Proizvodni sustav je sloena socijalna i materijalna tvorevina kojom se obnaa proces stvaranja novih vrijednosti. Skup vie podsustava, koji u pravilu sadre proizvodnu funkciju unutar poslovnog sustava, a moe biti pogon, tvornica ili poduzee. Elementi proizvodnoga sustava su: sredstva za proizvodnju, radna mjesta, odjeli .Zadatak proizvodnih menadera: Proizvodni menaderi donose odluke koje se odnose na funkciju proizvodnje i koritenje transformacijskih sustava.! 1)Funkcija. Proizvodni menaderi odgovorni su za upravljanje onim odjelima (funkcijama) u tvrtkama u kojima se proizvode robe i usluge. U razliitim vrstama industrijske proizvodnje ti se odjeli/funkcije razliito nazivaju.2)Sustav. Primjenom sustavnog pristupa proizvodni menaderi postaju menaderima transformacijskog procesa u tvrtki. Sustavni pristup na proizvodnju, daje i uvid u oblikovanje i upravljanje proizvodnim sustavima u funkcionalnim podrujima izvan proizvodne funkcije. Kod donoenje odluka o upravljanju proizvodnjom potrebno je identificirati glavna podruja odgovornosti proizvodnog menadera. Proizvodni menader. Pet glavnih podruja odgovornosti proizvodnog menadera: 1. kvaliteta, 2. proces, 3. kapacitet, 4. zalihe , 5. ljudske resurse.Podruja poslovnog upravljanja: 1. Metodoloka ili podruja osnovnih disciplina 2. Funkcionalna podruja 3. Gospodarska podruja 4. Integracijska podruja.1. Metodoloka ili podruja osnovnih disciplina. Razvijaju metode i/ili alate koji se mogu primijeniti na rjeavanje problema u bilo kojem funkcionalnom podruju. Primjerice, podruje kvantitativne analize bavi se primjenom matematikih modela u odluivanju. Podruje teorije sustava bavi se izuavanjem organizacije kao sustava, itd. U njih spadaju: Kvantitativne analize, Teorija sustava, Organizacija proizvodnje, Trgovako pravo, Naela opeg menedmenta, Ekonomija.2. Funkcionalna podruja. Svako se funkcionalno podruje koristi kombinacijom prikladnih metodolokih podruja kako bi se usmjerilo na svoje specifine probleme i odluke. Marketinka funkcija (odjel/sluba marketinga) je odgovorna za kreiranje potranje i generiranje prihoda od prodaje. Proizvodna funkcija (odjel proizvodnje) je odgovorna za proizvodnju roba i usluga, itd. U njih spadaju: Marketing, Proizvodnja, Financije, Ljudski resursi, Raunovodstvo, Informacijski sustavi, Logistika.3. Gospodarska podruja. Bave se izuavanjem odreenih gospodarskih grana. Pri tome koriste ideje iz metodolokih i funkcionalnih podruja. U njih spadaju: Industrija Osiguranje Transport Bankarstvo4. Integracijska podruja. a) Poslovanje i drutvo: Poslovno i drutveno podruje bave se odnosom poslovanja prema njegovom drutevnom, politikom i ekonomskom okruenju. b) Strategija/politika korporacije Korporacijska strategija se bavi:- upravom (top management),- integracijom funkcionalnih podruja unutar poslovanja.Organizacijska struktura poduzea - nain provoenja unutranje podjele rada u poduzeu i formiranja niih organizacijskih jedinica, po svim razinama poduzea. Nazivi niih organizacijskih jedinice: - odjeli (departments), - divizije (divisions) i - sekcije (sections).FUNKCIONALNA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Utemeljitelj: F. W. Taylor, Podjela rada u poduzeu te grupiranje i povezivanje poslova, kao i formiranje organizacijskih jedinica izvodi se prema odgovarajuim poslovnim funkcijama u poduzeu. U svakoj formiranoj funkcionalnoj organizacijskoj jedinici, objedinjeno je obavljanje srodnih ili slinih poslova za poduzee kao cjelinu, kao to su: istraivanje trita, razvoj proizvoda, nabava, proizvodnja, prodaja, ljudski resursi, financijsko-raunovodstveni poslovi. ista funkcionalna organizacijska struktura: 1. poetni oblik funkcionalne strukture 2. standardni oblik funkcionalne strukture 3. razvijeni oblik funkcionalne strukture.1. Poetni oblik funkcionalne strukture: Broj formiranih funkcionalnih organizacijskih jedinica u poduzeu manji je od broja poslovnih funkcija. Bez analize konkretnog poduzea, ne moe se izriito tvrditi koliki broj funkcionalnih organizacijskih jedinica e biti primjeren nekom konkretnom poduzeu, ali moe se rei da e se poetni oblik funkcionalne strukture primjenjivati u manjim poduzeima.

2. Standardni oblik funkcionalne strukture poduzea: Broj formiranih funkcionalnih organizacijskih jedinica jednak je broju poslovnih funkcija. Za obavljanje poslova svake poslovne funkcije formira se posebna organizacijska jedinica. Izbor standardnog oblika funkcionalne strukture poduzea, trebao bi biti posljedica rasta i razvoja poduzea, gdje pojedine poslovne funkcije, s obzirom na poslove koje unutar njih treba obaviti, zahtijevaju status samostalne organizacijske jedinice,

Zakljuak: Standardni oblik funkcionalne organizacijske strukture poduzea bio bi primjeren za srednja i vea poduzea, uz osnovnu pretpostavku proizvodnje jednog osnovnog proizvoda, odnosno proizvodnje jednim tehnolokim postupkom.3. Razvijeni oblik funkcionalne strukture: Broj formiranih funkcionalnih organizacijskih jedinica vei je od broja poslovnih funkcija. Razvijeni oblik funkcionalne strukture primjenjivat e se u veim poduzeima, uz pretpostavku da je rije o proizvodnji jednog odnosno nekoliko srodnih ili slinih proizvoda. Primjena razvijenog oblika funkcionalne strukture posljedica je razvoja poduzea kada ono dospije u onu fazu da mu stara organizacija postaje konica, posebno s aspekta uspjenog obavljanja nekih poslovnih funkcija.

