ČITANJE M. Čudina Obradović: Igrom do čitanja

učiteljica IVANA RATKOVIĆ

Problemi u čitanju pogađaju oko 25 % učenika osnovne škole, a broj djece s teškoćama u ovladavanju čitanjem raste iz godine u godinu.

Znate li zašto mnoga djeca ne čitaju?

Naprosto ne žele raditi ono što im je teško i što ne razumiju : spajati slova u slogove i riječi, dokučiti smisao rečenica, odlomaka, tekstova…

„Ne razumijem ništa od toga što

tamo piše“; „Dosadno je“; „Ne

sviđa mi se“, „Čitam sporo“…

Čitanje je najvažnija vještina suvremenog čovjeka, složena aktIvnost koja se sastoji od nekoliko vještina koje se posTepeno razvijaju. Da bi dijete naučilo čitati mora za svaki glas u riječi naučiti dogovorene znakove slova i kako se šifrira svaki glas u riječi pomoću tog znaka.

NETOČNO

čitalačke vještine razvijaju se postupno od trenutka kad dijete počne učiti govoriti

postupci roditelja,(njihov način razgovora i igre s djetetom, primjer koji oni pružaju djetetu, zajedničko pričanje priča i čitanje slikovnica) dovode do postupnog razvoja djetetove spoznaje o tekstu i do upoznavanja glasovne, pisane i smislene strukture riječi (M. Čudina Obradović: Igrom do čitanja ) –predčitalačke vještine

Škola je mjesto gdje će se dijete čarobnim štapićem pretvoriti iz nečitača u čitača.

TOČNO

Za razvoj čitalačkih vještina najvažnija kvalitetna okolina

Roditelji stvaraju temelj budućeg razvoja predčitalačkih vještina.

Kad dijete dolazi u školu, ono je opremljeno svim znanjima i vještinama i učenje »čitanja«, tj. pretvaranje slova u glasove i razumijevanje poruke može otpočeti

Naravno da sva djeca nemaju iste sposobnosti

Nisu poznati nasljedni čimbenici koji pridonose većoj ili manjoj sposobnosti za usvajanje čitanja.

uredan govorno-jezični razvoj, sposobnost razumijevanja onoga što govori, govora drugih, razumijevanje sadržaja priče, izgovor glasova do šeste godine mora biti uredan, a rečenica uredne gramatičke strukture.

Preduvjeti za nesmetan razvoj predvještina čitanja i pisanja su:

Dijete koje u prvom, a pogotovo u drugom razredu ima problema s čitanjem osuđeno je na probleme čitanja i u

odrasloj dobi.

NETOČNO

TOČNO

Vrijednost čitanja Dolazimo do novih spoznaja Razvijamo maštu Apstraktno mišljenje Neposredno se usvajaju pravopisna i gramatička pravila Razvija se razumijevanje teksta

Tko zna čitati,može i zna učiti.

VJEŠTINA ČITANJA SE RAZVIJA ČITANJEM, BAŠ KAO I SVE DRUGE VJEŠTINE

•

Istraživanja su pokazala

da : Svako dijete koje svakodnevno čita bolje govori i piše.

Svi učenici koji pišu dobre sastavke

puno čitaju.

KOLIKO DJECA TREBAJU ČITATI? UČENICI U RAZREDNOJ NASTAVI TREBAJU ČITATI

SVAKODNEVNO MINIMALNO 10-15 MIN.( to je mjesečno 50-80 stranica)

Da bi učenik dosegnuo srednju razinu čitanja treba tijekom 175 nastavnih dana čitati dnevno 10-35 minuta.

Za čitanje kratke dječje priče prosječnog opsega dvije kartice potrebno je 5-10 min. Prema tome dijete bi dnevno trebalo pročitati 2-3 dječje priče.

Analizom čitanki nižih razreda OŠ utvrđeno je da svaka čitanka ima 40-50 priča što vidimo po prethodnom da nije dovoljno za sustavno usavršavanje vještine čitanja.

Potrebno je čitati različite časopise, bajke,priče,novine i sl. Wigfield i Guthrie ( 1997.g) radili analize čitanja i dobili

vrijednosti : - NEDOSTATNO ČITANJE je ono do 30m sati godišnje -OPSEŽNIJE ČITANJE je od 30- 100 sati godišnje -DOSTATNO ČITANJE je više od 100 sati godišnje ( sve se odnosi na vrijeme bez školskih praznika )

Pronađite djetetove kritične točke u čitanju!!!Ispitajte što sve dijete u aktivnosti čitanja ne zna

i ne razumije. Najbolje će biti da započnete sa zajedničkim čitanjem neke jednostavne slikovnice i da pomno pratite gdje su djetetovi problemi.

