Ove godine upoznajte nas kroz pjesme i priče.

U našem razrednom odjelu kažemo:

MAŠTA MOŽE SVAŠTA!

ČETVRTI B

MOJA DRENOVA DRENOVA

, DOK ZLATI SE MORE,DRENOVA, DRENOVA, DOK ZELENE SE GORE,

LIJEPA MOJA DRENOVA DOK SUNCE OBASJAVA RIJEKUSUNCEM OBASJANA, DOK ZAVUČEM SE U POSTELJU MEKU

VESELJEM OBASUTA UVIJEK MISLIM NA SREĆU NOVUPONOSOM UKRAŠENA, UVIJEK MISLIM NA DRENOVU!

POBJEDOM UZVIŠENA, LEGENDOM NAPISANA. DOK TAMO OSMIJEH SE BIJELI,

HVALIMO JE BOGOM, DOK TAMO LJUBAV ČOVJEK DIJELI,LIJEPA MOJA DRENOVA! DOK TAMO KRTICA ZEMLJU RUJE,

ZNAM DU TU, NAJBOLJE JE!KATARINA RAGUŽ,4.B

DRENOVA JE NASELJE OBASJANA LICA

DRENOVA JE NASELJE RADOSNA PTICA!

JOŠ DUBOKO U SEBI ZNAM

DA DRENOVA RUKU PRUŽA VAM!

SABINA ŽMEGAČ,4.B

Pričala nam naša škola

Pisali smo sastavak. Odjednom se začuo glas poput laganog šaputanja. Bila je tišina i mi smo se u čudu pogledali, počela nam je

pričati naša škola.

Draga djeco, ja sam izgrađena prije 25 godina. Rijetke su škole poput mene koje čuvaju i ujutro pjesmom umjesto zvonom u

klupe zovu dječicu svoju. Ponosim se imenom mojim zato uvijek tako ponosno stojim. Na mojim zidovima su razni plakati koje su izradile

vaše vrijedne ruke bez „pol muke“. Sve su učiteljice, naše dobre prijateljice, pune znanja i vještine da se ponosimo njima.

Šapat se više nije čuo i nastala je tišina. Dječji smijeh zaori hodnikom škole.Mi ćemo čuvati našu tajnu da nam je škola pričala.

Sebastijan Habulan

Glasujem

Glasujem glasnoda bude jasno

za sunčana jutraI vesela sutra.

Glasujem svijeteza svako dijete

nek veselo budeneka ga ljube.

Glasujem za dupinei morske dubine

i ptice u letušto sreću nose cijelom

svijetu.

Sanjin Corazza

Glasujem

Moj glas ću dati za sretno dijete,moj glas nek putuje širom tebe svijete.

Preko bistrih, čistih mora,preko visokih, zelenih gora.

Glasujem za rakete,I za naše dobre tete.

Moj glas dajem za lijep dan,i za još ljepši san.

Glasujem neka šumama bezbrižno lutaju vjeverice,glasujem za slobodne ptice.

Najljepše dane,dane, suncem obasjane!

Patrik Pešov

Glasujem

Glasujem za zimuI za ovu lijepu klimu

Glasujem za mravinjakeI za divne travnjake

Za bistre potokeI najljepše otoke

Glasujem za lijepe buketeI šarene rakete

Za svu radost ovog svijetaZa svu ljepotu rumenog cvijeta

Za vedro nebo što se plaviJa dajem svoj glas … Dajte ga i VI!

Ivan Marinović

Glasujem

Glasujem za dobar dan,glasujem za miran san.

Glasujem za svako dijete,glasujem za tebe svijete.

Neka svakog služi zdravlje,neka zato bude slavlje.

U svako doba zime, ljetaneka bude sreće, smijeha.

Glasujem za plavo more,glasujem za strme gore.Neka svakom bude bolje,

svak nek bude dobre volje.

Hela Crnčić

Pričala mi naša škola Jutro je i moram se spremiti za školu. Kad sam se spremila brat me

odvezao u autu do škole. Stigla sam u školu i pripremit ću se za kontrolni iz matematike. Nakon matematike je hrvatski, a onda odmor.