Procesno orijentirana funkcionalna organizacijska struktura: Formiranje organizacijskih jedinica obavlja se prema fazama tehnolokog procesa. Ovaj oblik strukture rijetko je primaran oblik organizacije poduzea, s obzirom na to da je ova struktura prisutna u organizaciji proizvodne funkcije. U organizaciji poduzea, pojedini proizvodni pogoni mogu biti organizirani po ovom obliku strukture. Primarna organizacijska struktura, tj. prva razina ralanjivanja zadataka bit e funkcionalna ili divizijska, dok e naknadna podjela proizvodne funkcije biti provedena prema obliku procesno orijentirane funkcionalne strukture.Prednosti i nedostaci funkcionalne organizacijske strukture:Prednosti funkcionalne strukture: - visok stupanj specijalizacije i podjele rada - struno voenje i jedinstvena koordinacija poslova iste funkcije - primjena jednobraznih metoda i postupaka - racionalno koritenje prostora i opreme - niski reijski trokovi - prilagodljivost komponiranja strukture.Nedostaci funkcionalne strukture: - sporo ulaganje i prilagoavanje promjenama u poslu i okruenju - rascjepkanost poslova i oteanost njihove koordinacije - odsustvo suradnje i timskog rada funkcionalnih rukovoditelja - sporo i neodgovarajue donoenje odluka - razvuenost linije koordinacije i komunikacije - odsustvo odgovornosti funkcionalnih rukovoditelja za krajnji poslovni rezultat organizacije - neprikladnost za izgradnju funkcionalnih rukovoditelja ireg formata.

DIVIZIJSKA ORGANIZACIJSKA STRUKTURAJavlja se kao posljedica rasta i razvoja poduzea. Uslijed diverzifikacije proizvodnje i irenja asortimana proizvoda, ekspanzijom na nova trita, kao i usmjeravanjem na odreene kategorije kupaca, poduzea moraju mijenjati svoju funkcionalnu organizacijsku strukturu, novim oblicima i modelima organizacije.Divizijska organizacijska struktura se primjenjuje prvenstveno u velikim poduzeima. Znaajka divizijske organizacijske strukture je: da se svi poslovi koji su neposredno vezani za proizvodnju i realizaciju jednog proizvoda ili skupine proizvoda (odnosno usluga) trebaju povezati u jednu skupinu ili da se svi svi poslovi koji su vezani za funkcioniranje jedne regionalne jedinice trebaju povezati u jednu skupinu. Postoje tri osnovne vrste: 1. predmetna organizacijska struktura - podjela prema proizvodima (product departmentation), 2. teritorijalna organizacijska struktura - podjela prema teritoriju(territorial departmentation) i 3. organizacijska struktura prema potroaima - podjela premakorisnicima/potroaima (costumer departmentation).1. Predmetna (proizvodna) organizacijska strukturaPodjela rada u poduzeu, grupiranje srodnih i slinih poslova i formiranje niih organizacijskih jedinica obavlja se prema proizvodima ili uslugama. Svi poslovi vezani za proizvodnju i realizaciju jednog proizvoda ili skupine proizvoda, trebaju se meusobno povezati u jednu organizacijsku jedinicu. Broj osnovanih organizacijskih jedinica ovisit e i o broju proizvoda, odnosno o broju skupina srodnih ili slinih proizvoda.

Na prvoj razini, za svaki proizvod (A, B, C) formira se posebna divizijska (predmetna) organizacijska jedinica. Na drugoj razini podjele i grupiranja zadataka primijenjen je koncept funkcionalne organizacijske strukture, jer se u okviru svake organizacijske jedinice, obavljaju i poslovi svih poslovnih funkcija. 2. Teritorijalna (geografska) organizacijska struktura Podjela rada u poduzeu te grupiranje i povezivanje srodnih ili slinih poslova i osnivanje niih organizacijskih jedinica obavlja se prema geografskim podrujima ili teritoriju. Svaka teritorijalna jedinica objedinjava sve nune djelatnosti odnosno funkcije, na svom podruju. Primjena: Kada poduzee djeluje na veem geografskom podruju, a posebno ako se radi o meunarodnoj aktivnosti poduzea. Primjenom teritorijalne organizacijske strukture lake se savladavaju razliiti zakoni, lokalni obiaji i zahtjevi potroaa.

Za potrebe svih teritorijalnih jedinica odreeni, najznaajniji poslovi poslovnih funkcija, obavljaju se na razini poduzea centralizirano. Preostali poslovi tih poslovnih funkcija, obavljaju se na razini svake teritorijalne organizacijske jedinice.3. Organizacijska struktura prema potroaima (kupcima) Podjela rada u poduzeu i grupiranje te povezivanje srodnih ili slinih poslova i formiranje uih organizacijskih jedinica izvodi se prema grupama/kategorijama kupaca. Primjena: U velikim poduzeima, koja posluju s mnogo razliitih proizvoda, kao to su, npr., velike izdavake kue koje imaju posebne odjele za izdavanje: popularne literature, izdanja za djecu i mlade, znanstvene literature itd. Svaka od tih organizacijskih jedinica ima svoj izdavaki marketinki, financijski i proizvodni odjel i djeluje kao autonomna organizacijska jedinica. Prednosti i nedostaci divizijske organizacijske strukturePrednosti divizijska organizacijska strukture: - Svaka divizijska jedinica ima svog rukovoditelja koji je odgovoran za tu jedinicu. - Omoguuje velikom broju mlaih rukovodiltelja da preuzmu odgovornost rukovoenja vrlo rano u svojoj karijeri.Nedostaci divizijske organizacijske strukture: - Usporedno se obavljaju poslovi pojedinih poslovnih funkcija po svim jedinicama, pa i onih poslova koje bi bilo najracionalnije prenijeti na razinu poduzea.

PROJEKTNA ORGANIZACIJSKA STRUKTURAOrijentirana je na izvrenje zadatka, i to u granicama predvienih trokova projekta i u predvienom vremenu za realizaciju projekta.1. Individualna projektna organizacija. Ima izabranog voditelja projekta (Project manager), izravno odgovornog direktoru poduzea. Ne postoji radni tim odnosno radne skupine, koja bi izvodila projekt. Voditelj projekta ima ulogu koordinatora i organizatora aktivnosti izvritelja u funkcionalnim organizacijskim jedinicama, a funkcionalni odjeli, jedinice ili slube, postaju odgovorne za izvrenje pojedinih dijelova projekta. Svi poslovi koji su vezani za projekt, prenose se na realizaciju u odgovarajue funkcionalne organizacijske jedinice.

