palmotic - pavlimir

Junije Palmoti: Pavlimir

Junije Palmoti

Pavlimir

1

Klasici hrvatske knjievnosti na CD-ROM-u Drama i kazalite


SADRAJ

PROLOG: EPIDAVRO GRAD ________________ 4

INJEN'JE PRVO__________________________ 6 SKAZAN'JE PRVO ________________________ 6 SKAZAN'JE DRUGO ______________________ 9 SKAZAN'JE TREE ______________________ 11 SKAZAN'JE ETVRTO ___________________ 12 SKAZAN'JE PETO _______________________ 16

INJEN'JE DRUGO _______________________ 18 SKAZAN'JE PRVO _______________________ 18 SKAZAN'JE DRUGO _____________________ 19 SKAZAN'JE TREE ______________________ 20 SKAZAN'JE ETVRTO ___________________ 22 SKAZAN'JE PETO _______________________ 24 SKAZAN'JE ESTO ______________________ 24 SKAZAN'JE SEDMO _____________________ 27 SKAZAN'JE OSMO_______________________ 27 SKAZAN'JE DEVETO ____________________ 30 SKAZAN'JE DESETO_____________________ 31 SKAZAN'JE JEDANESTO _________________ 32 SKAZAN'JE DVANESTO __________________ 33

INJEN'JE TREE________________________ 35 SKAZAN'JE PRVO _______________________ 35 SKAZAN'JE DRUGO _____________________ 37 SKAZAN'JE TREE ______________________ 38 SKAZAN'JE ETVRTO ___________________ 42 SKAZAN'JE PETO _______________________ 42 SKAZAN'JE ESTO ______________________ 44 SKAZAN'JE SEDMO _____________________ 46 SKAZAN'JE OSMO_______________________ 46 SKAZAN'JE DEVETO ____________________ 48 SKAZAN'JE DESETO_____________________ 49 SKAZAN'JE JEDANESTO _________________ 50 SKAZAN'JE DVANESTO __________________ 52 SKAZAN'JE TRINESTO___________________ 53 SKAZAN'JE ETRNESTO _________________ 54 SKAZAN'JE PETNESTO __________________ 55

RJENIK ________________________________ 57

2



IMENA KOJA ULAZE U OVO PRIKAZAN'JE:

Prolog: Epidavro grad. Tmor, vilenik. Snijenica, vilenica. Strmogor, kralj od vilenika. Pavlimir i druina. Skup pastijera. Sr. Dubravko, drug Srev. Margarita i drge Margaritine. Nakazni pakljene. Glasnik. Poklisari.

Prikazan prid Dvorom od druine isprazne 22. fevrara 1632.

3



PROLOG: EPIDAVRO GRAD

Ja sam, drazi moji graani, kijeh sloboda slatka vlada, Epidavro1 grad poznani, stan estiti va njekada. Vrha doe2 mj visini bojnijeh Gota sila od prije, paka silni Saracini, eljad vrla

5

10

15

20

25

30

3 od Libije.4 Prve vojske za me5 trudne tete posla sjever mrazni; druge strana od poludne6, zemlja kotna7 zlijeh nakazni. Moj puk stari s krepkom svijesti podnije ove teke zgode, ki s visokom jote esti prednje uiva sve slobode. Posred Graca i Spilana8 jedni mirne dni borave; estitija druzijeh strana lijepe uiva sve dubrave. Po ovijeh mjestijeh zasve ovako rasprani ivu pose, srcem skladni svi jednako od pastijera ruha nose. Mirna se ova njih haljina potitena ne ima rei: svijetle krvi veliina i u pastijerskoj sijeva odjei; svijetle krvi, k iz Rima po plemenu slavna izvire, k hrabrenijem graanima

jur naseli moje mire. Vrh njihove tete sada (to ne smije smrt neprava!) svraa pastijer krotka stada i zelena nie trava. I tue se ljudi od svita na umrle dni njihove, ako silna smrt dohita glasovite jo gradove. Nu se sada ne udite, da me u ruhu od gorkosti s groznijem plaom ne vidite plakat stare me alosti, er vrh ovijeh otrijeh hridi, ke mjesto ovo Lavim9 zove, gluho more gdje se vidi razbijati sve valove, ima iz praha danas moga pun neumrle niknut hvale Dubrovnika grad, slavnoga nad slovinske grade ostale. Ovi svijetli grad estiti, svjetlos moju ki ponovi, dvoriti e i astiti dalmatinski svi gradovi. Eto je vee zlobna mora pridobio poraz ljuti kralj Pavlimir, ki e odskora bijele mire podignuti. Put slovinske kraljevine, gdi djed njegov jur kraljeva, priko morske on puine mno vodijae brzijeh drijeva. I hrabrene cvijet mladosti, koju slavni Rim odhrani, u vesel'ju i u radosti bjee digo k rodnoj strani; kad Strmogor kralj prokleti, ki vilinje vlada vijee, kom su vazda na pameti bune, raspi, tete i smee,

35

40

45

50

55

60

65

70

1 Epidavro - Epidaurum, grko-rimski grad jugoistono od Dubrovnika na mjestu dana-njeg Cavtata. Nakon razaranja grada u VII. stoljeu, mnogi njegovi stanovnici naselili su se na mjestu dananjeg Dubrovnika. 2 vrha doe - pokori, srui, pobijedi 3 vrla - zla 4 Palmoti misli da su Epidaur razorili Goti i libijski gusari Saraceni. 5 me - moje 6 strana od poludne - juna strana

7 zemlja kotna - zemlja koja koti, koja raa, daje 8 Grac i Spilan - dva utvrena mjesta blizu Epidaura

9 Lavi (lat. Laus) - prvotno ime hridina na kojima je sagraen Dubrovnik (na zapadnoj strani Grada)

4



u studenu Vjetrnjicu,10 koja uzdri vjetre prike, posla Tmora i Snijenicu,11 nemilosne vilenike: oni vojsku od vjetara podignue, da njih sila satre noas i pohara slavna drijeva, Bogu mila. Nu to vinja mo odredi, na svrhu ima svoju doi, zaman pak tamni i blijedi opire se vinjoj moi. Od hrabrenijeh deset plavi, ke razagna more prijeko, iv je k ovoj sad dravi s jednom plavi kralj uteko: nebu ugodne svete moi, koje u drijevu nosi svomu, inie mu vrha doi hudom moru i plahomu. Doastje e tegaj kralja moju slavu ponoviti, i ovu zemlju vrh zemalja svijeh slovinskijeh uzvisiti. A prem

75

80

85

90

95

100

105

110

12 narod sej13 drave, stari moj puk rasprani, svetkovinu punu slave asti u ovoj lijepoj strani: na dan ovi rados nova svako ljeto njim dohodi, odkli od gnjiva drokunova Ilar sveti njih slobodi.14 Strani Voaz i nemili, strah svijeh stada i pastira, u ipunu15 stae spili polak starijeh mojijeh mira; strani Voaz, tetan toli, koga ovako ljudi zvahu, er se od njega cijeli voli

jasnijem ustim prodirahu. Ah, koliko zmaj prihudi, pun otrovi, pun emera, njive, dubja, stada, ljudi splesa, obori, pokla, idera! Nu dobrzo srdi kletoj vrha doe Ilar znani, tijem se crkvi njemu u svetoj ovi odlui dan sveani. Jeda blaga svetkovina, ko16 ja udim, dospjet bude, a pakljena zla vrlina17 tate upazi svoje trude!18 Ali evo grdijeh slika19 zloga Tmora i Snijenice! Ah, himbena vilenika! Ah, himbene vilenice!

115

120

125

10 Vjetrnjica - Valjda spilja u blizini Snijenice. 11 Tmor i Snijenica su personifikacija paklenih sila. Na jugu Dubrovnika, u Konavlima, povie Cavtata postoji brdo Snijenica. 12 prem - ba, upravo 13 sej - te 14 Prema predaji Ilar je svetac koji je doao u Epidaur i ubivi stranog zmaja Boasa oslobodio narod. 15 ipun - spilja u blizini Epidaura

16 ko - kako 17 vrlina - snaga, mo, estina; bijes, nasilje, okrutnost 18 tate upazi svoje trude - nitavnima vidi svoje muke 19 grdijeh slika - runih likova, runog izgleda

5



INJEN'JE PRVO

SKAZAN'JE PRVO TMOR, SNIJENICA, kralj STRMOGOR,

skup VILA i VILENIKA

TMOR

O Snijenice, drugo hitra, koja kroz mo krepku i jaku za mnom leti bra vitra po ovijeh stranah u oblaku, gdi kada se sastanemo sjedinjeni u ljubavi, zlijem godinam

130

135

140

145

150

155

20 zemlju tremo na sramotu od naravi, narugana toli ovako oblas naa treskovita, koj se klanja silni pako, ima ostat pridobita? To li je zgara odlueno da sred ovijeh otrijeh stijena nae 'e ime pogreno i splesana naa scijena? I zamani s nonijem strahom kralj Strmogor, ne bez smee, kon jedzera pod orahom vilovito skupi vijee; vilovito vijee, u komu naredbe nam d obilne, da dignemo pro hudomu Pavlimiru vjetre silne.

SNIJENICA

Prem je ovo mjesto i vrijeme, Tmore, drue moj premili, u ke smo se mi roili jote u vijeu sastat njime. Ali ve no tmasta i sinja

sve21 prid dzorom mrake krije, a druba nam jo vilinja doletjela ovdi nije.

160

165

170

175

180

185

190

20 zlijem godinam - loim vremenom, vremen-skim nepogodama

STRMOGOR

O hrabrene dike moje, kijeh svudi je s i cijena, od kojijeh se tresu i boje velianstva sva pakljena! znate kako prednjijeh dana zli Pavlimir pun slobode put slovinskijeh bjee strana poeo brodit morske vode. On, vlas itu djeda svoga, ki zatjeran jur dalee iz kraljestva slovinskoga u drave rimske utee, do imae u ove kraje, za poplesat nau diku, za dat nami gorke vaje, ki ne htijahu pristat viku22: po doastju er njegovu nebo prijeti s naijem jadom otru od Lava stijenu ovu uresiti tvrdijem gradom, krstjanska u njem neka vira (ah da se ovo vijek23 ne zgodi!) neumrla posred mira cavti sveer u slobodi. Vee vidjeh strahovite rimske plavi te vesele, klisure ove strmenite, mirnijem pukom da nasele; vee vidim gdi se opire naoj sili kralj nepravi, i u tvrde kupi mire puk raspran po dubravi; puk ki ostavi svoj grad stari Epidavra, koga od prije

21 sve - svoje 22 viku (uz negaciju) - nikad 23 vijek (uz negaciju) - nikad

6



mrazni Goti i gusari oborie od Libije. Stare mire zaman strti nastojasmo, kad bi sada nikli iz njih praha i smrti, srenijega porod grada. Tijem da ljutoj ovoj rani lijek podoban dat se bude; prije nego se rasprostrani, da joj cknjen'ja ne naude, o Snijenice! vrijedni o Tmore! kojijeh uspe svijetla slava na visoke dvije gore, ke su blizu otrijeh Lava, u onu jamu tec'te hrli

195

200

205

210

215

220

225

230

235

24, Vjetrnica ka se zove, posred koje vjetri vrli25 dre stane26 sve njihove27. Vojsku od vjetr punu gnjiva podignite da navali na zle plavi ke protiva gredu vjenoj naoj hvali. Svaku od njih da porazi rasreno s vjetrim more, svakom od njih da zajazi valovite sve ponore. Hudom kralju, vrh svijeh ljudi alostive k nas ini, grob srdito more budi, a duh viku ne poini. Sva njegova uspomena sred utopne morske strane pokopana, poduena u zabitju da ostane. Sad skupljeni mi smo odi, vjerni moji, da ujemo kako poso na prohodi, da se vladat bolje umijemo. U poetku tete tjerat vladca je mudra djelo; trudno 'e teku zlu se opirat, koje bude uzrastjelo. O Snijenice, hitra vilo, o pametni Tmore znani,

kaite nam to 'e slijedilo, i kako smo posluani?

