ovaj priru anje institucionalnog i socijalnog odgovora na …...kolibe, vrela, donji, gornji...

Ovaj priručnik je nastao u sklopu projekta

“Jačanje institucionalnog i socijalnog odgovora na rodno zasnovano nasilje u BiH”

koji je podržan od strane Ambasade Kraljevine Holandije.

oktobar 2018, Banjaluka

Intervencije u lokalnim zajednicama

PREVENCIJA RODNOZASNOVANOG NASILJA

Sadržaj

Uvod

o projektu

Zaključci istraživanja su sljedeći:

O rodno zasnovanom nasilju

Pojmovno određenje

Zakonodavni okvir

Domaći pravni okvir:

Istanbulska konvencija

Način rada – primjena participativnog modela

Predložene akcije i preporuke nakon sprovedenih aktivnosti u lokalnim zajednicama

Postignuti rezultati i uticaj intervencija:

Identifikovanje uzroka i problema rodno zasnovanog nasilja

Profesionalno sagorjevanje i načini zaštite profesionalaca u radu sa žrtvama

i počiniocima nasilja

Radionice

4

6

8

10

10

12

12

12

14

18

19

20

23

25

3

Priručnik koji je pred vama je nastao iz potrebe da se pozitivna iskustva i primjeri dobre prakse

nastali kroz projekat “Jačanje institucionalnog i socijalnog odgovora na rodno zasnovano nasilje”

učine dostupni i služe kao osnova za razvoj novih inicijativa.

Projekat je sprovela IN fondacija, fondacija za unapređenje socijalne inkluzije djece i mladih u BiH,

u partnerstu sa lokalnim organizacijama civilnog društva u odabranim zajednicama. Imple-

mentaciju projekat “Jačanje institucionalnog i socijalnog odgovora na rodno zasnovano nasilje” u

dvogodišnjem trajanju, podržala je Ambasada Kraljevine Holandije kroz Matra program. Cilj

projekta je podizanje svijesti i promovisanje inkluzivnog i participativnog pristupa članova u odab-

ranim ruralnim zajednicama u cilju prevencije rodno zasnovanog nasilja, kao i jačanje vertikalne

i horizontalne koordinacije aktivnosti na implementaciji lokalnih politika i praksi za sprečavanje i

suzbijanje rodno zasnovanog nasilja (RZN). Projekat je implementiran u opštinama Gornji

Vakuf/Uskoplje, Bosansko Grahovo, Livno, Derventa i Bosanski Brod. Realizacija projekta trajala

je od 01.12.2016 – 30.11. 2018.

Organizacije, partneri IN fondacije na ovom projektu, već godinama ulažu svoju stručnost i

angažman u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja, bez kojih ovaj projekat ne bi bio moguć su:

Ovim priručnikom želimo da predstavimo rezultate direktnog rada, koji su nastali kroz različite

projektne intervencije provedene uz pomoć i saradnju partnera, te da budu zabilježeni kao prim-

jeri dobre prakse i da se koriste za dalji rad i razvoj novih projektnih aktivnosti na ovu temu.

U priručniku se nalaze određena teorijska saznanja, pravni okvir relevantan za Bosnu i Hercegov-

inu, podaci istraživanja provedenog na početku i na kraju projekta, rezultati održanih fokus grupa,

neke od najbolje prihvaćenih radionica kao i primjeri dokumenata koji su nastali tokom realizacije

projekta.

Tokom realizacije projekta primijenjen je participativni model koji se pokazao kao veoma pogodan

i primjenjiv za područje rada rodno zasnovanog nasilja u lokalnim zajednicama, a poseban fokus

dat je direktnom kontaktu i radu sa svim ciljnim grupama u lokalnoj zajednici: djeca, mladi, žene i

muškarci. Aktivnosti su organizovane u malim ruralnim zajednicama. Seoske zajednice koje su

obuhvaćene ovim projektom su: Obljaj, Marinkovci, Maleševci, Ugarci, Luke, Novo Naselje,

Radničko Naselje, Kesići, Vidovići, Borovača, Peći, Resanovci, Pečenci, Bosansko Grahovo, Liješće,

Kolibe, Vrela, Donji, Gornji Klakari, Zabrišće, Guber, Grborezi, Kablići, Suhača, Vrse i Dobrošin.

Nadamo se da će stručnjaci koji rade u ovoj oblasti pronaći korisne informacije za svoj trenutni i

budući rad te da će im ovaj praktičan i jednostavan priručnik biti inspiracija za razvoj novih

intervencija.

Li-Woman,

Livno

Udružene žene,

Derventa

Udruženje građanki

GrahovoOmladinski centar

Gornji Vakuf –

Uskoplje

5

o projektu

Projekat “Jačanje institucionalnog i socijalnog odgovora na rodno zasnovano nasilje u BiH”, koji je

podržala Ambasade Kraljevine Holandije, a kojeg provodi IN fondacija, fondacija za unapređenje

socijalne inkluzije djece i mladih (INF), u saradnji sa partnerskim organizacijama Li – Woman

Livno, Omladinski centar Gornji Vakuf – Uskoplje, Udruženje žena Derventa i Udruženje građanki

Grahovo, obuhvatio je 514 žena, 400 muškaraca, 440 adolescenata, 247 mladića i 481 dijece iz 5

opština i 8 ruralnih zajednica.

Ciljevi projekta su bili:

• Podizanje svijesti i promocija inkluzivnih i participirajućih pristupa stanovništvu u odabranim

ruralnim regijama u procesu promjena koje se odnose na prevenciju rodno zasnovanog nasilja.

U cilju postizanja ovog cilj, sproveli smo početno i završno istraživanje. Istraživanjem smo htjeli

dobiti uvid u promjenama nakon projektnih intervencija koje se odnose na prisutnost, oblike i

učestalost nasilja u partnerskim vezama ispitanika u navedenim zajednicama, kao i njihovu

povezanost sa porodičnim faktorima rizika, prepoznavanje nasilja, te stavovima prema nasilju i

rodnim ulogama. Implementirali smo 200 radionica sa djecom, mladima, muškaricima i ženama

na teme: vrste, oblici, uzroci i posljedice nasilja, pozitivne i transformativne prakse, prevencije

vršnjačkog, rodno zasnovanog nasilja i nasilja u partnerskim vezama. Učesnicima je predstavljen

pravni okvir relevantan za ovu oblast, te protokoli i referalni mehanizmi koji su mapirani u

njihovom zajednicama. Organizovane su fokus grupe sa svakom ciljnom grupom pojedinačno,

kako bi se kroz direktan, participativni i inkluzivni pristup došlo do što konkretnijih i praktičnijih

saznanja koja su inkorporirana u lokalne akcione planove proistekle kao još jedna aktivnost ovog

projekta.

• Jačanje vertikalne koordinacije i implementacija usklađenih mehanizama politike i prakse na

lokalnom nivou u odabranim zajednicama da bi spriječili i borili se protiv rodno zasnovanog

nasilja.

U svrhu ostvarenja ovog cilja uspostavljeni su multisektorski timovi u 5 lokalnih zajednica (Brod,

Derventa, Grahovo, Livno i Gornji Vakuf – Uskoplje) te potpisan memorandum o saradnji među

relevantim institucijama na lokalnom nivou. Tokom redovnih sastanaka članova multisektorskih

timova, izrađene su i smjernice o postupanju u slučaju rodno zasnovanog nasilja, te izrađeni

hodogrami. Organizovani su treninzi na temu važnosti multisektorske saradnje u prevenciji i

suzbijanju rodno zasnovanog nasilja (nasilja u porodici i intimnim partnerskim vezama), prevenci-

ja međuvršnjačkog i rodno zasnovanog nasilja u školskom okruženju, savladavanje stresa na

poslu i prevencija profesionalnog sagorijevanja. Tokom projekta su održane dvije konferencije. Na

završnoj konferenciji su predstavljeni komparativni rezultati istraživanja, rezultati samog projek-

ta, kao i preporuke za dalje intervencije u ovoj oblasti.

Multisektorske grupe su formirane u svakoj zajednici i čine ih predstavnici centara za socijalni

rad, odnosno službi za socijalni rad, domova zdravlja, policije, predstavnika organizacija civilnog

društva, centara za mentalno zdravlje i sistema obrazovanja. Tokom projekta, sastanci sa ovom

grupom su organizovani svaka dva do tri mjeseca sa ciljem jačanja vertikalne i horizontalne koor-

dinacije zaštitnih mehanizama i institucionalni kapaciteti kroz gore pomenute edukacije. Multisek-

torska grupa je radila na pokretanju i/ili obnavljanju memoranduma o saradnji u vezi sa primjen-

om Protokola o postupanju u slučajevima nasilja na lokalnom nivou kao i na mapiranju i razvoju

diagrama referalnih mehanizama.

Referalni mehanizmi predstavljaju kooperativni okvir kroz koji državni faktori ispunjavaju

7

obaveze koje imaju u vezi sa zaštitom žrtava rodno zasnovanog nasilja u partnerstvu sa organi-

zacijama civilnog društva, odnosno prikazuje i olakšava proces kojim se žrtva upućuje specijal-

izovanim službama preko kojih joj se pruža pomoć.

Predstavnicima multisektorskih grupa predstavljeni su rezultati istraživanja koji služe kao polaz-

na osnova za podizanje svijesti o prisutnosti i dimenzijama problema nasilja kao i osnov za

pokretanje daljnjih intervencija koje trebaju biti koordinisane na nivou svake lokalne zajendice.

Zaključci istraživanja su sljedeći:

• Rezultati istraživanja ukazuju da najveći broj

mladih stupa u prve partnerske veze sa 14 godina

i 6 mjeseci, dok se prosječni uzrast za prve seksu-

alne odnose pomjerio sa 15 godina i 7 mjesec na

16 godina i 4 mjeseca, poslije sprovođenja

programa.

• Poslije sprovođenja programa gotovo dvije

trećine mladih je izjavilo da su zadovoljni svojim

vezama u odnosu na samo trećinu prije programa,

dok je osjećaj sigurnosti u vezama mladih

porastao na nešto više od dvije trećine u odnosu

na samo polovinu ispitanika prije programa.

• Kod odraslih ispitanika nije došlo do promjena u

pogledu zadovoljstva i osjećaja sigurnosti u

partnerskim vezama, ali je kod njih i prije i poslije

zadovoljstvo i osjećaj sigurnosti veći nego kod

mladih ispitanika.

• Prepoznavanje različitih oblika nasilja u svakod-

nevnim situacijma za mlade i starije se poboljšalo

u odnosu na period od prije sprovođenja

programa. Stariji generalno bolje prepoznaju

nasilne situacije kao takve u odnosu na mlade.

• Stavovi mladih ispitanika po pitanju rodnih uloga

i nasilja u vezama se takođe promijenilo u odnosu

na period prije sprovođenja programa; došlo je do

povećanja onih koji se protive rodno zasnovanim

ulogama i nasilju u vezama. Takođe se pokazalo da

muškarci imaju značajno izraženije pozitivne

stavove prema nasilnim ponašanjima u vezi, kao i

diskriminirajućim rodnim ulogama u odnosu na

žene, u oba perioda.

• Kod odraslih ispitanika situacija je slična povo-

dom stavova o nasilnom ponašanju i rodnim

ulogama, gdje je došlo do promjene stavova, osim

u pogledu na to da je normalno stalno se svađati u

vezi i da žene treba da odgajaju djecu, gdje nije

zabilježena promjena nakon sprovođenja

programa. Kao i kod mladih ispitanika pokazalo se

Dvije trećine ispitanih

adolescenata (67.7%) imalo

iskustvo nasilja u svojim

dosadašnjim vezama.

Sve više ispitanika nakon

projektnih intervencija prepoz-

naje šamar i vikanje kao oblik

nasilja. Prije intervenicija

vikanje kao nasilje je prepozna-

valo samo 11.7%, a nakon

intervencija, 53.4% ispitanika,

što znači da ispitanici nakon

programa bolje prepoznaju

svakodnevne situacije u kojima

su izloženi nasilju.

Stariji ispitanici uopšteno bolje

prepoznaju nasilna ponašanja

kao takva, u poređenju sa

mlađom populacijom.

8

da muškarci imaju pozitivnije stavove prema nasilnim ponašanjima u vezama i diskriminirajućim

rodnim ulogama.

• Najučestaliji porodični faktor rizika kod mladih ispitanika je zloupotreba alkohola za oba perio-

da. Do značajnih promjena je došlo kod faktora problema sa zakonom nekog od članova porodice,

te kod toga da li neko od članova porodice seksualno zlostavlja članove porodice. Kod ostalih

faktora rizika nije došlo do promjena na uzorcima mladih.

• Kod odraslih ispitanika najučestaliji faktor rizika je takođe zloupotreba alkohola nekog od člano-

va porodice. Do značajnih promjena je došlo na faktorima vrijeđanja ili omalovažavanja od strane

nekog člana porodice, te na faktoru hroničnog oboljenja u porodici.

• Došlo je do značajnog smanjenja iskustva nasilja u partnerskim vezama mladih u odnosu na

prije i poslije sprovođenja programa. Takođe je došlo do značajnih promjena na pojedinačnim

oblicima nasilja kao što su emocionalno, seksualno i kontrola i manipulacija. Za fizičko nasilje se

nisu pokazale značajne promjene, ali je i ono bilo blizu granice da pokaže značajne promjene.

• Kao i kod mlađih ispitanika i kod starijih ispitanika je došlo do značajnih promjena u pogledu

iskustva nasilja, ali za razliku od mlađih ispitanika došlo je do porasta kod onih koji rijetko imaju

iskustvo nasilja. Pretpostavka je da nije došlo do povećanja nasilja u vezama, već da ispitanici

sada adekvatnije prepoznaju oblike nasilja u svakodnevnim situacijama. Situacija je ista i kod

pojedinačnih oblika nasilnih iskustava kod kojih je primijetan značajan porast u poređenju na

period od prije sprovođenja programa.

• Kod mladih ispitanika iskustvo nekog od oblika nasilja malo je pozitivno povezano sa zloupotre-

bom alkohola i droga u porodici, te iskustvom fizičkog i svjedočenja emocionalnom nasilju, takođe

je povezano sa hroničnim bolestima i psihijatrijskim poremećajima u porodici, dok se iskustvo

fizičkog nasilja pokazalo samo malo pozitivno povezano sa zloupotrebom alkohola u porodici.

Emocionalno nasilje se pokazalo malo povezano sa zloupotrebom alkohola, te sa hroničnim

bolestima i psihijatrijskim poremećajima u porodici. Iskustvo seksualnog nasilja je u maloj

povezanosti sa zloupotrebom alkohola, fizičkog nasilja, te svjedočenja seksualnom nasilju i psihi-

jatrijskim poremećajima, dok je umjereno pozitivno povezano sa zloupotrebom droga u porodici.

Kotrola i manipulacija je umjereno povezana sa zloupotrebom alkohola, a malo pozitivno poveza-

na sa zloupotrebom droga, iskustvom fizičkog i emocionalnog nasilja, te sa hroničnim bolestima i

psihijatrijskim poremećajima u porodici.

• Kod mladih je bitno primijetiti da ja zloupotreba alkohola u porodici kao faktor rizika pozitivno

povezana sa svim oblicima nasilja.

• Prepoznavanje oblika nasilja kod mladih je veoma visoko povezano sa iskustvom kontrole i

manipulacijom. Pozitivni stavovi prema rodno zasnovanim ulogama i nasilju malo su do umjereno

pozitivno povezani sa svim oblicima nasilja.

• Prepoznavanje oblika nasilja kod mladih je veoma visoko povezano sa iskustvom kontrole i

manipulacijom. Pozitivni stavovi prema rodno zasnovanim ulogama i nasilju malo su do umjereno

pozitivno povezani sa svim oblicima nasilja.

• Kod odraslih ispitanika, samo hronične bolesti u porodici nisu povezane ni sa jednim oblikom

nasilja, te zloupotreba droge koja nije povezana sa iskustvom fizičkog nasilja, dok su ustali oblici

nasilja u maloj do velikoj pozitivnoj povezanosti sa porodičnim faktorima rizika.

• Prepoznavanje oblika nasilja kod odraslih je malo pozitivno povezano sa iskustvom fizičkog

nasilja, dok pozitivni stavovi prema rodno zasnovanim ulogama i nasilju nisu povezani sa iskust-

vom fizičkog i seksualnog nasilja.

9

• Prepoznavanje oblika nasilja kod odraslih je malo pozitivno povezano sa iskustvom fizičkog

nasilja, dok pozitivni stavovi prema rodno zasnovanim ulogama i nasilju nisu povezani sa iskust-

vom fizičkog i seksualnog nasilja.

• U slučaju nasilja u partnerskim vezama mladih došlo je do porasta onih koji bi se obratili za

pomoć centru za socijalni rad, SOS telefonu, zdravstvenim institucijama, sigurnoj kući, nevladinim

organizacijama, te vjerskim institucijama, dok se smanjio broj onih koji ne znaju kome da se

obrate u tim slučajevima.

• Kod odraslih ispitanika došlo je do porasta broja onih koji bi se u slučaju nasilja obratili SOS

telefonu, zdravstvenim institucijama, sigurnoj kući, pravosudnim institucijama, nevladinim orga-

nizacijama i vjerskim institucijama, dok je kao i kod mladih došlo do smanjenja broja onih koji se

ne bi obratili nikome.

Rodno zasnovano nasilje jedan je od najrasprostranjenijih oblika kršenja ljudskih prava i naruša-

vanja ljudskog dostojanstva. Rodno zasnovano nasilje predstavlja globalni fenomen koji pogađa

milione žena, ali i muškaraca i djece bez obzira na njihov društveni status, kulturu, religiju, nacio-

nalnost, fizičke i intelektualne sposobnosti, građanski položaj ili seksualnu orijentaciju.

Pojam pola predstavlja biološke karakteristike ljudske vrste, poput hormona, tjelesne građe i

reproduktivnih organa, na osnovu kojih se određuje muški ili ženski pol.

Pojam roda (engl. gender) je koncept koji se odnosi na očekivana, nametnuta ili usvojena društve-

na ponašanja muškaraca i žena, koja su određena kulturom, tradicijom, religijom, vremenom i dr.

Ovaj koncept određuje međusobne odnose muškaraca i žena, njihove odgovornosti i mogućnosti

i ulogu u društvu. U svakodnevnom govoru koristi se u istom značenju kao pol, ali se u nauci ova

riječ koristi da bi označila socijalne razlike, kao što je rodni identitet.

Rodno zasnovano nasilje je svaki čin nasilja nad nekom osobom zbog njenog roda, pola ili seksu-

alne orijentacije. U patrijarhalnom društvu, u kojem su različite uloge namijenjene muškarcima i

ženama, a uloge i osobine muškaraca privilegovane, žene i djevojčice su češće i ozbiljnije

pogođene različitim oblicima rodno zasnovanog nasilja. Važno je napomenuti da su patrijarhalne

rodne uloge jednako teške i za muškarce i žene, dječake i djevojčice.

Definicije rodno zasnovanog nasilja proširuju se na sve one oblike nasilja koji su povezani sa:

• društvenim očekivanjima i društvenim pozicijama zasnovanim na rodu

• nepoštovanju društveno prihvaćenih rodnih uloga.

Tako je rodno zasnovano nasilje termin koji sve više povezuje svaki čin nasilja koji potiče iz nekog

oblika „patrijarhalne ideologije”, a koji, prema tome, mogu počiniti muškarci ili žene protiv muška-

raca ili žena da bi očuvali društvenu moć. Kada su u pitanju mladi, nasilje se može odvijati unutar

• RODNO ZASNOVANO NASILJE • POJAM POLA • POJAM RODA

• RODNI STEREOTIPI • RODNA STEREOTIPIZACIJA

• RODNE ULOGE • RODNA RAVNOPRAVNOST

O rodno zasnovanom nasilju

Pojmovna određenja

10

i van škole, a žrtve, kao i počinioci rodno zasnova-

nog nasilja, mogu biti i dječaci i djevojčice.

Rodni stereotipi predstavljaju iskrivljene slike

koje snažno utiču na interpretaciju muškog i

ženskog ponašanja. Isto ponašanje kod muškara-

ca i žena tumači se na različite načine.

Osobine i ponašanja koja se često pripisuju samo

jednom polu posljedica su tradicije, stereotipa i

neopravdanih generalizacija, pa se u praksi

susrećemo sa opravdavanjem nasilja i nasilnika, a

okrivljuju se žrtve za ono što su učinile jednako

kao i za ono što nisu učinile. To je posljedica rodnih

stereotipa koji su prihvaćeni još u ranom djetinjst-

vu.

Rodna stereotipizacija počinje već u ranom

djetinjstvu i stoga postoji potreba da se ovaj prob-

lem rješava u najranijim fazama života. Djeca

često pokušavaju da svoje ponašanje usklade sa

željama svojih roditelja i odraslih iz svoje okoline.

Zato prihvataju stavove koje im nameće porodica,

škola i društvo, „uče” šta je primjereno za dječake,

a šta za djevojčice, i tako rodni stereotipi postaju

način njihovog ponašanja. Dolazi do podjele u kojoj

tradicionalno društvo više vrjednuje „mušku rodnu

normu” dominacije, agresije i konkurencije od

„ženske rodne norme” pokornosti, krhkosti i

nježnijeg ponašanja. Nakon što odrastu,

pretpostavka je da će nastaviti ciklus nejednakosti

između žena i muškaraca, što će im biti model

ponašanja tokom cijelog života.

Rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnoprav-

nost muškog i ženskog roda u pravima, odgovor-

nostima i mogućnostima. Rodna ravnopravnost ne

promoviše jednakost muškarca i žene, jer oni nisu

jednaki, već uvažava njihove specifičnosti kao dva

različita pola, ali traži ravnopravan tretman u

pravima, obavezama i mogućnostima oba roda u

svim segmentima društva.

Rodne uloge predstavlja šablon ponašanja (zbir

karakteristika, načina ponašanja, stavova, aktiv-

nosti, normi, obaveza i očekivanja) koje nameće

društvo i postavlja zahtjeve prema osobama s

obzirom na njihov pol. Na osnovu toga nam se

određuju ekonomske uloge, zaposlenje, profesija,

kućni poslovi, vrsta zabave. Muškarci i muške

uloge se tipično vezuju za snagu i opasna

zanimanja, dok se žene i ženske uloge najčešće

vezuju za brigu o djeci i njihovom vaspitavanju.

Najveći broj ispitanika

prepoznaje fizičko nasilje

U prvom ispitivanju se 40.5%

ispitanika slagalo sa stavom:

„Ako je samo jedan partner

zaposlen, prirodnije je da je to

muškarac“, što se promijenilo

na 20.5% ispitanika u ponovl-

jenom ispitivanju. Ovaj rezultat

ukazuje na značajne promjene

u stavu mladih u odnosu na

rodne uloge.

Pozitivni stavovi prema rodno

zasnovanim ulogama i nasilju

su se pokazali statistički

značajno povezani sa svim

iskustvima nasilja kod mladih.

11

• Univerzalna/opšta deklaracija o pravima čovjeka UN-a (1948)

• Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama UN-a (1979)

• Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama

• Pekinška deklaracija i Platforma za akciju

• Povelja o osnovnim pravima Evropske unije

• Konvencija Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici

Istanbulska konvencija

Konvencija Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici,

(poznatija kao Istanbulska konvencija) definiše „nasilje nad ženama“, „nasilje u porodici“, „rod“ i

„rodno zasnovano nasilje nad ženama“. Ova konvencija daje slijedeće definicije:

„Nasilje nad ženama“ se označava kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama i

predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode do, odnosno mogu da dovedu do

fizičke, seksualne, psihičke odnosno ekonomske povrede odnosno patnje za žene, obuhvatajući i

prijetnje takvim djelima, prinudu odnosno arbitrarno lišavanje slobode, bilo u javnosti ili u privat-

nom životu;

„Nasilje u porodici“ označava svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog, odnosno ekonomskog

nasilja do kojeg dođe u porodici ili domaćinstvu, odnosno između bivših ili sadašnjih supružnika,

odnosno partnera, nezavisno od toga da li učinitelj dijeli ili je dijelio domaćinstvo sa žrtvom;

„Rod“ označava društveno određene uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute koje to društvo smatra

prikladnim za žene i muškarce;

„Rodno zasnovano nasilje nad ženama“ označava nasilje koje je usmjereno protiv žene zato što

je žena, odnosno ono koje nerazmjerno utiče na žene.

• Domaći pravni okvir:

• Ustav BiH, RS, FBiH, BD

• Zakon o ravnopravnosti polova u BiH

• Zakon o zabrani diskriminacije BiH

• Krivični zakon BiH

• Porodični zakoni RS

• Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS

• Krivični zakon RS

• Strategija za suzbijanje nasilja u porodici RS

• Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u RS

• Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH

• Porodični/obiteljski zakoni FBiH

• Krivični zakon FBiH

Zakonodavni okvir

Međunarodni pravni okvir:


12

Rodno zasnovano nasilјe obuhvata, ali nije ograničeno samo na:

• nasilјe u porodici ili domaćinstvu, uklјučujući, između ostalog, fizičku i mentalnu agresiju, emo-

cionalno i psihološko zlostavlјanje, silovanje i seksualno zlostavlјanje, incest, silovanje supružni-

ka, stalnog ili povremenog partnera i nevjenčanog supružnika, zločin počinjen u ime časti,

genitalno sakaćenje i druge tradicionalne obrede koji ženama nanose štetu, kao što su prisilni

brakovi;

• nasilјe do kojeg dolazi u široj zajednici, uklјučujući silovanje, seksualno zlostavlјanje/iskorišta-

vanje, seksualno uznemiravanje i zastrašivanje na radnom mjestu, u institucijama i sl., trgovinu

ženama u svrhu seksualnog i ekonomskog iskorišćavanja i seksualnog turizma;

• nasilјe koje počini ili toleriše država ili njeni službenici;

• kršenje lјudskih prava žena u vrijeme oružanog sukoba, naročito otmice, nasilno preselјenje,

sistemska silovanja, seksualno ropstvo, prisilne trudnoće i trgovina lјudima u svrhu seksualnog i

ekonomskog iskorištavanja.

Istanbulska konvencija predstavlja prvi pravno obavezujući akt Vijeća Evrope u oblasti spreča-

vanja i borbe protiv nasilja nad ženama. Konvencija ima za cilj nultu toleranciju na ovaj oblik nasil-

ja i njenu okosnicu čini sprečavanje nasilja, zaštita žrtava, krivično gonjenje prestupnika i stvaran-

je integrisanih politika u cilju zaštite žrtava nasilja. BiH je ratifikovala Istanbulsku konvenciju

2013. godine i usvojila Okvirnu Strategiju za provođenje Konvencije u BiH za period 2014-2018

ima za cilj da osigura dosljednu, kvalitetnu i djelotvornu provedbu Konvencije u oblasti

usklađivanja pravnog i institucionalnog okvira sa odredbama Konvencije, provođenja prevencije i

borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, odgovornost institucija, kao i okvir za praćenje

provedbe i izvještavanje o provedbi Strategije, a samim tim i Konvencije.

U našem okruženju i praksi RZN nije dovoljno prepoznato kao pojam i kao problem zbog čega su

vladine, ali i veliki broj nevladinih (posebno ženskih) organizacija svoje aktivnosti usmjerili na

promociju Konvencije i podizanje svijesti građana o RZN, te praćenje njenog provođenja.

Osobe ženskog pola su često izložene ozbiljnim oblicima nasilja, pogotovo verbalnom, fizičkom,

psihičkom, seksualnom nasilju, silovanju i sl. Ovi i brojni drugi oblici nasilja nad ženama pred-

stavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava žena i glavnu prepreku ostvarivanju jednakosti između

žena i muškaraca. Prema procjenama Ujedinjenih nacija, oko 35% žena širom svijeta su izložene

fizičkom i seksualnom nasilju od strane svojih partnera ili nepoznatih osoba u nekom periodu

svog života, a oko 43% žena u zemljama Evropske unije su potvrdile da su bile ili su izložene

psihološkom nasilju.

Statistike na svjetskoj razini potvrđuju da većina onih koji su pogođeni RZN, naročito intimnim

partnerskim nasiljem, su žene i djevojčice, pa navode podatke da je širom svijeta skoro polovina

(47%) svih žena žrtava ubistva u 2012. godini ubijeno od strane intimnih partnera ili članova

porodice, u poređenju sa manje od 6% muškaraca žrtava ubistva. Prema podacima iz EU, 67%

slučajeva fizičkog nasilja i 97% seksualnog nasilja protiv žena počinjeno je od strane muškara-

ca. Ova činjenica potvrđena je i istraživanjem iz drugih zemalja u tranziciji, npr. studija

1

Okvirna strategija za provedbu Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i

Hercegovini za period 2014-2018, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH

1

13

iz Moldavije pokazuje da su počinioci nasilja nad ženama često članovi porodice, i to u velikoj

većini muževi ili bivši muževi (73,4%), a zatim očevi i očusi (13,7%).

Prema istraživačkim podacima “Prve nacionalne studije o rasprostranjenosti i karakteristikama

nasilja nad ženama u BiH“, žene u BiH izložene su visokom riziku od nasilja, prvenstveno u odnosi-

ma sa svojim partnerima i u porodici, a zatim i u široj zajednici. Podaci dalje ukazuju da je 52,8%

žena starijih od 15 godina barem jednom u životu iskusilo neku vrstu nasilja, što dovodi do broja

od 750.000 potencijalnih žrtava, pri čemu su mlađe žene (od 18 do 24 godine) značajno više

izložene nasilju nego žene starije životne dobi (iznad 65 godina).

Takođe se iznosi podatak da 48% žena koje doživi neki oblik nasilja isti i ne prijavi!

Istraživanje rodno zasnovanog nasilja u partnerskim vezama mladih, koje je 2016. godine provela

IN fondacija na nivou cijele BiH, govori u prilog prisustvu nasilja u partnerskim vezama ali i već na

adolescentskom uzrastu. Naime, dvije trećine ispitanih adolescenata (67,7%) imalo je iskustvo

nasilja u svojim dosadašnjim vezama, pri čemu je najučestalije (61,9%) kontrolišuće ponašanje i

manipulacija od strane partnera.

Pošto je nasilje dio naše kulture, a ispoljava se kroz različite rodno zasnovane norme, vrijednosti,

stavove i uvjerenja koja su bazirana na nejednakom odnosu moći između muškaraca i žena, direk-

tan rad u zajednicama najvažniji je instrument za podizanje svijesti i započinjanja procesa prom-

jena. Takve promjene trebaju biti podržane kroz politike i zakonodavstvo, ali istovremeno one

trebaju biti snažno podržane kroz participativni pristup od baze prema gore, odnosno od

ponašanja svakog pojedinca u zajednici pa do najviše vlasti.

Iz tog razloga, ovaj projekat je realizovan u nerazvijenim ruralnim zajednicama BiH, obuhvatajući

sve segmente ruralnog stanovništva. Pilot projekat namijenjen je svim stanovnicima odnosno

djeci, adolescentima, mladićima, ženama i muškarcima. Odabrane ciljne grupe su isključene iz

glavnih društvenih tokova, one obično žive na marginama društva, daleko od velikih centara, sa

ograničenom mogućnosti da se informišu o načinu prevencije, svojim pravima, da traže njihovu

primjenu ili da se obrate postojećim institucijama za zaštitu u slučajevima nasilja. Nekada im

institucije nisu dostupne, a nekad se radi i o neznanju od koga mogu da traže pomoć kao i nepov-

jerenju u institucije ili nedostatku hrabrosti.

Kroz projekat „Jačanje institucionalnog i socijalnog odgovora na rodno zasnovano nasilje u BiH“

primijenili smo participativni model kao najadekvatniji oblik djelovanja u oblasti ovog problema.

Važna polazna tačka za uvođenje intervencija i pridobijanje pristalica i saveznika jesu aktivnosti

na lokalnom nivou te su preduzete sljedeće projektne aktivnosti:

• Prezentacija projekta predstavnicima lokalnih vlasti

• Uključenost svih zainteresovanih strana

• Uspostavljanje partnerstva sa relevantnim institucijama kao što su centri za socijalni rad, polici-

ja, zdravstvo i sektor obrazovanja

Način rada – primjena participativnog modela

UN Special Rapporteur VAW 2009.

Istraživanje provedeno u 2012. godini, preuzeto 14.06.2018. godine sa https://paperzz.com/doc/5140281/go-

di%C5%A1nji-izvje%C5%A1taj-o-stanju-prava-%C5%BEena-u-bosni-i-hercegovini...

2

3

2

3

14

• Istraživanje – početno i završno

• Sastanci fokus grupa koji su se bavili uzrocima nasilja kako bi došli do rješenja problema

• Akcioni plan zajednica

Potom su organizovane radionice sa planiranim ciljnim grupama.

Smatra se da žene imaju najvažniju ulogu u održavanju domaćinstva, držanju porodice na okupu,

odgoju i vaspitanju djece, da su zainteresovane za njihovu dobrobit, i u većini slučajeva izložene

porodičnom nasilju, naročito u ruralnim dijelovima. Žene su bile vrlo motivisane da učestvuju.

Trebalo im je malo više vremena u početku da osjete sigurnost i da počnu dijeliti svoje priče i

iskustva.

Teme koje smo kroz ove aktivnosti obrađivali su:

• Vrste i oblici nasilja, nasilje u intimnim partner-

skim vezama, rodno zasnovano nasilje,

• Ciklus nasilja, transgeneracijski prenos nasilja,

žrtve i počinioci, svjedoci nasilja,

• Memorandumi za prevenciju nasilja, zakonski

okvir i procedure za prijavu,

• Pravna i socijalna zaštita, primjena i mehanizmi

zaštite,

• Vještine komunikacije, asertivna komunikacija i

konflikti – pošto ne postoje razvijeni zaštitni meh-

anizmi, fokus u radu sa ženama treba da bude na

jačanju i razvijanju prikladnih komunikacionih

strategija, vještina za rješavanje konflikata da bi

ojačale i znale kako da smire konfliktnu situaciju,

kako da izraze svoj stav i brane ga, a da ne budu u

opasnosti od fizičkog ili nekog drugog oblika nasil-

ja.

• Uspješne i neuspješne veze,

• Rad na emocijama i osnaživanju, postavljanje

granica,

• Roditeljske vještine – potrebne posebno u rural-

nim zajednicama gdje roditelji imaju manje infor-

macija o pozitivnom roditeljstvu i roditeljskim

stilovima kao i manje podrške u odgajanju djece, a

istovremeno i u slučajevima porodičnog nasilja

(gdje su djeca svjedoci, a vrlo često i žrtve nasilja)

i nasilja uopšte (npr. fizičko kažnjavanje) koje je

prisutnije u ruralnim zajednicama.

Od muškaraca se očekuje da budu odgovorni za

materijalno zbrinjavanje porodice, odgajani su

najčešće na tradicionalan način, zato bivaju zbun-

jeni svojim novim ulogama i obavezama koje

proističu iz procesa društvenih promjena jer su

suočeni sa novim očekivanjima u partnerskim

vezama i u roditeljskim ulogama, posebno

Muškarci imaju značajno

izraženije pozitivne stavove

prema nasilnim ponašanjima u

vezi i diskriminišućim rodnim

ulogama u odnosu na žene .

Primijetne su promjene po

pitanju stavova. Sa tvrdnjom:

„Ljubomora je način na koji se

može pokazati ljubav“ nije se

slagalo 26.8% ispitanika prije, a

49% ispitanika poslije projekt-

nih intervencija, što pokazuje

značajnu razliku u rezultatima.

Prisustvo faktora rizika u

porodicama mladih statistički

je pozitivno povezano sa

iskustvom nekog od oblika

nasilja u partnerskim vezama

mladih.

15

u ruralnim sredinama. Njihova uloga je znatno otežana postratnim periodom u kojem nema

značajnijeg razvoja zajednice u kojoj žive, nezaposlenost je veliki problem, a gubitak samopošto-

vanja je prateći teret u njihovim životima. Česta pojava PTSP- a kojim se stručne službe ne bave

još je jedan od uzročnika nasilja. Zbog svega navedenog, muškarci su često viđeni kao/ili su

počinioci nasilja, i samim tim su veoma oprezni i teško ih je pridobiti, motivisati i aktivno uključiti

u projekat. Kad su pozvani na radionice koje za temu imaju nasilje oni sebe vide kao prozvane i

osumnjičene. Osim toga, postoje značajne razlike u razumijevanju između muškaraca i žena kad

je riječ o pitanju šta se smatra nasiljem nad djecom, nasiljem u kući, nasiljem u zajednici. Rad sa

grupom muškaraca stoga je bio najveći izazov na projektu, ali uključivanjem muškarca koordina-

tora odnosno uglednog predstavnika zajednice i drugačijim, radno-aktivnim pristupom oni su se

uključili u aktivnosti. Da bismo ovo postigli razvili smo novi pristup u tri koraka.

U prvom koraku su identifikovani kandidati koje drugi doživljavaju kao prihvatljive, ugledne mješ-

tane, čija reputacija može animirati ostale muškarce u zajednici da učestvuju u rješavanju prob-

lema nasilja.

U drugom koraku identifikovane kandidate smo pitali da daju svoje prijedloge kako da pridobije-

mo i motivišemo muškarce da se pridruže projektu (na primjer kroz aktivnosti koje traže angažo-

vanje muškaraca, aktivnost koja liči na “muški posao” i traži njihov angažman, a u isto vrijeme bi

oni bili pozvani da se pridruže drugim projektnim aktivnostima).

U trećem koraku zamolili smo odabrane kandidate sa najboljim idejama da organizuju sastanak

sa ostalim muškarcima i da predstave projektne aktivnosti, ciljeve i svrhu učesnicima, te da traže

da se muškarci više trude da animiraju druge muškarce u zajednici kako bi učestvovali na

radionicama. Organizovani su neformalni sastanci u lokalnom kafiću ili drugom mjestu gdje se

muškarci okupljaju kako bi postigli zadati cilj. Ovako kombinovan pristup povećao je broj muška-

raca koji su učestvovali u projektu.

Teme koje su obrađene kroz radionice sa muškarcima su:

• Vrste, oblici i znakovi nasilja, nasilje u partnerskim vezama, pol, rod i rodno zasnovano nasilje i

seksualnost,

• Ciklus nasilja, transgeneracijski prenos nasilja, žrtve, počinioci i svjedoci nasilja,

• Maskulinitet, rodne nejednakosti i diskriminacija, društvene norme,

• Memorandum prevencije nasilja, zakonski okvir i procedure za prijavu,

• Pravna i socijalna zaštita, primjena i mehanizmi zaštite,

• Ako sam nasilan šta radim sebi i drugima, muško viđenje nasilja,

• Rad na emocijama i kontrola emocija,

• Vještine komunikacije i konflikti – obuka za razvijanje prikladnih komunikacijskih strategija,

vještina rješavanja konflikata, aktivno slušanje, kako komunicirati sa drugima bez nasilja,

• Uspješne i neuspješne veze.

Djecu je najlakše pridobiti za radionice jer su željna druženja, zabave i različitih aktivnosti poseb-

no u ruralnim mjestima. Promjene kod njih su najvidljivije, naročito od strane roditelja što može

biti dodatno motivaciono sredstvo u privlačenju roditelja za dalju participaciju na projektu. Radi-

onice sa djecom rađene su u osnovnim školama u mapiranim lokalnim zajednicama uz saglas-

nost nadležnih ministarstava.

16

Obrađene teme na radionicama su sljedeće:

• Vrste, oblici i znaci nasilnog ponašanja

• Vršnjačko nasilje

• Dječija prava

• Kontrola emocija, socijalno-emotivno učenje

• Sukobi i vještine komunikacije

• Konflikti i vještine komunikacije

• Kvalitetne partnerske veze

• Rodni stereotipi i predrasude

• Rodna jednakost i nediskriminacija

Rad sa mladima kao i sa djecom, predstavlja veliki potencijal za sve društvene promjene.

Nesvjesno mladi preuzimaju obrasce ponašanja iz primarne porodice, a društveni mediji šalju

sasvim drugačije poruke. Iz tog razloga, mladi nerijetko imaju dilemu o ispravnosti svog ponašan-

ja. Tokom radionica, najčešće smo od ove ciljne grupe dobili povratne informacije kako je ravno-

pravnost polova veoma važna i kako i muškarci i žene u porodici treba da imaju jednake uloge i

odgovornosti. Spremni su da rade na sebi i pozitivnim promjenama uviđajući kakvi postupci vode

diskriminaciji i neravnopravnosti.

Kroz radionice sa mladima smo se bavili sljedećim temama:

• Vrste, oblici i znakovi nasilnog ponašanja, transgeneracijski ciklus nasilja

• Pitanja roda, polne i rodno zasnovane uloge

• Rodni stereotipi i predrasude

• Kako reagujemo na nasilje, vladanje emocijama i sukobe

• Vještine komunikacije, nenasilna komunikacija, JA poruke

Radionice sa mladićima imaju takođe veliku važnost jer je ovo doba kada završava proces formi-

ranja ponašanja prema suprotnom polu i iz toga razloga je veoma važno usmjeriti ih u nenasilnom

i nestigmatizirajućem pravcu. Mladići su pokazali veliki potencijal za promjene, prepoznali tradi-

cionalnu ulogu muškaraca i izrazili namjeru za promjenom.

U sklopu radionica koje su namijenjene ovoj ciljnoj grupi, obrađene su sljedeće teme:

• Vrste, oblici i znakovi nasilnog ponašanja, transgeneracijski ciklus nasilja

• Pravna i socijalna zaštita, primjena i mehanizmi zaštite

• Rodna pitanja, seks i uloge polova

• Kako reagujemo na nasilje, vladanje emocijama i sukobe

• Komunikacijske vještine, nenasilna komunikacija, JA poruke

17

• Intervencije u odabranim zajednicama trebale bi trajati najmanje dvije godine da bi se izgradilo

povjerenje, otvorenost i da bi se inicirale trajnije promjene

• Važno je identifikovati kvalitetne pomagače i saveznike u zajednici u ranom stadijumu projektne

intervencije

• Aktivno učešće je sredstvo za osnaživanje i jačanje veza u zajednici kao i jačanje društvenog

kapitala

• Onima koji žele promjene treba podrška i podsticaj

• Dobro je isticati pozitivne primjere i potkrijepiti ih ličnim pričama iz zajednice za koje se nije čulo

• U prvoj godini potrebno je izgraditi veze i kontakte unutar zajednice

• Važno je podići svjesnost ljudi u ruralnim područjima o njihovim pravima i načinima kako da ih

ostvaruju

• Radionice za roditelje su vrlo korisne za mlađe roditelje i djeluju kao zaštitni faktor u prevenciji

nasilja

• Kad radimo u ruralnim područjima, važno je voditi računa o tome koje je vrijeme prihvatljivo za

različite aktivnosti, sa odraslim učesnicima prihvatljivije je raditi uveče ili tokom vikenda, uz

poštovanje vjerskih praznika i usklađivanje sa obavezama i raspoloživosti učesnika

• Rad u manjim grupama je efikasniji

• Radionice ne bi trebale trajati duže od 3-4 sata zbog ograničenog vremena koje je na raspolag-

anju učesnicima

• Planiranje aktivnosti treba biti fleksibilno pošto neke aktivnosti mogu zahtijevati više vremena i

strpljenja

• Potrebno je poznavati kontekst zajednice u kojoj se organizuju aktivnosti i poštovati društvena

dešavanja na lokalnom nivou radi boljeg razumijevanja mještana

• Raditi na ekonomskom osnaživanju žena

• Redovna evaluacija, prilagođavanje, fleksibilnost i interakcija sa učesnicima pomogli su u

kreiranju ispravnog odgovora na njihove potrebe i zahtjeve

Predložene akcije i preporuke nakon sprovedenih aktivnosti

u lokalnim zajednicama

Na nivou ruralne zajednice:

• Ponašanje djece često oslikava njihovu situaciju u kući i odnose među članovima porodice.

Njihovo ponašanje nam mnogo govori o porodičnim odnosima.

• Djeca su dobar “kanal” da se pošalje poruka porodici ili dopre do nje.

• Djeca veoma brzo prihvataju ideju o nenasilju, promjena na njima je najvidljivija, a potvrda o

tome dolazi od njihovih roditelja i nastavnika.

• Prvo se može početi od aktivnosti sa djecom, da bi se dobile pozitivne povratne informacije, a

onda ubrzo mogu uslijediti druge aktivnosti, da se ne bi izgubio dostignuti učinak u radu.

• Igranje uloga je veoma dobar alat u radu sa djecom, problemima se može baviti bez direktnog

isticanja imena ili prozivanja nekih osoba, izražavajući drugačiju perspektivu, na ovaj način prob-

lem je lakše razumjeti i razmišljati o njima iz druge perspektive.

U radu sa djecom:

18

• Više vremena se treba posvetiti radu na stereotipima i predrasudama.

• Pošto neke lokalne zajednice nemaju razvijene institucije za pružanje podrške u zajednici, u

radu sa ženama trebali bismo ih ojačati da razviju odgovarajuće komunikacijske strategije,

vještine rješavanja sukoba i da se bar na taj način zaštite.

• Rad se treba organizovati kroz fokusirane, što konkrentnije i na iskustvu zasnovane, praktične

primjere, diskusije i igre uloga.

• Rad se treba provoditi “sa članovima” umjesto “za članove” zajednice.

• Ljudi nakon malo podsticaja veoma cijene kad ih pitamo za mišljenje, ideje, na taj način ih

osnažujemo i tako gradimo participatorno, odgovornije društvo, a građani postaju spremni da

traže najbolja rješenja za svoje probleme u zajednicama.

• Pitanje uključivanja muškaraca treba rješavati prikladnijim tehnikama komunikacije i prikladni-

jim pristupima.

• U radu s muškarcima treba uložiti više vremena da se dobije njihovo povjerenje i da se zaintere-

suju i uključe.

• Dobro je organizovati i zajedničke radionice za žene i muškarce u kasnijim fazama da bi oni

mogli razmijeniti svoja mišljenja i shvatanja nasilja.

U radu sa ženama i muškarcima:

• Rad sa mladima treba da se fokusira na prevenciju rodno zasnovanog nasilja u partnerskim

vezama

• Raditi na razvijanju komunikacijskih vještina i prepoznavanju rodnih stereotipa i predrasuda

• Osnaživati mlade za pokretanje inicijativa u zajednici

U radu sa mladima:

• Raditi na prepoznavanju rodnih stereotipa i predrasuda

• Raditi na poboljšanju komunikacije i povećanju tolerancije

• Rodne uloge predstavljaju važnu temu u radu sa mladićima

U radu sa mladićima:

• Reagovanje i broj prijavljenih slučajeva nasilja se povećao u odabranim zajednicama

• Stanovništvo je zainteresovano i spremno da aktivno učestvuje u rješavanju problema nasilja i

inicira promjene u praksi vezane za kulturu nasilja

• Ojačane su veze među članovima zajednice i oni su svjesniji i više zainteresovani za problem

unutar zajednice, postigli su konsenzus da se nešto treba preduzeti u vezi sa nasiljem

• Ruralna područja su popravila osjećaj za zajednicu, zajedništvo i timski rad

• Članovi zajednice postali su osjetljiviji na problem nasilja u zajednici

• Stekli su nove alate u rješavanju problema

Postignuti rezultati i uticaj intervencija:

19

Nasilje u porodici je važan izvor osiguravanja podređenosti nemoćnih članova porodice u zajed-

ničkom životu. Patrijarhat kao najširi kontekst zloupotreba i diskriminacije unutar porodice te

društvena konstrukcija pola proizvodi i održava nasilje u porodici preko strukturalnog i ideološk-

og uticaja tradicionalne institucije braka i materinstva. Nasilje predstavlja kršenje temeljnih

ljudskih prava. Postoji međugeneracijski prenos nasilja kao i jasna povezanost između nasilja u

porodici i količine nasilja u društvu, uključujući tu i nasilje prikazano u medijima; nasilje se objašn-

java interaktivnim djelovanjem većeg broja faktora. Nasilje u porodici uključuje širok spektar

ugrožavajućih ponašanja jednog ili više članova porodice, a posljedice izloženosti nasilju su

brojne i bitno utiču na mentalno i fizičko zdravlje.

Članovi iz ciljnih ruralnih zajednica aktivno sudjelujući na sastancima fokus grupa, identifikovali

su uzroke koji dovode do RZN i nasilja u porodici. Sudionici su iznijeli sljedeća zapažanja i nalaze

uzroka i problema RZN i nasilja u porodici:

• stereotipi i predrasude su osnovni uzrok neravnopravnosti polova i diskriminacije na osnovu

pola, te bi sve aktivnosti trebalo da budu usmjerene na promjenu svijesti o ravnopravnosti polova

kod i šire i stručne javnosti.