2. ista projektna organizacija Rabi se samo za izvrenje izuzetno velikih i sloenih projekata. Izaziva znaajne promjene u postojeoj organizacijskoj strukturi poduzea. Projekti su potpuno samostalni i neovisni od linijske organizacijske strukture. Voditelji projekata, izravno su vezani za direktora poduzea. ista projektna organizacija se primjenjuje kod nestalne projektne organizacije. lanovi projektnog tima privremeno naputaju svoje funkcionalne organizacijske jedinice, u kojima su inae zaposleni. lanovi projektnog tima odgovorni su voditelju projekta, sve dok traje posao na projektu. Nakon zavretka projekta, rasputa se projektni tim, a suradnici na projektu vraaju se u njihove matine funkcionalne organizacijske jedinice, u kojima su radili do pojave projektnog zadatka odnosno formiranja projektnog tima.

MATRINA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Primjenjuje se u sluajevima kada se organizacijom mora istodobno zadovoljiti nekoliko zadataka, odnosno kada strategija poduzea zahtijeva maksimalizaciju nekoliko dimenzija istodobno, npr. proizvoda, trita i vremena. Razlike medu vrstama matrine organizacije ogledaju se u tome to je u osnovi matrice, tj. je li projekt, program ili proizvod.1. Projektna matrina struktura Prikladna je za poduzea koja istodobno rade na veem broju projekata. U projektnoj matrinoj organizaciji, na jednoj strani je funkcionalna organizacijska struktura (primarna), a na drugoj postoji projektna (dodatna) organizacijska struktura. Njihovim meusobnim krianjem dobije se matrica. Zaposlenici funkcionalne organizacijske jedinice obavljaju osnovnu djelatnost, a istodobno rade i za potrebe pojedinih projekata. Funkcionalne organizacijske jedinice nalaze se u servisnom odnosu prema projektnoj organizaciji. Time se otklanjaju slabosti iste projektne organizacije i dolazi se do jedne fleksibilnije organizacije.

U matrinoj organizaciji, ovlatenja i odgovornosti ostvaruju se po vertikali, a upravljanje i rukovoenje projektom po horizontali. Nositelj ovlatenja i odgovornosti po vertikali je rukovoditelj funkcionalne organizacijske jedinice. Njihovi podreeni su lanovi timova pojedinih projekata, koji svoju djelatnost realiziraju po pojedinim projektima. lanovi projektnih timova uzimaju se iz osoblja rasporeenog po specijaliziranim funkcionalnim jedinicama. Za matrinu organizaciju karakteristina je dvostruka odgovornost lanova projektnog tima Ta dvostruka odgovornost lanova projektnog tima je i najvea slabost matrine organizacije.2. Programsko-matrina struktura 3. Proizvodno-matrina struktura

ELEMENTI PROIZVODNE STRATEGIJE: 1. Misija proizvodnje 2. Specifine sposobnosti 3. Proizvodni ciljevi 4. Proizvodne politike1. Misija proizvodnjeMisija oznaava osnovnu funkciju, razloge postojanja, odnosno drutvenu ulogu tvrtke. Misija odgovara na pitanje kako ostvariti zamiljenu sliku (viziju) tvrtke. Misijom se definiraju radnje koje se odnose na odreene proizvode, trita i tehnologije, znaajne za poslovanje tvrtke.Dobro definirana misija je temelj za izvoenje ciljeva, strategije i politike, bez kojih bi razvoj tvrtke inae bio sluajan. Na poetku postojanja tvrtke njena misija je obino jasna. S vremenom, kako se tvrtka mijenja i njena misija e zahtijevati potrebu preispitivanja jer e u novim uvjetima postati neprimjerena. Misija proizvodnje trebala bi ustanoviti prioritet meu proizvodnim ciljevima: - trokovima, - kvalitetom, - rokom isporuke i - prilagodljivosti.2. Specifine sposobnosti (konkurentske prednosti)Specifine sposobnosti predstavljaju ono ime se tvrtka u proizvodnji mora isticati u odnosu na konkurenciju. Postoje razliite specifine sposobnosti. Proizvodnja moe biti specifina u odnosu na proizvodne ciljeve: najnie trokove, najviu kvalitetu, najbru isporuku, najveu prilagodljivost ... Specifine sposobnosti zahtijevaju od proizvodnje da se koncentrira na ono to mora uiniti najbolje, jer nije mogue odjednom biti najbolji u svim dimenzijama. Primjerice, ako je misija da se proizvodnja odlikuje uvoenjem novih proizvoda, tada bi proizvodnja trebala razviti specifine sposobnosti na tom konkretnom podruju. 3. Proizvodni ciljevi Proizvodni ciljevi su rezultati za koje se oekuje da e ih proizvodnja ostvariti u kratkoronom i/ili dugoronom razdoblju. Proizvodne ciljeve treba smatrati razradom misije u specifinim mjerljivim (kvantitativnim) pokazateljima. Mogua su etri proizvodna cilja: trokovi, kvaliteta, rok isporuke i prilagodljivost.4. Proizvodne politikeProizvodne politike odreuju kako e se ostvariti ciljevi proizvodnje. Proizvodne politike trebaju biti definirane za svih pet glavnih podruja odluivanja: kvalitetu, oblikovanje procesa, planiranje kapacitete, upravljanje zalihama i upravljanje ljudskim resursima.

