontrolu kontrolirati, provoditi

    istragu istraivati, obavljati poslove zastupanja zastupati

    Navedeni se primjeri mogu objasniti primjerom koji navodi Tafra (2007) dolaziti do

    poveanja. Naime, rije je o glagolu koji oznauje kretanje u prostoru. esto se upotrebljava u

    5 Kreimir Bagi (2010) istie jezik birokracije, politike i administracije.

  • 13

    sintaktikoj skupini s glagolskom imenicom za oznaivanje radnje koja se obino dogaa kao

    posljedica ili kao idua faza nekog zbivanja. Ta se skupina moe zamijeniti glagolom, na

    primjer poveavati (usp. Tafra 2007: 56).

    c) biti u mogunosti moi, biti nazoan nazoiti

    Biti u mogunosti jedna je od tipinih administrativnih formula koje utjeu na opi jezik.

    Klieji poput biti u mogunosti, biti u pravu i slino, nepotrebni su u biranu jeziku. Zbog

    naruavanja jezine ekonomije, valja ih izbjegavati i zamijeniti njihovim boljim rjeenjima. Biti

    u mogunosti krae reeno znai moi. Nives Opai (2009) navodi da je bolje rei, primjerice,

    Moete li vraati zajam nego Jeste li u mogunosti vraati zajam. Isto tako, bolje je rei Imate

    pravo to ste nas opomenuli (a ne U pravu ste) ili Teretno vozilo nije imalo prednost (a ne

    nije bilo u prednosti) (usp. Opai 2009: 25).

    d) u stanju bankrota; u stanju depresije; u stanju rastrojenosti; u procesu preobrazbe; u

    procesu uenja; u procesu izgradnje

    U ovim primjerima imenice stanje i proces stoje uz imenice od kojih svaka ve oznaava

    stanje i proces. Primjerice, depresija je stanje, odnosno opa prilika u kojoj se tko nalazi (usp.

    Ani 2003: 1470), dok je uenje proces, tj. ukupnost radnji koje se obavljaju da se dobije

    odreeni rezultat (usp. Ani 2003: 1214).

    e) tijekom jeseni ujesen

    Prema Aniu (2003) imenica tijek znai kretanje u vremenu, irenje, prostiranje i nain

    kojim se to razvija ili zbiva (Ani 2003: 1591), a prijedlog tijekom predstavlja u tijeku ega

    (tijekom rata); za vrijeme ega; za (ega) (ibid.). U frazeologiji se susreemo s izrazom tijekom

    (ega) s vremenskim znaenjem. Duli (1997), raspravljajui o nazivima imenica tijek i tok,

    upozorava na esto nepotrebnu uporabu prijedloga tijekom. Spominje novinare i izvjestitelje od

    kojih moemo uti pleonastine izraze poput tijekom dananjeg dana, tijekom sutranje

    sjednice, tijekom veernjih sati, tijekom ljetnih mjeseci. Sve to moe se rei ljepe, jasnije i

    krae: danas, na sutranjoj sjednici, veeras, ovoga ljeta (usp. Duli 1997: 253 254).

    O prijedlogu tijekom raspravlja se i u Hrvatskome jezinom savjetniku (1999). Prijedlog

    tijekom nastao je popredloenjem instrumentala imenice te ima iskljuivo vremensko znaenje.

    Ne preporuuje se uporaba prijedloga tijekom u svezama tipa tijekom prole godine jer je zalian

    uz vremenski genitiv i vremenske priloge (usp. Hudeek; Mihaljevi; Vukojevi 1999: 193).

  • 14

    Mareti (1924) navodi da tijekom prole godine esto smo ga vidjeli ne valja. Norma

    hrvatskih vukovaca takve izraze smatra nepravilnima te umjesto njih preporuuju

    besprijedlone genitivne izraze (teajem itave zime prole zime), prijedlone izraze (teajem

    prole godine u proloj godini) ili priloge (teajem noi nou) (usp. Mareti 1924: 154).

    4. 2. Stilistiki pleonazam

    Stilistiki je pleonazam osvijeten i namjeran te se smatra stilskom figurom. Kreimir

    Bagi (2010) naziva ga i pleonazmom u uem smislu koji stvara osvijeteni govorei subjekt.

    Retoriki gledano, takav pleonazam nije govorna ili stilistika pogreka sve dok je u slubi

    uvjeravanja primatelja stvaranjem odgovarajuih afektivnih uinaka (usp. Hrvatska

    enciklopedija, 18. 6. 2015.). Iz toga proizlazi da je stilistiki pleonazam ekspresivan te

    funkcionalno obiljeava iskaz suptilno ga dopunjujui.

    4. 2. 1. Stilistiki pleonazam kao stilska figura

    Samo je stilistiki pleonazam figura. Prema Hrvatskoj enciklopediji pleonazam se u

    retorici definira kao postupak iz kojeg se izvode mnogobrojne figure iskaza (anadiploza;

    emfaza; gradacija; poliptoton) i figure miljenja (antiteza; entimem; definicija; hijazam;

    parabola) (ibid.).

    Kao stilska figura pojavljuje se u usmenoj poeziji gdje svojom estetskom ulogom

    naglaava reeno te verifikacijski usklauje stihove. Stilistiki se pleonazam pronalazi u

    Ujevievoj, Krleinoj i Maoevoj poeziji ije primjere navodi Kreimir Bagi (2010).

    Tin Ujevi,

    Svakidanja jadikovka

    Miroslav Krlea,

    Ni med cvetjem n pravice

    Antun Gustav Mato,

    Srodnost

    I biti slab, i nemoan,

    i sam bez igdje ikoga,

    i nemiran i oajan.

    Glavobolka, bogi cvet,

    glava zna od nje bolet

    uric, skroman cvjeti,

    sitan tih i fin

    dre, strepi i zebe kao da je

    zima

  • 15

    Pleonastian je stih i u uvodnim bliskoznanicama pjesme Jadikovka kamena Jure

    Katelana: Vratite me u gromade, u klisure, u spletove gorja.

    Gromadama, klisurama i spletovima gorja lirski subjekt naglaava elju za povratkom

    u simboliki zaviaj. Gradacijski poredanim bliskoznanicama ritmizira se tekst i pribavlja mu

    se patos.

    U poeziji nita nije preputeno sluaju pa tako ni pleonastinost. Njezina uloga nije puko

    ponavljanje znaenja, nego oblik finoga nijansiranja, podcrtavanja lirskoga ja i estetizacije

    iskaza. U prozi i drami pleonazam se moe pojaviti kao element govorne karakterizacije lika,

    dok se u razgovornim formulama pojavljuje za izricanje bliskosti, npr. Sjedni si malo, popij si

    neto (usp. Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 44).

    Isto tako, u razgovornome jeziku esto dolazi do dodavanja zamjenice se glagolima koji

    nisu takva podvrsta povratnih glagola6. Tako se moe uti razgovaram se s njim, vie se ui,

    sjedni se. Glagoli razgovarati, uiti i sjesti nisu povratni glagoli, stoga reenice treba oblikovati

    izostavljanjem zamjenice se.7 Stjepko Teak (2004) spominje kako se u novije doba ne

    preporuuje uporaba glagola razgovarati s povratnom zamjenicom. Umjesto Mi se

    razgovaramo valja upotrijebiti Mi razgovaramo (usp. Teak 2004: 129).

    No Mareti (1924) uz glagol razgovarati navodi da nije dobro bez rijece se, na pr: ja

    sam s njima o tom razgovarao; bolje: razgovarao sam se (Mareti 1924: 123).

    Ivo kari (2003) pie o pleonazmu kao figuri rijei. Definira ga kao suvinu uporabu

    rijei kojoj je znaenje ve sadrano u drugoj te ga odreuje kao stilsku pogreku navodei

    primjere u vremenskom razdoblju, najoptimalniji, nuno potrebno i sl. Kada se pleonazam

    upotrijebi kako bi se pojaao izraz, postaje stilska figura kao u primjerima: Vidimo sam to

    svojim vlastitim oima. Ubio ga je namrtvo. Ustani na noge! (usp. kari 2003: 138).

    Bernardina Petrovi (2005), piui o retorikim figurama rijei, pleonazme uvrtava u

    figure rijei te ih definira kao suvinu uporabu rijei kojoj je znaenje sadrano u drugoj rijei

    (usp. Petrovi 2005: 50).

    Pleonazam kao stilsku figuru odreuje i Milivoj Solar (2006). Prvotno se smatrao

    pogrekom u retorici koja se sastojala od gomilanja rijei istoga sadraja, a potom se poeo

    6 Duli 1997: 358 Glagoli sa se kazuju da su subjekt i objekt radnje istovjetni, da se radnja koja polazi od

    subjekta opet na njega vraa ili nastaje u samome subjektu kao njegovo stanje (poeljati se, oblaiti se,

    zakljuati se). (usp. Duli 1997: 358) 7 Valja napomenuti da se u tom jezinom savjetu umjesto zamjenice se, navodi estica se, to nije pravilno.

  • 16

    rabiti u smislu pjesnike figure jer u pjesnitvu gomilanje rijei koje su u obinom govoru

    istoznane moe izazvati poseban dojam zato to dobivaju dodatna znaenja i ne djeluju

    suvino (Solar 2006: 218).