• mitovi, stereotipi i predrasude o rodno zasnovanom nasilju oblikuju način na koji društvo

posmatra i reaguje na nasilje počinjeno nad ženama. Takvi mitovi i stavovi su štetni jer imaju

tendenciju da krive one koji su preživjeli nasilje (žrtve bivaju okrivljene da su same “krive “što su

svojim ponašanjem izazvale neki oblik nasilja), umjesto da počinioce nasilja smatraju odgovornim

za njihovo ponašanje.

• ratna zbivanja u BiH (1992-1995) uticala su na fizičko i psihičko zdravlje oba pola, posebno

muškaraca koji su bili aktivni sudionici, a što je dalje proizvelo razne poremećaje, kao: frustracije,

anksioznost, nezaposlenost, PTSP, male penzije, nemogućnost školovanja i brige o djeci i sl. a to

je dalje uticalo na pojavu nasilja u porodici i okruženju.

Identifikovanje uzroka i problema rodno zasnovanog nasilja

• Stanovništvo razmišlja i priča o modelima prevencije nasilja

• Nakon poricanja u početku, stanovništvo je sada svjesno i spremnije da razgovara otvoreno o

nasilju u svojim zajednicama

• Uopšteno, članovi zajednice koji su učestvovali u aktivnostima su svjesniji svog ponašanja i

načina komunikacije i primjenjuju nove pozitivne komunikacijske vještine i ponašanja sa članovi-

ma porodice i u zajednici

• Žene su spremnije da razgovaraju i podijele svoja iskustva

• Samopoštovanje i samopouzdanje se poboljšalo kod djece i žena

• Žene i muškarci izjavljuju da su popravili način komunikacije sa članovima svoje porodice i da se

vide pozitivni rezultati

• Individualni primjeri i priče podstakli su i druge da progovore o svojim iskustvima i učinili su da

shvate da nisu sami u svojim problemima, kao i da imaju iste probleme

• Manja grupa muškaraca je posebno zainteresovana da nastavi sa aktivnostima na projektu

• Uspostavljeno je partnerstvo i saradnja centara za socijalni rad i policije

• Djeca su ohrabrena da traže pomoć i prijave nasilje te znaju šta treba napraviti kada svjedoče

nasilju

20

• različiti oblici bolesti zavisnosti, kao što su

zloupotreba alkohola i/ili droge, kocka i sl. dopri-

nose nasilju, ali nisu uzrok nasilja i ne treba ih

uzimati kao opravdanje za nasilje.

• različiti i neusaglašeni stavovi o odgoju

djece; različit tretman muške i ženske djece;

problemi sa djecom u pubertetu ili ako su malol-

jetni delikventi i sl.

• rkonomska zavisnost je jedan od uzroka nasil-

ja (nezaposlenost žene povećava rizik za tjeles-

no zlostavljanje).

• nasilje „ostaje“ u porodici i smatra se da je

privatna, porodična stvar u kojoj država nema

pravo da interveniše. Način na koji se muškarac

ophodi prema svojoj supruzi je privatna stvar.

Zbog ovoga se muž osjeća sigurno, nema osude

okoline niti odgovora relevantnih institucija.

• seksualno nasilje, prisila u braku (o kojoj niko

ne zna osim supružnika) rezultira frustracijom, a

eskalira drugim oblicima nasilja.

• razlike u nacionalnosti supružnika/partnera

u vezi, vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, npr.

žena pa još druge nacije da mi zapovijeda i

miješanje drugih članova porodice (sa muževe i

ženine strane),

• mlađa dob i niža primanja muškarca poveća-

vaju rizik za tjelesno zlostavljanje žene,

• žene koje su bile zaposlene i radile van kuće

bile su pod većim rizikom za izloženost nasilnom

ponašanju nego žene koje su radile u kući, što se

može objasniti ljubomorom partnera, kontro-

lom, što predstavlja povezanost između statusa

zaposlenja žene i partnerovog psihičkog

zlostavljanja,

• zaposlena žena u manjem je riziku za tjelesno

zlostavljanje, ako je muškarac zaposlen, ali je

rizik povećan ako je nezaposlen,

• žena je u većem riziku od tjelesnog zlostavljan-

ja ukoliko ima niži nivo obrazovanja,

• razlike u prihodima mogući su faktori rizika za

izloženost tjelesnom i psihičkom zlostavljanju,

lošije verbalne vještine muškarca povezane su

sa češćim psihičkim zlostavljanjem žene,

• religiozna učenja u kojima se muškarci prika-

zuju kao vođe, a žene kao potčinjene, mogu biti

interpretirana kao podrška nasilnom ponašanju,

• muškarci koji su u djetinjstvu bili izloženi

tjelesnom zlostavljanju, odbačeni od jednog

roditelja, seksualno zlostavljani ili su svjedočili

Kod odraslih ispitanika prisust-

vo porodičnih faktora rizika

pozitivno je povezano sa skoro

svim oblicima nasilnih iskus-

tava u partnerskim vezama.

Kontrola i manipulacija kao

oblik nasilja su povezani sa

zloupotrebom alkohola i droga

u porodici, iskustvom fizičkog i

emocionalnog nasilja, te sa

hroničnim bolestima i psihijatri-

jskim poremećajima u porodici.

Kod mladih, iskustvo fizičkog i

emocionalnog nasilja je pozitiv-

no povezano sa zloupotrebom

alkohola u porodici.

21

nasilju (fizičkom i/ili verbalnom među roditeljima) u povećanom su riziku da psihički zlostavljaju

svoje partnerke,

• žene koje su tjelesno, emocionalno i seksualno zlostavljane u djetinjstvu imaju pet puta već rizik

da postanu žrtve tjelesnog i psihičkog zlostavljanja od strane svog partnera,

• emocionalno osjetljivije žene u većem su riziku za izloženost nasilnom ponašanju od strane svog

partnera,

• odnosno nedovoljna prisutnost žena u medijima, te način na koji se prikazuju i uloge koje im se

dodjeljuju su takođe jedan od uzroka RZN,

• shvatanje slobode govora, posebno na medijima/društvenim mrežama doprinosi povećanju

nasilja,

• usklađivanje privatnog i profesionalnog života, rodni stereotipi i podjela na rodne uloge utiču

na društvene modele koji ženu često drže odgovornom za porodični i privatni život (za neplaćeni

rad), a muškarca za javnu sferu i poslovni život (za plaćeni rad). Ovo rezultira nejednakom podje-

lom porodičnih obaveza (za koje se žene smatraju odgovornima), što je jedan od razloga za

diskriminaciju žena i uzroka nasilja,

• institucionalno zlostavljanje noviji je, ali sve češće prisutni pojam koji se veže uz nasilje nad

ženama. Definiše se kao manjkavo postupanje socijalnih radnika/radnica, policije, sudaca i ostalih

državnih službenika/službenica u slučajevima nasilja protiv žena, nepružanje sveobuhvatne

pomoći ženama i djeci; slaba učinkovitost državnih institucija i ustanova zaduženih za pružanje

zaštite žrtvama i sankcioniranje počinitelja,

• visok stepen društvene tolerancije na sve oblike rodno zasnovanog nasilja, jer žene koje su

doživjele ili svakodnevno doživljavaju rodno zasnovano nasilje se stigmatizuju od osoba u bliskom

okruženju, društvu i u konačnici i od institucija koje su obavezne i odgovorne da im pruže zaštitu

i kazne počinioce nasilja,

• i muškarci jesu i mogu biti žrtve nasilja. Nasilje kojem su izloženi je opterećeno stereotipnim

obrascima i društvenim odgovorima, sa razlikom što nasilje prema njima u velikoj većini slučaje-

va vrše drugi muškarci, ali i njihove supruge/partnerke.

Identifikovani su brojni faktori na individualnoj, porodičnoj i društvenoj razini koji dovode do nasil-

ja u porodici: crte ličnosti, temperament, negativna i traumatska iskustva iz djetinjstva (zlostavl-

janje vodi zlostavljanju), transgeneracijski prenos nasilja, poremećaji ličnosti (granični, asocijalni,

narcisoidni) te mentalna oboljenja (depresija, PTSP), bolesti ovisnosti, unutrašnji i vanjski konflik-

ti, slabljenje ili slom adaptivnih snaga, smanjena otpornost ili izrazita ranjivost, siromaštvo i

nezaposlenost, promjene društvenih uloga i vrijednosti, nezadovoljene potrebe, neispunjena

očekivanja, rodni i društveni stereotipi, stavovi i predrasude.

Zbog svega iznesenog, važno je steći uvid u vlastitu odgovornost o tome zašto rodno zasnovano i

porodično nasilje ostaje skriveno, nekažnjeno i zašto svakodnevno raste i jača, a oni koji ga čine

uglavnom ostaju ugledni porodični ljudi, visoko moralni i ispravni, prethodno neosuđivani, ili

osuđivani, ali nikad zbog nasilja, dobre komšije i prijatelji, očevi, braća, poznanici, nastavnici,

direktori, gradonačelnici, majstori, predsjednici i marljive radne kolege.

22

Profesionalni stres je pojava kojoj su nerijetko izloženi stručnjaci pomagačkih profesija. Neusk-

lađenost između zahtjeva vezanih uz posao i okolinu, odnosno nemogućnosti da se tim zahtjevima

udovolji dovode do profesionalnog stresa. Jedan od njegovih krajnjih negativnih ishoda je

sagorijevanje na poslu ili burnout sindrom, koji se najšire može shvatiti kao proces koji dovodi do

potpune profesionalne iscrpljenosti i u konačnici može rezultirati apatijom.

Kroz rad multisektorskog tima u zajednicama u kojima je implementiran projekat, dotakli smo se

i ovog problema. Rad sa žrtvama nasilja je zahtjevan, odgovoran i kompleksan posao koji nemi-

novno nosi veliki stres. Ujedno, rad sa žrtvama nasilja ne podrazumijeva samo direktan rad sa

žrtvom i/ili nasilnikom i njihovom porodicom, nego uključuje i čitav niz socijalnih intervencija koje

podrzumijeva socijalna politika i socijalni razvoj. Iz tog razloga, organizovali smo i dvodnevni

trening za 5 multisektorskih timova iz svih 5 lokalnih zajednica.

Burnout ili profesionalno sagorijevanje opisuje se kao niz tjelesnih i mentalnih simptoma

iscrpljenosti, odnosno kao odloženi odgovor na hronične emocionalne i interpersonalne stresne

događaje na radnom mjestu . Odnosi se na specifičan tip napetosti koji odražava vjerovanje da su

resursi koje osoba posjeduje da bi se suočila sa stresnim situacijama nedovoljni ili nepostojeći,

što dovodi do osjećaja bespomoćnosti, umora, iscrpljenosti i kognitivnog gubitka.

Pojava profesionalnog sagorijevanja definisan je sa 3 dimenzije:

1. emocionalnom iscrpljenošću koja se odnosi na osjećaj osiromašenosti ili oslabljenosti emocio-

nalnim resursima što na kraju dovodi do gubitka energije i slabosti, češćem pružanju loših usluga

i veća je vjerovatnoća za davanje otkaza;

2. depersonalizacijom koja je često nazivana i cinizmom, a ispoljava se kroz emocionalno distan-

ciranje i gubitak idealizma u profesionalnom radu, što se nerijetko iskazuje kroz negativan stav

prema osobama sa kojima se radi, odnosno korisnicima (u ovom slučaju žrtvama)

3. percepcijom smanjenog ličnog postignuća što uključuje smanjenje osjećaja kompetencije i

postignuća na poslu što može dovesti do ekstremnog osjećaja neadekvatnosti, neuspjeha, gubitka

samopoštovanja, pa čak i depresije

Istraživanja na ovu temu često pokazuju povezanost između profesionalnog sagorijevanja i sman-

jenog kvaliteta i kvantiteta učinkovitosti profesionalnog rada.

Kada govorimo o profesionalnom radu sa žrtvama i počiniocima nasilja, kao i njihovim porodica-

ma, mora se naglasiti da je stres veoma teško izbjeći. Sagorijevanje se događa onda kada posao

za osobu izgubi smisao, što je u ovoj oblasti zbog nedostatka sistemskog rješenja i kapaciteta čest

slučaj. Veoma je važno da profesionalci razviju svoj mehanizam zaštite od stresnog uticaja iako

je to u potpunosti neizbježno. To podrazumijeva promjene u profesionalnom ali i privatnom životu.

Danas živimo veoma brzo i sam taj tempo nam nameće određenu količinu stresa jer se trudimo

da sve stignemo a time sebi postavljamo previsoke zahtjeve koji nas na kraju počnu ugrožavati.

Cooper, Dewe i O'Driscoll, 2001.

Maslach, Schaufeli i Leiter, 2001.

Maslach i Jackson, 1984.

4

5

6

4

5

6

Profesionalno sagorijevanje i načini zaštite profesionalaca

u radu sa žrtvama i počiniocima nasilja:

23

Otpornost na stres se može razviti pravilnom ravnotežom života (pravilnom raspodjelom vreme-

na na duhovne i fizičke aktivnosti, porodicu, društvo, intelektualne aktivnosti, posao i kulturu).

Fizičku otpornost stičemo bavljenjem sportom, kvalitetnom prehranom, dok psihičku otpornost

stičemo razvojem snažne osobnosti. Privremene mjere redukcije stresa su relaksacija mišića,

duboko disanje, mašta i sanjarenje, ponavljanje (isprobavanje različitih scenarija i akcija), preob-

likovanje (optimistično predefinisanje situacije). Važno je i isplanirati i vrijeme za razmišljanje,

opuštanje, te pokušati izbjegavati stalnu brigu, nikad ne odgađati obaveze i pročitati barem jedan

članak dnevno koji nema nikakve veze s našim profesionalnim

usmjerenjem. Uvijek završiti barem jednu stvar do kraja, ne pretrpavati se dnevnim obavezama i

slaviti male pobjede.

Neke od preporuka za izbjegavanje i/ili smanjenje stresa na poslu kao i preraspodjelu poslovnih

obaveza su:

• napraviti popis stvari koje želite/možete/morate uraditi danas, sutra ili za sedam dana i pritom

imati na umu svoje dugoročne ciljeve,

• držati sve na svom mjestu,

• važne stvari obavljati jednu po jednu, nikako paralelno,

• male poslove ubacivati između važnih i obavljati više jednostavnih odjednom.

Ovo nije konačno rješenje ali je sigurno olakšica u svakodnevnom životu i radu. Važno je misliti na

sebe jer samo tako se može pomoći i drugima.

24

radionice

Radionice za rad sa ženama, muškarcima, mladima i mladićima

1. Rod i pol

2. Nasilno ponašanje u vezi

3.Rodno zasnovano nasilje u partnerskim vezama

4. Rad na emocijama i emocionalna kontrola

5. Konflikti u partnerskim odnosima

6. Kvalitetne partnerske veze i prava u vezi

7. Dobra i loša komunikacija

8. Asertivna komunikacija

9. Pravna i socijalna zaštita u oblasti rodno zasnovanog nasilja

Radionice za rad sa ženama i muškarcima

1. Muško – ženski odnosi

2. Očekivanja i prava, kvalitetne veze

3. Roditeljske vještine

4. Javno zagovaranje

Radionice za rad sa ženama

1. Rad na emocijama i osnaživanju žena, postavljanje granica

Radionice za rad sa muškarcima

1. Biti nasilan, šta radim sebi i drugima, muška perspektiva nasilja

Radionice za rad sa mladima i mladićima

1. Sve moje uloge

Radionice za rad sa djecom i mladima

1. Vrste i posljedice nasilja

2. Upoznati prava djeteta

3. Pol i rod

4. Rodni stereotipi i predrasude

5. Igračke za djevojčice i dječake

6. Prekidanje tišine o rodno zasnovanom nasilju

7. Društvene uloge

8. Odnosi među polovima

9. Prevencija rodno zasnovanog nasilja

10. Nasilje u vezama

11. Veze među mladima

12. Kako reagujemo na nasilje, vladanje emocijama i sukobe

13. Komunikacija

14. Konflikti i vještine komuniciranja u vršnjačkom odnosu

26

Radionice za rad sa ženama, muškarcima, mladima i mladićima

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje

Oblici i metode rada

Potreban materijal

Uvodni dio 15 minuta

Radionica je namijenjena mladima, mladićima, ženama i muškarcima

Podizanje svijesti o rodnim ulogama, prevazilaženju predra-

suda o rodnim ulogama, te prepoznavanju diskriminacije

Individualni rad, rad u parovima i rad grupama; direktno

obraćanje; diskusija, izlaganje po grupama, ispravni/neis-

pravni odgovori kroz kviz znanja

Laptop, projektor, flomasteri i olovke, papirići (stikeri u više

boja), veliki papir za flipčart, veliki papir sa definicijom

pojmova „rod”i „pol”, kartončići sa velikim slovom P i R za

svakog učesnika/cu, kopije upitnika za svakog/svaku

učesnika/cu

Ova radionica uglavnom je zasnovana na teorijskim objašn-

jenjima osnovnih pojmova, te je važno povezivati teoriju sa

primjerima iz svakodnevnog života informacijama kojim

učesnici raspolažu i iskustvima o tretiranju pola, roda i rodne

ravnopravnosti u okruženju u kojem žive. Učesnike bi trebalo

potaknuti na aktivno uključenje i ohrabriti ih da se aktivno

uključe u diskusiju o njihovom poznavanju i shvaćanju pojmo-

va iz oblasti roda.

Podijeliti učenicima dva papirića u različitim bojama. Na

jednu boju treba da napišu svoja očekivanja od radionice tako

da njihova rečenica počinje sa „Želim da...” a na drugoj upišu

„šta ne bih volio/voljela da mi se desi tokom radionice...”. Kad

završe sa pisanjem, lijepe papiriće na veliki papir i označena

mjesta (1. Želim... 2. Ne želim...). Voditelj/ica pročita očekivan-

ja, usporedi ih sa ciljevima radionice. Sadržaj drugog

papirića, „Ne želim...” možete iskoristiti u kreiranju zajed-

ničkih pravila za rad na radionicama.

Preispitivanje vlastitih uvjerenja u razlikama između muška-

raca i žena u današnje vrijeme, sticanje uvida u rodne uloge i

stereotipe i razumijevanje uloga socijalnih, kulturoloških i

naslijeđenih karakteristika u stvaranju rodne nejednakosti

90 minuta

Rod i pol

27

Pravila: Zajednički dogovoriti pravila ponašanja kako bi se

osiguralo poštovanje svih učesnika i učesnica za vrijeme

radionice. Unaprijed pripremite veliki papir na kojem ste

napisali pravila. Prvo dajte priliku učesnicima/ama da pred-

lože pravila, a zatim ih napišite na veliki papir.

Pitati učesnike: Jeste li čuli za pojmove „rod”i „pol”?

Da li razumijete razlike između ovih pojmova?

Šta mislimo kad kažemo da je osoba „muškog ili ženskog

pola”? Šta mislimo kad kažemo „rod”?

Mislimo li na nešto sa čim smo rođeni ili na nešto što su nas

učili (što smo naučili)?

Stavite na tablu (ili na vidno mjesto) papire sa definicijama:

Naglasite da je upotreba riječi ROD, za razliku od pola,

relativno nova i da je od same upotrebe riječi važnije osvijes-

titi žene i muškarce o rodnim ulogama i društvenim odnosi-

ma koji postoje između muškaraca i žena, kao i njihove

uzroke.

Podijeliti učesnike u male grupe (4 osobe). Svakoj grupi dati

radni list za kviz. Zajedno čitaju tvrdnje, razgovaraju o njima i

stavljaju znak u odgovarajući stupac R ili P. Kad završe

zadatak, čitate jednu po jednu tvrdnju i provjeravate odgovo-

re. Ukoliko se odgovori razlikuju, razgovarajte o razlozima

zašto su obilježili tu kategoriju. Onaj ili ona osoba koja ima

najviše tačnih odgovora je pobijedila u kvizu i voditelj/ica je

proglasi pobjednicom i da simboličnu nagradu.

Pitanja su:

• Žene rađaju djecu, muškarci ne.

• Djevojčice su nježne, a dječaci čvrsti.

• Mladići imaju jači seksualni nagon od djevojaka.

• Prosječna ženska starosna penzija niža je od muške.

• Žene mogu dojiti, muškarci ne.

• Djevojke češće praktikuju prehrambene dijete nego mladići.

• Žene su plodne od puberteta do menopauze, a muškarci od

puberteta do smrti.

• U starom Egiptu muškarci su ostajali kod kuće i vezli. Žene

su vodile porodične poslove. Žene su nasljeđivale porodičnu

imovinu, muškarci ne.

• Prema statistikama UN-a žene zarađuju samo 10% svjetsk-

og dohotka, a obavljaju 67% svjetskog rada.


28

• U jednoj studiji o 224 različite kulture/društva, pronađeno je

5 kultura u kojima jedino muškarci kuhaju i 36 kultura u

kojima žene obavljaju sve poslove gradnje kuća i naselja.

• Ko je bolji u matematici, a ko u čitanju?

• Kojim se sportovima najčešće bave muškarci, a kojim spor-

tovima žene?

• Da li su u programima i udžbenicima jednako prisutni

naučnici, pisci, istorijske ličnosti i sl., muškog i ženskog roda?

• Koja zanimanja najčešće biraju dječaci/djevojčice?

• Ukoliko je potrebna fizička snaga (npr. prenošenje stola) čiju

pomoć češće tražimo?

Evo načina na koji možemo pomoći jedni drugima da se

osjetimo opuštenije, lakše, da smanjimo napetost i nervozu.

Ustanite i okrenite se na desno. Napetost najviše osjećamo u

ramenima i vratu. Pokušaćemo da je smanjimo laganim

masiranjem vrata i gornjeg dijela ramena. Svako će to učiniti

sa osobom ispred sebe. Poslije nekoliko minuta, voditelj/ica

kaže učesnicima da se okrenu svi na lijevo, tako da masiraju

oni koji su prethodno bili masirani.

Završna aktivnost

10 minuta

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice


Prepoznati različite vrste nasilja u vezama, razjasniti uzroke

nasilnog ponašanja i osvijestiti posljedice podnošenja nasilne

veze.

Učesnici i učesnice će se osvijestiti o vlastitim uvjerenjima i

stavovima o nasilju u vezi, razumjeti šta je nasilje i naučiti

koja su obilježja nasilja u vezi, moći prepoznati nasilne oblike

ponašanja i moći prepoznati moguće posljedice nasilja u vezi

Nasilno ponašanje u vezi

Trajanje

Oblici i metode rada Individualni rad, rad u grupi, razgovor, igra, pisanje

90 minuta

29

• Kopija radnog lista „Tvrdnje o nasilju u partnerskoj vezi”, za

svakog učesnika

• Kartice u boji

• Kopija priče Ena i Damir za svaku malu grupu

• Veliki papir sa tabelom „Upozoravajući znakovi”

Potreban materijal

Uvodna aktivnost

10 minuta

Podsjetiti učesnike/ce na neka pogrešna uvjerenja o partner-

skim vezama i na prava u vezi. Pokazati grafo-foliju Prava u

vezi (sa prethodnog časa) ili poster (ako ste pravili poster) i

naglasiti da nepoznavanje ili nepoštivanje prava svake osobe

u vezi mogu dovesti do nasilnog ponašanja u partnerskim

vezama, ali mogu biti i razlog trpljenja takvog ponašanja u

vezi.

Najava teme – „Danas ćemo kroz analizu nekoliko situacija

upoznati vrste nasilja u partnerskim vezama, njegove uzroke

i posljedice.”

Glavna aktivnost 1

20 minuta

Podijeliti učesnicima/učesnicama radni list „Tvrdnje o nasilju

u partnerskim vezama” i komplet kartica u boji.

Dati jasnu uputu da rade samostalno, bez dogovaranja i

izgovaranja odgovora na glas.

Kad završe, čitate jednu po jednu tvrdnju, a učesnici podižu

odgovarajući, dogovoren, kartončić u boji ako su odgovorili

DA, a drugi kartončić u boji za NE.

Nakon što su se izjasnili o svakoj tvrdnji, zamolite nekog od

učesnika koji se složio s tvrdnjom da objasni svoj odgovor,

zašto misli da je tvrdnja tačna, a zatim nekoga od učesnika

koji se nije složio da objasni zašto smatra da je tvrdnja netač-

na.

Kažite tačan odgovor!

Napomena: Učesnicima ćete podijeliti materijal Uvjerenja i

činjenice, te zato u ovoj aktivnosti izaberite neke od tvrdnji na

kojima ćete raditi, a ostale neka sami pročitaju.

Glavna aktivnost 2

20 minuta

Ena i Damir

(Aktivnost preuzeta iz Priručnika za nastavnike i nastavnice

”Rodnom jednakošću protiv nasilja u intimnim partnerskim

vezana” - Edukacijski program za BiH, CESIi CURE)

Pročitajte naglas priču

Ena ide u prvi razred srednje škole. Damir je malo stariji i ide

u drugu školu. Zajednički prijatelj ih je upoznao jedne večeri u

piceriji. Odlično su se zabavili te večeri i Damir je tražio njen

broj telefona. Hodaju već tri mjeseca. U početku je Ena mislila

da je Damir najbolji dečko kog je ikad upoznala. Bio je nježan

i pažljiv. Želio je upoznati sve njene prijatelje i prijateljice,

znati kako joj je u školi, kakav joj je odnos s roditeljima.

30

Kupio joj je i mobitel da bi mogao biti s njom u kontaktu i

govoriti joj koliko je voli. Odnedavno se njegovo ponašanje

promijenilo. Ljubomoran je i optužuje je da se viđa s drugima

njemu iza leđa. Ona mu je više puta ponovila da nema nikog

drugog. On je vrijeđa i kaže da joj je bolje da se javi na telefon

kad on zove, jer inače… rekao joj je da, ako ikad čuje glas

druge osobe na njenom telefonu ili ako otkrije da ga vara, pa

bilo s kim, naći će ga i ubiti, a ubiće i Enu.

Nekad govori i da će se ubiti ako ga ostavi, jer život bez nje

nema smisla. Prošle sedmice ju je prisilio na spolni odnos,

iako ona to nije željela, da bi mu dokazala da nije nikad imala

spolni odnos s nekim drugim.

Ena ga i dalje voli, ali ga se počinje i bojati. Boji se i da će je

mama, ako dozna, prisiliti da prekine, a ona to ne želi. Misli da

će moći s njim izaći na kraj ako ga uvjeri da je on jedini koga

voli i da nema potrebe za ljubomorom. Nema ništa loše u

tome ako on ponekad postane agresivan kad se svađaju – zar

se to ne događa svima? Samo su joj jednom ostale modrice,

ali Ena zna da on to nije učinio namjerno.

Glavna aktivnost 3

10 minuta

Podijelite učesnike/ce u male grupe po 4 učesnika/ce. U grupi

biraju predstavnika/cu koji/a će iznijeti zaključke u velikoj

grupi. Svakoj grupi dajte primjerak price. (Primjerak za štam-

panje u prilogu) U grupi treba da razgovaraju:

Je li ovo kvalitetna veza ili ne? Zašto DA i zašto NE? Je li ovo

nasilna veza? Zašto jeste ili zašto misle da nije?

Jesu li im poznate iste ili slične situacije u okruženju u kojem

žive?

Ohrabrite ih da iznesu vlastita iskustva, pozivajući se na

usvojena pravila.

Na velikom papiru pripremiti tabelu u koju ćete upisati odgo-

vore o upozoravajućim znakovima, o tome šta bi Ena trebalo

da učini, a šta Damir, ko bi mogao pomoći itd. (Tabela u

prilogu)

Pozovite učesnike da razgovaraju i daju prijedloge koje ćete

vi ili učesnik/ca upisivati u tabelu.

Naglasite sljedeće:

Ena bi trebalo da se zaštiti. Ako ne govori o onome šta joj se

događa, to može značiti da se boji i misli da je opasno govoriti

o nasilju koje trpi. Ako porazgovara sa osobom kojoj vjeruje,

mogla bi prevladati strahove. Obično svako ima u životu

odraslu osobu kojoj vjeruje. To je osoba koja može pomoći.

Ako takve osobe nema, uvijek se može potražiti pomoć

stručnjaka/stručnjakinje.

Kreirati zajedno sa učesnicima/cama listu znakova koji

ukazuju na nasilje u vezi.

31

Da biste ohrabrili učesnike/ce, vi započnite sa primjerima, a

dajte učesnicima mogućnost da ih formulišu na svoj način.

Npr.

• Nazivati partnericu/partnera pogrdnim imenima kad ste

sami ili pred drugima

• Ponašati se ljubomorno kad partner/ica priča sa drugima

• Pronalaziti izgovore, opravdanja, za nasilna ponašanja one

druge osobe i opravdavati ta ponašanja pred drugima

• Uvijek provjeravati gdje je osoba s kojom je u vezi i zahtije-

vati da sve vrijeme zna šta radi

• Jedna osoba u vezi brine da ne naljuti onu drugu osobu

• Jedna od osoba u vezi odustaje od stvari koje su joj važne,

postaje sve više izolovan/a i sve više usmjeren/a samo na

osobu s kojom je u vezi

• Fizički izgled, tjelesna težina, ocjene u školi drastično se

mijenjaju.

Depresivnost može biti pokazatelj zlostavljanja.

• Jedna od osoba u vezi ima ozljede koje ne može objasniti ili

su objašnjenja neuvjerljiva.

• Prisila u seksu, neželjeni dodiri, ponižavajući seksualni

komentari

• Prijetnje

Razgovor sa učesnicima/cama o realizovanim aktivnostima.

• Kako ste se osjećali?

• Šta vam se posebno dopalo?

• Šta nije?

• Da li ste saznali nešto što niste znali ili niste na ovakav

način o tome razmišljali?

• Na kraju programa, šta biste preporučili voditeljici/cama za

neke buduće aktivnosti?

Završna aktivnost

10 minuta

Pažljivo pročitaj tvrdnju i zaokruži DA ako se slažeš sa tvrdnjom i NE ako se ne slažeš.

1. Osoba koja doživljava nasilje često je sama kriva za nasilje kojem je izložena.

2. Najčešći uzrok nasilnog ponašanja su alkohol i zloupotreba droga.

3. Iako voliš mladića/djevojku, ne bi trebalo da podnosiš njegovo/njezino loše

ponašanje prema tebi.

4. Jedan šamar se može dogoditi i vjerovatno se neće ponoviti.

5. Kada osoba koja je izložena nasilju odluči prekinuti nasilnu vezu, to joj je

jednostavno učiniti.

Tvrdnje o nasilju u partnerskim vezama

Radni materijal

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

32

1. Tvrdnja: Osoba koja doživljava nasilje često je sama kriva za nasilje kojem je izložena.

Činjenica: Pogrešno je uvjerenje da je osoba kriva za nasilje kojem je izložena. Osoba koja vrši

nasilje je odgovorna za svoje postupke, bez obzira na sve okolnosti. Nema opravdanja za nasilna

ponašanja.

2. Tvrdnja: Najčešći uzrok nasilnog ponašanja su alkohol i zloupotreba droga.

Činjenice: Alkohol i droge povećavaju vjerovatnost nasilja, ali nisu uzroci nasilnog ponašanja. U

vezama mladići i djevojke koriste svoje alkoholizirano stanje kako bi opravdali svoje ponašanje

kojim nisu zadovoljni ili ih je sram. Pod uticajem alkohola smanjuje se samokontrola u ponašanju,

češće se griješi pri tumačenju tuđeg ponašanja, češće se doživljava da ih neko provocira ili

ponižava, povećava se osjećaj ljubomore zbog vlastite nesigurnosti. Alkohol može biti „okidač”

nasilja, te ga treba izbjegavati.

3. Tvrdnja: Iako voliš mladića/djevojku, ne bi trebalo da podnosiš njegovo/njezino loše ponašanje

prema tebi.

Činjenice: Nema opravdanja za nasilno ponašanje i ponašanje u vezi. Niko ne zaslužuje da se

prema njemu/njoj ponaša loše. Loše ponašanje vodi gubitku ljubavi, poštovanja i bliskosti u vezi.

6. Osobe koje su nasilne u vezi mogu naučiti kako da se prestanu nasilno

ponašati.

7. Osobe koje imaju iskustvo porodičnog nasilja sklonije su podnositi nasilje u

vezi.

8. Svađa s djevojkom/mladićem nije nasilje.

9. Nasilje u partnerskim vezama nije jako izražen problem.

10. Kada mladić mazi djevojku, a ona kaže „Ne”, obično misli „Da”.

11. Imaš pravo udariti svoju djevojku/mladića ako te ne poštuje.

12. Mladić ima pravo prisiliti djevojku na spolni odnos ako je pristala ljubiti se s

njim ili s nekim drugim.

13. Nasilje u vezama je privatna stvar. Bolje je ostaviti parovima da sami riješe

svoje razmirice.

14. Ako onaj/ona koji/koja zlostavlja iskazuje žaljenje ili se kaje, to znači da se

promijenio/la.

15. Samo određeni tipovi ljudi napadaju ili zlostavljaju osobu s kojom su u vezi.

16. Samo određeni tipovi žena/djevojaka mogu biti žrtve zlostavljanja.

17. Nasilni ljudi su oni koji ne mogu kontrolisati svoj bijes - riječ je o trenutnom

gubitku kontrole.

18. Svim se djevojkama i ženama sviđa kad za njima zvižde.

19. Nasilje u partnerskim vezama se uglavnom događa među siromašnim

ljudima, među ljudima nižeg obrazovnog statusa.

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NEDA NE

DA NEDA NE

Tvrdnje i činjenice o nasilju u partnerskim vezama

33

4. Tvrdnja: Jedan šamar se može dogoditi i vjerovatno se neće ponoviti.

Činjenice: NE. Kad jednom započne, nasilje u vezi gotovo se uvijek ponavlja, postaje češće i

pojačava se. Osoba koja se nasilno ponaša na taj način pokušava steći kontrolu u odnosu, ali na

taj način pokazuje svoju nemoć da drugačije riješi probleme za koje osjeća da postoje u vezi.

5. Tvrdnja: Kada osoba koja je izložena nasilju odluči prekinuti nasilnu vezu, to joj je jednostavno

učiniti.

Činjenica: Ovo uvjerenje polazi od pretpostavke da osoba koja trpi nasilno ponašanje to čini jer je

to njen izbor i da ima kontrolu nad time, te da, ukoliko želi da to prestane, treba samo da napusti

osobu koja je zlostavlja. Podaci pokazuju da je vrlo mladoj osobi teško napustiti nasilni odnos jer

se boji da će joj se nasilnik osvetiti, ozlijediti je, pa čak i ubiti. Osoba koja trpi nasilje se nada da će

nasilje prestati, ali to se nikad ne dešava bez pomoći izvana jer nasilni partner uspostavlja moć i

kontrolu u vezi, što žrtvi otežava prekidanje veze.

6. Tvrdnja: Osobe koje su nasilne u vezi mogu naučiti kako da se prestanu nasilno ponašati.

Činjenice: Nasilno ponašanje u vezi je naučeno, pa se može i promijeniti. Ljudi uče i mijenjaju se

tokom cijelog života, pa tako mogu naučiti i kako nenasilno rješavati probleme i sukobe u vezi.

Osobi koja čini nasilje treba pomoći, što može učiniti pedagog, psiholog ili drugi stručnjak.

7. Tvrdnja: Osobe koje imaju iskustvo porodičnog nasilja sklonije su podnositi nasilje u vezi.

Činjenica: Osobe koje imaju iskustvo porodičnog nasilja uče da je takav način rješavanja sukoba

uobičajen i u redu, pa su kasnije kao mladići i djevojke skloniji korištenju sličnih ponašanja.

8. Tvrdnja: Svađa s djevojkom/mladićem nije nasilje.

Činjenice: Svađe su dio svake kvalitetne veze, one ne znače da je veza nasilna. Međutim, ako veza

ima druge karakteristike štetnih veza (npr. u vezi nema povjerenja, privatnosti, ni poštovanja) i/ili

u njoj dolazi do nasilnih ponašanja, možemo reći da je veza nasilna.

9. Tvrdnja: Nasilje u partnerskim vezama nije jako izražen problem.

Činjenica: Svaku treću ženu fizički ili seksualno zlostavlja osoba s kojom je u vezi, a svaka treća

osoba adolescentne dobi doživljava nasilje u vezi.

10. Tvrdnja: Kada mladić mazi djevojku, a ona kaže „Ne”, obično misli „Da”.

Činjenice: Ne uvijek znači ne. Ako je neko nesiguran šta djevojka/žena pokušava reći, trebalo bi

da je pita.

34

11. Tvrdnja: Imaš pravo udariti svoju djevojku/mladića ako te ne poštuje.

Činjenica: NIKO NEMA PRAVO NIKOGA UDARITI, BEZ OBZIRA NA RAZLOG.

12. Tvrdnja: Mladić ima pravo prisiliti djevojku na spolni odnos ako je pristala ljubiti se s njim, ili s

nekim drugim.

Činjenice: Pristanak na ljubljenje ili dodirivanje ne znači i pristanak na spolni odnos. Niko nema

pravo prisiliti osobu na spolni odnos ako ta osoba to ne želi.

13. Tvrdnja: Nasilje u vezama je privatna stvar. Bolje je ostaviti parovima da sami riješe svoje

razmirice.

Činjenice: Nasilje protiv neke osobe kazneno je djelo. To je svačiji problem, a ne samo razmirica

između osoba u paru.

14. Tvrdnja: Ako onaj/ona koji/koja zlostavlja iskazuje žaljenje ili se kaje, to znači da se promije-

nio/la.

Činjenica: Gotovo svi zlostavljači/ce osjećaju žaljenje ili kajanje nakon zlostavljanja. Ti su osjećaji,

zajedno s isprikama i obećavanjem promjene, dio ciklusa nasilja, a ne pokazatelj promjene.

15. Tvrdnja: Samo određeni tipovi ljudi napadaju ili zlostavljaju osobu s kojom su u vezi.

Činjenica: Ne postoji tipičan zlostavljač/ica. Dob, obrazovni status, socio-ekonomski status,

fizička građa, rasa ili vjerska pripadnost – ništa od toga ne predstavlja obilježja tipične osobe koja

zlostavlja.

16. Tvrdnja: Samo određeni tipovi žena/djevojaka mogu biti žrtve zlostavljanja.

Činjenica: Svaka žena može biti žrtva zlostavljanja od strane osobe s kojom je u vezi. Ne postoji

određeni tip žene za koju je veća vjerovatnost da će biti (ili neće biti) žrtva nasilja. Ljudi bi voljeli

moći prepoznati karakteristike žrtve jer im to smanjuje odgovornost. Tačnije, žene/djevojke bi

voljele moći prepoznati karakteristike žene žrtve jer se tad osjećaju sigurnije. To je u stvari način

da se kaže: „Ako ja nisam kao te žene/djevojke, ja neću doživjeti nasilje.”

17. Tvrdnja: Nasilni ljudi su oni koji ne mogu kontrolisati svoj bijes - riječ je o trenutnom

gubitku kontrole.

Činjenica: Većina ljudi koji se razljute ne koriste nasilje kao način rješavanja emocije. Nasilni ljudi

nisu bez kontrole; to je namjerno ponašanje; oni to čine da bi stekli kontrolu i nadmoć nad drugom

osobom. Zlostavljači/ce biraju da budu nasilni i biraju ko će biti žrtva njihovog nasilja (npr.

partner/ica, ali ne i drugi ljudi, kao kolege i kolegice iz razreda, susjedi i tako dalje). Oni uglavnom

ne napadaju svoje prijatelje i prijateljice, niti slučajne prolaznike i prolaznice, bez obzira na to

35

koliko su ljuti. Nasilje nema veze s ljutnjom; to nije problem upravljanja bijesom. Još jedan dokaz

za to jeste i činjenica da obično biraju vrijeme kad će zlostavljati žtrvu – onda kad nema drugih

osoba u blizini.

18. Tvrdnje: Svim se djevojkama i ženama sviđa kad za njima zvižde.

Činjenica: Ovo je zabluda u koju vjeruju neki ljudi jer se nekim djevojkama/ženama sviđa kad za

njima zvižde. No velikom broju žena i djevojaka to se ne sviđa, i kad se to dogodi, osjećaju bijes,

strah, bespomoćnost, osjećaju se kao objekt itd.

19. Tvrdnje: Nasilje u partnerskim vezama uglavnom se događa među siromašnim ljudima, među

ljudima nižeg obrazovnog statusa.

Činjenica: Nasilje u intimnim partnerskim vezama pojavljuje se na svim razinama društva, i među

bogatima, i među siromašnima, i jednako često pogađa sve rasne, društvene, etničke, ekonomske

i vjerske grupe. Nema dokaza da neobrazovane ili siromašne osobe češće zlostavljaju osobe s

kojima su u vezi, u poređenju s onima koji su obrazovaniji ili bogatiji.

Priča

Ena ide u prvi razred srednje škole. Damir je malo stariji i ide u drugu školu. Zajednički prijatelj ih

je upoznao jedne večeri u piceriji. Odlično su se zabavili te večeri i Damir je tražio njen broj telefo-

na. Hodaju već tri mjeseca. U početku je Ena mislila da je Damir najbolji dečko kog je ikad upozna-

la. Bio je nježan i pažljiv. Želio je upoznati sve njene prijatelje i prijateljice, znati kako joj je u školi,

kakav joj je odnos s roditeljima. Kupio joj je i mobitel da bi mogao biti s njom u kontaktu i govoriti

joj koliko je voli. Odnedavno se njegovo ponašanje promijenilo. Ljubomoran je i optužuje je da se

viđa s drugima njemu iza leđa. Ona mu je više puta ponovila da nema nikog drugog.

On je vrijeđa i kaže da joj je bolje da se javi na telefon kad on zove, jer inače... rekao joj je da, ako

ikad čuje glas druge osobe na njenom telefonu ili ako otkrije da ga vara, pa bilo s kim, naći će ga i

ubiti, a ubiće i Enu. Nekad govori i da će se ubiti ako ga ostavi, jer život bez nje nema smisla. Prošle

sedmice ju je prisilio na spolni odnos, iako ona to nije željela, da bi mu dokazala da nije nikad imala

spolni odnos s nekim drugim. Ena ga i dalje voli, ali ga se počinje i bojati. Boji se i da će je mama,

ako dozna, prisiliti da prekine, a ona to ne želi. Misli da će moći s njim izaći na kraj ako ga uvjeri da

je on jedini koga voli i da nema potrebe za ljubomorom. Nema ništa loše u tome ako on ponekad

postane agresivan kad se svađaju – zar se to ne događa svima? Samo su joj jednom ostale

modrice, ali Ena zna da on to nije učinio namjerno.

• Upozoravajući znakovi (koje Ena ignoriše)

• Šta bi Ena trebalo da učini?

• Šta bi Damir trebalo učini?

Prilog 3

36

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal



Senzibiliziranje učesnica i podizanje svijesti o RZN

u partnerskim vezama

Power Point prezentacija, studija slučaja, grupni i individualni

rad, plenarna diskusija

Voditelj/ica (interaktivno) uvodi učesnice u definisanje nasilja,

rodno zasnovanog nasilja, te nasilja kao krivičnog djela. U tu

svrhu potiče učesnice da pokušaju dati svoju definiciju nasil-

ja/RZN, te ispitati koliko su upoznate sa pravnim okvirom koji

reguliše ovu oblast, o protokolima koji postoje na nivou

lokalne zajednice/kantona, kao i sa statistikama o prisutnosti

i raširenosti nasilja globalno i lokalno (upoznati ih sa statis-

tičkim podacima prijavljenih i procesuiranih predmeta u

ciljnoj zajednici).

Laptop, projektor, platno, hamer papir, kartice, flomasteri

Učesnice informisane o pravnom okviru u oblasti nasilja,

osposobljene da prepoznaju RZN u partnerskim vezama i

razlikuju mitove i činjenice o RZN, te kako koristiti potencijale

lokalne zajednice u prevenciji nasilja

120 minuta

Rodno zasnovano nasilje u partnerskim vezama

Glavna aktivnost 1

20 minuta

Voditelj/ica kroz diskusiju sa učesnicama pokušava identifiko-

vati oblike nasilja/RZN s kojima se najčešće susreću, a oslanja-

jući se na saznanja i iskustva učesnica. Odgovori koje učesnice

daju, zapisuju se na papir/ploču, potom se kroz razgovor

produbljuju, za svaku vrstu nasilja posebno (Prilog 1).

Vježba 1:

Senzibiliziranje učesnika o nasilju/RZN (studija slučaja).

Cilj: Prepoznati oblike nasilja u priči

Opis: Voditelj/ica čita priču iz prakse, ispovijest žrtve nasilja, a

zadatak učesnica (svaka za sebe) je da bilježe na papir (A4)

koje vrste nasilja su prepoznale, nakon čega se razvija

diskusija tokom koje učesnice iznose svoja zapažanja/bilješke

i obrazlažu.

Za ovaj dio voditelj/ica pripremi raspoložive podatke istraživanja koja su provedena od UN-a, u BiH i na lokalnom nivou

Radni materijali i vježbe za radionice su priložene uz ovaj plan.

7

8

7

8

37

Vježba 2.

Faktori rizika, individualno

Cilj: Identifikovanje faktora rizika za nasilje i zapisuju na ploču.

Glavna aktivnost 2

20 minuta

Učesnici na papir (post-it) zapisuju faktore rizika, lijepe na

ploču, a potom zajedno sa voditeljem/icom razvrstaju na

unutarnje i vanjske (Prilog 2),

Napomena: Kopije radnog materijala iz Priloga 2 se ne dijele

učesnicima nakon ove vježbe, nego se koristi tokom vježbe

br. 3. Slijedi izlaganje voditelja/ica o tome šta karakteriše

nasilje u partnerskim odnosima, prema čemu je takav odnos

usmjeren i kako se manifestuje itd. Kroz prikaz slika: “Točak

moći i kontrole“ i „Ciklus nasilja“ (Prilog 3), objašnjava da je

nasilje zatvoren krug i potiče učesnice da razmišljaju o opas-

nostima kojima mogu biti izložene ukoliko zanemare prve

znakove nasilja i ne reaguju, te na taj način dopuste da budu

dio Točka i Ciklusa.

Voditelj/ica pokreće diskusiju o tome kako se žrtva nasilja

osjeća u svim fazama nasilja i na taj način identifikuju

posljedice nasilja koje se zapisuju na ploču (prilog 4) te njihov

uticaj na zdravlje žene i odnose u porodici.

Vježba 3: Uloga zajednice u suzbijanju faktora rizika i jačanju

zajedničkog odgovora na nasilje.

Cilj: Jačanje kapaciteta učesnica u prepoznavanju resursa

zajednice i pojedinaca u prevenciji i smanjenju rizika nasilja.

Opis: Učesnice se podijele u dvije grupe i koristeći nabrojane

rizike iz Vježbe 2, jedna grupa ima zadatak da se bavi rješen-

jima i jačanju odgovora lokalne zajednice koji se odnose na

društvene rizike, a druga grupa se bazira na rješenja koja se

odnose na porodične.

Potom slijede prezentacije po grupama i diskusija.

Glavna aktivnost 3

30 minuta

Učitelj/ica izlaže uticaj mitova o tome zašto žena ostaje u

nasilnoj zajednici.

Vježba 4. „Da li je to mit ili činjenica?

Cilj: Prepoznavanje mitova i činjenica o nasilju

Opis: Voditelj/ica podijeli učesnicama kartice/list papira na

kojima se nalaze tvrdnje o nasilju. Zadatak svake učesnice

jeste da odgovori na svaku tvrdnju da li smatra da je to mit ili

činjenica. Nakon svake tvrdnje slijedi diskusija i od učesnica

se traži da obrazlože svoj odgovor (Prilog 5, popis tvrdnji).

Glavna aktivnost 4

20 minuta

38

se radionica, istakne važnost podizanja svijesti učesnika o

tome da se nasilje koje se dešava u našoj lokalnoj zajednici,

tiče svih, da za nasilje nema opravdanjae da svaki oblik nasilja

treba osuditi i prijaviti, a istovremeno jačati kapacitete pojedi-

naca i lokalne zajednice u prevenciji svih oblika diskriminacije.

Završetak i evaluacija radionice.

čak:

10 minuta

Materijal za radionicu:

Fizičko nasilje: odnosi se na različite oblike upotrebe sile radi kontrolisanja i ostvarivanja moći

nad drugom osobom, što uključuje šamaranje, udaranje, guranje, bacanje na pod, čupanje kose,

ugrize, bacanje predmeta na osobu, prekrivanje usta da osoba prestane pričati, zatvaranje u neku

prostoriju, a može ići sve do pokušaja ubistva ili ubistva.

Emocionalno/psihičko nasilje uključuje ponašanje čiji je cilj zadobiti moć i kontrolu nad drugom

osobom, a obuhvata prijetnje, zabrane, uhođenje i kontrolu kretanja, sprečavanje razgovora i

izlaska s prijateljima/prijateljicama, posesivno i ljubomorno ponašanje, uvredljive komentare,

ismijavanje, uništavanje stvari itd.