STUPNJEVI UCINKOVITOSTI PROIZVODNJE: 1. stupanj (Interno neutralna proizvodnja) 2. stupanj (Eksterno neutralna proizvodnja) 3. stupanj (Interno podravajua proizvodnja) 4. stupanj (Eksterno podravajua proizvodnja) .1. Interno neutralna proizvodnja Uprava eli proizvodnju drati pod kontrolom tako da proizvodnja ne teti zajednikim interesima. Ostvarivanjem kratkoronih ciljeva, proizvodnja izvrava strategije koje su drugi oblikovali. Cilj je zatita od konkurencije. Proizvodni menaderi odvojeni su od poslovne strategije. Od njih se oekuje da samo vode proizvodnju. U donoenju stratekih odluka koriste se vanjski strunjaci. Najvea pozornost uprave usmjerena je na investicijske odluke (oprema) i s njima povezane kapitalne izdatke. Uprava malo pozornosti pridaje infrastrukturnim odlukama (ljudi, kvaliteta, organizcija). Proizvodnja ne razvija nove proizvodne tehnologije. Koriste se samo provjerene tehnologije. Menederi ne vole ideju da kontinuirano poboljavanje moe biti osnova za stvaranje i proirivanje sposobnosti proizvodnje. ne koriste se konkurentski potencijali proizvodnje.2. Eksterno neutralna proizvodnja Proizvodnja nastoji biti jednako dobra, kao proizvodnja bilo kojeg konkurenata u svojoj vrsti industrije, to ukljuuje cijenu rada i tehnologije koje stoje na raspolaganju. Uprava tvrtke promatra alokaciju resursa kao temelj za upravljanje proizvodnjom. Uprava odobrava investicijske odluke samo kad je to nuno, jer je bitno samo da se proizvodnja odri na razini industrije kojoj pripada. Tehnologija dolazi ili iz I&R tvrtke ili se kupuje. Tvrtka uoava promjene u onoj industriji u kojoj mora konkurirati. Meutim, proizvodnja se ne vidi kao izvor konkurentske moi. Da bi ostvarila konkurensku prednost, tvrtka stavlja teite na nove proizvode i promidzbu3. Interno podravajua proizvodnja Proizvodnja prua potporu poslovnoj strategiji. Proizvodne odluke donose se u suglasnosti s poslovnom strategijom i od proizvodnje se trai da aktivno podupire i jaa konkurentsku snagu tvrtke. Uprava preuzima aktivnu ulogu u voenju proizvodnje kroz poslovnu i proizvodnu strategiju. Da bi se dostigao 3. stupanj, proizvodnja mora imati jasnu misiju, dugorone ciljeve, strateke politike i specifine sposobnosti, odnosno konkurentske prednosti. Investicijske odluke se podvrgavaju strogoj provjeri s obzirom na njihovu konzistentnost s poslovnom i proizvodnom strategijom. Tvrtke esto dostiu 3. stupanj kao rezultat stratekog planiranja proizvodnje. Tvrtke 3. stupnja gledaju na tehnoloki napredak4. Eksterno podravajua proizvodnja Proizvodnja u suradnji s ostalim funkcijama, treba biti konkurentska snaga u poslovanju. Proizvodnja predvia i razvija jedinstvene naine upravljanja proizvodnjom, kao i novim proizvodnim tehnologijama, to vodi u konkurentsku prednost. Te nove mogunosti mogu postati temelj poslovne strategije. Uprava mora integrirati sve funkcije u tvrtki (marketing, financije, proizvodnja i I&R) u tim koji skladno djeluje na razvoju i provoenju poslovne strategije. Uloga proizvodnje nije samo podravanje poslovne strategije, nego i proizvodnja postaje sastavnim dijelom poslovne strategije.Strategije uvoenja novog proizvoda Tri temeljna pristupa uvoenju novog proizvoda: 1) Trino povlaenje Tvrtka treba proizvoditi ono to moe prodati. Novi proizvodi odreuju se istraivanjem triita i informacijama dobivenim od strane kupaca, bez obzira na postojeu tehnologiju i proizvodni proces. 2) Tehnoloko guranje Tvrka treba prodavati ono to moe proizvesti. Novi proizvod odreuje raspoloiva proizvodna tehnologija, ne vodei rauna o zahtjevima trita. Zadatak je slube marketinga stvoriti trite i prodati izraene proizvode. Klju uspjeha je snana i agresivna sluba I&R (istraivanje i razvoj) koja za trite stvara superioran proizvod. 3) Kombinirani pristup - Proces razvoja novog proizvoda nije ni trino povlaenje niti tehnoloko guranje, ve je posljedica suradnje izmeu razliitih funkcionalnih jedinica u tvrtki, a primarno je posljedica suradnje marketinga i proizvodnje. Rezultat te suradnje su novi proizvodi koji zadovoljavaju potrebe kupca, a realiziraju se postojeom tehnologijom s ciljem ostvarivanja najboljih rezultata. Kombinirani pristup obino daje najbolje rezultate ali ga je najtee provesti zbog odnosa izmeu funkcionalnih jedinica u tvrtki (rivalitet i nesloga).

PROCES RAZVOJA NOVOG PROIZVODA Faze razvoja novog proizvoda:1. Stvaranje ideje 2. Izbor proizvoda3. Prethodno oblikovanje proizvoda4. Izrada prototipa5. Testiranje6. Zavrno oblikovanje proizvoda.