240

245

250

255

260

265

270

275

280

24 tec'te hrli - trite brzi 25 vrli - zli 26 dre stane - stanuju 27 njihove - svoje

SNIJENICA

Netom tvoju rije hrabrenu, primogui kralju, usmo, pospjeno se u studenu Vjetrnicu mi sunusmo. Vrla vojska od vjetara na rije nau skoi gnjivna, da pogubi, da pohara eljad k su nam protivna. Sve to oblaka crnijeh leti, zlijeh valova sve to raste, sjedini se za prodrijeti zlobna jedra, plavi tmaste, Na aptan'je nae jako, koje suncu zrake otima, vjetri, more, nebo i pak sastae se supro njima, ali sve to b zamani: eto iz nae otet ruke Pavlimir se kralj sahrani28 posred Grua, mirne luke. Plavi su ine, mnim, razbijene, s jednom samo on dopliva, i spravlja se na ove stijene doi nami suprotiva. Nu k ovomu to se kraju iv doskito vitez hudi, odi, o kralju, ne pristaju jadoviti nai trudi, nego jote satrenoga Epidavra puk nepravi pustinjaka vuhvenoga svetkovinu danas slavi; pustinjaka po kom pasti jur vidjesmo huda zmaja, teak biljeg nae vlasti, straan poraz ovijeh kraja. Strah me iz ove svetkovine da ne nikne naa teta. Svijes mi trne, srce stine, to mi njeko zlo goneta.

28 sahrani - sauva, spasi

7



STRMOGOR

O kreposti carstva moga, nitko se od vas ne pripada': od udarca vijek prvoga u dubravi dub ne pada.

SKUP VILENIKA

Mi se, kralju vedri i slavni, ne bojimo, ni straimo, pae eljni i pripravni svi na volju tvu stojimo. Gleda' tvoja vlas velika koja slijedi tebe sila glasovitijeh vilenika i poznanijeh hitrijeh vila! Eto znana emernica

285

290

295

300

305

29, mudri Covac30, Vito31 sijedi, Zelengora32 i Toplica33 slijede tvoje zapovijedi. Nu ti hitre Kunovice34, koju slijede izabrane s vilenicima vilenice, ke Planinu Staru35 brane. Druba ova krepka i jaka svem bi svijetu odoljela, a negoli kralja opaka suprotivne sprave smela. Vrle Gote i Slovine mi digosmo jur da zbiju sve Rimjane i Latine u primorsku Dalmaciju,

a neemo sada moi hitrijem znanjem bistre svijesti maloj drubi vrha doi i njihove sprave smesti!

310

315

320

325

330

335

340

345

29 emernica - zle vile imaju imena prema planinama; emernica je planina u Bosni blizu Visokog (i u Srbiji blizu Uica) 30 Covac - prema pjesniku ime neke planine 31 Vito - Brdo blizu Sofije (na glasu s lijepa vidika) 32 Zelengora - planina u Crnoj Gori 33 Toplica - prema pjesniku ime neke planine; inae rijeka u Srbiji 34 Kunovica - Tjesnac izmeu Nia i Ak-palanke na putu prema Sofiji. Gunduli (Osman, III, 209-210) zna da je to tjesnac ("grlo"), dok Pal-moti, evo, misli da je planina; i kasnije (I, 521) navodi Kunovicu kao planinu. 35 Planina Stara - Balkan, Stara planina, planina u Bugarskoj

STRMOGOR

Nije dostojno svikolici supro njima da stupimo, samo Tmoru i Snijenici oblas nau ostavimo. Sami su oni krepci i jaci obraniti nau smeu, i da se ovi ljudi opaci iz dubrave ove izmeu. Tijem na vae stare stane vi se ostali odijelite, i s bistrinom svijesti znane to ima unaprijed do, pazite. Ti Snijenice sama i Tmore, mjete inijeh pomnju imate, hude nae da zlotvore poplesate i sharate.

TMOR

Slavni kralju, neka je nami:36 nee u zahod sunce pasti, dokle naijem prijevarami ne osvetimo tvoje asti. Pokli oholo gnjevno more zloga kralja ne dostignu, valovite zasve gore suprotiva njemu dignu; straivije na nje valove na suhu u ja podei, iz drave mirne ove neka bude runo utei. Mjesta ovega sve mjetane u sumnju u postaviti, da je on doo ove strane pod vlas svoju podloiti. Silnijeh Gota staru plijenu spomenut u njih slobodi, i da zli kralj po plemenu od njihove krvi izhodi,

36 neka je nami - prepusti to nama

8



neka zemlja sva sumnjiva zasve ivot vodi u miru, podigne se suprotiva nemilosnom Pavlimiru.

350

355

360

365

370

375

380

SNIJENICA

Ja tve, Tmore, hvalim svjete, ne moe se njima oprijeti; nu da u gore jote tete bude upasti kralj prokleti, ja u init da na njega graani se svi nabune od Trebinja, sred kojega bosanski se kralji krune; od Trebinja koje sebi ime nosi slino dilu, er u svomu hrani37 krilu to je bojnom bjen'ju trijebi38. Njih i Vlahe39 njim susjede, ki ne znadu jo da iz Rima neprijatelj zlobni grede za kraljevat Slovinima, lasno emo podignuti, kad im damo razumjeti40 da gre s mora gusar ljuti, teku plijenu ki im prijeti. Kad uzbunom mjesta ovoga, to njegove nijesu osude, dio puka slovinskoga supro sebi vidjet bude: sumnju imaju da za kralja njegovi ga primit nee, iz ovezijeh tja zemalja pun gorkoga straha ute e.

STRMOGOR

Po'te, po'te, vjerni moji, moje dike glasovite, sva s u vas41 naa stoji,

uvajte je i branite. Dr'te od smee sve naine suprotiva hudijem spravam: oblas moje veliine svukoliku vami davam.

385

390

395

400

405

410

37 hrani - uva 38 trijebi - potrebno 39 Vlahe - Vlasima nazivaju Dubrovani seljake iz dubrovakog zalea (iz Hercegovine) 40 kad im damo razumjeti - kad ih obmanemo 41 u vas - na vama

TMOR

Pokli na kralj, m Snijenice, na mjesto nas svoje stavi ti put plodne Trebintice42 pospjeno se po pripravi. Sve Trebinje supro njemu ue' hrla, pak se suni i podlona mjestu ovemu sela i kraje sve nabuni. U prilici od pastijera ja u uhoda odi ostati, jeda zlobni kralj se istjera, sa svom snagom nastojati.

SNIJENICA

Bje'mo, evo Pavlimira, koga ohola druba prati, ne mogu ga od nemira ja u obraz pogledati. Naa sila huda i prika u jedno se sva sastani, od hudoga protivnika da nas bljude i obrani.

SKAZAN'JE DRUGO PAVLIMIR s DRUINOM i SVJETNIK

PAVLIMIR

Moja drubo plemenita, s nebeskome k pomoi sili mora valovita umjela si vrha doi;

42 Trebintica - Trebinjsko polje (Popovo polje), kroz koje protjee istoimena rijeka

9



o koja si hue zgode, negli ova jedna sada,43 podnosila cije slobode ka hrabrenijeh srca vlada, i ovijem naijem trudim Bog e svrhu kadgod dati: Bog pomaga, pravijem ljudim, u Boga je lijepo ufati. Svjetlje iz ognja zlato siva, a veselo sunce kae, sred oblaka kad se skriva, zrake svoje vele drae. Ova zgoda nesmiljena, ka se noas nami zgodi sred svijeh gorcijeh uspomena bit e slatka ut kadgodi. U srcu mi njeko ufan'je s razgovorom krepcijem veli da otjeram sve skonan'je, da ufam dobro naijem djeli

415

420

425

430

435

440

445

450

44. Nu ako druba naa mila, u ove kraje ka nas slidi, ne uzbude45 se izgubila, neg se brzo zdrava vidi?

SVJETNIK

Velika je njih nesrea, Pavlimire kralju znani, nu tva es je od svijeh vea, ki plav tvoju sam sahrani46. to tva od plavi naijeh jedna srditomu moru odoli, ijem47 druina naa vrijedna izgubi se s mnogom boli: poznati je da estitu tvu vlas ljubi Bog istini48 i da on isti osobitu vrh kraljeva strau ini. Hvaljen budi Bog na svemu, njegove su prave osude,

jer da ufan'ju on naemu drubu zdravu vratit bude.

455

460

465

470

475

480

485

43 negli ova jedna sada - nego to je ova jedna sada 44 naijem djeli - naim djelima 45 ne uzbude - ne bude (ne uz-bude) 46 sahrani - sauva, spasi 47 ijem - dok 48 istini - istiniti

PAVLIMIR

Hvalim krepko vae ufan'je i besjede tej viteke: junako je dugovan'je podnositi trude teke. Mao skup, ali pun kreposti, vi ste, drubo moja mila, snagu vae hrabrenosti ne umije slomit nijedna sila. Rim hrabreni ki nas rodi, nauke nam svijetle dava, k49 se u svakoj trudnoj zgodi krepka uzdri krepos prava. Kako naa b pouda, slovinske smo tegli kraje50; ufam51 malo da nam truda do kraljestva moga ostaje. Na pristolje jeda moje ja doskoro budem sjesti, drage ete vi pokoje uivati s blagom esti.

DRUINA

Misao izreni, kralju slavni, k je srcu tvom od smee, za tebe smo svi pripravni podnijet trude sve najvee. Ako 'e vjerna druba tvoja vele manja nego od prije, prikraena radi broja; naa krepos kraa nije. Kud ti 'e drago, ti nas vodi; i ako e da se iznova valovito more brodi, strah nas nije od valova. Velika je tva dobrota, svak se od nas njome hvali; da imamo sto ivota, za nju bismo sve podali.

49 k - kako 50 tegli kraje - dotaknuli obale 51 ufam - nadam se

10



Tijem se, kralju pun svjetlosti, zapovijedat nam ne tedi, svaki od nas u radosti eka tvoje zapovijedi.

490

495

500

505

510

515

520

PAVLIMIR

Poznam, i nije stvar mi nova, vrijedne misli i hvaljene mojijeh drazijeh vitezova, moje drube prihrabrene. Zato, drubo m ljubjena, ne kratite vae trude, da se druba izgubjena s mnogom pomnjom iskat bude. Na visoku ovu goru es vas hrlo sad uzidi, po utanom jeda moru kojegod se jedro vidi. Po inijeh vrsijeh mjesta ovoga vi se ostali razdijelite cije uzroka ter istoga pomnijem okom svud pazite, jeda se dogodi, da druba primila po srei gdigodi bude se shranila. A moja e pomnja biti, im52 po alu grem ovemu, mjesta ovega ime odkriti i ki ljudi stoje u njemu.

SKAZAN'JE TREE

PAVLIMIR sam

Sm sam eto ja bez drube sred pustone sej goleti, da mi 'e moi moje tube ovijem stijenam spovidjeti. Nijesam alos moga jada ponavljati htio njima: nije korisno da tko vlada misli odkriva sve druzima.