Seksualno nasilje se odnosi na neželjeno seksualno dodirivanje, nagovaranje ili korištenje ucjena

da bi osoba pristala na seksualni odnos, prisiljavanje na seksualne odnose ili ponašanja koja

osoba ne želi, iskorištavanje alkoholiziranosti osobe da bi se s njom imao seksualni odnos

Ekonomsko nasilje podrazumijeva oduzimanje imovine, nedovoljno davanje novca za život (npr.

hranu) uništavanje imovine (npr. namještaja, odjeće), nejednaka dostupnost zajedničkim sredstvi-

ma, uskraćivanje ili kontrolisanje pristupa novcu, sprečavanje zapošljavanja ili obrazovanja i

stručnog napredovanja ženi od strane supruga ili djeci od strane oca, uskraćivanje prava na

vlasništvo, prisiljavanje da se odrekne vlasništva ili traži vlasništvo kojeg se odrekla/imala nam-

jeru odreći se, prodaja stvari bez saglasnosti vlasnice/vlasnika, prodaja stvari i imovine pod prisi-

lom.

Imovina je zajednička, zajedno smo kupili plac, sagradili kuću. Djeca i ja smo bili izbačeni iz kuće,

a moj muž živi u našoj kući dok smo mi na ulici. Kada bi mi tražio pare za kockanje ja bih rekla da

nemam, onda bi nastao problem, tjerao me da mu ih nabavim. Mojoj starijoj kćerki je prijetio ubist-

vom, jer su obje rekle da će ići sa mnom ako ja odem od kuće, tada im je on rekao da neće žive

izaći iz kuće. Izolovao me je od prijatelja, prema mojoj rodbini je bio korektan. Jednom sam otišla

od kuće kod mojih, ali sam se vratila jer nisam željela da me djeca optuže da sam ih odvojila od

oca. Interesantno, nije mi poljuljao samopouzdanje, svakim napadom bih sve jača i jača bila.

Povrede nisu bile velike, obično bi me tukao šakama po licu i po glavi. Primila sam četiri udarca

od kojih su me dva onesvijestila..

Prilog 1 - Vrste nasilja Radni materijal kopirati i podijeliti učesnicama.Prilog 1 - Vrste nasilja Radni materijal kopirati i podijeliti učesnicama.

Vježba 1. Ispovijest žrtve (studija slučaja):

39

FIZIČKO NASILJE ujedanje, guranje, udaranje, šu

tiran

je, d

avlje

njeb

aca

nje

na z

em

lju, u

vrta

nje

ruku

, saplit

anje

Nasilje nad ženama

TOČAK: Moć i kontrola

pre

mlaćivanje, prijetnje oružjem šutiranje, č

upanje k

ose

cilj

taktike

služi da se

sprovedu taktike

i ostvari cilj

Društveni rizici:

• društveno prihvata nasilje, kao sredstvo rješavanja nesuglasica i različitog mišljenja;

socijalno prihvata fizičko kažnjavanje djece i žena;

• nedostatno sankcioniše nasilje;

• rigidno definiše rodne uloge muškaraca i žena; povezuje identitet muškarca sa pameću i domi-

nacijom; žene i djeca percipiraju kao "vlasništvo" muškaraca;

• uspostavljaju barijere za neovisnost, učešće, samoispunjenje, što rezultira izolacijom i smanjen-

jem samopouzdanja i samopoštovanja;

• kulturalne norme povezuju sa ulogom žene, isključivo kao domaćice i osobe čiji je jedini zadatak

da se brine o drugima;

• nedostatno finansiraju programi prevencije nasilja.

Pojedinačni i porodični rizici:

• iskustvo zlostavljanja u djetinstvu i prisustvo nasilja u vlastitom domu;

• zapostavljanje i zanemarivanje od roditelja u ranom djetinjstvu;

• stavovi o rodnim ulogama;

• članovi koji su dugo u poziciji smanjene moći unutar porodice, ili koji su u ovisnoj poziciji;

• porodice koje su bez socijalne, psihološke i finansijske podrške;

• izrazita dominacija i kontrola muškarca nad ukupnom dobiti i odlukama unutar porodice;

• ovisnici (jedan ili oba partnera)

Prilog 2 – Faktori rizika: Radni materijal kopirati i podijeliti učesnicama.

Prilog 3 – „Točak moći i kontrole“ i „Ciklus nasilja“

Radni materijal kopirati

i podijeliti učesnicama.

Moć i kontrola

Izolacijakontroliše šta radi, s kim se viđa,s kim razgovara, gdje odlazi Zastrašivanje

zaplašuje: je izgledom.

ponašanjem, gestovim

a,

glasnim govorom

, razbija

predmete, uništava

njenu imovinu

Korište

nje muš

ke

privile

gije

tretir

a je kao slu

žavku,

donosi sve “v

elike” o

dluke,

ponaša se kao gospodar

tvrđ

ave

Pri

jetn

je

pret

i ili

spor

ovod

i pre

tnje

da b

i je

na n

eki n

ačin

emoc

iona

lno

povr

ijedi

o,

pret

i da će

joj o

duze

ti

djec

u, u

biti s

e, p

rija

viti

je o

dgov

araj

ućim

služ

bam

a

Manipulisanje djecom

čini da se osjeća krivom u

odnosu na djecu, koristi

djecu za prenošenje poruka,

koristi pravo posjete da je

uznemirava

Seksualno zlostavljanje

prisiljava je na seksualne

radnje protiv njene volje,

seksualno atakuje njeno

tijelo, tretira je kao

seksualni objekat

Emocionalnozlostavljanjeponižava je čini da sebe doživljava kao loše, sazivaje pogrdnimimenima,navodi da misli da je luda

Ekonomsko zlo

stavlja

nje

pokušava d

a je sprij

eči d

a

dobije il

i zadrž

i posao,

navodi je d

a moli z

a novac,

udje

ljuje jo

j odre

đenu svotu,

vuzim

a njen n

ovac

40

Prilog 4 – Posljedice nasilja

Prilog 5 - Popis tvrdnji

• Gubitak samopoštovanja za oba partnera

• Loše raspoloženje, tuga i bezvoljnostv

• Povlačenje od prijatelja, izolacija

• Strah od osobe do koje ti je stalo i s kojom se želi biti blizak

• Gubitak ljubavi i bliskosti s partnerom/partnericom

• Gubitak povjerenja u mogućnost ostarivanja dobre veze/braka

• Fizičke ozljede (lomovi, masnice, krvarenja...)

• Zdravstvene poteškoće (glavobolje, mučnine...)

• Poteškoće sa koncentracijom, spavanjem i apetitom

• Povećano korištenje alkohola i cigareta, kao i sredstava za smirenje

Mit 1: Žene dozvoljavaju da im se dogodi intimno partnersko nasilje i ako zaista to žele,

mogu da napuste svoje nasilne partnere.

Nasilje se događa

(Udaranje, vikanje,

prijetnja, guranje,

uništavanje imovine)

Rast napetosti

(Stari osjećaji i misli se

vraćaju, kritičnost i

nepoštovanje partnera/ice,

osuđujuće izjave, ljutnja

se povećava)

Faza medenog mjeseca

(Isprike, opravdanja, kajanje,

pokušaj iskupljivanja,

obećanjeda se nasilje

neće ponoviti,

kupovina poklona)

Činjenica: Žena ne zaslužuje da bude zlostavljane ni u kom slučaju. Međunarodna zajednica

prepoznala je nasilje nad ženama kao kršenje ljudskih prava koje se ne može opravdati i zahtijeva

sveobuhvatni odgovor države. Kao što je objašnjeno u nekoliko teorija o dinamici nasilnih veza, kao

što su Stokholmski sindrom i Točak nasilja, počinioci koriste kombinaciju taktika kontrole i

41

i zlostavljanja koje izuzetno otežavaju ženi bježanje od nasilja. Takođe je važno razumjeti da se

žene koje su doživjele nasilje od strane intimnog partnera i pokušavaju da izađu iz te veze kako bi

sebi i svojoj deci obezbjedile bezbjednost, paradoksalno suočavaju sa povećanim rizikom od

ponavljanja pa i eskaliranja nasilja. Žene ne uspijevaju da napuste nasilne veze i zbog osjećaja

sramote i krivice, nedostatka bezbjednog smještaja, ili vjerovanja da je razvod loš za djecu.

Mit 2: Konflikti i nesloga su sastavni dio svakog odnosa.

Činjenica: “Svakome može da se desi da izgubi kontrolu” je često korišten izgovor kojim se oprav-

dava intimno partnersko nasilje. Međutim, nasilje se ne svodi na “gubljenje” kontrole – naprotiv,

riječ je o “sticanju” kontrole putem upotrebe prijetnji, zastrašivanja i sile, kao što je demonstrirano

u Točku nasilja. Nasilje u vezi nije normalno - to je manifestacija istorijski nejednakih odnosa moći

između muškaraca i žena.

Mit 3: Muškarci i žene su podjednako nasilni jedni prema drugima.

Činjenica: Većina onih koji su pogođeni RZN, naročito intimnim partnerskim nasiljem, su žene i

djevojčice. Širom svijeta, skoro polovina (47%) svih žena žrtava ubistva u 2012. godini ubijene su

od strane intimnih partnera ili članova porodice, u poređenju sa manje od 6% muškaraca žrtava

ubistva. Prema podacima iz EU, 67% slučajeva fizičkog nasilja i 97% seksualnog nasilja počinjeno

je od strane muškaraca, a protiv žena (FRA 2014). Ova činjenica potvrđena je i istraživanjem iz

regije. Na primjer, studija iz Moldavije pokazuje da su počinioci nasilja nad ženama često članovi

porodice, i to u velikoj većini muževi ili bivši muževi (73.4%), a zatim očevi i očusi (13.7).

Mit 4: Nasilje u porodici događa se samo određenom tipu osoba.

Činjenica: RZN je globalan problem pandemijskih razmjera. 35% svih žena širom sveta doživjele

su fizičko i/ili seksualno nasilje od strane intimnog partnera, ili seksualno nasilje od muškarca

koji im nije partner (WHO, 2013). Iako su brojni faktori koji povećavaju rizik da će žena doživjeti

RZN, nasilje u porodici pogađa sve žene, bez obzira na socio-ekonomski status, obrazovna dostig-

nuća, etničko porijeklo, religiju ili seksualnu orijentaciju (IGWG). Dok su neke studije otkrile da su

žene koje žive u siromaštvu nesrazmjerno pogođene intimnim partnerskim nasiljem i seksualnim

nasiljem, nije jasno utvrđeno da li samo siromaštvo povećava rizik od nasilja, ili su u pitanju drugi

faktori koji prate siromaštvo.

Mit 5: RZN obuhvata samo fizičko zlostavljanje (udaranje, griženje, šamaranje, guranje, itd).

Činjenica: Fizičko zlostavljanje je samo jedan oblik nasilja. Međunarodno pravo definiše nasilje

nad ženama kao “svaki čin rodno zasnovanog nasilja koji rezultira, ili je vjerovatno da će rezultira-

ti, fizičkom, seksualnom ili mentalnom povredom ili patnjom žena” (DEVAW, član 1). Na primjer,

istraživanje iz Rumunije pokazuje da je 18,5% žena doživjelo psihološko nasilje od strane članova

porodice, uključujući i intimne partnere; procenat ekonomskog nasilja je 5,3%. Neke studije poka-

zuju da žene često smatraju psihološko zlostavljanje i ponižavanje mnogo štetnijim od fizičkog

napada.

Mit 6: RZN izazvano je bolestima zavisnosti, kao što su zloupotreba alkohola i/ili droge.

Činjenica: Iako je zloupotreba psihoaktivnih supstanci prisutna u mnogim slučajevima nasilja u

42

porodici i snižava inhibicije, riječ je o faktoru doprinosa, a ne uzroku nasilja. Ni korištenje alkohola

ni droga ne treba uzimati kao opravdanja za nasilje. Ne koriste svi počinioci nasilja drogu ili

alkohol, niti su sve osobe koje koriste drogu ili alkohol nasilne.

Mit 7: Žene treba da tolerišu nasilje kako bi porodica ostala na okupu.

Činjenica: Svaka žena ima pravo na bezbjednost, dostojanstvo i život bez nasilja. Svaka žena koja

je preživjela RZN ima pravo na samoopredjeljenje - ona može da odluči da ostane sa svojim nasil-

nim partnerom ili da ga ostavi, i u oba slučaja ima pravo na podršku i zaštitu od strane države.

Argument da žene treba da ostanu u nasilnoj vezi često se opravdava blagostanjem djece. Među-

tim, ustanovljeno je da su bezbjednost i zdravlje djece ugroženi kada djeca dožive nasilje, ili su

svjedoci nasilja u porodici. Podrška države kroz programe koji uče nasilne muškarce da usvajaju

nenasilno ponašanje u međuljudskim odnosima ključna je za sprečavanje daljeg nasilja i mijen-

janje obrazaca nasilnog ponašanja (član 16 Istanbulske konvencije). Ovo je od naročitog značaja u

situacijama kada žene nisu voljne da napuste nasilnu vezu, ili ih nešto u tome sprečava, na primjer

zbog ekonomske zavisnosti i rizika od stigmatizacije od strane zajednice, naročito u ruralnim

oblastima. U isto vrijeme, intervencije sa počiniocima treba da doprinesu, ali ne zamijene ili

povuku sredstva iz rada usluga podrške kreiranih za žene.

Mit 8: Nasilje u porodici je privatna, porodična stvar u kojoj država nema pravo da interveniše.

Način na koji se muškarac ophodi prema svojoj supruzi je privatna stvar.

Činjenica: Nasilje nad ženama je kršenje ljudskih prava, bez obzira da li se dešava unutar porod-

ice ili u javnoj sferi. Po međunarodnim zakonima o ljudskim pravima, kao što su CEDAW ili Istan-

bulska konvencija, države ne samo da imaju pravo da eliminišu sve oblike nasilja nad ženama, već

su i u obavezi da to urade.

Mit 9: Seksualne radnice ne mogu da dožive silovanje.

Činjenica: Međunarodne definicije silovanja i drugih oblika seksualnog napada (WHO 2013)

fokusiraju se na vrstu nasilnog djela koje je počinjeno, bez obzira na to ko je počinilac ili žrtva.

Samim tim, svaki muškarac koji prisili ženu na seksualni čin protiv njene volje počinio je silovanje,

ma kojom se ona profesijom bavila. Istraživanje iz Bosne i Hercegovine ukazuje na veliku količinu

nasilja koje su doživjele seksualne radnice - tri od pet seksualnih radnica koje su intervjuisane

doživjele su seksualno nasilje.

Mit 10: Muškarac ne može da siluje svoju suprugu.

Činjenica: Kao što je već spomenuto, silovanje je definisano činom, a ne identitetom počinioca ili

žrtve. Samim tim, svaki prisilan seksualni odnos predstavlja silovanje, bez obzira na to da li je

žrtva udata za počinioca ili ne. Ova izjava zasnovana je i na definicijama međunarodnog zakona o

ljudskim pravima, koji obuhvata sve oblike fizičkog, seksualnog, psihološkog ili ekonomskog nasil-

ja nad ženama, bez obzira na to da li je počinjeno unutar porodice ili u javnosti. Bez obzira na to

što međunarodni zakoni o ljudskim pravima obavezuju države da kriminalizuju i kažnjavaju

silovanje, ne prepoznaju svi sistemi bračno silovanje kao krivično djelo, što dovodi do nekažnja-

vanja silovanja počinjenog od strane intimnih partnera.

43

Mit 11: U većini slučajeva, RZN počine stranci.

Činjenica: Većina žena doživi RZN od strane osobe koja im je bliska, što potvrđuje i Globalna studi-

ja o ubistvima iz 2013. godine. Procjenjuje se da žene čine 79% svih osoba koje su ubijene od

strane njihovih intimnih partnera. Pored toga, 47% svih žena ubijenih u 2012. godini ubijene su od

strane članova porodice ili intimnih partnera; za muškarce, taj procenat iznosi 6%. Ovu izjavu

potvrđuje, na primjer, studija iz Kirgistana po podacima koje je 3% intervjuisanih žena doživjelo

seksualno nasilje, dok 98% počinilaca čine trenutni i bivši partneri ili muževi.

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal



Pomoći sudionicima da razmisle o tome kako prepoznati

kada su ljuti i kako izraziti svoju ljutnju na konstruktivan i

nenasilan način.

Učesnici će ljutnju moći prepoznati kao priliku za konstruk-

tivno djelovanje.

Rad u malim grupama, interaktivno, plenum

Flipčart, olovke, samoljepljiva traka

Šta radim kad sam ljut/a?

Počnite aktivnost s kratkim uvodom u temu, kao na primjer:

Mnogi ljudi miješaju ljutnju i nasilje misleći da su to iste

stvari.

Trebalo bi naglasiti kako je ljutnja emocija, prirodna i normal-

na emocija koju svako ljudsko biće osjeti u nekom trenutku

svog života. Nasilje je način izražavanja ljutnje, odnosno, to je

oblik ponašanja kojim se može izraziti ljutnja. Međutim,

postoje mnogi drugi načini za izražavanje ljutnje – bolji i

pozitivniji načini od nasilja.

Ako naučimo iskazati svoju ljutnju kad je osjetimo, to može

biti bolje nego zadržati je duboko u sebi, jer mnogo puta kada

dozvolimo nagomilavanje ljutnje u sebi skloni smo jednostav-

no eksplodirati.

Objasnite skupini da je svrha ove aktivnosti razgovor o tome

kako izražavamo ljutnju.

60 minuta

Rad na emocijama I emocionalna kontrola

44

Glavna aktivnost

45 minuta

Podijelite preslike Dodatne građe. Pročitajte svako pitanje i

neka učesnici odgovore na pitanja pojedinačno. Dajte im dvije

ili tri minute za svako pitanje. Za grupe koje su slabije

pismene, pročitajte pitanja naglas, a učesnici neka razgov-

araju u parovima ili naprave sliku.

Nakon što popune dobijenu Dodatnu građu, podijelite učesni-

ke u male grupe od po četvero ili petero učesnika. Neka

podijele svoje odgovore jedni s drugima. Dajte 20 minuta za

ovaj rad u grupama.

Dok su učesnici još u malim grupama, podijelite flipčart papir

svakoj grupi i zamolite ih da naprave listu negativnih načina

reagovanja kada smo ljuti i pozitivnih načina reagovanja kada

smo ljuti.

Dajte grupama 15 minuta za kreiranje liste, a onda zamolite

svaku grupu da predstavi svoje odgovore ostalima.

Vrlo je vjerovatno da će na listi "Pozitivnih načina” učesnici

navesti: (1) udahni duboko ili broji do deset i (2) koristi riječi za

iskazivanje osjećaja bez vrijeđanja. Važno je istaknuti kako

"udahni duboko” ne znači izaći van, uskočiti u automobil (ako

je takav slučaj) i brzo voziti, izlažući se riziku odlaska u bar i

opijanja. Ako gore navedene predložene taktike ovdje nisu

ni na jednoj prezentiranoj listi, objasnite ih grupi.

Ukratko: Udahnuti duboko znači povući se iz situacije sukoba

i ljutnje, udaljiti se od osobe prema kojoj osjećamo ljutnju.

Neko može brojati do deset, udahnuti duboko, prošetati okolo

ili baviti se nekom drugom vrstom fizičke aktivnosti, nasto-

jeći ohladiti se i malo smiriti. Uopšteno, važno je da osoba

koja je ljuta objasni drugoj osobi kako će duboko udahnuti

zato što je ljut, nešto poput: "Dosta mi je tebe i stvarno

moram udahnuti svjež zrak. Moram nešto učiniti, prošetati,

kako se ne bih osjećao nasilnim ili počeo vikati. Kad se ohlad-

im, smireniji sam i onda možemo razgovarati o svemu.”

Drugi primjer za strategiju suočavanja s ljutnjom je pokušaj

izražavanja svojih osjećaja ne vrijeđajući druge. Ovo podra-

zumijeva objašnjavanje zašto ste uznemireni i na koji način

planirate riješiti ovu situaciju, bez napadanja i vrijeđanja

drugih. Dajte primjer grupi: Ako vaša djevojka kasni na

sastanak, mogli biste reagovati vičući: "Ti si bezobrazna,

uvijek je isto, ja stojim ovdje čekajući te”. ILI biste mogli

iskazati ljutnju na način da nikoga ne vrijeđate. Na primjer:

„Vidi, ljut sam na tebe jer kasniš. Sljedeći put, ako misliš da

nećeš stići na vrijeme, samo mi javi – nazovi me, pošalji SMS

– umjesto da me ostavljaš da čekam.“

45

Glavna aktivnost

45 minuta

Razgovarajte o sljedećim pitanjima.

• Uopšteno govoreći, je li muškarcima teško izraziti ljutnju

bez korištenja nasilja? Zašto?

• Šta je s djevojkama? Iskazuju li one ljutnju jednako lako?

• Ko su naši uzori za učenje, kako izraziti svoje emocije,

uključujući i ljutnju?

• Često znamo kako izbjeći sukob ili tuču, bez korištenja

nasilja, ali ne postupamo tako. Zašto?

• Je li moguće "udahnuti malo svježeg zraka” kako bi se

smanjio broj sukoba? Imate li iskustva s korištenjem ove

strategije? Kako je to prošlo?

• Je li moguće "koristiti riječi bez vrijeđanja”?

Što ste naučili iz ove aktivnosti? Kako ovo možete primijeniti

u svojim životima i vezama?

Zaključak Završna aktivnost

5 minuta

Tabela za razmišljanje: Šta radim kad sam ljut/a?

1. Razmislite o situaciji koja vam se nedavno dogodila kada ste bili ljuti. Šta se dogodilo? Ukratko

opišite tu situaciju (jedna ili dvije rečenice):

2. Sada, razmišljajući o toj situaciji, pokušajte se sjetiti šta ste mislili i osjećali. Pokušajte ovdje

navesti jedan ili dva osjećaja koja ste osjetili:

3. Vrlo često, kada osjetimo ljutnju, reagujemo nasilno. Ovo se čak može dogoditi i prije nego što

shvatimo da smo ljuti. Neki ljudi reaguaju odmah, vičući, bacajući stvari na pod, udarajući nešto ili

nekoga. Ponekad čak možemo postati depresivni, tihi i introspektivni. Razmišljajući o situaciji

kada ste bili ljuti, kako ste pokazali tu ljutnju? Kako ste se ponašali? (Napišite rečenicu ili nekoliko

riječi o tome kako ste reagovali, šta ste učinili ili kako ste se ponašali.)

Prilog - Dodatna građa

46

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal



Unaprijediti znanja i vještine učesnica/ka o nastajanju i

razrješavanju konfliktnih situacija

Učesnici osposobljeni da prepoznaju uzroke nastajanja

konfliktnih situacija i načinima njihovog rješavanja

Power Point prezentacija, individualni i grupni rad, rad u

parovima, igra uloga, diskusija

Hamer papir, papir A4, olovne, flomasteri, pomoćni radni

materjal

Izlaganje voditelja/ice radionice u interakciji sa učesnicima:

Što su međuljudski odnosi? Različite potrebe i motivi. Defini-

sanje pojma konflikt, konfliktna situacija, reakcija na konflikt-

nu situaciju (konstruktivna, destruktivna), vrste konflikata,

uzroci (Prilog 1).

Glavna aktivnost 1

10 minuta

Pristupanje konfliktnoj situaciji:

Vježba 1: Vježba s rukama (takmičarski duh nasuprot sarad-

nji i pobjednički stav nasuprot gubitničkog)

Cilj vježbe je da se ispitaju pretpostavke za pristup konfliktnoj

situaciji.

Opis: Sudionici se nasumice rasporede u parove i sjednu

jedan nasuprot drugoga u tipičnoj poziciji za obaranje ruku,

ali voditelj/ica ne smije reći da se radi o obaranju ruku, nego

daje sljedeća uputstva:

1. Cilj je da svako za sebe osvoji što je više mogućih poena,

2. Poen osvajate kad partnerova šaka padne na sto,

3. Ne smijete da pričate između sebe,

4. Imate 20-30 sekundi za ovu vježbu i morate upamtiti

rezultat.

Sudionici startaju na znak voditelja/ice. Nakon isteka vreme-

na, svaki sudionik govori koliko je osvojio poena (poeni se

mogu zapisivati na tabli).

Poslije ovoga opet im se dadne 20-30 sekundi da razgovaraju

jedni s drugima da bismo vidjeli da li su u stanju popraviti

160 minuta

Konflikti u partnerskim odnosima

47

rezultat. Poslije ovoga opet im se dadne 20-30 sekundi da

ponove vježbu i zapisuju se rezultati na ploči, kako bi se vidje-

lo da li su popravili rezultat.

Otvoriti raspravu: Kakva je bila reakcija na vježbu? Zašto su

mislili da se radi o vježbi obaranja ruku? Ukazati im na koji su

način mogli osvojiti najviše poena. Ako su uspjeli u drugom

dijelu vježbe popraviti rezultat, pitati kako su to učinili?

Razumijevanje konflikta (ciklus, eskalacija i de-eskalacija):

stavovi, vjerovanja, predrasude, sistem vrijednosti (Prilog 2)

Vježba 2: Razumijevanje konflikta, individualno,

potom plenarno

Cilj: Istražiti odakle potiču vaši opšti stavovi o konfliktnoj

situaciji, te kako naši stavovi, vjerovanja i sistem vrijednosti

utiču na konfliktnu situaciju, na naše ponašanje u takvoj

situaciji i na rezultate koji proizlaze iz te situacije.

Opis: Voditelj/ica i sudionici treba da naprave listu riječi koje

povezuju sa riječi “konflikt”. Potom treba tražiti od sudionika

da izaberu nekoliko riječi i daju specifične primjere u vezi s

tim kako se njihovi stavovi, vjerovanja i sistem vrijednosti

odražavaju na ove riječi – da li je to uticaj TV, porodice, rata,

religije, društva, vlastitog iskustva i sl.

Glavna aktivnost 2

30 minuta

Izlaganje voditelja/ice: Ciklus konfliktne situacije (Prilog 3)

Izlaganje voditelja/ice u interakciji sa učesnicima-Individual-

no pristupanje konfliktu (prilog 4), diskusija o 5 načina pristu-

pa konfliktnoj situaciji i identifikovanje vlastitog stila.

zlaganje voditelja/ice: Uticaj percepcije na nastajanje

konflikata - individualno, potom diskutovati

Vježba 3: Percepcija

Cilj: demonstrirati da ljudi mogu da vide jednu stvar na

različite načine.

Opis: Podijeliti učesnicima crtež mlada/stara žena i zamoliti

sudionike da ne diskutuaju između sebe. Nakon 4-5 min.

tražiti od nekog dobrovoljca da kaže šta vidi i da to opiše.

Poslije njega pitati da li neko drugi vidi nešto drugo i razgov-

arati o tome.

Zajedno sa svima razgovarati o tome da li postoji samo jedan

ispravan način posmatranja crteža. Šta su osjećali prema

onima koji su rekli da vide nešto drugo, ono što Vi niste? Da li

je moguće da dvije osobe istu stvar vide i opišu na različite

načine i da li u tom slučaju obje strane govore istinu? Kakav

je osjećaj izazvalo kod vas kad ste vidjeli da crtež ima dva

lika?

Prilog 5: Kopija crteža).

Glavna aktivnost 3

20 minuta

48

Izlaganje voditelja/ice: Različte tačke gledišta i značaj

empatije

Vježba br. 4: u “tuđoj koži” , individuano, pa diskusija.

Cilj: Razmotriti uticaj različitih tačaka gledišta na nastajanje

konflikata.

Opis: Učesnicima se daju upute da zamisle neku konfliktnu

situaciju (u braku, sa kolegama/cama, prijateljima…) i da se

stave u ulogu osobe s kojom su imali konflikt i da iz ugla te

osobe napišu pismo sebi o tome kako je ta osoba to doživjela,

kako se osjećala i sl. Nakon toga učesnici pišu odgovor na to

pismo osobi s kojom su biti u konfliktu, ali ovoga puta iz svog

ugla (o tome što su tako postupili, kako su se osjećali, šta ih

je izazvalo da uđu u konflikt itd.).

Diskusija: Kakav je osjećaj sagledati priču iz ugla "onog

drugog", "biti u njegovoj koži-ulozi”). Da li ovaj način mijenja

nečije mišljenje o "nekome"? Kako? Kakav efekat ima naše

drugačije viđenje događaja na rješenje konfliktne situacije?

Glavna aktivnost 4

10 minuta

Izlaganje voditelja/ice: Uticaj aktivnog slušanja nastajanje

konflikta (prilog 6):

Vježba 5: “Zirafsko slušanje” i “Zmijsko slušanje”, kao "zirafs-

ki i zmijski jezik", igra uloga.

Cilj: podići svijest o važnosti aktivnog slušanja u prevenciji

konflikta

Opis: Sudionici se podijele u grupe i svako od njih dobije tekst

jedne od uloga (koje pripremi voditelj/ica, npr. tata, mama,

kćer i sin). Nakon što se svi upoznaju sa svojim ulogama,

odigraju ih unutar grupe, a nakon toga jedna grupa odigra

uloge pred svim učesnicima i potom slijedi raspava o tome

šta se saznalo ili prepoznalo tokom igranja uloga.

Glavna aktivnost 5

40 minuta

Izlaganje vodijtelja/ice: Poruke “Ti” i “Ja” (prilog 7)

Vježba 6: Primanje poruka JA/TI, igra uloga

Cilj: Demonstrirati uticaj ”Ti” i ”Ja” poruka u partnerskom

odnosu.

Opis: Izabrati dvoje (muško/žensko) koji će igrati uloge

bračnog para, koji nakon posla dolaze kući na zajednički

ručak. Oboje rade do 16.00 sati. Žena dolazi prva, pripremi

ručak (ili ima gotov) i čeka muža, koji mnogo kasni. Nakon što

dođe muž, žena koristi TI poruke da ga pita zašto toliko kasni.

Drugi par će odigrati sličnu igru s tim da će koristiti poruke

JA

Glavna aktivnost 6

20 minuta

49

Latentni sukobi u

kojima nema izraženog

neprijateljstva, označa-

vaju više predkonfliktnu

situaciju ili napetosti.

Nakon toga slijedi diskusija o utiscima vježbe i ocjeni učesni-

ka koje je poruke bolje koristiti.

• Neposredni uzroci konflikata: Okidači (trigger) faktori

Razmisliti i diskutovati zajedno o pitanjima:

• Šta mislite koji vaši komentari i način komunikacije najviše

ljute vašeg partnera/icu i dovode do konfliktnih situacija?

• Koje su riječi okidači za vas?

• Kako govor tijela djeluje kao okidač na vas?

• Kako se vaše ponašanje mijenja nakon djelovanja okidača?

Nakon toga voditelj/ica izlaže koje su koristi od konflikta

Voditelj/ica sažima radionicu i izvode se zaključci

(interaktivno)Završna aktivnost

10 minuta

Prilog 1

Prilozi

Izraz "konflikt proizlazi iz latinske riječi "conflictare" što bi značilo udarati „šta u šta“; boriti se;

sukob; rasprava koja prijeti da će se još više zaplesti.

Temelji se na neusuglašenosti shvatanja, ocjena, stavova, želja i vrijednosti, odnosno ciljeva

suprotnih strana od kojih se kao ostvarljiv cilj opaža samo jedan, ali ne i više njih te se za njegovo

ostvarenje aktivira energija što rezultira akcijom.

Konflikt je stanje disharmonije između dva ili više pojedinaca.

Konfliktno stanje je stanje psihičke napetosti, gdje emotivno obojena htijenja (ne mogu biti ostvare-

na) nailaze na prepreke, odnosno kad pojedinac ne moze ostvariti bez prepreka postavljeni cilj. Na

pitanje šta u stvari dovodi do konfliktnih situacija, u literaturi se često sreće nekoliko kategorija

odgovora kao: nesuglasice, razlike, smetnje, konkurencija, nepravde.

Takođe, postoji mnogo podjela konflikta, ali mi ćemo izdvojiti samo nekoliko.

Vrste konflikta - zavisno ko su nosioci sukobljenih interesa:

• Lični (unutarlični i međulični),

• Grupni (unutargrupni i međugrupni),

• Društveni (unutardruštveni i međudruštveni).

Po načinu izražavnja sukoba, dijele se na:

• Otvorene

• Latentne

S obzirom na predmet sukoba konflikti se dijele na:

• Konflikte interesa (potrebe, motivi, želje)

• Konflikte vrijednosti (shvatanja, stavovi, religija,

ideologija, stilovi života).

50

U sukobu interesa najčešće se polazi od identičnih vrijednosti i aspiracija (tj. obje strane povoljno

vrednuju npr. poziciju „glave kuće“ oko koje se spore).

Sukobi vrijednosti iniciraju različite poglede na pojedine teme i probleme, te strane imaju različite

prioritete i kriterijume. Valja istaknuti da vrijednosna neslaganja također mogu dovesti do snažnih

antagonizama.

Posljednja podjela sukoba koju izdvajamo je podjela na:

• Funkcionalne

• Disfunkcionalne

odnosno na:

• Pozitivne

• Negativne sukobe

Najčešće spominjani uzroci konflikta, prema većini teorija su:

• Personalne razlike

• Nedostatak informacija

• Nekompatibilne uloge

• Okolinski stres

Personalne razlike ogledaju se u različitim vrijednostima, ciljevima, percepciji, personalitetu,

navikama, nivou obrazovanja, kompetencijama itd.

Najčešće navođeni razlozi iz ove grupe zbog kojih obično dolazi do konflikata:

• Različito viđenje stvarnosti - Svi vidimo problem na svoj način, opažamo stvari i događaje i na

osnovu toga imamo svoje viđenje stvarnosti. Iz tog razloga svako od nas vjeruje svom viđenju, koje

smatra jedinim ispravnim i ponekad ne želi vidjeti stvari ‘’očima drugoga’’.

• Različite vrijednosti - Ono što je nama važno i značajno i što je naša životna filozofija, ne mora

biti i drugoj osobi.

• Određane osobine ličnosti - Osobe koje žele da ih drugi slijepo slijede i slušaju, te se nerado

prilagođavaju drugima, sklonije su konfliktima. Zapitajmo se ,,Jesam li ja konfliktna ličnost i

prihvatam li teško tuđe mišljenje?“

• Nedostatak povjerenja - Ako u drugu osobu nemamo povjerenja, veća je vjerovatnost da ćemo

sumnjati u čestitost njenih namjera i onoga što nam govori.

• Projekcije - Ponekada ono što nam se ne sviđa na nama, prepoznajemo u drugome, napadamo

kod drugoga, osuđujemo kod drugoga. Vjerovatno je svako od nas bio u situaciji u kojoj nas neka

osoba kritikuje, npr. zbog naše lijenosti, a ta osoba u tome je gora od nas. Tuđu projekciju lakše

prepoznajemo, ali vlastitu teško. Zato idući put kada budete kritikovali druge, zapitajte se: ‘’Da li ja

kritikujem drugu osobu ili samu sebe?’’

• Predrasude - Ako unaprijed imamo oblikovano mišljenje o nekome ili o nečemu (posebno ako je

negativno), teško ćemo s tom osobom ili o nečemu voditi objektivan razgovor, već ćemo tražiti

povod za konflikt i napad na tu osobu.

• Nedostatak informacija manifestuje se kroz lošu komunikaciju.

Nedostatak informacija i greška u komunikaciji je značajan faktor za izvor konflikata. Izaziva ljutnju

i bijes kod druge osobe.

• Nekompatibilne uloge podrazumijevaju neslaganja u vezi sa pitanjem ''Ko šta radi?''.

Nakon svega naprijed iznesenog, možemo li odgovoriti na pitanje: Šta dovodi do konfliktne

situacije?

51

DIREKTNO

INDIREKTNO

Odgovor bi bio: naša reakcija na određenu situaciju.

Psiholog Levin je ukazao na postojanje tri tipa konflikta.

Prvi se naziva konflikt dvostrukog privlačenja, a imamo ga kada se trebamo opredijeliti između

dva cilja, a oba su privlačna. Npr. mladiću koji se želi oženiti dopadaju se dvije djevojke, pa je neod-

lučan šta da uradi i kažemo da je došao u konfliktnu situaciju.

Drugi tip konflikta imamo kada se nalazimo pred izborom da učinimo jednu od dvije stvari, a obje

su nam neprijatne, npr. student mora da uči ali učenje mu je neprijatno i radije bi pošao sa društ-

vom, ali istovremeno zna da će ako ne bude učio doživjeti neprijatnost zbog neuspjeha na ispitu.

Ovaj tip konflikta se zove konflikt dvostrukog odbijanja.

Treći tip je konflikt privlačenja i odbijanja, tj. kada u isto vrijeme jedan isti predmet privlačI i odbija

ili kada obje situacije koje imamo kao cilj sadrže i privlačne i odbojne strane. Npr. jedna djevojka

voli slatkiše, ali se boji da se ne udeblja.

Primjer dvostrukog privlačenja i odbijanja imamo kada čovjek bira između dva posla - jedan koji je

štetan za zdravlje, a dobro plaćen, dok je drugi slabo plaćen, ali manje štetan za zdravlje.

Konfliktne situacije se rješavaju:

Izjave koje opisuju muške konflikte su: ''Muškarcima je u konfliktu najvažniji njihov ego.'', ''Muškar-

cima nisu važni osjećaji.'', ''Muškarci su direktni.'' Nasuprot njima, žene su opisane kao one koje su

fokusirane na održavanje odnosa tokom konflikta. Izjave koje opisuju ženske konflikte su: ''Žene

bolje slušaju.'', ''Žene rješavaju probleme bez kontrolisanja druge osobe'', ''Žene se više brinu za

tuđe osjećaje.''

Istraživanja potvrđuju neka od ovih tvrdnji. Limitirani dokazi sugerišu da žene više od muškaraca

koriste indirektne strategije umjesto suprotstavljanja licem u lice. Takođe, one češće prave

- aktivnim mijenjanjem situacije, cilja i težnji.

- odbrambenim mehanizmima.

Pol i konfliktni odnosi

52

kompromise i daju sve od sebe da održe harmoniju u odnosima. Suprotno od njih, muškarci koriste

agresiju da bi postigli ono što žele.

Kada započne sadržaj konflikta, muškarci se češće povlače ako se osjećaju nelagodno ili kad ne

uspiju postići ono što žele. Razlog zbog kojeg se muškarci znaju povlačiti a žene ne, ima malo veze

sa polnim stereotipima. Žene mogu zahtijevati više od svojih partnera jer su kroz istoriju više

postizale žaleći se. U mnogo slučajeva žene su zahtjevne zato što mogu više toga postići takvim

načinom. Kad muškarci imaju korist od statusa quo (dosadašnjeg stanja), štite svoju situaciju

povlačenjem. Da bi razumjeli ovu zahtjevnu naviku povlačenja zamislite nekakvu tipičnu situaciju

vođenja domaćinstva gdje se žene žale jer muškarci ne rade svoj dio posla. Izreći nešto glasnije

ima potencijal da se to promijeni.

Razlike poput ovih ne znače da su muškarci nesposobni formirati dobre odnose. Naime, stereotip-

na muška ideja o dobroj vezi razlikuje se od stereotipne ženske ideje o dobroj vezi.

Nekim muškarcima prijateljstvo i agresija nisu međusobno isključeni. Zapravo, mnoge jake muške

veze grade se na natjecateljskoj bazi - na poslu, u sportu... Žene takođe mogu biti natjecateljskog

duha ali one ipak češće koriste logične razloge i pogodbe nego agresiju. Kad muškarci komunicira-

ju sa ženama, postaju manje agresivni i više sarađuju nego kad su u grupi samih muškaraca.

Postoji nekoliko dobro poznatih društvenih klišea koji predstavljaju prilično jasnu sliku o tome kako

je većina nas odgojena da posmatra konfliktnu situaciju. Roditelji mogu reći svojoj djeci: “Ako

nemaš ništa lijepo da kažeš, ne trebaš ništa reći”, ili “Nađi sebi nekog svog uzrasta da se s njim

tučeš/svađaš” ili “Dječaci ne udaraju djevojčice” ili „Dobre djevojčice se ne tuku i ne svađaju” ili “

Djeca mogu biti u sobi, ali se ne smiju čuti” ili “Ponašaj se kako dolikuje tvom uzrastu” (što znači,

ponasaj se kako dolikuje MOM uzrastu). Svaka ova uzrečica odaje ponešto o filozofiji konfliktne

situacije: s kim se boriti? Kakvo ponašanje se opravdava u konfliktnoj situaciji; kad je neophodno

ući u konfliktnu situaciju.

Kako stavovi, vjerovanja i sistem vrijednosti utiču na konfliktnu situaciju?

STAV se definiše kao ponašanje, držanje, vladanje i sl. Prema osobi ili stvari

VJEROVANJA se definišu kao da ono što mi mislimo u stvari postoji (jeste). Naše vjerovanje da je

nešto istina ili da postoji nije podložno rigoroznom dokazivanju ili znanju.

SISTEM VRIJEDNOSTI jeste naše mišljenje o onom što postoji (kako nešto treba da bude) njegova

relativna vrijednost i važnost. Naš sistem vrijednosti se zasniva na naš im vjerovanjima- na onome

što smatramo da je bitno, da je istinito. U sistem vrijednosti uvrštavamo ona vjerovanja koja su

nam od najveće važnosti, bilo da su religijske, društvene ili kulturne prirode.

Prilog 2

5

53

Faze konfliktne situacije:

• Latentna faza

• Faza eskalacije konflikta

• Trajanje

• Smirivanje

• Faza dogovora/rješenja

• Rekonstrukcija odnosa i uspostavljanje povjerenja

Konflikt je proces koji prolazi kroz nekoliko faza. Prva faza konflikta jeste stvaranje naboja,

netrpeljivosti prema određenom objektu i/ili osobi. Često se naziva latentni konflikt jer se odnosi

na tenzije koje su prikrivene ili se tek formiraju. Tada se grupišu i pojačava važnost ciljeva i intere-

sa oko koje su dvije strane suprotstavljene. U ovoj fazi se još definišu pozicije, uvode pojmovi „ja“

i „ti“, odnosno „mi“ i „oni“, nagomilava se agresija. Ako se konflikt ne riješi u ovoj fazi, on prelazi u

fazu eskalacije, tj. do izbijanja konflikta. Ovo je faza kada konflikt iz latentnog stanja prelazi u javnu

ili direktnu konotaciju. Tada se dešava „diskurs nasilja“ jer strukture moći i autoriteti počinju da

diskvalifikuju jednu stranu u sukobu ili jedni druge, a u jeziku se koristi sve više prijetnji, zahtjeva

i ultimatuma koji dovode do daljnjih podjela i produbljenja konflikta. Ova faza traje i započinje

otvoreni sukob.

Trajanje stvara sliku da se konflikt može riješiti samo upotrebom sile. Ako se ovakav konflikt javlja

na planu društvenih grupa, nasilje postaje „patološko“, bezgranično usmjereno na sve i svakoga.

Kontakti sa drugom stranom svode se isključivo na nasilje i upotrebu sile. Pogrešna percepcija,

nepovjerenje, nedostatak volje za kompromisom pojačavaju nasilje. Bilo da je zbog iscrpljenosti,

pomanjkanja ideja, želje da se prekine sa destrukcijom, javlja se faza smirivanja. Uspostavlja se i

tzv. „paritet snaga“, jer obje strane počinju jezik uzajamnog optuživanja da zamjenjuju jezikom koji

uvažava i djelimično prihvata zahtjeve i stavove druge strane. U ovom momentu može se pojaviti

i treća strana, tj. pregovarač koji ima za cilj da dodatno smiri konflikt i održi pad tenzija. Ovakvi

pregovori mogu da dovedu do promjena stavova, percepcija i ideja kako se konflikt može riješiti

konstruktivno. Već tada zatvara se konfliktni ciklus, tj. ulazi se u fazu dogovora ili rješenja. Ova

faza usko je povezana sa četvrtom fazom rekonstrukcije odnosa i uspostavljanja povjerenja.

Rekonstrukcija odnosa se vrši na novim osnovama, ponovnom pozicioniranju i zauzimanju novih

uloga, što zahtijeva vrijeme, snagu i osjetljivost svih. Ponovna izgradnja povjerenja je fokusirana

na tri vremenske dimenzije – prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Često počiva na paradoksu da

ono što nas najviše udaljava istovremeno nas i ujedinjuje. Sugeriše da bazične vrijednosti koje

postaju jedno univerzalno dobro treba da se koriste za prevazilaženje razlika. Od nastanka do

razrješenja različiti konflikti prolaze kroz slične faze, iako ne uvijek linearno. U nekim konfliktima

faze budu preskočene, a nekada se dešavaju istovremeno. Ponekad učesnici u jednoj fazi ostaju

duži vremenski period, ponekad se pomjeraju naprijed-nazad iz faze u fazu

Prilog 3: Ciklus konfliktne situacije

54

Prilog 4

NADMETANJE

- je izričito i nekooperativno - pojedinac nastavlja sa provođenjem svoga

posla/stava, koji su njemu bitni, na račun drugoga. Ovdje se koristi moć

na svaki način kako bi se postigla odbrana ili pobjeda vlastitog stajališta.

Neki od modela moći: sposobnost da se prepirete, fizička snaga, rang,

ekonomske sankcije…Nekad je motiv za nadmetanje “borba za vaša

prava” a nekad jednostavno želite pobjedu.

IZLAŽENJE

U SUSRET

- je neizričito i kooperativno, što je suprotno od nadmetanja. Kada

izlazite nekome u susret tada odbacujete/zapostavljate svoje lične stvari

i onoga što se vas tič e, da biste zadovoljilidrugoga. U ovom modelu

postoji jedan vid samopožrtvovanja. Susretljivost moze imati formu

samozatajne velikodušnosti ili cčk dobrotvornosti u kojoj poštujete/is-

punjavate naredbe drugih koje vam se ne ispunjavaju, ali popuštate pred

tačkama gledišta drugih.

IZBJEGAVANJE

- je neizričito i nekooperativno – osoba ne nastavlja odmah sa provođen-

jem stavova koji su bitni za nju ili za drugu osobu. Osoba ne iskazuje

postojanje konflikta. Izbjegavanje može poprimiti formu “diplomatskog

koraka ustranu” pred predmetom koji pokušavate odgoditi za povoljnije

prilike ili se jednostavno radi o povlačenju pred prijetećom situacijom).

(Ovdje se ponovo možemo vratiti na odbrambene mehanizme).

UDRUŽIVANJE

– KOLABORIRANJE

- je susretljivo ikooperativno što je suprotno od izbjegavanja. Udruživan-

je podrazumijeva da se sa drugom osobom radi na tome da se dođe do

rješenja, koje u potpunosti zadovoljava stvari koje se tiču obje strane.

Ovo znači da se dobro sagleda stvar i nađu najistaknutije stavke koje se

tiču ove dvije individue te da se nađu alternative koje omogućuju

zadovoljavanje ta dva seta interesa. Kolaboracija između dvije osobe

može preći u formu istraživanja stvari o pitanju oko kojeg se ne slažu i

da uče iz svojih predodžbi i pri tome pokušavaju riješiti neke od uslova

koji bi ih inače doveli do naticanja za resurse ili u formu suočavanja i

pokušavanja da se nađe kreativno rješenje za problem koji se nalazi

unutar osobe.

KOMPROMISIRANJE

- je prelazni oblik, nešto izmedju izričitosti i kooperativnosti. Fokus je dat

na iznalaženje umjesnog rješenja prihvatljivog i zadovoljavajućeg za

obje strane. Ono spada u međuzonu između natjecanja i susretljivosti,

jer se u njemu više odstupa od vlastitih stavova nego pri natjecanju, ali

manje nego pri susretljivosti. Na sreću ono iskazuje stavove direktnije

nego izbjegavanje, ali ne istražuje te stavove toliko kao udruživanje.

Kompromisiranje moze značiti i razdvajanje različitosti, razmjenu, pravl-

jenje ustupaka/povlastica ili potragu za najbližim "zajedničkim" terenom.

55

Prilog 5

Prilog 6

Aktivno slušanje je oruđe organizovanja zajednice i oblik aktivnog nenasilja. Služi povećanju

komunikacije i razumijevanja, te iznalaženju zajedničkog rada ka pozitivnim promjenama. Naše

slušanje bi se trebalo bazirati na vjerovanju u mogućnost dobrote ljudskog bića i da svako

posjeduje djelić istine. Ako se s nekim ne slažete 99% usredotočite se na onih 1% i pokušajte izvući

nešto pozitivno iz te osobe. Osoba koja vam se obraća mora biti u stanju da vam vjerujeiI zato joj

se obraćate s povjerenjem i postavljate pitanja koja ga grade. Slušalac se fokusira na zajedničke

tačke i pronalazi put gledanja na osobu pozitivnim očima.

Osoba koja govori mora da se oslobodi svoji strahova, ljutnje, mržnje, da bi krenula ka rješavanju

problema, zato slušalac postavlja pitanja koja mu to omogućuju.