    S obzirom na to da su namjerni, stilistiki pleonazmi ne podlijeu normativnoj prosudbi.

    U kategoriju pleonazama koji nisu sporni s normativnoga stajalita ubrajaju se i onomastiki

    pleonazmi i frazeoloki pleonazmi (usp. Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 43). U istu

    kategoriju ulaze i pleonazmi koje norma zahtijeva, poput s obzirom na to da, bez obzira na to

    to, upozoriti na to da.

    4. 3. Frazeoloki pleonazmi

    Frazeoloki pleonazam toliko je blizak stilistikome pleonazmu da se katkada smatra

    njegovom podvrstom. U njemu se, takoer, gomilaju istovrsne rijei kako bi se naglasilo

    njihovo znaenje. Ne podlijee normativnoj prosudbi pa se ne smatra jezinom pogrekom.

    Simeon (1969) spominje da postoje sveze sinonimnih rijei koje su toliko uobiajene da se ne

    doivljavaju kao dvije rijei ve kao jedna. Takve su sveze, na primjer, slika i prilika svoga

    oca, tuga i alost, jad i emer, ast i potenje, strah i trepet, bez kraja i konca, ni traga ni glasa.

    Takve se pleonastine konstrukcije dobivaju zbog sinonima i semantike podudarnosti meu

    lanovima frazeolokoga para. U tim pleonastinim konstrukcijama lanovi frazeolokoga

    para imaju posve isto denotatsko znaenje, a meusobno se mogu razlikovati samo po

    ekspresivnoj i/ili stilskoj konotaciji: povuci-potegni, nema ni kraja ni konca, huka i buka, bruka

    i sramota, vratiti milo za drago (Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 44 45).

    Ivan Markovi (2009) spominje pleonastine konstrukcije znati znanje, ne asiti ni asa,

    udom se uditi (Markovi 2009: 235) koje moemo definirati kao frazeoloke pleonazme u

    kojima glagol ima dopunu semantiki sadranu u sebi.

    Najbolji se primjer frazeolokoga pleonazma nalazi u reenici s kojom se esto susretalo

    u osnovnokolskom i srednjokolskom obrazovanju: Nije znanje znanje znati, ve je znanje

    znanje dati.

  • 17

    4. 4. Onomastiki pleonazam

    Onomastiki pleonazam nastaje kao posljedica dvojezinosti u pojedinim sredinama

    prevoenjem stranoga elementa domaim (Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 45). Primjeri

    koji se navode uz takvu vrstu pleonazma jesu Punta Ertec (rt rt), Luka vala (uvala uvala) te

    dvojezini obiteljski nadimak Sori Gluho, to bi u prijevodu znailo gluhi gluac.

    Takvi se pleonazmi promatraju sa stajalita jezika. Pitanje je mogu li se smatrati

    pleonazmima s onomastikoga stajalita jer slue jednoznanomu oznaivanju pojedinoga

    zemljopisnog referenta ili osobe (usp. ibid.)

    U istraivanome korpusu jezinih savjetnika nije zabiljeen onomastiki pleonazam.

    4. 5. Obvezatan i fakultativan pleonazam

    Nadalje, pleonazmi po svojoj prirodi mogu biti obvezatni i fakultativni (stilski) (usp.

    ibid.). Obvezatan pleonazam uvjetovan je jezinim sustavom ili normom. Kao takav pojavljuje

    se u sustavima sronosti, nekim konstrukcijama glagolskoga upravljanja te dvostrukog

    nijekanja (npr. nikada nije). Primjer plava haljina sadrava dvostruku obavijest o enskome

    rodu, nominativu i jednini te se zbog toga susreemo s udvajanjem gramatikih znaenja

    imenice u rijeima ovisnima o njoj (ibid.: 43). U glagolskom upravljanju spustiti se s drveta

    dolazi do udvajanja prostornih znaenja glagolskih prefikasa u prijedlozima (ibid.) pa se zbog

    toga taj primjer smatra obvezatnim pleonazmom (usp. ibid.).

    Fakultativan, odnosno stilski pleonazam uvjetovan je ekspresivnim ciljevima

    iskazivanja. Nastaje kako bi se pojaalo temeljno znaenje, kako bi se znaenje posebno

    naglasilo ili kako bi se osiguralo da je znaenje pravilno shvaeno (ibid.). Njime se smanjuje

    buku u komunikacijskome kanalu ili se posebno naglaava koji element, npr. Ja govorim

    (umjesto govorim).

    Raspravljajui o gramatikim pitanja u jezinome savjetniku Govorimo hrvatski (1997),

    navodi se i jedan od najreprezentativnijih pleonastinih primjera: Ja govorim. S obzirom na to

    da se s tom reenicom gotovo svakodnevno susree u govornoj komunikaciji, potrebno je

    objasniti to ju ini pleonazmom. U tome iskazu zamjenica ja je nepotrebna. U glagola se

    kategorizacija lica morfologizirala, tj. dobila svoj morfoloki izraz u nastavku, iako sinkretiki

    s kategorijom broja. Tako je u nastavcima sintetikih oblika prezenta mislim, govorim, gledam,

  • 18

    vidim sadrana i oznaka lica. Stoga oznaku lica koja je sadrana u nastavku nije potrebno

    udvajati dodavanjem line zamjenice ja. Ja je, dakle, u sintagmi ja mislim suvino kao oznaka

    lica (usp. Duli 1997: 385).

  • 19

    5. PLEONASTINI IZRAZI I STANDARDNOJEZINA

    VIEFUNKCIONALNOST

    Kada se govori o hrvatskome jeziku, valja se prisjetiti temeljne definicije standardnoga

    jezika koja kae da je to autonoman vid jezika, svjesno normiran i viefunkcionalan te stabilan

    u prostoru i elastino stabilan u vremenu. Posebno e se posvetiti pozornost viefunkcionalnosti

    jezika prema kojoj je standardni jezik raslojen na funkcionalne stilove jer mora biti osposobljen

    tako da se njime mogue sluiti u funkcionalno razliitim situacijama.

    Hrvatski standardni jezik na jedan nain funkcionira u znanosti, na drugi u uredu, trei

    u novinama, na radiju i televiziji, etvrti u knjievnosti i na peti u svakodnevnome govoru. Iz

    toga proizlaze njegovi funkcionalni stilovi: znanstveni, administrativno-poslovni, novinarsko-

    publicistiki, knjievnoumjetniki te razgovorni. S obzirom na broj funkcionalnih stilova,

    zakljuujemo da svaki svoje zakonitosti. To znai da naruavanje zakonitosti jednoga

    funkcionalnog stila ne podrazumijeva naruavanje zakonitosti drugoga. Ako je koja pojava

    greka jednoga stila, ne znai da se ista pojava mora smatrati grekom drugoga. Iz toga proizlazi

    da se greka jednoga funkcionalnog stila ne mora izbaciti i iz drugoga i iz standardnoga jezika

    kao cjeline.

    Obiljeja se viefunkcionalnosti jezika navode kako bi se opravdala postojanost

    pleonazama u administrativno-poslovnome stilu. Josip Sili (2006) spominje da se pleonazmi

    u administrativno-poslovnome stilu, u kojemu su ujedno i najbrojniji, ne moraju promatrati

    iskljuivo kao pogreke. Pleonazmi su jedna od pojava koja administrativno-poslovni stil ine

    administrativno-poslovnim stilom. Manom postaju tek kada ih zahvati inflacija, odnosno

    gomilanje jezinih sredstava bez vrijednosti (Sili 2006: 38). Posebice postaju manom kada iz

    toga stila uu u ostale funkcionalne stilove i tako oneiste standardni jezik kao cjelinu

    (ibid.).

    Nadalje, Sili (2006) razlikuje vidljive i nevidljive pleonazme. Vidljivi su pleonazmi

    rezultat neznanja jezika te navodi primjere:

    hemendeks s jajima (engl. ham = unka, egg

    = jaje)

    beka vinernicla (njem. weiner = beki)

    djeji kinderbet (njem. kinder = djeji)

    najoptimalniji (lat. optimus = najbolji)

    najminimalniji (lat. minimus = najmanji)

    cirka oko deset kilograma (lat. circa = oko)

  • 20

    biti nazoan (prisutan) na sjednici (biti

    nazoan = biti na)

    no meutim (no = meutim)

    zajedniki suivot (suivot = zajedniki

    ivot)

    na vrijeme od etiri godine (etiri godine =

    vrijeme)

    gradonaelnik grada (naelnik grada =

    gradonaelnik

    Nevidljivi su pleonazmi nesvjesni, primjerice:

    u oblasti / na podruju / na polju drutvenih znanosti (drutvene znanosti = oblast / podruje /

    polje)

    u stanju rezignacije (rezignacija = stanje)

    u vrijeme kad (kad = vrijeme)

    pod uvjetom da (da = uvjet)

    s namjerom da (da = namjera)8

    S obzirom na to da su navedeni pleonazmi reprezentativni primjeri koji se u velikoj

    mjeri pojavljuju u standardnom jeziku, potrebno ih je detaljno objasniti u nastavku rada.

