Zdravstvena njega bolesnika sa parkinsonovom bolesti

SADRŽAJ strana

UVOD....................................................................................................................................3

KAKO BOLEST NASTAJE?................................................................................................4

SIMPTOMI PARKINSONOVE BOLESTI...........................................................................5

LIJEČENJE PARKINSONOVE BOLESTI...........................................................................7

POZNATI S PARKINSONOVOM BOLEŠĆU....................................................................8

KINEZITERAPIJA KOD PARKINSONOVE BOLESTI.....................................................9

VJEŽBE JAČANJA,ISTEZANJA,VJEŽBE ZA KOORDINACIJU I RAVNOTEŽU........11

ZAKLJUČAK........................................................................................................................14

LITERATURA......................................................................................................................15

2

UVOD

Parkinsonova bolest je bolest s poremećajima pokreta. Spominje se u djelu engleskog

liječnika Jamesa Parkinsona „An essay on the shaking palsy“, koji ju je po prvi put opisao

1817. godine i po kojem je bolest dobila ime. Naziv koji ju je prvotno opisivao bio je

drhtajuća paraliza, a opisao je kliničku sliku bolesti u starijih osoba. Simptomi, koji se nisu

puno izmijenili od tada, uključuju sporost u izvođenju pokreta, gubitak u ritmu i spontanoj

motorici, ukočenost i ritmično podrhtavanje pojedinih dijelova tijela.

James Parkinson (1755-1824)

Od Parkinsonove bolesti, prema zdravstvenoj statistici na 4000 ljudi oboli jedan. Prosječna

dob, ovisno o tipu bolesti u kojoj se javlja, jest 30, 60 i 70 godina.

U ovom seminaru opisati ću kako bolest nastaje, njezinu manifestaciju i simptome, kako

živjeti s bolešću te na koji način olakšati i poboljšati život kineziterapijom.

KAKO BOLEST NASTAJE?

3

Parkinsonova bolest je kronična neurodegenerativna bolest koja se karakterističnim

simptomima manifestira kao posljedica izrazitog nedostatka neurotransmitera dopamina u

dijelu mozga odgovornom za kontrolu voljno koordiniranih pokreta i početka neke motoričke

radnje. Normalno se dopaminergički neuroni iz crne tvari proiciraju u tzv. strijatum(kojega

čine repata jezgra i putamen), dakle u bazalne ganglije koje sadrže pretežno dopaminske

receptore. Zbog izostanka dopaminergičke inhibicije u području strijatuma dolazi do

neprimjerenog porasta kolinergičke aktivnosti(tj. aktivnosti drugog neuroprijenosnika-

acetilkolina), što dovodi do neravnoteže u međusobnim odnosima spomenutih jezgara. Kao

posljedica kemijskog deficita u dijelu mozga koji nadzire voljne pokrete javljaju se nevoljni

pokreti.

Točan uzrok degeneracije dopaminergičkih neurona je nepoznat. Pretpostavlja se da je

posljedica interakcije genetskih čimbenika(starenje, muški spol, bijela rasa, emocionalni stres,

depresivnost, pozitivna obiteljska anamneza) i čimbenika okoliša(trauma, izlaganje

herbicidima i pesticidima, ugljik monoksidu, teškim metalima, metanolu, lijekovima,

antipsihoticima, život u ruralnoj sredini).

Ne postoje specifične metode dijagnostike kojima bi se bolest dokazala, pa je potreban

detaljan neurološki pregled i obrada kako bi se postavila dijagnoza bolesti. Za postavljanje

dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki status

bolesnika, te ukoliko je potrebno, učiniti test levodopom.

SIMPTOMI PARKINSONOVE BOLESTI

4

Bolest se polagano razvija i može proći nekoliko mjeseci, pa i godina prije nego bolesnik

ustanovi da ima tegoba.

Tri su glavna simptoma Parkinsonove bolesti:

1.Tremor(drhtanje)

2.Rigor(ukočenost mišića ruku, nogu i vrata)

3.Bradikinezija(usporenje pokreta)

Simptomi se ne moraju javljati jednakim intenzitetom niti moraju istodobno biti prisutni.