Napokon je prošao hrvatski i sad ću na odmoru istraživati školu. Dok istražujem školu stalno čujem neki glas kako šapuće „dođi

ovdje, dođi van“. Taj glas mi je počeo ići na živce pa sam napokon izašla. Kad sam izašla okretala sam se i okretala, ali nikoga nije bilo tu.

Mrzovoljno sam se vratila u školu i opet sam čula taj glas. Ponovno sam otišla van, ugledala sam na školi velika usta, veliki nos i velike oči. To me zvala škola jer je čula da me zanima sve o njoj. Napokon smo počele voditi razgovor, a ja nisam ušutila jer sam stalno nešto

ispitivala: „Kako je prije izgledala, kako se osjećala prije i sad, što misli o ovom „modernom vremenu“… Škola mi je odgovorila na tri pitanja. Na prvo je odgovorila da je bila lijepa, mlada, … Za drugo pitanje je

rekla da je ovo „moderno vrijeme“ užas. Jer joj sve „moderno“ smeta, a na treće je rekla da se prije osjećala sretno i mlado, a sad staro i

tužno. Tužno se osjeća zato što joj nedostaju stari prijatelji. Žao mi je škole, ali ipak sam zadovoljna, jer sam mnogo toga naučila.

Dora Dizdarević

GLASUJEM

Glasujem za školu,u kojoj se manje uči.

I gdje te ocjena ,toliko ne muči.

Glas dajemda mame i tate manje rade.

I da djecu svoju vodena zabavu i parade.

Glasujem da se usvijetu svi složno druže,

i da si prijateljsku ruku pruže.

Paulo Matejčić

Glasujem

Glasujem za slobodu,i za pitku vodu,

za rodu koja ima vlastitu modu,predivnu pjesmu odu.

Glasujem za slavljei za zdravlje,

za neobične navike mravlje,za svježe mlijeko kravlje.

Glasujem za potokei naše zelene otoke,

za plavo Jadransko more,te naše netaknute gore.

Sebastijan Habulan

DRVO

NA MENI SU MALE VJEVERICEI ŠARENE, MALE PTICE.JA VAM ŽELIM SLAVLJE

I BOLJE ZDRAVLJE.JA SAM PUNA CVIJEĆEI ŠARENOG PROLJEĆA.

ŽELIM VAM RAZIGRAN DANI JOŠ LJEPŠI SAN.

KLAUDIA TOMIŠIĆ

DRVO

JA, SMEĐI STUP,BIO SAM SKUP.TKO SAM JA?JA SAM DRVO,

U GRADU PRVO.

ANTONIO JOVIĆ

JA SAM DRVO

Ja sam drvodođi sjesti na mene

mala mrvo.Ajmo se igrati skrivača

samo nemoj da bude plača.Ja sam velik, mogu zgaziti vuka

ali to će biti velika muka.Strašna mi je mašta,

zato mogu smisliti svašta.Imam veliku krošnju

nosim narodnu nošnju.Volim se igrati sa svojom macom

volim pričati sa bracom.Volim lijepi potok što teče

lijepe livade i cvijeće.

Josip Hrelja

JA DRVO

JA SAM VELIKO DRVO,ALI NA SVIJETU NISAM PRVO.

IMAM PUNO PRIJATELJAI JAKO PUNO ŽELJA.

SVOJE PRIJATELJE JAKO VOLIM,A DRVOSJEČE MOLIM

DA NE ODREŽU MOG NAJBOLJEG PRIJATELJA.TO MI JE VELIKA ŽELJA !

RAJKO KOSANOVIĆ

MONOLOG DRVA

JA SAM DRVO,BRAT MI JE DIJETE PRVO.

STOJIM KAO STUPNISAM GLUP.

IMAM KOMPJUTER ISPOD KORE.MAJKO POGLEDAJ MI BORE!

LIKOVNO SAM UDAREN KAO PAULO,ALI NISAM PLAV KAO MAURO.

SABINA I SANJIN IMAJU DIJETE PRVO,A JA SAM SAMO DRVO..

IMAM LIJEPU I NAJBOLJU UČITELJICU ČETVRTOGA BKOJA VOZI BEEMVE!

TIN ŠEBELJA

JA SAM MALO DRVO,IMAM DESET GODINA.