    Sili (2006) pleonazme naziva jednom od najteih bolesti administrativno-poslovnog

    stila (Sili 2006: 68), no napominje da svaki pleonazam nije znak te bolesti. Mnogi pleonazmi,

    koje naziva namjernima, neto su bez ega administrativno-poslovnoga stila ne bi bilo jer su

    oni njegova dunost. Znak bolesti su namjerni pleonazmi koji su vrlo esto rezultat polovina

    ili slaba znanja jezika i vlastitoga i stranoga (ibid.).

    Jednakoga je miljenja i Ivo Pranjkovi (1996) koji kae da pleonazmi, bez obzira na

    parazitsku narav, nisu neto to treba izbjegavati i/ili smatrati pogrenim u svim funkcionalnim

    stilovima. Naprotiv, oni su u funkcionalnim stilovima apstraktnijeg tipa posve obina i vrlo est

    pojava, a pogrenim treba smatrati samo pretjerivanje u njihovoj uporabi ili uporabu u

    funkcionalnom stilu kojemu oni nisu svojstveni (Pranjkovi 1996: 522).

    Pojavu pleonazama objanjava kao pojavu irenja pojedinih imenskih konstrukcija

    novim imenskim (pleonastinim) elementima, kojima je funkcija da preciziraju ili istaknu

    sadraj poruke (ibid.: 521) te navodi primjere: u oblasti politike, na podruju Dalmacije, u

    8 Vie o primjerima pleonazama i njihovoj analizi bit e u nastavku rada.

  • 21

    domeni zakonodavstva, u sektoru turistike privrede, u sferi informiranja, na polju

    meunarodne suradnje.

    S navedenim se miljenima ne slau autori jezinoga savjetnika Govorimo hrvatski

    (1997). U viim stilovima9 standardnoga jezika uporabu nenamjernih pleonazama valja

    izbjegavati pa se o pleonazmima najvie govori u jezinim savjetnicima. U spomenutome se

    savjetniku nalazi poglavlje o pleonazmima naslovljeno Zalihosnice i priglupnice. O

    pleonazmima se govori kao o leksiko-semantikoj10 i stilskoj znaajki koja se esto pojavljuje

    u pisanome i govorenome jeziku, a puristi ju uglavnom ocjenjuju negativno.

    Pleonastine sveze ili pleonastine konstrukcije definiraju se kao sveze koje se sastoje

    od uglavnom dviju punoznanih rijei koje se znaenjski preklapaju. Rije je o pojavi koja nije

    svojstvena samo hrvatskome standardnom jeziku nego je zabiljeena i u drugim, nama bliim

    jezicima.

    ienje jezika od pleonazama odlika je purizma11. (Klai 1996, cit. pr. Duli 1997)

    purizam oznaava kao istunstvo, odnosno kao tenju za jezinom istoom. Purizam u

    pravilu predstavlja neto pozitivno, no ako je pretjeran i prekomjeran, postaje negativan u

    jezinom, moralnom i svakom drugom smislu. Tenja za jezinom istoom trajno je obiljeila

    hrvatski standardni jezik. Upravo standardni jezik ne podrava zalihost (redundanciju) pa

    samim time i pleonazme.

    Osim poglavlja posveena pleonazmima, primjeri te jezine pojave proteu se cijelim

    savjetnikom. Valja napomenuti da je Govorimo hrvatski (1997) savjetnik s najvie zabiljeenih

    primjera te leksiko-semantike i stilske znaajke hrvatskoga standardnog jezika.

    U tome se savjetniku spominju primjeri: vremensko razdoblje, sii dolje, mala kuica,

    vratiti se natrag, popeti se gore, vremenski period, potencijalna mogunost, usluni servis,

    najminimalniji, najmaksimalniji. U istome se savjetniku nalaze savjeti posveeni pleonastinim

    9 Viim se stilovima hrvatskoga standardnoga jezika smatraju stilovi u kojima se norma stroe potuje. To su

    znanstveni i administrativni funkcionalni stil te obavijesni podstil publicistikog funkcionalnog stila. (usp.

    Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 52) 10 Marko Kovaevi (1998) navodi da je semantiko-leksika razina jezika najotvorenija i najgipkija, jer se

    upravo na njoj dodiruje jezik i izvanjezina zbilja. Tako jezik, uvajui svoju sustavnu vrstou i relativnu

    nepromjenjivost i postojanost, moe priopavati nova iskustva i nove sadraje. Tu leksiku kreativnost jezik

    postie na tri naina: tvorbom novih rijei, posuivanjem stranih i pridavanjem novih znaenja starim rijeima

    (Kovaevi 1998: 146). 11 Latinski purus znai ist te su od te rijei nastale izvedenice purist, puristiki, purizam.

  • 22

    konstrukcijama: mrtvaki lijes, administrativna kancelarija, no meutim, ak tovie, cirka,

    oko, priblino, jedno + brojevni prilog.

    Pleonazmi su jezina pojava koja je, prema nekim autorima, opravdana u

    administrativno-poslovnome stilu. No kao to je spomenuto, Sili (2006) navodi da je

    opravdanost njezine uporabe dozvoljena sve do onda kada ne ue u druge funkcionalne stilove.

    Dubravka Sesar i Ivana Vidovi (2000) prouavale su pojavu novogovora i usporedile ju sa

    stanjem u suvremenome hrvatskom standardnom jeziku, zakljuivi svoj rad napomenom kako

    bi novogovor trebalo potraiti i u znanosti. Tim su radom nastojale pokazati kako se znanstveni

    stil uvelike pribliio administrativnomu. Iako ne piu izravno o pleonazmima, navode da

    novogovor operira relativno malim brojem glagola, naime, semantiki besubjektan,

    depersonaliziran iskaz podrazumijeva poimenienje (tzv. nominalizaciju) predikata (Sesar;

    Vidovi 2000: 88). Primjeri koje navode su postaviti pitanje, donijeti ocjenu, izvriti procjenu,

    izvesti zakljuak, postii dogovor, uzeti rije.

    Karakteristike novogovora jesu i pretjerana uporaba sinonima, posebice tuica u cilju

    hiperbolizacije koja esto rezultira pleonazmima poput pokree inicijativu i imperativno

    zahtijeva uzajamnu suradnju. (usp. ibid.: 90) Nives Opai (2014) dodaje odlike novogovora

    nemamo saznanja, osobno smatramo, odgovorno tvrdimo, nismo u mogunosti, provedeno je u

    potpunosti, Nobelova knjievna nagrada (usp. Opai 2014: 80).

  • 23

    6. ANALIZA KORPUSA PLEONAZAMA U HRVATSKIM JEZINIM

    SAVJETNICIMA

    Za potrebe ovoga rada sakupljani su pleonazmi iz jezinih savjetnika koji su izlazili od

    1924. do 2014. godine. Stariji jezini savjetnici nude samo primjere objanjavajui ih ne ovako

    nego ovako ili bolje ovako, dok noviji savjetnici navode zbog ega neka sveza rijei ne pripada

    normiranome standardnom jeziku.

    Ova je analiza napravljena po uzoru na lanak Pleonazmi u hrvatskome standardnom

    jeziku (2011). Iz lanka je preuzeta djelomina klasifikacija pleonazama, dok su primjeri

    iskljuivo iz korpusa jezinih savjetnika.

    Prikupljene se pleonazme moe podijeliti prema formalnim (broj rijei, promjenjivost

    sastavnih elemenata), jezinim (jezina razina, jezik podrijetla sastavnih elemenata),

    gramatikim (gramatiki ustroj) i semantikim kriterijima (usp. Hudeek; Lewis; Mihaljevi

    2011: 47).

    Prema broju rijei pleonazmi se dijele na jednorjene, dvorjene i vierjene.

    jednorjeni pleonazmi najoptimalniji, najminimalniji, najmaksimalniji, najprioritetniji,

    najglavniji, najzastupljeniji, sveukupno, dandanas, obadva

    dvorjeni pleonazmi meusobna suradnja, loa mana, vremensko razdoblje, no

    meutim

    vierjeni pleonazmi dati na znanje, podruje drutvene znanosti, kako i na koji nain

    Prema promjenjivosti sastavnih elemenata pleonazmi se mogu podijeliti na pleonazme

    koji imaju nepromjenjive lanove i pleonazme koji imaju promjenjive lanove. Prva tablica

    navodi pleonazme koji imaju stalnu formulu iji se jedan lan moe oznaiti s x:

    formula primjer

    x boje crvene boje

    xlik oblik srcolik oblik

    vriti x vriti popravak

    ena xica enska* lanica

    mjesec x mjesec sijeanj

  • 24

    grad x grad Zagreb

    na vrijeme od x godine na vrijeme od tri godine

    u roku od x godine u roku od tri godine

    svi mogui x svi mogui primjeri

    Druga tablica prikazuje pleonastine sveze iji se lanovi mogu oznaiti gramatikom

    kategorijom:

    formula primjer

    zamjenica + glagol ja govorim

    redni broj + godina zaredom

    redni broj + po redu

    trea godina zaredom

    trei po redu

    oko + brojevni prilog

    cirka + brojevni prilog na ak

    oko desetak

    cirka desetak

    glagol + imenica istoga korijena kao glagol

    ili njoj sinonimna imenica

    pjevati pjesmu, darovati dar, darovati poklon,

    znati znanje12

    prethodno/ve + glagolski pridjev prethodno najavljen, prethodno spomenut

    pojava + glagolska imenica pojava zagaivanja, pojava vulgariziranja

    proces + glagolska imenica proces preobrazbe, proces uenja, proces

    izgradnje

    stanje + imenica stanje bankrota, stanje depresije, stanje

    rezignacije

    Valja spomenuti i posebnu vrstu pleonastinih sveza koja nastaje gramatikim

    podvostruivanjem (Zorii 1998: 188). Naime, takva sveza nastaje kada se u istoj reenici

    subjekt izrie imenicom, a zatim zamjenicom, npr. Drugi, oni su doli. Vladimir Nazor, on je

    napisao pripovijest Bokarina. Suvremeni hrvatski pjesnici, oni su

    Prikupljeni su pleonazmi analizirani prema jezinim razinama. U jezinim je

    savjetnicima pronaen jedan primjer morfolokoga pleonazma skripte koji opisuje Branka

    Tafra (2007). Pronaeno je najvie primjera sintaktikih i semantikih pleonazama.

