pametni sustavi u medicini

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Seminarski rad iz kolegija

Nanomjeriteljstvo

Pametni sustavi u medicini

Dr. sc. Gorana Baršić, dipl. ing.

Ime i prezime: Tomislav Punčec

Zagreb, 2016. godina

Sadržaj Sadržaj ......................................................................................................................................... I

Popis slika ..................................................................................................................................II

1. Uvod .................................................................................................................................... 1

1.1. Nanomedicina .............................................................................................................. 1

2. Primjena u medicini ............................................................................................................ 3

2.1. Polja primjene .............................................................................................................. 3

2.2. Očekivana primjena ..................................................................................................... 3

3. Dijagnostika i liječenje bolesti ............................................................................................ 5

3.1. Onkologija ................................................................................................................... 5

3.2. Kardiovaskularna nanomedicina ................................................................................. 5

3.3. Neurološka nanomedicina ........................................................................................... 6

3.4. Pametni lijekovi i transport lijekova ............................................................................ 7

4. Budućnost i predviđanja u medicini ................................................................................. 10

4.1. Nanoroboti ................................................................................................................. 10

4.2. Bioinženjering ........................................................................................................... 11

5. Zaključak ........................................................................................................................... 13

Bibliografija ............................................................................................................................. 14

Fakultet strojarstva i brodogradnje I

Popis slika Slika 1: Prikaz djelovanja pametnih lijekova [4] ....................................................................... 7

Slika 2: Presjek liposoma za prijenos lijekova [5] ..................................................................... 8

Slika 5: Nanoroboti u krvi [9] .................................................................................................. 10

Slika 6: Presjek nanorobota [10] .............................................................................................. 11

Slika 4: Odmotavanje molekule DNA [11] .............................................................................. 12

Fakultet strojarstva i brodogradnje II

1. Uvod Nanoznanost je svojim nastankom i razvojem u zadnjih nekoliko desetljeća ponudila mnogo

gotovo svim granama znanosti i ljudskim djelatnostima uključujući prvenstveno tehnologiju i

medicinu. Nanotehnologija, kao praktična primjena svih znanja do kojih je nanoznanost došla,

omogućuje stvaranje i razvoj novih područja znanosti. Neke od tih su nanobiologija i

nanomedicina. Zbog specifičnog ponašanja elemenata na nano skali, te velikog odnosa

između površine nanočestica i njihovog volumena, nanomaterijali se od početka istražuju kao

obećavajući alati za napredovanje u poljima dijagnostike (dijagnostički biosenzori), prijenosa

lijekova i gena, itd. U usporedbi s većim česticama, nanomaterijali imaju jedinstvena fizička,

kemijska i biološka svojstva. Upravo zbog toga mogu značajno utjecati na biomolekule i

stanice živih organizama. [1]

U prvom poglavlju definirane su nanobiologija i nanomedicina, te područja kojima se bave i

značaj nanotehnologije i nanomaterijala za njihov razvoj. U nastavku rada opisane su

postojeće primjene nanomaterijala u nanobiologiji i medicini, te one koje se predviđaju za

budućnost.

1.1.Nanomedicina

Nanobiologija, nanobiotehnologija i bionanotehnologija tri su pojma koja označavaju granu

znanosti koja spaja biologiju i nanotehnologiju. Budući da je to još uvijek vrlo mlada grana

znanosti, navedeni termini koji ju označavaju nisu još strogo određeni. Nanobiologija se bavi

razvojem biološke znanosti korištenjem znanja i koncepata iz područja nanoznanosti i

nanotehnologije, ali i razvojem tih nanotehnologija korištenjem bioloških elemenata.

Tehnološki pristup biologiji omogućuje stvaranje velikog spektra sustava za nova biološka

istraživanja, a biološki pristup nanotehnologiji omogućuje novi pogled na stvaranje i

manipulaciju nanočesticama. U zadnje vrijeme postoji posebno veliki interes za korištenje

mikroorganizama za sintetiziranje funkcionalnih nanočestica. Takvi mikroorganizmi mogu

promijeniti oksidacijska svojstva i stanja metala, te otvaraju razne nove mogućnosti u

istraživanju biosinteze nanomaterijala i sličnih procesa, koji se odvijaju u vodenim otopinama

pod blagim i ekološki prihvatljivim uvjetima. [2]