Kad je uspostavljeno povjerenje onda su ljudi spremniji za istraživanje problema na nove načine.

Ljudi trebaju podršku, ohrabrenje i osnaženje. Slušalac se ponaša saosjećajno, prihvata drugu

osobu, osjeća empatiju. Iz ovakvih iskustava treba učiti i primjenjivati ih. Slučaoci moraju biti

sposobni raditi ono što traže od drugih - biti otvoreni prema promjenama i voljni učiti i sazrijevati.

Postoji tzv. “žirafsko slušanje” i “zmijsko slušanje”, kao "žirafski i zmijski jezik".

"Zmijsko slušanje" znači da smo pri slušanju usmjereni na dijagnosticiranje, kritikovanje, vredno-

vanje, davanje svojih ocjena, savjeta (a da to niko ne traži), dok "žirafsko slušanje" znači da u

govoru slušane osobe prepoznajemo njena zapažanja, osjećaje, potrebe i želje. Čak i kad osoba

krije svoje osjećaje i potrebe i govori zmijskim jezikom, ako je puna mržnje i govori ono sa čim se

ne možemo složiti, ipak ćemo koristeći žirafske uši prepoznati njegove emocije, osujećene

potrebe i želje.

"Žirafski jezik" je saosjećajan, otvoren, blag, nekritičan, ne sudi o sagovorniku, traži ono pozitivno

u njemu, dok je "žmijski jezik" pun otrova, osude, kritike, mržnje, negodovanja…

56

Prilog 7

Prilog 8

Poruke TI/VI obično

prenose krivicu za djela,

situaciju ili događaj na

nekog drugog i u konflikt-

noj situaciji primalac

poruke TI/VI se nađe u

situaciji da se brani, jer

se osjeća optužen ili

okrivljen za nešto.

Poruke JA oslikavaju govo-

rnikova osjećanja vezano za

neku situaciju i sadrze

informacije o tome šta bi

govornik želio da se desi da bi

se njegove želje ili potrebe

ostvarile. Upravo iznošenje

potreba u konfliktnoj situaciji

je bitan faktor za

pronalaženje rješenja.

Neposredni uzroci konflikata: Okidači (trigger) faktori

Okidači su vidljivi i neposredni uzroci konfliktne situacije koji mogu biti u formi verbalnog ili

neverbalnog ponašanja i događaja koji dovode do jakih emocionalnih reakcija kod uključenih

strana (ljutnje) ili vode do nasilnog ispoljavanja neslaganja. Oni se vrlo često brkaju sa stvarnim

uzrocima konflikata do kojih je mnogo teže doći i koji nekada i poslije mukotrpnih analiza ostaju

skriveni i nerazumljivi. Ako su okidači samo neposredni uzroci konfliktne situacije, vjerovatno se

pitate, a koji su to onda stvarni uzroci na koje treba obratiti pažnju? Iako smo na početku ovog

poglavlja naveli čitav niz mogućih uzroka, ne treba zaboraviti da nas kompleksnost konfliktnih

situacija upozorava na to da što dublje zaronimo tragajući za njima.

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice


Osvijestiti učesnike o stereotipima o partnerskom/intimnom

odnosu, te usvojiti osnovna znanja o kvalitetnoj vezi i pravima

u vezi

Osvijestiti učesnike o stereotipima o partnerskom/intimnom

odnosu, te usvojiti osnovna znanja o kvalitetnoj vezi i pravima

u vezi

Kvalitetne partnerske veze i prava u vezi

57

90 minutaTrajanje

Individualan rad i rad u paruOblici i metode rada

• Kopija radnog lista „Tvrdnje o ljubavnim vezama i ponašan-

jima djevojaka i mladića”

• Komplet kartica u 2 boje

• Stiker papirić za svakog/svaku učesnika/učesnicu

• Kopija čamca sa jedrima na A-4 za svaku grupu

(Na papiru A-4 nacrtati čamac sa jedrima, uzburkano more,

te umnožiti u onoliko primjeraka koliko ćete u odjeljenju imati

malih grupa. Jednu grupu čine 4 učesnika/ce.)

• Nacrtati čamac na velikom papiru (ili na tabli)

• Plakat ili grafo folija s popisom prava u vezi (u prilogu)

• Dodatni pisani materijali koje će učesnici ponijeti nakon

časa – kopija za svakog učesnika/učesnicu (u prilogu

Potreban materijal

„Danas ćemo se, kroz nekoliko aktivnosti, baviti uvjerenjima

o tome kako bi partnerska veza trebala da izgleda”.Uvodna aktivnost

5 minuta

Podijeliti svakom učesniku/učesnici radni list 1 - „Tvrdnje o

ljubavnim vezama i ponašanjima djevojaka i mladića”. Objas-

niti zadatak: Pažljivo pročitajte svaku tvrdnju i razmislite da li

se s njom slažete ili ne. Zaokružite DA ako se slažete, NE ako

se s njom ne slažete. Nemojte se dogovarati niti naglas izgov-

arati ono što zaokružujete. Radite samostalno.

Nakon popunjavanja, odredite koji će kartončić u boji pred-

stavljati odgovore DA, a koji odgovore NE.

Čitajte svaku tvrdnju, a učesnici neka dižu kartone u boji

prema zaokruženim odgovorima.

Zamolite nekog/neku od učesnika/ca da obrazlože svoje

odgovore, zašto misle da je tvrdnja tačna ili netačna.

Saslušati argumente za svaku tvrdnju i protiv nje, a zatim im

reći tačne odgovore.

Ovaj postupak ponoviti za svih 7 tvrdnji.

Završiti ovu aktivnost zaključkom koji proističe iz njihovih

komentara. Ako je bilo pogrešnih uvjerenja možete reći:

„Vidjeli smo da ima različitih uvjerenja, a čuli ste ispravne

odgovore i nadam se da ćete o njima razmišljati.”

Glavna aktivnost 1

20 minuta

58

„Molim vas da za sljedeću aktivnost razmislite šta vezu čini

kvalitetnom. Kako se osobe ponašaju u takvoj vezi? Da li

nešto ili neko može ugroziti kvalitetnu vezu? Ko ili šta ?

Ovo ćemo raditi u malim grupama. Dobićete papir sa

nacrtanim čamcem. U trup čamca upišite šta jednu vezu čini

kvalitetnom - koje kvalitete bi trebalo da ima dobra, stabilna

veza. U jedra upišite „šta očekujem/očekuješ od svog

mladića/djevojke”. U valovima mora upišite šta/ko može da

pokvari kvalitetnu vezu, šta/ko može negativno da utiče na

vašu vezu.

Svakoj grupi dajte po jednu kopiju čamca. Odredite vrijeme za

ovu aktivnost (10 minuta).

Nakon grupnog rada, svaka grupa predstavlja odjeljenju ono

što je zapisala i lijepi svoj papir na tablu. Sve grupe aktivno

slušaju, prate izlaganje i na svom plakatu označavaju ono što

je već rečeno. Kad grupa dođe na red, prvo pokaže koje stvari

se podudaraju s prethodnim grupama, a zatim naglasi ono

što je kod njih drugačije.

Alternativa: Podijeliti učesnicima papiriće u tri boje. Odrediti koja

boja predstavlja čamac, koja jedra i koja valove. Svaki učesnik na

jedan papirić zapisuje samo po jednu riječ: šta vezu čini kvalitet-

nom, šta očekuje od svog partnera/ice i šta može ugroziti vezu.

Kad završe individualni rad, pozovite učesnike/ce da zalijepe

papiriće na veliki papir na kojem ste nacrtali veliki čamac.

Čitate sadržaj papirića i pozivate učesnike da donesu

zaključak.

Sugerišite zaključak: U kvalitetnoj vezi osjećate se ugodno,

sigurno, mislite dobro o sebi, osjećate da vam druga osoba

vjeruje i da ste stekli poštovanje - ne bojite se, ne osjećate

nesigurnost. Zaslužujete kvalitetnu vezu.

Glavna aktivnost 2

20 minuta

Prava u vezi

Pošto se radionica realizuje u I razredu srednje škole, mnogi

učesnici nemaju iskustvo partnerskih, ljubavnih, veza, te bi

učesnicima trebalo da se naglasi da se može raditi i o odnosu

između prijatelja/prijateljica.

Popis prava u vezi nalijepite na tablu ili prikažite na slajdu.

Prava u partnerskoj/ljubavnoj vezi:

• Imam pravo osjećati se sigurno u vezi

• Imam pravo biti ravnopravan/na u vezi

• Imam pravo biti u odnosu u kojem me partner/ica poštuje

• Imam pravo izraziti svoje mišljenje i tražiti da se moje

mišljenje poštuje

Glavna aktivnost 3

10 minuta

59

Najaviti temu sljedećeg časa.

Podijeliti pripremljeni materijal za svakog učesnika:

• Uvjerenja i činjenice

• Prava u vezi

• Kakve su kvalitetne veze

• Imam pravo prekinuti vezu

• Imam pravo reći NE na zahtjeve koji mi ne odgovaraju, koji

su mi neugodni ili me plaše

• Imam pravo biti u vezi bez seksa

• Imam pravo na vrijeme za sebe

• Imam pravo biti sa svojim prijateljima/prijateljicama

• Imam pravo odlučiti sam/a šta želim i šta ne želim činiti

• Imam pravo ne preuzimati odgovornost za ponašanje

osobe sa kojom sam u vezi

• Uvijek imam pravo na sigurnost

Pročitati naglas sva prava i, ako je potrebno, dati objašnjenje

za ono što nije jasno.

Učesnici/učesnice bi trebalo da zapišu na stiker papirić jedno

pravo koje je njima najvažnije (trebalo bi da se naglasi da su

sva važna, ali da je svakom od njih neko prioritetno), te da ga

zalijepe u „valove” koje ste nacrtali na tabli ili pripremili na

velikom papiru.

Pozvati učesnike da prokomentarišu ovu aktivnost. Šta se

može zaključiti?

Možete reći:

„Vidimo da je svako od vas prepoznao ono što mu je najvažni-

je. Svi imamo pravo ostvariti sva ova prava. Ako ste u

prethodnoj aktivnosti uvidjeli da imate neka pogrešna

uvjerenja, potrebno je da ih počnete mijenjati ili, ako je

potrebno, da razgovarate sa svojom djevojkom ili mladićem

o prihvatljivim oblicima ponašanja u vezi.

Osvrt na aktivnosti koje ste realizovali u toku radionice. Nagl-

asiti zaključke – šta čini dobru vezu, šta je može uništiti.

Na primjer, „vidjeli smo šta želite, a šta ne želite doživjeti od

svog dječka ili djevojke, šta čini dobru vezu, a šta bi je moglo

uništiti. Da bi veza bila stabilna kao ovaj naš čamac, važno je

poštivati prava.”

Glavna aktivnost 3

10 minuta

60

Pažljivo pročitaj tvrdnju i zaokruži DA ako se slažeš sa tvrdnjom i NE ako se ne slažeš.

1. Mladić bi trebalo da prvi priđe djevojci.

2. Ne moram uvijek znati gdje je moja djevojka/moj dečko i s kim.

3. Djevojka je ta koja bi trebalo da se prilagodi mladiću, a ne on njoj.

4. Ako je osoba u vezi, prihvatljivo je da zapostavi prijatelje.

5. Prava veza ne mora nužno uključivati seks.

6. Prihvatljivije je da mladić prevari djevojku, nego ona njega.

7. Ljubomora je znak ljubavi.

Tvrdnje DA - NE

DA NE

DA NE

DA NEDA NE

DA NE

DA NEDA NE

1.Tvrdnja: Mladić bi trebalo da prvi priđe djevojci.

Činjenica: Uvjerenje da bi mladić trebalo da prvi priđe djevojci proističe iz stava da su muškarci

dominantan pol. Ovakva i slična uvjerenja potiču i održavaju nejednakost među polovima.

Odgovornost za „prvi korak” podjednako pripada i mladićima i djevojkama.

2. Tvrdnja: Ne moram uvijek znati gdje je moja djevojka/moj dečko i s kim.

Činjenice: Jedno od temeljnih prava jeste pravo na slobodu. Kršenje ovog prava narušava

kvalitetan odnos. Stalno praćenje i provjeravanje partnera predstavlja oblik kontrole i

ograničavanja slobode, a ne pokazivanje ljubavi i pažnje.

3. Tvrdnja: Djevojka je ta koja bi trebalo da se prilagodi mladiću, a ne on njoj.

Činjenica: I djevojke i mladići imaju podjednaka prava u vezi. Trebalo bi poštovati potrebe

partnera, ali se ne bi trebalo prilagođavati zahtjevima onog drugog ako su oni za nas pretjerani

neugodni, neprihvatljivi. O željama, potrebama i očekivanjima bi trebalo razgovarati i naći rješenja

koja odgovaraju objema stranama.

4. Tvrdnja: Ako je osoba u ljubavnoj vezi, prihvatljivo je da zapostavi prijatelje.

Činjenice: Ljubavna veza je samo jedan dio našeg života i zbog nje ne bi trebalo zapostaviti

ostale društvene aktivnosti i prijatelje.

5. Tvrdnja: Prava veza ne mora nužno uključivati seks.

Činjenice: Bliskost i povezanost s partnerom može se postići i bez spolnog odnosa. Ako osoba nije

još spremna na seks, to je njeno/njegovo pravo i trebalo bi ga poštivati.

6. Tvrdnja: Prihvatljivije je da mladić prevari djevojku, nego ona njega.

Tvrdnje i činjenice

61

Činjenice: Prevara u vezi jednako je neprihvatljiva, bez obzira ko je počini, jer nanosi

emocionalni bol drugoj osobi. Uvjerenje da je manje prihvatljivo ako djevojka prevari mladića

izražava neravnopravan odnos u vezi i nije dobar temelj za iskrenu i kvalitetnu vezu.

7. Tvrdnja: Ljubomora je znak ljubavi.

Činjenice: Ljubomora se javlja kada mladić ili djevojka misli da njihovu vezu ugrožava treća

osoba, bilo to stvarno ili ne. Ljubomora je pokazatelj nesigurnosti u sebe i u partnera. Često je to

način kontrolisanja partnera, te je ne treba miješati s pokazivanjem ljubavi.

Kvalitetnu vezu čine:

• POVJERENJE - svaka osoba može računati na podršku u dobrim i lošim trenucima

• POŠTOVANJE - uvažavaju se potrebe svake osobe

• UVAŽAVANJE - svaka osoba uvažava mišljenje, stavove i ideje druge osobe

• PODRŠKA - svaka osoba podržava i potiče drugu osobu da pruži sve od sebe

• ODGOVORNOST - svaka osoba odgovorna je za svoje ponašanje

• ZAJEDNIČKO DONOŠENJE ODLUKA

• OTVORENO IZRAŽAVANJE OSJEĆAJA - svaka osoba može slobodno izraziti brigu i

nesigurnost bez straha od ismijavanja i omalovažavanja

• AKTIVNO SLUŠANJE - svaka osoba daje dovoljno vremena drugoj, pažljivo je sluša i

pokušava razumjeti šta želi reći

• OHRABRIVANJE - za prijateljstva, ostale društvene aktivnosti izvan veze

• PRIHVATANJE RAZLIČITOSTI - osobe u vezi ne pokušavaju promijeniti jedna drugu

Šta činiti da ti u vezi bude prijatno:

• Prije nego odlučite biti u vezi, upoznaj osobu kao prijatelja/prijateljicu. Ako imate slične

interese i vrijednosti, to je dobar znak.

• Na početku veze izlazite zajedno s prijateljima. Izbjegavajte izlaziti nasamo prije nego se

bolje upoznate.

• Jasno pokaži svoje granice i drži se onog što ti je važno.

• Nemoj žuriti u vezu jer je potrebno neko vrijeme kako bi se razvilo povjerenje. Veza se

razvija prebrzo ako te osoba s kojom izlaziš neprestano zove, stalno želi biti s tobom, vrši

pritisak na tebe da vaša veza bude ozbiljna. Takva pažnja može laskati, ali je moguće i da si u vezi

sa posesivnom i ljubomornom osobom koja te želi kontrolisati. To su neki od

pokazatelja da bi vaša veza mogla postati nasilna.

• Nauči kako izraziti neslaganje, a da se ne svađaš i ne vičeš.

• Imaj uvijek rezervni plan za odlazak kući ako stvari pođu krivo. Uvijek informiši nekoga gdje i s

kim ideš i kad ćeš se vratiti.

Prilog - Kvalitetne veze

62

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal



Pomoći učesnicima da razviju vještinu komunikacije i da

zapaze osnovne probleme u komunikaciji, da se upoznaju s

različitim načinima slušanja koji doprinose uspješnijoj komu-

nikaciji i povezivanju s drugim osobama.

Upoznati učesnike s pojmovima dobra i loša komunikacija,

pomoći im da otkriju prepreke za dobru i uspješnu komunik-

aciju te da savladaju korake koji vode ka dobroj komunikaciji.

Metoda razgovora, rada na tekstu, metoda usmenog izlagan-

ja, frontalni rad, rad u parovima i rad u grupama

Hamer, nastavni listići, flomasteri

Plan rada: 1. Uvođenje učesnika u temu - igra „Gluvi telefon“

Najava teme „Dobra i loša komunikacija“

Uvođenje učesnika u temu - igra „Gluvi telefon“ Nakon toga

zamoliti pet učesnika dobrovoljaca da ustanu, četiri dobro-

voljca treba da izađu iz učionice, a jedan treba da ostane u

učionici. Dobrovoljcu u učionici pročitati jedan tekst, koji

treba što bolje da zapamti. Tekst koji slijedi učesniku pročitati

dva puta: „Nizak smeđokosi dječak viče na visokog

plavokosog dječaka zbog toga što je sestra niskog

smeđokosog dječaka bila vrlo gruba prema bratu visokog

plavokosog dječaka, ali sad su ponovo svi prijatelji“.

Nakon pročitanog teksta, učesnik treba tekst koji je čuo što

tačnije da prenese kolegi koji prvi uđe u učionicu. Zatim ulazi

prvi učesnik u učionicu i objasniti mu da će čuti jednu priču

od svog druga i da treba što pažljivije da sluša, a pri tome

neće moći postavljati pitanja ni zapisivati. Kada prvi učesnik

ispriča priču drugom učesniku, drugi učesnik će to što je čuo

ispričati sljedećem koji uđe u učionicu. Postupak se ponavlja

dok se svi učesnici ne izredaju. Učesnici koji se nalaze u

učionici treba da budu tihi, da ne komentarišu proces i da

prate šta se događa s pričom. Posljednji učesnik pred svima

saopštava „verziju“ priče koju je čuo. Zatim se pročita počet-

na verzija priče pred svim učesnicima i zajedno se upoređuje

do kakvih promjena je došlo.

90 minuta

Dobra i loša komunikacija

63

Najava radionice:

Naučiti kako što bolje komunicirati i shvatiti razliku između

dobre i loše komunikacije. Upoznati učesnike s terminologi-

jom komunikacija, dobra i loša komunikacija, „Ja poruka“, te

načinima kako poboljšati komunikaciju.

Rad u grupama. Nakon što su se učesnici smjestili u odgov-

arajuću grupu, objasniti im zadatke za svaku grupu.

Prva grupa treba napisati šta smatraju pod pojmom „dobra

komunikacija“ i koje su prednosti dobre komunikacije.

Druga grupa treba napisati šta podrazumijevaju pod lošom

komunikacijom i koje su posljedice

Treća grupa treba da promijeni lošu komunikaciju u priči

„Matijina komunikacija“ u dobru komunikaciju, odnosno

zadatak im je da izrade istu s pozitivnim ishodom

Četvrta grupa treba da napravi igrokaz na temu „Loša komu-

nikacija“ i „Dobra komunikacija“ na osnovu Matijine priče.

Prezentacija grupa: Svaka grupa će ukratko upoznati

prisutne o svojim zadacima. Po jedan predstavnik iz svake

grupe ukratko će reći o svom zadatku i pokazati rezultate

svoga rada, a četvrta grupa će odglumiti igrokaz

II čas

Rad u parovima - objasniti razliku između JA i TI - PORUKE

Postoje određene komunikacijske tehnike koje je moguće

relativno lako naučiti, a koje mogu pozitivno uticati na ishode

naših razgovora. Komunikacijska tehnika koje značajno

doprinosi da nas se bolje „čuje“ i razumije te smanjuje

mogućnost sukoba je tzv. JA PORUKA.

U govoru možemo razlikovati TI PORUKE i JA PORUKE. Ti

poruke su usmjerene na drugu osobu, govore o drugoj

osobi, često etiketiraju drugu osobu po nekim njenim

osobinama. Naglasak je na tome kakva je druga osoba – po

našem mišljenju.

Da bi bilo jasnije iznijeti nekoliko primjera TI PORUKA: „ Ti

nikad ne izneseš smeće kada te zamolim“, „Ti si smotana, nije

sport za tebe“, „ Uvijek kasniš, iako sam ti rekao da moraš

doći na vrijeme”!, „Zašto uvijek kasniš, šta misliš da si neka

faca pa da te ja stalno čekam”?!

Nakon toga se vodi razgovor o sljedećim pitanjima: Šta se

dogodilo sa sadržajem priče? - Zbog čega? - Da li im je

situacija iz vježbe poznata iz svakodnevnog života i s čim je

mogu uporediti (tračevi, mediji, propaganda itd.)? - Koliko im

je bila otežana situacija instrukcijom da ne mogu postavljati

pitanja ni zapisivati? - Na koji način se komunikacija u ovoj

vježbi mogla poboljšati?

Glavna aktivnost

75 minuta

64

TI PORUKE liče upiranju prstom u nekoga i optužuju. To niko

ne voli i svi se osjećaju napadnuto kad im nešto govorimo

kroz TI PORUKE. Ljudi prirodno odgovaraju na napad, obično

tako da se opravdavaju ili krenu u kontranapad ili se pak

isključe i prekidaju komunikaciju. TI PORUKE tako često

dovode do sukoba, prekida komunikacije i osjećaja krivice

koji negativno utiče na odnos. Ako smo počeli razgovor priča-

jući u TI PORUKAMA o problemu smeća, vrlo brzo će druga

osoba početi govoriti o našim greškama i manama („Kao da ti

uvijek napraviš sve na vrijeme, ti si isto...“), pokušavajući

dokazati da nije samo ona kriva i brzo dolazi do svađe „kakav

si ti – kakav sam ja“, a sasvim po strani ostaje tema smeća

koje smrdi u kući i čeka da ga neko iznese.

Kako izgledaju JA PORUKE?

JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno

lako naučimo da koristimo. Za početak treba naučiti da govo-

rimo o sebi, a ne o drugoj osobi i da preuzmemo odgovornost

za ono što mi želimo. To je asertivna komunikacija – jasno se

zauzimamo za svoju potrebu bez ugrožavanja druge osobe.

Najteži dio je poznavati sebe, svoj osjećaj i svoju potrebu, tj.

šta nama smeta, zbog čega nam to smeta i šta želimo od

druge osobe. Naravno, može biti i pozitivna poruka – pa je

onda šta nam se sviđa, zbog čega – a šta želimo je onda

dosta jasno.

Recimo na primjeru smeća, JA PORUKA bi mogla glasiti

ovako: „Ljuta sam kad ne izneseš smeće kad si rekao da ćeš

ga iznijeti zato što mi se onda čini kao da ne poštuješ naš

dogovor ni mene. Stoga želim da sad izneseš smeće i da

ubuduće poštuješ naš dogovor“.

Vrlo je važno paziti da ne ubacimo neku „etiketu“ drugoj

osobi, jer je to napad i TI PORUKA koja se „uvukla“ u JA

PORUKU. Tako nije JA PORUKA ako kažemo: „Brine me tvoja

lijenost i morao bi se pokrenuti“. U JA PORUCI moramo biti

precizni u opisu ponašanja koje kod nas izaziva neki osjećaj,

iskreni oko toga koji je to osjećaj, te preuzeti odgovornost za

ono što mi tražimo. Dakle – nije „lijenost“, već npr. nepospre-

manje sobe, nije „morao bi se pokrenuti“, već „želim da

redovno spremaš svoju sobu“ i nije samo „smeta mi“, već ljuti

me, rastužuje me sramim se, osjećam se krivom, plaši me,

zabrinuta sam... uz nužno objašnjenje zbog čega meni to

ponašanje izaziva taj osjećaj.

Vježba: Svaki učesnik će dobiti odštampan primjer JA

PORUKA

Zadatak je da koristeći obrazac „Ja poruka“ napišu takvu

poruku osobi koja sjedi desno od njih. Poruku treba da napišu

svi učesnicii. Jedan primjer „Ja poruke“ napisati na hamer

papir.

Glavna aktivnost

75 minuta

65

Obrazac za JA PORUKE izgleda ovako:

Osjećam se _________________________ (treba prepozna-

ti kako se osjećamo)

Kada ti _____________________________ (dati konkretan

opis ponašanja, bez etiketa)

Zato što ____________________________ (zbog čega nam

to ponašanje izaziva taj osjećaj)

Stoga želim (hoću, ne želim) ____________ (ne TI TREBAŠ,

već JA ŽELIM, TREBAM, HOĆU, NEĆU...)

Kada pričamo s manjom djecom, ja poruke moraju biti

kratke i jasne, a kad pričamo sa adolescentima nije loše

dodati i koju će oni korist imati od toga što sarađuju s

našom potrebom, odnosno ako naprave to što mi želimo.

JA PORUKA nije čarobni štapić, ona ne osigurava 100%-tnu

saradnju, ali povećava šansu saradnje i povećava šansu da

su obje strane tačno čule šta ona druga strana želi, šta joj

treba ili šta joj smeta.

Glavna aktivnost

75 minuta

Evaluacioni list

Nakon prezentacija grupa, učesnici će dobiti papirić na kojem

će napisati svoje mišljenje o održanoj radionici.

Završna aktivnost

5 minuta

Gluhi telefon

Priča za dobrovoljce „Nizak smeđokosi dječak viče na visokog plavokosog dječaka zbog toga što

je sestra niskog smeđokosog dječaka bila vrlo gruba prema bratu visokog plavokosog dječaka, ali

sad su ponovno svi prijatelji“.

Matijina priča

Matijina komunikacija „Nije važna komunikacija”!, reče mali Matija dok je podizao na leđa školsku

torbu. „Dajte vi meni kompjuter i igrice i za drugo ne brinite“ Istog dana na povratku iz škole dječak

potrča majci po poljubac, ali poljupca nije bilo. „Žurim frizeru!“ reče mama hladno i gurne mu u

ruku nekoliko sitnih maraka. „Kupi sendvič jer danas nema ručka i idi igraj se na kompjuteru, jer

neću stići danas da s tobom ponavljam tvoje gradivo.“ „Bako!“, okrene se dječak razočarano

prema starici koja je plela veliki plavi šal. „Zamisli koga sam danas sreo!“ započe zažarenih

obraza, ali baka ga i ne pogleda. Samo mu šutke pokaže da ide sjesti za kompjuter i da joj ne

smeta, jer mora do noći da isplete još deset očica. „Miči mi se s puta!“, prošavši kraj njega, stariji

mu brat opali veliku, bolnu čvoku, pa kad je vidio da se Matija rasplakao, u strahu od tate, ponudi

mu novu igru samo da ćuti. Mali Matija se jedva smirio. Poslije im je u goste došla tetka s malim

rođakom. Matija i mali rođak su igrajući se slomili CD s novom igricom. Matija potrči prema tati

Prilozi

66

vičući: „Tata, tata, mali rođak je slomio CD s novom igricom!“ „Sinko, nemam sad vremena!“,

odgovori tata, „reci koji je,kupiću ti sutra!“ „Ali ,tata, neću igru,“ zaplače Matija, „nešto je važnije.

Ja sada trebam tebe!“

Obrazac za JA PORUKE izgleda ovako:

Osjećam se _________________________ (treba prepoznati kako se osjećamo)

Kada ti _____________________________ (dati konkretan opis ponašanja, bez etiketa)

Zato što ____________________________ (zbog čega nam to ponašanje izaziva taj osjećaj)

Stoga želim (hoću, ne želim) ____________ (ne TI TREBAŠ, već JA želim, trebam, hoću, neću...)

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal



Upoznati učesnike sa vrstama ponašanja u procesu komu-

nikacije, sa vještinama i tehnikama asertivne komunikacije i

njihovom primjenom.

Polaznici će biti upoznati sa vještinama i tehnikama asertivne

komunikacije i njenoj ulozi u jačanju ličnih i interpersonalnih

odnosa.

Power Point prezentacija, razgovor, simulacija, analiziran-

je-komentarisanje, prezentacija grupa

Oblici rada: frontalni, grupni, individualni

PP prezentacija i radni materijal za polaznike, radni listovi za

vježbe, plakati, zadane uloge, primjeri alata

Izlaganje trenerice: O komunikaciji: definisanje, proces-kana-

li, vrste (verbalna i neverbalna) i značaj u prevenciji konflika-

ta. (Prilog 1-materijal za trenericu)

Glavna aktivnost 1

40 minuta

Vježba 1: - Važnost preciznog i jasnog govora, rad u parovima

(prilog 2)

Cilj: Podići svijest o važnosti preciznog i jasnog govora.

Opis: Podijeliti učesnike u parove, osoba A i osoba B. Trebaju

sjesti tako da jedni drugima okrenu leđa. Osoba A daje upute

osobi B kako da nacrta crtež koji ona ima pred sobom. Crteže

dijeli voditelj radionice. Osoba B ga ne smije vidjeti, a može

postavljati pitanja osobi A prilikom rada. (Trajanje: 5 min.)

190 minuta

Asertivna komunikacija

67

Vježba 3. - Tehnike asertivne komunikacije, rad u parovima

–igra uloga

Cilj: Savladavanje asertivnih tehnika (60min.)

Opis: Učesnike podijeliti u parove i svakom paru dati upute da

na temelju prethodnog izlaganja smisli priču i igranjem uloga

da prezentuju jednu od tehnika (prethodno dogovorenu sa

trenericom) ostalim učesnicima. Nakon svih prezentacija

diskutovati o tehnikama.

Izlaganje trenerice: Prepreke asertivnoj komunikaciji i uticaj

asertivne komunikacije na konflikte, prava i odgovornosti

osoba koje promovišu asertivnu komunikaciju.

Razmotriti pitanja i povezati ih sa RZN:

Zašto je rađena vježba?

-Na koji način se aktivnosti iz ove vježbe mogu prenijeti u

stvarni život?

-Jeste li doživjeli da drugi nisu razumjeli ono što ste govorili i

zašto?

-Zašto je ponekad teško reći stvari bez okolišanja?

Izlaganje trenerice (prilog 3): Vrste ponašanja/komunikacije

(asertivno, pasivno, agresivno), definisanje, karakteristike

osoba sa raznim vrstama ponašanja, prepoznavanje vrsta

ponašanja i efekti na razne situacije, Komponente asertivne

komunikacije: opažanje, potrebe, emocije i postupci za

zadovoljavanje potreba.

Vježba 2. (prilog 4): Test o asertivnosti, individualno

Cilj: Samoprocjena asertivnosti učesnika

Opis: Podijeliti test da ga učesnici popune, potom podijeliti list

sa bodovima, da svako vidi koliko je bodova osvojio i da li je i

koliko asertivan. Diskutovati o rezultatima.

Izlaganje trenerice (interaktivno): Vještine (Asertivna pauza,

“Ja”- govor, Činjenice, Dijalog i Slušanje), primjeri i diskusija.

Izlaganje trenerice: Tehnike asertivne komunikacije: Osnovna

asertivna izjava, Izražavanje nezadovoljstva, Suosjećajnost

(prepoznati emocije drugih) tehnika “jastuka”, Recite “NE”,

Tehnika pokvarene ploče, Tehnika otvaranja, Tehnika vraćan-

ja lopte, Tehnika zamagljivanja, Tehnika priznavanja istine,

Tehnika time-out, Tehnika kompromisa. (Za svaku tehniku će

voditelj/ica iznijeti primjer ili napisati kratko na kartice

ponešto o svakoj tehnici i podijeliti svim učesnicima).

Glavna aktivnost 2

50 minuta

Glavna aktivnost 3

60 minuta

68

Voditelj/ica sažima sadržaj radionice i traži od učesnika da

zajednički izvedu zaključke.Završna aktivnost

10 minuta

Prilog 1 - Materijal za trenericu

Riječ „komunikacija” potiče od latinskog glagola communicare, a znači učiniti zajedničkim,

učiniti poznatim, saopštiti, podijeliti s drugima...

Komuniciranje je sastavni dio života, svakodnevna pojava kojom se bavimo čak 75% našeg

budnog vremena. Većina ljudi misli da o komunikaciji znaju sve jer to svakodnevno praktikuju. S

druge strane, mnogi smatraju da se sposobnost za dobro, odnosno loše komuniciranje nasljeđuje.

Međutim, komunikacija je vještina koja se uči i razvija. Već od prvog plača komuniciramo s drugi-

ma, želeći da nas čuju i razumiju na pravi način. Tako nam se događa da bez obzira koliko se trudili

budemo pogrešno shvaćeni ili uopšte ne uspijemo doprijeti do nekih ljudi.

Komunikacija ima svoja pravila koja su veoma jednostavna.

Komunikacija je jedan od osnovnih procesa u odnosu među ljudima i glavni način slanja i primanja

poruka - verbalnih i neverbalnih. Čovjek je po svojoj suštini biće komunikacije – sa drugim ljudima,

sa okruženjem... Komunikacija predstavlja prenošenje ili razmjenu informacija, ali ne samo to:

veoma je važno znati da se njome prenose i ideja, osjećanja, stavovi, uvjerenja... Postoje dva

osnovna tipa komunikacije: interpersonalna - komunikacija između dvije ili više osoba, i organi-

zaciona - modeli, mreže i sistemi komunikacije u okviru neke organizacije, tj. nekog sistema.

Čovjek komunicira i kada to ne želi – bar na neki način, čak i kada ignoriše nekog. Jednostavno: Ne

možemo ne komunicirati - čovjek povremeno govori, a neprestano nešto saopštava! Komunikacija

je tako složena jer se odvija verbalno i neverbalno, svjesno i

nesvjesno, nešto se saopštava namjerno ili sasvim slučajno. Nije važno samo ŠTA se kaže već

KAKO se kaže! Bilo da želimo poslati neku pozitivnu poruku ili ideju, bitno je da ona zaista tako

bude i shvaćena, ili ako iz nekog razloga treba poslati neku negativnu poruku, izraziti nezadovol-

jstvo i kritiku, važno je to uraditi na način prihvatljiv po primaoca poruke. U tome je vještina

efikasne i konstruktivne komunikacije.

Osnovni elementi komunikacije su:

Pošiljalac

poruke

Primalac

poruke

Sama

poruka

Kanal

kojim

se šalje

Povrata

veza

Primalac može biti pojedinac ili grupa. Komunikacija može biti 1 na 1, 1 naspram grupe i grupa

naspram grupe.

Sama poruka je ono što se želi saopštiti - može biti informacija, ali i štošta drugo; može biti

verbalna – kada se upućuje putem jezika kao dogovorenog sistema znakova, ali i neverbalna –

Materijal je flekibilan i otvoren za promjene voditelja/ice koji/koja izvodi radionicu.9

9

69

putem govora tijela. Može se označiti i kao direktna i indirektna – ona koja se čita “između redova.

Kanal kojim se ta poruka šalje je put kojim ona prolazi

Povratna veza ili feedback, naročito bitna u dvosmjernoj komunikaciji.

Tokom komunikacije može se javiti niz smetnji i barijera različitog karaktera, koje mogu znatno

otežavati ili čak zaustaviti komunikaciju. One se mogu desiti na svakom koraku procesa

prenošenja poruke – od načina na koji se neko mentalno priprema za komunikaciju („Onaj koji želi

dobro govoriti mora prvo dobro misliti“), preko načina na koji govori, nivoa i vrste slušanja od

strane primaoca i načina na koji on poruku razumije. Poruka se naime „kodira” i „dekodira”, a to

pošiljalac i primalac čine u skladu sa svojim (pred)znanjima, iskustvima, uvjerenjima, stavovima –

sve to možemo zamisliti kao sadržaj jednog velikog ranca – vreće, koju svako od nas nosi na

svojim leđima i koja oblikuje svaki komunikacijski proces u koji smo uključeni sa bilo koje strane

komunikacijskog kanala.

Vrste komunikacije - Verbalna i neverbalna komunikacija

Ljudi ne komuniciraju samo riječima. Neka istraživanja pokazuju da se tek nekih 7% poruke

prenese samim riječima, 38% značenja proizlazi iz različitih kvaliteta glasa, a ostatak od ukupno

55% značenja poruke leži u pratećim pokretima, izrazu lica i očiju, stavu tijela i sl. Verbalnim

kanalom prenose se uglavnom sirove informacije, dok se neverbalnim prenose stavovi i emocio-

nalni odnos prema tim informacijama. Ove dvije teme ćemo poslije detaljnije obraditi. U svakom

trenutku možemo prestati koristiti riječi, ali naš izraz lica, kretnje, stav tijela i drugi znakovi

nastavljaju komunicirati s drugom osobom i daju joj poruke o tome kako se osjećamo.

Važnost aktivnog slušanja

Većina ljudi smatra da je slušanje nešto što se samo po sebi podrazumijeva i vjerovatno bi ih

pitanje da li znaju slušati jako iznenadilo. To je zbog toga što sposobnost komuniciranja obično

vežu uz sposobnost govorenja, iako je za dobru komunikaciju podjednako važno znati i dobro

slušati i dobro gledati.

Možemo slušati, a da zapravo uopšte ne čujemo. Slušanje kao komunikacijska vještina uključuje

usmjeravanje pažnje, interpretiranje i pamćenje onoga što smo čuli. Aktivno slušanje zahtijeva od

nas da se „uživimo“ u osobu koja nam govori i da razumijemo komunikaciju s njene tačke gledišta.

Jednom riječju, aktivno slušati znači slušati usredotočeno, slušati s empatijom i prihvaćanjem

druge osobe, te slušati odgovorno tj. uložiti napor da u potpunosti razumijemo šta nam druga

osoba govori. Postoje velike individualne razlike među ljudima u sposobnosti slušanja. Neki stalno

govore, a uopšte ne pokušavaju slušati. Drugi ljudi previše slušaju, bilo zato što se ne znaju

odbraniti od onih koji previše govore, bilo zato što žele ostati skriveni i rizik otvaranja prepustiti

drugima.

Osnovni cilj pravog slušanja je shvatiti sagovornika, a ne slušati ga tek toliko da bismo od njega

oteli riječ ili dobili priliku napasti ga. To ne znači da ćemo stalno šutjeti. Gledajte sagovornika u oči!

Pitajte! Parafrazirajte! Nemojte previše govoriti! Nemojte prekidati! Iskoristite šutnju! Izbjegavajte

pokrete koji ometaju! Dajte povratnu informaciju!

Dok slušate ne gledajte na sat, ne listajte papire ili još gore, ne pokušavajte telefonirati. Sve to

sagovorniku govori da vam uopšte nije stalo do onoga što govori, da vam je dosadno i da vjerovat-

no ne želite saslušati šta vam želi reći.

70

Vježba br. 1 - Važnost preciznog i jasnog govora

Cilj: Podići svijest o važnosti preciznog i jasnog govora.

Trajanje: 20 min.

Podijeliti učesnike u parove, osoba A i osoba B. Trebaju sjesti tako da jedni drugima okrenu leđa.

Osoba A daje upute osobi B kako da nacrta crtež koji ona ima pred sobom. Crteže dijeli voditelj

radionice. Osoba B ga ne smije vidjeti, a može postavljati pitanja osobi A prilikom rada.

Razmotriti:

-Zašto je rađena vježba?

-Na koji način se aktivnosti iz ove vježbe mogu prenijeti u stvarni život?

-Jeste li doživjeli da drugi nisu razumjeli ono što ste govorili i zašto?

-Zašto je ponekad teško reći stvari bez okolišanja?

Prilog 2

U međuljudskim odnosima svi tražimo samopoštovanje i osjećanje lične vrijednosti. Treba znati

da je ponašanje rezultat dobro definisanog cilja.

1. Agresivno ponašanje

Sa etimološkog stanovišta riječ agresija vodi porijeklo od latinskih rječi ad - ka i gradus - korak,

što bi označavalo korak ka nečemu, a u širem smislu aktivnost koja je usmjerena ka postizanju

određenog cilja. Samim tim primarno određenje agresije nema svoje negativno značenje. Agre-

sivno je, dakle, i dijete koje traži hranu ili pokušava da ostvari neki svoj zahtjev, ali i kriminalac, koji

fizički maltretira ili ugrožava druge osobe, pljačka ili na drugi način narušava integritet drugih

osoba, predmeta ili imovine. Međutim, razvoj pojma agresivnosti donio je agresiji predznak društ-

veno negativne, nepristojne ili neprimjerene, pa i nedozvoljene aktivnosti i kao takav se odomaćio

u svakodnevnoj upotrebi. Kao jedan od prihvatljivih pristupa definisanju agresije navodimo

određenje agresije kao takvu formu ponašanja koja podrazumijeva svaki oblik javnog ili

prikrivenog napada koji je usmjeren prema Ijudima, životinjama ili predmetima, a koje se ostvaru-

je upotrebom fizičke sile, a u širem smislu kroz zaplašivanje putem verbalne, gestovne ili mimiške

(mimika) ekspresije.

Šta je agresivno ponašanje?

Agresivno ponašanje se ogleda u tome da govorite šta želite, a ne uzimate u obzir osjećanja ili

potrebe drugih ljudi. Zasniva se na ubjeđenju da je ono što vi želite važnije od onog što drugi žele,

da imate prava koja drugi nemaju, da imate nešto vrijedno čime možete da doprinesete, a da drugi

to nemaju. Iako kratkoročno ovakvo ponašanje daje rezultate, dugoročno znatno narušava međul-

judske odnose i stvara prikriveni osjećaj krivnje jer (gotovo) svako ima savjest. Iza ove vrste

ponašanja postoji motiv: „Želim da dobijem ono što želim-bez obzira na potrebe drugih ljudi“.

Prilog 3 - Stilovi - Vrste ponašanja

71

Novija literatura iz područja socijalne psihologije kaže da je ključan faktor u definiciji agresije

upravo namjera – stoga je agresija namjerno ponašanje s ciljem nanošenja fizičke ili psihičke boli.

Ovim su, u značajnoj mjeri, obuhvaćeni i osnovni oblici manifestacije agresije, koja se može

razvrstati u sljedeće oblike:

• agresija koja se izražava samo u mislima i intrapsihičkim zbivanjima čovjeka (on je razdražen i

sklon napadu na okolinu, ali kontroliše i uzdržava agresivne podsticaje);

• verbalna agresija, koja se manifestuje kroz grdnju, uvrede, poruge ili na drugi način;

• agresija usmjerena na predmete u kojoj se jasno prepoznaje manifestovana sklonost i želja za

destruktivnim ponašanjem;

• agresija prema drugim osobama, u cilju njihovog povređivanja ili uništavanja života.

Postoje aktivna i pasivna agresija:

• aktivna agresija su fizički i verbalni napadi,

• pasivna agresija uzrokuje štetne posljedice namjernim nepreduzimanjem akcije (ne htjeti

pomoći nekome zbog osjećaja mržnje i neprijateljstva).

Razlikujemo dvije vrste agresije, neprijateljsku i instrumentalnu:

Neprijateljska agresija je izazvana emocijama i javlja se u situacijama koje pojedinac doživljava

provocirajućima. Javlja se emocija srdžbe, što rezultira napadom. Instrumentalna agresija je

napad, ali sa svrhom postizanja nekog cilja. Tada se agresija ne pojavljuje sama od sebe, nego

smo svjesni da agresivnim ponašanjem postižemo neki cilj.

Uz ovu osnovnu podjelu, razlikujemo još direktnu (usmjerena prema osobi koja je izazvala

frustraciju) i „pomaknutu (indirektnu) agresiju“, koja se javlja u situacijama kada je izvor agresije

nepristupačan ili ga se bojimo. Humoristička ilustracija te pojave je situacija u kojoj suprug dolazi

s posla ljutit zbog svog šefa i posvađa se sa ženom. Potom njegova žena viče na dijete, dijete udari

psa, a pas ugrize susjeda.

2. Neasertivno/submisivno (pasivno i pasivno-agresivno)

Neasertivno/submisivno je pasivno ili pasivno-agresivno ponašanje ili način reagovanja na

konflikt. U takvim situacijama, zapravo, dopuštamo drugima da odlučuju za nas što dovodi do

niskog samopoštovanja, bespomoćnosti, nesigurnost, ali i prikrivene agresije, depresije i psihoso-

matskih problema. Ako ne možemo osjetiti negativne osjećaje ne možemo osjetiti ni pozitivne

(nada, ljubav, radost). Ovi termini opisuju ljude koji su tokom svog života naučeni da reaguju, prije

svega, na potrebe i zahtjeve drugih.

Uobičajeno je shvatanje da, ako slušate i činite onako kako drugi kažu, time pokazujete poštovanje.

Međutim, mnogo je tačnije da na taj način pokazujete koliko malo poštujete sebe, svoje mišljenje,

stavove i potrebe. Drugi vas takve, zasigurno, neće cijeniti. Ako se pasivno ponašate, to znači da

ne uspijevate da se izborite za svoja prava ili izražavate svoje želje, osjećanja ili uvjerenja, na

način koji je pun pravdanja, samonegirajući i takav da ga ljudi često ne uvažavaju. Iza ovog

ponašanja stoji motiv: „Želim da udovoljim drugim ljudima i izbjegnem sukobe.“

Marija Fuerst, Psihologija, Zagreb, 1994.10

10

72

Pasivno se

ponašate kada

vjerujete da:

Vaš doprinos

mnogo manje

vrijedi od

doprinosa

drugih ljudi.

Pokazuju

nedovoljno

poštivanje svojih

vlastitih potreba i

prava koje imaju.

Stalno i pretjerano objašnjavanje

vlastitog ponašanja, brzo priznaje

grešku i često se izvinjava

Samoosuđujuće ili izjave o

bespomoćnosti

Izbjegavaju raspravu,

daju ublažene

izjave i to rijetko.

Izjave pravdanja,

jezik traženja

dozvole i

odobrenja, iznosi

tuđe, a ne svoje

mišljenje.

Dopuštaju drugima da

povrijede njihov osobni

prostor, uskrate im

njihova prava i ne

obaziru se na njihove

potrebe.

Ono što drugi ljudi

žele i osjećaju je

važnije od onog što

vi želite i osjećate.

Drugi ljudi imaju

prava, ali vi

nemate.

Submisivno ponašanje

karakteriše izbjegavanje direktne komunikacije i

sakrivanje pravih problema. Takve osobe nikada

ne započinju razgovor prve, nego uvijek reaguju

na nečije zahtjeve i želje. Submisivnost nije

identična sa pasivnošću. Naime, pasivno

ponašanje poželjno je u nekim situacijama, dok je

submisivno ponašanje apsolutno neprihvatljivo u

svim vidovima komunikacije. To pokazuje i rezul-

tat submisivnog ponašanja - problem ili konflikt

se uspijeva odstraniti na kratko razdoblje, dok

dugoročno, submisivna osoba gubi samopou-

zdanje i postaje veoma frustrirana.

Ne izražavaju

svoje iskrene

osjećaje,potrebe,

vrijednosti i

probleme.

Koristi poštapalice,

većinom šuti, govori tiho, ne

gleda u oči, smiješi se i klima glavom,

Rijetko govore o

svojim željama, iako

je u velikom broju

situacija samo to

potrebno da bi im se

.udovoljilo.

Osobe koje se ponašaju submisivno:

73

Postoje submisivne osobe koje izražavaju svoje potrebe, ali to čine uz toliko izvinjavanja i toliko

plaho da ih se ne shvaća ozbiljno.

Submisivna osoba šalje poruku:

"Nije važno. Možeš me iskorištavati koliko hoćeš, ja ću sve to podnositi. Moje potrebe su beznača-

jne - tvoje su važne. Moji osjećaji su nebitni, važno je kako se ti osjećaš. Ja nemam nikakvih prava,

ali ti naravno imaš.".

Submisivno ponašanje je nevjerovatno često u našem društvu. Više od 80% ljudi neće reći ni riječ

da se izbori za svoja prava ili da zadovolji svoje potrebe. U jednom istraživanju posmatrani su

studenti koji su učili dok ih je jedna osoba ometala svirajući preglasno muziku: 80% studenata ju

je tolerisalo i nije učinilo ništa; 15% ih je zamolilo osobu da utiša muziku, ali kad ona to nije učinila,

nisu ponovili svoj zahtjev. Samo 5% studenata je zamolilo dva puta i postiglo ono što im je trebalo

- muzika je utišana!