1) Stvaranje ideje Ideje dolaze ili s trita ili iz tehnologije. Ideje s trita izvode se za potrebe kupaca. Kako bi se zadovoljile potrebe kupaca, identifikacija potreba trita moe voditi u razvoj novih tehnologija i novih proizvoda. Ideje mogu potjecati od raspoloive ili nove tehnologije. Razliiti izumi (npr. plastika, poluvodii, integrirani krugovi, raunala i sl.) predstavljali su izvor ideja za razvoj novih proizvoda. Primjerice, kad je DuPont izumio nylon, stvorila se mogunost za izradu cijelog niza novih proizvoda.2) Izbor proizvoda i metoda bodovne liste Sve se ideje nee moi pretvoriti u nove proizvode. Ideje o novom proizvodu moraju zadovoljiti barem tri testa provjere: 1. trini potencijal, 2. financijsku izvodljivost i 3. proizvodnu kompatibilnost. Kao pomo kod analize proizvoda, razvijeno je nekoliko metoda neke su: Metoda bodovne liste, Viekriterijsko odluivanje i sl. Metoda bodovne liste, pondira znaajke proizvoda, te ocjenjuje proizvod u odnosu na svaku znaajku. Na temelju ocjena znaajki proizvoda i vrijednosti pondera znaajki proizvoda dobije se ocjena prihvatljivosti ideje o novom proizvodu. Ako je ta ocjena iznad odreene minimalne razine, tada se ideja o novom proizvodu moe odabrati za daljnju razradu.3) Prethodno oblikovanje proizvoda Kao rezultat izbora proizvoda u prethodnoj fazi definirane su samo osnovne znaajke (kostur) proizvoda. Ova se faza u procesu oblikovanja proizvoda odnosi na razvoj najboljeg dizajna na temelju identificirane ideje o novom proizvodu (idejnog rjeenja novog proizvoda). Kod prethodnog oblikovanja proizvoda, treba razmotriti veliki broj kriterija, odnosno kompromisa, izmeu trokova, kvalitete i znaajki proizvoda. Konfliktine ciljeve kod oblikovanja proizvoda ponekad je, vrlo teko pomiriti. Rezultat ove faze jest dizajn proizvoda koji je konkurentan na tritu. Zahtjevi koji se postavljaju na proizvod: - funkcionalnost (proizvod mora imati uporabnu vrijednost), - tehnologinost (proizvod mora biti pogodan za proizvodnju), - ekonominost (izrada proizvoda zahtijeva minimalnu potronju energije), - eksploatabilnost (proizvod mora biti dobar u eksploataciji, pogodan za odravanje i imati to dui vijek trajanja) i - regenerativnost (proizvod se moe reciklirati ili ekoloki zbrinuti). - ergonominost (proizvod zadovoljava ergonomske zahtjeve), - automatinost (proizvod mora biti tako projektiran da je u njegovoj izradi/montai omoguena primjena robotizacije).4) Izrada prototipa Ako je odobren proizvod koji je oblikovan u prethodnoj fazi, poeljno je izraditi prototip proizvoda. Najee se izrauje vie oblika prototipova. Oni se esto izrauju komad po komad u odreenim laboratorijskim uvjetima s kontroliranim inputima. Izradi prototipova posveuje se velika pozornost. Prototip se podvrgava daljnjim ispitivanjima i analizama.5) Testiranje Cilj ispitivanje prototipova je provjera marketinkih i tehnikih znaajki novog proizvoda. Za procijenu marketinkih znaajki proizvoda, potrebno je izraditi dovoljan broj broj prototipova. Ispitivanja trita, ovisno o vrsti proizvoda, obino traju od 6 mjeseci do dvije godine i ograniena su na manje geografsko podruje. Svrha je ispitivanja trita da se prikupe kvantitativni podaci o tome kako kupci prihvaaju proizvod. Tehnike znaajke proizvoda ispituju se kod proizvoaa u stvarnim i/ili simuliranim radnim uvjetima. Nakon to je prototip ispitan pristupa se zavrnom dizajniranju proizvoda, tj. izradi svih potrebnih nacrta.6) Zavrno oblikovanje proizvodaOblikovanje novog proizvoda zavrava izradom konstrukcijske i tehnoloke dokumentacije. U dizajn proizvoda ugrauju se sve izmjene, potaknute rezultatima ispitivanja prototipova. Ako doe do promjena, tada proizvod treba i dalje testirati, kako bi se definirale konane znaajke proizvoda. Kako bi mogla zapoeti proizvodnja, istodobno je potrebno kompletirati tehnoloku dokumentaciju koja ukljuuje: razradu tehnolokih operacija, razradu kontrole kvalitete, postupke ispitivanja znaajki proizvoda i slino. U praksi, proces oblikovanja novog proizvoda ne mora ii u postupnom slijedu od poetka do kraja: neke se faze mogu preskoiti, a neke se mogu ponavljati nekoliko puta jer moe doi do velikog broja iteracija izmeu faza. Na primjer, ispitivanje prototipa moe zahtijevati vraanje na korak prethodnog oblikovanja ili na izradu prototipa.Projektiranje tehnolokog procesa izrade ne smije ekati dok se zavri oblikovanje proizvoda, ve bi se trebalo odvijati paralelno, kao dio procesa oblikovanja proizvoda. U praksi to nije uvijek sluaj, ve projektiranje tehnolokog procesa izrade slijedi nakon oblikovanja proizvoda. Tada moe doi do zakljuka da je novi prozvod (pre)skup ili ak nemogu za proizvodnju. Istodobnim odvijanjem oba procesa (oblikovanje novog proizvoda i projektiranjem tehnolokog procesa), proizvod se bre uvodi na trite, nego u sluaju, kad oblikovanje procesa slijedi nakon oblikovanja proizvoda. Dakle, ako su komunikacije izmeu funkcija djelotvorne, tada e proizvodni proces biti oblikovan tako, da bude djelotvoran, uinkovit i dovoljno fleksibilan za buduu proizvodnju.Proces razvoja novog proizvoda potpomognut je brojnim tehnikama i metodama kao npr.: razvoj funkcije kvalitete (Quality Function Deployment, QFD), robustni dizajn, modularni dizajn ...

Razvoj funkcije kvalitete QFD metoda povezuju zahtjevi kupaca s tehnikim zahtjevima (tehnikim znaajkama - specifikacijama). Nastala je u Mitsubishiu 1972., a potom je postupno koritena i razvijana u Toyoti. QFD metodu koristile su brojne japanske i amerike kompanije u proizvodnji automobila, elektronikih proizvoda, proizvoda za kuanstvo, odjevnih predmeta, proizvodne opreme ali i u uslunim djelatnostima.QFD metoda je primjenjiva na bilo koji problem oblikovanja proizvoda i esto je koriste timovi tijekom uvoenje novih proizvoda. QFD metoda pomae da u razvoju novog proizvoda sudjeluje tim strunjaka i menadera iz razliitih funkcijskih jedinica tvrtke (projektnog ureda, marketinga, proizvodnje, ljudskih resursa i financija).QFD metoda pomae u prevoenju zahtjeva, kako ih vidi kupac, u tehnike zahtjeve (tehnike znaajke), kakve se mogu koristiti kod oblikovanja proizvoda i proizvodnje. Primjer: Kod oblikovanja luksuznog automobila kupac moe eljeti meku i udobnu vonju i luksuznu unutranjost. Zahtjev kupca za mekom i udobnom vonjom moe se prevesti u odreene tehnike specifikacije glede opruga (krutost), oblika i materijala sjedala, itd.Kua kvalitete je matrica sa zahtjevima kupaca na lijevoj strani i tehnikim zahtjevima na vrhu matrice. Unutar matrice su simboli koji prikazuju koji su zahtjevi kupca zadovoljeni kojom tehnikom znaajkom. Jedna tehnika znaajka moe zadovoljiti nekoliko razliitih zahtjeva kupaca, ili jedan zahtjev kupca moe biti povezan s nekoliko tehnikih znaajka. Temeljni alat QFD metode je kua kvalitete.