Tremor je karakteriziran ritmičnim podrhtavanjem i

nevoljnim pokretima različitih dijelova tijela.Posljedica je

ponavljajućih mišićnih kontrakcija. U početku je izazvan

uzbuđenjem, gubi se u snu i tijekom odmora a s vremenom se

javlja u sve duljim razdobljima. Počinje asimetrično na

rukama, prvo jedna pa druga(nalikuje na „brojanje novčića“),

kasnije noge(na području stopala nalikuje na udaranje

glazbenog takta petom po podlozi), donja čeljust, jezik,

glava.Drhtanje može biti različitog podrijetla što znači da svi

bolesnici s drhtanjem nemaju Parkinsonovu bolest.

Rigor je pojačan tonus ili ukočenost u mišićima. Najčešće se javlja u okviru vrata, ramenog

obruča, zdjelice ali i u šakama i stopalima. Rezultat

je tipičan položaj bolesnika sa Parkinsonovom

bolešću-polupognuti položaj trupa sa nogama

savijenim u koljenima i rukama savijenim u

laktovima. U nekim slučajevima, zbog ograničenih

pokreta u zglobovima, bolesnik u hodu vuče stopala

po podlozi. Često je ukočenost odgovorna za izraz

lica u obliku maske(izostaje mimika).Manjak

automatizma gutanja i žvakanja očituje se i u

hranjenju. Kod nekih bolesnika ukočenost vodi

osjećaju boli, posebno u rukama i ramenima.

Otežana je inicijacija kretnji, tj. započinjanje voljne kretnje, pa bolesnik često „poskakuje“ na

mjestu dok ne učini prvi korak.

5

Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom u najvećoj mjeri doprinosi funkcionalnom

oštećenju bolesnika. Obilježen je kašnjenjem u zpočinjanju pokreta i smanjenjem amplitude

pokreta. Uzrokovan je sporošću u prijenosu nužnih informacija od mozga prema određenim

dijelovima tijela. Kada su upute primljene, tijelo sporo reagira na njih. Normalni asocirani

pokreti(npr. mahanje rukama dok hodamo, treptanje, gestikulacija tijekom razgovora) znatno

su smanjeni. Obavljanje uobičajenih dnevnih aktivnosti koje uključuju fine pokrete je

usporeno( zakopčavanje gumbi, vezanje cipela, okretanje u krevetu). Sporo je žvakanje a i

gutanje hrane, koja se zbog slabe pokretljivosti jezika, često dugo zadržava na jednoj strani

usta. Govor takva bolesnika također je usporen, skandirajući, a

glas kod potpuno razvijene bolesti postupno postaje disfoničan

i afoničan. Izostaje automatsko okretanje, bolesnik se na poziv

okreće poput panja. Nije moguća izolirana rotacija glave u

odnosu na trup.Koraci postaju kraći, neujednačenog tempa, a

bolesnik zakoračuje naginjanjem trupa prema naprijed. Pri

pokušaju da sjedne, spušta se izravno iz stojećeg položaja i

tako pada u sjedeći. Nema automatske fleksije trupa i donjih

ektremiteta da bi se težište namjestilo nad oslonac. Kod

ustajanja, bolesnik pruža ruke prema naprijed tražeći pomoć i

podiže se ekstendirana trupa, umijesto da njaprije flektira trup

te potom ispruži natkoljenice i potkoljenice.

Posturalna nestabilnost se javlja kao rezultat gubitaka posturalnih refleksa. To su autonomni

refleksni mehanizmi koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja i štite osobu od padova

tijekom promjene položaja. Padanje, tj gubitak ravnog stanja se u Parkinsonovoj bolesti javlja

npr. kod promjene smjera hoda ili sjedanja u stolicu.

Često je prisutna depresija, demencija, smetnje sna, mokrenja

i stolice. Javljaju se promjene i u rukopisu(mikrografija-

veličina slova se smanjuje tijekom pisanja).

Brzina napredovanja same bolesti razlikuje se od bolesnika do

bolesnika.Važno je na vrijeme otkriti bolest i učinkovito je

liječiti.