Ah, m esti huda i prika, to me ovako ti razdili od hrabrenijih bojnika ki su ufan'je moje bili? Kada cijenjah veseo vele na pristolje moje sjesti, ti radosti me vesele gorkijem jadom doe smesti, ijem pogubi, ijem pokopa hudu u gnjevu prem srditu valovita sred potopa drubu moju plemenitu; plemenitu drubu koja bjee od rimske cvijet mladosti, i od mira i od boja umijae sve hitrosti53. Od hrabrenijeh deset plavi, punijeh zbora ta kreposna, jednu samu meni ostavi u milosti nemilosna. Gdje si dobri Krstimire54 ki u svijeh trudijeh mene slijedi? Gdje si, znani Ljubimire, slai od meda u besjedi? Gdje si vrijedni Belislave; gdje si, Urou moj hrabreni; gdje si, hitri Branislave, bratuede moj ljubjeni? Ja s vam' za'edno priko mora veseo gredijah, druzi mili, i od slovinskijeh vrsi gora bjehu mi 'e ve odkrili: arki mjesec, nona svijea, ki stoprva bjee isteko, da m rados raste vea, kazae mi njih daleko; krvavome kad koprenom sve se nebo naoblai, s prijekom bukom i ognjenom da nas satre i potlai; kada od vjetr vojska hrla s plahostim se stranom prui, ter odsvudi gnjevna i vrla zategnu nas i obkrui. Oholo se plaho more rasreno taj as smami,

525

530

535

540

545

550

555

560

565

570

52 im - dok

53 hitrosti - vjetine, umijea 54 Krstimire itd. - pjesnik izmilja imena Pavli-mirove pratnje

11



i od valova vuku gore podignu se supro nami. Treskovitijem gromovima nebo, siplju este plame, meu goram vodenijema odkrivae jasne jame. Ne bi srca smiona toli koje od straha ne utrnu, svakas vali njih oholi za prodrijet nas vee srnu: vojske od vjetr, sile od mora, u zdruen'ju hudu i kletu, od plovuijeh tunijeh bora uinie smrtnu tetu. Koja vidjet bi strahoa, gdje na oima svijem se vrti sred tamnosti od ponoa blijeda slika silne smrti! Bog plav moju punoj gnjeva ote morskoj sam vrlini, a od ostalijeh mojijeh drijeva ne znam k se stvar uini; nu ne moe ino biti, nego u onoj morskoj sili da valovi prem srditi njih su, vajmeh, potopili. Ah, nesreni kralju, kudi gre bez drage tve druine? Slovini su bojni ljudi, puni bijesa i vrline: s malom moi k

575

580

585

590

595

600

605

610

55 te vide, za kralja te primit nee: za mogustvom vas svijet ide, a svak bjei od nesree! Nu veselijeh skup pastira iz dubrave ove grede, prislatkoga puni mira meu sobom svi besjede: po u govor njih sluati iz onega dubja esta, jeda uzmogu uzaznati ime i narav segaj mjesta.

615

620

625

630

635

640

645

650

55 k - ako

SKAZAN'JE ETVRTO DUBRAVKO, drug Srev, i skup

PASTIJERA

DUBRAVKO

Pastijeri tecite, seljane trubljom sve u crkvu zovite, da blagdan proslave. Ovi je dan oni zli drokun kad pade, ki stada progoni ki trae livade. Ilara svetoga svak hvali, svak slavi, ki zmaja kletoga ivotom rastavi. U svetoj nas crkvi eka svom dobrotom Sr poznani, od kojega nije ovjeka svetijega u ovoj strani. On bez grijeha dobrostive u vesel'ju dni boravi, i u pogrdi svijeta ive o studenoj vodi i travi. Slavna spila stan je njemu gdi star Ilar sve prilike zgoda udjelja punijeh dike ke e mjestu do ovemu. On kroz ovu spilu pazi sve to iz krila obilnoga od naravi ploda izlazi cije raskoe svijeta ovoga: zlato, srebro gdje se plodi, mjed i gvozdje gdi se sijee, Sava i Drava odkle izhodi, Visla i Dunav odkle istjee, odkud rijeka od Nestera56 i od Marice glavu die, Drine, Volge i Nepera57, i od Neretve nam najblie, odkli Vito mrazni, odkoli Kunovica ledna nie,

56 Nester - Dnjestar, rijeka u dananjoj Ukrajini i Moldovi 57 Neper - Dnjepar, rijeka u dananjoj Rusiji, Bjelorusiji i Ukrajini

12



i Planine Stare oholi u nebesa vrh dotie gdje Samokov58, gdje Cimara59, gdi Kopnik60 rastu gore, Sveta gora61 gdi udara zvijezde vrhom a dnom more. Nu nad sve ino vas puk njega ljubi, dvori i potuje, er od slavna mjesta ovega udne stvari prorokuje. Prave da e zgode one, od Ilara udjeljane posred spile sve

655

660

665

670

675

680

685

62 priklone, nami brzo bit poznane. Jo ga ini glasovita nad svu vrijednu eljad odi lijepa i mlada Margarita ku njegova sestra rodi. Slavne vile krv izlazi od onoga slavna bana ki Brgata63 jur porazi, hudi poraz ovijeh strana: kletu gusu, sred sjevera ledenoga ka se rodi, huda srea i namjera dotjerala bjee odi, i ijem krvnik nesmiljeni, pun obijesti, pun vrline, bez milosti hara i plijeni upe, sela sej krajine, od junake stignut ruke plijen i ivot dospje u jedno, i pravedne plati muke za injen'je nepravedno. Lijepa dikla svom dobrotom svijetlijeh djeda zrak64 ne taji, plemenitijem nje ivotom

svi se die ovi kraji. Sr, nje dundo vrijedni i znani, ki se veseo nad sve ine spravlja na ovi dan sveani Ilarovo slavit ime, jutros u istok dzore bile s mnogom pomnjom nju odpravi, da u crkvu skupi vile rasprane po dubravi: s vijencim cvijea razlikoga k nama e brzo one doi, svetkovinu dana ovoga spravne hvalit sa svom moi. A i mi odi, drubo mila, ijem ekaju njih stojimo, slavna Ilara slavna dila skladnijem glasom proslavimo; prisvetoga pustinjaka svaki u slatkoj poj ljubavi, razlono je vrsta svaka da njegovo ime slavi.

690

695

700

705

710

715

720

725

58 Samokov - mjesto u Bugarskoj bogato eljez-nom rudom. Zna za nj i Gunduli (Osman, III, 223). 59 Cimara - planina u Bugarskoj 60 Kopnik - Kopaonik, planina u Srbiji 61 Sveta gora - Atos, najsjeverniji od tri halki-dijska poluotoka u Egejskom moru, poznat po brojnim manastirima 62 sve - svoje, odnosno njegove 63 Brgat - selo i brdo iznad Dubrovnika; Brgat je inae i legendarni kradljivac, kojega spominje i Gunduli u Dubravci. 64 zrak - pogled

SKUP

Zdrav svee, nebesom i Bogu ugodan, ki slavnijem udesom prosvijetli ovi dan! Tva slava, tva dika, tva krepos po svijeti zamjerna, velika svud slove, svud leti. Pogledaj pun mira s nebeske drave vrh ovijeh pastira tvoje ime ki slave.

DUBRAVKO

Ti uini jur da pusta drava ova ne ostane, ijem drokunu silnu iz usta ote stare nje mjetane. Kon visocijeh bijelijeh mira Epidavra slavna grada, koga se ime svud prostira, a on u prahu lei sada, straiva se jaza gleda,

13



kobni ipun, jama huda, strahoa se nje spovijeda za veliko udo svuda. U njoj stae nesmiljeni silni drokun grda stvora, komu iahu plami ognjeni iz eljusti i iz pozora. Klete srde slino djelim bjee Vojas ime vrlo, er mogae volom cijelim zajaziti jasno grlo. Ispod tetna nje stupaja, da ti od straha srce utrne, ueeno tle od vaja putavae magle crne, a u emeru silna paha smrt nemila doim stae, isprid usta punijeh straha na daleko svak bjeae. Nemilosni zmaj oholi, satariu mjesta ova, dubja skri, polja ogoli travu opali, vode iztrova, splesa njive, podrije luge, pokla ovare, pobi stada, da od velike osta tuge puk zapanjen i pun jada; kada otroj u kostreti iz istone doe strane s neba poslan Ilar sveti, da izlijei nae rane. Vedre slike

730

735

740

745

750

755

760

765

770

65, slatka glasa suprotiva naem jadu on se ukaza, a do pasa blag nosae sijedu bradu, od konopa ps pritvrdi visae mu do dno peta, blijed, bosonog, u pogrdi sve drae stvari od svijeta

SKUP

Zdrav svee, nebesom i Bogu ugodan, ki slavnijem udesom prosvijetli ovi dan! Tva slava, tva dika,

tva krepos po svijeti zamjerna, velika, svud slove, svud leti. Pogledaj pun mira s nebeske drave vrh ovijeh pastira tvoje ime ki slave.

775

780

785

790

795

800

805

810

815

65 slike - izgleda, vanjtine

DUBRAVKO

Kad pustinjak Bogu mili vidje poraz srde klete, zaplaka se i procvili tuna mjesta, jadne tete; i ronei grozne suze, sklopi ruke, na tle pade, ter vinjega molit uze da samiri nae jade. Kako teke, kako vrue on uzdahe k nebu uputi, boje vlasti primogue teku srdbu za prignuti! Sve to vee s molbom slidi, toliko mu vee iz oi rijeka od suza te se vidi, verno srce ka svjedoi. S krepkom vjerom sadruena molba u rajske dvore uleti, i od vinjega bi primjena, ko eljae starac sveti, koji, kad se Bogu umoli, usta i s krepkom zapovijedi viknu da ga zmaj oholi po puini morskoj slijedi. Na rije svetu tad zapliva po valovijeh drokun ljuti, i emerom, punijem gnjiva, more otrova i zamuti. I im krugom oholime kudu vije, glavu stresa, s bijelijem valim sione dime podiui put nebesa, strahovitijem pod bremenom uzvieno sinje more s jedovitom mutnom pjenom podizae este gore. Plov otrovni zada svima morskijem vilam sumnju hudu,

14



da se od riba stada nima66 rastrovati sva ne budu. Na kraj upe rnovice

820

825

830

835

840

845

850

855

67, kon tekue bistre vode, gdi s pastjerim pastjerice na mekahni dohode, plovui se tijek ustavi srditoga strana zmaja komu Ilar slavni spravi zgrau od drva vrhu kraja.

SKUP

Zdrav svee, nebesom i Bogu ugodan, ki slavnijem udesom prosvijetli ovi dan! Tva slava, tva dika, tva krepos po svijeti zamjerna, velika, svud slove, svud leti. Pogledaj pun mira s nebeske drave vrh ovijeh pastira tvoje ime ki slave.

DUBRAVKO

Jur u gorkom doijem strahu puni smee i bljedila neizbrojna eljad stahu ta zamjerna paze dila; na rije jednu starca sveta, svikolici da ju vide, za izgorjet zvijer prokleta na drvenu zgrau uzide. Zgraa onas ueena pod otrovnijem tijelom planu, a dim crni iz plamena ote svjetlos bijelu danu. Od estoke od bolesti68 ku goruti plami uzroe, silna srda puna bijesti

usiono zvidat poe, a kroz usti nje otrovne ta nemio ijed se sunu, da u crnu dimu skrovne malo69 plame ne podunu. Od zvidan'ja strahovita more uspregnu, gora zamnje; od emera jedovita dim poutje, plam potamnje. Plam potamnje, nu veseo u svoju se sliku vrati, i dobitnik u pepeo emernoga zmaja obrati. U pepeo srda prika obraena bi ureda nu u pepelu ne osta slika od pepela neg od ijeda. Ilar pade na koljena sa svijem pukom zaedno i tebi uze srca podniena hvale davat, kralju od nebi. Koja vika odasvudi veselijeh se glasa otvori, kad nemili drokun hudi u pravednom ognju izgori! Slavna sveca slavno ime zamjernoga rad udesa odsvud glasom openime dizae se do nebesa. Luzi, polja i dubrave, njive, gore, vode, spile, estit biljeg i pun slave od radosti dae mile. Tiho more jote k tomu od raskoe doe mnoge pustinjaku prisvetomu celivati svete noge; tiho more, ke, nadmeno u z nain, potom toga od slavnoga sveca istoga prid svijem pukom bi snieno. Dolerije, Hoje i Lera70 tad pomra stara slava, i krstjanska poe vjera

860

865

870

875

880

885

890

895

66 nima - nijema 67 upa rnovica - upa dubrovaka, podruje uz more izmeu Dubrovnika i Konavala 68 bolesti - boli

69 malo - umalo 70 Dolerije, Hoja i Lero - boanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, esto se spominju u narodnom pjesnitvu u zakletvama, zazivima i sl.

15



sred ovezijeh sjat drava. A na slavu slavna Ilara sazidana crkva uzrasti, gdi svetoga sred otara njegove se ime asti.