NE VOLIM KAD SAM SAMZATO JER SAM TADA ŽALOSTAN.

JA SE VOLIM IGRATI,I VOLIM KAD KIŠA POČNE PADATI.

VOLIM UGRATI NOGOMET,I JAKO VOLIM RUKOMET.

VOLIM KADA SAM SRETAN.JAKO SAM RAZIGRAN.

VOLIM SE JAKO DRUŽITI,UZ TO SE VOLIM GLASNO SMIJATI.

KRISTIJAN REŠKOVIĆ

MAJKA

MAJKATOPLA I VESELA.

ČUVA, NJEGUJE, BRINE.U SLATKE SNOVE USPAVLJUJE.

LJUBAV.

KARLO PREDOVAN

MORE

MOREMODRO, DUBOKO.

LJULJA, ZAPLJUSKUJE, UMIVA.VODI ME U NEPOZNATO.

JADRAN.

STELLA FRANČIŠKOVIĆ

MORE

MOREDUBOKO,MODRO.

SNIVA, MIRUJE, SVIRA.ČARI NAM LJETA DARUJE.

PRIMORJE.

KATARINA RAGUŽ

MORE

MOREVELIKO, PLAVO.

PRIČA, UMIRUJE, VESELI.MORE KOJE PRUŽA UŽITKE.

JADRAN.

PAULO MATEJČIĆ

„Priča mi škola“

Počela se polako spuštati noć. Ja sam krenula u jednu laganu šetnjicu oko škole. Baš me zanimalo kako škola izgleda kada je

mrak, ima li svjetla, vidi li se što, kako se osjeća, je li ju je strah? Došla sam do škole, a tamo mrkli mrak i spokojna tišina.

Upravo sam htjela krenuti kući, kada mi se netko tihim šapatom

obratio. Djevojčice, djevojčice, stani, nemoj otići! Pravi mi društvo, jer sam sama. Popričajmo malo. Poslušala sam savjet

škole i udobno se smjestila na kamen. Bila sam jako znatiželjna i imala sam hrpu pitanja. Nisam znala koje ću prvo postaviti, pa

sam odlučila pitati jedno povijesno. Neka mi nešto kaže o prošlosti, kako je nastala, kako je izgledala, sve o sebi. Načulila

sam uši, a škola se zakašljala i počela pričati svoju priču, 25 godina unatrag…

Djevojčice draga bilo ti je to davne 1987 godine negdje u jesen. Tada sam bila dovršena i mogla sam primiti svoju prvu generaciju učenika. Još dan danas se sjećam kao da je jučer bilo. Jedan po jedan u pratnji svojih razrednika krenuli su iz stare škole prema novoj. S oduševljenjem sam ih gledala kako mi se vesele, jer ja sam po prvi put primila učenike od prvog do osmog razreda. Njihova stara škola to nije omogućavala , jer je bila mala. U tu školu su išli učenici od prvog do četvrtog razreda, a od petog do osmog na Kozalu. Znala sam da je to njima veliko olakšanje jer neće morati putovati. Veselila me njihova radost i veselo pjevanje dok su koračali prema ulaznim vratima. Još više me veselilo njihovo trčanje prema učionicama.

S ponosom sam predstavila svoje ime „OŠ FRAN FRANKOVIĆ“ (hrvatski profesor, pedagog, autor prve

hrvatske početnice). Svi su učenici zapljeskali, a ja sam zaplakala od sreće. Tako ti ja radim već 25 dugih godina i osjećam se još uvijek mlado. Svaka generacija bolja je i drugačija od druge. Voljela bih da naredne generacije

budu sve bolje i bolje. Još kao mlada škola sanjala sam o nadogradnji barem na tri kata, o jednom lijepom

stakleniku na krovu škole za satove prirode, te o jednom velikom kabinetu za izvođenjem pokusa.

Draga moja djevojčice, nadam se da će se moji snovi ispuniti i da ćemo se vidjeti kada odrasteš. Možda

postaneš učiteljica, pa ću biti ponosna na tebe. Pozdravila sam se sa školom i krenula kući, te razmišljala o tome što

mi je škola ispričala.Valentina Tuk

NASTAVAK SLIJEDI…