Postoje ljudi koji uvijek i po svaku cijenu izbjegavaju svađe. Da bi izbjegli konflikte na poslu, rade

sve što im se kaže. Kod kuće udovoljavaju zahtjevima unutar porodice iz straha da ne povrijede

osjećanja partnera ili roditelja. Teško uspostavljaju vezu sa suprotnim polom, dive se drugim

ljudima koji sa ovakvom komunikacijom nemaju problema. Naravno, sve se to može promijeniti,

htijenjem i vježbanjem.

Više je uzroka za neasertivno ponašanje:

• strah da ne razočaramo ili naljutimo druge ljude (bojimo se tražiti ono što želimo, odnosno odbiti

ono što ne želimo, jer ćemo nekog naljutiti, razočarati,...)

• strah od odbacivanja (više je posljedica našeg reagovanja, nego same situacije kad ostajemo bez

posla, kad bivamo ostavljeni,…)

• strah da ne povrijedimo druge

• nepoznavanje svojih prava (ličnih i profesionalnih)

• stav da je zauzimanje za svoja prava agresivan i time neprihvatljiv

• nepotreban osjećaj odgovornosti za tuđe osjećaje (u donošenju odluka o vlastitom životu, često

mislimo o tuđim osjećajima i ponašanjima, što je ispravno, ali u razumnoj mjeri, a ne kako se često

događa “ne mogu prihvatiti bolji posao u drugom gradu, jer kako će moji roditelji bez mene”,...)

Pasivno-agresivno ponašanje

Pasivna agresija je odbrambeni mehanizam koji dovodi do indirektnog ispoljavanja agresije

prema drugima kroz pasivnost, sabotažu i okretanje agresije prema samima sebi, što je prikrive-

no izražavanje fundamentalne agresije. Kod djece i adolescenata to je normalna odbrana dok se

uče aktivnom suprotstavljanju odraslima, a postaje nezreli odbrambeni mehanizam tek u odrasloj

dobi, poslije 20-23 godine. Nemoć tokom odrastanja, dominantan i okrutan roditelj uglavnom

provociraju nastanak pasivno-agresivnih ličnosti kod svoje djece. Takvo ponašanje, koje je u

prošlosti bilo korisno i pomoglo im zadržati dostojanstvo, u odrasloj dobi prouzrokuje više štete

nego koristi. Odražava se u neuspjehu, odugovlačenju, ismijavanju sebe, autodestruktivnom

ponašanju. Ovakvo ponašanje više utiče na one iz okruženja, nego na njega samog.

Pasivno-agresivno ponašanje generalno karakteriše pasivno suprotstavljanje zahtjevima radnog

i socijalnog okruženja, praćeno je odugovlačenjem, tvrdoglavošću, mrzovoljnošću i neefikas-

nošću. Ovakav stil ponašanja uvijek je indirektan pokazatelj ljutnje kroz kašnjenje na dogovorene

74

sastanke ili „gubljenje stvari“… a prepoznatljivo je kod ljudi koji ne vole da im se naređuje i zapovi-

jeda tj. kod onih osoba koje su pod nečijom stegom i kontrolom (npr. šefova na poslu ili intimnih

partnera). Ovakvo ponašanje potiče od nesposobnosti da se ljutnja i frustracija izraze na zdrav

način. Osjećanja osobe koja manifestuje ovakvo ponašanje su toliko suzbijena i ugušena da ona ne

može da uvidi da je ljuta i ozlojeđena. Zbog toga što ovakve osobe nemaju uvid u svoja osjećanja,

one obično misle da ih drugi ne razumiju i da se ophode loše prema njima, a kada ih konfrontiraju

sa njihovim ponašanjem smatraju to krajnje uvredljivim i bezobzirnim. Osobe s pasivno-agre-

sivnim ponašanjem često nisu svjesne svoje pasivne agresivnosti te je, kada ih se suoči s

njihovom agresivnošću u nekom odnosu, u pravilu negiraju. Pasivno-agresivnim ponašanjem

osoba manifestuje svoj strah od direktne konfrontacije, misleći da bi mogla izgubiti podršku druge

osobe ili ne bi bila u stanju izdržati eventualni napad druge osobe. Stoga je izbjegavanje i negiran-

je situacije i osjećaja ugroženosti logična posljedica koja se manifestuje specifičnim ponašanjem,

tj. pasivnom agresivnošću. To naravno ne mora biti i često nije svjesni strateški plan ponašanja,

no ponekad postaje i svjesni izbor, odnosno obrazac kojeg se pojedinac čvrsto drži. Ovakvo

ponašanje često izaziva otvoreno agresivno ponašanje druge strane u odnosu. Nesvjesna želja

osobe s pasivnom agresivnošću usmjerena je na postizanje autonomije, ali na indirektan način.

Otvoreno zastupanje sebe i suprotstavljanje drugima koji ih ugrožavaju subjektivno je neprihvatl-

jiva opcija zbog straha od odbacivanja, odsustva vlastite potpore ili potpore druge osobe.

Karakteristike pasivno-agresivne osobe:

• pasivno odbija ispuniti rutinske socijalne i poslovne zadatke,

• žali se da ga/je drugi ne razumiju i ne cijene,

• natmuren je i svađalački nastrojen/a,

• nerazumno i ekcesivno kritizira i omalovažava autoritet,

• ispoljava zavist i ozlojeđenost prema onima koji su navodno uspješniji ili sretniji od njega, nje

• izražava preuveličane i neprestane žalbe u vezi vlastite nesreće,

• oscilira između neprijateljskog prkosa i kajanja.

Pasivno-agresivno ponašanje je suptilno, prikriveno, to je agresija „u rukavicama“. Neprijateljstvo

nikad nije potpuno prikriveno. Spolja sve izgleda normalno, ali unutra je tempirana bomba neza-

dovoljstva koja nikako da eksplodira. Sa osobama kod kojih postoji ovakvo ponašanje nikada ne

možete biti sigurni na čemu ste i šta zaista misle i osjećaju prema vama. Kako je ovakvo ponašan-

je maskirano, vrlo ga je teško otkriti, ali postoje izvjesni postupci/ponašanja, koji nam pomažu da

ga otkrijemo:

- izbjegavaju svoje obaveze tako što ih zaboravljaju. Zaborave na važne

datume (rođendane, godišnjice) ili na važne sastanke.

- nikada nisu odgovorne za svoje postupke. Uvijek je neko u njihovoj okolini

kriv za ono što se događa i taj neko mora da snosi krivicu za svoja (ne)djela.

zaboravljanje

okrivljavanje

75

- nikada ne izražavaju ljutnju otvoreno. U komunikaciji su fine, ali to je samo na

površini.

- obično nemaju povjerenja ni u koga i zbog toga nastoje da se ne vezuju emo-

tivno. Inače su jako zavisne osobe i kada se za nekog vežu one djeluju nezavis-

no, ali to u suštini nisu.

- kada od osoba koje manifestuju pasivno-agresivno ponašanje nešto

zatražite obično ćete na to dugo čekati ili ga nećete ni dobiti. Ovakve osobe će

govoriti da je to što tražite njima nešto jako značajno i natjeraće vas da se

osjetite neprijatno što ste to uopšte tražili.

- stalno osjećaju da se drugi prema njima nisu ponijeli fer. Ukoliko zamjerite

ovakvoj osobi što stalno kasni, ona će se uvrijediti, jer u njenoj glavi uvijek je

neko drugi kriv što je ona zakasnila. Ona je uvijek nevina žrtva vaših

„nerazumnih“ očekivanja.

- vjeruju da rokovi postoje za sve, osim za njih. Oni rade stvari po sopstvenom

rasporedu i nepravedan je onaj ko od njih očekuje da rade drugačije.

neizražavanje

ljutnje

strah od

bliskosti

opstrukcija

izigravanje

žrtve

odugovlačenje

Smatra se da su osobe kod kojih se javlja pasivno-agresivno ponašanje vjerovatno kao male bile

učene da je ljutnja neprihvatljivo osjećanje. Zbog toga su one naučile da suzbijaju svoju ljutnju i

frustraciju pokazujući se spolja kao fine i predusretljive.

3. Asertivno ponašanje

Svaki pojedinac posjeduje svoj jedinstveni lični prostor: fizički i psihološki. Poštivanje nečijeg

ličnog prostora znači poštivanje nečije fizičke teritorije i imovine, ali i dopuštanje osobi da bude

onakva kakva jest.

76

Zdravi međuljudski odnosi su oni u kojima jedna osoba ne ometa fizički, emocionalni i vrijednosni

prostor druge osobe. Neizbježno je da će ga drugi ljudi povremeno narušavati, osim ako ga sami

ne branimo. Asertivno ponašanje to ne dopušta.

Reći ćete ono što mislite na direktan i iskren način, uz poštovanje sagovornika. Poštovati sagovo-

rnika podrazumijeva da ga ne vrijeđete, ne povisujete ton, ne ulazite u njegov životni prostor. Ovaj

oblik komunikacije izjednačava vas sa sagovornikom u komunikaciji po pitanju vrijednosti kao

ličnosti, bez obzira na njegov pol, nacionalnu pripadnost, boju kože, profesionalne kvalifikacije,

položaj u društvu itd. Vaša prava u komunikaciji su jednaka pravima sagovornika i obrnuto.

Asertivnim ponašanjem dugoročno osiguravamo kvalitetne međuljudske odnose i nema štetnih

nuspojava. Ovakvim izborom ponašanja borimo se za svoja prava jasnim, mirnim izražavanjem

mišljenja, izražavanjem emocija i potreba, te odbijanjem nerazumnih zahtjeva, bez osjećaja

krivice ili straha. Posljedica je da nas neće svi voljeti, no svakako će nas poštovati.

Da bismo postigli pravu asertivnost, moramo da usvojimo pristup zasnovan na priznavanju

uzajamnosti prava. Ovo znači da moramo da se borimo za sopstvena prava, ali i da priznamo i

ustanemo u odbranu prava drugih. Iza ovog ponašanja stoji motiv: „Želim da zadovoljim sopst-

vene potrebe i želje kao i želje i potrebe drugih“.

Asertivnost uključuje:

izražavanje vlastitog mišljenja, vlastitih osjećaja, naglašavanje posljedica neželjenog ponašanja

(ako se ponašanje nastavi tada...), izražavanje razumijevanja za drugu osobu (razumijem da... ali

ja...), ponavljanje jasnog zahtjeva.

Šta je asertivnost?

Asertivnost je riječ latinskog porijekla assertiveness (assertorius lat. pridjev) i znači biti potvrdan,

jasan, pozitivan...a riječ to assert (engl. glagol) znači izjaviti, iznijeti (mišljenje), ustvrditi, braniti...

Asertivno se

ponašate

ako vjerujete da:

Imate prava, kao

što ih imaju i drugi.

Drugi imaju

potrebe koje

trebaju zadovoljiti,

Imate potrebe koje

trebate da

zadovoljite,

Imate jednak

doprinos kao i svi

drugi.

77

Važno je napomenuti da asertivnost nije stil u komunikaciji kojim je zagarantovano da ćemo dobiti

ono što želimo i nije ponašanje koje treba po svaku cijenu u svakoj situaciji koristiti (ponekad je

mudrije šutjeti, npr. suprotstavljanje nadređenima u određenim situacijama).

Asertivnost je takav oblik komunikacije s drugim ljudima koji je između pasivnosti i agresivnosti

tzv. zlatna sredina. Biti asertivan podrazumijeva da znate kako da se zauzmete za sebe, kako da

izbjegnete manipulacije u komunikaciji, kako da uputite kritiku, da pohvalite druge, da primite

kritiku i ne uvrijedite se, da adekvatno komunicirate s drugima, kako da konstruktivno riješite

konflikte itd.

Ova vrsta komunikacije istovremeno priznaje i naša sopstvena prava i prava drugih. Ona nam

dozvoljava da preuzmemo odgovornost za sebe i svoje akcije, bez prosuđivanja ili optuživanja

drugih ljudi. Ona nam dozvoljava da se konstruktivno konfrontiramo i pronalazimo zajedničko

zadovoljavajuće rješenje tamo gdje postoji konflikt. Asertivna osoba „kroji” svoju sudbinu i upravl-

ja svojim životom, bez obzira o kom se aspektu života radi (posao, međuljudski odnosi, bliske

veze…). Koristi metode komunikacije koje joj omogućuju da zadrži samopoštovanje, zadovolji

svoje potrebe, ostvari svoja prava i odbrani svoj lični prostor, ali tako da istovremeno ne iskorišta-

va ili ne dominira drugim ljudima.

Asertivnim ponašanjem potvrđujemo svoju vlastitu vrijednost i dostojanstvo uz istovremeno

poštivanje vrijednosti i dostojanstva drugih. Ona podrazumijeva borbu za svoja prava, ali na jedan

nenametljiv i neagresivan način.

Vježba br. 3 - Test: Jeste li asertivni?

Cilj: Samoprocjena asertivnosti učesnika

Trajanje: 15 min.

Označite svoj odgovor na skali od 1 – 4 za svaku pojedinu tvrdnju, ovisno o tome kako se

uobičajeno ponašate:

1 – nikad 2 – rijetko 3 – ponekad 4 – uvijek

1. Kad sam u gužvi, mogu reći osobi koja me nazvala da ne mogu razgovarati.

2. Ako neko počne pričati prije nego završim u stanju sam reći da mi to smeta.

3. Ako me neko stalno gnjavi, u stanju sam izraziti svoje nezadovoljstvo.

4. U stanju sam reći drugome nešto što mi smeta u njegovom ponašanju.

5. Mogu od kolega tražiti da obave neugodan posao.

6. Mogu mirno izaći na kraj s agresivnom osobom.

7. Ne razbjesnim se ako me neko kritikuje.

8. U stresnim situacijama ostajem miran i staložen.

9. U stanju sam reći kolegi da posao nije obavio kako treba.

10. Kad se drugi svađaju, bez problema se izjašnjavam na čijoj sam strani.

Prilog 4

78

Rezultati (vježba 3):

Između 20 i 30 bodova - prosječan rezultat. U nekim situacijama se možete zauzeti za sebe, ali

postoje i neke situacije u kojima niste u stanju asertivno se ponašati. Pokušajte otkriti kada vam

je to najteže i vježbajte.

Ispod 20 bodova – vaše ponašanje nije asertivno. Niste dosljedni u svom ponašanju. Jedan dan ste

sigurni u sebe i u stanju izraziti svoje mišljenje, ali već drugi dan sve pođe krivo. Previše se brinete

što će drugi ljudi misliti o vama, postajete nesigurni u radu i preosjetljivi na svaku kritiku.

Iznad 30 bodova - sposobni ste zauzeti se za sebe. Sposobni ste prihvatiti pozitivne i negativne

strane, kako svoje tako i drugih ljudi. U stanju ste jasno izraziti svoje mišljenje te otvoreno i

iskreno izraziti svoje osjećaje a da pritom ne budete agresivni. Spremni ste preuzeti odgovornost

za svoje ponašanje, odluke i izbore.

Diskutovati o dobijenim rezultatima: da li je test dao očekivane rezultate; Ako nije, šta smatrate

spornim kod sebe.

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

10 minuta


Upoznati učesnike sa pravnim okvirom u cilju zaštite od

rodno zasnovanog nasilja

Učesnici/e stekli/e uvid u pravni okvir koji reguliše pitanje

zaštite u slučaju rodno zasnovanog nasilja; učesnici upoznati

sa referalnim mehanizmima i institucijama koje su nadležne

za rješavanje ovog problema; učesnici osnaženi da reaguju u

slučaju nasilja

Prezentacija, diskusija

Laptop, projektor

Razgovor sa učesnicima da li znaju koje institucije i zakoni

regulišu zaštitu u slučaju rodno zasnovanog nasilja? Zamoliti

učesnike/ce da navedu neke. Da li su imali iskustva sa prija-

vama nasilja, svjedočenjem i slično? Da li su imali doticaja sa

nadležnim institucijama po osnovu rodno zasnovanog nasil-

ja?

Glavna aktivnost

30 minuta

Prezentacija međunarodnih i pravnih propisa relevantnih za

mjesto u kojem se radionica održava.

60 minuta

Pravna i socijalna zaštita u oblasti rodno zasnovanog nasilja

79

Diskusija

Međunarodni pravni okvir:

• Univerzalna/opsta deklaracija o pravima čovjeka-UN (1948)

• Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad

ženama UN (1979.)

• Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim

slobodama

• Pekinška deklaracija i Platforma za akciju

• Povelja o osnovnim pravima Evropske unije

• Konvencija Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja

nad ženama i nasilja u porodici


• Ustav BiH, RS, FBiH, BD

• Zakon o ravnopravnosti polova u BiH

• Zakon o zabrani diskriminacije BiH

• Krivični zakon BiH

• Porodični zakoni RS

• Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS

• Krivični zakon RS

• Strategija za suzbijanje nasilja u porodici RS

• Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u porodici u RS

• Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH

• Porodični/obiteljski zakoni FBiH

• Krivični zakon FBiH

Prezentacija referalnih mehanizama – primjer jednog refer-

alnog mehanizma u prilogu priručnika

Završna aktivnost

20 minuta

80

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

15 minuta

Radionica je namijenjena ženama i muškarcima

Razumjeti dinamiku promjene u partnerskim odnosima,

identifikovati svoje slabe i jake strane kao partnera, te

prepoznati svoja uvjerenja u partnerskom odnosu

Učesnici razumjeli dinamiku promjene u partnerskim odno-

sima, identifikovali svoje slabe i jake strane kao partnera, te

prepoznali svoja uvjerenja u partnerskom odnosu

Power Point prezentacija, grupni i individualni rad, diskusija

Hamer papir, papir A4, pomoćni radni listovi, flomasteri

Izlaganje voditelja/ice radionice o dinamici promjena u

partnerskom odnosu i nasilju (Prilog br. 1 - materijal za

voditelja). Traži od učesnika da iznesu svoje mišljenje i prim-

jere iz vlastitog iskustva o tome da li su i kada počeli prim-

jećivati promjene u partnerskim odnosima (svojim ili tuđim).

Na taj način postiže da učesnici otvoreno počnu razgovarati o

tome i razmišljati o dinamici promjena u odnosima, koja je

sastavni dio svakog odnosa.

Glavna aktivnost 1

20 minuta

Vježba 1: „Dinamika promjena u partnerskim odnosima -

razvoj nasilja“- grupni rad

Cilj: Uočiti i razumjeti promjene koje se dešavaju u partner-

skom odnosu

Opis: Učesnici se podijele u grupe od 4-5 članova i podijeli im

se radni list br. 1 (prilog br. 2) uz čiju će pomoć svaka grupa

odabrati po jedan primjer (iz svog ili tuđeg iskustva) i anali-

zirati promjene koje su se desile u partnerskom odnosu (i

vjerovatno dovele do RZN), upisuju ih na plakat.

Kad grupe završe s radom slijedi prezentacija po grupama i

diskusija. Voditelj/ica prilikom diskusije naglašava rizične

faktore za nasilje i traži od učesnika da opisuju (svoje Ili tuđe)

osjećaje o tome kako su se osjećali kad su primijetili prve

promjene u odnosu, prve razlike između partnera, kad su

120 minuta

Muško-ženski odnosi

Radionice za rad sa ženama i muškarcima

81

primijetili prve promjene u odnosu, prve razlike između

partnera, kad su uočili da njihova partnerica ima aktivnosti

(npr. izlet sa prijateljicama) i interese koji ne uključuju njih itd.

Voditelj/ica uvodi u dio radionice koji se odnosi na dobre i

loše strane svakog partnera u odnosu.

Glavna aktivnost 2

35 minuta

Vježba 2: Analiza svojih dobrih i loših strana, kao partnera -

individualni rad

Cilj: osvještavanje i razumijevanje učesnika o njihovim

dobrim i lošim osobinama u partnerskom odnosu.

Opis: Učesnicima se podijeli radni list br. 2 (Prilog 3) i od njih

se traži da upišu čime su zadovoljni, a čime nezadovoljni

sobom kao partnerom. Nakon toga iznose svoje primjere, a

trener ih zapisuje na plakat (flipčart). Zatim se od učesnika

traži da razgovaraju/diskutuju o tome šta mogu učiniti da

poboljšaju partnerstvo, tj. učine nešto da poprave osobine

kojima nisu zadovoljni sobom kao partnerom (to voditelj/ica

takođe zapisuje na plakat).

Glavna aktivnost 3

35 minuta

Naredna aktivnost se odnosi na uvjerenja o partnerskom

odnosu.

Vježba 3. „Uvjerenja o partnerskom odnosu“, individualno,

potom u plenumu.

Cilj: Razumjeti uticaj uvjerenja o partnerskom odnosu na

pojavu nasilja

Opis: Voditelj/ica objašnjava da će im podijeliti radni list br. 3

koji govori o uvjerenjima u nasilnom odnosu, a nakon njega

radni list br. 4 (prilog 4) koji govori o uvjerenjima u partner-

skom odnosu.

Učesnici prvo popune radni list br. 3, zatim se vrši analiza i

komentarišu pojedini primjeri. Nakon toga popunjavaju radni

list br. 4, te analiziraju i komentarišu primjere.

Voditelj/ica podijeli svakom učesniku list papira A4 i daje

upute da zapišu šta sve mogu učiniti, mijenjati, kako bi

partner/ca bili zadovoljniji njihovim odnosom prema njima.

Po mogućnosti da navedu konkretne ideje i ponašanja koja će

pokušati primijeniti kako bi poboljšali odnos sa

partnerom/com.

Kad završe, čitaju se i komentarišu pojedini primjeri.

Završna aktivnost

15 minuta

Voditelj/oca sažima sve što je urađeno na radionici i zamoli

učesnike da zajedno izvedu zaključke, koji se zapisuju na

plakat putem listića i potom slijedi evaluacija zatvaranje

radionice.82

Radni materijal

Prilog 1 - Dinamika promjena u partnerskim odnosima i nasilje

Prilog 2

materijal za voditelja/icu

Svaki partnerski odnos ima svoju razvojnu dinamiku jer taj odnos nije statičan, nego se vremen-

om mijenja.

Odnos obično započinje fazom zaljubljenosti u kojoj su uobičajena velika očekivanja i romantični

ideali. U toj fazi ne dolaze do većeg izražaja međusobne razlike (u temperamentu, karakternim

crtama, stavovima, interesima, ukusima i sl.) jer partneri nastoje udovoljiti jedno drugome.

Spremni su popustiti i prihvatiti inicijativu i mišljenje partnera/ice.

Vremenom se sve više uočavaju razlike među partnerima (što je neizbježno jer se radi o dvije

različite osobe). Sa razlikama se javljaju i prva razočarenja. Neke karakteristike i navike partner-

a/ice koje prije nismo primjećivali sada nam počinju smetati. Jedan od partnera (najčešće

partnerica) počinje govoriti o svojim željama i o onome šta misli da nije dobro u njihovom odnosu

(npr. da su premalo ili previše zajedno, da im nedostaje bliskosti, da partner previše dominira i

nameće svoje stavove, da sve mora biti kako on/ona želi i sl.)

Drugi partner se počinje osjećati odgovornim za obnavljanje sklada u odnosu, ali istovremeno ga

plaše razlike i to da bi stari kontakt mogao oslabiti. Ovu fazu osvješćivanja razlika karakteriše

potreba jednog partnera da ima više slobode i ravnopravnosti. Partner kojega plaše ovakve

promjene može to doživjeti kao izdaju zajedničkih ideala koji su ih povezali, poniženje, gubitak

ljubavi, svoju neadekvatnost, neopravdanu kritiku i trudi se zaštiti odnos kakav je bio.

Partnerova/partneričine želje za drugačijim definisanjem odnosa (često i veće ravnopravnosti)

doživljava kao prijetnju i zato pojačava kontrolu nad ponašanjem partnera/ce (pa i prijetnjama i

nasiljem). Ovakvo kontrolirajuće i nasilno ponašanje vodi do sve većeg emocionalnog udaljavanja

i povlačenja drugog partnera, sve većeg emocionalnog i psihičkog razdvajanja partnera.

Prepoznavanje i razumijevanje vlastitih misli i osjećaja, koji proizlaze iz slike o sebi i o partnerst-

vu, te kvalitetna komunikacija sa partnerom/com, prva je stepenica u prihvatanju prava na različi-

tost i ravnopravnost i stvaranje kvalitetnog partnerstva.

Vježba 1. „Dinamika promjena u partnerskim odnosima - razvoj nasilja“.

Radni list br. 1

1. Partnerski odnos počinje velikim očekivanjima

2. Pokazuju se prve razlike i javljaju prva razočarenja





83

3. Ona počinje govoriti o svojim željama i o tome šta misli da nije dobro u odnosu. Osjeća se

odgovornom za održavanje sklada u odnosu, te pokušava spasiti situaciju preuzimajući

krivicu.

4. On je zadovoljan što ne mora ništa činiti za odnos.

5. Ona postaje razočarana, nezadovoljna i nastoji potisnuti svoju ljutnju.

6. On osjeća njezino udaljavanje i skrivenu ljutnju, postaje zabrinut i nastoji uspostaviti

kontrolu (pa silom).

7. Ona se povlači u sebe, osjeća se izdanom i tuguje zbog narušenog odnosa. Kontakt slabi

8. On se boji gubitka kontakta i pokušava ga obnoviti sa više kontrole pa i nasilja.

I on se osjeća izdanim i razočaranim.

9. Ona se emocionalno udaljava.

10. On je sve uplašeniji i sve nasilniji.

11. Raspad odnosa

Prilog 3

Vježba 1. „Dinamika promjena u partnerskim odnosima - razvoj nasilja“.

Radni list br. 2

1. Upišite u predviđeni prostor s čim ste zadovoljni, odnosno nezadovoljni sa sobom kao

partnerom (ukoliko je potrebno dodajte još crta za upisivanje):

MOJE DOBRE STRANE MOJE SLABE STRANE

84

2. Navedite s čime je vaša partnerica zadovoljna, odnosno nezadovoljna vama kao partnerom:

• • • • • • • •

ZADOVOLJNA NEZADOVOLJNA

Prilog 4

Vježba 3. „Uvjerenja o partnerskom odnosu“

Radni list br. 3 - (za muškarce): „Uvjerenja u nasilnom odnosu“

Uvjerenja koja potiču nasilno ponašanje:

Žene trebaju biti poslušne (tipični primjeri):

• Ona treba raditi ono što ja kažem

• Ona se u svemu treba složiti sa mnom

• Moje želje su važnije

• Samo jedan može biti glavni, a to je muškarac

Moji primjeri (učesnici navode, ako žele):__________________________________

Žene stvaraju nevolje (tipični primjeri):

• Ona reaguje pretjerano

• Ona započinje prva

• Ona se ne može zaustaviti

• Ona uvijek stvara probleme

• Njoj ne mogu vjerovati kad su u pitanju drugi muškarci

Moji primjeri (učesnici navode, ako žele): ___________________________________

Žene su manje vrijedne (tipični primjeri):

• Ja sam pametniji

• Ja sam razumniji

• Ona je preosjetljiva

• Ona nikad nije u pravu

• Ja zarađujem više pa imam i više prava


85

Glavni posao žene je da brine o mužu i porodici (tipični primjeri):

• Ona mi treba ugađati

• Ne smije me uzrujavati

• Ona uvijek treba zadovoljiti moje seksualne potrebe

• Njen je posao da u kući i sa djecom bude sve u redu


Radni list br. 3 (za žene), „Uvjerenja u nasilnom odnosu“

• Muškarci trebaju biti poslušni (tipični primjeri):

• On treba raditi ono što ja kažem

• On se u svemu treba složiti sa mnom

• Moje želje su važnije

• Samo jedan može biti glavni, a to je žena


Muškarci stvaraju nevolje (tipični primjeri):

• On reaguje pretjerano

• On započinje prvi

• On se ne može zaustaviti

• On uvijek stvara probleme

• Njemu ne mogu vjerovati kad su u pitanju druge žene


Muškarci su manje vrijedni (tipični primjeri):

• Ja sam pametnija

• Ja sam razumnija

• On je preosjetljiv

• On nikad nije u pravu

• Ja zarađujem više pa imam i više prava


Glavni posao muškarca je da brine o ženi i porodici (tipični primjeri):

• On mi treba ugađati

• Ne smije me uzrujavati

• On uvijek treba zadovoljiti moje seksualne potrebe

• Njegov je posao da u kući i sa djecom bude sve u redu

86

Radni list br. 4 (za žene i muškarce), „Uvjerenja u partnerskom odnosu“

Uvjerenja koja potiču poštovanje i partnerstvo:

• Žene i muškarci su različiti (tipični primjeri):

• U redu je ako se razlikujemo

• On/ona ima pravo na svoje mišljenje

• Razlike ne znače nepoštovanje


Svako odgovara za svoje postupke (tipični primjeri):

• Ja sam odgovoran/a za svoje postupke

• Moji postupci imaju posljedice na druge

• Ja sam odgovoran/a za štetu koju sam izazvala


Žene i muškarci poštuju jedno drugo (tipični primjeri):

• Oboje trebamo brinuti jedno za drugo

• Ponekad su njegove/njene potrebe ispred mojih

• Mi poštujemo želje jedno drugoga


Zajedništvo je temelj partnerstva (tipični primjeri):

• Bolje je zajedno donositi odluke

• Ja sam jednako odgovoran/a za ovu vezu kao i moja partnerica/partner

• Nema zajedništva ako se ja ne trudim


Žene i muškarci su jednako vrijedni (tipični primjeri):

• Ja sam bolji/a u nekim područjima, a ona/on je bolji u dugim

• Bolje je podijeliti opterećenje nego nositi sam cijeli teret

• Ona/on i ja smo jednako vrijedni kao ljudi

• Imamo jednako pravo odlučivati o svim važnim stvarima za našu porodicu

• Njegovo/njeno pravo odlučivanja ne zavisi o zaradi


87

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

10 minuta


Osvijestiti učesnike o očekivanjima, uvjerenjima i rodnim

stereotipima u partnerskom odnosu, te usvojiti znanja o

kvalitetnoj vezi i pravima u ljubavnoj vezi/braku.

Učesnici razumjeli koja očekivanja, uvjerenja i rodni stereoti-

pi postoje u partnerskim vezama i usvojili znanja o kvalitetnoj

vezi/braku i pravima koja imaju partneri.

Power Point prezentacija, grupni i individualni rad, diskusija

Post-it papirići u više boja, plakati, flomasteri, pomoćni radni

listovi

Voditelj/ica u interakciji sa učesnicima dijeli saznanja i

iskustva o očekivanjima partnera u vezi/braku, kao i o prom-

jenama u očekivanjima koje se dešavaju nakon izvjesnog

(posebno dužeg) vremena kod partnera.

Nakon toga upoznaje učesnike da će se naredna aktivnost

odnositi na tvrdnje o tome kako partnerska veza treba da

izgleda.

Glavna aktivnost 1

30 minuta

Vježba 1: „Uvjerenja i činjenice o partnerskoj vezi“ - individu-

alni rad

Cilj: Razumijevanje razlike iz među uvjerenja i činjenica o

partnerskim vezama

Opis: Učesnicima se podijeli list papira (radni list br. 1, u

prilogu) sa nekoliko tvrdnji o partnerskim vezama i ponašan-

jima partnera oba pola. Daju im se upute da pročitaju svaku

tvrdnju i odgovore (svako za sebe) da li se slažu s njom ili ne.

Svaki učesnik dobije dva post-it papirića (u dvije boje: crvena

i zelena) i nakon svake tvrdnje na znak trenera učesnici

trebaju izraziti svoje mišljenje podizanjem crvenog ili zelenog

papira. Zeleni papir će podignuti ako se slažu sa tvrdnjom, a

crveni ako se ne slažu i nakon toga učesnici objašnjavaju

svoje stavove zbog čega se slažu ili ne slažu sa tvrdnjom.

Nakon toga voditelj/ica komentariše tvrdnje uz pomoć

Radnog lista 2 (u prilogu), tj. objašnjava šta je ispravno, a šta

pogrešno uvjerenje

120 minuta

Očekivanja i prava, kvalitetne veze

88

Voditelj/ica potom, zamoli učesnike da razmisle o tome što

jednu vezu čini kvalitetnom, a što je ugrožava i uvodi ih u

sljedeću vježbu.

Glavna aktivnost 2

35 minuta

Vježba 2. „Stablo kvalitetne partnerske veze“, grupni rad.

Cilj: Identifikovati osobine/ponašanja koja čine kvalitetnu

partnersku vezu.

Opis: Učesnici se podijele u grupe od 4-5 članova i svaka

grupa dobije plakat sa nacrtanim stablom (koje je prethodno

pripremio/la voditelj/ica) na koji zajednički upisuju odgovore

na pitanja, koja će im voditelj/ica projicirati na platnu.

Prvo pitanje glasi: „Kako želiš da se partner/partnerica

odnosi prema tebi u vezi/braku?“. Voditelj/ica ih uputi da

odgovore na prvo pitanje upisuju u krošnju stabla, a na drugo

pitanje koje glasi: „Kako ne želiš da se partner/partnerica

odnosi prema tebi u vezi/braku?“, da upisuju u prostor

između krošnje i nivoa zemlje.

Nakon ovoga slijedi prezentacija grupa i diskusija. (Plakati se

sačuvaju, jer će se koristiti kasnije). Voditelj/ica dijeli radni

list br. 3 (u prilogu) u kojem je navedeno što čini kvalitetne

partnerske veze i po potrebi se diskutuje.

Voditelj/ica govori o pravima u partnerskim vezama koja

treba poštovati i konzumirati. Već pripremljen plakat sa devet

prava (Radni list br. 4-u prilogu) u vezi nalijepi na ploču,

pročita ih naglas i pita treba li im neko pravo posebno pojasn-

iti. Nakon toga ih zamoli da se ponovo vrate u iste grupe kao

u prethodnoj vježbi, uzmu svoje plakate sa Stablom kvalitet-

nih partnerskih veza i u korijen drveta/stabla svaki član

grupe upiše po jedno pravo koje je njemu/njoj najvažnije

(prethodno naglasiti da su sva prava važna, ali da je svakome

od njih neko pravo prioritet). Potom slijede prezentacije

grupa i diskusija.

Glavna aktivnost 3

35 minuta

Završna aktivnost

10 minuta

Voditelj/ica sažima sadržaj radionice i naglašava da svaka

osoba u partnerskim vezama ima svoja prava, a najbolji

način da se ona ostvaruju jeste da svako počne mijenjati

svoja pogrešna uvjerenja i da se o njima razgovara sa

partnerom/partnericom. Takođe da treba biti realističan i u

očekivanjima u vezi.

89

Radni list br. 1 - Tvrdnje o partnerskim vezama i ponašanjima muškaraca i žena

1. Ljubomora je znak ljubavi

2. Muškarac treba prvi pristupiti ženi

3. Ne moram uvijek znati gdje i s kim je moj/a suprug/supruga

4. Žena je ta koja se treba prilagoditi muškarcu, a ne on njoj

5. Ako si u vezi/braku prihvatljivo je zapostaviti prijatelje

6. Veza/brak ne mora nužno uključivati/temeljiti se na seksu

7. Prihvatljivije je da muškarac prevari ženu, nego ona njega

Radni list br. 2 – Uvjerenja i činjenice o partnerskoj vezi

1. Uvjerenje: Ljubomora je znak ljubavi

Činjenice: Ljubomora se javlja kada muškarac ili žena misli da njihov vezu ugrožava

treća osoba, bilo to stvarno ili ne. Ljubomora je pokazatelj nesigurnosti u sebe i u

partnera. Često je to način kontrolirsnja partnera te je ne treba miješati sa pokazivan-

jem ljubavi.

2 Uvjerenje: Muškarac treba prvi pristupiti ženi

Činjenice: I muškarcima i ženama jednako je teško pristupiti osobi suprotnog pola koja

im se sviđa. Uvjerenje da muškarac treba napraviti „prvi korak“ proizlazi iz stava da su

muškarci dominantan pol. Takva i slična uvjerenja potiču i odražavaju nejednakost

među spolovima. Odgovornost za „prvi korak“ podjednako je i na muškarcima i na

ženama.

3. Uvjerenje: Ne moram uvijek znati gdje i s kim je moj/a suprug/supruga

Činjenice: Jedno od temeljnih prava u vezi je pravo na slobodu i kršenjem tog prava

narušava se kvaliteta odnosa. Stalno provjeravanje i praćenje partnera oblik je

kontrole i ograničavanja njegove/njezine slobode, a ne pokazivanje pažnje i ljubavi.

4. Uvjerenje: Žena je ta koja se treba prilagoditi muškarcu, a ne on njoj

Činjenice: I žene i muškarci imaju jednaka prava u vezi. Treba poštovati potrebe

partnera, ali se ne treba prilagođavati njegovim/njezinim zahtjevima ako su pretjerani

ili su nam neugodni. O željama, potrebama i očekivanjima u vezi treba razgovarati i

naći rješenja koja odgovaraju objema stranama.

5. Uvjerenje: Ako si u vezi/braku prihvatljivo je zapostaviti prijatelje

DA NEDA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

Prilozi

90

Činjenice: Ljubavna veza/brak je samo jedan dio našeg života i zbog toga ne treba zanemariti

ostale društvene aktivnosti. To što smo u vezi/braku ne znači da nam ne trebaju drugi ljudi i

odnosi s njima, pa tako i prijatelji.

6. Uvjerenje: Veza/brak ne mora nužno uključivati/temeljiti se na seksu

Činjenice: Bliskost i povezanost s partnerom se može ostvariti i bez spolnog odnosa. Ako osoba

nije spremna na seks/ne želi ga, to je njegovo/njeno pravo i treba ga poštovati.

7. Uvjerenje: Prihvatljivije je da muškarac prevari ženu, nego ona njega

Činjenice: Prevara u vezi/braku jednako je neprihvatljiva, bez obzira ko je počini, jer nanosi emo-

cionalnu bol drugoj osobi. Uvjerenje da je prihvatljivije ako muškarac prevari ženu izražava nerav•

nopravan odnos u vezi i nije dobar temelj za iskrenu i kvalitetnu vezu.

Radni list br. 3 - Kakve su kvalitetne partnerske veze

U kvalitetnoj vezi/braku postoji:

• Povjerenje - svaka osoba može računati na podršku u dobrim i lošim trenucima

• Poštovanje - osobe vide jedna drugu kao ravnopravne, s jednako važnim potrebama

• Uvažavanje - svaka osoba uvažava mišljenje, stavove i ideje druge osobe

• Podrška - svaka osoba podržava i potiče drugu osobu kako bi dala sve od sebe

• Odgovornost za vlastite postupke

• Zajedničko donošenje odluka

• Otvoreno izražavanje osjećaja - svaka osoba može slobodo izraziti brigu i nesigurnost bez

straha od ismijavanja i omalovažavanja

• Aktivno slušanje - svaka osoba daje dovoljno vremena drugoj, pažljivo je sluša i pokušava

razumjeti šta želi reći

• Ohrabrivanje prijateljstava i interesovanja (hobi, sport...) izvan veze/braka

• Prihvatanje različitosti - osobe u vezi ne pokušavaju promijeniti jedna drugu

Radni list br. 4.- Prava u partnerskim vezama

Imam pravo:

• osjećati se sigurno u vezi/braku

• ravnopravan/na u vezi/braku

• biti u odnosu u kojem me partner poštuje

• prekinuti vezu/brak

• reći NE na zahtjeve koji mi ne odgovaraju, neugodni su mi ili me plaše

• biti u braku/vezi bez seksa

• na vrijeme za sebe

• biti sa svojim prijateljima/cama

• odlučiti sam/a šta želim i šta ne želim činiti

91

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

20 minuta


Usvajanje vještina za bolji i kvalitetniji roditeljski odnos sa

djecom, bolje razumijevanje i komunikaciju

Učesnice su stekle uvid u važnost postavljanja granica

prilikom vaspitavanja djeteta, važnost dosljednosti i izgradn-

je kvalitetnog odnosa, važnost istrajavanja u kazni/logičkoj

posljedici

Prezentacija (po potrebi), diskusija

Započeti razgovor sa učesnicama o pitanju roditeljstva. Šta je

ono što je teško u odnosu sa djecom? Roditeljstvo nije lak

zadatak niti nas je neko pripremao za to. Usvojili smo

obrazac ponašanja od svojih roditelja i najčešće to provodimo

i sa svojom djecom. Gdje griješimo? Ako smo nasilni prema

djeci, da li će oni od nas kao roditelja takođe preuzeti taj

obrazac ponašanja? Šta je ono što radimo dobro u odnosu sa

djecom? Pozvati učesnice da iznesu svoje primjere iz života.

Glavna aktivnost

70 minuta

Zašto su granice u odnosu bitne i potrebne? Zašto djeca

pokušavaju da ih sruše?

Djeca stalno pokušavaju da pomjere granice koje roditelj

postavi. Plaču i bune se što su one postavljene ali su granice

djeci i te kako potrebne.

Poruka koju roditelj šalje djeci kroz postavljanje granica jeste

„Možeš da uradiš ....., ali ..... ne možeš da uradiš.“ Tim poruka-

ma roditelji djeci poručuju šta je za njih dobro a šta nije

dobro. Djeca na taj način dobijaju osjećaj sigurnosti i

povjerenja u roditelje, jer roditelji znaju šta je za njih dobro a

šta nije.

Otvoriti razgovor na ovu temu akcentujući važnost postavl-

janja granica. Zamolite učesnike da iznesu po jedan primjer iz

života gdje su istrajali ili nisu istrajali u postavljenoj granici.

Razgovor povezati sa važnosti uspostavljanja odnosa sa

djecom. Ukoliko nemate kvalitetno izgrađen odnos kada

90 minuta

Roditeljske vještine

92

postavite zahtjev dijete će to uraditi samo iz straha od kazne

kojom ste mu/joj zaprijetili. Čim vas ne bude u blizini, dijete

neće poštovati vaše zahtjeve niti postavljene granice. Takođe,

izgradnja odnosa utiče i na traženje pomoći od djeteta onda

kada mu budete potrebni. Ukoliko dijete nema povjerenja u

roditelja dijete neće od roditelja tražiti savjet za svoju prob-

lemsku situaciju. Na koji način učesnice grade odnos sa

svojom djecom? U čemu misle da griješe, a šta misle da je

dobro u izgradnji odnosa?

AKO ŽELITE DA VAŠA PORODICA BUDE SRETNA I USPJEŠNA,

GRADITE DISCIPLINU NA ODNOSU.

• Ako svojim kritikama, pohvalama i ponašanjem roditelj

pokazuje da poštuje dijete, i ono će poštovati roditelja kao i

postavljene granice.

• Ako roditelj sebe ne poštuje tj. ako dozvoljava djetetu bezo-

brazno ponašanje, ni dijete neće poštovati roditelja.

• Ako roditelj ne poštuje granice koje postavi odnosno ako

lako od njih odustaje, onda on poručuje djetetu da te granice

nisu važne i samim tim ih ni dijete neće poštovati.

Iz ovog se dolazi do zaključka da je dosljednost veoma važna,

a ona je usko povezana sa kaznom za djetetovo nepoželjno

ponašanje. Ukoliko roditelj dijete jednom kazni za neko

ponašanje a sljedeći put dozvoli da se ponaša na isti način,

dijete postaje zbunjeno jer mu nije jasno da li je to ponašanje

u redu ili ne. Roditelj mora znati za koje ponašanje dijete

kažnjava, a isto tako to i djetetu mora biti jasno. Na taj načim

se gradi autoritet i poštovanje. Ovo su koraci za izgradnju

autoriteta:

• Dijete uradi nešto što roditelj ne odobrava

• Roditelj da djetetu informaciju da to ponašanje nije u redu.

• Ukoliko se ono ponovi ili nastavi sa ponašanjem

• Roditelj kritikuje dijete tražeći od njega da prekine sa

nepoželjnim ponašanjem. Ukoliko ponovo nastavi sa

ponašanjem

• Roditelj zaprijeti kaznom. Ukoliko se ponašanje ponovi ili

nastavi

• Roditelj kazni dijete zaprijećenom kaznom

Istrajavanje u kazni.

Kritike MORAJU biti realne i usmjerene na djetetovo

ponašanje a ne na njegovu ličnost.

Nekad je nerealno očekivati da će roditelj uvijek biti dosljedan

za sve situacije i sva ponašanja.

Glavna aktivnost

70 minuta

93

Roditelj treba da odredi u kojim ponašanjima i situacijama će

biti dosljedan i sebi odgovoriti na pitanja zašto se odlučio baš

za njih. Odgovor pomaže roditelju da pomogne sebi u

poštivanju dosljednosti kada se ta ponašanja budu ponavljala

u različitim situacijama.

Šta je to zbog čeka roditelji najčešće odustaju od kazne?

Povezati kažnjavanje sa uskraćivanjem pogodnosti kao

poželjne kazne u odnosu na fizičko kažnjavanje djece.

Glavna aktivnost

70 minuta

Zamoliti učesnice da svaka pojedinačno kaže šta je danas

naučila i šta planira primijeniti u svom odnosu sa djetetom/d-

jecom.

Zahvaliti se učesnicama na učešću.

Završna aktivnost

10 minuta

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

20 minuta


Upoznati učesnike sa procesom javnog zagovaranja nekog

problema u svrhu postizanja promjene

Učesnici razumjeli svrhu i važnost procesa i osposobljeni da

vode akcije javnog zagovaranja

Učesnici razumjeli svrhu i važnost procesa i osposobljeni da

vode akcije javnog zagovaranja

Trener/ica u interakciji sa sudionicima putem asocijacija

određuje definiciju “javnog zagovaranja”.

Slijedi teoretski dio uz korištenje PPT o cilju, svrsi, misiji,

predmetu, značaju i komponentama javnog zagovaranja

(Prilog 1).

90 minuta

Hamer/flipčart papir, flomasteri

Javno zagovaranje

Cooper, Dewe i O'Driscoll, 2001.11

11

94

Trener/ica interaktivno: Navodi osnovna pitanja (ko, šta, u

ime koga, kod koga, kako, koliko i do kada) koja se postavljaju

u procesu JZ. (Prilog 2).

Vježba 1: Svi zajedno nalaze primjer za naprijed postavljena

pitanja, a trener upisuje na veliki papir

Elementi i dinamika procesa javnog zagovaranja (Prilog 3)

(Trener/ica u interakciji sa učesnicima navodeći neki primjer

iz prakse objašnjava elemente)

1. Formiranje tima

2. Identifikovanje problema i ciljevi

3. Korištenje podataka i istraživanja

4. Identifikovanje publike za zagovaranje

5. Razvoj i stvaranje poruka zagovaranja

6. Izgradnja koalicija

7. Stvaranje ubjedljivih prezentacija

8. Prikupljanje sredstava za zagovaranje

9. Procjena postignutih rezultata

Glavna aktivnost 1

15 minuta

Vježba 2: „Problemsko stablo“, rad u grupama

Cilj: IdentifiKOVati sveukupne i specifiČne probleme u zajed-

nici i odredITI prioritetE.

Opis: Na sredini velikog papira se upiše problem kojim se

želite baviti. Ispod njega kao korijenje upisujete sve faktore

koji na neki način učestvuju u ovom problemu i poveže ih se

tako da čine korijen problema. Tada, ukoliko je moguće

razmatrati korijen po korijen i razmišljati o njegovim uzroci-

ma, ucrtavajući faktore koji doprinose problemu itd. Na vrhu

stabla ucrtati simptome glavnog problema u vidu grana.

Može se desiti da učesnici uvide da ono što je u početku bio

glavni problem u stvari predstavlja korijen ili granu nekog

drugog drveta. Slijede prezentacije po grupama i diskusija.

(Diskutovati o identifikovanim problemima, rizicima –

mogućnostima, uzimajući u obzir okruženje, želje i

mogućnosti zagovarača i zajednice).

U nastavku, trener/ica sa sudionicima utvrđuje koje vrste

podataka, informacija trebaju biti prikupljene, nakon toga o

identifikovanju ključnih aktera u zagovaranju.

Vježba 3: „Izrada mape uticaja“, rad u grupama:

Cilj: vježbe je određivanje primarne i sekundarne ciljane

grupe.

Glavna aktivnost 2

40 minuta

Glavna aktivnost 3

15 minuta

95

Opis: (osloniti se na prethodne vježbe: identifikovanje proble-

ma i određivanje ciljeva za izradu mape). Primarnu grupu

staviti u centar velikog lista papira, a onda se vuku linije ljudi

iz sekundarne grupe koji mogu uticati na pojedine osobe iz

primarne grupe ili cijelu grupu. Diskutovati.

RAZVOJ I STVARANJE PORUKA (TRENER/ICA UZ KORIŠTEN-

JE PPT I PRILOGA 4):

Kakva treba biti poruka? Kome je upućena?

Prenosioci poruke?

Vježba 4: „Kreiranje poruke”, rad u grupama

Cilj: Naučiti kreirati poruku

Opis: Osloniti se na prethodne vježzbe i na osnovu uputa

trenera/ice svaka rupa kreira poruku, a predstavnik grupe ju

prezentuje, a nakon svake prezentacije slijedi diskusija.