900

905

910

915

920

925

930

935

940

945

950

955

960

965

SKUP

Zdrav svee, nebesom i Bogu ugodan, ki slavnijem udesom prosvijetli ovi dan! tva slava, tva dika, tva krepos po svijeti zamjerna, velika, svud slove, svud leti. Pogledaj pun mira s nebeske drave vrh ovijeh pastira tvoje ime ki slave.

DUBRAVKO

Ali evo Margarite: lijepa vila u slobodi s sobom vile plemenite u Ilarovu crkvu vodi. S puta im se uklonimo, pa njim' tance pune slave ovijem poljem izvedimo, k je obiaj sej drave.

SKAZAN'JE PETO MARGARITA, skup VILA i PASTIJERA

MARGARITA

Vesel'mo se, druge mile, dan estiti eto sinu, kad s pastijerim lijepe vile slavnu ine svetkovinu. Pustinjaka vrijedna Ilara svaka hvali, svaka slavi, strana zmaja ki pohara

i mir ovoj d dravi. Dokli bjee srda prika sred poguba naijeh iva, ova zemlja svakolika stae u tminah alostiva; u svjetlilu sad veliku vesela je nad sve ostale, svomu slavnom slobodniku neizbrojne daju hvale.

VILA PRVA

Prije vile i pastijeri o vesel'ju ne miljahu, nego k e klete zvijeri ubjegnuti srdbu plahu71; sada od vila i pastijera drage drube svud se vide, slatka ljubav, prava vjera kijeh uresom mnozijem slide.

VILA DRUGA

Prije bez voke i bez cvitja viahu se sve livade alosnoga svoga bitja uzdiui teke jade ne mogae nijedna vila ljubljenomu svom pastijeru s darom vijenca draga i mila svjedoiti svoju vjeru; ponosito sada svudi voe raste, cvijetje zene, i raskonoj u razbludi livade se sve zelene, lijepe vile sve slobodne s bijelom dzorom zaedno ustaju, s drazijem svojijem vijence ugodne u razbludi ter spravljaju.

VILA TREA

Ne smijae pomisliti pastijerica nijedna prije na kladenac bistri otiti

71 plahu - stranu, koja plai

16



bijelo lice da umije; u svoj ovoj sada strani nije kladenca gdi u ljuvezni ne vode se tanci izbrani, ne poju se slatke pjesni. Tim

970

975

72 s pastijerim ovijem sada i mi tanac izvedimo, i naega u slobodi slobodnika proslavimo. (Odi se izvodi tanaac.)

72 tim - stoga, zato

17



INJEN'JE DRUGO

SKAZAN'JE PRVO

PAVLIMIR

Lijepe i mirne strane od svita! Vrijedna puka i naroda! Poznati je da estita njim stanuje sve sloboda. Plemenite vrste od vila! Dragoa je njih gledati! Nije me mogla morska sila ljepe u mjesto dotjerati. U srcu mi 'e elja mnoga, tvrd u njemu grad zgraditi i od doastja ovdi moga glas vjekovit ostaviti. Ali koja jaa elja moje srce vee i mami, koja me ovo ljubav strijelja, koji me ovo egu plami? Lijepa vilo Margarita! Tva me ljepos rajska vee, tva me krepos glasovita mami, strijelja, ranja, ee. Plemenitijeh Slovinica u gizdavom lijepom zboru meu zvijezdam ti Danica objavi se mom pozoru. Prislatka se tva besjeda, svijetlo pleme ka svjedoi, meni uini slaa od meda a od sunca svjetlje oi. Nu kud srne Pavlimire? Ovo li su tvoju puti? Kud se miso tva prostire? Kud se odluka tva uputi? to e svijetla rijet gospoda kad zauju ljubav ovu vrh slovinskijeh ki naroda na kraljestvo tebe zovu? Ne mogu ino; vil izbranu ljubiti 'e meni sila: ona 'e mlados mu svezanu

rajskom dikom zarobila. Ona 'e srcu mom gospoja, ona meni zapovijeda da je slijedi miso moja, da ju dvori, da je gleda. Tot e ove dat izglede

980

985

990

995

1000

1005

1010

1015

1020

1025

1030

1035

1040

1045

1050

73, m mladosti, tvojoj drubi, sve ivote ki ne tede izgubiti na tvj slubi? Nije ti vrijeme ljubit sada, izgubjene ali plvi, ke satrae pune jada gnjevni vali i nepravi. Da to li u ja umriti bez uresa nje rajskoga, i u nevrijeme izgubiti, nju ne gledaju, mene istoga? Vrat' se, svijesti ma, razlogu, ne izgubi tvoga suda; kraljestvo item, a ne mogu kralj od mojijeh bit pouda! Bez tebe mi, rajska vilo, k kraljuje bitju momu, nije kraljevstvo drago i milo, nijesam ja drag meni istomu. Pavlimire, s tve plahosti i s tve elje nedostojne plemenitijeh tvojijeh kreposti ne pocrni zrake bojne! Ne, ne lijepu djevojicu, svijetla obraza, slavnu djelim, ja za dragu vjerenicu, ne inako, imat elim: po zakonijeh vjere prave ja je hou osvojiti... Nu gre k meni iz dubrave vjerna druba. to e biti?

73 izglede - primjere

18



SKAZAN'JE DRUGO PAVLIMIR i DRUINA

PRVI DRUG

Svijetli kralju Pavlimire, tvoju mlados razveseli, i ideni zle nemire, ki su tvoje srce smeli. Mirnu, blagu, plemenitu mi smo nali eljad odi, mirnije se na sem svitu vrste od ljudi ne nahodi. Epidavra bojem strena pradjedi su rod njihovi, ki jur glasom svijetla imena kolonije rimske slovi. Dolerije, Hoje i Lera nije spomene odi sada; rimske crkve prava vjera svijeh poude skladno vlada. Stare idole sve njihove, prije neg poznan b Bog pravi, meu svoje Rim bogove u Panteon

1055

1060

1065

1070

1075

1080

1085

74 crkvu stavi. A prem75 danas slavna Ilara, krstitelja svoga slave, silna zmaja ki pohara, strani poraz sve drave. Na njegove se dan sveani, kako je pravo i dostojno, lijepe eljadi u ovoj strani vidi mnotvo neizbrojno. Nu nad sve ino lijepijeh vila, to nam srca svijem zanosi, zamjerna je ljepos mila sunaan pogled, zlatne kosi. Drobne rue, bijele lijere svom bjeloom dobivaju, iz usta im med izvire,

cvijee nie gdje stupaju. Gustijem borim gaj spleteni uini nam u radosti, da vidimo nevieni neizmjerne njih ljeposti.

1090

1095

1100

1105

1110

1115

1120

1125

74 Panteon - glasoviti hram svih bogova u Rimu. Palmoti smatra da su i boanstva poganskog Epidaura spadala meu bogove kojima je posveen taj hram, to dakako nije tono jer je rije o slavenskim bogovima. Palmoti misli da su stanovnici antikog Epidaura takoer bili "Slovini". 75 prem - ba, upravo

PAVLIMIR

I od mene pun uresa lijepijeh vila skup se upazi: svijetlom suncu od nebesa prilini su njih obrazi. Meu njim' se ponosita vedrom slikom, blagom rii, lijepa i mlada Margarita jak boica rajska dii.

DRUG DRUGI

Tej diklice dike drage s inijem stvarim nam je odkrio jedan pastijer udi blage, ki je u putu nas susrio. Svi knezovi i svi bani, ke slovinska zemlja ima, svi hercezi i svi upani, svijetlijem rodom i djelima plemenitu djevojicu, kojoj mnogu ljubav nose, za svu dragu vjerenicu bez pristanka ude i prose; nu ona, kojoj, moebiti, nebo odlui bolje sree, mlaahna se zavjeriti za nijednoga od njih nee, Bivi tva vlas nevjerena,76 plemeniti kralju izbrani, nu ako lijepa i hrabrena djevojka se za te hrani? Kad bi ti nju isprosio, a nas jote nevjerene po zakonu sadruio za druice nje ljubjene; cije korisna toga dila, i s koristim puna hvale,

76 Bivi tva vlas nevjerena - budui da tvoja vlast nije vjerena

19



tva bi kruna svijetla bila nad kraljeve sve ostale, er bi lijepu ovu stranu, ku sloboda rodna slavi, dro uvijeke zavezanu s prijateljstvom i ljubavi.

1130

1135

1140

1145

1150

1155

1160

PAVLIMIR

Kreposni su vai svjeti od nemale dike i cijene, a i ja sam na pameti imo misli tej hrabrene; pae mi je dohodilo joter na um veekrati, da bi odi dobro bilo jedan lijep grad sazidati, od koga bih uinio, draga drubo, vas graane, i s vam verno sadruio lijepe vile ke vas rane77.

DRUG TREI

Ta 'e besjeda draa nami neg sunane gledat zrake: zdruit s mladijem djevojkami nevjerene tve junake; svijetli ures njih ljepote, kijem se klanja zrak sunani, naa srca i ivote sveza, ustrijeli, smami, zani.

PAVLIMIR

Miso vaa, ka je opena, na pameti bit e meni, a ja nijesam tvrda stijena, da ne utim plam ognjeni; nu najprije, drazi moji, razlozi nam svi govore, da se druba na nastoji, ku zanese prko more.

1165

1170

1175

1180

1185

1190

77 ke vas rane - koje su vas ranile

DRUG PRVI

Mi smo, kralju, rad te svrhe, i da volja tvoja slidi, sve obili kraje i vrhe; nu se nijedna plav ne vidi. es junaka utoliko na onoj gori strau ine, koja more svekoliko gleda i ove sve krajine, jeda vinja vlas velika, kako srca naa ude, od vrline mora prika njih shranila danas bude: da i oni s nam slobodni u ljuvenom slatkom raju s lijepijem vilam stan ugodni u ovoj zemlji uivaju.

PAVLIMIR

Sakrij se svak s strane pastira skup grede njihove da znane ujemo besjede. Lijepe su njim' vile, ne vidjeh uvike78 ta blage i mile i svijetle prilike.

SKAZAN'JE TREE SR, PAVLIMIR i DRUBA, skup

PASTIJERA i VILA

SR

Pastiri ugodni i vile estite, ki ivot slobodni u miru vodite, kijem ova dubrava svjetlja je nad sve ine slovinskijeh drava

78 uvike - nikad (uz negaciju)

20



kraj ove krajine! Hvaljen Bog veliki, ki danas dopusti, u ognju zmaj priki da ivot svoj pusti; zmaj koji njekada estita mjesta ova pun tete, pun jada pogubi, rastrova. Svetoga Ilara i s glasom i s djeli vrh slavna otara dosad smo slavili; sad se u spilu svi njegovu, gdi ja stojim, pospjeimo, svetkovinu da u njoj ovu u vesel'ju dovrimo.

1195

1200

1205

1210

1215

1220

1225

1230

1235

1240

1245

1250

1255

1260

1265

PAVLIMIR

Blaga srca cijenim da je ovo oni Sr hvaljeni, ki odi slavan po sve kraje u velikoj slove cijeni.

SR

ujem glas od ljudi! Koja 'e druba ono, ku resi odsvudi oruje smiono? Vitezi tko ste vi? Kud, odkle vi grete? U ovoj dubravi koju stvar itete?

PAVLIMIR

Pastijeri, mir s vami! S strane strah vrzite: vaijema zamljami mai ovi ne prijete; nije razlog da vaoj prislatkoj slobodi neobini nose boj nijedni narodi.

SR

Kreposna te tva besjeda, o vitee plemeniti, svijetle od krvi opovijeda, ne krati se nami odkriti.

PAVLIMIR

Ako 'e vami doo ikada na ui svijetle glas pun slave Radoslava koji vlada slovinske ove sve drave: Prid aslavom hudijem sinom, ki vlas silom ugrabi mu, bjee s vjernom on druinom jur se u slavnom shrani Rimu. S plemenitom on vladikom, prava vjera s kom ga ugodi, dni provode s mnogom dikom, Petrislava sina rodi. Hrabrenoga Petrislava ja Pavlimir sin ljubjeni put slovinskijeh grem drava, gdi 'e kraljestvo staro meni; a to er, budu aslav kleti jur za svoje grijehe prijeke usilovan bio umrijeti sred utopne vren rijeke, mene na vlas djeda moga svi slovinski bani zovu. Jedva gnjeva od morskoga u dubravu dooh ovu: valovita morska sila, ka je ostale moje plavi, k se bojim, potopila, jedva moju plav ostavi. Hvala Bogu ki me shrani po velikoj svj milosti u estitoj vaoj strani gdje stanuju sve kreposti

SR

Svijetli kralju Pavlimire! u kojoj se strani od svita svijetlijem glasom ne prostire tvoja krepos plemenita?