Robusni (ili Taguchi) dizajn Za razliku od drugih poznatih strunjaka za kvalitetu (Juran, Deming, Feigenbaum, Crosby, Isihikawa, Shingo), Taguchi u definiciji kvalitete polazi od njenih popratnih uinaka izraenih u obliku gubitka kvalitete. Kvaliteta se mjeri ukupnim gubitkom cijelog drutva koji je nastao od trenutka kada je proizvod isporuen korisniku. Gubitak je rezultat funkcionalnih varijacija u izvedbi proizvoda i opasnih popratnih pojava nastalih njegovom uporabom.Primjer: Kvar automobila:1. Voza automobila moe zakasniti na svoje odredite.2. Pokvareni automobil moe uzrokovati zastoj u prometu ili prometnu nesreu.3. Voza e moda trebati angairati i platiti vunu slubu.4. Ukoliko je automobil jo pod jamstvom, proizvoa automobila e morati platiti popravak.Svi ovi trokovi proizlaze iz injenice da je automobil projektiran i proizveden s inferiornom kvalitetom!!!Sukladno Taguchijevoj definiciji kvalitete, za ukupni gubitak (troak) korisnika proizvoda ali i cijelog drutva krivo je odstupanje od ciljne izvedbe proizvoda, tj. gubitak kvalitete (engl. Quality Loss). Gubitak kvalitete proizvoda izraen je u novanim jedinicama. Kako bi upozorio na potrebu da proizvod obavlja svoju funkciju u bilo kakvim uvjetima, Taguchi je uveo pojam robustnost konstrukcije. Robusni dizajn trebao bi se koristiti za izradu proizvoda, koji e biti to je vie mogue imun na varijacije u proizvodnji i uporabi proizvoda. Proizvodi i procesi mogu od poetka biti oblikovani tako da su manje osjetljivi na promjene u okolini. Taj je pristup mnogo jeftiniji od pokuaja upravljanja uzrocima promjena iz okoline tijekom proizvodnog procesa, kao to su npr. temperatura, svjetlo, vlaga itd. Taguchi je predloio sljedei pristup kvaliteti:1. Gubici kvalitete moraju se definirati kao odstupanja od ciljne vrijednosti, a ne kao udovoljavanja zadanim granicama doputenih odstupanja (engl. Specification Limits, SL), npr. tolerancijama izmjera. Tradicionalni pristup gubicima: Gubitak nastaje samo kada proizvod izlazi izvan granica zahtjeva. Taguchijeva funkcija gubitka Taguchijevi pristup gubicima: Svako odstupanje od ciljne vrijednosti dovodi do gubitka. S pomou funkcije gubitka iznos se varijabilnosti moe povezati s financijskim gubitkom. Gubici kvalitete rastu s kvadratom odstupanja trenutne uporabne vrijednosti znaajke kvalitete proizvoda od nazivne (ciljne) vrijednosti.

2. Kvaliteta se ekonomino ne moe postii samo kontroliranjem i/ili sortiranjem proizvoda. Kvaliteta se mora ugraditi u projekt i konstrukciju proizvoda, kao i u procese kojima se proizvod realizira (Off-line upravljanje kvalitetom). Prema Taguchiju postoje tri vana stupnja projektiranja kvalitete: - definiranje problema - projekt proizvoda (system design), - planiranje pokusa - projekt ciljnih vrijednosti za parametre (parametar design), - upravljanje parametrima - projekt granica doputenih odstupanja proizvoda (tolerance design).

3. Projekti proizvoda, ciljnih vrijednosti parametara i granica doputenih odstupanja predstavljaju najvee mogunosti za sniavanje trokova kvalitete. Projekt treba biti neosjetljiv na neizbjene varijabilnosti u procesu proizvodnje, tj. biti robustan. Taguchi smatra da uvijek treba smanjiti odstupanja znaajke kvalitete proizvoda (smanjiti varijancu s 2 ) koja mogu izazvati: a) imbenici iz okoline (temperatura, vlaga, vibracije itd.); b) starenje proizvoda (npr. korozija, promjene elektrikih znaajki kvalitete komponenata itd.); c) neizbjena odstupanja vrijednosti za znaajke kvalitete u proizvodnji (unutar iste serije i izmeu serija proizvoda).4. Planiranjem, izvoenjem i analiziranjem pokusa, znaajne imbenike i granice doputenih odstupanja treba razluiti od neznaajnih. S pomou odreenih omjera signala i uma (S/N) trebaju se razluiti sljedee tri skupine imbenika: a) oni koji pomau smanjivanju varijabilnosti, b) oni koji aritmetiku sredinu proizvoda ili procesa dre na ciljnoj vrijednosti, c) oni koji imaju zanemariv utjecaj na bilo koji od prva dva cilja.

Modularni dizajn U uvjetima trine globalizacije rastu potrebe za proizvodima koji su prilagoeni individualnim zahtjevima naruitelja. Primjer: Kupac ne kupuje automobil koji se nalazi na skladitu, ve naruuje automobil koji mu odgovara. Zakljuak: Kako bi se ispunili razliiti zahtjevi kupaca, nuna je ponuda veeg broja varijanata proizvoda.Kakve posljedice za poduzee ima izrada proizvoda u vie varijanata? Konstruiranje veeg broja varijanata proizvoda treba izvesti u to kraem vremenu. Rastu svi trokovi, proizvod poskupljuje ....Kako smanjiti trokove?Izradu proizvoda u vie varijanata treba izvesti u proizvodnom procesu koji ima znaajke serijske proizvodnje! Znaajke serijske proizvodnje: jedna priprema za cijelu seriju proizvoda, vea ponovljivost uporabe komponenata, dokumentacije, proizvodnog procesa itd. Ponovljivost omoguuje smanjenje ukupnih trokova: smanjenjem koliine dokumenata, jednostavnijim upravljanjem dokumentima itd.Razlike meu varijantama proizvoda (u konstrukciji, proizvodnji, odravanju, ...) ne smiju biti (pre)velike. Zakljuak: Razvoj varijanata proizvoda treba usmjeriti kao konfiguriranje novih proizvoda, od postojeih modula. Svaki modul moe biti sastavljen od sloene hijerarhijske strukture komponenata, ali u odnosu s drugim modulima mora imati niz jasno definiranih veza, koje odreuju na koji se nain modul moe povezati s drugim modulima.