Nanomedicina je veoma široko područje i proučava nanočestice koje djeluju kao biološki

mimetici (npr. funkcionalne ugljične nanocijevi), "nanoroboti" (npr. one napravljene od

DNK), nanovlakna i polimerne nanostrukture koje služe kao biomaterijali (npr. nanoporozne

membrane), kao i različite uređaje koji djeluju na nanonivou (npr. Si-mikročipovi za

Fakultet strojarstva i brodogradnje 1

otpuštanje lijekova i šuplje mikroiglice od Si-monokristala). Također, postoji široko polje

nanotehnologija sposobnih za ciljanu isporuku lijekova, genetskog materijala i dijagnostičkih

agenasa u određene stanice i izvanstanične prostore u organizmu. Istraživanje racionalne i

ciljane dostave terapeutskih i dijagnostičkih reagensa predstavlja jedan od glavnih ciljeva

nanomedicine. On obuhvaća preciznu identifikaciju meta (stanica i receptora) u određenim

kliničkim stanjima, kao i izbor odgovarajućih nanonosioca koji treba da osigurati postizanje

željenog cilja uz što manje neželjenih efekata. Mononuklearni fagociti, dendritne stanice,

endotelne stanica i tumorske stanice predstavljaju glavne mete u ovakvom pristupu.

U širem smislu, nanomedicina je primjena tehnologija na nano-razini u medicinskoj praksi.

Koristi se za dijagnostiku, prevenciju i liječenje bolesti i za stjecanje znanja kompleksnih

mehanizama koji su u osnovi bolesti. Iako je nanotehnologija ustanovljena disciplina,

komercijalna nanomedicina (sa svojim širokim opsegom ideja, hipoteza, koncepata i

nerazvijenim kliničkim uređajima) još je u početnom stadiju razvoja. Npr. postoje mnogi

nanouređaji (npr. kvantne točke, dendrimeri) koji su široko rasprostranjeni i zastupljeni u

prodaji, ali tek trebaju pronaći svoje primjenu u širokom spektru kliničkih uređaja. Trenutno

nanomedicina podrazumijeva otkrivanje čestica; sustave isporuke lijekova, emulzije i nosioce

za isporuku cjepiva; i nano-proizvedene biomaterijale sa neuobičajenim svojstvima čvrstoće,

tvrdoće, smanjenog trenja i povećane biokompatibilnosti. [3]


2. Primjena u medicini U ovom poglavlju bit će riječi o postojećim i očekivanim primjerima upotrebe

nanotehnologija u područjima nanobiologije i nanomedicine. Iako su sve takve upotrebe

nanotehnologija u stalnom procesu razvoja i unaprjeđenja, one više nisu samo teorija.

2.1.Polja primjene

Biofarmacija: ciljana dostava lijekova, inkapsuliranje lijekova, funkcionalni nosači lijekova,

otkrivanje lijekova;

Materijali za implantaciju: popravka i zamjena tkiva, obloge implantata, ojačanja za

regeneraciju tkiva, strukturalni materijali za implantate, popravka kostiju, bioresorpcijski

materijali, pametni materijali;

Uređaji za implantaciju: uređaji za procjenu i liječenje, implantirajući senzori, medicinski

uređaji koje je moguće implantirati, senzorska pomagala, implantati rožnice, kohlearni

implantati;

Medicinska pomagala i uređaji: alati za operacije, pametni instrumenti, kirurški roboti,

dijagnostički alati za genetska ispitivanja;

Ultraosjetljive tehnologije označavanja i otkrivanja: raspoređivanje i odlaganje velikog broja

rezultata višestrukih analiza, snimanje (imaging), oznake nanočestica, uređaji za

razumijevanje osnovnih životnih procesa.

2.2.Očekivana primjena

Očekuje se da će u narednim godinama biti poduzeta značajna istraživanja u sljedećim

smjerovima nanomedicine:

Sinteza i upotreba novih nanomaterijala i nanostruktura (npr. manje antigenski), zatim

biomimetičkih nanostruktura (sintetički proizvodi razvijeni na osnovu razumijevanja

bioloških sustava), izrada multifunkcionalnih bioloških nanostruktura, uređaja i sustava za

dijagnosticiranje i kombiniranu isporuku lijekova;

Razvijanje analitičkih metoda i alata za proučavanje pojedinačnih molekula i proizvodnja

neinvazivnih in vivo analitičkih nanoalata sa poboljšanom osjetljivošću i rezolucijom za

molekularno snimanje i za ispitivanje patoloških procesa;

Konstrukcija uređaja i nanosenzora za rano otkrivanje bolesti i patogena (npr. nano-fluidni

uređaji spregnuti lančanom reakcijom polimeraze) i nano-uređaja osjetljivih na podražaje i

fizički usmjerena liječenja;


Identifikacija novih bioloških ciljeva (receptora, liganada) za snimanje, dijagnosticiiranje i

terapiju (npr. za karcinome i za neurodegenerativne i kardiovaskularne bolesti), te definiranja

nanotehnologije tkivnog inženjeringa i regenerativne medicine.