Slikovnice će dobro poslužiti za početak jer imaju kratak, jednostavan tekst koji je blisko povezan s ilustracijom na istoj stranici.

Sjednite dijete pokraj sebe i ohrabrite ga.

Pročitajte mu cijelu slikovnicu, a zatim od njega tražite da samo naglas pročita rečenicu po rečenicu, stranicu po stranicu.

Provjerite sljedeće:

1. razumije li dijete priču (što se dogodilo, koja su glavna lica i slično), 2. razumije li da se tekst čita slijeva nadesno i odozgo prema dolje, 3. razumije li da u sljedeći redak mora prijeći tako da se pogled

ponovno vrati na početak retka

Prve tri teškoće Iako će se svladati zajedničkim čitanjem priča uz gledanje slika, praćenje teksta prstom i razgovor o pročitanome

4. razumije li da se riječi sastoje od glasova -glasovna neosviještenost ili neosjetljivost (tražite od djeteta da riječi u tekstu kaže naglas, da ih rastavi na glasove koje čuje i da rastavljene glasove koje ćete mu vi izgovoriti sastavi u riječ u tekstu, da kaže koji je prvi glas u riječi koju čuje, koliko glasova čuje u riječi); potreban individualni i uporni rad

Teškoća 4.-djeca razumiju smisao čitanja, smisao priče, ali ne mogu

provoditi zamjenu glasova u izgovorenoj riječi slovima u pisanoj riječi. Ona to ne mogu zato što »ne čuju« glasove koji se nalaze u svakoj riječi.

5. pokazuje li oklijevanje i sporost kad od njega tražite da imenuje sličice ili dijelove sličica u slikovnici ima teškoću — nedostatak u obradi podataka koji je danas poznat pod nazivom sporost imenovanja

Teškoća 5.-sporost je znak da zapinje obrada podataka, osobito onih koji su zadani u slijedu; ometa brojne procese povezivanja slike slova i glasa koje je potrebno za dobro i glatko čitanje; potreban individualni i uporni rad

teškoće 4.i 5. zajedno - U neke djece istodobno postoje oba nedostatka, tj. neosjetljiva su na glasove u riječi i istodobno pokazuju sporost imenovanja. To su djeca s tzv. dvostrukim čitalačkim deficitom ;

-napredak je sporiji i slabiji nego u djece s jednim nedostatkom - Potrebno im je mnogo, mnogo sati strpljivoga i ugodnog čitanja s

roditeljima,učiteljima, svakodnevno igranje igara glasovne osjetljivosti (poglavlje Glas do glasa riječ), svakodnevno igranje prepoznavanja dijelova riječi,te izgradnja pisanoga rječnika i razgovor o značenju riječi. Katkad je potrebno takvu djecu uputiti na rad sa stručnjakom( logoped, neurolog, defektolog).

Teškoća 6. razumije li da se svaka riječ u tekstu na nešto odnosi, da nešto znači,

- djeca koja dvije riječi »čitaju« kao da je jedna ili, češće, jednu riječ »pročitaju« kao više riječi.

npr. napisanu riječ MAMA pročitao kao PALAČA PRAVDE. Ono ne razumije da jedna napisana riječ odgovara jednoj izgovorenoj

riječi. Njemu je potrebna vježba povezivanja riječi s njezinim značenjem: pomoću sličica koje su označene riječima, pomoću zajedničkog čitanja u kojemu će roditelj/ učitelj svaku riječ što je dijete čita pokazivati prstom, pomoću slikovnica u kojima je jasno povezana slika s riječju

Teškoća 7. poznaje li slova - proizlazi iz nedovoljne vježbe uporabe i pisanja slova; Oblik slova

i pokret koji je povezan sa slovom moraju se zapamtiti. - Najbolje je učenje oblika slova i pokreta tako da dijete pogleda

slovo, uoči strelicu smjera, a zatim reproducira slovo ne gledajući u njega (da ga pokrije papirićem ili sl.)

•Teškoća 8. razumije li da svako slovo označava jedan glas

•Teškoća 9. razumije li da svaki glas u riječi može zamijeniti slovom koje mu pripada, pa da ta napisana slova daju riječ koju može ponovno rastaviti u glasove — znači pročitati,

Osma i deveta teškoća jest problem primjene abecednoga načela. To je vještina koja se uči vježbom i ako dijete nema problema s glasovnom osjetljivošću ili sporošću imenovanja, potrebno mu je samo dovoljno vježbe u zamjeni slova glasovima (u čitanju) i zamjeni glasova slovima (u pisanju) -valja dati zanimljive, isprva posve jednostavne, a zatim sve složenije sadržaje za čitanje, dati mu valjane razloge za pisanje (odašiljanje poruka), a izbjegavati besmislene i mehaničke tekstove bez sadržaja kao što su »Ana i Ivo idu. Oj, oj Ivo«.