Kad će se šta desiti i ko će šta uraditi?

(Izlaganje trenera/ice, prilog 5).

Tehnike zagovaranja (izlaganje trenera/ice): „Blic lobiranje“,

Lobiranje „Oči u oči“.

Vježba 6: “Blic – lobiranje”, rad u parovima

Cilj: Praktično pokazati primjenu tehnike i prodiskovati o

njenom učinku.

Opis: Odabrati 2-3 para. U paru, jedna osoba predstavlja

zagovarača, a druga osobu kod koje treba zagovarati,

susreću se kratko negdje (ulica, utakmica, prijem…) i svako

treba da odigra svoju ulogu. Prodiskutovati! (Koristiti ranije

vježbe u biranju problema koji će biti zagovaran ovom tehni-

kom).

Glavna aktivnost 4

20 minuta

Vježba 5: „Izrada plana akcije“, rad u grupama

Cilj: Razumjeti važnost planiranja akcija i savladati tehniku

izrade.

Opis: Grupe u istom sastavu kao u prethodnim vježbama

nastavljaju logičan niz u procesu planiranja JZ (koriste već

identifikovane probleme i vježbe) i po uputama trenera

izrađuju Plan akcije za probleme koje su ranije identifikovali.

Trener/ica im dijeli velike listove papira na kojima se nalazi

tabela koja sadrži: cilj, aktivnost, ko, šta, kada, gdje, troškovi.

Predstavnici grupa prezentuju planove.

Glavna aktivnost 5

30 minuta

Glavna aktivnost 6

15 minuta

96

Trener/ica uz korištenje PPT izlaže značaj korištenja medija u

procesu JZ, javnih nastupa, promotivnog materijala i značaja

procjene postignutih rezultata provedene akcije JZ i izvlačen-

ja pouka za buduće akcije. (Prilog 6)

Trener/ica pravi sažetak radionice i traži od učesnika da se

izjasne o mogućnosti primjene JZ na probleme RZN ili sl.

problema u zajednici, te koristima JZ za zajednicu i izvlači

zaključke.

Završna aktivnost

20 minuta

Materijali za voditelje/ice

Prilog 1

Šta vam prvo pada na pamet kad čujete riječ zagovaranje?

Sudionici govore svoje asocijacije. Nakon i na osnovu njih se određuje definicija “javnog zagova-

ranja”.

Zagovaranje je proces i neko zagovara, utiče na javnost kako bi se izvršila promjena

(zakona, mišljenja, stavova, politika…prakse, djelovanja) tj. osoba A utiče na B da se dođe do

promjene C.

Zagovaranje može biti jedna akcija, a može biti i više kratkoročnih akcija da bi se došlo do

dugoročnijeg cilja. Ono se sastoji od različitih strategija koje imaju za cilj da utiču na donošenje

odluka na nivou organizacije, te lokalnom, regionalnom, državnom i međunarodnom nivou.

Zagovaranje (za nas zanimljivo) znači razvoj u kojem ljudi sudjeluju u procesima donošenja

odluka koje utiču na njihov život.

Zagovaranje počinje od male grupe ljudi koji dijele zabrinutost oko određenog problema i sprem-

ni su posvetiti vrijeme, svoju stručnost i raspoložive resurse da bi došlo do željene promjene.

Sastoji se od usmjerenih i organizovanih akcija koje koriste demokratske instrumente (izbore,

mobilizaciju masa, građanske akcije: građansku neposlušnost, lobiranje, pregovore, pogodbe i dr.

akcije) – da bi napravile i provele zakone tj. politike koje će kreirati pošteno i pravično društvo.

Misija javnog zagovaranja je stvaranje pravednijeg i poštenijeg društva, a ono će to biti onda kada

i interesi marginalizovanih grupa (npr. ljudi sa slabom ekonomskom moći ili slabim političkim

uticajem) budu ravnopravnije i poštenije tretirani i zastupani.

Javno zagovaranje traži požrtvovanost, strpljenje, uključenost, a često zahtijeva i stopostotno

davanje, timski rad, komunikaciju i otvorenost. Razumijevanje i priznavanje tema od strane javno-

sti neće se desiti preko noći.

97

Kao zagovarač, morate biti dobro upoznati s procesom donošenja odluka na koje nastojite uticati.

Što više znate o samom procesu, imate više moći da na njega utječete. Važno je znati formalna

prava i procedure donošenja odluka.

Ključ dobrog zagovaranja leži u sposobnosti da se tačno izraze interesi i mišljenja onih u čije ime

zagovaramo. Ovo je prije svega važno iz etičkih razloga, jer u svakom slučaju ne želite iskriviti

njihove interese i gledišta. Drugo, kada se nađete u situaciji da ljudi dovode u pitanje vaše pravo

da govorite u ime nekoga, vaša legitimnost se odražava u činjenici da vaše znanje dolazi iz iskust-

va i mišljenja onih koje zagovarate.

Osiguranje etičnosti i legitimnosti, koje su osnovni principi zagovaranja, nije ponekad lako. Iscrpno

istraživanje, temeljite konsultacije i pažljivo planiranje poruka koje želite prenijeti javnosti, a u

dogovoru sa onima koje zastupate, garant je da će njihovi interesi biti zastupani na pravi način.

Komponente zagovaranja:

Zastupanje

– koje se primjenjuje kada to ne mogu zastupane osobe činiti zbog raznih

razloga (udaljenost, jezička barijera, nesigurnost, neumjesnost..) ili kada veći

broj ljudi želi da prenese određenu poruku, te biraju glasnogovornika koji će

zastupati u ime grupe.

Mobilizacija

– ovo uključuje podsticanje drugih da vas podrže u zahtjevu i da preduzmu

akciju u korist vaših ciljeva. Ljudima treba pružiti informacije o događajima koji

su trenutno izvan njihovog vidokruga, otvarati im oči za probleme drugih ljudi i

podsticati ih da gledaju na probleme na drugačiji način. Ovakva nova društvena

svijest može se potom vrlo konstruktivno usmjeriti ka postizanju širih

promjena u društvu.

Podizanje

kompetentnosti

– mnogi ljudi se osjećaju kao pasivni posmatrači u društvu ili u gorem slučaju

kao žrtve. Kroz zagovaranje oni počinju shvatati na koji način mogu uticati

istovremeno na politiku, na praksu i počinju uviđati kako vlade, lokalne vlasti

pa čak i njihovi poznanici mogu ponekad biti promijenjeni. Za većinu ljudi ovo

postaje oslobađajući doživljaj. Oni osjećaju da mogu postati aktivni članovi

društva, pri tome razvijajući vlastite snage i svoju ličnost. Na taj način započin-

ju proces otkrivanja samih sebe i povećavanja kompetentnosti, te razumije-

vanja vlastite dužnosti, ali i prava unutar društva.

Prilog 1

Odredivši definiciju zagovaranja, koja pitanja trebamo postaviti? Znači, želimo pokrenuti akciju

zagovaranja, šta se moramo pitati?

KO? ŠTA? U IME KOGA? KOD KOGA? ZAGOVARA

98

Šta mislite šta sve uključuje zagovaranje? Koji su to elementi koje možete koristiti?

• Svi sudionici iznose svoje mišljenje i ideje o tome.

• Voditelj/ica radionice upisuje najvažnije elemente uspješnog zagovaranja.

Tehnike i strategije koje koristimo variraju, ali sljedećI elementi do kojih smo došli su osnove

uspješnog zagovaranja.

Prvo formirati tim: organizator, pomagač, zagovarač, buntovnik…zatim ide:

• Identifikovanje problema i ciljevi

• Korištenje podataka i istraživanja

• Identifikovanje publike za zagovaranje

• Razvoj i stvaranje poruka zagovaranja

• Izgradnja koalicija

• Stvaranje ubjedljivih prezentacija

• Prikupljanje sredstava za zagovaranje

• Procjenjivanje postignutih rezultata

• Kad ste identifikovali problem (osloniti se na prethodnu vježbu), određujete cilj.

• CILJEVI: šta želimo postići? Dugoročni i kratkoročni ciljevi.

Cilj treba biti sužen i biti u mogućnosti da odgovori na sljedeća pitanja: Može li ovaj cilj okupiti

zajedno više ljudi i stvoriti uspješnu koaliciju? Da li je cilj dosežan? Da li će cilj zaista adresirati

problem? Kada birate cilj zagovaranja razmotrite političku klimu, vjerovatnoću uspjeha, podatke o

problemu, novac koji imate na raspolaganju, kapacitete vaše organizacije/grupe i vlastite

mogućnosti.

Cilj mora biti konkretan, mjerljiv, tako da možete znati da li ste ga ostvarili u planiranom vremenu

ili ne.

Evo liste nekoliko pitanja koja vam mogu pomoći u izboru pravog pitanja za zagovaranje.

(Liste pitanja podijeliti sudionicima)

1. Da li postoje kvalitativni i kvantitativni podaci koji pokazuju da će situacija biti poboljšana ako

ostvarite planirani cilj?

2. Da li je cilj ostvariv?

3. Da li će cilj pridobiti podršku većine ljudi? Da li ljudi uopšte brinu o ovom pitanju da bi bili

spremni preduzeti akciju?

4. Da li ćete biti u mogućnosti prikupiti sredstva i resurse za podršku svom radu na ostvarenju

cilja?

5.Možete li jasno identifikovati ciljane donosioce odluka, njihova imena i pozicije?

6.Da li je cilj lako razumljiv i ne zahtijeva duga tehnička objašnjenja?

7.Da li imate jasan plan djelovanja koji je realističan?

8.Da li ste uspostavili neophodne saveze sa ključnim osobama i organizacijama koji vam mogu

pomoći? Kako sam cilj može pomoći da stvarate saveze sa drugima?

9.Da li će rad na ostvarenju cilja omogućiti ljudima da nauče više i da se uključe u procese

donošenja odluka?

Prilog 3 - Elementi i dinamika procesa javnog zagovaranja

99

Primjerima iz prethodne vježbe ste pokazali da problemi u zajednici postoje i identifikovali ste

neke od njih. Međutim, ciljevi se mogu kretati u rasponu od vrlo ambicioznih (npr. poboljšanje rada

naše Vlade) do vrlo specifičnih (npr. ukidanje ili donošenje nekog zakonskog akta). Jedan od

najčešćih problema sa kojima se grupe suočavaju u ovoj fazi je da razmišljaju preambiciozno,

gradeći ciljeve koji su toliko obeshrabrujući da ne znaju odakle da počnu. Iskustvo pokazuje da je

važno razbiti preteške ciljeve u niz manjih komponenti, kojima je lakše upravljati i učiniti ih

dosežnim. Osim toga, naredna vježba će vam pokazati da ponekad nije cilj ono što smo prvo

zamislili, nego neki drugi, specifični. Pojedinačni ciljevi, ukoliko se ostvare vode ostvarenju sveuk-

upnog cilja.

Za različitu publiku sročiti različite poruke. One moraju sadržavati dvije osnovne komponente:

Kad će se šta desiti i Ko će šta uraditi?

Jedna od najčešćih grešaka u javnom zagovaranju je nepoznavanje razlike između taktike i strate-

gije.

Taktika je način, postupak, sredstvo za postizanje određenog cilja (npr. neka specifična akcija,

peticije, pisanje pisama, održavanje protestnih skupova).

Strategija je nešto mnogo veće: plan koji nas vodi, korištenjem određenih vještina ili taktika, do

postizanja jasno postavljenog cilja. Strategija je jasna procjena trenutne situacije, onoga kuda

želimo stići i kako ćemo tamo doći. Može uključiti različite izvore: izvještaje stručnjaka, moralne

argumente, direktno pregovaranje i zagovaranje od strane učesnika i lidera kampanje…).

Ista poruka ima različito dejstvo u zavisnosti od toga ko je prenosi. Ko su najbolji prenosioci za

različitu publiku? Upamtite, treba pronaći PRAVU OSOBU ZA PRAVO MJESTO U PRAVO VRIJEME.

U nekim slučajevima to će biti stručnjaci, a u drugim “ autentični glasovi” koji će govoriti iz ličnog

iskustva.

Prilog 4 - Kreairanje poruke

APEL

PRENOSIONICE

PORUKE

na ono što je

ispravno i apel na

interese same

grupe kojoj se

obraćate.

Prilog 5 - Raspored akcije

100

Važno je da strategija daje prijedloge koji su usmjereni na rješavanje problema, a ne da samo

kritikuje. Ona zahtijeva našu svjesnost uočavanja činjenica:

GDJE SMO, KUDA ŽELIMO STIĆI I KAKO TO NAMJERAVAMO UČINITI.

(Napomena: Napraviti tabelu na ploči: cilj, aktivnost, ko, šta, kada, gdje, troškovi… Koristiti već

identifikovane probleme i vježbe!)

Mogućnosti za uticanje na ključne osobe su najčešće ograničene i zato pažljiva i detaljna priprema

ubjedljivih argumenata i stil prezentacije mogu ove rijetke mogućnosti pretvoriti u uspješno zago-

varanje. Morate znati šta želite reći i kako ćete to reći?

Rigorozno planiranje je apsolutna pretpostavka za dobar nastup, zato je dobro pomoći se nekim

tehnikama za javno nastupanje. Najčešće je podjednako važno KAKO nešto govorimo, kao i ŠTA

govorimo. Treba vjerovati u ono što govorite, u protivnom neće vam ni drugi vjerovati.

Nakon što ste odredili osnovnu poruku i cilj obraćanja, potrebno je struktuirati govor prema

sljedećem obrascu:

• početi govor na neočekivan način

• predstaviti problem

• pokazati da problem postoji

• opisati posljedice problema

• naglasiti da postoje rješenja – iznijeti potom svoje/a rješenje/a

• pozvati na akciju

• odrediti tačno šta reći na kraju (jer se to pamti)

• govor uvijek napisati, ali ga nikad ne čitati

• napraviti teze

• govoriti onoliko vremena, koliko je planirano, ne više niti manje

• vježbati napisani govor.

POKUŠAJTE SE DOTAĆI LJUDSKIH OSJEĆANJA.

Morate imati priču (humana, emocionalna i da nosi snažnu poruku), bazirati se na činjenice, a

manje na mišljenje, graditi dobre odnose s medijima, pozivati ih, obavještavati ih, imati uvijek

spreman materijal koji im se može dati, koristiti saopštenja, davati intrvjue.

Prilog 6 - Mediji i zagovaranje

Neophodno je s vremena na vrijeme provjeriti da li ste još uvijek na dobrom putu. Ovdje je

najvažnije utvrditi da li smo poruku usmjerili na pravu stranu i da li nas čuju na način na koji mi

želimo da nas čuju. Jako je važna naša sposobnost korekcija na putu, kao i eliminisanje svih

elemenata i koraka koji ne donose prave ili nikakve rezultate. Ponekad će strategija morati biti

revidirana i tada ćete morati ponovo proći kroz sve ono kroz šta ste već prošli, ali to je jako važno

kako biste se riješili onih dijelova strategije (taktike) koji nisu praktično ostvarljivi ili nisu dali

nikakve rezultate. Neophodno je stalno prikupljati povratne informacije i kontinuirano procjenjivati

aktivnosti.

Prilog 7 - Procjenjivanje postignutih rezultata

101101

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

10 minuta

Radionica je namijenjena ženama

Prepoznati emocije i kako se nositi sa njima. Naučiti važnost

i korisnost emocija, naučiti konkretne načine za oslobađanje

od unutarnjih prepreka koje nas koče da kažemo ne.

Vježbati tehnike komunikacijskih vještina; učesnice će moći

prepoznati svoja emotivna stanja i odgovoriti na pitanje šta ih

je prouzrokovalo, osvijestiti svoje lične granice i uvidjeti

važnost postavljanja granica.

Interaktivni rad

Nije potreban materijal

Šta su emocije?

Mali teorijski uvod o emocijama i vrstama emocija.

Glavna aktivnost 1

50 minuta

Vježba 1: lična situacija učesnica: zamisliti određenu emociju

u vidu neke slike. Pitati sliku šta ona radi dobro za vas. Dati

odgovor ili odgovore i o tome prodiskutovati.

Vježba 2: lična situacija povezana sa negativnom - pozitiv-

nom emocijom, odnosno negativnim – pozitivnim

raspoloženjem.

Upitati sebe šta ja ne želim, odnosno šta ja želim u vezi sa

negativnim – pozitivnim raspoloženjem. Za koga vežem ova

raspoloženja i kako mogu verbalizovati moje želim - ne želim.

Vježba 3: negativne emocije i kako mi mogu koristiti: kad me

čuvaju, kad mi pomažu, kad su mi potrebne, kad su

neophodne za uspostavljanje jakih i trajnih veza.

Glavna aktivnost 2

50 minuta

Postavljanje ličnih granica:

Teorijski uvod – šta su lične granice, ko su ljudi koji nam

povređuju prostor i upadaju u naš lični život ili kada mi isto

radimo.

120 minuta

rad na emocijama i emocionalna kontrola žena,

postavljanje granica

Radionice za rad sa ženama

102

Vježba 1: Od svih učesnika u grupi formirati parove gdje je

jedno osba A drugo osba B. Osoba A ide do osobe B sve dok

osoba A ne pokaže granicu. Razgovarati o iskustvu i osobe A

i osobe B.

Šta za nas znači da ne znamo postaviti granice ili druga

osoba ne umije ili ne želi da ih poštuje. Bojim li se postaviti

granice do kojih puštam neku osobu u svoj prostor?.

Imam li pravo na granice? Imam li pravo da ne dijelim s

nekim svoje vrijeme, prijateljstvo, ljubav?

Ko su osoba iz mog životnog prostora s kojima neću ovo da

dijelim, koje stavove i ponašanja neću više tolerisati, šta mi

od ovoga nije korisno. Kako upotrijebiti „daljinski“?

Vježba 2: Šta su zdrave granice? Kako ih formirati, koje

vještine koristim da osiguram zdrave granice? Na osnovu

ličnog primjera učesnica vježbati jednu situaciju. Igra uloga.

Radionicu završiti „domaćom zadaćom“ koja podrazumijeva

da svaka učesnica za sljedeću radionicu donese priču o tome

kako je postupila u određenoj situaciji prema osobi koja je

povrijedila njen lični prostor.

Završna aktivnost

10 minuta

Evaluacija i zaključak

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Radionica je namijenjena muškarcima

Identifikovati različite vrste nasilja koje se mogu pojaviti u

intimnim odnosima, porodicama i zajednicama.

Učesnici prepoznaju vrste nasilja i učinke nasilja u vlastitom

zivotu i partnerskim vezama

Trajanje 60 minuta

Oblici i metode rada Interaktivni rad

Potreban materijal Flipčart papir i markeri, prikazi slučajeva nasilja

Uvodna aktivnost

10 minuta

Prvi dio – Šta nama znači nasilje?

Biti nasilan, šta radim sebi i drugima,

muška perspektiva nasilja

Radionice za rad sa muškarcima

103

Zamolite grupu da sjedne u krug i u tišini razmisli šta je za

njih nasilje. Pozovite svakog učesnika da s grupom podijeli

svoje mišljenje o tome šta je za njih nasilje. Napišite odgovore

na papir. Mogući dodatni korak je da pozovete učesnike da

napišu ili nacrtaju šta je za njih nasilje.

Razgovarajte sa učesnicima o zajedničkim elementima

njihovih odgovora, kao i jedinstvenim stavovima. Pregledajte

navedene definicije nasilja te recite učesnicima kako često

nema jasne ili jednostavne definicije nasilja. U drugom dijelu

vježbe pročitaćete prikaze slučaja kako biste im pomogli da

razmisle o različitim značenjima i vrstama nasilja.

Glavna aktivnost

45 minuta

Fizičko nasilje: upotreba fizičke sile poput udaranja, šama-

ranja ili guranja.

Emocionalno/psihološko nasilje: najčešće najteže prepoznati

kao oblik nasilja. Uključuje ponižavanje, prijetnje, uvrede,

pritiske, izraze ljubomore ili posesivnosti poput kontrolisanja

odluka i aktivnosti

Seksualno nasilje: pritisak ili prisiljavanje nekoga na vršenje

seksualnih radnji (od ljubljenja do seksa) protiv njihove volje

ili izgovaranje seksualnih komentara, rezultat čega je osjećaj

poniženja i neugode. Nije važno je li tome prethodilo

ponašanje koje je ostavljalo utisak pristanka na spolni odnos.

Nasilje se često kategorizuje i prema odnosu između žrtve i

počinitelja

Nasilje protiv sebe odnosi se na nasilje u kojem su počinitelj i

žrtva jedna te ista osoba i dijeli se na samoozljeđivanje i

samoubistvo.

Interpersonalno nasilje se odnosi na nasilje između pojedi-

naca.

Kolektivno nasilje odnosi se na nasilje koje su počinile veće

grupe pojedinaca i dijeli se na socijalno, političko i ekonoms-

ko nasilje

Pitanja za raspravu:

1. Koje se vrste nasilja najčešće pojavljuju u intimnim odnosi-

ma između muškaraca i žena? Šta uzrokuje ovo nasilje?

2. (primjeri mogu uključivati fizičko, emocionalno i/ili seksu-

alno nasilje koje muškarci koriste nad djevojkama ili supru-

gama, kao i nasilje koje žene mogu koristiti nad svojim mom-

cima ili muževima).

104

3. Koje se vrste nasilja najčešće pojavljuju u porodici? Šta

uzrokuje ovo nasilje? (primjeri mogu uključivati roditeljsku

upotrebu fizičkog, emocionalnog ili seksualnog nasilja nad

djecom ili druge tipove nasilja među članovima porodice).

4. Koje se vrste nasilja najčešće pojavljuju izvan intimnih

odnosa i porodice? Šta uzrokuje ovo nasilje? (primjeri mogu

uključivati fizičko nasilje među muškarcima, nasilje u banda-

ma ili ratovima, silovanje koje je počinila nepoznata osoba i

emocionalno nasilje ili stigmu spram nekih pojedinaca ili

grupa u zajednici).

5. Postoje li druge vrste nasilja koje se odnose na pol neke

osobe? Koja je najuobičajenija vrsta nasilja nad ženama? A

koja nad muškarcima? Šta je rodno zasnovano nasilje? Jesu

li samo muškarci nasilni ili su i žene takođe nasilne? Koja je

najuobičajenija vrsta nasilja koju muškarci koriste nad drugi-

ma? Koja je najuobičajenija vrsta nasilja koju žene koriste nad

drugima?

6. „Zaslužuje“ li ikad osoba – muškarac ili žena – biti udarena

ili biti žrtva neke vrste nasilja?

7. Kakve su posljedice nasilja po pojedince? Po odnose? Po

zajednice?

8. Šta možete vi i drugi mladići učiniti za zaustavljanje nasilja

u vašoj zajednici?

Završna aktivnost

5 minutaZaključak

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Radionica je namijenjena mladima, mladićima

Podizanje svijesti o rodnim ulogama, prevazilaženje stereoti-

pa i predrasuda o rodnim ulogama

Osnaženi i osviješteni učesnici sposobni prepoznati stereo-

tipe i predrasude o rodnim ulogama, te raditi na njihovom

smanjenju.

Trajanje 145 minuta

Oblici i metode rada Power Point prezentacija, individulani i grupni rad, diskusija

Potreban materijal Flipčart, hamer papir, olovke, flomasteri, kartice ili post-it

papirići

Sve moje uloge

Radionice za rad sa mladima i mladićima

105

avljanje voditelja/ice, učesnika, cilja i sadržaja radionice

Teorijski dio o temi „ROD I POL“- definisanje pojmova i razlika,

kroz interakciju sa učesnicima. Voditelj/ica treninga na

hamer papiru nacrta siluetu čovjeka, potom postavlja pitanja

učesnicima šta prvo primjećuju kada vide da osoba ide u

njihovom pravcu. Dok učesnici iznose svoje odgovore,

voditelj/ica ih bilježi razvrstavajući biološka obilježja na

desnu stranu, a rodna na lijevu. Nakon što se zabilježe svi

odgovori, voditelj/ica postavlja pitanje koja su to obilježja

biološka, a koja rodna. Potom učesnici iznose svoja mišljenja

i stavove, pokušavajući definisati pojmove rod i pol. Nakon

čega voditelj/ica izlaže definicije pojmova, praćene primjeri-

ma iz svakodnevnih situacija.

Uvodna aktivnost

20 minuta

Glavna aktivnost 1

25 minuta

Učitelj/ica u interakciji sa učesnicima nastavlja sa razvijan-

jem pojmova „pol“ i „rod“, te ih uvodi u rodne stereotipe i

način na koji određeno društvo smatra „ženstvene“ i

„muževne“ karakteristike poželjnim ili nepoželjnim.

Vježba 1. „Kviz - ko želi biti rodno osviješten“, individualni rad.

Cilj: učesnici trebaju naučiti praviti razliku između bioloških i

društveno uslovljenih karakteristika muškaraca i žena.

Opis: Kviz sadrži 12 tvrdnji, neke od njih se odnose na biološ-

ka obilježja muškaraca i žena, a neke na društveno uslovl-

jene razlike muškaraca i žena. Voditelj/ica čita tvrdnje, a

učesnice zapisuju/odgovaraju da li se određena tvrdnja

odnosi na pol ili rod. Vježba se može izvesti i na drugi način

uz pomoć projektora i laptopa na način da se po uzoru na kviz

„Milijoner“ prikazuju tvrdnje, traže odgovori od učesnika, a

onda se na platnu prikaže da li je odgovor tačan. Nakon svake

tvrdnje učesnici/ce iznose svoje stavove i mišljenja, potom

slijedi obrazloženje, koje daje voditelj/ica.

Glavna aktivnost 2

30 minuta

Vježba 2: „Nije sve onako kako izgleda“, grupni rad

Cilj: podići svijest o (gotovo automatskoj) prirodi društvene

kategorizacije i socijalizacije prema rodnim stereotipima koji

produbljuju naše rodne uloge.

Opis: Objasniti učesnicima da ova aktivnost ilustruje rodne

stereotipe i način na koji određeno društvo smatra „ženst-

vene“ i „muževne“ karakteristike poželjnim ili nepoželjnim.

Učesnici se podijele u dvije grupe, podijele im se kartice sa

ispisanim pridjevskim parovima koji su u suprotnosti (prilog

broj 2). Na velikom papiru, koji pripremi voditelj/ica, prva

grupa ima zadatak da ispuni dvije kolone, na kojima stoji

106

natpis poželjno (u prvoj koloni) i nepoželjno (u drugoj koloni),

sa karticama koje su dobili, dok druga grupa treba da ispuni

kolone sa natpisima „ženstveno“ i „muževno“, takođe sa

karticama koje su iste kao i kod prve grupe. Učesnici su

ograničeni vremenom, te moraju brzo razmišljati i reagovati.

Nakon isteka vremena, grupe predstavljaju rezultate i disku-

tuju o dobijenim rezultatima.

Glavna aktivnost 3

30 minuta

stavku voditelj/ica uz pomoć PPT izlaže dio o rodnim stereo-

tipima i predrasudama, te njihovom nastajanju. Kroz prak-

tične primjere im se pokazuje kako se tokom odrastanja u

procesu socijalizacije formiraju stavovi i nastaju predrasude

o rodnim ulogama.

Vježba 3. „Rodni stereotipi“, svi učestvuju

Cilj: podizanje svijesti o stereotipima i njihovom uticaju na

formiranje rodnih uloga.

Opis: Voditelj/ica prikazuje 9 ilustracija - slajdovi (prilog broj

3) u nizu na kojima se nalaze rodni stereotipi (muški i ženski)

koje učesnici opisuju, potom se otvara diskusija i razmjenjuju

iskustva i primjeri iz života učesnika.

Glavna aktivnost 4

20 minuta

stavku voditelj/ica razvija povezanost između rodnih stereo-

tipa sa formiranjem rodnih uloga i moći.

Vježba 4. „Rod, rad i moć“, Svi učestvuju.

Cilj: vrednovanje vlastitog rada i sebe, podizanje svijesti o

uticaju roda na moć, podjelu rada i vrednovanje istoga.

Opis: U dva stupca na papiru se ispisuju svakidašnje obaveze

u domaćinstvu koje se obavljaju, ali i privilegije koje u odnosu

na partnera/icu imamo, te se pored svake obaveze/privilegi-

je stavljaju oznake M ili Ž, zavisno do toga ko obavlja

određene zadatke a ko uživa u određenim privilegijama.

Nakon stavljanja oznaka razvija se diskusija.

Završna aktivnost

20 minuta

Učitellj/ica u interakciji sa učesnicima objašnjava zašto je

važno osvještavanje rodnih uloga, stereotipa, predrasuda o

njima, te zašto je važna rodna ravnopravnost i zašto se treba

zalagati za nju. Tražiti od učesnika da iznesu svoje mišljenje o

tome.

Napraviti sažetak radionice i zajedno sa učesnicima izvući

ono što je najkorisnije i najvažnije da znaju, da se iznesu

mišljenja učesnika o tome koliko će od naučenog primijeniti u

praksi.

107

• Žene rađaju djecu, muškarci ne.

• Djevojčice su nježne, a dječaci čvrsti.

• Mladići imaju jači seksualni nagon od djevojaka.

• Prosječna ženska starosna penzija niža je od muške.

• Žene mogu dojiti, muškarci ne.

• Djevojke češće praktikuju prehrambene dijete nego mladići.

• Žene su plodne od puberteta do menopauze, a muškarci od puberteta do smrti.

• U starom Egiptu muškarci su ostajali kod kuće i vezli. Žene su vodile porodične poslove. Žene su

nasljeđivale porodičnu imovinu, muškarci ne.

• Prema statistikama UN-a žene zarađuju samo 10% svjetskog dohotka, a obavljaju 67% svjetskog

rada.

• U jednoj studiji o 224 različite kulture/društva, pronađeno je 5 kultura u kojima jedino muškarci

kuhaju i 36 kultura u kojima žene obavljaju sve poslove gradnje kuća i naselja

Uputstvo za grupu A: Ženstveno-Muževno

Neke karakteristike se smatraju ženstvene, a druge muževne. Stavite kartice u kolonu u koju

mislite da spadaju. Radite što brže, bez mnogo razmišljanja.

Uputstvo za grupu B: Poželjno-Nepoželjno

Neke karakteristike se smatraju poželjne, a druge nepoželjne. Stavite kartice u kolonu u koju

mislite da spadaju. Radite što brže, bez mnogo razmišljanja.

Kartice sa pridjevima:

Zavisno, nezavisno, emotivno, racionalno, objektivno, subjektivno, podređeno, dominantno, pasiv-

no, aktivno, vještina u biznisu, bez vještine u biznisu, sposobno, nesposobno, oklijeva mnogo, brzo

donosi odluke, ambiciozno, neambiciozno, diplomatski, direktno.

Prilog 1

Vježba 1

Prilog 2

Vježba 2

Radni materijal

108

Prilog 3

Vježba 3

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Napomena

za voditelja/icu

Radionica je namijenjena djeci

Cilj radionice je upoznati učesnike/ce sa pojmom nasilja,

uzrocima i posljedicama koje nasilje ostavlja na žrtvu

Učenici/e su u mogućnosti da predvide do kakvih posljedica

dovodi indolentan odnos prema nasilju kojem svjedoče ili

kojem su izloženi/e; znaju da ne postoje blaže i teže forme

nasilja i da svako nasilje ostavlja posljedice na osobu koja mu

je izložena; pokazuju empatiju prema osobama koje preživl-

javaju nasilje u vezama i rodno zasnovano nasilje; učenici/e

demonstriraju stavove koji ljubomoru i restrikcije distancira-

ju od osjećaja ljubavi i međusobnog poštovanja; procjenjuju

kako pojedinačne rodne norme dovode do specifičnih proble-

ma u ponašanju i pojavi nasilja u vezama; učenici/e primjen-

juju vještine kritičkog razmišljanja u donošenju zaključaka i

odluka tokom vođenih diskusija i zadataka o nasilju i rješa-

vanju nasilnih situacija.

Rad u grupama, diskusija

Kopije radnih materijala za sve učesnike/ce, flipčart tabla,

papiri i markeri

Postoji mogućnost da se neko/a od učesnika/ca radionice

identifikuje kao osoba koja je proživjela određenu formu

nasilja o kojoj ćete razgovarati na ovoj radionici. U tom sluča-

ju, predložite učesniku/ci da nakon radionice sa vama razgo-

vara o tom pitanju, ali ne pred grupom. Važno je da tokom

komunikacije facilitatori/ke iskomuniciraju s mladom

osobom o tome da li je prijavila nasilje, da li je s nekim već

razgovarala o tome, ali ne bi trebalo ulaziti u dublju komunik-

aciju kako bi se izbjegla reviktimizacija osobe koja je

proživjela nasilje.

Uvodna aktivnost

20 minuta

Pozdravite učesnike/ce i objasnite da ćete tokom ove

radionice razgovarati o vrstama i posljedicama nasilja. Na

tabli napišite “Ponašanja koja asociraju na nasilje.“ Radionicu

započnite pitanjem: „Kada kažete nasilje, koje vam asocijacije

prve padaju na pamet?“.

90 minuta

Vrste i posljedica nasilja


111

Objasnite učesnicima/ama da se asocijacije odnose na

ponašanja pa ponudite nekoliko primjera: udaranje, prijetnje

i ogovaranje. Prije nego učesnici/e krenu s diskusijom o

asocijacijama na riječ nasilje, objasnite im da se fokusiraju na

ponašanja koja ih asociraju na nasilje. Važno je da što više

učesnika/ca iznese svoje mišljenje, a ponuđene asocijacije

zapišite na flipčart papir.

Potrebno je dobiti sljedeće odgovore: udaranje, guranje,

prijetnje, postavljanje negativnih sadržaja na Facebook ili

druge socijalne mreže, slanje prijetećih poruka, ogovaranje,

širenje tračeva i neistina, ponižavanje, davanje uvredljivih

nadimaka i slično. Ukoliko učesnici/e ne budu znali/e navesti

neke od ovih primjera, facilitatori/ke mogu postavljati pitanja,

a učesnici/e treba da potvrde ili negiraju asocijacije koje

facilitatori/ke pomenu:

• Da li prijetnje asociraju na nasilno ponašanje?

• Da li širenje tračeva asocira na nasilno ponašanje?

• Da li postavljanje negativnih sadržaja na Facebook ili druge

stranice o nekoj osobi asocira na nasilno ponašanje?

Nastaviti pitanja sve dok se ne skupe svi traženi odgovori!

Glavna aktivnost 1

25 minuta

Nakon što su učesnici/e završili/e s prezentacijom pojedi-

načnih asocijacija, iste zapisati na flipčart i objasniti da se sve

zapisane forme ponašanja zapravo svrstavaju u kategoriju

nasilnog ponašanja i nastaviti s interakcijom.

Pitajte učesnike/ce da li po njihovom mišljenju postoje blaže i

teže forme nasilja?

Nastavite interakciju, pitajte na osnovu čega neko nasilje

nazivamo blažim, a drugo težim? Koji kriterij koristimo da

bismo procijenili šta je teže, a šta blaže nasilje. Na tabli

napišite blaže forme nasilja i teže forme nasilja.

Napomena:

Cilj je ohrabriti učesnike/ce da govore o stavovima vršnja-

ka/inja i percepciji nasilja kroz prizmu posljedica. Mnogi

mladi ljudi smatraju da su ogovaranje i etiketiranje blage

forme nasilja što ćemo kasnije kroz ovu vježbu promijeniti.

Pitajte učesnike/ce da odrede da li davanje pogrdnih imena

ulazi u kategoriju težeg ili blažeg nasilja. Primjer može biti

“glavonja“, “debeljuca“, “etiketiranje mladića ženskim nadim-

cima“.

Upišite u kolonu blaže nasilje “ogovaranje “i “etiketiranje “.

Učesnike/ce pitajte koja vrsta nasilnog ponašanja ulazi u

teške oblike nasilja. Pokušajte od učesnika/ca dobiti sljedeće

112

odgovore: udaranje (fizičko nasilje) i seksualno zlostavljanje.

U nastavku radionice, učesnike/ce pitajte šta je zajedničko i

za teže i za blaže oblike nasilja? Da biste olakšali uključivanje

učesnika/ca u diskusiju o ovom pitanju možete koristiti

dodatno pitanje:

„Fizičko nasilje može ostaviti fizičke posljedice, kao i slučaj

seksualnog nasilja“. No kakve još posljedice osoba koja je

proživjela nasilje osjeća, a pojavljuju se i kod blažih i kod težih

formi nasilja? Učesnike/ce možete pitati: „Kako se osjeća

osoba koju svi nazivaju pogrdnim imenima? “Potrebno je

zaključiti da sve forme nasilja ostavljaju psihološke posljed-

ice na izloženu osobu.

Glavna aktivnost 2

20 minuta

Zamolite učesnike/ce za pažnju i objasnite da ćete pročitati

zaključke istraživanja u kojem su analizirane posljedice koje

nasilje ostavlja na mlade koji su izloženi vršnjačkom i rodno

zasnovanom nasilju u školi. U nastavku radionice učesnici-

ma/ama pročitajte zaključak istraživanja o izloženosti nasilju

mladih u školskom okruženju:

Izloženost rodno zasnovanom nasilju može se odraziti na

sposobnost mlade osobe da postiže akademske uspjehe.

Različita istraživanja su potvrdila da mladi, ukoliko su izloženi

određenim oblicima nasilja, teže postižu očekivane rezultate od

svojih vršnjaka koji nisu izloženi nasilju. Analiza podataka TIMSS

2011 prikupljenih iz 48 većinom razvijenih zemalja pokazuje da

su učenici četvrtih razreda osnovne škole koji su prijavili

sedmičnu izloženost određenom nasilju postizali za 32 poena

manje rezultate u matematici nego njihovi vršnjaci koji su izjavili

da nikada nisu bili izloženi nasilju. Istom analizom je uočeno da

su dječaci i djevojčice koji pohađaju osmi razred u većini zemalja

takođe postizali manje uspjeha od svojih vršnjaka/inja koji/e

nisu bili/e izloženi/e nasilju.

Pitajte učesnike/ce šta misle o kojem se obliku nasilja radi u

slučaju istraživanja koje ste prethodno spomenuli. Možete

očekivati da učesnici/e većinski odgovore da pretpostavljaju

da se radi o fizičkom nasilju, no u zavisnosti od grupe, u

pojedinim situacijama, učesnici/e će imati podijeljeno

mišljenje ili će čak pretpostaviti da se radi o zadirkivanju i

davanju etiketa, tj. pogrdnih imena.

Bez obzira da li su učesnici/e tačno odgovorili ili ne, naglasite

da se radi o davanju pogrdnih imena i vršnjačkom nasilju u

razredu!

113

Nastavite interakciju koristeći sljedeća pitanja:

• Šta je zaključak istraživanja, kakve su posljedice tzv. blažih formi nasilja?

• Ako zaključimo da osoba slabije uči i postiže slabije rezultate, kako se to odražava na

budućnost te osobe? Čemu nam služi školovanje?

• Ako je posljedica postizanje slabijih rezultata u školi, da li će konačnim zbirom ocjena

osoba postići manji rezultat?

• Ako osoba postiže slabije rezultate, a to se dokumentuje u knjižicama i svjedočanstvima,

da li će osoba imati manje ili više šanse da se zaposli?

• Zbog čega je važan posao? Šta nam dobar posao i dobra plata osiguravaju?

Važno je da facilitator/ka dovede učesnike/ce do sljedećeg zaključka: Posao nam nudi

sigurnost, mogućnosti, bolji i kvalitetniji život.

Vratimo se na početak. Zaključili smo, a to je potvrdilo i istraživanje, da osobe koje su

izložene nasilju postižu manje rezultate tokom školovanja, a to se odražava na njihovu

akademsku budućnost i performanse, a to opet na izbor i mogućnosti pronalaženja boljih

poslova što u konačnici utiče na kvalitetu života. Da li možemo zaključiti da ono što smo

maloprije svrstavali u kategoriju blažeg nasilja ostavlja cijeloživotne posljedice. Ako da,

postoji li zaista blaže i teže nasilje? Ili postoje blaže i teže posljedice? Ili trebamo potpuno

zaboraviti korištenje riječi blaže i teže već napraviti drugačiju podjelu koja će nam pomoći

da bolje razumijemo oblike ponašanja koji ugrožavaju sadašnjost i budućnost osobe koja im

je izložena.

Zaključite - Ljudi često težinu nasilja percipiraju kroz stepen štete i posljedica koje to nasilje

ostavlja na osobe koje su mu izložene. No površno poznavanje nasilja i posljedica često nas

dovede u zabludu da pojedine oblike nasilja nazivamo “blažim formama“. Pitajte učesni-

ke/ce da li su prije ove radionice znali da ogovaranje i davanje etiketa, koje često izgledaju

bezazleno, mogu uticati na cjelokupan život neke osobe i sve što mu/joj taj život može ponu-

diti. Sada kada znamo ove informacije, da li i dalje možemo reći da su ogovaranje i etiketi-

ranje blage forme nasilja?

Nakon diskusije, facilitatori/ke treba da objasne koje su posljedice nasilja u vezama.

Posljedice nasilja u vezama:

• Izolacija i udaljavanje od prijatelja/ica;

• Problemi u socijalnim odnosima s vršnjacima/kinjama; narušeno blagostanje;

• Niži akademski uspjeh i performansi u postizanju rezultata u školi, na kursevima i slično;

• Suicidalne misli; Depresija i anksioznost;

• Upotreba alkohola, droga i duhanskih proizvoda; Delinkventno ponašanje;

• Ranjivost na nasilje u budućim vezama.

Vratite se na asocijacije koje su učesnici/e pomenuli na početku radionice, a koje ste zapisa-

li na tabli.

Na tabli napišite:

FIZIČKO NASILJE • EMOCIONALNO NASILJE •

SEKSUALNO NASILJE • RODNO ZASNOVANO NASILJE •

114

Učesnicima/ama objasnite da ćete u nastavku radionice razgovarati o asocijacijama s

početka radionice. Pitajte učesnike/ce da li žele dodati još neke asocijacije, tj. oblike nasil-

nog ponašanja koje su možda izostavili. Pitajte za svaku pojedinačnu kategoriju da li postoje

forme nasilja koje nisu prethodno pomenuli, a da sada žele da je dodaju. Dodajte preostale

asocijacije ukoliko ih učesnici/e pomenu.

Prije nastavka radionice facilitator/ka bi trebao/la pojasniti poziciju i forme nasilja koje se

vežu za svaku pojedinačnu asocijaciju. Može koristiti sljedeća pojašnjenja:

Fizičko nasilje: upotreba fizičke sile kao što su udaranje, štipanje, šamaranje ili guranje.

Emocionalno/psihološko nasilje: obično je to najteži oblik nasilja za prepoznavanje. Ono

može uključivati ponižavanje, prijetnje, uvrede, pritiske, izraze ljubomore ili posesivnosti

kao što su kontrolisanje odluka i aktivnosti.

Seksualno nasilje: pritisak ili prisiljavanje nekoga na vršenje seksualnih radnji (od ljubljenja

do seksa) protiv njihove volje ili izgovaranje seksualnih komentara koji čine da se neko

osjeća poniženo ili neprijatno. Nije važno da li je prethodno postojalo ponašanje koje je

odavalo utisak pristanka na seksualni odnos.

Ovo je odlična prilika da se kroz razgovor dodaju izostavljeni oblici nasilja i upišu u pripada-

juću kategoriju.

Sada zamolite učesnike/ce da kroz diskusiju odrede poziciju svake pojedinačne asocijacije.

Potrebno je da svaku asocijaciju postavimo na pripadajuće mjesto. Asocijacije postavljajte

u svaku od kolona osim rodno zasnovanog nasilja. Temu rodno zasnovanog nasilja

obradićemo kroz završnu aktivnost.

Učesnike/ce podijelite u 4 tima i svakom timu dajte jednu priču radnog materijala Studije

slučaja. Učesnike/ce zamolite da unutar tima diskutuju o slučaju koji su dobili/e i da

pripreme odgovore na pitanja koja se nalaze ispod svakog slučaja. Objasnite da će svaki tim

predstaviti svoje zaključke.

Svaka grupa treba da pročita priču koju su dobili /e i da proči-

ta zaključke svoje grupe.

Svaka grupa u opisu zadatka ima isto pitanje: „Koje ste forme

nasilja prepoznali tokom analize slučaja? “. Odgovore na ovo

pitanje upišite u pripadajuću kategoriju (fizičko, emocionalno

i seksualno nasilje). U slučaju da grupa izdvoji oblik nasilja

koji je već upisan na tabli, zaokružiti ga i na taj način izdvojiti

od ostatka teksta na tabli. Ukoliko grupe ne identifikuju forme

nasilja koje su integrisane u svaku pojedinačnu studiju sluča-

ja, facilitatori/ke su dužni/e da objasne i definišu formu koja

je izostavljena.

Nakon svake grupe, facilitatori/ke treba da pitaju učesnike/ce

da li se slažu sa zaključcima prethodne grupe i da li žele

nešto da dodaju ili promijene.

Facilitator/ka treba da objasni slijedeće:

Rodno zasnovano nasilje je zajednički izraz za različite oblike

nasilja koje pojedinac/ka vrši protiv druge osobe, a koje je rezul-

tat disbalansa moći koji se odražava na odnose između muška-

raca i žena. Nasilje može biti fizičko, seksualno, psihološko,

ekonomsko i socio-kulturalno.

Završna aktivnost

25 minuta

115

Radni materijal studije slučaja

Almir i Ivana

Almir i Ivana se zabavljaju 2 godine. U posljednje vrijeme, Almir se buni kada Ivana koristi Face-

book. Kaže da je to štetno za njihovu vezu i da mnogi muškarci gledaju Ivanine slike. Ivana pokuša-

va da objasni Almiru da nema razloga za brigu i da ga ona voli, no Almir insistira da Ivana obriše

svoj Facebook profil i da otvore zajednički profil.

Da li je ovo realna situacija?

Koje ste forme nasilja prepoznali tokom analize slučaja?

Da li se vaši/e prijatelji/ce ili poznanici/e suočavaju s ovakvim situacijama?

Da li je ovo zdrav odnos i šta je problematično u odnosu Almira i Ivane? Da li Ivana treba obrisati

svoj profil? Ako da, zašto? Ako ne, zašto?

Ako Ivana obriše svoj profil, šta gubi tim činom?

Kada biste mogli dati savjet Ivani, kakav bi to savjet bio? Kakav biste savjet dali Almiru?

Da li se u ovom slučaju može reći da postoji nasilje u vezi?

Sanja i Belmin

Sanja i Belmin se dugo poznaju, no od prošle sedmice su par. Belmin je pozvao Sanju na palačinke

što je ujedno bio njihov prvi sastanak. Nakon palačinaka, Belmin je predložio da gledaju film, na

šta je Sanja pristala. Dok su sjedili i gledali film, Belmin je poljubio Sanju i razmijenili su dodire,

što je Belmin shvatio kao poziv pa je krenuo na agresivniji način, a Sanja mu je rekla NE, objašnja-

vajući da je još rano. Belmin kao da nije razumio Sanjino NE pa je nastavio kao da ništa nije rekla.

Sanja je opet rekla NE i pokušala odgurnuti Belmina od sebe. Belmin je postao agresivan i rekao

je Sanji da nije trebala ni pristati da idu u kino jer se u kino ide iz drugih razloga. Sanja razočarana,

ustala je i otišla kući.

Da li je Sanjina priča česta među mladima u BiH?

Koje ste forme nasilja prepoznali tokom analize slučaja? Da li je Sanja ispravno postupila?

Da li je Belmin poštovao Sanjino NE na njegov zahtjev da idu dalje od poljupca?

Da li je Belmin ispravno postupio i da li je njegov argument tačan? Da li djevojke ponekad odluče

da “ostanu“ i ako da, zašto?

Šta biste poručili Belminu?

Šta biste poručili Sanji?

Dejan i Selma

Dejan i Selma se zabavljaju više od godinu dana. Dejanovi roditelji su na godišnjem odmoru i on je

iskoristio priliku da društvo pozove kući da zajedno gledaju utakmicu. Pozvao je i svoju djevojku.

Tokom prvog poluvremena jedan od Dejanovih prijatelja je rekao da je gladan, a Dejan je pogledao

Selmu i rekao da pripremi njegovom prijatelju jelo. Selma je rekla da je umorna i predložila

Dejanu da napravi prijatelju sendvič. Dejan je ustao i počeo da vrijeđa Selmu jer ga je pred

prijateljima dovela u neugodnu situaciju. Selma se pravdala da je zaista umorna jer je imala težak

dan, no Dejan je insistirao da Selma napravi večeru jer je ona žensko, a uskoro je počinjalo drugo

poluvrijeme koje Dejan ne želi da propusti. Dejanovi prijatelji su sjedili i nisu se uključivali u

diskusiju.

Koje ste forme nasilja prepoznali tokom analize slučaja?

Šta je razlog njihovog konflikta?