Varijante proizvoda razlikuju se prema: dimenzijama (geometrijske veliine varijanata proizvoda), prilagodbi lokalnim tritima (prilagodba razliitim zakonima, normama ili navikama trita kojemu su varijante proizvoda namijenjene), funkcionalnim znaajkama (snaga, brzina vrtnje) i estetskoj izvedbi (boja, oblik).

Familija proizvodaFamilija proizvoda je grupa srodnih proizvoda. Konstruiranje pojedinanih proizvoda zahtjeva da se sve faze procesa konstruiranja ponavljaju svaki put kada doe do promjene u listi zahtjeva. Definiranjem familije proizvoda, proces konstruiranja vie nije usmjeren na pojedinani proizvod, ve na razvoj varijanata proizvoda.Znaajke proizvoda u odnosu na vrijeme:1. Raznolikost proizvoda broj razliitih varijanata iste familije proizvoda koji egzistiraju u isto vrijeme na tritu.2. Brzina promjene proizvoda uestalost zamjene ili modifikacije proizvoda na tritu.

1. Nepromjenjivi proizvodi. Imaju malu raznolikost i nisku brzinu promjene. Vrlo su rijetki. Primjer: Elektrina energija.2. Proizvodi s intenzivnom raznolikou i s niskom brzinom promjene. Primjer: Relativno usavreni proizvodi, kao npr. Runi alati, elektrine arulje i sl.3. Proizvodi intenzivne promjene i male raznolikosti. Proizvoai velikom brzinom uvode na trite nove proizvoda, a povlae iz proizvodnje njihove prethodnike. Primjer: ileti za brijanje.4. Dinamini proizvodi. Imaju veliku raznolikost i visoku brzinu promjene. Primjeri su tehniki proizvodi: automobili, raunala itd.

Kakav je utjecaj varijabilnosti proizvoda na trokove?Izrada proizvoda u vie varijanata osigurava dulji ivotni vijek proizvoda na tritu. Meutim, poveavanje broja varijanata uzrokuje dodatne trokove, koje je potrebno utvrditi i izraunati.Potrebno je postii ravnoteu izmeu stvaranja varijanata i dodatnih trokova. Stoga su definirana dva naela:1. Naelo opisivanja varijanata proizvoda s obzirom na zadovoljavanje trinih zahtjeva2. Naelo opisivanja varijanata proizvoda s obzirom na faze nastanka proizvoda.

1. Varijante proizvoda s obzirom na zadovoljavanje trinih zahtjevaSmjernice za uspjeno pronalaenje varijanata proizvoda koje zadovoljavaju trine zahtjeve: Odrediti najire potroako podruje te opisati potrebe i zahtjeve tih potroaa; Odrediti razlikovnu znaajku proizvoda koja se moe iskoristiti tijekom usporedbe s konkurentnim proizvodom; Odrediti prioritete - za dobivanje potrebnih varijanata ponekad je potrebno promijeniti samo neku dimenziju, a ponekad i vei dio strukture proizvoda.

2. Varijanate proizvoda s obzirom na faze nastanka proizvodaDodatni trokovi uzrokovani stvaranjem varijanata mogu se smanjiti: Ponovnim koritenjem znanja, tehnologija, komponenata ili modula; Stvaranjem slinosti u to vie faza nastanka proizvoda; Stvaranjem varijanata u to kasnijoj fazi nastanka proizvoda, npr. U fazi sklapanja proizvoda (smanjivanje vremena proizvodnje varijanata, lake planiranje i voenje proizvodnje, smanjivanje cijena kod dobavljaa zbog poveanja naruenih koliina, smanjivanje cijene skladitenja poluproizvoda).

Arhitektura proizvodaFunkcionalni elementi proizvoda su pojedinane operacije i transformacije koji doprinose ukupnim performansama proizvoda. Fiziki elementi proizvoda realiziraju funkcije proizvoda, a mogu biti: komponente, funkcionalne jedinice, podsklopovi ili sklopovi koji se mogu sagledati kao jedinka. (Komponenta je element koji se openito smatra dovoljnim za provoenje odreene funkcije, a u irem se smislu moe smatrati samostalnom fizikom cjelinom.)Arhitektura proizvoda je shema koja prikazuje skup fizikih elemenata i pravila njihovih povezivanja koja definiraju proizvod. Ovisno o pridruivanju funkcija komponentama, postoje: modularna arhitektura proizvoda i integralna arhitektura proizvoda.

Modularna arhitektura: Jedan fiziki element (modul) izvodi u potpunosti jednu ili nekolikofunkcija Veze izmeu fizikih elemenata su dobro definirane Omoguuje ostvarivanje fleksibilnosti i raznolikosti proizvodaIntegralna arhitektura: Funkcionalni elementi se izvode iz vie fizikih elemenata ili fiziki element moe izvoditi mnogo funkcija Omoguuje optimiranje znaajki i nie cijene specifinih modelaproizvodaIntegralna arhitekturaVeina je funkcija sadrana u vie fizikih elemenata. Nije namjera da se pojedine funkcije izoliraju u pojedine fizike elemente, ve da pojedini fiziki elementi dijele funkcije proizvoda. Posljedica integralne arhitekture: promjene na jednom elementu utjeu na promjene drugih fizikih elemenata. Primjeri proizvoda s integralnom arhitekturom su runi alati.Za proizvode s integralnom arhitekturom karakteristino je da se izrauju u serijskoj proizvodnji. Zbog toga njihovu cijenu nije potrebno smanjivati na nain da vie razliitih proizvoda sadri iste komponente kako bi se postigla konkurentnost na tritu. Zbog serijske proizvodnje proizvoda s integralnom arhitekturom, nastoje se minimizirati svi trokovi procesa njihova sklapanja, ime se automatski poveava kompleksnost komponenata.