LIJEČENJE PARKINSONOVE BOLESTI

6

Liječenje je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti. U liječenju je potrebno

individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi i stupnju težine bolesti, a se u svrhu

poboljšanja kvalitete života. Važna je rana dijagnoza bolesti, uzimanje specifičnih lijekova,

način prehrane i tjelovježba. Liječenje je izrazito uspješno i u ranom stadiju kada je simptome

moguće kontrolirati jednim lijekom. U uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija

više lijekova različitog mehanizma djelovanja.Od lijekova se koristi levodopa,

stimulatori dopaminergičkih neurona,inhibitori enzima monoaminoksidaze tipa

B, inhibitori enzima katehol-O-metiltransferaze, antikolinergici, amantadin te

kirurško liječenje.

Bolesniku su vrlo važni pomoć i njega u kući. Osim kvalietnijeg života to omogućava

bolesniku da se oslobodi depresije. Fizikalna rehabilitacija također poboljšava bolesnikovo

fizikalno i mentalno zdravlje. Važno je ohrabrivati bolesnika, ali i suudjelovati u

fizioterapijskim vježbama s bolesnikom te pomagati u održanju njegova uključenja u

obiteljske aktivnosti.

POZNATI S PARKINSONOVOM BOLEŠĆU

7

PAPA IVAN PAVAO II. JOHNNY CASH SALVADOR DALI

FIDEL CASTROADOLF HITLER

MICHAEL.J.FOX MUHAMED ALI

8

KINEZITERAPIJA KOD PARKINSONOVE BOLESTI

Utvrđeno je da kineziterapija koristi bolesnicima s Parkinsonovom

bolesti. Zbog ukočenosti je smanjena aktivacija mišića koji tako

postaju sve ukočeniji i krući. Važno je ostati aktivan uz što više

svakodnevnih aktivnosti, koje uključuje vježbanje. Iako vježbanje

neće ukloniti simptome bolesti ili smanjiti njezinu progresiju, ono

će poboljšati bolesnikovo tjelesno i duševno stanje.

Kineziterapija takvog kroničnog bolesnika, mora se primijeniti

rano, jer su preventivni kineziterapijski postupci učinkovitiji.

Kineziterapija se sastoji od niza postupaka kojima se nastoji

djelovati na sve zahvaćene sustave u organizmu:

1. Respiratorne vježbe treba provoditi aktivno, nekoliko puta dnevno, bez obzira na

pokretljivost bolesnika.I pokretni bolesnici imaju slabiju respiraciju jer rigor zahvaća i

interkostalnu muskulaturu čime smanjuje ekskurzije toraksa. Inspiratornim vježbama

postraničnih ekspanzija valja očuvati pokrete toraksa, a maksimalnim ekspirijem

zadržati ventilaciju pluća. Tada se kod bolesnika, koji leži, neće razvijati respiratorne

komplikacije.

2. Rigor pri pokretanju zahtjeva svladavanje otpora hiprtonične muskulature zbog

tendencije izvođenja pokreta sve manjih i manjih opsega. Taj je mehanizam nevidljiv

pri hodu u kojem dolazi do sitnog koračanja koje prati znatno veći tonus fleksora

stopala.Preventivni a i terapeutski postupci u takvom stanju su trodimenzionalni,

dijagonalni pokreti.Na taj se način može očekivati elastičnost mišića i vezivnih

struktura, ligamenata i kapsula koje imaju kose smjerove a koji se poklapaju s

rezultantama njihova djelovanja te tako osiguravaju preventivu i terapiju fleksibilnosti

zglobova. Jednodimenzionalne pasivne pokrete trebalo bi u potpunosti izostaviti u

suvremenoj kineziterapiji.Samo se trodimezionalni pasivni pokreti mogu koristiti u

najtežim stanjima u kojima aktivni pokreti nisu mogući. Pokreti koje čovjek koristi

često jer su vezani uz profesionalne ili aktivnosti samozbrinjavanja prolaze kroz

središnje puteve i predstavljeju mehanizme koji koriste i prethodnu i povratnu vezu

sve dok se ponavljanjem ne formiraju gotovi programi na ekstrapiramidalnoj razini na

kojoj se pokreti odvijaju automatski.

