otoka paga postati turistička atrakcija?

Zeleni pojas

Velebita 20

Što donosi novi Zakon o šumama 2

Šumarsko-istraživački rad pred izazovima novoga vremena

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

3

broj

108 Godina IX.,Zagreb,

prosinac2005.

Mogu li ograde spriječiti štete od divljači Populus nigra

Sretan Božić i Nova 2006.!

Mjesečnik »Hrvatske šume« Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave: Darko Beuk

Glavni urednik: Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Devčić-Buzov, Antun Z. Lončarić, Miroslav Mrkobrad, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101e-mail: [email protected] [email protected]

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta.

Oblikovanje i priprema:Stjepan Pepelnik

Tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb, Slavonska avenija 4

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3.600 kn; pola stranice (1/2) 1.800 kn; trećina stranice (1/3) 1.200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5.400 kn; 1/2 stranice 2.700 kn; 1/3 stranice 1.800 kn; zadnja stranica 7.200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

Naslovna stranica: Zimski nakit– Željko Gubijan

Broj 108 • prosinac 2005. HRVATSKE ŠUME 1

u ovom broju

Političari najvišega ranga nisu tako često među šumarima pa je vrijed-no podsjetiti da je predsjednik hr-

vatske Vlade Ivo Sanader u prisutnosti brojnih šumara iz cijele Hrvatske, čelni-ka Ličko-senjske županije, lokalne upra-ve, gostiju i građana, u okviru posjeta Gospiću, otvorio novu upravnu zgradu gospićke Podružnice Hrvatskih šuma. Tom je prilikom rekao kako Lika posta-je područje koje privlači te da hrvatska Vlada mnogo ulaže u taj kraj i pomaže otvaranje novih objekata. Prisutnima se obratio i predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Beuk koji je istaknuo poseb-nost otvaranja nove zgrade u Gospiću koja predstavlja pilot-projekt grijanja obnovljivim izvorima energije, na bio-masu, koje ondje ima dovoljno. Rekao je da time ne završavaju ulaganja u Liku, već da se ona nastavljaju kroz investicije u izgradnju šumskih prometnica, obnav-ljanje opreme, razminiranje terena.

PROSINAC

Zakoni, promjene, svečanosti...

S otvaranja upravne zgrade u Gospiću

Za šumare se još nekoliko važnih do-gađaja zbilo baš u posljednje dane godi-ne na izmaku. Iznimno po dugoročnom značenju je donošenje Zakona o šumama (i ostala dva »šumarska« zakona), kojim se uređuje uzgoj, zaštita, korištenje i raspo-laganje šumom i šumskim zemljištima s ciljem osiguranja gospodarenja na održiv način na, ovo je najvažnije, jedinstvenom šumskogospodarskom području Hrvat-ske. Šume, dakle, ostaju cjelovite, u držav-nom vlasništvu, nema prodaje, o čemu se dosta špekuliralo itd. O tome više na unutrašnjim stranicama.

Opširnije smo popratili još jednu obljetnicu – Šumarski institut iz Jastre-barskog obilježio je 60 godina rada i razvoja šumarskih instituta u Hrvatskoj i na dvodnevnom stručnom skupu okupio 150 znanstvenika i šumarskih stručnjaka iz Hrvatske i nekoliko europskih zemalja!

Donošenjem novoga Zakona o šu-mama otvara se dugo najavljivani pro-ces restrukturiranja Hrvatskih šuma koje nikoga u ove predblagdanske dane ne ostavlja ravnodušnim. Kao, uostalom, ni jedna promjena. U tom kontekstu raduje činjenica da tvrtka osvaruje dobre rezulta-te, da je uz smanjene troškove poslovanja stabilizirana i zaposlenima isplaćuje sve njihove prinadležnosti koje im pripadaju. A to je danas puno! (m)

2. ZAKONODAVSTVO

Veći šumski doprinos lokalnoj upravi, šumarske standarde uskladiti s EU

3. ISTRAŽIVAČKI RAD

Šumarski istraživački rad pred izazovima novoga vremena

7. OBNOVA ŠUMA

U obnovu šuma ove jeseni 52 milijuna kuna!

8. – 9. ŠUMARSTVO ISTRE

Opće koristi ispred ekonomskih

10. – 11. FSC CERTIFIKAT

Upoznavati šumare sa značenjem FSC-a, razvijati suradnju s drugim udrugama

12. – 13. RASADNICI

Kako do optimalne proizvodnje sadnica?

14. STARE ŠUME, PRAŠUME, GOROSTASI

Populus nigra, gigantea Croatica!

15. SINDIKATI

Bitka se nastavlja

16. UREĐIVANJE ŠUMA

Tamo gdje dominira lužnjak

17. ZAŠTIĆENA PRIRODA

Zeleni pojas Velebita

18. – 19. ČUDESNA PRIRODA

Cekropije – biljke koje rastu 2,5 m godišnje

20. – 21. MOČVARE

Mogu li močvarna staništa »kamenog« otoka Paga postati turistička atrakcija?