Pored ovoga, značajna istraživanja u narednim godinama bit će napravkjena, konkretno, u

dijelu isporuke lijekova, jer je nanotehnologija već spremna da tržištu isporuči revolucionarne

proizvode. Neki proizvodi bi mogli biti sasvim skoro dostupni, dok će se drugi javiti u nešto

daljoj budućnosti, a uključit će:

Efikasnije usmjeravanje na određeno mjesto ili precizno usmjeravanje za pomoć nano-

lijekova, što će rezultirati smanjenim sustavnim kontraindikacijama i boljom suradnjom

pacijenta;

Nanouređaji za isporuku lijekova i implantati koji sadrže senzore (za praćenje biomolekula) i

rezervoare lijekova (za preciznu isporuku) na istom čipu.

Uređaji za dostavu lijeka na bazi nanočestica bi omogućili bržu resorpciju lijekova,

kontrolirano oslobađanje doza, i zaštitu od imunološkog sustava organizma - povećavajući

tako djelotvornost postojećih lijekova. Istraživači također ispituju nove tretmane

korištenjem nanočestica, kao što su dendrimeri i sredstva za isporuku uređaja za ubacivanje

gena u ćelije. [3]


3. Dijagnostika i liječenje bolesti

3.1.Onkologija

Onkologija je vrlo široko područje medicine koje se bavi terapijom, odnosno liječenjem raka i

zloćudnih tumora, ali i prevencijom i dijagnostikom istih. Nanomaterijali se u onkologiji

koriste i za dijagnostiku i za liječenje. Na primjer, postoje nanočestice koje posebnom

emisijom svjetlosti mogu stvoriti vrhunske slike tumorom zaraženih područja. S druge strane,

jednoslojne ugljikove nanocijevi promjera usporedivim s promjerom DNA molekule pokazuju

velik potencijal za visoko efikasan prijenos biomolekula u stanice živih organizama.

Znanstvenici su demonstrirali i upotrebu nanočestica u ranom otkrivanju nekih zaraznih

bolesti, a trenutno se radi na testovima koji uz pomoć nanočestica mogu rano otkriti oštećenja

bubrega. Na MIT-u je razvijen senzor koji uz pomoć nanocijevčica prati razinu dušikovog

oksida u krvi. Razina dušikovog oksida ukazuje na upalni proces u tijelu. Senzor je u

testiranjima na laboratorijskim miševima ostao funkcionalan više od godinu dana.

Znanstvenici razmatraju i mogućnost korištenja ultrazvuka za zagrijavanje tumora. Takav

način funkcioniranja omogućuje djelovanje izravno na stanice tumora bez štetnih posljedica

za ostatak organizma. [6]

Osim ovakvog tipa terapije, razvija se i ciljana toplinska terapija, također utemeljena na

korištenju nanočestica, i to nanočestica ugljika koje se akumuliraju u stanicama tumora gdje

skupljaju svjetlost određene frekvencije, zagriju se, počnu vibrirati i tako uništavati stanične

membrane stanica raka u blizini. Svjetlost potrebne frekvencije im se dovodi laserom. [7]

3.2.Kardiovaskularna nanomedicina

Kardio-nanomedicina zanimljiva je s gledišta dijagnostike kao i terapije, iako nano-kardio

proizvodi odobreni od strane FDA nisu dostupni. Milijuni ljudi godišnje umire od posljedica

kardiovaskularnih bolesti, što je oko dva puta više nego od raka. Agensi zasnovani na

nanočesticama su obećavajući kao kardiovaskularni dijagnostički alati.