Modularna arhitekturaModularna arhitektura proizvoda podrazumijeva povezivanje jedne ili vie funkcija u funkcijskoj strukturi s jednim elementom u hijerarhijskoj strukturi komponenata proizvoda. Primjenom modularne arhitekture, proizvod je podijeljen u module koji se mogu mijenjati i s kojima je mogue promijeniti geometrijsku veliinu ili funkcije s ciljem dobivanja razliitih varijanata proizvoda.Moduli su grupe funkcionalno ili strukturalno neovisnih komponenata ije meudjelovanje je preteno usmjereno unutar svakog modula, a djelovanje izmeu modula svedeno je na minimum. Funkcija ili struktura pojedinog modula mora biti povezana s funkcijom/strukturom cijelog proizvoda. Moduli ne mogu biti potpuno neovisni o drugim modulima i moraju se definirati zajedno s proizvodom kojemu pripadaju.Prednosti primjene modularne arhitekture u konstruiranju iproizvodnji: Smanjenje trokova razvoja varijante proizvoda (ponovnim koritenjem gotovih modula); Smanjenje cijena proizvodnje varijanata proizvoda - s obzirom da se moduli proizvode u veoj koliini nego varijante proizvoda,cijene modula, a time i varijanata sainjenih od modula su manje nego cijene nemodularnih proizvoda; Poveanje mogunosti zamjene modula - s obzirom da su suelja modula tono odreena, promjena jednog modula mogua je neovisno od ostalih modula; Poveanje broja varijanta proizvoda - ostvareno je razliitim kombinacijama ogranienog broja osnovnih modula; Bra isporuka proizvoda - koritenjem gotovih modula u proizvodnji skrauje se vrijeme potrebno za izradu proizvoda; Jednostavnost, a time i smanjenje trokova odravanja - kako je proizvod sastavljen od modula, tijekom popravka potrebno je zamijeniti samo pojedine module; Smanjenje administrativnih trokova.Glavni smjerovi istraivanja modularne arhitekture: identificiranje modula, konstruiranje modula i konstruiranje s modulima.

Vrste modularnih arhitekturaS obzirom na naine meusobne izmjene modula postoje:1) arhitektura s utorima (engl. slot)2) sabirnika arhitektura (engl. bus)3) sekcijska arhitektura (engl. sectional).Modularna arhitektura s utorima je arhitektura kod koje se jedan temeljni modul moe povezati s razliitim modulima, a s ciljem izvravanja viestrukih zadaa. Veze (suelje, interface) izmeu dijelova su meusobno razliite, tako da dijelovi u proizvodu ne mogu mijenjati mjesta.

Primjer modularne arhitektura s utorima: Oprema u automobilu: auto-radio, sat, mjera brzine Auto-radio izvodi jednu, tono odreenu funkciju, ali interface (suelje) je drugaiji u odnosu na druge komponente na vozilu. Primjerice, auto radio i mjera brzine imaju razliite vrste interface na instrument ploi.Postoje dvije vrste modularne arhitekture s utorima:a) Arhitektura s izmjenom komponenata je arhitektura gdje se dva ili vie modula mogu povezati preko istih suelja s istim temeljnim modulom, kreirajui pri tom razliite varijante proizvoda koje pripadaju istoj familiji proizvoda. Primjer: Prijenosna raunala, kod kojih je mogu odabir izmeu razliitih vrsta baterija, tipkovnica, razliitih kapaciteta diskova i sl.b) Arhitektura s dijeljenjem komponenata je arhitektura kod koje se isti modul koristi u cijeloj familiji proizvoda ili u razliitim familijama proizvoda, gdje je takoer povezivanje modula ostvareno preko istih suelja. Primjer: Primjena istog punjaa baterija za sve mobilne telefone istog proizvoaa.Sabirnika modularna arhitektura posjeduje temeljni modul koji se moe spajati s vie istih ili razliitih modula ime se osigurava vea fleksibilnost. Razlika izmeu sabirnike i arhitekture s utorima je u tome to sabirnika arhitekture doputa mijenjanje pozicije i broja modula.Primjer sabirnike modularne arhitekture: memorijski utori na matinoj ploi raunala, krovni nosa automobila, police regala ...Sekcijska modularna arhitektura je arhitektura kod koje su zajednike veze meu elementima ostvarene bez temeljnog (baznog) elementa. Sva suelja (interface) su jednaka bez meuelemenata na koje su svi moduli spojeni. Smjetaj modula u proizvodu je slobodan. Moduli se povezuju izravnom eusobnom vezom. Razliiti smjetaj modula omoguuje i ostvarivanje razliitih ukupnih funkcija proizvoda.Primjeri sekcijske modularne arhitekture su vodovodne instalacije, cjevovodi, namjetaj, lego kocke ...

Posljedice odabira arhitektureOdabir arhitekture proizvoda utjee na mnoge vane injenice za proizvoaa: Mogunosti promjena na proizvodu Raznolikost proizvoda Normizacija komponenata Performanse proizvoda Trokovi proizvodnje Mogunost upravljanja razvojem proizvoda (product development menagement)Klasifikacija modulaPojedini moduli mogu biti sastavni dio svih varijanata proizvoda ili se mogu pojavljivati samo u nekim varijantama odreene familije proizvoda. S obzirom na uloge modula u razlikovanju varijanata proizvoda unutar familije proizvoda postoje: Temeljni moduli - moduli koji su zajedniki u svim varijantama proizvoda; Izborni moduli - moduli koji se koriste za stvaranje raznolikosti izmeu varijanata proizvoda i odreeni su zahtjevima naruitelja; Dodatni moduli - nazivaju se i moduli za spajanje stoga to njihovo postojanje uvjetuju drugi moduli, kako bi u potpunosti mogli ispuniti svoju funkciju; Posebni moduli - prilagoeni su za potrebe individualnog naruitelja.