21



Tko da ne zna pod nebesi glasovito tvoje pleme, ke se kraljim hrabrenijeme kako nebo zvijezdam resi? Paze svijetla i vedroga tvoga obraza lijepu diku, Radoslava, djeda tvoga, plemenitu poznam sliku. Jo bih dijete kad njekada doe u ovu on dubravu, na dan isti koga sada ponavljamo diku i slavu. Mnogo lijepijeh vitezova njega zdrui punijeh hvale; vedra slika nu njegova nadhodijae sve ostale. Zato, kralju plemeniti, pokli tebe es vesela, za dan ovi poastiti, u ove kraje jes donijela: i ti i vrijedna druba tvoja u estitu spilu hodi, gdi pustinjak Ilar stoja ki Vinjemu toli ugodi. Ja namjesnik slavnu Ilaru, ki ove asti ne dostojim, za obiaj

1270

1275

1280

1285

1290

1295

1300

1305

1310

79 nau staru u nje skutu sada stojim. Hodi, nu se ne zasrami, svijetli kralju, tva vedrina, ako rimskijeh veliina na ne bude meu nami; pae se ui segaj dana, k se dre u nescijeni i bogatstva naglo iskana i dvorovi uzvieni. Nu ako gnjivna morska sila (nijesu tate me osude) u ovi te kraj donila cije koristi nae bude; nu ako Vinji blag i mio od morskoga huda gnjeva danas bude sahranio, koja tebe slijede drijeva!

1315

1320

1325

1330

1335

1340

1345

79 Imenica obiaj je u enskom rodu.

PAVLIMIR

O slavnoga pustinjaka namjesnie vrijedni i znani, i ja i druba mojih junaka dobrotom smo tvom svezani; tim gremo veseli dan ovi estiti, k srce tve eli, jedino slaviti. Ah, da Bog dopusti, k milos tva pravi80, da morskijeh od usti shrane se me plavi!

SKAZAN'JE ETVRTO MARGARITA i DUBRAVKA

MARGARITA

O Dubravko, drugo moja, ku prijateljstvo drago i milo, bivi jo ja sred povoja, davno je sa mnom sjedinilo, da, odkli smo zaljubljene, elje i misli moje i tvoje nam su objema odkrivene, ko da u jednom srcu stoje, koja ovo nova elja, ku ne outjeh nigda prije, moje srce vee i strijelja i ledenu miso grije? Koji ovo gos estiti, lijepa uzrasta, vedre slike, nas je doo poastiti? Koje u njemu sjaju dike! Da se nije dundu momu on za kralja povidio, po licu bi svom samomu krv kraljevsku svjedoio. Mnogi bani i gospoda (nita otajno tebi nije) slovinskoga od naroda

80 pravi - kae, govori

22



i od pitome Dalmacije jesu mlados mu81 dvorili, i blagoom snina lica prosili me i dvorili da im budem vjerenica; nu ja, ka sam dosle od leda na neizbrojne molbe bila, s jednoga sam sad pogleda iv se u oganj satvorila. Netom vidjeh obraz mili, netom zauh rije medenu, me se od mene srce odili, moja odluka stara uvenu. Ili me ovo nerazlona njeka elja vee i hita, kojoj srca sva podlona umrlijeh

1350

1355

1360

1365

1370

1375

1380

1385

1390

82 su ljudi od svita; ili Vinji zgar odredi, da s vitezom nijednime ne sklopi se i ne slijedi vjera moja negli njime. Nu neista ljubav ako u mojemu srcu ovo je, na injen'je koja opako hoe sniit elje moje: prije ognjeni plamen s nebi vrhu glave moje sleti, neg ja uinim stvar na svijeti, svijetla asti, supro tebi.

DUBRAVKA

O druice, draa meni nego od oi svjetlos mila, s razlogom si tvoj ljuveni novi oganj meni odkrila; elja u srcu zatajana, ku goruta ljubav budi, neotkrivena kako rana, s vele veom tetom udi. Ja ti rekoh veekrati, da ne moe tvoja dika bez ljubjena druga stati, bez dragoga vjerenika. To bi naoj u dubravi ti se brojit sama htjela,

ka dalee od ljubavi mlaahne bi dni provela. Zaludu ti te kreposti; ne da narav ljubeljiva, neg od tebe da uiva rod prilian tvoj kreposti: tim nijedno udo nije da ovi vitez vrijedni i znani svom dobrotom od svijeh prije tvoju mlados stravi i zani, ni ti ckvrni tvojijeh dika, paek se ima rijet hvaljena, ele imat vjerenika svijetla kralja i hrabrena. Prignut je ljubiti kreposna svak dila, vrijednos je na sviti svijem draga i mila; toliko vee kad svijet se nahodi nje srcu ovjek mlad, kojojzi gospod. Nu ako Boja vlas velika njega u ove kraje iznese, za na tebi vjerenika ki dostoji tve urese: Vinji, ki pravo svijet vlada, i zna ljudske sve poude, kad se umrla svijes ne nada, uzvisit ju esto bude.

1395

1400

1405

1410

1415

1420

81 mu - moju 82 umrlijeh - smrtnih

MARGARITA

Bogu davam ja se u ruke i snieno njega molju83 da on ispuni mu odluke, da on vlada moju volju.

83 molju - molim

23



SKAZAN'JE PETO MARGARITA, DUBRAVKA i PASTIJER

PASTIJER

O gospoe plemenita, ljubljeni te dundo zove!

1425

1430

1435

1440

1445

1450

1455

MARGARITA

to ima biti da me pita, ke e stvari biti nove?

PASTIJER

estiti su i veseli glasi i po te sreni dosti: Pavlimir te vidjet eli, stravljen s rajske tve ljeposti. On u spilu k se uputi s tovojijem dundom kreposnijeme, s mnogom eljom ele uti glasovito vae pleme: Sr, veseo da pogodi poudami84 kralja znana, ree da krv vaa izhodi od hrabrenijeh svijetlijeh bana. K mu vae slavne dike i pradjede vrijedne izbroji, na te svrnu sve besjede, k se uresu tvom pristoji. Od njegova, ree, roda da ti ostala sama jesi, kojoj Vinji krepos poda neizmjernu zgar s nebesi. Klie tad kralj plemeniti, da ne moe bit inako neg da ures tvoj estiti zdri u sebi dobro svako, i sreniji da bi bio vjerenik se tvoj nazvati neg od svijeta velik dio gospodovat i vladati. Na besjede tej uene Sr, veseo s tvoje sree,

po tvu milos maknu mene; o gospoe, ne ckni vee.

1460

1465

1470

1475

1480

84 pogodi poudami - ugodi eljama

DUBRAVKA

Vidi, drugo m ljubjena, k dostoje vrijedna dila, da je pouda tva hrabrena na pameti Bogu bila. Vrijedni i lijepi vi ste oba, i nitko vas ne nadhodi: b dostojno u jedno doba vaa ljubav da se rodi.

MARGARITA

M je ljepos nedostojna svijetlom kralju da omili; ali gredem dobrovojna gdi me zove dundo mili.

SKAZAN'JE ESTO TMOR i SNIJENICA

TMOR

Srea je naa poprav htjela, o Snijenice, m ljubavi, da si se ovdi sa mnom srela, gdi me jutros ti ostavi; tim mi spovje, drugo mila, nai posli k prohode? Ke si zemlje nabunila? Ke si smela ti narode?

SNIJENICA

K85 se od tebe, Tmore, odijelih, sa svijem srcem nastojei nae odluke da po djelih svrene se budu rei,

85 K - poto, nakon to

24



pomna, skrovna i najpree u smrdeu pooh spilu u tmastomu koje krilu sumporana voda tee; sumporana voda koju nemilosni dusi pjene u pakljenom nepokoju s Flegetonta

1485

1490

1495

1500

1505

1510

1515

1520

86 rijeke ognjene. Od neistijeh tu nakazni, kijeh vlas naa silno kune, inih donijet kroz drum jasni kletu glavnju od pobune, pak usionom namazana mastim ka je udne moi, hrlo uzjahah ovan vrana ki iz tamne doe noi. Na ovnu ovemu pokrivena lete crnom u oblaku, k je obiaj naa opena po nonomu letjet mraku, na Babu se spustih rijeku, i vrgoh se strmovrata, gdje najjae vode teku sred plahoga kolovrata87. Ustavi se smiona voda na me rijei vilovite i put lastan meni poda kroz ponore jazovite. Ja po tmastijeh lete jazih uz pukline, uz litice, u jedan se as upazih nakraj bistre Trebintice.88 Tu, da miso naa jaka stei bude vjeru veu, priobraena i od ulaka uzeh sliku89 i odjeu; nainih se dobro uti, a uegoh taj as plahe Trebinjane na boj ljuti i susjede njima Vlahe.

1525

1530

1535

1540

1545

1550

1555

1560

86 Flegetont (Piriflegetont) - u grkoj mitologiji jedna od rijeka u podzemnom svijetu, kojom tee plamen 87 kolovrat - vrtlog, vir 88 "Palmotievo podzemlje pozna klasine (Flegetont - Vergilije) i domae (jahanje na ovnu, Trebintica) elemente." (R. Bogii) 89 sliku - izgled, lik

TMOR

Njih nabunit nije stvar muna, bivi ona vrsta od ljudi nabunljiva i nauna na privare nae svudi.

SNIJENICA

Tatijem strahom poharana, donijeh glase njim neprave, da gre gusa nepoznana ei i plijenit njih drave, i ako nije njih pouda u zlo upasti od svijeh gore, da oruani odasvuda hrlo budu do na more. Muke, stoke, djecu, ene, straiv stavih njim prid oi. Na glas ove uspomene svak na oruje gnjevan skoi. Od pobune glavnja ognjena ini da se svi poplae, ka mi u ruci neviena sione iskre izmetae. K ih vidjeh punijeh smee i da njihov plam srditi bez velike sile nee nijedna voda ugasiti: po svijeh upah mjesta ovoga hrlo stupaj moj upravih, tere glasom zlijem svakoga u veliku smeu stavih: nije vlaha ni pastijera ki je uo me besjede, odi oruan ter ne grede zlobni gusar da se istjera. Malo, pak e pun bljedila rukom tegnut, kralju hudi, k progoni naa sila, poplesat ju koji udi!

TMOR

Vele izvrsnijem putom hodi naa sprava po mom sudu; utoliko ni ja odi danas nijesam st zaludu.

25



Ali je trijeba bilo meni pro s nainim prem hitrima, budui mi Sr vuhveni vazda bio na oima; Sr vuhveni, sa svom moi naoj sili ki se opire, i hoe nam vrha doi i s splesat nae vire.

1565

1570

1575

1580

1585

1590

1595

1600

SNIJENICA

Tej zlostari rije opaka ne d da se puk privari laom naijeh tatijeh ari: mora, uroka, vukodlaka; nae vile od planine, kijem varamo eljad ludu, pustolovice, upirine prid njime su sve zaludu.

TMOR

Na sramotu ja njegovu na dan ovi svijem veseo svukoliko eljad ovu sumnjivijem sam strahom smeo. U miso sam stavio njima, od ta se oni esto boje, da 'e Pavlimir doo iz Rima smesti davnje njih pokoje, da na strau sve90 slobode stave pamet91, oi otvore, da od velike stan gospode njim koristan bit ne more. A uzdignu lai moje Margarite vile vira, ku zli dundo vjerio je za zlobnoga Pavlimira. Vjera im ova teko poda sred besjeda mojijeh sumnjiti da prija njih sloboda nemilom e kralju biti.92

Mrmorit su svi poeli suprotiva kralju kletom; ima ovi dan veseli s kom velikom dospjet93 tetom. Nu da zli kralj sa svijeh strana zameten se vas upazi, prije neg buna od mjetana izagne ga i porazi, od druga u ja njegova Krstimira uzet sliku, adrijanskijeh ki valova za njim brodi silu priku. Nesreni u glas mu dati da 'e njegova druba mila, to ne umijemo jo ni znati, u moru se potopila; sm ja da sam gnjevne vale i srdito more prijeko, na pustone vren ale sa zlom duom jedva uteko. Slika druga ljubjenoga, koga on vele gleda i cijeni od govora bit e moga dobar svjedok, neka je meni.