116

Da li je Dejan postupio ispravno? Ako ne, zašto? Ako da, zašto? Da li su prijatelji postupili ispravno

kada su odlučili da šute?

Iz kojih razloga je Dejan optužio Selmu da je pogriješila što nije napravila večeru za njegovog

prijatelja?

Merima i Alen

Merima i Alen su u vezi tri sedmice i Merima je jako sretna jer je Alen njena simpatija iz djetinjstva.

No vrijeme je učinilo svoje pa su se počeli zabavljati tek po završetku srednje škole. Merima je

Alenu rekla kako će u petak izaći s ekipom iz svoje stare srednje škole. Alenu se to nije svidjelo i

tražio je da ide s njom. Merima mu je pokušala objasniti da nema razloga za brigu, a i da bi njegov

dolazak bio preočit jer se ne želi dovoditi u takvu situaciju pred društvom koje voli. Alen je rekao

da u tom slučaju ne može da ide ili će njihova veza biti završena. Merima je zbunjena.

Da li je ovo česta pojava među mladima u BiH?

Koje ste forme nasilja prepoznali tokom analize slučaja? Da li je ljubomora problem u ovom sluča-

ju ili nešto drugo? Da li je ljubomora znak ljubavi ili?

Šta biste poručili Merimi? A šta biste poručili Alenu?

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal


Upoznavanje sa Konvencijom o pravima djeteta

Djeca upoznata sa Konvencijom o pravima djeteta, prepozna-

ju svoja prava

Interaktivan rad

Kartice dječijih prava, prazne kartice (od blok papira ili

običnog bijelog papira 8x8 cm), flipčart, makaze, ljepilo,

flomasteri

Uvodna aktivnost

10 minuta

Kratko predstaviti radionicu i imenovati prava. Pitati djecu

koja prava oni poznaju, koja su najvažnija, da li se dječija

prava poštuju?

Glavna aktivnost

70 minuta

Izbor i imenovanje kartica prava – na hrpi u sredini kruga se

nalaze poklopljene kartice sa dječijim pravima. Zamolite

učesnike da priđu i da svako uzme po jednu karticu te da se

potom vrate na svoje mjesto. Potrebno je da pažljivo pročitaju

karticu i razmisle kako bi jednom riječju nazvali svoju karti-

cu. Učesnici treba da izaberu jednu ključnu riječ.

90 minuta

Upoznati prava djeteta

117

me djeteta i ime kartice – svako dijete treba da kaže svoje

ime i ime kartice. Neka voditelj/ica započene riječima: OVO

JE (navesti ime djeteta) KARTICA. JA BIH JE NAZVALA... / npr.

SLOBODA). Svako dijete neka kaže svoje ime i ime svoje

kartice.

Potom, djeca brzo treba da kažu samo ime svoje kartice, a

nakon toga da kaže svoje ime i ime kartice druga/drugarice

do sebe. Onda nastavlja onaj koji/a ima karticu prozvanog

imena i tako redom. Važno je da se zapamti što više riječi,

odnosno imena kartica koje predstavljaju ključne riječi dječi-

jih prava. Ponovimo ih još jednom u krug. Kažimo ih zajedno

(tiho pa glasno).

Značenje imena kartice odnosno prava - voditelj predlaže da

sada svako dijete kaže zašto je za svoju karticu odabrao baš

to ime. Voditelj govori na sljedeći način: OVO JE (reći ime

djeteta) KARTICA. ONA SE ZOVE „SLOBODA“ i glasi: “DJECA

IMAJU PRAVO DA SLOBODNO IZRAZE SVOJE MIŠLJENJE.“

Govori sljedeći učesnik i tako redom.

Djeca odaberu boju i napišu ključnu riječ/ime svog prava na

praznoj kartici a mogu nešto i nacrtati ili ukrasiti svoju karti-

cu.

Zajednički plakat prava – sva djeca prave zajednički plakat

dječijih prava tako što na flipčart lijepe ukrašene i ispisane

kartice kojem po završetku daju ime.

Doživljaj radionice – sva djeca stanu u krug. Voditelj postavlja

pitanje: „Koliko vam se dopao ovaj način druženja i učenja o

pravima djeteta? Pokažite to rasponom od poda do vašeg

dlana. Ako je dlan blizu poda znači da vam se baš i nije

dopalo, a ako je dlan visoko iznad poda mnogo vam se

dopalo.

Završna aktivnost

10 minuta

118

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

10 minuta


Upoznati učesnike/ce sa konceptom pola i roda (uspostavl-

janjem razlike između pola i roda) i kakve su uloge žene i

muškarca u našem društvu

Učesnici/e će naučiti šta znači biti mladić ili djevojka u društ-

vu u kojem žive, steći će uvid u rodne uloge i stereotipe,

razumijeti ulogu socijalnih, kulturoloških i istorijskih karak-

teristika u stvaranju rodne nejednakost

Rad u grupama, diskusija

4-5 primjeraka novina, papir A4, flomasteri, hamer papir,

slike muškarca i žene, dječaka i djevojčice iz časopisa

Voditelj/ica postavlja pitanja učesnicima kojeg su pola i izvodi

zaključak.

“Ovdje među nama sjede učesnici/e ženskog i muškog pola.

Ističe pano sa slikama muškarca, žene, dječaka i djevojčica

pripremljene iz časopisa i učesnici donose zaključak kojeg su

pola osobe prikazane na slikama. Osobe ženskog pola na

slikama treba da budu obučene u haljine kako bi se istakao

pojam roda.

Voditelj/ica postavlja pitanje koje su karakteristike muškog, a

koje ženskog pola? (Brada, brkovi, dojke, rađanje dijeteta).

Postaviti pitanje učesnicima zašto muškarci na slikama ne

nose haljine? (odgovor će biti zato što su muškog roda, ako se

ne dobije traženi odgovor, podstaći učesnike pitanjima).

Glavna aktivnost

25 minuta

Voditelj/ica ističe cilj časa i piše naziv teme na tabli:

POL I ROD

Voditelj/ica upoznaje učesnike/ce sa pojmom pola i roda.

Kad govorimo o polu mislimo na biološke i fizičke osobine.

Npr. mi se ne rađamo kao odrasli nego na svijet dolazimo kao

djevojčice, odnosno kao dječaci. Djevojčice su ženskog pola, a

dječaci muškog. Djevojčice izrastaju u djevojke, žene i bake, a

dječaci u mladiće, muškarce i djedove. Pol koji dobijemo

rođenjem je uglavnom nepromjenljiv.

45 minuta

Pol i rod


119

POL JE BIOLOŠKI USLOVLJEN ŠTO ZNAČI DA SE RIJEČ POL ODNOSI NA UROĐENE KARAK-

TERISTIKE MUŠKARCA I ŽENE.

Kad govorimo o rodu uzimamo u obzir kako društvo sagledava muške i ženske karakteris-

tike i uloge koje se postepeno uče i mogu se mijenjati.

Rod se mijenja od kulture do kulture, određen je ekonomskim, društvenim i političkim

uslovima. Mijenja se i kroz vrijeme. Rod se uči kroz proces socijalizacije, to znači da se rod

može mijenjati i da na njega podjednako utiču i običaji, pravo, klasna i etnička pripadnost

kao i predrasude raširene u datom društvu.

MUŠKI I ŽENSKI ROD I RAZLIKE MEĐU NJIMA STVARA DRUŠTVO I ONI SU PROMJENLJIVI.

1. VJEŽBA: „Misija planeta zemlja“

Voditelj/ica podijeli učesnike/ce u 4-5 mješovitih grupa (zavisi od broja učesnika). Zatim ih

uvede u fiktivnu situaciju.

Grupe predstavljaju planete i svaka grupa određuje naziv planete sa koje dolazi, izaberu

vođu koji će da izvještava. Voditelj/ica objašnjava:

“Vi ste sa različitih planeta i poslani ste u važnu misiju na Zemlju. Vaši prethodnici su

ustanovili da na Zemlji žive inteligentna bića koja sebe zovu ljudi, da se oni poprilično među

sobom razlikuju po boji kože, jeziku, odjeći i stilu života. Pored toga oni su rekli i da se ljudi

razlikuju i po polu, ali više od toga nisu znali da kažu. Zbog toga ste vi poslani u novu misiju

sa zadatkom da opišite te polove i objasnite razliku. Kada ste stigli na zemlju, dogodila se

velika nezgoda. Ljudi su se jako uplašili i počeli da vas tjeraju. Sve što imate od vaše misije

su ove novine koje ste u zadnji čas uspjeli da dograbite. Vratite se na svoje planete i na

osnovu novina počnite da proučavate i pišete izvještaj o ljudima, o njihovom polu i rodu. Ne

zaboravite, novine koje imate su jedini izvor vaših informacija.

Svaka grupa uzima po jedan primjerak novina. Zadatak je da pripreme pismeni izvještaj koji

će pročitati na zajedničkom sastanku svih planeta o tome šta su saznali o ljudima i

njihovom polu i rodu - kakvi su (sličnosti i razlike), kako su obučeni, zanimanja muškaraca i

žena. Učesnici po grupama pišu izvještaj 10 minuta. Nakon toga predstavnik svake grupe

čita izvještaj svoje grupe, a voditelj/ica predsjedava sastanku.

Voditelj/ica podstiče učesnike/ce da imenuju šta je zajedničko u ovim izvještajima tj. da

uoče glavne razlike (pisanje u muškom rodu, razlika u zastupljenosti muškaraca i žena) i

povežu ih sa realnim ulogama muškaraca i žena kako kod nas tako i u svijetu.

Završna aktivnost

10 minuta

Na kraju sa učesnicima voditelj/ica kratko prokomentariše

osobine muškog i ženskog pola i rodne razlike na osnovu

njihovog zapažanja i ispiše osnovne karakteristike na hamer

papiru.

Teze za izvještaj

• Koga su pola ljudi na slici?

• Opišite njihove karakteristike!

• Koji je pol više zastupljen u novinama?

• Čime se bave muškarci, a čime žene o kojima se piše u

novinama?

120

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

10 minuta

Radionica je namijenjena djeci i mladima

Senzibilizacija učesnika i učesnica za prepoznavanje muško

ženskih stereotipa, razvijanje znanja o značaju uvažavanja

različitosti, uvažavanje i prihvatanje polnih razlika bez

stereotipa

Ukazivanje na jednakost među polovima

Rad u grupama, rad u paru

Tekstovi, listići, hamer papir, markeri

IGRA

Koka, pile i lisica

Podjela u trojke koju čine koka, pile i lisica. Na zadani znak

lisica želi uloviti pile. Zadatak je koke da štiti pile. Nakon

nekog vremena uloge se mijenjaju.

Obično - koka štiti pile. Majka štiti dijete. Može li biti drugači-

je? (Najava teme)

Voditelj/ica objašnjava cilj radionice i piše naziv teme na tabli.

Glavni dio časa

35 minuta

STEREOTIPI – ŠTA JE TO?

Vježba 1. Voditelj/ica upoznaje učesnike sa pojmom stereoti-

pa i predrasuda.

Stereotipi su pojednostavljene i vrlo često iskrivljene slike ili

predstave koje jedna grupa ljudi ima o nekoj drugoj. Odnose

se na niz karakteristika, bilo fizičkih, bilo psihičkih koje tu

drugu grupu opisuju ili određuju, no često se te predstave

razlikuju od stvarnosti ili se zasnivaju na nelogičnom

rasuđivanju. Kada govorimo o muškom ili ženskom polu ili

njihovim odnosima, nailazimo na veoma puno stereotipa i to

su takozvani rodni stereotipi, nastali pod uticajem porodice,

odnosno društva.

Primjer:

• Djevojčice mogu plakati, dječaci ne plaču.

• Djevojčice nose roza, dječaci plavo.

• Muški poslovi su jako teški.

• Ženski poslovi su kućni poslovi.

60 minuta

Rodni stereotipi i predrasude

121

Završna aktivnost

15 minuta

Stereotipi ne moraju nužno biti negativni.

Šveđani su plavokosi.

Najčešće služe kao temelj predrasuda.

Predrasude su oblik najčešće negativnog društvenog stava koji se oblikuje na osnovu

pogrešne generalizacije i vrednovanja drugih društvenih grupa, a ne temelji se na stvar-

nom iskustvu.

Primjer:

Dječaci koji vole roza nisu pravi muškarci.

Svi Cigani su lopovi, zato im ne treba povjeriti odgovorne poslove.

Djevojčice su gluplje, zato ne mogu biti predsjednice odjeljenjske zajednice.

Vježba 2. Voditelj/ica čita priču:

Višnja i Miloš su dobri drugari. Oni se lijepo druže i nikada se ne svađaju. Jednog dana u

školi su učesnici uređivali vrt. Višnja i Miloš su zajedno sadili cvijeće. Prišao im je Marko i

pokvario cvijetnjak koji su upravo završavali. Višnja je počela da plače i rekla mu je da ih

ostavi na miru. Marko je počeo da se ruga Milošu. Govorio mu je :“ Dječaci ne sade cvijeće,

to je posao za djevojčice. Pođi sa mnom da igramo fudbal. Ne može djevojčica da ti bude

drug.“ Miloš ga je samo pogledao i s Višnjom počeo da popravlja cvijetnjak. Marko se pokun-

jeno udaljio noseći loptu u ruci.

Voditelj/ica postavlja pitanja u vezi s pročitanom pričom s ciljem da učesnici uoče streotipe.

Postoji uvriježeno mišljenje:

Djevojčice/žene su osjećajnije, odgovornije, brinu za porodicu i kućanske poslove, imaju

manje društvene moći i privilegija.

Dječaci/muškarci su manje osjećajni, agresivniji, fizički jači, manje brinu za porodicu, djecu

i kućanske poslove, imaju više društvene moći i privilegija.

IZRAZI SVOJE MIŠLJENJE Pročitaj rečenice u prilogu i označi odgovor s kojim se slažeš.

Ostaviti 10 minuta da svi učesnici ispune listić. Formirati mješovite grupe (dječaci i djevo-

jčice), pogledaju i uporede svoje odgovore. Svaka grupa izvještava na koje su rečenice svi u

grupi odgovorili NE SLAŽEM SE. Sve odgovore NE SLAŽEM SE voditelj/ica će napisati na

hamer papiru i o tim primjerima se razgovara.

U završnom dijelu časa ponoviti sa učesnicima šta su stereo-

tipi i predrasude. Nakon toga uraditi završnu vježbu razumi-

jevanja.

Voditelj/ica priprema tabelu na hamer papiru, dijeli učesnike

u parove i daje im ponuđene riječi na papiru u srednjem rodu.

Dijete: surovije, urednije, poduzetnije, suzdržanije, poslušno,

ratoborno, lakše zaplače, mirnije, osjećajnije, neurednije,

takmičarski raspoloženije, spremnije pomoći u kućnim

poslovima… (možete dodati i svoje primjere)

Zadatak im je da razvrstaju te riječi u tabelu i da paze kojem

rodu ih pridružuju. Nakon toga vrši se upoređivanje napisa-

nog.

122

DJEČACI DJEVOJČICE

Izrazi svoje mišljenje:

1. Djevojčice su grube.

2. Djevojčice se vole tući.

3. Djevojčice moraju prati suđe.

4. Dječaci su nježni.

5. Dječaci idu u trgovinu.

6. Djevojčice vole vrištati.

7. Djevojčice ne smiju igrati nogomet.

8. Dječaci ne smiju plakati.

Slažem se Ne slažem se

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice


Cilj radionice prevencija je rodno zasnovanog nasilja kroz

informisanje, edukaciju i komunikaciju o društvenim vrijed-

nostima koje podržavaju jednaka prava za sve članove

zajednice, bez obzira na rod i pol; kroz vježbe i igre

prilagođene uzrastu školske djece i otvaranje dijaloga

između voditelja/ice radionice i djece o tradicionalnim

normama i očekivanjima, kako oni mogu doprinijeti prevenciji

rodno zasnovanog nasilja, te o mogućnostima za promjene.

Školska djeca razumjeće koncept roda, rodno zasnovanog

nasilja, tradicionalno dodijeljenih uloga, te kroz stečeno

znanje doprinijeti stvaranju okruženja koje ne podržava

postojeća uvjerenja i norme koje doprinose prihvatanju i

opstanku rodno zasnovanog nasilja.

Trajanje 90 minuta

Oblici i metode rada Individualni rad, rad u paru, rad u grupi, razgovor, igra,

pisanje i crtanje.

Igračke za djevojčice i dječake

123

Hamer papiri, papiri A4 formata i stikeri u roze i plavoj boji,

bojice i flomasteri, iskruženi papiri i vezice za bedževe,

promotivni materijal i osvježenje za kraj radionice.

Uvodna aktivnost

15 minuta

„Bedževi“ - Prije radionice pripremiti bedževe u određenom

obliku u roze i plavoj boji, te kroz njih provući vezice kako bi ih

učenici mogli nositi oko vrata tokom radionice (slika ispod).

Dječacima podijeliti roze, a djevojčicama plave papire.

Uputiti djecu da napišu svoje ime ili nacrtaju predmet, sport,

hobi, muziku... nešto što ih na neki način predstavlja.

Zatim predstaviti svako dijete ponaosob i razgovarati o tome

da li im je zasmetala boja bedževa vodeći se činjenicom da su

boje koje danas prepoznajemo kao muške i ženske u stvari

samo slijepo praćenje modnih trendova, te da i dječaci i

djevojčice mogu nositi sve boje i da su sve boje za svu djecu.

„Donošenje pravila grupe” - Pitati djecu zašto su pravila

važna i zamoliti ih da zajednički daju prijedloge, dok ih

voditelj/ica zapisuje na velikom hamer papiru koji će biti

vidljiv svim prisutnima. Npr. Ne prekidati druge dok govore.

Podići ruku kada nešto želimo reći. Ne ismijavati druge.

Nema pogrešnih odgovora. Poštivati pravila... – i naknadno

se mogu dopunjavati. Ukoliko se desi neko odstupanje od

pravila tokom radionice, djecu podsjetiti na pravila koja su

ona sama donijela.

„Vreća krompira” - Djeca stoje u krugu i prema uputama

zamišljaju da su vreća krompira. Trebaju visoko podići ruke i

popeti se na prste, duboko udahnuti i na izdah „istresanje”

krompira (naklon i mahanje rukama i nogama), što predstavl-

ja izbacivanje loše energije i svega što nam nije potrebno.

Ponoviti nekoliko puta. U šali prodrmati djecu govoreći da je

ostalo par krompirića.

Glavna aktivnost 1

20 minuta

1. „Igračke za djevojčice i dječake”

Unaprijed odštampati i iskružiti sličice igračaka koje su

„karakteristične” za dječake/djevojčice. Učenici/e sjede u

krugovima, podijeljeni u nekoliko grupa. U sredinu svakog

kruga postaviti izrezane sličice igračaka i uputiti svako dijete

da odabere po jednu. Zamoliti ih da predstave tu sliku i

objasne zašto su je izabrali. Voditelji/ce odaberu dobrovoljce,

dječaka i djevojčicu; dječak uzima one slike igračaka koje

prepoznaje kao tipično „ženske”, dok djevojčica skuplja

tipično „muške”; preostale slike igračaka (koje nisu

prepoznate kao rodno tipične) skuplja voditelj/ica. Na tabli

pripremiti tri hamera: na jedan lijepiti slike igračaka za koje

djeca kažu da su za dječake, jedan hamer za igračke za

Potreban materijal

124

djevojčice, a nakon razgovora na treći hamer lijepiti sličice

igračaka za koje djeca smatraju da ih ipak mogu koristiti i

jedni i drugi.

Voditelj/ica pita djecu kako znaju koje su igračke za koga i

time otvara diskusiju na temu pola i roda. Pripremiti

pozitivne primjere iz našeg društva ili iz svijeta (npr. poznati

muški kuhari i modni dizajneri, djevojke koje treniraju boks,

karate ili se bave bodybuildingom; po mogućnosti pripremiti

i njihove slike ili imena).

Nakon diskusije voditelj/ica može zajedno sa djecom promi-

jeniti prvobitni naziv ove vježbe (npr. „Sve igračke su za svak-

oga”).

Napomena: Preporuke i prijedlozi radionica/vježbi se fokusiraju

na podsticanje na razgovor o polu, rodu, rodnim ulogama, rodnoj

ravnopravnosti, društvenim očekivanjima, stereotipima i

predrasudama koje dovode do rodno zasnovanog nasilja i

diskusiju o tome kako neuklapanje i dječaka i djevojčica u društ-

veno prihvaćene patrijarhalne rodne uloge može prouzrokovati

razne oblike rodno zasnovanog nasilja. Cilj vježbi jeste da se

djeca osvijeste o tome da su, bez obzira na različitosti, ravno-

pravna.

Glavna aktivnost 2 i 3

20 minuta

2. i 3. „Granice” i „NE!” - (vježbe detaljno opisane u prilogu)

Završna aktivnost

20 minuta

Diskusija o tome zašto su granice bitne; povezati sa temom

rodno zasnovanog nasilja i prevencijom nasilja.

1. „Ogledalo”

Djeca sjede u parovima okrenuti jedno prema drugime.

Jedno pravi pokrete/grimase, a drugo ga oponaša praveći

iste pokrete kao da je njegovo ogledalo. Poslije par minuta,

zamijene uloge. Cilj je da se djeca nasmiju i da se podigne

energija nakon odrađenih vježbi.

2. „Pričam ti priču crtežom” - timski rad

Postaviti klupe u sredinu učionice, tako da djeca mogu

obilaziti oko njih. Prekriti ih sa nekoliko hamer papira i dati im

pribor za crtanje. Onaj koji prvi počinje da crta nacrtaće

nešto po svome izboru, zatim se svi pomijeraju za jedno

mjesto, tako da učenik/ca sa njegove lijeve strane sada bude

na njegovom crtežu, ukrašava ga, nešto dodaje ili oboji.

Nakon što je krug završen, onaj koji je posljednji crtao

započinje pričati priču posmatrajući crtež, svaki učenik po

jednu rečenicu. Cilj je da se učenici povežu i zabave, te shvate

važnost timskog rada.

125

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje



Cilj radionice prevencija je rodno zasnovanog nasilja kroz

informisanje, edukaciju i komunikaciju o društvenim vrijed-

nostima koje podržavaju jednaka prava za sve članove zajed-

nice bez obzira na rod i pol; kroz vježbe i igre prilagođene

uzrastu školske djece otvaranje dijaloga između voditelja/ice

radionice i djece o tradicionalnim normama i očekivanjima, te

kako oni mogu doprinijeti prevenciji rodno zasnovanog nasil-

ja, te o mogućnostima za promjene.

Školska djeca će razumjeti koncept roda, rodno zasnovanog

nasilja, tradicionalno dodijeljenih uloga te kroz stečeno

znanje doprinijeti stvaranju okruženja koje ne podržava

postojeća uvjerenja i norme koje doprinose prihvatanju i

opstanku rodno zasnovanog nasilja.

Individualni rad, rad u grupi, razgovor, igra, pisanje i crtanje.

Potreban materijal Hamer papiri, papiri A4 formata i „post it” stikeri u roze i

plavoj boji, bojice i flomasteri, iskruženi papiri i vezice za

bedževe, promotivni materijal i osvježenje za kraj radionice.

Uvodna aktivnost

10 minuta

„Klupko” Voditelj/ica pripremi klupko vune koje dobacuje

djeci koja sjede u krugu. Svako dijete kod kojeg se nađe

klupko treba da kaže nešto o sebi ili onome što voli, da zadrži

jedan kraj i baci klupko nekom od svojih drugara. Na kraju se

stvori mreža od vune o kojoj će voditelj/ica govoriti kao o

simbolu povezanosti bez obzira na različitosti o kojima su

govorili. Vježba je pogodna za uspostavljanje grupnog

povjerenja i povezivanje.

Glavna aktivnost 1

20 minuta

„Nacrtaj svog druga/drugaricu” Zadatak za dječake jeste da

nacrtaju drugaricu, a za djevojčice – druga. Uputiti djecu da to

može biti osoba koju zaista znaju ili prijatelj kakvog bi željeli

imati sa svim svojim osobinama i kvalitetima: fizičkim

obilježjima, odjećom, frizurom, hobijima, te da osmisle kratku

priču o tome kako se taj prijatelj osjeća, koji su njegovi

svakodnevni zadaci i obaveze. Nakon završenog crtanja,

djeca “predstavljaju” svoje prijatelje pred grupom. Cilj je

vidjeti šta djevojčice misle o tome kako treba da izgleda

dječak, šta treba da radi, kao i dječaci o djevojčicama.

60 minuta

Prekidanje tišine o rodno zasnovanom nasilju/nacrtaj svog

druga ili drugaricu

126

Ukoliko djeca sama ne osmisle priču o „liku” kojeg crtaju,

pomoći im u izlaganju postavljanjem pitanja. Otvoriti

diskusiju o razlikama i rodnim očekivanjima i od jednih i od

drugih.

Prethodno voditelj/ica može pripremiti jedan crtež svog

prijatelja koji će poslužiti djeci za primjer.

Napomena: Preporuke i prijedlozi radionica/vježbi fokusiraju se

na podsticanje na razgovor o polu, rodu, rodnim ulogama, rodnoj

ravnopravnosti, društvenim očekivanjima, stereotipima i

predrasudama koje dovode do rodno zasnovanog nasilja,

diskusiju o tome kako neuklapanje i dječaka i djevojčica u društ-

veno prihvaćene patrijarhalne rodne uloge može prouzrokovati

razne oblike rodno zasnovanog nasilja. Cilj vježbi jeste da se

djeca osvijeste o tome da su, bez obzira na različitosti,

ravnopravna.

Glavna aktivnost 2

10 minuta

„Crtanje po uputstvu” – podijeliti listove za crtanje i olovke;

voditelj/ica daje upute za crtanje:

- prvo nacrtati veliki kvadrat na sredini lista, ali tako da ne

zauzme cijeli papir;

- unutar tog kvadrata nacrtati dva manja ista kvadrata;

- na dnu velikog kvadrata nacrtati pravougaonik;

- na veliki kvadrat nasloniti trougao.

(rezultat bi trebalo da bude crtež kuće; cilj igre je podizanje

raspoloženja, osvještavanje o različitostima, te kako različito

poimamo iste upute; vježba koncentracije).

Glavna aktivnost 3

10 minuta

„Imitacija“ - Djeca su okupljena u krugu. Voditelj/ica osmisli

niz zadataka koje bi djeca trebalo da ispune i oponašaju –

imitacije.

Npr. Trči kao dječak/djevojčica!

Hodaj kao dječak/djevojčica!

Bacaj kao dječak/djevojčica!

Jutarnje pripremanje: pranje zuba/češljanje/oblačenje... kao

dječak/djevojčica! Jedi kao dječak/djevojčica!

Spavaj kao dječak/djevojčica! ...

Djeca prilikom vježbe obično imitiraju rodne stereotipe.

Pokrenuti diskusiju o tome zašto to rade, pitati ih da li je to da

sve djevojčice ili svi dječaci rade određenu stvar na određeni

način pravilo; ponukati ih na razgovor o rodnim ulogama.

Završna aktivnost

10 minuta

Zaključak - U završnom dijelu svakako bi trebalo da se odvoji

i vrijeme za sumiranje i zaključke, odnosno razgovor sa

djecom o realizovanoj radionici.

127

Postavljati pitanja kao npr:

• Šta je bila svrha ove vježbe/radionice/aktivnosti?

• Kako ste se osjećali dok ste radili aktivnost?

• Šta vam se posebno dopalo?

• Šta smo novo naučili iz ove vježbe?

• Podijeliti promotivni materijal projekta i zamoliti učenike da

ispričaju o svome danu i radionici svojim roditeljima, te da im

daju materijal da ga pročitaju.

• Podijeliti paketiće/osvježenje za djecu.

• Ostaviti prostor i pozvati ih da i oni postave pitanja.

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Sredstva i pomagala

Uvodna aktivnost

25 minuta

Radionica je namijenjena djeci od V – IX razreda, mladima, mladićima

Senzibilizacija učesnika za tumačenje rodnih uloga, formi-

ranje pozitivnih stavova prema osobama suprotnog pola,

uvažavanje i prihvatanje polnih razlika bez stereotipa

Ishod radionice odnosi se na ravnopravan odnos svih članova

porodice. Učesnici će razviti osjetljivost za tumačenje rodnih

uloga i formiranje pozitivnih stavova prema osobama suprot-

nog pola, kao i uvažavanje i prihvatanje polnih razlika bez

stereotipa.

Individualni rad, rad u grupi, razgovor, igra, pisanje

Listići, hamer papir, markeri

IGRA - Voditelj/ca formira dvije grupe učesnika/ca koje će

glumiti porodice. U svakoj grupi porodicu čini otac, majka, sin

i kćerka. Voditelj pozove grupe na stranu i objasni im da jedna

grupa odglumi porodicu u kojoj su muškarci „glavni“, poslovi

su podijeljeni na muške i ženske, a druga porodicu u kojoj svi

učestvuju podjednako u poslovima.

Nakon odigranih situacija voditelj vodi razgovor o ulogama

roditelja i djece u porodici i društvu.

Voditelj/ca ističe cilj časa i piše naslov teme na tabli:

DRUŠTVENE ULOGE

90 minuta

Društvene uloge

128

Voditelj/ca objašnjava učesnicima šta su rodne uloge.

Rodne uloge su zbir karakteristika načina ponašanja, obave-

za i očekivanja koji se pripisuju i propisuju svakoj osobi u

zavisnosti od toga kojeg je pola. Uloge nam pomažu da bi nas

društvena sredina prepoznala kao pripadnika/cu određenog

roda. Na osnovu toga nam se određuju ekonomske uloge,

zaposlenje, profesija, kućni poslovi i vrsta zabave.

I zanimanja se dijele na tipično muško i tipično žensko. Ako

čujemo da je neka osoba pilot, odmah ćemo pomisliti da je

muškog pola. Svi mi imamo rodnu ulogu nastalu kao posljed-

ica vaspitanja u društvu u kojem živimo. Iako se smatra da i

dječaci i djevojčice treba da budu jednako uredni, pomažu u

kući, brinu se o sebi, gotovo većina roditelja potiče djecu na

ponašanje koje je tipično za njihov pol. Roditeljska uvjerenja i

ponašanja povezana sa rodnim ulogama utiču na ponašanje

kod djece. U dječijoj svijesti javlja se podjela na muška i

ženska zanimanja i muške i ženske aktivnosti. I sami vršnjaci

kažnjavaju rodno neprikladne aktivnosti. Ako se dječak igra

lutkama, a djevojčice autićima, doživjeće neodobravanje

okoline, jer se ne ponaša u skladu sa svojom rodnom ulogom.

U svijetu odraslih muškarac koji obavlja kućne poslove ili

žena koja vozi kamion često dobivaju pogrdne nazive.

Glavna aktivnost

45 minuta

PODJELA POSLOVA U KUĆI

Slijedi čitanje priče br. 1. Kako Mašini roditelji dijele poslove u

kući

Mašina priča

Moja mama radi u tvornici obuće, a otac u prodavnici mješo-

vite robe. Moja starija sestra pohađa osmi razred. Starija je

od mene godinu dana. Majka nam ujutro napravi sendviče i

trči na posao, a tata nas odveze u školu i zatim ide na posao.

Roditelji se zajedno vraćaju kući. Moja mama odmah kuva

ručak, a tata se odmara. Poslije ručka mama pere suđe, a

tata spava. Moja sestra i ja joj malo pomognemo u brisanju

suđa.

Tata ide na rekreaciju, a mama priprema večeru, pegla veš.

Priprema sto za večeru. Poslije večere mama pere suđe, a

tata gleda televiziju. Mama poslije gleda televiziju, a tata

drijema. Idemo poslije svi na spavanje.

Slijedi čitanje priče br. 2. Kako Markovi roditelji dijele poslove

u kući

Aktivnost 1

129

Markova priča

Moja mama radi u opštini, a tata u jednoj tvornici. Ujutru

mama i tata zajedno ustaju, tata skuva kafu. Kada to završe,

mama budi nas djecu da se spremimo u školu, a tata pere

suđe od kafe. Mama i tata zajedno pripremaju doručak i svi

doručkujemo.

Mama i mi sredimo sto, a tata nas čeka u autu. Odveze mamu

na posao, i nas u školu, a on posljednji ide na posao.

Kada se vratimo kući, mi djeca usisamo stan, istresemo

smeće i pišemo zadaću. Tata ode po mamu i zajedno se vrate.

Zajedno pripremaju ručak, zajedno raspremaju sto, nekad

tata pere suđe, a nekad mama. Poslije toga odmaraju zajedno

s nama i razgovaramo. Idemo u šetnju, nekad u kupovinu i

zajedno se vraćamo kući. Večeru spremaju zajedno i zajedno

gledamo televiziju.

Voditelj/ica daje kratko uputstvo učesnicima da pročitaju

priče, a zatim razgovaraju o podjeli poslova u kući koji su

navedeni u pričama.

Nakon izvršene procjene voditelj/ica vodi diskusiju sa

učesnicima na osnovu pitanja, npr.

• Postoji li podjela na muške i ženske poslove?

• Kako je kod tebe u kući?

• Da li je podjela poslova uslovljena tradicijom i društvenim

okruženjem?

• Mogu li se kućni poslovi obavljati zajednički ili da se poslovi

podijele po principu pola - pola?

• Kako Mašini roditelji dijele svoje poslove, a kako Markovi

roditelji dijele svoje poslove u kući?

• Zašto je to svima važno?

KO ŠTA RADI U KUĆI?

Voditelj/ica daje učesnicima pripremljene listiće s tabelom „

Ko šta radi u kući?“ i kratko uputstvo učesnicima da izvrše

procjenu podjele poslova u kući.

Završna aktivnost

30 minuta

130

KUĆNI POSLOVI

1. Pranje veša

2. Pranje suđa

3. Čišćenje kupatila

4. Kuvanje

5. Priprema doručka

6. Male popravke u kući

7. Čitanje novina

8. Pripremanje slavlja

9. Pomaže djeci

10. Peglanje

11. Usisavanje sobe

12. Spremanje djece

13. Čitanje novina

MUŠKARAC ŽENA ZAJEDNO

Nakon što učesnici popune tabelu, voditelj/ica ih podijeli u 5

grupa. Učesnici u grupama porede svoje odgovore. Voditelj/i-

ca poziva predstavnika svake grupe koji prezentuju odgovore

grupe i bilježi ih na hamer papiru.

Slijedi diskusija.

Završni komentar

Da bi se poslovi u kući obavljali brže i lakše i da mama ima

više vremena za odmor i djecu, najbolje bi bilo da u obavljanju

kućnih poslova zajedno učestvuju i mama i tata, a i djeca.

Završna aktivnost

131

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Uvodna aktivnost

10 minuta

Radionica je namijenjena djeci, mladima, mladićima

Ovladavanje vještinama lakšeg uspostavljanja i održavanja

prijateljskih veza među različitim polovima, uočavanje

pozitivnih i negativnih osobina druga/drugarice kao i

postupaka koji bi ih posebno obradovali ili naljutili

Upoznavanje pozitivnih i negativnih osobina među različitim

polovima

Rad u grupama, rad u paru

Hamer papir, marker, selotejp (na hameru napisati misli

velikih ljudi i narodne poslovice i akronim za riječ

prijateljstvo)

Podsjetiti učesnike na ranije usvojena pravila ponašanja u

školi.

Voditelj/ica poziva učesnike/ce na aktivnost:

„Molim vas da se udobno smjestite i duboko udahnete neko-

liko puta. Pokušajte da se opustite i pratite ono što govorim.

Pomislite na jednog svog prijatelja/cu. Sjetite se od kada ste

prijatelj s tom osobom. Odakle se znate i koliko traje vaše

prijateljstvo? Kakva je ta osoba? Šta je to što tu osobu čini

tvojim prijateljem?“ Voditelj/ica laganim tempom postavlja

pitanja dajući vremena učesniku/ci da odgovori na njih. Pet

do šest učesnika i učesnica odgovaraju na pitanja.

Nakon toga voditelj/ca lijepi zidne novine s mislima velikih

ljudi i poslovicama koje se odnose na prijateljstvo i poziva

učesnike da ukratko prokomentarišu tekst na zidnim novina-

ma.

MISLI O PRIJATELJSTVU:

• PRIJATELJE STVARA SREĆA, A NESREĆA IH PROVJERAVA

• ŽELITE LI IMATI PRIJATELJE MEĐU LJUDIMA, MORATE ZA

NJIH NEŠTO UČINITI, MORATE IM POSVETITI VREMENA,

NESEBIČNE LJUBAVI I PAŽNJE

• PRIJATELJ JE NEKO KO RAZUMIJE TVOJU PROŠLOST,

VJERUJE U TVOJU BUDUĆNOST I PRIHVATA TE DANAS

ONAKVIM KAKAV JESI.

45 minuta

Odnosi među polovima

132

Istaći ciljeve časa i na tabli napisati naslov:

PRIJATELJSTVO MEĐU RAZLIČITIM POLOVIMA

Podijeliti učesnike u osam mješovitih grupa. Svaka grupa

dobija list hamera na kome je napisan zadatak šta će raditi.

Zadaci grupa:

• Lista poželjnih osobina prijatelja

• Postupci prijatelja koji te naročito obraduju

• Postupci prijatelja koji te naročito naljute

• Šta djevojčice i dječaci zamjeraju jedni drugima?

• Da li su dječaci iskreniji prijatelji od djevojčica?

• Moramo li biti slični da bismo bili prijatelji?

• Kako možeš da prepoznaš ko ti je prijatelj/ica?

• Može li prijateljstvo prerasti u ljubav?

Grupa će odrediti svog predstavnika koji će da prezentuje rad

grupe.

U radu u malim grupama učesnici/ce daju iskrenije odgovore

na pitanje iznoseći svoje mišljenje i iskustvo. Nakon 10

minuta vođa grupe lijepi hamer na zid ili tablu i prezentuje šta

je njegova grupa uradila (redom kako su zadaci numerisani).

Ostali učesnici mogu da mu postavljaju pitanja.

Zaključak daje voditelj/ica: Značaj prijateljstva među polovi-

ma je za socijalizaciju mladih izuzetno veliki. U društvu osoba

zadovoljava potrebu za sigurnošću, a zatim i ostale potrebe

(za postignućem, afirmacijom, pripadanjem, ljubavi…)

Druženjem se stvaraju povoljniji uslovi za bolju komunikaciju

što omogućava sticanje realnije slike o sebi, ali i pouzdaniji

uvid u probleme drugih. Tako se druženjem stvara samo-

poštovanje i bolje razumijevanje drugih. Zato su ljubav i

prijateljstvo dvije lijepe riječi, ali ih je obje teško steći.

Prijateljstvo smo spremni pružiti svima, a ljubav samo

nekima.

Glavna aktivnost

20 minuta

Igra:

Na hamer papiru napisan je akronim:Završna aktivnost

15 minuta

PRIJATELjSTVO

133

Zadatak učesnika je da kažu riječi koje počinju tim slovom, a

odnose se na prijateljstvo. Voditelj/ica zapisuje riječi, npr.

Pravedno

Radosno

Iskreno, intimno

Jako

Afirmisano

Toplo

Energično

Ljupko, ljubopitljivo

Složno

Trajno, tajna

Veliko, vjerno

Odano

Analizirati akronim i na osnovu napisanih riječi učesnici

sastavljaju nekoliko rečenica o prijateljstvu koje voditelj/ica

zapisuje.

Prilog 1 - Zadaci grupa

1. Lista poželjnih osobina prijatelja

2. Postupci prijatelja koji naročito obraduju

3. Postupci prijatelja koji naročito naljute

4. Šta djevojčice i dječaci zamjeraju jedni drugima?

5. Da li su dječaci iskreniji prijatelji od djevojčica?

6. Moramo li biti slični da bismo bili prijatelji?

7. Kako možeš da prepoznaš ko ti je prijatelj/ica?

8. Može li prijateljstvo prerasti u ljubav?

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Radionica je namijenjena djeci, mladima, mladićima

Eliminisanje rodnih stereotipa kao uzroka nasilja nad

djevojčicama

Sticanje znanja i razumijevanje pojmova rod, rodna ravno-

pravnost i rodno zasnovano nasilje, sticanje znanja i infor-

macija o tome šta preduzeti i kako se zaštititi u slučaju da

postanu žrtve nasilja

Trajanje 45 minuta

Prevencija rodno zasnovanog nasilja

134

Rad u grupi, rad u paru, frontalni rad

Prethodno voditelj/ica može pripremiti jedan crtež svog

prijatelja koji će poslužiti djeci za primjer.


Hamer papir, flomasteri, govorne kartice, dugmad, igle,

platno, konac, prigodne slikePotreban materijal

Voditelj/ca govori: „Kada čujete riječ nasilje pomislite na…

Učesnici govore riječi koje ih asociraju na nasilje, a voditelj/ca

ih zapisuje na hamer papiru i nakon toga vode razgovor.

Govorne situacije

Učesnici sjede u krugu, djevojčica do dječaka i tako redom.

Na sredini kruga postave se kartice zelene boje koje pred-

stavljaju jezik ljutnje i drskosti. Svaki četvrti učesnik izvlači

karticu i čita tekst, a nakon toga izgovara tekst jezikom toler-

ancije i dobre komunikacije

Uvodna aktivnost

15 minuta

Glavna aktivnost

20 minuta

Voditelj/ca ističe cilj časa i piše naziv teme na tabli. Objašnja-

va učesnicima da će se u igrama koje slijede dati poruka da

među njima nema mjesta rodnim stereotipima. Svaku igru

objašnjava i kao supervizor nadgleda pravilnost izvođenja

igara i proglašava pobjednika.

Učesnici sjede u krugu i formiraju parove dječak - djevojčica,

voditelj/ica na pod stavlja slike okrenute prema podu. Svaki

par uzima jednu sliku ne pokazujući je drugima.

Jezik ljutnje - drskosti

Jesi glup/a kada to ne znaš.

Miči se od te lopte,

hoću ja da se igram.

Pojma nemaš o fudbalu,

igraš kao prava djevojčica.

Kakve su ti to boje patike,

čuj ljubičasta?

Milane, imaš dugu kosu

kao djevojčica.

Daj mi tu knjigu!

Jezik tolerancije

Nisi to dobro uradio/la,

ja ću ti pomoći.

Molim te ,dodaj mi loptu da

se i ja igram sa vama.

Možemo li svi zajedno

da igramo fudbal?

Dobre su ti te ljubičaste

patike, baš su IN.

Milane, baš ti je lijepa

frizura.

Molim te, dodaj mi tu knjigu.

135

Na slikama su prikazane osobe muškog i ženskog pola koje

obavljaju različite poslove. Učesnici imaju dvije minute

razmišljanja o slici koju su izvukli i onda daju komentar.

Voditelj/ca može da se uključi pitanjima ako osjeti potrebu za

dodatna pojašnjenja. Npr: par izvlači sliku muškarca koji drži

usisivač. Učesnici objašnjavaju šta je na slici dajući svoje

komentare. Da li to radi tvoj tata u kući? Da li ti to radiš? (Ako

dječak odgovara). Odobravate li ovakav rad i slično.

Brzina prišivanja dugmadi

Voditelj/ca formira 6 grupa (ekipa). Ekipu čine 2 djevojčice i 2

dječaka koji će prišivati dugmad na tkaninu naizmjenično. Svi

takmičari će imati istu vrstu dugmadi, a pobjednik je ekipa

koja za 5 minuta prišije na tkaninu najviše dugmadi.

„Obaranje ruke”

Formiraju se ekipe po šestero: 3 dječaka i 3 djevojčice. Ekipe

su određene slovima azbuke. Takmiče se ekipe međusobno

kako voditelj/ca odredi. Ako se dobije neriješen rezultat

nakon prvog kruga takmičenja, igra se do konačnog pobjed-

nika. Dvije pobjedničke ekipe u finalu određuju pobjednika.

Završna aktivnost

10 minuta

Asocijacija „NASILJE”

Voditelj/ca priprema pano sa asocijacijom. Npr. podijeli

učesnike/ce u četiri grupe koje rješavaju asocijacije. Pobjed-

nik je grupa koja pogodi konačno rješenje.

Modrica, šaka, ogovaranje, plač, zadirkivanje, psovka

TUČA SVAĐA NASILJE

DJEVOJČICA DJEČAK

nježna

lutka

rozz

grub

lopta

plavo

Na kraju učesnik/ca iz ekipe koja je riješila asocijaciju

zapisuje na hameru rečenicu koju diktira voditelj/ca.

Poštujmo dječake, poštujmo djevojčice, poštujmo se

međusobno bez obzira na pol!

136

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Radionica je namijenjena za djecu osnovnoškolskog uzrasta od VI do IX razreda, mladima

Cilj radionice je prepoznavanje raznih oblika nasilja,

prevencija nasilja i zauzimanje aktivističkog i zaštitničkog

stava u odnosu sa žrtvom nasilja

Učenici/e znaju opisati termine nasilje, nasilje u vezama i

rodno zasnovano nasilje; navode primjere različitih oblika

nasilja i procjenjuju posljedice koje nasilje ostavlja na osobu

koja proživljava nasilje; mogu da predvide do kakvih posljedi-

ca dovodi indolentan odnos prema nasilju kojem svjedoče ili

kojem su izloženi/e; pokazuju empatiju prema osobama koje

preživljavaju nasilje u vezama i rodno zasnovano nasilje;

uključuju se u grupne aktivnosti koje ohrabruju nenasilno i

rodno ravnopravno ponašanje; demonstriraju stavove koji

ljubomoru i restrikcije distanciraju od osjećaja ljubavi i

međusobnog poštovanja; koriste predložene psihosocijalne

vještine u kritičkom osvrtu na nasilje u vezama i rodno

zasnovano nasilje; argumentovano diskutuju o poziciji osobe

koja je (bila) u situaciji nasilja, nasilnika i svjedoka nasilja te

su sposobni da objasne poziciju i mogućnosti svakog/e od

navedenih

Diskusija, interaktivan rad

Flipčart papiri, markeri, ljepljiva traka, stickeri i makaze,

kopije radnog materijala

Uvodna aktivnost

5 minuta

Učesnicima/ama objasnite da ćete tokom radionice razgov-

arati o odnosima između dvije osobe koje su u vezi.

Napomena: Važno je uključiti više učesnika/ca u interakciju.

Obzirom da se radi o komplikovanoj temi, prilikom uspostavl-

janja interakcije koristite pitanja zatvorenog tipa. Kasnije,

nakon što se veći broj učesnika/ca uključi u interakciju i

diskusiju, isključivo koristite pitanja otvorenog tipa.

Kada govorimo o vezama među ljudima, pojedina ponašanja,

čak i ako ulaze u kontekst nasilja, nisu prepoznata kao takva,

pa se osobe ne bune i često pojedine nasilne oblike ponašan-

ja miješaju sa zabrinutošću, brigom pa čak i ljubavlju.

45 minuta

Nasilje u vezama

137

Podijelite učesnicima/ama radni materijal Priča o savršenoj

romantičnoj vezi. Učesnike/ce zamolite za mir i objasnite im

da je važno da s pažnjom pročitaju priču iz materijala, a da će

sadržaj teksta biti predmet diskusije koja će trajati do kraja

radionice.

Pitajte učesnike/ce:

• Kako se osjećate nakon ove priče?

• Da li su neke od situacija u ovoj priči realne i dešavaju li se

vašim vršnjacima/kinjama?

• Zašto se osobe odlučuju da ostanu u takvim vezama?

• Kada bi se ovakva situacija desila vašem prijatelju ili

prijateljici, kakav biste mu/joj savjet dali?

Glavna aktivnost 1

15 minuta

Nastavite radionicu - Veza između dvije mlade osobe odlična

je prilika za zdrav emocionalni razvoj. Međutim, ukoliko su

odnosi u vezi nezdravi, ukoliko jedna osoba u vezi dominira u

odnosu na drugu ili direktno kontroliše odluke druge osobe

tada govorimo o kontroli nečijeg ponašanja, što ujedno pred-

stavlja nezdrav odnos. Šta bi onda predstavljao zdrav odnos?

Prisjetimo se koje su karakteristike zdravih odnosa.

Učesnike/ce podsjetiti na faktore koji doprinose i znak su

zdravih odnosa među ljudima: povjerenje, komunikacija,

iskrenost, posvećenost, lojalnost, humor, neosuđujući stavovi

i drugo.

Na 9 flipčart papira napišite sljedeće naslove:

• Psihološko i emocionalno zlostavljanje,

• Vršnjački pritisak,

• Korištenje društvenog statusa,

• Prisiljavanje,

• Minimiziranje,

• Prijetnje,

• Seksualna prisila,

• Izolacija,

• Pritisak putem socijalnih mreža.

Objasnite učesnicima/ama da ćete u nastavku radionice

razgovarati o različitim oblicima ponašanja, a zadatak

učesnika/ca je da kroz diskusiju s ostalim učesnicima/ama

definišu pripadajuće mjesto u svakoj od ponuđenih kolona.