Teškoća 10. razumije li dijete da riječi složene zajedno uz razmake daju rečenicu koja nešto znači- problem razumijevanja značenja teksta.

Iako dijete razumije da svaka riječ nešto označava (predmet ili nešto drugo), nekoj je djeci potrebna posebna pouka da razumiju kako riječi povezane i rastavljene prazninama označavaju izjavu, tvrdnju, misao, pitanje.

Ta su djeca najčešće previše zauzeta procesom šifriranja i dešifriranja, cijelu pozornost usmjeravaju na sastavljanje ili rastavljanje riječi. Pritom se usredotočuju na svaku riječ zasebno i zaboravljaju koju su riječ posredno prije pročitala. U tom je slučaju nužno zaustavljanje iza svake rečenice, upozoravanje na cjelinu rečenice, u čemu mogu pomoći i igre :rastavljanja rečenice na riječi

Teškoća 11. razumije li dijete cjelinu: smisao priče, tijek radnje, likove, njihove akcije i si. uočava se samo ako pitamo dijete o sadržaju.

Tada možemo uočiti da dijete pokatkad ne razumije što je pročitalo zbog nekoliko razloga: previše je usredotočeno na dešifriranje riječi, ne pamti prethodne rečenice, nije usmjereno na sadržaj, ne razumije da priča ima početak, sredinu i kraj, ne razumije uočene riječi jer ih još nema u svojem rječniku.

-pomoći se može na dva načina: postavljanjem pitanja provjerava koji je razlog djetetova nerazumijevanja, a zatim poučavanjem djeteta kako će samo provjeravati i pratiti razumije li smisao onoga što je pročitalo.

Kad ste ustanovili koje teškoće u čitanju ima vaše dijete, zapišite na zaseban papir, odrediti koje aktivnosti i igre preporučuju za uvježbavanje vještina koje nedostaju djetetu koje će biti temelj planirane svakodnevne polusatne aktivnosti

Najprije postupajte s djetetom kao da još ne mora znati čitati, kao da se prvi put susreće s tekstom i slovima

Pronađite jednostavnu slikovnicu u kojoj je slika — radnja opisana jednostavnim tekstom, mogućnosti velikim tiskarskim slogom.

Npr. Medo bere jagode: slikovnica za učenje čitanja Autor:Svjetlan Junaković Suradnik :Mira Čudina-Obradović

napredak ispočetka biti vrlo polagan i da ćete neko vrijeme raditi na istoj slikovnici, ili da ćete prijeći na drugu kako biste izbjegli dosadu, pa se ponovno vratiti na prvu.

Najprije s djetetom pregledajte slikovnicu onako kako je opisano u poglavlju Dijalosko čitanje slikovnice -poticajno čitanje ima oblik razgovora u kojemu se faze čitanja izmjenjuju s fazama razgovora o slikama i tekstu

Njihova je uloga postupno vođenje djeteta u sve složeniju upotrebu riječi. Najprije se od djeteta traži imenovanje stvari i bića (krava), zatim imenovanje svojstava i funkcija (velika, daje mlijeko), i na kraju se od djeteta zahtjeva sve duži i bogatiji govor.

Drugi stupanj složenosti jest zahtijevanje iskaza od nekoliko riječi i postupnog samostalnog opisa slike i sadržaja priče.

Razgovarajte o slikama Pokažite djetetu da ne možemo baš posve sigurno znati što se događa u priči

samo po slikama, ali da ispod slike piše što se događa, pa ćete to zajedno pročitati.

Pročitajte tekst polako, postavljajući prst ispod svake riječi koju čitate

Razgovarajte o svakoj riječi koju ste pročitali i potražite riječ ispod sličice (str.7) Nastojite da dijete uoči i zapamti koja je pisana riječ povezana s kojom sličicom. Također upozorite dijete na početna slova u riječi i razgovarajte o tome koji glas predočuju. Potražite zajedno još poneku riječ koja počinje tim glasom. (Ako je djetetu to teško, nemojte se previše zaustavljati na tome nego prijeđite na daljnju fazu.)