1605

1610

1615

1620

1625

1630

1635

1640

90 sve - svoje 91 stave pamet - obrate pozornost, usredotoe se, pripaze 92 da prija njih sloboda nemilom e kralju biti - da e njihova sloboda biti miraz nemilom

kralju, tj. da e izgubiti slobodu ako Pavlimir doe na vlast

SNIJENICA

Dobra tvoja ta je odluka, nu moj ivot miran nije dokle ista moja ruka zloga kralja ne ubije. Zato uputi ti se vee, k si u srcu namislio, zlobnoj gusi zle dat smee kroz pogubni glas nemio; ja u ostat odi sama, radi posla da ovoga iz paklenijeh inim jama glavnju donijet sna smrtnoga: njom u njemu neviena init smrtni san zaspati i ovijem noem nesmiljena pogubit ga i zaklati.

93 dospjet - zavriti

26



TMOR

Ti ostani, ja u poi; nijedne varke ne pustimo da zlobnoga nae moi neprijatelja pogubimo.

SKAZAN'JE SEDMO SNIJENICA i NAKAZNI PAKLJENE

SNIJENICA

Pokli ja sam odluena da mu

1645

1650

1655

1660

1665

1670

94 miso s djelim zdruim; rasprana, raspletena, stresam prutom, zemlju kruim, lijevom nogom bosonoga u straivi krug ulazim, put zapada tri mrkloga, tri na istok jasni pazim. O nakazni strahovite, da izvrim mu poudu, iz pakla mi donesite sna smrtnoga glavnju hudu! Jote cknite? Jo krzmate? Zlobni dusi, jo vas nije? Ali od mene vi ekate kletve i rijei straivije? Sad, sad ako ne doete, jedovita i rasrena ne zatajah95 strana imena od koga se svi tresete!

NAKAZNI

O gospoe naa davnja, pusti ognjene srdbe tvoje: nosi ti se kleta glavnja, na zapovijed tvoju evo je. I ako ' da te mi slijedimo, zapovije nam i naredi;

svi ekamo, svi udimo tve mogue zapovijedi.

1675

1680

1685

1690

1695

1700

94 mu - moju 95 ne zatajah - neu zatajiti

SNIJENICA

Za sada mi, dusi vrli, ne sluite za stvar inu; vratite se opet hrli u pakljenu stranu tminu. Gorim, sva sam jedovita, prika i vrla izvan mire, od krvi me ea hita! Gdje si, hudi Pavlimire? Gorutu u eu moju tvojom krvim ugasiti. to ve pazim, to ve stoju ter ga ne grem poraziti? Ali eto zli kralj grede i njim moj Tmor pun poraza. Hitro ti je tua obraza on laive uzeo izglede: po hoen'ju, po prilici Krstimir je pravi vidjet. Njega paze svi bojnici; Pavlimir je poeo blijedjet. Mjesto mu u podat, neka primi sada gorke muke tatom laom glasa prijeka, pak u izvrit me odluke.

SKAZAN'JE OSMO PAVLIMIR, TMOR u prilici KRSTIMIRA i

DRUINA

PAVLIMIR

Krstimire moj ljubjeni, sasma teak i nemio od ljubjene drube meni danaska si glas donio. Ti, moj dragi drue izbrani, sada skai meni, kako

27



njih pogubi more opako, k96 ti ivot tvoj sahrani?

TMOR

Zna noanje, kralju, sile, i k svuda uokoli na nas bjehu naripile gnjevne vode, vali oholi. ijem u stranoj ovoj smei tva nam plav se s oi dignu, po velikoj koju srei silno more ne dostignu, vihri, valovi i nebesa nemilosno, jaoh, odvee (sva mi od straha put

1705

1710

1715

1720

1725

1730

1735

1740

97 se stresa, ijem povijedam moje nesree) ostavit se nas ne htjee dokli, ohola puni gnjeva, ne razbie, ne prodrijee sva nesrena naa drijeva. Vrijedna Uroa plav najprije, za poetak zao nam dati, ijem njom silni vihar vije, s jedrima se svijem izvrati; izvrati se i iz dna svoga izgubjenoj svoj druini posred mora potopnoga nemilostan grob uini. K se outje tada tuga! Koji urnebes posta od ljudi, gdi po teti svoga druga svak pogubu svoju udi! Za Uroom plvi sve ine, da prikratim me govore, u razlike zle naine satarisa plaho more: njeke zgodom strahovitom rastresene, raijane, potonue valovitom u ponoru ukopane; njeke vrlijeh posred plata98, ijem se strahom rvu i vrte, od ponorna kolovrata strene ostae i prodrte;

na jednu se pun vrline s neba straan ijun spusti, i dignutu u visine vre moru u eljusti; mu99 plav sila plahijeh vala o estoke razbi stijene; sva se utopi druba ostala, srea iznese iva mene: na maloj se cki100 drei, pun alosti, straha i vaja, jedva mogoh smrti utei, sred pustona vren kraja. Srea moja b velika, er te, kralju, naoh odi, da po meni zna tva dika, to se tunoj drubi zgodi.

1745

1750

1755

1760

1765

1770

1775

1780

1785

96 k - kako 97 put - tijelo 98 plata - bura, vihor

PAVLIMIR

Ah, zgode opake i hude odvee, ja vijeku ovake ne ekah nesree! Ah, drubo m mila, ljubjena, jedina, koji grijeh, k bila u vas je krivina, da vae dni budu valovi srditi u gnjevu prihudu nemilo skratiti? Kud da se ja bez vas uputit sad budem? Kraljevsku k da vlas nesrean dobudem101? Zavidna nebesa, potreba kojijem b vaega uresa, uzee vas k sebi, na jote umrla uzdri zemlja ova, na svako zlo hrla, svijem tetam gotova. Al ki ostasmo, mili druzi, ne ted'mo se ni kratimo

99 mu - moju 100 cki - dasci 101 dobudem - dobijem

28



da u alosnom plau i tuzi smrtnu slavu pripravimo izgubjenoj naoj drubi.

SKUP

Svak procvili, svak proplai, kai gorke svak alosti: valovita smrt potlai plemenite cvijet mladosti; rijeke od suza svak prolijevaj.

1790

1795

1800

1805

1810

1815

PAVLIMIR

Smrtnu sliku, drubo mila, devet crnijeh drijeva spravi: valovita morska sila koliko nam lijepijeh plvi shara, prodrije i pogubi, da sred ove mirne strane, gdje neizbrojna eljad hode, uspomena vjena ostane od nesrene nae zgode, od priljute nae esti.

SKUP


PAVLIMIR

Devet vitijeh jo epresa u dubravi usijecite, i veega radi uresa devet oganj ueite, kako je pravo i dostojno. Razlog prosi102, zakon pita od prijateljstva i ljubavi, mrtva druba plemenita

da se od svijeh hvali i slavi alostivom uspomenom.

1820

1825

1830

1835

1840

1845

102 Razlog prosi - razbor (razum) trai

SKUP


PAVLIMIR

Jote orujem, punijem slave, osam panja poklopite, da izgubjenijeh drijeva glave, vojevode, poastite kijeh utopi silno more. Nu najprije vrhu svega, da se u crkvi molit bude za njih due vlas Vinjega, svekolike koga osude mogue su i pravedne.

SKUP

Svak procvili, svak proplai, kai gorke svak alosti: valovita smrt potlai plemenite cvijet mladosti: rijeke od suza svak prolijevaj.

PAVLIMIR

Prosti, prosti, drubo mila, kijeh se zgoda od nas plae, ako naa ova dila alostiva ne izjednae dostojan'je vae sada Jeda Vinji meni poda moje kraljestvo osvojiti, od slovinskijeh svijeh naroda init u vas ja slaviti, da sve vaa ive slava.

29



TMOR

Nee, zli gusare, tuj stignut poudu,

1850

1855

1860

1865

1870

1875

103 nae ako privare zamani ne budu.

SKAZAN'JE DEVETO Jedan od BOJNIKA strae, PAVLIMIR i

SVJETNIK

BOJNIK

Bjei, kralju plemeniti, iz himbene sej krajine, ako nee izgubiti tebe i tvoje sve druine.

PAVLIMIR

Ka 'e pripravna jo nesrea na nesree nae ovo? O bojnie, to 'e ta smea? Ki su glasi? to je novo?

BOJNIK

Mno od mjetan oruana prijeti nami poraz hudi, pod orujem sa svijeh strana neizbrojni teku ljudi: prae, hrbe, strijele, luci, noi otri i kopjae, pripravne su svijem u ruci da nas satru i potlae. Mno najvea niz goru ovu, ka se imenom Brgat zove u srditu gnjevu usionu put dubrave grede ove. Oni su nam, od svijeh gori, uhitili i svezali pet junaka ki na gori

na strai su sa mnom stali. Smrt nemilu njima prijete i plav nau hoe uei; jedva plahe od njihove ja sm mogoh srdbe utei.

1880

1885

1890

1895

1900

1905

1910

103 tuj stignut poudu - tu ispuniti elju

PAVLIMIR

Od ta smea ta izhodi? Nijesmo danas u niemu dali uzroka mjestu ovemu da s orujem na nas hodi!

BOJNIK

Ne znam uzrok ja od smee; znam da gnjivan svak udara, vapijui: ubi', shara' zle gusare i grabee; zato, kralju vrijedni i znani, ako je tebi mila glava, ne stoj vee u ovoj strani, iz nemilijeh bje' drava.

PAVLIMIR

Ja da uteem, ja da dilo meni uinim nedostojno! Nije se bjeat nauilo moje prid nikijem srce bojno! Desnica moja dokli 'e zdrava, i u njoj sablja moe stati, ne ima straha moja glava, ni se umijem ja bojati. Nepravo se bojnik svaki vitez zove, sablju pae, s kijem pribiva strah opaki, prike zgode koga strae; zato, drubo m viteka, ki ste u Rimu jo nauni sva podnosit djela teka, i trudi vam nijesu muni, segaj skupa nabunjena ne bojmo se, ni straimo, snagom srca svi hrabrena nae druge slobodimo. Hod'mo, hod'mo njim protiva,

30



da, koga od njih uzbudemo ove od smee nai kriva, pod estoki ma poljemo. Razlog ki je s nam, mnim, da je priporuen vinjem Bogu, a velika sila ostaje slaba i tata pri razlogu.

1915

1920

1925

1930

1935

1940

1945

1950

1955

SVJETNIK

Smiri tvoje srce vrijedno, kraljeviu plemeniti, za s tvoju svi ujedno s tobom spravni mi smo umriti; nu bojnika s brojem malim veliku se mnotvu oprijeti, te odluke ja ne hvalim, prem smioni ti su svjeti. Velianstvu tvom uzmnonom nije dostojno da se opira zatjecan'ju nerazlonom nabunjenijeh od pastira. Tijem se na plav uklonimo, ku nam ue oni prijete, i u krilu se nje branimo od protive svake i tete. Ueena kad bi bila plav, a nam se opet odi po nesrei dogodila suprotiva kojagodi, od nesvjesne njih nabune gdi bismo se sahranili, kraljevske li tvoje krune plemenitu s branili? S plavi emo po nainu od pobune krivca odkriti, i pedepsat zlu krivinu, i bojnike sloboditi. Joter emo uvat poi to je razlog da uvamo: Bogu mile svete moi, u nje104 krilu koje imamo, Polonije, Domitile, Pankratija, Sra i Baka, i hrabrene Petronile,105

slavnijeh moi druba jaka. Nada sve ino kri prisveti na kom boiji sin izbrani za grijeh ljudski hotje umrijeti u naem se drijevu hrani. Ovo je nae sve ufan'je, i pro smeam tit i snaga, naa krepos, nae iman'je, drae od svega zlata i blaga.