    12 O ovakvim se primjerima govori u poglavlju o odnosu tautologije i pleonazma.

  • 25

    Korpus bi se pleonazama mogao razvrstati prema nekoliko osnovnih tipova:

    morfoloki

    pleonazam

    pleonastini oblik skripte

    leksikoloki

    pleonazam

    tvorbeni

    najoptimalniji, obrazovno-edukacijski, obadvoje,

    sveukupno, skoncentrirati se

    frazeoloki u sluaju

    sintaktiki

    pleonazam

    pleonastina sveza straljiva kukavica, podruje drutvene znanosti

    pleonastini niz tamni crni mrak

    pleonastina

    reenica

    Doite ivomu vrelu, izvoru radosti spasa.

    semantiki

    pleonazam

    ak tovie, meusobna suradnja, ponovni povrat

    6. 1. Morfoloki pleonazmi

    Prema Hudeek; Lewis; Mihaljevi (2011) morfoloki pleonazmi nastaju kad se

    preuzima koja rije u mnoinskome obliku, a dalje se s njom postupa kao da je u jedninskome

    (Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 50). Osim primjera skripte, koji je potvren u dva jezina

    savjetnika, u lanku se navode i primjeri Bad Blue Boys, McDonaldsovi restorani te keksi.

    Da mnoinski oblik imenice skripta glasi skripta, zabiljeio je Radovan Vidovi (1969).

    Umjesto reenice Jeste li nabavili nove skripte?, valja pisati Jeste li nabavili nova skripta?.

    Navodei samo primjer reenice, Vidovi ne objanjava zato je bolje upotrebljavati taj oblik

    imenice.

    Imenicom skripta detaljnije se bavi Branka Tafra (2007). Dva se problema javljaju u

    vezi s tom imenicom: kojega je roda i broja i kako brojevnim rijeima izrei koliinu te imenice.

    Iako u razgovornome jeziku esto ujemo skriptu kao imenicu enskoga roda u jednini, prema

    sadanjoj gramatikoj normi ispravan je samo mnoinski oblik skripta. Umjesto kupio sam

    skriptu, valjalo bi rei kupio sam skripta. Posuenica scripta u jednini glasi scriptum. Postoje i

    domae imenice koje imaju samo mnoinske oblike, npr. naoale, sanjke, novine, vrata,

    klijeta, Kao to bismo rekli dvoja vrata, tako bismo rekli i dvoja skripta. Takve imenice ne

    mogu stajati uz glavne brojeve, nego samo uz brojevne pridjeve u mnoini: jedna skripta (usp.

    Tafra 2007: 78).

  • 26

    6. 2. Tvorbeni pleonazmi

    Tvorbeni su pleonazmi zapravo jednorjeni pleonazmi, tj. tvorenice u kojima je isto

    znaenje sadrano u tvorbenome formatu i korijenu rijei ili u domaemu i stranome tvorbenom

    formatu (Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 50). Zabiljeeni jednorjeni pleonazmi su

    najoptimalniji (najoptimalnije), najminimalniji (najminimalnije), najmaksimalniji

    (najmaksimalnije), najprioritetniji, najglavniji, najzastupljeniji, sveukupan, dandanas, obadva

    i skoncentrirati se.

    Tvorbeni su pleonazmi posebno zanimljivi jer sve definicije pleonazama navode

    gomilanje rijei, mnogorjeje, suvine rijei i sl. Tim se primjerima dokazuje da pleonazam

    moe biti i jedna rije, odnosno da se u jednoj rijei moe pronai zalihost ili ponavljanje

    obavijesti.

    Pleonazam koji se pronalazi u svim jezinim savjetnicima, koji raspravljaju o toj

    jezinoj pojavi, je najoptimalniji. Pridjev optimalan dolazi od latinske rijei optimus to znai

    najbolji. Kada se u hrvatskome jeziku pridjevima preuzetim iz latinskoga dodaje prefiks naj,

    dobijemo rijei poput najoptimalniji, najminimalniji, najmaksimalniji. Tvorenicu

    najoptimalniji Matkovi (2006) smatra besmislicom jer nema boljeg od najboljeg (Matkovi

    2006: 209). Kao besmislenu rije navodi i prioritet koji, osim to se pogreno upotrebljava u

    mnoini, takoer nerijetko dobiva prefiks naj pa se govori o najprioritetnijim zadacima,

    najprioritetnijim poslovima (usp. ibid.). Uz najoptimalniji, Radovan Vidovi (1969) spominje

    i najminimalniji, najglavniji te najzastupljeniji. Kao razloge takve uporabe pridjeva navodi da

    se radi ili o nepoznavanju etimologije tuica ili se svakodnevnom upotrebom gubi svijest o

    pravom znaenju pa se znaenjski svode na pozitiv (usp. Vidovi 1983: 32).

    Kada se raspravlja o gramatikim pitanjima, nerijetko se u jezinim savjetnicima nau

    imenice obadvojica, obadvije te broj obadva. Svi jezini savjetnici raspravljaju o slaganju

    brojeva s imenicom u rodu, broju i padeu, ali nijedan ne oznaava navedene rijei kao

    pleonazme. Ljiljana ari (2008) pod natuknicom obadva upuuje na oba (ari 2008: 763) iz

    ega se zakljuuje da je rije o sinonimima. Tomo Mareti (1924) navodi da je bolje

    upotrebljavati obadvaju, obadviju te da se obadva sklanja kao i dva (usp. Mareti 1924: 70).

    Piui o sklonidbi brojeva, Zorii (1998) kae da oba i obadva znae i jedan i drugi,

    odnosno i jedno i drugo. Oznaavajui ih sinonimima ne uoava da je rije o jednorjenome

  • 27

    pleonazmu u kojemu je sadrana zalihost. U viim stilovima hrvatskoga jezika obadvojica,

    obadvije, obadva valjalo bi zamijeniti s obojica, obje, oba (usp. Zorii 1998: 148).

    Prilog dandanas Mareti (1924) objanjava rijeima danas, odnosno u dananjici iz

    ega se zakljuuje da je takoer rije o jednorjenome pleonazmu u kojemu je dan suvino te

    je sasvim dovoljno napisati danas (usp. Mareti 1924: 13).

    Prilog sveukupno najee se rabi u raunovodstvu oznaavajui zbroj rezultata u

    stavkama ukupno. S obzirom na to da ima opravdanja za uporabu rijei u raunovodstvu, tu

    nije rije o pleonazmu. (Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 56) Pridjev sveukupan oznauje

    rezultat dobiven zbrajanjem vie brojeva pa ni tada nije rije o pleonazmu. Ako se sveukupno i

    sveukupan rabe izvan toga konteksta rijei, smatraju se pleonazmima.

    6. 3. Frazeoloki pleonazmi

    Iako je o frazeolokim pleonazmima ve bilo rijei, potrebno je navesti njegovu potvrdu

    u jezinome savjetniku Maje Matkovi (2006). Matkovi uz frazeme vee rije sluaj13 te

    navodi da u reportaama, u kojima se tei zanimljivosti i ivosti pripovijedanja te u kojima se

    prepoznaje autorska osobnost upotrebljavaju se frazemi prepustiti / preputati to sluaju,

    pukim sluajem i slino. I u drugim se novinarskim anrovima upotrebljavaju takvi frazemi, no

    njih treba razlikovati od stilskih nezgrapnosti poput ve navedenih (za sluaj da, za svaki sluaj,

    u svakom sluaju) (Matkovi 2006: 144).