Strategije uključuju magnetnu rezonancu intravaskularnog tromba koja koristi agens za

snimanje sadržan unutar tekuće perfluorugljikove emulzije sa nanočesticama (liquid

perfluorcarbon nanoparticle emulsion). Nanočestice se mogu usmjeravati specifično na tromb

pomoću antitijela izraženog na površini nanočestice usmjerenog u pravcu križno vezanog

fibrina, čime se čak i mali tromb može snimiti. Dizajnirani da se usmjeravaju na specifične

epitope (dio makromolekula koji prepoznaje antitijelo) u tkivima, ovi agensi počinju ulaziti u

klinička ispitivanja za kardiovaskularne primjene. Postoje brojni proteini čije je prisustvo


upotrjebljeno kao marker za trombozu. Ispituju se platforme za isporuku lijekova u kojima se

lipofilni lijek ubacuje u površinu liposoma koji sadrži antitijelo vezano za njegovu površinu.

Lijek se ne oslobađa sve dok se liposom ne veže za ciljanu stanicu. Kada se desi vezanje,

dolazi do razmjene lipida iz liposoma sa onim iz stanične membrane, što omogućava

selektivno ulaženje lijeka u stanicu u visokoj koncentraciji i uvelike smanjuje sustavno

izlaganje i kolateralnu toksičnost lijeka.

Inženjering tkiva srca na bazi nanotehnologije uključuje ispitivanja kultiviranih

kardiomiocita, koji su inducirani da se orijentiraju na određen način na paralelnim

mikrotrakama elastomernog biorazgradivog poliuretanskog sloja obloženog lamininom

(laminin-coated elastomeric biodegradable polyurethane film). Ovaj paralelni poredak

rezultira efektivnijom kontrakcijom od one koja je postignuta bez ovakvog uređenja.

Biomaterijali se mogu modificirati da kontroliraju vaskularizaciju oko regenerativnog

materijala s proizvedenim tkivom i da reguliraju reakciju stranih tijela na biomaterijale.

Kardiovaskularni biomaterijali koji su razvijeni korištenjem nanotehnologije trebaju biti

kompatibilni s krvi. [3]

3.3.Neurološka nanomedicina

Jedno od područja u medicini koje nosi najviše izazova je „popravka“ centralnog

živčanog sustava sistema (CNS) nakon traume. Razvijaju se brojne platforme nanotehnologije

kako bi se bavile ovim pitanjem, i javljaju se široke primjene koje bi mogle biti relevantne za

druga područja medicine i fiziologije. CNS predstavlja naročiti izazov zbog ograničenog

anatomskog pristupa. Bez obzira na to, dostignuća u nanokemiji, u kombinaciji sa povećanim

razumijevanjem molekularne i anatomske baze CNS funkcije, napreduju brzinom koja bi

uskoro mogla omogućiti terapijama baziranim na nanotehnologiji da dospiju do kliničkih

ispitivanja. Primjene u nanotehnologiji se koriste za zaštitu CNS-a od oštećenja slobodnih

radikala, koje igra značajnu ulogu u različitim patologijama, uključujući traumu i

degenerativne živčane poremećaje. Poznato je da domaćin štetnih kemijskih vrsta, uključujući

superoksid, hidroksil, peroksid i peroksinitrit ione posreduje u ovim destruktivnim procesima.

Nano-senzorske tehnologije se razvijaju radi praćenja nivoa glutamata unutar i na površini

živih ćelija. Ove ekscitatorne amino kiseline igraju značajnu ulogu kao glavni

neuroprijenosnik u leđnom CNS-u, utječući na sve vrste ponašanja. Smatra se da su promjene

jačine veza na glutamatergičnim sinapsama u osnovi učenja i memorije. Glutamat također ima

ulogu u živčanom oštećenju do kojeg dolazi uslijed moždanog udara i neurodegenerativnim


poremećajima. Nakon što bude oslobođen, njegovo brzo uklanjanje iz sinaptičke pukotine je

od vitalne važnosti za sprječavanje eksito-toksičnosti i prelaska u susjedne sinapse. [3]

3.4.Pametni lijekovi i transport lijekova

Skupni naziv «pametni lijekovi» odnosi se na velik broj lijekova koji ciljano djeluju na štetne

čestice i bolesti u živom organizmu. Takvi lijekovi omogućuju lokaliziranu terapiju zaraženog

ili bolesnog dijela tijela. Iako je razvoj pametnih lijekova počeo i prije primjene

nanomaterijala u te svrhe, oni tu imaju sve veću ulogu, jer je njima kao sitnim česticama s

vrlo specifičnim svojstvima moguće bolje i preciznije upravljati, ali i ostvariti funkcionalnosti

koje do sad nisu bile ostvarive.