9

3. Aktivni pokret je kineziterpijski najučinkovitiji. Valja iskoristiti činjenicu da je aktivni

pokret moguć ali usporen.Da bi se bolesnik aktivirao u dovoljnoj mjeri, valja ga

motivirati, a najviši stupnj motivacije u kineziterapiji postižemo objašnjavanjem svrhe

svakog pokreta. Bolest ne pokazuje izraženu slabost muskulature, ali se pri

uznapredovaloj bolesti opaža slabost grube snage. Takve mišiće valja hipertrofirati

vježbama prilagođenima dobi i svim smetnjama koje bolesnik može iskazivati. I sam

položaj bolesnika u stojećem stavu diktira plan kineziterapije, pri čemu je vidljivo

prevladavanje fleksora nad ekstenzorima koje valja posebno jačati. U tijeku aktivne

vježbe valja forsirati brzinu pokreta koja nedostaje.

4. Aktivnim se pokretima smanjuje i tremor ako smo odabrali vježbe koje su bolesniku

svrsishodne i dovoljno ga mentalno aktiviraju. Aktiviranje korteksa kod intencijskih

aktivnih pokreta izaziva inhibiciju tremora na periferiji. Tu vrijedi savjet da se

primijene vježbe za preciznost i koordinaciju, prilagođene dobi, interesu i socijalnom

statusu bolesnika. Kabathova tehnika koja se kod parkinsonizma kod nas malo

primjenjuje, daje dobre reziltate. Njome se postiže brža hipertrofija mišićnih skupina i

pogoduje razvitku automatizma. Preporuča ih se izvoditi s kontinuiranim manuelnim

otporima za sve osnovne aktivnosti, ali bez ritmičnih stabilizacija.

5. Razvijanje automatskih pokreta iziskuje najviše vremenaa. Automatski pokret se

stječe ponavljanjem. Da bi se stvorile sheme normalnih pokreta, bit će potrebno

diktiranje pojedinih aktivnosti kao što su hod, ustajanje i sjedenje, otvaranje vrata i

prozora, pokretanje ruku pri hranjenju. Sve to bolesnik izvodi aktivno uz savjete

terapeuta koji riječima naglašava pojedine dijelove pokreta i time bolesnika potiče na

intenciju i svjesnu kontrolu pokreta. Kod težih bolesnika u početku valja vježbe

izvoditi u razboju pomoću štapa ili štaka seve dok se bolesnik ne oslobodi straha i dok

ne postane stabilniji.

Uvježbavamo li ili razvijamo automatski pokret, valja naglasiti da planirani pokret

nikada nije lijep, graciozan i nikad se ne dovodi do savršenstva. No, kad subkortikalni

mehanizam kontrolira sam sebe, svijest je opuštena i slobodna da se suoči s

novonastalim situacijama u motorici. Ponekad se čini da je svjesna kontrola najčešća

zapreka u edukaciji motorike. Motorika se učinkovitije uči perceptivno problemski, jer

se neki analitički elementi nikada ne uklope u cjeline. Sam motiv programira i izvlači

sheme iz motoričkog repertoara. U motorici su brojni primjeri kako ne valja bolesnika

10

prisiljavati da pri određenim kretnjama oponaša automatizam kineziterapeuta. Dijete

npr. uči voziti bicikl na temelju vlastitih sekvencija gotovih programa.

Preporuča se da se mimika vježba uz praćenje

pred ogledalom. Govor se uvježbava glasnim

čitanjem uz praćenje intonacije i tempa. Vrlo

su učinkovite vježbe pisanja koje uključuju

koordinaciju oko-ruka-svijest te i druge

aktivnosti korištenjem više perceptivnih

kanala. Kineziterapeut mora bitit nazočan i pri

hranjenju bolesnika da bi ga poučio, dok se ne

stvore nužni automatizmi, da se gutanje,

žvakanje i miješanje hrane mora svijesno kontrolirati.

Hidroterapija može pozitivno utjecati na smanjenje rigora muskulature, a poboljšava i

fleksibilnost zglobova. Tu valja biti oprezan, jer su, zbog gubitka automatskih pokreta,

moguće poteškoće u održavanju na vodi. Bolesnici, iako su bili dobri plivači, često

tonu i postoji opasnost utapljanja.