    6. 4. Sintaktiki pleonazmi

    Sintaktiki su pleonazmi najei pleonazmi u istraenome korpusu. Najvie je

    zabiljeeno dvorjenih pleonazama, a u sljedeoj je tablici prikazan sintaktiki ustroj najeih

    pleonastinih sveza. Pleonastine sveze sastoje se od dvorjenih i vierjenih pleonazama.

    imenica + imenica enska lanica, mjesec oujak, grad sluaj*

    imenica + imenica G gradonaelnik grada, oblast politike, domena

    zakonodavstva, sfera informiranja, godine

    13 Vie o sluaju u sintaktikim pleonazmima.

  • 28

    starosti, djelokrug rada, (na) blagdan Svih

    svetih

    imenica + glagolska imenica ulo pipanja

    imenica + pridjev + imenica G podruje drutvene znanosti, sektor turistike

    zajednice, polje meunarodne suradnje

    pridjev + imenica mrtvaki lijes, administrativna kancelarija,

    smrtno mrtvilo, straljiva kukavica, bijeli

    snijeg, ostvarena realizacija, vremensko

    razdoblje, beka vinernicla, djeji kinderbet,

    zajedniki suivot, mala kuica, vremenski

    period, glazbena skladba, glazbeni koncert,

    loa mana, potencijalna mogunost, jednaki

    ekvivalent, realna mogunost, usluni servis,

    kratak trenutak, ona optika, posebna

    specifinost, tamni mrak, jedna te ista

    metoda, rana zora, crvena krv;

    brijaka radnja; frizerski salon

    zamjenica + glagol ja govorim

    glagol + imenica darovati dar, darovati poklon, pjevati pjesmu,

    svirati svirku, letjeti zrakom

    glagol + (glagolska) imenica postaviti pitanje, donijeti ocjenu, izvesti

    zakljuak, postii dogovor, uzeti rije, drati

    govor, pokrenuti inicijativu;

    provoditi kontrolu, provoditi istragu;

    izvriti procjenu, vriti potragu, vriti

    izmjeru, vriti ruenje, vriti popis, vriti

    popravak, vriti posao, vriti sjeu;

    dati podrku, dati na znanje, dati si truda;

    imati elju

    glagol + imenica A + glagolska imenica obavljati poslove zastupanja, provoditi akciju

    prikupljanja

    glagol + prilog sii dolje, popeti se gore, vraati unatrag,

    provesti u potpunosti, porazgovarati zajedno

  • 29

    prilog + estica esto puta

    prilog + brojevni prilog jedno desetak, oko desetak, cirka desetak

    oko priblino desetak

    prilog + glagol osobno smatrati, odgovorno tvrditi, posebice

    odvojiti, aktivno sudjelovati, javno objaviti,

    pobjedniki trijumfirati, opet ponoviti, brzo

    pouriti, unaprijed predosjetiti

    prilog + pridjev nuno potreban

    prilog + pridjev + imenica unaprijed odreena osnova

    prilog + glagolski pridjev trpni prethodno spomenut

    prilog + veznik zato jer

    prilog + prijedlog zajedno s, istovremeno s, istodobno s

    prijedlog + imenica putem isplate kredita, putem nagodbe, putem

    ugovora, putem tekue potronje, kroz

    povratnu informaciju, pomou novih metoda;

    tijekom ljeta

    S obzirom na to da je zabiljeeno mnotvo primjera sintaktikih pleonazama, objasnit

    e se pojedini predstavnici svake grupe sintaktikoga ustroja. Valja napomenuti da se

    pleonazmi s obzirom na razliite kriterije podjele mogu analizirati na razliite naine. Iako

    znaenjsko opisivanje pleonazama koje slijedi vie odgovara semantikim pleonazmima,

    donose se pleonazmi koji su opisivani u jezinim savjetnicima. Pojedini pleonazmi mogu

    pripadati i sintaktikim i semantikim pleonazmima.

    6. 4. 1. Imenica + imenica

    U jezinim savjetnicima nije zabiljeena identina formula koju nude Hudeek; Lewis;

    Mihaljevi (2011): ena xica, nego je pronaena formula enska xica. O tome primjeru pie

    Marko Samardija (1993) navodei da nikako ne valja enska lanica, jer je tu rie enska

    podpuno suvina (pleonazam), kao to bi bila i u izrazu enska radnica (Samadrija 1993: 81).

    Ako bi se govorilo o drutvu mjeovitih lanova, onda bi se mogao upotrijebiti izraz enski

    lan.

  • 30

    Jezini savjetnici, posebno stariji (od 1924. do 1998.), navode mnotvo primjera rijei

    sluaj. Meu stilskim nezgrapnostima u tekstovima, kako ih naziva Matkovi (2006), koji se

    ponavljaju godinama svakako je sluaj. U novinskim se tekstovima pronalazi sintagma grad

    sluaj koja se odnosi na grad u kojem se esto dogaaju nerasvijetljeni zloini i pljake, a u

    izvjetajima se sluaj spominje umjesto drugih rijei pridonosei gomilanju pleonazama u

    tekstu. Osim u sintagmama poput grad sluaj, nalaze se i izrazi kao to je bio sluaj, umjesto

    kojih je dovoljno rei kao to je bilo. Isto tako, umjesto sluaja krae automobila, dovoljno je

    jasno kae li se samo kraa automobila. Pojavljuju se i izrazi: ni u kojem sluaju, u svakom

    sluaju, za svaki sluaj, umjesto kojih se moe upotrijebiti svakako (usp. Matkovi 2006: 143).

    O tom sluaju pie i Mareti (1924) navodei da je rije sluaj germanizam (Fall) te da

    primjere Ba je obratno bio sluaj sa mnom, u sluaju kie valja zamijeniti Ba je obratno bilo

    sa mnom, ako bude kia (usp. Mareti 1924: 136).

    Ne objanjavajui zato ne valja uporaba te rijei, Vidovi (1969) navodi da umjesto

    primjera Bio je sluaj da bi se vratio dva puta, Sa mnom ipak nije bio taj sluaj, U sluaju

    vaeg odbijanja, Ta se ila u svakom sluaju sastoji od, U estom broju sluajeva nemogue je

    postii da valja upotrijebiti Katkad bi se vratio dva puta, Sa mnom ipak nije bilo tako, Ako

    odbijete, Ta se ila sastoji od, esto se ne moe postii da (usp. Vidovi 1969: 152 153).

    Ilija Protuer (1998) takoer upozorava na nepravilnu upotrebu sluaja. Primjere U

    sluaju snijega neemo doi i U sluaju da ga susretne, ti ga pozdravi, treba zamijeniti sa

    Zbog snijega neemo doi i Susretne li ga, ti ga pozdravi (usp. Protuer 1998: 89). Valja

    primijetiti da u drugome primjeru dolazi do gramatikoga podvostruivanja, tj. nepotrebnoga

    navoenja zamjenice ti jer se iz prvoga dijela reenice susretne li ga, saznaje da se radi o 2.

    licu jednine.

    Dakle, u svim je primjerima sluaj zalihosna rije koju zbog gomilanja obavijesti ne

    valja upotrebljavati u hrvatskome standardnom jeziku.

    6. 4. 2. Imenica + imenica G

    Primjeri poput u oblasti / na podruju / na polju drutvenih znanosti prema Josipu Siliu

    (2006) pripadaju administrativno-poslovnome stilu. Naime, dolazi do uporabe imenica

    podruje, oblast, polje, sfera, domena, plan uz imenice koje ve znae podruje, oblast, polje,

    sfera, domena, sektor, plan, npr. u podruju znanosti, u oblasti zdravlja, na polju zatite ljudskih

  • 31

    prava, na planu preraspodjele osobnog dohotka, u sferi dravne sigurnosti, u domeni politike,

    u sektoru prireivanja (usp. Sili 2006: 67). Pranjkovi (1996) navodi da je rije o procesu

    proirivanja pojedinih imenskih konstrukcija novim imenskim (pleonastinim) elementima

    kojima je funkcija da preciziraju ili istaknu sadraj poruke (Pranjkovi 1996: 521).

    Na pogrenu upotrebu rijei oblast upozorava i Duli (1997). Oblast je rije koja je

    promijenila znaenje tijekom hrvatske jezine povijesti. Ta rije potjee iz praslavenskoga

    jezika u kojemu je *obvlast znaila vlast, oko vlasti. Kao takvu biljei je i Bogoslav ulek u

    Trojeziniku znanstvenog nazivlja gdje oblast definira kao poglavarstvo, vlast te otuda

    sintagme dravna oblast, zakonodavna, sudna i ovrna --, sredina --. U hrvatskome je jeziku

    rije oblast dobila tri znaenja: 1. administrativne jedinice u tom znaenju bolje je rabiti rije

    okrug, 2. teritorij, podruje, 3. grana znanosti (oblast filozofije, znanstvena oblast). Za druga

    dva znaenja bolje je rabiti hrvatsku rije podruje, dok je samo u treem bolje hrvatsko grana

    ili internacionalizam disciplina (usp. Duli 1997: 213).

    Uvodei nas u svoj savjetnik Kako ne valja kako valja pisati (1969), Radovan Vidovi

    spominje da jezik administracije proirenou i vanou namee svoje znaajke koje sve jae

    prodiru u ostala podruja hrvatskoga standardnog jezika. Savjetnik, iju veinu ine

    pleonastine sveze, postao je oruje u ratu s jezinom nekulturom, s onom stvarnom

    nepismenosti koju formalno ne registrira nikakva statistika, ali koja je prepreka svakoj pravoj

    civilizaciji (Vidovi 1969: 7).

    O blagdanu Svih svetih pie Maja Gluac (2013) opisujui pleonazme u izrazima

    vremenskoga znaenja. Postoje pleonazmi ijim izostavljanjem dolazi do promjene izraza.