Slika 1: Prikaz djelovanja pametnih lijekova [4]

Na slici je prikazano ciljano djelovanje pametnog lijeka na stanice tumora. Liječenje se sastoji

od lociranja stanica raka, te usmjeravanja lijeka za ubijanje takvih stanica upravo prema

njima. Lijek se prenosi ili zlatnim nanoljuskama ili liposomima, sfernih tvorevinama s barem

jednim dvoslojem lipida. Struktura liposoma prikazana je na Slika 2.


Slika 2: Presjek liposoma za prijenos lijekova [5]

Lokalizirana terapija omogućuje da zdravi dio organizma ne trpi od štetnih supstanci koje se

koriste za ubijanje stanica raka. Obična kemoterapija djeluje na sve stanice tijela, pa se tako

uništavaju i truju i zdrave stanice. Nuspojave su brojne, a ciljano liječenje ih može otkloniti.

Nanočestice imaju velik odnos površine prema volumenu i to omogućuje da se na njih poveže

mnogo funkcionalnih grupa za prepoznavanje i priključivanje na stanice raka. Male dimenzije

nanočestica omogućuju nakupljanje u tkivu tumora i kontinuirano otpuštanje lijeka.

Ograničenja konvencionalnih načina liječenja raka uključuju otpornost na lijekove, nedostatak

selektivnosti, te netopljivost lijekova, a nanočestice imaju potencijala da se pokažu kao

rješenje za neka od njih. Primjer pametnog lijeka razvijenog 2015. godine na Sveučilištu u

Manchesteru su «nanogranate», odnosno nanočestice koje u sebi sadrže za tumor toksične

tvari koje se dovode u stanice raka. Do stanica zaraženih tumorom prenose se uz pomoć

liposoma. Liposomi se aktiviraju na određenoj temperaturi gdje postaju propusni i lijek

počinje izlaziti i djelovati. Primjer liposoma za prijenos lijeka prikazan je na slici. Tumori na

površini tijela poput raka kože, vrata ili glave mogu se zagrijavati toplim oblozima, dok bi se

sondama mogli zagrijavati tumori u tijelu.


Još jedan tip liječenja raka je korištenjem bizmutovih nanočestica kao alternativa zlatnim

nanočesticama. Doktor Mamdooh Alqathami i njegov tim u svojim istraživanjima ustvrdili su

da su bizmutove nanočestice gotovo udvostručile količinu zračenja u okolini kancerogenog

tkiva. Time liječnici dobivaju mogućnost smanjiti početne doze radioterapije, što rezultira u

manje nuspojava kod pacijenta. [8]

Od pametnih lijekova treba spomenuti i samouništavajuće inhibitore koji sprječavaju rad

pojedinih enzima (najvažniji su zidovudin u liječenju AIDS-a i 5-fluorouracil u liječenju

raka), te fulerene koji služe za neutraliziranje slobodnih radikala i smatraju se

najučinkovitijim do sad poznatim antioksidansima.


4. Budućnost i predviđanja u medicini Mnogi znanstvenici već duže vrijeme vjeruju da će upravo nanomedicina predstavljati najveći

skok i revoluciju u modernoj medicini, a takav se scenarij dijelom već počeo odvijati. Kao

jedan od potencijalnih izuma u budućnosti već su navedeni nanoroboti, a tehnologija će se

ubrzano razvijati i u smjeru genetskog liječenja i već spomenutog bioinženjeringa. Jedan od

velikih ciljeva znanosti je vršiti popravke i izmjene na DNA, a nanotehnologija nas je već

tome približila.

4.1.Nanoroboti

Kao nasljednik pametnih lijekova predviđa se kompleksna nanostruktura, nanorobot. Takav

uređaj mogao bi se upravljati i kretati našim organizmom i liječiti širok spektar najtežih

bolesti. Nanorobotika je još uvijek uglavnom teoretska, ali rastuća grana tehnologije, a bavi se

razvojem strojeva i robota čije su komponente u nanoskali. Načini upravljanja takvim

nanorobotima još su u razvoju, a temelje se na komunikaciji ultrazvučnim signalima i nano

verzijama postojećih komunikacijskih elemenata u makro svijetu. Kao materijal najpogodniji

za izradu sofisticiranih nanorobota uzima se ugljik, a arhitektura robota bila bi po uzoru na

građu virusa i bakterija. Za kretanje robota potrebna je energija, koja bi se dobivala iz kisika i

glukoze, na sličan način kako naše tijelo dobiva energiju.