Tražite od djeteta da samo pročita tekst (na str 6). Potičite ga da riječi koje teško čita potraži na stranici 7. i da pomoću sličice dešifrira što ta riječ znači

Tad kreće početna faza uvježbavanja glasovne osjetljivosti. U toj fazi primijenite pogodne aktivnosti i igre- izrada glasovnih

kartica i glasovne banke riječi; izrada slikovnih pitalica i traženje (poput aktivnosti opisanih na stranicama 101 — 128)

izrada »knjige« u kojoj će na svakoj stranici biti jedno slovo riječi »medo«, a na koju će dijete crtati ili lijepiti sličice predmeta koji započinju glasovima M, E, D, O, pisati odgovarajuća slova (velika, mala, pisana, tiskana). Iste se aktivnosti provode i sa slovima ostalih riječi

Na zid pričvrstite tanki karton u boji i na njega, zajedno s djetetom, lijepite kartice koje je dijete ispisalo, ali u stupce i redove, tako da se jasno vidi kako djetetovo znanje raste. Tako ćete svakodnevno skupljati nove riječi, a dijete će ih čitati i nakon zajedničkog učenja.

Naravno, za svaki dan izaberite samo neke aktivnosti, tako da se sve provode unutar 30 minuta. Ako se dijete želi dalje baviti tim aktivnostima, pustite ga da to samo radi. Svakodnevni je pregled pisanih kartica obvezatan,

Neprestano pazite razumije li dijete što je pročitalo Ako vaše dijete ima većih teškoća u prepoznavanju glasova u riječi, u njihovu

sastavljanju u riječ, posegnite za igrama koje se nude u poglavlju Glas do glasa — riječ i igrajte se različitih igara i izvan polusatnog vremena predviđenoga za učenje čitanja. No nikada nemojte te igre nastavljati nakon zajedničkog učenja.

Ako glavni problem vašeg djeteta nije manjak glasovne osjetljivosti nego je u njega izraženija sporost imenovanja, onda vam preporučujemo da u čitanje slikovnice uključite vježbe pomoću fonograma

Fonogramska je metoda oblik osvješćivanja glasovne strukture koja se temelji na promjeni značenja riječi kad se mijenja prvi glas, a ostatak riječi ostaje nepromijenjen.

roj (broj, kroj) rak (mrak-krak-frak) osa (rosa, kosa) uha (muha, juha)

Bitno da dijete glasno ponavlja riječi koje sastavlja jer ga treba »natjerati«

da istodobno »čuje« i vidi sličnost između rak, m-rak, z-rak, k-rak, kao i vezu između riječi i slike ( značenja riječi).

Osvješćivanje glasovne strukture riječi, tj. razvijanje glasovne osjetljivosti najbolje se provodi pomoću šifriranja i dešifriranja, koje pomaže djeci u uočavanju veze glas — slovo i u uvježbavanju te veze. ( igre šifriranja i dešifriranja u poglavlju Vježbanje abecednoga načela, od str. 160- 169)

Prijelaz na dešifriranje bez slika tekst više nije obogaćen slikama koje pomažu razumijevanju. Pritom se

dijete mora osloniti isključivo na svoju sposobnost dešifriranja riječi. Vježbanje dešifriranja zajedničkim čitanjem –Kad je dijete sposobno

dešifrirati riječi, počinje zajedničko čitanje roditelja i djeteta, koje se obavlja svakodnevno u trajanju 30 min. ( Osnovna pravila učinkovitoga zajedničkog čitanja se nalaze u knjizi)

Valja se prisjetiti da je proces učenja zapravo smanjivanje broja pogrešaka. On se najbolje provodi strpljivim čekanjem da se dijete samo ispravi,bolje ga je pustiti da pročita pogrešno, pokazati što je ispravno i tražiti da to ponovi. Vrlo je korisno poučavati dijete kako će uočiti i ispravljati vlastite pogreške stalnim praćenjem sadržaja i smisla onoga što čita.

kad zajedničko čitanje uznapreduje, nastavite uporno provoditi s djetetom sve one aktivnosti koje se preporučuju u poglavlju Kako pomoći svojem djetetu da postane čitatelj

U knjizi “Igrom do čitanja” ima zanimljivih igara kako unaprijediti čitanje

PONOVIMO ! Čitati što češće !!! ČITATI SVAKODNEVNO!!!

Kad su učenici savladali tehniku čitanja, UVJEŽBAVANJE ČITANJA NE SMIJE

PRESTATI !!! I U ŠKOLI I KOD KUĆE!

• Čitanje se i dalje mora motivirati odgovarajućim tekstovima!

• Tekstovi trebaju DUŽINOM ,SADRŽAJEM I NAČINOM PISANJA BITI PRIMJERENI ČITATELJSKOJ DOBI.

Dobri prijatelji, dobre knjige i čista savjest: to je idealan život. – Mark Twain 

 Ako čitanje ima svoje mjesto u našem životu i naša djeca će čitati.