    Akuzativni izrazi s prijedlogom na odreuju tono vrijeme nekoga dogaaja, a odreuju se

    znaenjem prostorne temporalnosti. U tim se izrazima javljaju imenice koje znae dan u koji se

    neto slavi ili obiljeava. U takvim je izrazima pleonazam imenica dan (blagdan), a njezinim

    izostavljanjem dolazi do promjena: imenica koja oznauje dan koji se neto slavi ili obiljeava,

    a koja je bila u genitivu u ulozi nesronoga atributa uz imenicu dan, vezivanjem izravno uz

    prijedlog na javlja se u akuzativu (na dan Boia na Boi). (Gluac 2013: 13) Tako u

    primjeru Svi potanski uredi na blagdan Svih svetih bit e zatvoreni treba glasiti Svi potanski

    uredi na Svi svete bit e zatvoreni.

  • 32

    6. 4. 3. Imenica + glagolska imenica

    Primjer koji sadri svezu imenice i glagolske imenice zabiljeen je u Protuerovu

    savjetniku Pravilno govorim hrvatski 2 (1998). ulo pipanja pleonastina je sveza jer ulo

    oznaava osjetilo (vida, sluha, opipa, okusa i mirisa), dok glagolska imenica pipanja dolazi od

    imenice opip koji znai osjetilo dodira, doticanje. Stoga Protuer savjetuje da umjesto

    reenice Slijepci imaju izraeno ulo pipanja, treba rabiti Slijepci imaju izraen opip (usp.

    Protuer 1998: 120).

    6. 4. 4. Pridjev + imenica

    Najbrojniji primjeri pleonazama zabiljeeni su u svezi pridjeva i imenice. Jezini

    savjetnici, koji se premda samo usporedno bave pleonazmima, najvie pozornosti posveuju

    takvoj pleonastinoj svezi.

    U savjetniku Govorimo hrvatski (1997) spominju se dvije pleonastine sveze: mrtvaki

    lijes i administrativna kancelarija. Gramatiki gledano, u izriaju mrtvaki lijes obje su rijei

    ispravne, no izriaj kao cjelina nije korektan. Pridjev mrtvaki odnosi se na mrtvace te u izriaju

    mrtvaki lijes nije potreban jer se u lijes ne polae nitko drugi nego samo mrtvaci. To je danas

    prvo znaenje rijei lijes pa uz nju nije potreban nikakav pridjev. Zato je u tom sluaju mrtvaki

    znaenjski zalihostan, nepotreban pridjev. (Duli 1997: 434) Isto tako, u svezi

    administrativna kancelarija obje su rijei gramatiki pravilne, ali znaenjska je veza zalihosna.

    I administracija i kancelarija rijei su latinskoga podrijetla. Imenica administracija dolazi od

    latinske rijei administratio i znai uprava, upravljanje; inovnitvo, vlada. U suvremenome

    hrvatskom jeziku jedno od znaenja jest dio poduzea u kojemu se obavljaju uredski poslovi.

    Kancelarija dolazi od latinske rijei cancelli to znai reetka, ograda, pregrada. Danas

    kancelarija predstavlja ured, pisarnicu. Od imenice administracija nainjen je pridjev

    administrativni. Kada se administrativni koji znai uredski i kancelarija u znaenju ured

    spoje zajedno, onda pleonastina sveza administrativna kancelarija znai uredski ured. (ibid.:

    435)

    Sveza rijei ostvarena realizacija takoer je pleonastina jer realizacija ujedno znai

    ostvarenje, ostvaraj. Vidovi (1969) biljei da nije pravilno rei realizacija ciljeva ostvarit e

    se, nego valja rei ciljevi e se ostvariti (usp. Vidovi 1969: 147).

  • 33

    Izrazi poput brijaka radnja i frizerski salon (ili brijako-frizerska radnja) zabiljeeni

    su u Jezinom purizmu u NHA (1993). Meu sastavnicama brijaka, frizerski i salon postoji

    odnos hiponim i hiperonim kojim e se baviti u semantikoj podjeli pleonazama. Samardija se

    u tom savjetniku izriito bori protiv rijei radnja te smatra da navedene izraze s tom rijei treba

    ukloniti i zamijeniti kojom prikladnijom hrvatskom rijei. Tako umjesto brijaka radnja

    predlae brijanica, a umjesto frizerski salon eljaonica. Osim toga, zabiljeen je i primjer

    vozna karta koji treba zamijeniti hrvatskom rijei voznica (usp. Samardija 1993: 73, 96, 123).

    Kao pleonazme navodi i sveze glazbena skladba te glazbeni koncert.

    6. 4. 5. Glagol + imenica

    O svezama rijei u kojima se pojavljuju glagol i imenica ve je bilo spomena. Sveze

    poput darovati dar (poklon), pjevati pjesmu tautolokoga su karaktera. Posebno su zanimljive

    imenice dar i poklon o kojima se i danas govori. Raspravljajui o nazivoslovnim pitanjima,

    Duli (1997) navodi da prvotno znaenje imenice dar glasi ono to tko kome da, daruje.

    Drugo joj je znaenje prirodna sposobnost, talent kao u sintagmama pjesniki dar ili dar

    govora. Nadalje se navodi da je dosta izvedenica prema imenici dar potvreno jo u 14., 15. i

    16. stoljeu. A danas se u rjenicima dar definira svojim sinonimom, imenicom poklon. Imenica

    poklon drukijeg je korijena. Prema Akademijinu rjeniku postoji nekoliko znaenja. Prva

    skupina znaenja izvedena je od glagola pokloniti se kojim se oznauje pokret tijelom kojim se

    pokazuje ast, tovanje te se rije poklon rabila u znaenju asti, tovanja te pozdrava. Takva

    znaenja te imenice pronalazimo jo u Marulia i Zorania. Drugo je znaenje istovjetno

    znaenju imenice dar te je ono potvreno u Mikaljinu i Della Bellinu rjeniku. Tijekom

    povijesti jezika imenica poklon razvijala je svoja znaenja. Poklon je oznaivao pokret tijelom

    sagibanje kao iskazivanje asti, tovanja komu. Dajui to kojoj osobi, esto joj iskazujemo

    tovanje, uvaavanje pa se u toj znaenjskoj komponenti pribliuje prvotno znaenje rijei

    poklon dananjem znaenju, istoznanu znaenju rijei dar (usp. Duli 1997: 144).

    Dakle, da se ivi u doba kada se poklon rabio iskljuivo u znaenju asti, tovanja i

    pozdrava, danas se sintagma darovati poklon ne bi smatrala pravim pleonazmom.

    Da se radi o sinonimima potvruje nam i Brabec (1982) koji navodi reenicu Djeci

    emo pokloniti darove ili darovati poklone, da se lektori ne dvoume (Brabec 1982: 130). Kao

    sinonime oznaava ih i ari (2008), a s takvim se miljenjem slae i Zorii (1998) koji

  • 34

    spominje da i dar i poklon u hrvatskom jeziku mogu znaiti predmet ili vrijednost to se komu

    daruje te dodaje da stilski, povijesni i tradicijski razlozi odreuju kada je koju od njih najbolje

    upotrijebiti (Zorii 1998: 225).

    6. 4. 6. Glagol + glagolska imenica

    Pleonazmima su se odredile i sveze poput postaviti pitanje, izvesti zakljuak, dati

    podrku umjesto kojih bi valjalo rabiti pitati, zakljuiti, podrati. U Maretievu se savjetniku

    (1924) navodi da je umjesto drati govor bolje govoriti pa se iz toga primjera zakljuuje da

    sveze rijei poput glagol + imenica nisu bile prihvatljive ni prije devedeset godina.

    6. 4. 7. Glagol + glagol

    Jedan od primjera to navode gotovo svi jezini savjetnici govorei o pleonazmima je

    sii dolje. Najopirnije se opisuje u Govorimo hrvatski (1997) gdje se navodi da glagol sii

    znai idui odozgor stii dolje, dospjeti na nie mjesto, odnosno priblino isto to i glagol

    spustiti se. Prilog dolje uz glagol sii znaenjski je potpuno zalian jer taj glagol znai samo

    kretanje na dolje (usp. Duli 1997: 433). Iz istog su razloga pleonastine veze i vratiti se natrag

    ili popeti se gore.

    O svezi vratiti (se) natrag govori Teak (2004). Reenica Ponovno se moram vraati

    unatrag kao rak da bih doao dolje nije normativno ispravna. Rije je dakle o vraanju, tj.

    kretanju unatrag. Prerevni ispravlja kolskih zadaa ili marljivi lektor jezinostandardnih

    tekstova, neosjetljiv za znaenjske tanine i stilske razloge, u navedenoj bi reenici izbrisao

    unatrag, kao pleonazam, jer vraati se znai ii natrag pa je taj dodatak povratnom glagolu

    samo suvino gomilanje rijei. (Teak 2004: 57)

    Iako se objasnilo zato su navedene sveze pleonastine, valja objasniti i jo jedan jezini

    problem s kojim se susree svakodnevno. Duli (1997) navodi da se esto u tramvajima i

    autobusima uje pitanje Silazite li dolje?. Osim to je reenica pleonastine konstrukcije,

    uoava se i jo jedno opejezino pitanje koje valja objasniti kako bi se reenica napisala u

    potpunosti u skladu sa standardnim hrvatskim jezikom. Glagol silaziti ima znaenje idui

    odozgo stizati dolje. Sinonim glagola glasi sputati se, a antonim penjati se. Tako primjerice,

    penjemo se na planinu i silazimo s planine. Isto tako, penjemo se i silazimo stubama. Glagol

  • 35

    izlaziti ima znaenje kretanjem napustiti unutranjost ega, pojaviti se iz kakva prostora.