Takođe, učesnici/e treba da identifikuju one oblike ponašanja

koji se pojavljuju u priči o kojoj je prethodno vođena diskusija.

Za facilitatore/ke je važno da interpretiraju termine koje

učesnici/e ne poznaju ili im je značenje nejasno. Takođe,

ukoliko to vrijeme dozvoljava, bilo bi korisno da facilitator/ka,

nakon postavljanja svake pojedinačne izjave na pripadajuće

mjesto, pojasni svaki vid ponašanja i definiše negativne

Glavna aktivnost 2

15 minuta

138

ishode svakog od njih.

Za vježbu su vam potrebne kartice Radni materijal Oblici nasilnog ponašanja i Oblici

nasilnog ponašanja poredani po kategorijama. Radni materijal Oblici nasilnog ponašanja

sadrže izjave, tj. oblike nasilnog ponašanja poredane po kategorijama, ali bez naslova

kategorija. To olakšava razumijevanje konteksta svake pojedinačne izjave i potencijalne

pozicije izjave u odnosu na postavljene forme nasilja u vezama.

Nakon što ste sve kartice postavili na pripadajuće mjesto, učesnike/ce pitajte da li ijedan od

navedenih oblika ponašanja ostavlja fizičke posljedice. Obzirom da niti jedan od oblika

ponašanja na koje se referiše materijal ne ostavlja fizičke posljedice, facilitator/ka treba da

to naglasi.

Nastavite interakciju:

Da li za svaki od navedenih oblika ponašanja možemo zaključiti da ulazi u kategoriju nasilja?

Koje od navedenih možemo svrstati u kategoriju rodno zasnovanog nasilja? Šta predstavlja

rodno zasnovano nasilje? Facilitator/ka bi trebao/la objasniti razliku između nasilja i rodno

zasnovanog nasilja, ali bez pretjeranog zadržavanja na ovoj temi zbog ograničenog vreme-

na modula i činjenice da se ta oblast obrađuje kroz naredne module.

Objašnjenje rodno zasnovanog nasilja:

Rodno zasnovano nasilje je generalni izraz koji se koristi da se obuhvate forme nasilja koje

se pojavljuju kao rezultat normativnih uloga i očekivanja, a koje se vežu za rod, nejednakost,

nejednaku moć odlučivanja u okviru konteksta određenog društva.

Rodno zasnovano nasilje nije isključivo usmjereno na žene. Njemu su izložene žene, ali i

muškarci. Važan generator rodno zasnovanog nasilja su rodne norme. Rodne norme u

Bosni i Hercegovini ne samo da definišu uloge i odgovornosti muškaraca i žena, već u širem

kontekstu ohrabruju stigmatizaciju onih koji se ne uklapaju u normativ, a nerijetko i nasilje

prema ljudima koji žive van rodnih okvira, tj. suprotstavljaju se stereotipnim i konzerva-

tivnim ulogama oba pola i roda. Društvo u Bosni i Hercegovini ne poznaje više od dvije

rodne pozicije.

U zavisnosti od oblika, rodno zasnovano nasilje, dovodi do seksualnih, fizičkih i psiholoških

posljedica kod djevojčica i dječaka. Ono uključuje bilo koji oblik nasilja ili iskorištavanja koje

je bazirano na rodnim stereo tipima. Osnovna namjera rodno zasnovanog nasilja jeste da

ojača rodne uloge i sprovodi rodne nejednakosti. Ono uključuje, ali nije ograničeno na,

fizičko nasilje, silovanje, neželjene i neprimjerene seksualne dodire, neželjene i neprim-

jerene seksualne komentare, grupnu osudu i kažnja vanje, zlostavljanje i verbalno zlostavl-

janje. Nejednaka raspodjela moći u odnosima među odraslima i djecom i muškarcima i

ženama doprinosi rodno zasnovanom nasilju. Nasilje se može desiti u školama i oko njih, na

putu do njih i pri povratku, a mogu ga vršiti i nastavnici/e, učenici/e ili članovi/ice lokalnih

zajednica. I mladići i djevojke mogu biti izloženi nasilju, ali mogu biti i nasilnici/e. Takvo

nasilje može negativno uticati na blagostanje mlade osobe, postavljajući ih u povećan rizik

za postizanje nižih akademskih rezultata zbog odsustvovanja, bježanja iz škole ili gubitka

motivacije za postizanje akademskog uspjeha.

Šta je zajedničko za sve pobrojane oblike nasilnog ponašanja?

U ovoj fazi facilitator/ka ukazuje na emocionalne posljedice nasilja, tj. na sve navedene

forme kontrole i nasilnog ponašanja koje negativno utiču na mentalno zdravlje izložene

osobe.

139

Šta možemo uraditi da prijateljici ili prijatelju pomognemo da izađe iz kruga nasilja i

kontrole?

Važno je da facilitatori/ke uključe što veći broj učesnika/ca u diskusiju o ovom pitanju.

Zašto mladi, ukoliko vide da su njihova prijateljica ili prijatelj izloženi jednoj ili više nave-

denih formi kontrole i nasilja, ne razgovaraju sa svojim roditeljima/starateljima ili drugom

starijom osobom?

Zašto se ne “petljamo“ u odnose dvoje ljudi?

Da li je nasilje privatna stvar ukoliko smo svjesni da pojedini ljudi ne prepoznaju nasilje ili

kontrolu svog ponašanja?

Ukoliko osoba ne reaguje, a i prijatelji/ce se ne uključuju, koje su posljedice za osobu

izloženu nasilju?

Ako tu osobu koja je izložena nasilju nazivamo prijateljicom/prijateljem, a ne uključujemo se

u pomoć, kome direktno pomažemo? Njoj ili osobi koja vrši nasilje?

Završna aktivnost

5 minuta

Šta ste naučili iz ove radionice?

Nasilje ne podrazumijeva isključivu upotrebu fizičke sile.

Osoba može biti u višegodišnjoj vezi i da nikada ne bude

fizički napadnuta, ali da je sve vrijeme veza nezdrava i nasil-

na. Nedostatak moći odlučivanja, kontrola ponašanja,

vrijeđanje i uticaj na vaše stavove i mišljenje o sebi i drugima

mogu biti primjeri izraženog psihološkog nasilja kojem je

osoba izložena. Zdrava veza se temelji na međusobnom

poštovanju, uvažavanju, ljubavi, komunikaciji, kompromisu,

iskrenosti, povjerenju, pravednosti, podršci i slično. Sve

suprotno navedenom vezu čini nezdravom i u takvim veza-

ma jedna osoba ima apsolutnu moć odlučivanja i kontrole,

dok druga osoba, ukoliko ne dobije potrebnu pomoć, može

ostati u toj vezi misleći da nasilna osoba kontrolu vrši zbog

ljubavi i posvećenosti vezi, a ne zbog vlastitih i sebičnih

interesa.

Napomena za facilitatore/ke:

Važno je da prije kraja radionice facilitatori/ke objasne

učesnicima/ama da će nakon završene radionice svi/e

učesnici/e imati mogućnost da razgovaraju s facilitatori-

ma/kama i postave pitanja. Ovo je specifična radionica

obzirom da obrađuje osjetljiva pitanja nasilja u vezama i

postoji velika mogućnost samoidentifikacije učesnica s

“djevojkom iz priče“. Upravo je to razlog rezervacije vremena

nakon radionice i davanja mogućnosti učesnicima/ama da

nakon radionice potraže savjet ili informaciju.

140

Radni materijal

Priča o savršenoj romantičnoj vezi

Često se prisjetim početka naše veze. Upoznali smo se mnogo prije u jednom sarajevskom klubu,

no tek dvije godine kasnije smo se upustili u ono što svi zovemo veza. Međutim, naša veza je po

mnogo čemu bila drugačija.

Sjećam se prvog izlaska, euforije, sređivanja, čekanja da pozvoni na interfon. Prva večera, smijeh,

zezanje, bio je drugačiji, odlučan, poseban, šarmantan... Ispunjavao je gotovo sve s moje check

liste savršenog momka. Izleti na Trebević, rafting Unom i Tarom, planinarenje, kafane do četiri

ujutro, odlazak u Dubrovnik. Naša veza je zaista bila dinamična, zanimljiva i puna ljubavi. Govorio

mi je da me voli, da sam ispunjenje njegovih snova. Bila sam posebna, a svako voli taj osjećaj

posebnosti, pažnje i bezuslovne ljubavi.

Onda je tražio password mog Facebook profila. Mislila sam da se šali i tražila sam njegov zauz-

vrat, međutim, taj pogled i izraz lica koji je napravio i sada ledi krv u mojim žilama. Na trenutak,

mislila sam da mi se učinilo.

Rekao je da nema potrebe da komuniciram s drugim muškarcima, da to rade žene niskog morala

i da njegova djevojka neće biti takva. Neće, već je odredio moje ponašanje. Pitala sam se, da li je

to dokaz iskrene ljubavi, prolazna faza, možda mu je toliko stalo da se prestao kontrolisati. Kada

sam neke od tih situacija ispričala mami ona nije burno reagovala, što sam i očekivala. Naprotiv,

rekla je da su muškarci često takvi, posebno kada im je do nekoga mnogo stalo.

Drugi put je pitao gdje i s kim idem u grad. Na trenutak sam htjela da slažem, no bila sam iskrena

i rekla da idem vani s drugarom iz osnovne škole. Crvenilo je preplavilo njegovo blijedo lice. Pitao

me da li sam ga pitala za dopuštenje. Mislila sam opet da se šali. Tada smo se prvi put ozbiljno

posvađali i gurnuo me. Kasnije je to pravdao ljubavlju koju osjeća prema meni i željom da naša

veza opstane. Čak me uspio uvjeriti da sam kriva što me gurnuo...zapravo...udario. Čudno je kako

želja za nečim savršenim može da obmane iskrene emocije i jasnu sliku koju sam tada trebala da

vidim. Vremenom, njegova agresivnost i kontrola svega što radim postajale su mi opravdane i

prestala sam da izlazim, izgubila sve drugove i gotovo sve drugarice. Imali smo zajednički Face-

book profil...zapravo...pristala sam na sve.

Pristala sam da budem sve što želi i prestala sam da budem ja.

Svaki put kada bi razmišljala o mogućem prekidu veze, pronalazila sam načina da opravdam

njegove postupke. Dovoljno je bilo da se sjetim odlaska na planinu, na more i da šetajući tim

prekrasnim trenucima naše veze zaboravim razlog zbog kojeg sam počela dovoditi u pitanje

njegovu iskrenost i našu budućnost. Ipak me voli, želi me samo za sebe, plaši se, nesiguran je,

možda sam najbolja koju je imao pa želi da me zadrži pod svaku cijenu. Možda ga prijatelji

savjetuju da se tako ponaša, možda... možda...možda ne.

Jednog jutra neko mi je pozvonio na vrata i ostavio ceduljicu s porukom. U poruci se nalazila lista

s praznim kvadratićima. Mislila sam da je reklamna anketa u pitanju, no u naslovu se nalazilo

moje ime. Kada sam malo bolje pogledala šta piše, iznad liste s kvadratićima nalazio se kratki

tekst o tome kako postoje ljudi koji me vole, brinu se za mene i žele da sam sretna. Niže se nalazio

tekst o princu na bijelom konju, iskrenosti, ljubavi, povjerenju, uzajamnom poštovanju odnosno

svemu onome što je našoj vezi nedostajalo.

141

Pogledala sam listu ispod i u naslovu liste pisalo je: „Ako na jednom od polja DA upišeš kvačicu,

tvoja veza nije zdrava i ti si osoba koja je u situaciji nasilja“. Pomislila sam da je pretenciozno

zaključiti da lista koju neko sastavi na tako jednostavan način definiše da li je neko u situaciji nasil-

ja ili ne. Lista je bila jednostavna, razumljiva, a obilježenih kvadratića je bilo više od jednog. Tada

sam, bez posebne intervencije, shvatila da ne samo da sam u situaciji nasilja, već sam postala

neka druga osoba koja pristaje na poziciju u kojoj se našla, da sam saveznica nasilja kojem sam

apsolutno izložena.

Stavila sam X kod svake od ovih rečenica i tek sam tada shvatila obim i složenost problema. Zato

se molim da neko od vas svoj problem otkrije na prvom kvadratiću i da ne dozvolite da kao ja,

stavite X na svaku rečenicu koja produbljuje problem i uništava ono najljepše u vama - vašu osob-

nost.

Drage djevojke i momci, pogledajte listu koju sam vam kopirala. Možda, nekom od vas, bude koris-

na jednako kao meni.

Ako si na jedno od ovih pitanja upisala/o X kao potvrdan odgovor, predlažemo ti da razmisliš o toj

vezi, svojoj poziciji u njoj i napraviš korak prema svojoj budućnosti, onoj koju zaslužuješ, a ne onoj

koju ti neko nameće. Ukoliko želiš sa nama razgovarati ili se dopisivati o ovom pitanju, možeš nam

se javiti na brojeve_________________ ili e mail ______________________ ili

Facebook___________________

• Ponižava me pred prijateljima/cama i stvara mi osjećaj krivice.

• “Spušta“ mi pred mojim prijateljima/cama zbog čega se kasnije osjećam loše u

njihovom društvu.

• Često mi daje seksističke nadimke zbog kojih sam nezadovoljna sobom.

• Često mi daje homofobne nadimke zbog mojih stavova i uvjerenja. (Mahir - Mahira)

• Etiketira me i daje uvrijedljive i pogrdne nadimke.

• Ističe moje fizičke nedostatke u komunikaciji sa mnom i/ili pred mojim prijateljima/cama.

1. Da li si u situaciji nasilja? Ako na jednom od polja DA upišeš kvadratić, tvoja veza

nije zdrava i ti si u situaciji emocionalnog nasilja.

2. Brani ti da izlaziš s prijateljima i to pravda ljubavlju.

3. Kontroliše tvoju komunikaciju putem socijalnih mreža ili insistira na

zajedničkom profilu.

4. Govori da žene trebaju biti toliko odane svojim momcima da ne smiju

komunicirati s drugim muškarcima.

5. U ljutnji koristi uvrede, ponižava te i to pravda ljubavlju.

6. Ljubomoran je i u napadu ljubomore ne bira šta govori i pred kim to izgovara.

7. Čak i kada želiš nešto, ukoliko mu se to ne sviđa, izričit je u zabrani istog.

8. Gurnuo te ili udario ili stisnuo tokom svađe.

9. Uspio je kod tebe stvoriti osjećaj da sve gore navedeno, ukoliko si tome izložena,

si sama skrivila zbog svog ponašanja, a njega vidiš kao nekoga ko to radi

iz najbolje namjere.

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

DA NE

Radni materijal - Oblici nasilnog ponašanja

142

• Često na moje statuse odgovara negacijski, kontra i s uvrijedljivom konotacijom.

• Na socijalne mreže uploaduje slike i video sadržaje zbog kojih se osjećam loše.

• Postavlja neugodne slike i taguje me.

• Postavlja neugodne i uvredljive komentare i taguje moje ime.

• Šalje mi prijeteće poruke.

• Ponižava me putem statusa i komentara. Daje mi i objavljuje etikete i nadimke

• Kaže da ne razumijem neke stvari jer dolazim iz siromašne porodice.

• Kaže da nisam sposobna da razumijem određene stvari jer sam sa sela.

• Kaže da nisam sposoban da razumijem njene stavove jer nisam fakultetski obrazovan.

• Kažu mi da nisam muško jer se ponašam kao djevojka.

• Kažu mi da nisam žensko jer ne znam i ne želim da kuham.

• Stalno me tjera da idem da mu kupim vodu, sladoled, cigarete...kao da sam sluškinja.

• Uvijek je on taj koji na kraju kaže gdje ćemo izaći i s kim ćemo se družiti.

• Plaši me prijetnjom, upozoravajućim pogledom, intonacijom, gestikulacijom i izrazom lica.

• Razbija stvari i/ili prijeti razbijanjem stvari uslovljavajući me da pristanem na njegove zahtjeve.

• Razbija stvari i okrivljuje mene za svoje ponašanje.

• Uslovljava moje odluke. Prijeti da će me povrijediti.

• Prijeti mi da će povrijediti moje prijatelje/ice, roditelje, bivše simpatije ukoliko ne pristanem na

njegove zahtjeve.

• Prijeti mi da će prekinuti ukoliko ne pristanem na njene zahtjeve.

• Prijeti mi samoubistvom.

• Kaže da će naša veza opstati ukoliko pristanem na seksualni odnos.

• Forsira me da pristanem na spolni odnos jer smo predugo zajedno i nemam šta da čekam.

• Manipuliše mojim stavovima u vezi sa pristankom na seksualni odnos.

• Kaže mi da nisam posebno lijepa i da bi malo ko pristao na intimnu vezu sa mnom, dok on ne

obraća pažnju na moj izgled.

• Nagovara me da pijem alkohol i probam drogu, mislim da tako želi lakše uticati na moju odluku

o seksualnom odnosu koji odbijam.

• Kontroliše sve što radim.

• Zabranio mi je da se viđam s prijateljima/cama.

• Zabranila mi je da chatam s prijateljicama na Facebooku i drugim socijalnim mrežama.

• Tražio je da obrišem svoj profil i da otvorimo zajednički.

• Ne dozvoljava mi da izađem s prijateljima i ograničava komunikaciju i kontakte s njima.

• Ismijava moje odnose s drugim ljudima.

• Širi tračeve o meni.

• Nagovara me da pijem iako to ne želim.

• Prijatelj/ica me nagovara da pristanem na zahtjeve momka/cure.

• Mojim prijateljima/cama govori laži o meni, utiče na njihov odnos prema meni.

• Mojim roditeljima govori laži o meni i mijenja njihovo mišljenje o mojim stavovima i ponašanju.

• Umanjuje značaj svega što radim.

• Iako se zbog njega osjećam loše, on kaže da ne vidi ništa sporno u svom ponašanju.

• Ismijava me kada sam tužna zbog njegovog ponašanja.

• Ignoriše me kada želim podijeliti zabrinutost zbog njegovog ponašanja.

• Negira postupke zbog kojih se osjećam loše.

• Prebacuje krivicu za svoje ponašanje na mene. Kaže da sam kriva zbog svega što mi radi.

• Ljubomoru pravda kao izgovor za kontrolu i maltretiranje.

• S prijateljima koristi jezik i terminologiju koju ne razumijem.

143

Radni materijal: Oblici nasilnog ponašanja poredani

po kategorijama

emocionalno

zlostavljanje

• Ponižava me pred prijateljima/cama i stvara mi osjećaj krivice.

• “Spušta“ mi pred mojim prijateljima/cama zbog čega se kasnije osjećam

loše u njihovom društvu.

• Često mi daje seksističke nadimke zbog kojih sam nezadovoljna sobom.

• Često mi daje homofobne nadimke zbog mojih stavova i uvjerenja.

(Mahir - Mahira)

• Etiketira me i daje uvrijedljive i pogrdne nadimke.

• Ističe moje fizičke nedostatke u komunikaciji sa mnom i/ili pred mojim

prijateljima/cama.

korištenje

socijalnih

mreža

• Često na moje statuse odgovara negacijski, kontra i

s uvrijedljivom konotacijom.

• Na socijalne mreže uploaduje slike i video sadržaje zbog kojih se

osjećam loše.

• Postavlja neugodne slike i taguje me.

• Postavlja neugodne i uvrijedljive komentare i taguje moje ime.

• Šalje mi prijeteće poruke.

• Ponižava me putem statusa i komentara.

• Daje mi i objavljuje etikete i nadimke.

korištenje

socijalnog

i rodnog

statusa

• Kaže da ne razumijem neke stvari jer dolazim iz siromašne porodice.

• Kaže da nisam sposobna da razumijem određene stvari jer sam sa sela.

• Kaže da nisam sposoban da razumijem njene stavove jer nisam

fakultetski obrazovan.

• Kažu mi da nisam muško jer se ponašam kao djevojka.

• Kažu mi da nisam žensko jer ne znam i ne želim da kuham.

• Stalno me tjera da idem da mu kupim vodu, sladoled, cigarete...

kao da sam sluškinja.

• Uvijek je on taj koji na kraju kaže gdje ćemo izaći i s kim ćemo se družiti.

• Prisiljavanje: Plaši me prijetnjom, upozoravajućim pogledom,

intonacijom, gestikulacijom i izrazom lica.

• Razbija stvari i/ili prijeti razbijanjem stvari uslovljavajući me da

pristanem na njegove zahtjeve.

• Razbija stvari i okrivljuje mene za svoje ponašanje.

prijetnja

• Uslovljava moje odluke.

• Prijeti da će me povrijediti.

• Prijeti mi da će povrijediti moje prijatelje/ice, roditelje,

bivše simpatije ukoliko ne pristanem na njegove zahtjeve.

• Prijeti mi da će prekinuti ukoliko ne pristanem na njene zahtjeve.

• Prijeti mi samoubistvom

144

seksualna

prisila

• Kaže da će naša veza opstati ukoliko pristanem na seksualni odnos.

• Forsira me da pristanem na spolni odnos jer smo predugo zajedno i

nemam šta da čekam.

• Manipuliše mojim stavovima u vezi sa pristankom na seksualni odnos.

• Kaže mi da nisam posebno lijepa i da bi malo ko pristao na intimnu vezu

sa mnom, dok on ne obraća pažnju na moj izgled.

• Nagovara me da pijem alkohol i probam drogu, mislim da tako želi lakše

uticati na moju odluku o seksualnom odnosu koji odbijam.

minimiziranje

i odbijanje

• Umanjuje značaj svega što radim.

• Iako se zbog njega osjećam loše, on kaže da ne vidi ništa sporno

u svom ponašanju.

• Ismijava me kada sam tužna zbog njegovog ponašanja.

• Ignoriše me kada želim podijeliti zabrinutost zbog njegovog ponašanja.

• Negira postupke zbog kojih se osjećam loše.

• Prebacuje krivicu za svoje ponašanje na mene.

• Kaže da sam kriva zbog svega što mi radi.

izolacija

• Kontroliše sve što radim.

• Zabranio mi je da se viđam s prijateljima/cama.

• Zabranila mi je da chatam s prijateljicama na Facebooku i

drugim socijalnim mrežama.

• Tražio je da obrišem svoj profil i da otvorimo zajednički.

• Ne dozvoljava mi da izađem s prijateljima i ograničava komunikaciju i

kontakte s njima.

• Ismijava moje odnose s drugim ljudima.

• Ljubomoru pravda kao izgovor za kontrolu i maltretiranje.

• S prijateljima koristi jezik i terminologiju koju ne razumijem. Vršnjački

pritisak:

• Širi tračeve o meni.

• Nagovara me da pijem iako to ne želim.

• Prijatelj/ica me nagovara da pristanem na zahtjeve momka/cure.

• Mojim prijateljima/cama govori laži o meni, utiče na njihov odnos

prema meni.

• Mojim roditeljima govori laži o meni i mijenja njihovo mišljenje o mojim

stavovima i ponašanju.

145

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal

Radionica je namijenjena djeci, mladima

Cilj radionice je naučiti djecu i mlade da prepoznaju zdravu/k-

valitetnu vezu i usvoje neke vještine za izgradnju kvalitetnog

odnosa

Učenici/e mogu objasniti razlike u vezama među ljudima,

navodeći primjere zdravih i nezdravih odnosa među ljudima;

znaju objasniti razliku između zdravih i nezdravih prijatel-

jskih i intimnih odnosa; koriste pregovaračke vještine u

komunikaciji sa vršnjacima/kinjama; koriste aktivno slušanje

tokom razgovora i diskusije

Interaktivan rad, rad u grupama

Flipčart i markeri

Uvodna aktivnost

10 minuta

Objasnite učesnicima/ama da ćete tokom ove radionice

razgovarati o vezama među ljudima te karakteristikama i

ponašanjima koje te veze mogu činiti zdravim ili nezdravim.

Pitajte učesnike/ce šta za njih znači nezdrava veza ili nezdrav

odnos. Da bi olakšali interakciju, za primjer uzmite prijateljski

odnos dvije osobe i pitajte šta, tj. kakvo ponašanje i odnos u

toj prijateljskoj vezi nju može činiti nezdravom.

Zašto nešto nazivamo nezdravim odnosom?

Za koga je taj odnos nezdrav?

Na tabli nacrtajte tabelu kao na slici i u pripadajuća polja

navedite najčešće veze među mladima:

45 minuta

Veze među mladima

Vrsta veze

Prijateljske veze

Porodične veze

Veze za jednu noć

Vršnjače veze

(poznanici/e i

osobe u razredu

Doprinosi

zdravim odnosima

Štetno utiče na

odnose

146

Učesnike/ce pitajte, pored prijateljskih koje ste prethodno

spomenuli, kakve još veze postoje među ljudima. Interakciju

olakšajte tako što ćete dati primjer prijateljskih veza, a onda

pitajte učesnike/ce kakve još veze mogu da postoje?

Od učesnika/ca morate dobiti sljedeće odgovore: prijateljske

veze, vršnjaci/kinje (poznanici/e), porodične veze i roman-

tične veze. Možete pomoći učesnicima/ama tako što ćete ih

pitati za potvrdu veza koje ćete pobrojati:

Da li su vršnjački odnosi primjer veze među ljudima?

(Odgovor: Da)

Da li su prijateljske veze iste kao vršnjački odnosi ili su one

složenije i takođe pripadaju vezama među ljudima? (prijatel-

jske veze su složenije i povjerenje je daleko značajnija osobi-

na nego je to slučaj s osobama koje poznajemo i nazivamo ih

vršnjacima/kinjama, a nisu nam prijatelji/ce).

Da li porodične veze možemo svrstati u kategoriju veza među

ljudima? (Odgovor: Da)

Napomena: Moguće je da će učesnici/e pomenuti i veze za

jednu noć. Tu vrstu veza upišite u slučaju da radite sa učenici-

ma/ama srednjih škola.

Glavna aktivnost

30 minuta

Učesnike/ce podijelite u 4 ili 5 grupa, svakoj grupi dajte jednu

od navedenih veza (prijatelji/ce, vršnjaci/kinje, roditelji,

partneri/ce i veze za jednu noć). Važno je da facilitator/ka

ponudi jedan do dva primjera (npr. povjerenje), kako bi

olakšao/la učesnicima/ama rad u grupama.

Šta doprinosi zdravim odnosima u vezi koju je grupa dobila tj.

šta tu vezu čini boljom? (povjerenje, komunikacija, iskrenost,

posvećenost, lojalnost, humor, neosuđujući stavovi)

Šta vezu čini nezdravom i štetno utiče na odnos?

(nepovjerenje, osuđujući stavovi, ljubomora, neiskrenost,

manipulacija, loša ili nikakva komunikacija, laganje, ogova-

ranje, ograničavanje kontakata s drugim osobama, presije i

slično)

Učesnike/ce zamolite da se vrate na svoja mjesta i u

nastavku radionice zamolite svaku grupu da prezentuje svoje

zaključke. Facilitator/ka ispunjava tabelu na tabli s odgovori-

ma učesnika/ca.

Učesnike/ce ohrabrite da diskutuju o zapažanjima svake

pojedinačne grupe.

147

Nastavite radionicu pitanjima:

• Da li su sve veze iste?

• Kakva je razlika između prijateljskih veza i vršnjačkih veza (poznanici/e i osobe iz naselja

i slično)

• Šta je zajedničko za ove dvije vrste odnosa? Šta ih čini različitim?Šta je s intimnim

vezama? Kakve su to veze?

• Kakva je razlika između intimnih veza i prijateljskih veza? Da li su slične ili različite?

• Koje su karakteristike nezdravih odnosa u intimnim vezama?

Učesnike/ce ponovo zamolite da se vrate u iste grupe i zamolite ih da smisle priču o dvoje

mladih ljudi koja sadrži primjere nezdravih odnosa. Svaka grupa treba da smisli priču o

nezdravim intimnim odnosima. Takođe, u završetku priče, svaka grupa treba da vodi

diskusiju putem koje će ostatak učesnika/ca u razredu identifikovati primjere nezdravih

ponašanja. Takođe, svaka grupa treba s ostatkom razreda da definiše korake koji će ili vezu

učiniti boljom ili omogućiti osobi koja je izložena nasilju uslijed nezdravih odnosa da je

napusti.

Facilitator/ke trebaju da tokom rada u grupama pomognu učesnicima/ama s formulacijom

priča dok popunjena tabela na tabli omogućava uvid u elemente nezdravih odnosa. Svaka

grupa treba da odredi dvije osobe koje će pročitati priču i koje će voditi interakciju za

finalizaciju vježbe.

Učesnike/ce zamolite da se vrate na svoja mjesta i svaka grupa treba da pročita svoje priče.

Nakon pročitane priče, lideri/ce grupe treba da s ostatkom učesnika/ca iz razreda identifi-

kuju elemente koji vezu čine nezdravom i da kroz diskusiju identifikuju potencijalno rješen-

je, da li u smislu unapređenja veze ili potpunog napuštanja nezdrave veze.

Pitanja za završnu interakciju:

• Da li ste naučili nešto novo?

• Šta smo zaključili, kakve veze mogu biti, bez obzira na prirodu odnosa? Da li su nezdravi

odnosi među mladima česta pojava?

• Kakvu je vezu teže napustiti, prijateljsku ili intimnu? Zašto jednu ili drugu?

• Ukoliko određena romantična veza sadrži više nezdravih elemenata, da li je bolje raditi na

njenom poboljšanju ili je bolje napustiti takvu vezu?

• Šta nas može spriječiti da napustimo takvu vezu?

• Šta i ko nas može ohrabriti da napustimo takvu vezu?

Glavna aktivnost

30 minuta

Zaklučak - Bez obzira da li se radi o porodičnim, prijateljskim,

intimnim ili drugim vezama, one mogu biti bazirane na zdra-

vim i nezdravim odnosima. Mnogi mladi ljudi uspostavljan-

jem prvih npr. romantičnih veza započinju svoj emocionalni i

socijalni razvoj pa su veze prilike u kojima učimo o drugima,

o sebi, ali i o sebi u odnosu na druge. Ipak, pojedine nezdrave

veze temeljene na nezdravim odnosima mogu negativno

uticati na psihosocijalni razvoj mlade osobe ukoliko je u

nezdravoj vezi, ukoliko tu vezu ne prepoznaje kao nezdravu i

ukoliko nema dovoljno znanja o tome šta znače zdravi, a šta

nezdravi odnosi. Obzirom da su romantične veze često vrlo

148

intimne i ljudi ne pričaju otvoreno o odnosima u ovakvim

vezama, prijatelji/ce i porodica osobe koja je “zarobljena” u

nezdravoj vezi često ne mogu adekvatno da reaguju (ohrabre

osobu da napusti takvu vezu) jer ne znaju šta se u toj vezi

dešava. Zato je važno da prijatelji/ce, u slučaju da otkriju da

se njihov/a vršnjak/inja nalazi u takvoj situaciji, ohrabre tu

osobu da otvoreno razgovara o svom odnosu, što će omo-

gućiti argumentovanu komunikaciju o zdravim odnosno

nezdravim elementima veze.

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal


Cilj radionice je vještina upravljanja emocijama u rješavanju

sukoba rodno zasnovanog nasilja u partnerskim vezama

mladih

Preuzimanje odgovornosti za sopstvene emocionalne reakci-

je, misli i ponašanja; shvatanje važnosti emocionalne eduk-

acije koja je presudna za razvoj socijalnih vještina, samopou-

zdanja uspješnih i kvalitetnih veza s drugima

Rad u grupama, rad u paru ,simulacija - igra uloga

Hamer, marker, selotejp

Uvodna aktivnost

10 minuta

U životu se susrećemo s mnogim izazovima i poteškoćama.

Neke od njih kriju se u pitanjima: (voditelj/ica je pripremio/la

nekoliko pitanja i vodi razgovor da li su učesnici radionice bili

u takvim ili sličnim situacijama)

1. Kako razriješiti svađu sa partnerom?

2. Kako se nositi s ljubomorom kada ste u vezi s partnerom?

3. Kako partneru dati do znanja da nam nešto smeta?

4. Kako prepoznati šta nam smeta?

5. Kako biti samopuzdan u situacijama kojih se bojim?

6. Kako biti sretan i zadovoljan?

Zaključiti : Većina poteškoća je nepredvidljiva. Neke teškoće

sami riješimo, a mnoge od njih nas zbunjuju, te onda bježimo

od njih i postajemo agresivni.

45 minuta

Kako reagujemo na nasilje, vladanje emocijama i sukobe

149

ŠTA SU EMOCIJE? I ZAŠTO SU NAM VAŽNE?

Kako prepoznati osnovne emocije (radost, tuga, ljutnja i

strah)

Zadatak: Učesnici radionice govore emocije, a voditelj/ica

piše na hameru.

Zaključak: Emocije su motori, tj. pokretači ili zaustavljači

našeg ponašanja. Oni nam omogućavaju da dođemo do

rješenja u nekim teškim situacijama.

Zadatak: Prepoznati i imenovati osnovne emocije kod drugih.

Upute za rad: Jedna učesnica stoji ispred grupe. voditelj/ica

radionice joj kaže: Misli na nešto što jako voliš raditi. Dok ona

misli o tome, naš zadatak je posmatrati i zapamtiti šta se

događa na njenom licu. Pitamo ostale u grupi: Kažite šta

vidite, opišite kakvo „lice“ ima dok o tome razmišlja? Drugi/a

voditelj/ica radionice zapisuje na hameru.

Drugoj učesnici voditelj/ica radionice postavlja pitanje: Misli

na nešto što uopšte ne voliš raditi. Ostali učesnici treba da

posmatraju i da zapamte šta se događa na njenom licu.

Zapišemo na hameru ono što su vidjeli.

Ponovimo glavne primarne emocije (radost, strah, tuga i

ljutnja) i vezane emocije uz ove primarne.

Pitanje za sve učesnike: Koju emociju biste izdvojili kada ste

u svađi s partnerom?

Ljutnja - Šta je ljutnja? Ljutnja nam pokazuje da neko krši

naša pravila. Važno je osvijestiti da smo ljuti, prepoznati

situacije u kojima smo ljuti i pronaći različite načine da iz

ljutnje naučimo riješiti teškoću.

Priča o ljutnji - pročitati Diskusija i zaključak

Zadatak: Svi članovi grupe dobiju papir na kojem su napisana

dva naslova “Dobri načini ljutnje“ i „Loši načini ljutnje“.

Zadatak im je da zamisle o tome kako se i na koji način ljute.

Sva ponašanja kojima iskazuju ljutnju trebaju podijeliti u dvije

kategorije - dobre i loše (dobri su oni kojima ne povrijede

nikoga ili ništa). Postoji mogućnost da se neka ponašanja

smjeste na sredinu.

Nakon pojedinačnog rada, u velikoj grupi svi govore ponašan-

ja kojih su se sjetili, te se ona ispisuju na ploču. Izvlači se

zaključak da postoje poželjna i nepoželjna ponašanja vezana

uz ljutnju, te da je samo stvar izbora koje ćemo ponašanje

odabrati da njime izrazimo ljutnju.

Glavna aktivnost

25 minuta

150

PET KORAKA ZA RJEŠENJE LJUTNJE

1. Prepoznaj ljutnju

2. Odredi tri moguća smjera (borba, bijeg ili razgovor o

situaciji) - ponekad je dobro pobjeći, ponekad je dobro viknuti

3. Razmisli šta je najbolje napraviti u ovoj situaciji za tebe i za

drugog

4. Razmisli kako se druga strana osjeća

5. Pronađi najbolji način za razgovor

Zadatak: Na papiriću završi rečenicu:

1. Ljuti me kad ........

Voditelj/ica odabere 3 situacije i zajedno sa grupom napravi

njihovu simulaciju tj. igru uloga. Postavljajući pitanja vodeći

ih kroz pet navedenih koraka u igri ih dovodi do rješenja.

Možemo zajedno zaključiti kako je puno bolje riješiti situaciju

kroz pet koraka, jer onda ne ostaju rupe u ogradi kao u priči

ljutnja.

Zamoliti nekoga od učesnika da podijeli u grupi iskustvo

sukoba u vezi sa partnerom i ljutnju kako je reagovala u toj

situaciji. Šta bi sada uradila? Proći pet koraka za rješenje

situacije.

Pitanje za sve učesnike radionice:

Zadatak: Prema uputstvu svi treba da zamislite neki događaj

koji vas je naljutio ili uplašio. Prema pitanjima u tablici treba

da ispunite sve komponente ponašanja koje ste primijetili kod

sebe te koje su posljedice imala ponašanja koje ste izabrali

za pokazivanje ljutnje.

Završna aktivnost

10 minuta

Šta se

dogodilo?

Kako sam

se osjećala?

Misli koje su

mi prošle

kroz glavu?

Fizičke

promjene?

Šta sam

učinila?

Posljedice

događaja?

151

Prilog

Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu eksera i rekao mu da

svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu. Prvoga je dana dječak

ukucao 37 eksera. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolisati svoj bijes i broj

zakucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati

eksere u ogradu. Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije zakucao nijedan čavao u ogradu.

Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio. Otac mu je tada rekao: “Svakoga dana kada

uspiješ kontrolisati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan ekser.” Dani su prolazili i jednoga

je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i

odveo ga do ograde. Tada mu je rekao: “Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u

ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak,

kao što su ove rupe u ogradi.”

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal


Cilj radionice je izgradnja komunikacijskih vještina i vještine

aktivnog slušanja kod djece

Učenici/e evaluiraju pozitivne ishode komunikacije u

ekspresiji vlastitih osjećanja i razumijevanju osjećanja

sagovornika/ca; navode razloge upotrebe komunikacijskih

vještina u unapređenju odnosa s drugim ljudima; učenici/e

mogu objasniti značaj komunikacije u izgradnji zdravih

odnosa i navesti primjere povezanosti nedostatka komunik-

acije s nezdravim odnosima; učenici/e koriste aktivno

slušanje tokom razgovora i diskusije s vršnjacima/kinjama.

Rad u paru, rad u grupama, diskusija

Nije potreban materijal

Uvodna aktivnost

15 minuta

Učesnike/ce podijelite u parove i objasnite da ćete tokom

radionice od učesnika/ca tražiti da se rukuju s osobom koja

im je partner/ica. Ukoliko u grupi imate neparan broj

učesnika/ca, uključite se u proces.

Zamolite učesnike/ce da se rukuju sa svojim

partnerom/icom. Pitajte učesnike/ce da li bi mogli izdvojiti i

nešto posebno u vezi rukovanja koje su prethodno uradili.

45 minuta

Komunikacija

152

Koristite sljedeća pitanja:

• Kako ste se osjećali/e tokom rukovanja?

• Da li vam je bilo neugodno da se rukujete sa osobom koja vam je bila partner/ica?

• Ako da, zašto? Ako ne, zašto?

• Ukoliko neko od učesnika/ca naglasi da im nije bilo neugodno da se rukuju jer im je osoba

s kojom su se rukovali

prijatelj/ica, pitajte da li je povjerenje razlog nedostatka

neugodnosti.

Sada objasnite učesnicima/ama da porazgovaraju sa svojim partnerom/icom o tome šta

vole tokom rukovanja, kakvo rukovanje ne vole i onda na vaš znak ponovo tražite da se svi/e

učesnici/e rukuju.

Zamolite minimalno 5 parova da objasne kakva je razlika ovog rukovanja s onim prvim.

Koristite sljedeća pitanja:

• Opišite drugo rukovanje?

• Da li je drugo rukovanje bolje od prvog?

• Da li možete izdvojiti nešto što je specifično za drugo

rukovanje?

• Da li vam je kod drugog rukovanja bilo manje neugodno nego je to slučaj s prvim?

• Ako da, šta mislite da je razlog?

Ponovo zamolite učesnike/ce da se rukuju s osobom koja im je prvobitno dodijeljena.

Učesnicima/ama objasnite da imaju zadatak da ovaj put naprave savršeno rukovanje.

Pomozite učesnicima/ama sa sljedećim faktorima: dužina stiska, snaga stiska, gledanje u

oči, znojne ruke, “daj pet“ rukovanje i slično. Učesnicima/ama objasnite da u komunikaciji s

partnerom/icom skrenu pažnju na faktore koji u njihovom slučaju doprinose savršenom

rukovanju, kao i one koji to rukovanje čine neugodnim.

Zamolite učesnike/ce da porazgovaraju o ovim faktorima i naprave savršeno rukovanje.

Nakon 30 sekundi do 1 minute učesnike/ce zamolite da se ponovo rukuju.

Sada zamolite učesnike/ce da opišu posljednje rukovanje, koristeći sljedeća pitanja:

• Da li je nestala neugodnost koja se pojavila kod prvog rukovanja? Kakvo je posljednje

rukovanje bilo u odnosu na prvo?

• Da li postoji razlika između prvog i trećeg rukovanja?

• Šta je doprinijelo da treće rukovanje bude bolje od prethodnih?

Koliko je komunikacija važna u kontekstu poboljšanja odnosa među ljudima?

• Da li i kako komunikacija može pomoći u uspostavljanju ugodnih i zdravih odnosa među

ljudima?

Nastavite sesiju, ključ za formiranje zdravih i ugodnih odnosa među ljudima je komunikaci-

ja. Komunikacija nam omogućava da kažemo šta nam smeta u nekoj vezi i šta nam godi. U

razgovoru s prijateljima/cama mladi često komuniciraju o onome što im je u tom odnosu

dobro, no nekada je teško reći šta nam smeta. Šta mislite šta su razlozi zašto pojedine

osobe imaju problem u iznošenju određenih zamjerki na odnos koji imaju s drugima?

153

Učesnike/ce podijelite u dvije velike grupe i zamolite svaku

grupu da odabere lidera/icu grupe. Lider/ica će nakon rada u

grupi predstaviti zaključke grupe.

Svakoj grupi dajte 10 minuta da odgovore na pitanja koja su

im dodijeljena:

Grupa 1 – Iz kojeg se sve razloga možemo ustručavati da

prijatelju/ici kažemo šta nam smeta u odnosu s tom osobom?

Zbog čega bi trebali prevazići vlastite barijere i sumnje i ipak

reći šta nam smeta u odnosu s tom osobom?

Mogući odgovori grupe: Bojimo se da ne povrijedimo tu

osobu, ne želimo da narušimo odnos, neugodno nam je,

plašimo se konflikta, osoba ne zna primiti kritiku.

Grupa 2 – Ukoliko kažemo osobi šta nam smeta u odnosu s

tom osobom, kako to može pozitivno uticati na odnos s tom

osobom, a kako negativno?

Zamolite obje grupe da prezentuju svoje zaključke.

Pitajte učesnike/ce šta su naučili/e iz ove radionice?

Ukoliko šutimo, kako se to odražava na naša osjećanja i

poziciju u tom odnosu?

Da li je šutnja o onome što nas muči pristup koji će naš odnos

učiniti boljim?

Kakve su zaključke izvukli iz vježbe rukovanje?

Kakve su zaključke izvukli iz druge vježbe (rad u grupama)?

Glavna aktivnost

25 minuta

Zaključak i diskusija

Komunikacija nam omogućava da kažemo drugima šta nam

smeta u odnosu koji imamo s tom osobom, ali i da dokučimo

mišljenje te osobe o našem odnosu. Komunikacija je vitalna

za uspostavljanje odnosa, ali i njihovo unapređenje ili potpuni

prekid. Komunikacija nam omogućava da prijateljima/cama

kažemo šta mislimo, argumentovano diskutujemo, obrazloži-

mo svoje stavove i viđenja određenih tema. U intimnim, tj. ro-

mantičnim odnosima, komunikacija nam osigurava da

simpatiji kažemo šta nas čini sretnima, a šta nas rastužuje.

Komunikacija oblikuje odnose i temelj je za razvoj zdravih

odnosa. Omogućava nam da upoznamo osobu, dokučimo

njihove stavove i razmišljanja, razumijemo njihove emocije i

upoznamo njihovu osobnost. Zdrav odnos podrazumijeva

otvorenu i nesmetanu komunikaciju, a nedostatak komunik-

acije jedan je od važnih znakova nezdravih odnosa. Kada

komuniciramo o osjetljivim temama kao što je iznošenje

primjedbi na odnos između dvije osobe, jako je važno da

unaprijed pripremimo šta želimo reći, da odaberemo najbolji

način saopštavanja informacija i da uvijek komunikaciju

počnemo pozitivnim rečenicama, primjerima i emocijama pa

tek onda da saopštimo ono negativno.

Završna aktivnost

10 minuta

154

Tema radionice

Cilj radionice

Ishod radionice

Trajanje


Potreban materijal


Cilj radionice je upoznavanje sa uzrokom nastanka konflikta i

savladavanja konfliktnih situacija

Sagledati uticaj „okidača“ na pojavu konflikta; uočiti ljudske

postupke koji dovode do konflikta; uočiti ponašanje ljudi u

konfliktu i povezati situacije sa konfliktima sa kojima se

suočavamo u odnosu sa vršnjacima

Diskusija, rad u grupama

Flipčart i markeri

Uvodna aktivnost

5 minuta

U uvodnom dijelu sa učesnicima se razgovara o putovanju, da

li vole da putuju, čime vole da putuju i slično, a potom ih se

zamoli da zamisle da odlaze na putovanje brodom i da

razmisle koje stvari bi ponijeli sa sobom... tokom putovanja

dolazi do oluje, oni dožive brodolom....

Glavna aktivnost

35 minuta

Učesnici se podijele u male grupe sa 5 – 6 osoba. Kaže im se

da su se spasili i da se nalaze na pustom ostrvu, ali da nema

načina da napuste ostrvo. Radi organizovanja zajedničkog

života treba da se dogovore oko zajedničkih pravila. Nakon

toga svaka grupa prezentuje pravila koja su dogovorena.

Nakon toga, iz svake grupe se pozove po jedan dobrovoljac

koji treba da izađu iz prostorije gdje se obavijeste da se mogu

vratiti u civilizaciju ukoliko uspiju da promijene pravila svoje

grupe.

Završna aktivnost

20 minuta

Nakon završetka aktivnosti slijedi diskusija. Voditelj/ica

postavlja pitanja:

Kako se svaka grupa nosila sa konfliktom koji je nastao?

Kako su se „pridošlice“ osjećale u svojoj ulozi kršitelja pravi-

la, a kako „starosjedioci“ kada je došlo do nepoštovanja

njihovog sistema?

Ko je bio u ulozi žrtve, a ko u ulozi nasilnika?

Kakve ovo veze ima sa stvarnim životom?

Da li ima sličnih situacija u školi, sa vršnjacima, možete li dati

neke primjere?

60 minuta

Konflikti i vještine komuniciranja u vršnjačkom odnosu

155

LITERATURA

Božić A., Mustačević S, Vrabac Trnačević A., Zvizdić M, Miljković D., Raković E., Popović J., (2016).

Prevencija rodno zasnovanog nasilja u školama-priručnik za nastavno i stručno osoblje osnovnih

i srednjih škola. Banja Luka: In fondacija-fondacija za unapređenje socijalne inkluzije djece i

mladih u BiH.

Cooper, Dewe i O'Driscoll (2001) Organizational stress: A Review and Critique of Theory, Research,

and Applications. Foundation for Organizational Sience

Mahmetović F., Cvjetković D., (2016) Rodnom ravnopravnošću protiv nasilja u vezama mladih.

Sarajevo Fondacija CURE

Maslach, C., & Jackson, S. E. (1984). Burnout in Organizational Settings. In S. Oskamp (Ed.), Applied

Social Psychology Annual: Applications in Organizational Settings (Vol. 5, pp. 133-153). Beverly

Hills, CA: Sage.

Maslach, C., Schaufeli, W. B., & Leiter, M. P. (2001). Job Burnout. Annual Review of Psychology, 52,

397-422. doi: 10.1146/annurev.psych.52.1.397

Okvirna strategija za provedbu Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja

u porodici u Bosni i Hercegovini za period 2014-2018, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH

Šahinović M., Kahrović Posavljak A. (2017) Prevencija vršnjačkog i rodno utemeljenog nasilja:

Jačanje kompetencija nastavnika u radu sa djecom. Sarajevo TPO Fondacija

UN Special Rapporteur VAW 2009.

Vaselić, N., Ivanović, B., i Miščević, S. (2016). Izvještaj o rezultatima istraživanja o rodno zasnova-

nom nasilju u intimnim partnerskim vezama mladih u BiH. Banja Luka: In fondacija-fondacija za

unapređenje socijalne inkluzije djece i mladih u BiH.

Fransioli, E. G. (2013) Godišnji izvještaj o stanju prava žena u Bosni i Hercegovini tokom 2013.

godine, Human Rights Papers, Paper 2 https://paperzz.com/doc/5140281/godi%C5%A1nji-izv-

je%C5%A1taj-o-stanju-prava-%C5%BEena-u-bosni-i-hercegovini

156

ovaj priru anje institucionalnog i socijalnog odgovora na …...kolibe, vrela, donji, gornji...

Documents