1960

1965

1970

1975

1980

1985

1990

104 u nje - u njenom (lainom) 105 Imena svetaca ije moi nose Pavlimirovi pratioci.

PAVLIMIR

Hod'mo na plav, razlog pita106, da se od nas bljudu i brane slavna telesa i estita, Bogu mile moi izbrane, jeda one krepke i jake uine nas da spleemo neprijatelje nae opake i njih zlobu pedepemo. Ah, moj vjeni nepokoju, toli u se ja dijeliti, i odi samu dragu moju vjerenicu ostaviti? Ne mogu ino, nje ljepotu za sad oi107 meni je sila: zbogom duo moja mila, zbogom dragi moj ivotu! U mjestu se nijednomu vjera i ljubav m ne skrati, zatravljenom srcu momu ti e vazda kraljevati.

SKAZAN'JE DESETO TMOR u prilici KRSTIMIRA

Dobro izvedoh me poude: hitro uvedoh kralja zloga, neka mene drat bude Krstimira za dragoga. U obliju slike ove nabuniti po u sada

106 razlog pita - razum trai 107 oi - ostaviti

31



skup druine sve njegove, da se dobru ve ne nada; bolje esti da ufan'je vee bude ostaviti,108 da s ubozijem kraljem stan'je

1995

2000

2005

2010

2015

2020

2025

109 korisno im nee biti. Rijet u bojni da Slovini za kralja ga primit nee; malu cijenu da svak ini male od moi, male od sree; da iz slovinskijeh istijeh strana ova buna sva izhodi i da vojska oruana supro njemu grede odi. Ja znam k u me odluke uputiti, kralju kleti: znat e ke su tvoje muke, znat e ki su moji svjeti!

SKAZAN'JE JEDANESTO MARGARITA, DUBRAVKA i SKUP VILA

MARGARITA

Ah, nesree ljute moje! to b ovo, vajmeh meni? Dijelio se, pobjego je moga srca kralj ljubjeni! Ah, nemila esti prika, eljna ti si mojijeh teta; jedan dan mi vjerenika, poda i uze, jaoh, opeta! Oh, nije ti zaman bila rana huda mom ivotu, to si mene uinila u djetinjstvo me110 sirotu! Majku i aka ljubjenoga mlaahnoj mi prije zaplijeni; vjerenika sad miloga nemilosno grabi meni. Ah, moj dragi, ah, moj mili

Pavlimire, m ljubavi! Kud otide? Kud se odili? Kuda utee? to me ostavi? Jedva biljeg vjere prave, slatki celov meni poda, a iz ove tja dubrave priko morskijeh bjei voda; jedva slavnu tvu desnicu s mom desnicom zdrui ujedno, a tvu dragu vjerenicu sad ostavlja nepravedno. Kud se moja rije prostire, ter neprava tebe pravi? Nijes ti neprav, Pavlimire; moji su isti, jaoh, nepravi: njih nabuna nerazlona tebe smete i otjera, da ostanem ja podlona na pla vjeni pun emera. Ali, ako u emernu ti se odijeli nepokoju, zato mene s tobom vernu ne povede ljubi tvoju? Moje srce ti se odnio; i me tijelo, jaoh, ponesi! Ah, to me si ostavio! Slatko ufan'je moje, gdje si?

2030

2035

2040

2045

2050

2055

2060

2065

108 bolje esti da ufan'je / vee bude ostaviti - da napusti nadu u bolju sudbinu 109 stan'je - boravak 110 me - moje

DUBRAVKA

Djevojice plemenita, koliko su muke tvoje ljute i gorke, toliko je tvoja elja razloita; nu se ufan'je tve ne krati, jeda Vinji podat bude, da se on k tebi brzo vrati prem kako su tve poude.111

MARGARITA

Ufan'je je malo moje, draga drugo, vajmeh meni! Dijelio se, pobjego je moga srca kralj ljubjeni.

111 prem kako su tve poude - ba kakve su tvoje elje

32



Ne puti se, jaoh, ne puti, dragi kralju, sam bez mene; m se mlados snana uti s tobom brodit morske pjene. Ili u Rim hoe ili u slovinske zemlje poi, svud sam s tobom spravna doi, ne ostavi me, brae mili! Rim se sramit nee mnome: moji se stari, puni hvale, rimskom krvi hrabrenome die i rese nad sve ostale. Jaoh, ako me za tvu drugu, k mi obea, ne' primiti, za tvoju me primi slugu, vjerna u ti sluga biti; i u miru i u boju slijediti u spravan uvike plemenitu mlados tvoju i tve trude svekolike. Ali vjetar rijei moje sve odnosi, vajmeh meni; dijelio se, pobjego je, moga srca kralj ljubjeni!

2070

2075

2080

2085

2090

2095

2100

2105

SKUP

Na ove rijei, na pla ovi, djevojice ucviljene pristali bi svi valovi i omekale tvrde stijene.

MARGARITA

Dijelio se, i za njime ucviljena ja ne hodim, moju mlados da na vrime vjene od muke oslobodim! Ako plavi, jaoh, njegove sad ne budem ja zastati, metnut u se112 u valove i za njime zaplivati. Od bojazni, jaoh, straivo momu tijelu more nije; ali mrtvo, ali ivo, samo k njemu da doplije.

Kad me mrtvu on upazi, nee biti tvri od stijena da ga boles neizreena kroz smrt moju ne porazi. Volim, volim ja umrijeti i bit morska utopnica, privarena neg se rijeti i ostavljena djevojica. Lijepe vile, drubo izbrana, bjehote mi vi spravile sred ovega blaga dana pjesni od pira drage i mile; spravite mi planoj sada, ijem se dragi moj dijelio, smrtne pjesni pune jada, ukop tuan i nemio. Zbogom druge me estite; zbogom zemljo rodna ostani; zbogom pastijeri ostanite, zbogom dundo vrijedni i znani!

2110

2115

2120

2125

2130

2135

112 metnut u se - bacit u se

SKUP

Margarita kud se uputi? Hod'mo za njom, mile druge, od velike da je tuge ne porazi vaj priljuti.

SKAZAN'JE DVANESTO SKUP PASTIJERA

I.

Zle ti goste posred stana, zle ti, Sru, zete primi, da sloboda naa izbrana ockvrnjena bude njimi. Ne, ne, drubo vrijedna i mila, oprimo se sa svom moi, da ne moe huda sila nami ovako vrha doi.

33



II.

Ne pustimo da sloboda hrabrena se na tle obali, od naroda do naroda113 ku smo dosle uivali. Epidavro, na grad stari, koga bojni Rim porodi, nie, uzrastje, i ostari, i umrijet e u slobodi. Plemenitijeh izbor ljudi, kakono se odi sada u dubravi ovoj sudi, na izmjenu taj grad vlada. Nain ovi od vladan'ja najbolji je u naravi, er u njemu bez bojan'ja svak slobodne dni boravi.

2140

2145

2150

2155

2160

2165

2170

III.

Odi oholom i otromu samosilju vlasti nije, blage pravde sud nikomu ne taji se i ne krije. Odi od malijeh114 mjesto ne ima silno gospostvo i mrzee, kojih mogustvo gradovima bude od vjene tete i smee. Odi na st ne zasjeda mnotvo i svake skup eljadi, koja, u vlasti kad se ugleda, vas grad smete i razgradi.

IV.

Tere emo, drubo vrijedna, segaj dana mi trpjeti, da sloboda naa vrijedna na ovi nain bude umrijeti? Da mi, koji od vijek vika po sebi se jur vladamo

za gospara, za silnika inostranca kralja imamo? Da kroz ensku jednu glavu u estokoj ljutoj smei izgubimo prednju slavu, za nam istijem bit mrzei?

2175

2180

2185

2190

2195

2200

2205

113 od naroda do naroda - od koljena do koljena 114 od malijeh - od puka (Palmoti zastupa aristokratsku vlast, a vlast puka donijela bi "vjene tete i smee")

V.

Prije nadmeno more obkri i potopi nae zgrade, nego da ova zemlja slui i sloboda naa pade. Sloboda je plemenita draa od svega srebra i zlata, sve bogastvo segaj svita njoj podobna nije plata. Hod'mo, hod'mo guse klete s plavim ue i pobiti, ki s nevjernom vjerom prijete nam slobodu ockvrniti. Ovijeh ljudi krv izvire od zlijeh Gota ki nemili staroga su bijele mire Epidavra oborili. I susjedi Trebinjani supro njima eto ustaju; i po vrhu i po strani kijeh nahode, sve hitaju. Pet su od njih dosle nami drube od ove dovedeni, u skrovenoj ki se jami hrane na smrt osueni. Strimo115 ovako i ostale; utoliko uinimo bojnu igru punu hvale, da se jae njima udrimo. (Odi se ini moreka s lucim i stijelami.)

115 Strimo - unitimo

34



INJEN'JE TREE

SKAZAN'JE PRVO SR i skup PASTIJERA

SR

Ah, ljudska umrla116 pameti, ah, kako slijepa si i hrla suditi opako! Bjehote danas vi, pastijeri hrabreni, sumnjivijem strahom svi nepravo smeteni, mne staru slobodu splesanu paziti, i tuem narodu i kralju sluiti. Nije doo, moji drazi, Pavlimir kralj odi da vam kraj porazi ni da vam gospodi; ovo je oni znan vitez pun uresa, vam davno obean i odreen s nebesa koga vi od mene u skrovnoj tamnosti veekrat hvaljene uste pjet kreposti. On e ovu dubravu uinit svijetlu; a vi na nju bunu nepravu digoste sumnjivi. Vae e on ime do neba dignuti; a vi boj biti njime hoete priljuti. Njega je es vesela

2210

2215

2220

2225

2230

2235

117 za vae estite

koristi donijela; a vi ga gonite.

2240

2245

2250

2255

2260

2265

2270

116 umrla - smrtna 117 es vesela - dobra sudbina

SKUP

Samiri se, Sru znani; nije ova bila sumnja prika u slobodnoj ovoj strani bez uzroka bez velika. Budui se nerazloni glas prosuo da mi imamo biti sluge i podloni, ki, to je sluit, ne poznamo,118 kako hoe da u smei od pastijera svak ne bude na oruje bojno tei, da slobodu rodnu bljude? Kraljestvo je nad zlijem svima nam mrzee i nemilo, k je starim Rimljanima, roditeljem naijem, bilo. Nu bivi nam ti odkrio da je Snijenica i Tmor hudi ovi zlobni glas iznio smeu openu ki probudi, Dubrava se sva smirila, i veselo kae lice, vuhovita znaju dila zloga vjeca i vjetice.

SR

Neka ih, neka, brzo ima od nebeske vinje moi nepravednijem njih119 djelima zgar pravedan plata doi! Malo stoje zloe hude, nu im se vjena muka hrani;

118 ki, to je sluit, ne poznamo - koji ne znamo to to znai biti sluga 119 njih - njihovim

35



kralj e omekat vrijedni i znani, kad privare njih znat bude.

SKUP

Uhienijeh pet junaka mi smo njemu slobodili, i himbena djela opaka vilenika njim odkrili. I ti uini mudro dosti to si starijeh es pastira poslo u kralja Pavlimira da ga mole da nam prosti. A i susjedni Trebinjani kijem b dano razumjeti,

2275

2280

2285

2290

2295

2300

2305

2310

120 da je on gusar ki njih strani nemilosnu plijenu prijeti, bivi u mjestu uli ovemu da je on Slavim kralj vlatiti, poli su se onas njemu, podnieno pokloniti. Nu nepua tva ljubjena, ku prid svijem ti pastijeri za s veu tvoga imena za svijetloga kralja vjeri, ne hte ni as poekati, pola je s drubom lijepijeh vila molit mu se blaga i mila, da se natrag opet vrati; nee od mraza ni od leda, ni kamene bit naravi, na zrak jedan nje pogleda da sve srdbe ne ustavi.