    Antonim glagola glasi ulaziti. Izlazimo iz vlaka, tramvaja, sa stadiona. Glagolski par ulaziti

    izlaziti ima smjer unutra van, a glagolski par penjati se silaziti smjer gore dolje. Slaganje

    glagola razlikuje se u padeima: silazi se s ega, a izlazi se iz ega.

    Da bi se moglo s ega sii, mora se na to popeti. A budui da se u tramvaj ili autobus

    ulazi, iz njih se moe samo izai (usp. Duli 2007: 63). Iako je razrijeena nedoumica izmeu

    glagola silaziti i ulaziti, kada bi se prema spomenutome jezinom savjetu reklo izai iz

    tramvaja, izraz ne bi bio u skladu s normom standardnoga jezika. Naime, na Hrvatskom

    jezinom portalu glagol izai upuuje na natuknicu izii ija definicija glasi kretanjem

    napustiti unutranjost ega, pojaviti se iz zatvorenog prostora (Hrvatski jezini portal,18. 6.

    2015.). Stoga bi izraz trebao glasiti izii iz tramvaja.

    6. 4. 8. Prilog + prilog

    Kao i prethodni primjeri, pleonastina sveza esto puta spominjana je u veini

    savjetnika. Prema Aniu (2003) pridjev est znai koji se ponavlja ili na koji nailazimo u

    kratkim vremenskim razmacima (Ani 2003: 163). Prilog esto odgovara na pitanje kako te

    mu definicija glasi tako da se ponavlja u kratkim vremenskim razmacima (esto se prehladim)

    (ibid.). Pleonazam esto puta odgovarao bi na pitanje koliko puta?.

    Prema ovome odgovoru zakljuuje se da prilog koliko zamjenjuje prilog esto. No prilog

    koliko odnosi se na koliinu, za razliku od priloga esto koji se ne odnosi na koliinu

    ponavljanja, nego na stupanj ponavljanja, tj. na jakost ponavljanja.

    Druga sastavnica pleonastine sveze jest rije put, puta koji u prilokoj slubi oznaava

    u vezi s glavnim brojevima, veima od dva, i s drugim rijeima za koliinu pokazuje

    ponavljanje radnje iz ega proizlazi dva puta, deset puta, mnogo puta. Prilog mnogo, koji

    opisuje koliinu, u Anievu rjeniku definira se ovako: u velikom broju, u velikoj koliini

    (Ani 2003: 766). Stoga bi, umjesto esto puta, valjalo rei mnogo puta, to moe znaiti da je

    neto bilo i esto (usp. Duli 1997: 83).

    Zanimljivo je da Mareti (1924) uz prilog esto navodi svezu esto puta iz ega se

    zakljuuje da je u jeziku prve polovice 20. stoljea takav izraz bio prihvatljiv (usp. Mareti

    1924: 8). Pozornost valja obratiti i na prilog mnogo koji Mareti (1924) dovodi u svezu s

    rijeima prekratko, preteko pa bi izraz trebao glasiti mnogo prekratko, mnogo preteko te

  • 36

    savjetuje izbacivanje rijei mnogo. Potvrde takvih izraza nisu pronaene u novijim jezinim

    savjetnicima (usp. ibid.: 56).

    Kao pleonastinu svezu esto puta biljee i Teak (1990) i Vidovi (1969) koji predlau

    koritenje samo priloga esto. Kada govori o stilskim dvojbama, Protuer (1998) navodi da je

    izraz esto puta preobilan. Taj primjer izdvaja kao najspominjaniji, a uvukao se ne samo u

    razgovorni jezik, ve i u sve priopajnice, to nije dopustivo (usp. Protuer 1998: 85).

    6. 4. 9. Prilog + brojevni prilog

    U jezinim se savjetnicima esto susree s primjerima poput oko dvadesetak, cirka

    desetak, jedno tridesetak i sl.

    Procijenjenu priblinu vrijednost neke veliine moemo izraziti na nekoliko naina, ali

    ne i njihovim kombinacijama. Za izraavanje priblinosti neke veliine koristimo se prilozima

    i prijedlozima poput desetak, oko, cirka. Na primjer, moemo rei da je neki razgovor potrajao

    desetak minuta. Priblinost je izreena prilogom desetak. Isto tako moemo rei da je udaljenost

    dvaju mjesta oko deset kilometara. U ovome je sluaju priblinost izreena prijedlogom oko.

    No kad bismo rekli da je napisano oko desetak stranica teksta, upotrijebili bismo pleonazam

    kojim zapravo kaemo da je napisano oko oko desetak stranica teksta.

    Priblinost moemo izraziti i prijedlogom cirka koji je doao iz latinskoga jezika te je

    istoga znaenja kao i prijedlog oko, stoga bismo ga trebali izbjegavati u reenicama poput

    Materijalna teta iznosila je negdje cirka oko sto devedeset tisua kuna. (Duli 1997: 437)

    Kada opisuje priblinice, Zorii (1998) navodi i izriaje oko dvadesetak, oko stotinjak,

    cirka desetak koji nisu osobina dobra stila ni dokaz sigurna poznavanja hrvatskoga knjievnog

    jezika (Zorii 1998: 184). Takvi se skupovi sastoje od priloga oko (cirka) i brojevne imenice

    na ak te kazuju priblinu koliinu neega. Ako se upotrijebe zajedno u reenici, nastaju veze

    dviju priblinica, dviju punoznanih rijei koje se obino razlikuju, a znaenjski preklapaju

    (ibid.). Njima se, zapravo, kazuje dvaput isto.

    Piui o kolebanjima brojeva Brabec (1982) spominje da kolebanja ima i kod kazivanja

    neodreene koliine. To se vri dodacima jedno, neki, oko: Kupili smo jedno deset kila eera,

    nekih deset litara ulja, oko dvadeset kila brana. To isto kazuje se i imenicama na ak: desetak,

    dvanaestak, dvadesetak: Kupili smo desetak kila eera. Grijeimo kad taj nain udruujemo s

  • 37

    onim jer se tako dvaput kazuje isto. (Brabec 1982: 67). Zanimljivo je uoiti da pri

    objanjavanju pleonazama u svezi priloga i brojevne imenice, upotrebljava jedan od tipinim

    pleonazama vri.

    6. 4. 10. Prilog + glagol

    Postoje pleonastine sveze priloga i glagola koje su u potpunosti besmislene. Zabiljeen

    je primjer posebice objasniti koji je pleonastian zato to posebice zapravo znai pojedinano,

    pojedince, odvojeno, svaki zasebno. U prijevodu bi pleonastina sveza glasila odvojeno

    odvojiti. Takve sveze biljei Vidovi (1983), npr. Aktivno je sudjelovao u radu nae komisije,

    navodei da treba rei ili aktivno ili sudjelovao jer ako je sudjelovao, onda je i bio aktivan, inae

    nije sudjelovao. Isto tako, u reenici Kad zauzme grad, on e pobjedniki trijumfirati navodi da

    je prilog pobjedniki suvian. Prema Hrvatskome jezinom portalu imenica trijumf oznaava

    svean ulazak pobjednika u antikom Rimu kao najvea poast koja se iskazivala pobjedniku

    u ratu; sveanost u slavu pobjede (Hrvatski jezini portal, 18. 6. 2015.) U reenici je uoeno

    gramatiko podvostruivanje, odnosno nepotrebna uporaba zamjenice on.

    6. 4. 11. Prilog + pridjev

    U ranijem savjetniku (1969) Vidovi navodi primjer neophodno potreban. Umjesto te

    sveze preporuuje upotrebu priloga nuno ili svezu svakako potreban (usp. Vidovi 1969: 33).

    Prema ari (2008) neophodan znai bitan, hitan, nuan, potreban, neizbjean (usp.

    ari 2008: 743), potreban znai dobrodoao, koristan, minimalan, neizbjean, traen (usp.

    ibid.: 826), a nuan fundamentalni, hitan, minimalan, neizbjean (usp. ibid.: 761). Iz ovoga

    se zakljuuje da Vidovi pleonastinu svezu neophodno potreban zamjenjuje ponovljenom

    pleonastinom svezom nuno potreban.

    Za razliku od njega, Mareti (1924) spominje da je umjesto neophodno potreban bolje

    prijeko potreban (usp. Mareti 1924: 66). Ovime se dokazuje da se jezik neprestano mijenja.

  • 38

    6. 4. 12. Prilog + pridjev + imenica

    Primjer koji sadrava prilog, pridjev i imenicu zabiljeen je u Jezinom purizmu u NDH

    (1993). O unaprijed odreenoj osnovi Samardija kae da se osnova ne moe stvarati unatrag,

    t. j. kad je neto uinjeno, nego se uvijek odreuje unapried, pa je stoga suvino i neskladno

    govoriti o unapried odreenoj osnovi (Samardija 1993: 81).