22. – 23. MALA ENCIKLOPEDIJA ŠUMARSTVA

Ginko

26. – 27. INFORMATIKA

U tijeku je izrada projekta o praćenju normi

28. – 29. PROMETNICE

Cesta koja je donijela život u Gorski kotar

30. – 31. LOVSTVO

Mogu li ograde spriječiti štete od divljači

36. – 37. UZ RUB ŠUME

Dvorac Dioš ili Marijin dvor

Broj 108 • prosinac 2005. HRVATSKE ŠUME2

zakonodavstvo

Nakon gotovo dvogodišnjih priprema, rasprava i dorada, Sabor je 17. studenoga donio novi Zakon o šumama. S njim

su usvojena još dva »šumarska« zako-na, onaj o šumskom reprodukcijskom materijalu te Zakon o lovstvu. Kada se, vjerojatno već na prvom zasjedanju Sa-bora 2006. usvoji i Zakon o Hrvatskoj komori inženjera šumarstva i drvne teh-nologije, šumarska će legislativa time biti zaokružena.

Novi je ZOŠ važan i zbog vremena u kojem se donosi, pred ulazak Hrvatske u EU, i zbog nekih pitanja koja se regu-liraju na drugačiji način nego do sada. O najznačajnijim odrednicama zakona razgovaramo s državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva

RAZGOVOR: HERMAN SUŠNIK, DRŽAVNI TAJNIK U MINISTARSTVU POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA

Veći šumski doprinos lokalnoj upravi, usklađivanje sa standardima EUNovi Zakon o šumama sedmi je po redu od 1946. godine na ovamo! Šumarstvo je u tom razdoblju bilo izloženo stalnim promjenama i reorganizacijama koje su se naslanjale jedna na drugu. Novi Zakon ne nudi nikakve spektakularne promjene, no u svjetlu novih okolnosti i približavanja Europskoj uniji, on hrvatsko šumarstvo mora učiniti konkurentnim na svjetskoj pozornici. S druge strane, ima obvezu usklađivanja nekih pitanja sa standardima EU, mora ponajprije promovirati najpogodniji način gospodarenja šumama u okolnostima jačanja privatnoga sektora u šumarstvu, biti poticajan u razvoju drvne industrije, poštivati ograničenja zaštite okoliša itd. On ostavlja jedinstveno šumsko gospodarsko područje Hrvatske; ne propisuje način organiziranja trgovačkog društva koje gospodari državnim šumama; nudi osnivanje služnosti na šumskom zemljištu radi podizanja višegodišnjih nasada (maslinika, vinograda); lokalnoj samoupravi osigurava više sredstava od šuma...

privatizira kroz osnivanje malih poduze-ća vezanih za šumarstvo. Razvoj privat-noga poduzetništva treba usmjeriti k uspostavljanju partnerskih odnosa.

Druga važna stvar je da zakon propi-suje donošenje Nacionalnog šumskog programa, donosi ga Sabor, na temelju kojeg će se izrađivati osnove šumsko-gospodarskih planova. A da bi se takav program mogao napraviti, prethodno se mora izraditi registar oštećenosti šuma, praćenja požara, te provesti nacionalna inventura šumskih resursa. To Hrvatska nema, a Europa ima. To bi trebalo biti napravljeno do 2008. godine, a ove je godine krenuo pilot projekt testiranjem idejnog i operativ-nog plana. Sljedeće godine kreće se u inventarizaciju cijelog područja, što je i zahtjevan i skup posao koji će fi-nancirati Ministarstvo. To je dio zakona koji se u najvećoj mjeri mora uskladiti s europskim standardima.

– Ima novosti i sa licenciranjem radova u šumarstvu?

– Da, zakon propisuje da će šumske radove moći izvoditi isključivo za šum-ske poslove registrirani i licencirani izvođači. Na taj bi se način obavljanjem stručnih poslova putem ovlaštenih in-ženjera trebala poboljšati sadašnja ra-zina stručnosti i kvalitete posla. Dakle, firmu može otvoriti bilo tko, ali moraimati licenciranog inženjera koji će vo-diti stručne stvari!

– Zakon nudi neke opcije s kojima se dio šumara i ne slaže!

– Da, radi se o osnivanju služnosti na šumskom zemljištu radi podizanja višegodišnjih nasada, maslinika i vino-

grada. Bez obzira na to što ima i sup-rotnih mišljenja u struci, držim da je korištenje dijela šumskog zemljišta na ovaj način višestruko korisno – i s eko-nomske strane i s pozicija zapošljava-nja ljudi, a na ovako uređenom zemljiš-tu smanjena je mogućnost izbijanja požara. Dosad su hrvatske šume stavile na raspolaganje 6.200 ha, planirano je do 10.000. Apeliram da se i same Hr-vatske šume uključe u akciju podizanja maslinika, tim više što je ovo zemljište i podneblje idealno za proizvodnju izni-mno kvalitetnog maslinova ulja!