Slika 3: Nanoroboti u krvi [9]


Na slici je prikazan mogući izgled jednog nanorobota. Robot se za kretanje koristi repom, a

posjeduje i senzore kako bi osoba koja njime upravlja znala u kakvoj se okolini on nalazi.

Neki drugi modeli nanorobota imaju i dodatne alate za spajanje na stanice, hvatanje virusa i

bakterija, te transport lijekova.

Slika 4: Presjek nanorobota [10]

4.2.Bioinženjering

Bioinženjering je primjenjivanje inženjerskih principa i metodologija dizajna u rješavanju

medicinskih problema. Nanomaterijali se mogu koristiti kao građa za rast kostiju i drugih

tkiva za transplantaciju ili liječenje. Neka novija istraživanja predviđaju mogućnost 3D ispisa

organa sastavljenih od stanica i nanočestica. Tim stručnjaka za kardiovaskularni sustav

Stuarta K. Williamsa objavio je da će u roku od deset godina biti moguće 3D ispisivanje

cijelog srca, napravljenog od stanica pacijenta, a u dosadašnjim pokušajima korištene su i

nanocjevčice. Bioinženjering će se vjerojatno razvijati u smjeru genetskog liječenja i vršenja

izmjena i popravaka na DNA. Znanstvenici su do sada otkrili da je zlatnim nanočesticama

moguće odmotati molekule DNA.


Slika 5: Odmotavanje molekule DNA [11]


5. Zaključak Nanotehnologija je jedna od najbrže rastućih grana tehnologije današnjice. Svakim novim

otkrićem otvaraju se vrata za neku novu primjenu ili evoluciju postojećih. Velika su

očekivanja od nanoznanosti i nanotehnologije u budućnosti, te će njihov značaj u ostalim

znanostima, pa tako i biologiji i medicini biti sve veći. Već danas se rade kompleksni sustavi

na tako niskoj razini o kojoj je do nedavno bilo moguće samo sanjati. Gotovo iz dana u dan

možemo svjedočiti novim otkrićima i približavanju pronalasku rješenja za brojne još uvijek

nerješive probleme. Na području medicine i ljudskog zdravlja to su zasigurno neizlječive i

teške bolesti, te krhkost ljudskog tijela. Kao i razvoj svake druge grane znanosti,

nanotehnologija sa sobom nosi određene rizike i nesigurnosti, ali i pristupe područjima koji su

nezamislivi izvan nanoskale.

Pokazatelj odlaska nanomedicine u pogrešnom smjeru su mala ulaganja u istraživanje

negativnih posljedica.


Bibliografija

[1] M. M. C. D. K. C. C. Lifeng Dong, »Applications of Nanomaterials in Biology and

Medicine,« Journal of Nanotechnology, svez. 2012, p. 2, 2012..

[2] R. A. F. Jr., Nanomedicine, Volume I: Basic Capabilities, Georgetown, 1999..

[3] D. M. Popović, »NANOTEHNOLOGIJA U MEDICINI,« Beograd, 2015..

[4] »TEACHENGINEERING,« [Mrežno]. Available: https://www.teachengineering.org/.

[5] »PHARMATUTOR,« [Mrežno]. Available: http://www.pharmatutor.org/.

[6] C. L. S. K. K. Zahraa S. Al-Ahmady, »Triggered doxorubicin release in solid tumours

from thermosensitive liposome-peptide hybrids: critical parameters and therapeutic

efficacy,« International Journal of Cancer, p. 13, 2015.

[7] D. M. Kaku, Fizika budućnosti, LAGUNA, 2011..

[8] »UnderstandingNano,« [Mrežno]. Available: http://www.understandingnano.com/.

[9] »FuturistGerd,« [Mrežno]. Available: http://www.futuristgerd.com/.

[10] »HyperScience,« [Mrežno]. Available: http://sciencebox12.blogspot.hr/.

[11] »materials360online,« [Mrežno]. Available: http://www.materials360online.com/.

[12] »BioMedSearch,« [Mrežno]. Available: http://www.biomedsearch.com/.


pametni sustavi u medicini

Documents