SR

Vee ga je utaila, vee njime grede odi. S ove vjere, drubo mila, nami vjena s izhodi: lijepa je dikla i hrabrena, ke e ime bit sve slavno, vjerenica odreena svijetlom kralju s neba odavno. Od imena nje estita

u ove e joter kraje do kraljica plemenita,121 da svet u njih ivot traje: Margarita djeva koja, za potvrdit vjeru pravu, izgubiti rusu glavu ne krati se i ne boja. Sveta crkva, bojna zgrada, zgraena e od nje biti, ka e svoga rodna grada mire uvat i braniti. Hodi, kralju izabrani, hodi, uzroe nae sree nam s nebesa obeani grad zidati poni vee. Nikni, lijepi Dubrovnie, nikni, nikni, slavni grade, odkli arko sunce istie, dokli u more opet pade; grade, vjena gdje sloboda ima drat svoje pristolje, svijetla utjecat gdje gospoda u teke e sve nevolje. Grade, iz tvoga ti e krila raat brzijeh sto brodova, kijema morskijeh od valova prijeka e se klanjat sila. Oni, brode sinje more puni glasa vjekovita, u rodne e nosit dvore obilnosti svega svita. Jo e u pozna ljeta doi, iz dubrave tko e ove Erkulove stupe122 proi, i odkrivat zemlje nove.

2315

2320

2325

2330

2335

2340

2345

120 kijem b dano razumjeti - koji su bili obmanuti

SKUP

Zamjerno ti on besjedi; svak besjedu ovu zori; redovnie slavni, slijedi, Bog po tebi to govori.

121 Prema predaji u Dubrovniku je proivjela svoje posljednje dane Margarita, ena hrvatskog kralja Stjepana (XI st.). 122 Erkulove stupe - Herkulove stupove ili Gibraltarski tjesnac; dubrovaki pomorci u zaista sudjelovali u otkrivanju Novog svijeta.

36



SR

Tako dr'te, moji ljubjeni; Ilar slavni, Bogu mili, sve objavi ovo meni u estitoj svojoj spili. U estokoj onoj smei, ku s Snijenicom Tmor uzmnoi, na molitvi ja stojei, nedostojan sluga boi, i molei snino Boga ki snienijeh lasno uje, vrh smetena mjesta ovoga da se smiri i smiluje; iznenadi na oi moje, ke lijevahu suza rijeke, snu prilian pokoj d je, da zamjerne vidim slike, er se onas meni ukaza pun svjetlosti, pun uresa jedan starac vedra obraza, drag dvoranin od nebesa. Pustinjak sam Ilar, ree, po' navijesti tvomu puku, na oruje da ne tee, da ostavi smionu odluku; Pavlimir je u ove strane cijea vae doo esti, koju mogu nije smesti da vas

2350

2355

2360

2365

2370

2375

2380

2385

123 na nju pak ustane. On e od mnoge dike i cijene odi estit grad zgraditi, i s vam druge sve hrabrene s vaom voljom sjediniti, u kraljestvo pak e svoje kraljevati miran poi, neka sumnje vam nikoje od njegove nije moi.

SKUP

Tebi Vinji dava znati bez ikakve danas tmine slavna djela, zgode istine, ke e se odi dogaati.

2390

2395

2400

2405

2410

2415

123 vas - sav

SR

Udjeljane odi slike u kamenu ivcu od mene danaska e svekolike tebi biti odkrivene. Mjestu i kralju toj objavi, i da smiri svak se vee, uzroke im odkrij od smee. Ree, a mene san ostavi.

SKUP

Prem velici ti su dari, ke nam Vinji obeava.

SR

Dosta u vam udnijeh stvari kazat, drubo m gizdava. Boga hvalit mi hodimo dokli doe kralj estiti, sreno slike pak pazimo s kijeh e slava naa iziti.

SKAZAN'JE DRUGO

SNIJENICA

Ah, kako se, o Snijenice, pro naravnoj tvj vrlini124 od prihude ubojice ljubovnica draga uini! Kako srdba tva estoka, gnjevnijem ognjem razgorena, od sunana bi dva oka u plam ljuven obraena! Ja se spravljah da pogubim kralja, moga protivnika; mjete omraze sad ga ljubim, i za njime mrem bez lika. Neviena bjeh ga vee

124 pro naravnoj tvj vrlini - protiv tvoje prirodne zloe

37



snom smrtnijem uikala, i kacigu s primrzee glave njemu razvezala; kada svojom on ljeposti misli uzbudi moje ognjene, i gizdave sve mladosti vedrijem zrakom sveza mene. Bjeh se vee pripravila na ubojstvo priko i vrlo, jedovita i nemila, nepravo mu priklat grlo; nu vrat njegov bjelji od snijega desnici se moj oprije, ka se prostrije grlit njega to ga htijae zaklat prije. Spravljahu se usti ove napojiti krvi hude; sad medene pit celove u razbludi slatkoj ude. U srce mu jo krvavi hotijah zabit handar ovi; ali on srce moje ulovi jakom strijelom od ljubavi. Glavnja se od sna nije donijela iz pakljene meni jame; glavnja je ono iva bila k ljuvene budi plame. ijem mi krvne stinu odluke, m vrlina im se krade, iz ubojne meni ruke milostivo gvozdje pade. Probudi se kralj ljubjeni, ali netom oi otvori, moj se ivot zatravljeni taj as ivi plam satvori. Huda diklo Margarita, doastje mi tve zabrani vidom lica plemenita lijek ne iskat mojoj rani. Ti, i vile, i pastijeri kralja s oi mojih digoste! Ka vas huda es namjeri? Odkuda li vi dooste? Ja za ne bit odkrivena, britki handar s natle digoh, i smetena i ranjena odijelih se i pobjegoh. Ja znam to u. Ali sliku od ovjeke vidim sjeni...

Tmor je! Neku stvar veliku nosi u ruci, ide k meni. Zasve er drag mi vee nije, hiniti u zasad njime da ga ljubim kako i prije; vas svijet hini u ovo vrime.

2420

2425

2430

2435

2440

2445

2450

2455

2460

2465

2470

2475

2480

2485

2490

2495

SKAZAN'JE TREE TMOR i SNIJENICA

TMOR

O Snijenice moja mila, svi su zaman nai svjeti: ne moe se nijedna sila zlijeh udesa volji oprijeti. Sueno je da se vee grad Dubrovnik odi zgradi, nemilostiv stan eljadi nam protivne i mrzee.

SNIJENICA

Od ta vadi tu istinu koje nijesi dro dosle?

TMOR

Zato125 svakom po nainu tate pazim nae posle. Er k u slici tua obraza glase kralju dah himbene, od morskoga da poraza njegove su plavi strene, i k prve on plahosti nabunjena mjesta ugleda, odijeli se u alosti put visoke plavi ureda; ja ne hote gubit vrijeme, k stah, za njim pooh tade meu druzim njegovijeme smee stavljat i zavade,

125 zato - jer

38



ali njeke svete moi, ke u drijevu nosi svomu, zabranie naprijed poi momu htjen'ju himbenomu.

2500

2505

2510

2515

2520

2525

SNIJENICA

To je i moju priku volju, sad se stavljam126, ustavilo da zla kralja ne zakolju, da ne uinim krvno dilo.

TMOR

Ja, nemira pun velika, na grobove pooh stare glasovitijeh vilenika: hitra Mrkana i Bobare.127 Tu velikoj u bolesti, ka me jote danas kolje i bije, od dohodnijeh zgoda i esti poeh metat hamalije.128 Doleriju i Lerijana zatijem uzeh zaklinjati, nam protivnijeh ovijeh strana da mi bude es kazati. U zle glase zauh kako grad e slavan niknut odi, i da zaman silni pak suprotiva nebu hodi; k je zlobni Sr smirio nabunjene sve pastijere, k se zli kralj utaio, k nije naijem laam vjere.

SNIJENICA

Moj ljubjeni dragi Tmore, ti su glasi prem nemili, ne moe se naoj sili zlo zgoditi hue i gore.

2530

2535

2540

2545

2550

2555

2560

126 sad se stavljam - sad se prisjeam 127 Mrkan i Bobara - dva otoia ispred Cavtata 128 poeh metat hamalije - poeh stavljati na sebe amajlije (predmete s nadnaravnom moi)

TMOR

Za rasladit moje smee, ja se ukazah eljan znati suprotive i nesree, ke e ovi grad imati. Tada jedan duh pakljeni, ki na strau tu dohode, ovaj pehar donije meni, pun priteke kobne vode, Ova je voda s rijeke Ljute129, ree neman huda i prika, u njoj gledaj zgode ljute nam mrzea Dubrovnika, ali uini da je stara s tobom druga tva Snijenica, ona veoma dobro ara i hitra je vilenica.

SNIJENICA

mi je vele, drue izbrani, i velike utim muke, da su bili svi zamani nai trudi i odluke; tim da alos nau sada u em godi rasladimo, u toj vodi huda grada suprotive sve pazimo130.

TMOR

Gledaj, drugo m gizdava, gledaj nae zlo veliko, gdi vrh otrijeh ovijeh Lava grad Dubrovnik vee je niko. Kako raste, kako cvjeta, kako lijepe dava plode, kako iz mnozijeh strana svijeta u nj gospoda slavna hode!

129 Ljuta - rjeica izmeu Dubrovnika i Cavtata 130 pazimo - gledajmo

39



SNIJENICA

Svrni s grada tve poglede i na sinje more pazi gdi od Afrike soldan131 grede, da ga satre i porazi. Na elu se ime bojno upisano njemu vidi, u plavijeh ga neizbrojno Saracina mnotvo slidi. Budvu on plijeni, Kotor tlai, tre Molunat

2565

2570

2575

2580

2585

2590

132, Risan133 hara, na Dubrovnik, od svijeh jai, od svijeh glavu, pak udara.

TMOR

Gledaj k ga on obstire silnom vojskom, nu ne more tvrde i jake probit mire, ni razbiti njih zatvore. Ah, jaoh, pazi k pun vaja iz ove se zemlje krade, put latinskijeh134 bjee kraja gdje uzima mnoge grade. Od njegova gnjeva ognjena, suprotive koji ne ima, Italija sva je strena do carskoga grada Rima.

SNIJENICA

Da koja se ono driva dubrovake diu iz luke, i slovinske bojne puke vode njemu suprotiva? S jedne oni, s druge strane silni Franki na nj udiru, i vojske mu sve satiru i u verigah njega hrane.

2595

2600

2605

2610

2615

2620

131 soldan - sultan 132 Molunat - mjesto na obali u Konavlima, juno od Cavtata 133 Risan - grad u Boki kotorskoj 134 latinskijeh - talijanskih

TMOR

Ne ckni, drugo m kreposna, pazi kako Bodin135 vrli, pun poraza nemilosna, na Dubrovnik s vojskom hrli! Tu sinove Branislava, bratueda svoga, ite, od mrzeijeh neka glava smrti uini svetilite.

SNIJENICA

Koje on tete gradu priti supro sebi oruanu; i nije mogu uiniti da ostavi njim obranu!

TMOR

Tim narugan Branislavu, koga s sobom suna vodi, pun rasrdbe sijee glavu i u rodne zemlje odhodi. Po dijeljen'ju k njegovu, cije naega, jaoh, nemira, u dubravu prijeku ovu oholi se grad prostira. Gleda, sveti nau slavu Vojslav, Vojnov sin hrabreni,136 dubrovaku ki dravu sijee, hara, robi i plijeni. Vidi, drugo moja, koje on s rasrdbom usionom s Dubrovanim ini boje pod njihovijem gradom Stonom137.

135 Bodin - kralj Zete (Crne Gore) 1082-1108; oteo je krunu svojim roacima (Branislavu i drugima), koji su se sklonili u Dubrovnik. 136 Vojnovii su bili gospodari Zahumlja (XIV. st.), koji su napadali Dubrovane i poharali okolicu grada. 137 Ston, kao i cijeli Peljeac, bili su posjed Dubrovake republike.

40



SNIJENICA

Vidim, nu je sve zaludu: njih ne slama nijedna smea, u pogubah i u trudu njihova je krepos vea. 2625

palmotic - pavlimir

Documents