    6. 4. 13. Prilog + veznik

    S pleonastinom se svezom priloga i veznika susreemo sve ee. Primjer zato jer valja

    zamijeniti svezom zato to. Stjepko Teak (1990) objanjava taj svakidanji primjer: Zato je

    uzroni prilog, a jer uzroni veznik. I zato moe biti uzroni veznik, ali u sprezi sa zamjenicom

    to. Vezniki izraz zato to znai tono ono to i jer. Prema tome vezniku jer je prilog zato

    suvian. U ovom sluaju rije je o nepotrebnoj zalihosti, uzroni veznik bez potrebe se pojaava

    uzronim prilogom. (Teak 1990: 152).

    6. 4. 14. Prilog + prijedlog

    U jezinome se priruniku Jezik medija (2009) navodi primjer reenice u kojoj se nalazi

    pleonastina sveza zajedno s: Zbog toga je igi u utorak zajedno s ostalim lanovima Uprave

    procijenio da vie nema razloga za daljnje pregovore s predstavnicima Koordinacije.

    Preporuuje se izostavljanje priloga zajedno te se nadalje objanjava da u nekim kontekstima

    skupina zajedno s nije pogrjena. Npr. u reenici: Hrvatski odbojkai igrat e u treoj skupini

    zajedno s Maarskom, Finskom i Grkom, ona je potrebna jer to znai da e Maarska, Finska,

    Grka i Hrvatska igrati u istoj skupini, a reenica Hrvatski odbojkai igrat e u treoj skupini s

    Maarskom, Finskom i Grkom, znaila bi da e hrvatski odbojkai igrati utakmice protiv

    odbojkaa tih triju zemalja (Hudeek; Mihaljevi 2009: 82).

    6. 4. 15. Prijedlog + imenica

    Ivan Zorii (1998) navodi da se meu novije pojave u administrativnom stilu ubraja

    uporaba prijedloga putem s genitivnom imenicom, npr. putem nagodbe, putem ugovora. Jezina

  • 39

    norma ne prihvaa takav izraz jer je u njemu rije putem suvina ili potiskuje uporabu pravoga

    prijedloga. Umjesto posao smo dobili putem javnoga natjeaja pravilnije je posao smo dobili

    na javnom natjeaju (usp. Zorii 1998: 101).

    Takva sveza nije bila prihvatljiva ni u prvoj polovici 20. stoljea. Tomo Mareti (1924)

    spominje da primjeri oglasit e se putem novina, prodalo se putem javne drabe nisu dobri te

    da je bolje upotrijebiti u novinama, na javnoj drabi (usp. Mareti 1924: 119).

    No nedugo zatim Vidovi (1969) kae da umjesto primjera kroz tekuu potronju,

    valjano je upotrijebiti putem tekue potronje, u tekuoj potronji (usp. Vidovi 1969: 32).

    Dakle, mogua su oba primjera, a prednost daje primjeru s prijedlogom putem. Nadalje, kroz

    povratnu informaciju saznat emo treba zamijeniti putem (s pomou) povratne informacije

    saznat emo i povratnom informacijom saznat emo. Uvijek na prvo mjesto navodi svezu s

    prijedlogom putem to znai da tom izrazu daje prednost, odnosno doputa oboje, iako je jedno

    od toga danas izriiti pleonazam.

    Kada objanjava pravilnu upotrebu prijedloga preko i kroz, Brabec (1982) spominje

    reenicu: Postigli su to preko kontakata. Navodi da umjesto prijedloga preko treba uzeti

    instrumental: Postigli su to kontaktima (usp. Brabec 1982: 105).

    6. 4. 16. Uporaba prijedloga po

    Posebno se treba osvrnuti na uporabu prijedloga po pri izricanju distributivnosti uz

    besprijedlone akuzativne izraze vremenske mjere (Gluac 2013: 11). Takva je uporaba

    zalihosna, no hrvatski ju vukovci poetkom 20. stoljea nisu smatrali nepravilnom. Prema

    Maretiu (1924) primjer to sam ve po peti put uo moe se podnijeti, premda je tu rijeca po

    zalina (Mareti 1924: 87).

    Da se takva uporaba prijedloga po u suvremenome jeziku ne preporuuje, potvruju

    jezini savjetnici. Iako se takva upotreba prijedloga po ne moe svrstati u prave pleonazme u

    kojima dolazi do gomilanja rijei ili izraza s istim znaenjem, moe ga se promatrati kao

    preobilje rijei u reenici koje su suvine s gledita iskazivanja misli te takve rijei ne obogauju

    smisao i sadraj govora.14 Kad je rjeca po prilog, ima dijelno, distributivno znaenje i stvara

    14 Usporediti poglavlje: Definicije pleonazama

  • 40

    zabunu jer je katkad nije dobro upotrijebiti. Umjesto po prvi put dovoljno je rei prvi put, a da

    se nita ne izgubi na znaenju (Mami 1996: 153).

    Izraze prvi put, trei put, deseti put ne valja kvariti upotrebom prijedloga po pa pisati

    ili govoriti po prvi put, po deseti put. Prijedlog po dolazi uz glavne brojeve te se pie rastavljeno

    i onda kad s njim ini naglasnu cjelinu: po dva, po tri, po pet. Osim toga, u izriaju po prvi put

    prijedlog po pogreno je upotrijebljen jer se njime izrie neto to se ponavljalo. A kada se

    neto dogodi prvi put, nije se ponovilo., objanjava Duli (Duli 1997: 391).

    Uporaba prijedloga po prihvatljiva je jedino u ekspresivnome kontekstu gdje moe imati

    pojaivaku funkciju. (Hrvatski jezini savjetnik, 7. 5. 2015.)

    6. 5. Vezniki pleonazmi

    Pleonazmi se esto pojavljuju u veznikim izrazima koji mogu biti dvorjeni i

    vierjeni. Meu vierjene pleonazme pripadaju i neki sloeni veznici koji sadravaju

    imenice mjesto, vrijeme, namjera, nain itd., tj. obino imenicu od koje se odnosni pridjev

    nalazi u nazivu vrste reenice. (Hudeek; Lewis; Mihaljevi 2011: 58 )

    U sljedeoj se tablici nalaze vezniki pleonazmi koji su zabiljeeni u istraivanome

    korpusu.

    vrsta reenice sloeni veznici primjer

    vremenska u (za) vrijeme dok, u vrijeme

    kad

    O tome se ne raspravlja u vrijeme dok je

    veina ljudi na odmoru.

    nainska kako i na koji nain , na nain

    kako

    Ne znam kako i na koji nain da se tome

    suprotstavim.

    posljedina s posljedicom da -

    namjerna s namjerom da On je to uinio s namjerom da pokrene

    inicijativu.

    mjesna na mjestu gdje -

    pogodbena u sluaju U sluaju kie neemo doi.

    Ustrojstva poput u vrijeme kad, na nain kako, s namjerom da i sl. mogu se tumaiti kao

    pleonazmi, no i kao sloeni veznici koji su u funkciji osobitoga isticanja i preciziranja. U

  • 41

    reenici Posjetitelji su pojurili naglavce gdje su i uli nedostaje skupina na mjesto gdje:

    Posjetitelji su pojurili naglavce na mjesto gdje su i uli. No u reenici Uini to na nain kako

    sam ti pokazao skupina na nain kako je pleonastina te bi trebala glasiti Uini to kako sam ti

    pokazao. U pravilu se o pleonastinosti takvih skupina moe govoriti samo u prilonim, a ne

    moe u atributnim reenicama. (Hudeek; Mihaljevi 2009: 81)

    6. 6. Semantika podjela pleonazama

    Pleonazmi se mogu analizirati i s obzirom na znaenje sastavnih elemenata

    pleonastinih konstrukcija. Sljedea tablica prikazuje primjere zabiljeene u istraivanome

    korpusu.

    sastavnice su pleonastine

    konstrukcije istoznane ili

    bliskoznane

    no meutim, cirka oko, ak tovie, zato

    jer, slika i prilika, tuga i alost, jad i

    emer, strah i trepet, rok i termin;

    polusloenice financijsko-novani, gospodarsko-

    ekonomski, obrazovno-edukacijski

    meu sastavnicama

    postoji odnos hiperonim

    hiponim

    enska lanica, mjesec oujak, grad

    Zagreb

    meu sastavnicama

    postoji odnos hiponim

    hiperonim

    brijaka radnja, frizerski salon

    meu sastavnicama je

    odnos mjerna jedinica

    veliina koja se mjeri

    kilogram teine, sat vremena, godina dana,

    mjesec dana15

    jedan je element

    sastavnica znaenja

    drugoga elementa

    vremensko razdoblje, uzajamna suradnja,

    meusobna suradnja, aleja drvea,

    posebna specifinost, naelni principi,

    15 U lanku Pleonazmi u hrvatskome standardnom jeziku (2011) sveza rijei mjesec dana oznaena je kao

    pleonazam. U knjizi Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome jeziku (2005) u najeim pogrekama u

    administrativnome funkcionalnom stilu svezu rijei mjesec dana ne oznaavaju kao pleonazam (usp. Frani;

    Hudeek; Mihaljevi 2005: 256).

  • 42

    izvorna originalnost, svjetska nogometna

    organizacija FIFA, odgovarajua

    odgovornost, potencijalna mogunost,