VJEŽBE JAČANJA,ISTEZANJA,VJEŽBE ZA KOORDINACIJU I RAVNOTEŽU

Respiratorne-spojiti dlanove(kao da se molimo) te kod udaha podižemo

laktove

Sjedimo,uzučiti i spustiti se do tla rukama uz izdah

Tapkanje nogom u mjestu i podizanje na prste

Hodanje po traci

Korak-dokorak s palicom do predručenja

Podizanje palice iza glave

Podizanje koljena

Podizanje bučica od 0,5 ili 1 kg

Vožnja bicikla

Podizanje sa stolice prekriženim rukama

na ramenima

Podizanje sa stolice uz istovremeno podizanje koljena, ruke na bokovima

Podizanje sa stolice,iskorakjednom nogom,drugom priključi

Sjedimo i tapkamo nogama naprijed i natrag

Sjedimo i podižemo pete od tla,prsti na tlu, uz ritam

11

Sjedimo i podižemo prste,pete na tlu, uz ritam

Sjedimo i naizmjenično podižemo prste pa pete,uz ritam

Sjedimo i odvajamo pete jednu od druge,prsti na tlu

Sjedimo s trakom u rukama,povlačimo traku prema sebi

Prethodnih 6 vježbi možemo izvoditi i u stajanju

Hodamo na prstima 3 koraka i spustimo se na pete,ponovimo nekoliko puta

Uz muziku 2 pljeska,korak-dokorak

Vježbe za ravnotežu-sjedimo na lopti,ruke su prekrižene iza glave, podižemo

nogu od tla i zadržavamo nekoliko sekundi

Sjedimo na lopti i prebacujemo loptu iz ruke u ruku oko trupa uz istovremeno

zadržavanje noge u zraku,ponavljamo krug loptom u obje strane

Stojimo i oslonimo se nogom na loptu te ju guramo naprijed-natrag, lijevo-

desno

Stojimo i radimo krugove loptom jednom pa drugom nogom

Hodamo po crti(ravnoj liniji)

Održavamo ravnotežu na pomičnoj ploči

Održavamo ravnotežu na pomičnoj ploči uz kruženje loptom oko trupa

Održavamo ravnotežu na jednoj nozi

Održavamo ravnotežu na ploči koja se pomiče naprijed-natrag

Održavamo ravnotežu na ploči koja se pomiče lijevo-desno

Vježbe istezanja-sjedimo i ulovimo se rukama za

naslon,ispravimo,zadržimo par sekundi i vratimo se u

početni položaj

Sjedimo,ispružimo jednu nogu te se oslonimo na

suprotno koljeno, zadržimo položaj par sekundi i isto

ponovimo s drugom nogom

Vježbe koordinacije-na tlu postavimo 2 papira (npr.crveni i zeleni),između njih

je linija.Bolesnik prati naše upute dok mu govorimo na koju boju treba

stati.Najprije se okrene bočno od papira,nakon toga čeono

Vježba kao prethodna samo dodamo još jednu boju

Vježb kao prethodna ali sa 4 boje postavljene u obliku pravokutnika

12

13

ZAKLJUČAK

Parkinsonova bolest je treći najučestaliji neurološki poremećaj u čovjeka. Javlja se u 1%

populacije starije od 60 godina. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu sa

povećanjem starosti populacije. Nešto češće obolijevaju muškarci nego žene. Danas u svijetu

od Parkinsonove bolesti boluje oko 2 milijuna ljudi, a pretpostavlja se da bi se taj broj mogao

udvostručiti do 2040.godine. U Republici Hrvatskoj registrirano je 6.000 oboljelih, no

pretpostavka je da je se stvaran broj kreće između 15-20.000.

Iako su istraživanja pomogla u pronalasku i razvijanju farmakološke i kirurške terapije

Parkinsonove bolesti još uvijek se ne uspijeva usporiti progresiju bolesti ili izliječiti je u

potpunosti. Pronalazak uzroka bolesti kojeg se može liječiti bi trebao biti strategija za

budućnost, a dotad cilj u terapiji je prevencija i liječenje bolesti na najbolji mogući način.

Za oboljele od Parkinsonove bolesti postoji izreka:“Ljudi blistavog uma zarobljeni u vlastitom

tijelu“

14

LITERATURA

1. Majkić, M. : Klinička kineziterapija, Inmedia, Zagreb, 1997

2. Kosinec, Z. : Kineziterapija: Tretmani poremećaja i bolesti organa i organskih sustava,

Majumi d.o.o, Split, 2006

3. http://www.youtube.com/watch?v=xuVY7wS25rc&feature=related

4. http://www.youtube.com/watch?v=PNt-gcNmwYU&feature=related

5. http://www.youtube.com/watch?v=j86omOwx0Hk

15