– Ima promjena i u načinu financi-ranja uzgojnih radova.

– Neće više biti fiksne stope izdvaja-nja za biološku obnovu šuma (dosad je

Piše: Miroslav

MrkobradFoto:

M. Mrkobrad

Dipl. ing. šum. Herman Sušnik

Svi šumarski zakoniEvo najvažnijih promjena u šu-

marskom zakonodavstvu od 1945. do danas:

– Zakon o agrarnoj reformi i kolo-nizaciji 1945.;

– Zakon o proglašenju šuma imov-nih općina i zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom, 1947.;

– Reorganizacija šumskih gospo-darstava polovicom 1948., na tere-nu umjesto šumarija postoje samo reviri;

– Zakon o šumama 1949.;– Uredba o ukidanju šumskih gos-

podarstava 1954.;– Uredba o organizaciji šumarstva

1960. (donesena na osnovi Zakona o šumama iz 1949.)

i vodnoga gospo-darstva, Hermanom Sušnikom.

– Zbog čega se donošenje ovoga zakona ipak toliko odužilo?

– Ne toliko zbog nekih spornih pita-nja ili dvojbi, prem-da je i toga bilo, nego zbog toga što se željelo da zakon bude što suvreme-niji, u skladu s prav-nom stečevinom EU. Hrvatska želi gospo-

dariti šumama na održiv način, za to se opredijelila i obvezala, to potvrđuje i FSC certifikat za 2,000.000 ha državnihšuma, to se dakle, mora osigurati i no-vim zakonom.

– Što biste izdvojili kao najznačaj-nije novine?

– Svakako odredbu kojom se u cilju osiguranja trajnog gospodarenja šuma-ma i šumskim zemljištem ustanovljuje jedinstveno šumsko gospodarsko po-dručje Hrvatske. To znači da nema ni cijepanja niti prodavanja šuma, to je regulirano i posebnim člankom, a tim će šumama i šumskim zemljištem u vla-sništvu Republike Hrvatske gospodariti Trgovačko društvo Hrvatske šume. Za-kon, važno je reći, ne propisuje model ni način organizacije i poslovanja trgova-čkog društva, to će se rješavati izjavom o osnivanju i Zakonom o trgovačkim društvima. Od tvrtke se očekuje da bu-dućim restrukturiranjem poveća učin-kovitost, određene poslove u šumarstvu

Nema fiksne stope izdvaja-nja za JBR

10.000 ha za služnost na šumskom zemljištu

Povećani šumski doprinos lokalnim zajednicama, 3,5 posto

Jedinstveno gospodarsko područje Hrvatske


RAZGOVOR: HERMAN SUŠNIK, DRŽAVNI TAJNIK U MINISTARSTVU POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA

Veći šumski doprinos lokalnoj upravi, usklađivanje sa standardima EU

znanstvenoistraživački rad

Dvodnevnim stručnim skupom pod pokroviteljstvom pred-sjednika Republike Stjepana Mesića, Šumarski institut Ja-

strebarsko u Stubičkim je toplicama 24. i 25. studenoga obilježio 60-godišnjicu rada i razvoja šumarskih istraživanja u Hrvatskoj. U prisustvu blizu 150 šumar-skih stručnjaka, znanstvenika te gosti-ju iz Hrvatske i više europskih zemalja, skup je pod motom Šumarstvo na pragu EU, otvorio ravnatelj Šumarskog instituta Jastrebarsko Miroslav Benko koji je rekao kako ovaj Institut nastavlja tradiciju znanstvenih istraživanja Zavo-

Šumarski istraživački rad pred izazovima novoga vremenaŠumarski institut Jastrebarsko obilježio je 60. obljetnicu rada šumarsko znanstvenih ustanova u Hrvatskoj. Dvodnevni znanstveni skup pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Stjepana Mesića, 24. i 25. studenoga, održan je u vrijeme u kojemu je hrvatsko šumarstvo već obilježilo tri značajna događaja – 240-godišnjicu osnivanja prvih šumarija u Hrvatskoj, u Krasnu, Baškim Oštarijama i Petrovoj gori; 145. obljetnicu šumarske nastave u Hrvatskoj te, prije dvije godine, 125 godina od osnivanja Kraljevskog nadzorništva za pošumljavanje krasa, u Senju. Šumarski institut u Jastrebarskom, kao i njegovi prethodnici, Zavod za praktična šumarska istraživanja i Zavod za šumsko sjemenarstvo, tijekom proteklih 60 godina svojim su znanstvenim spoznajama i rezultatima u istraživanju i njihovoj primjeni u praksi pridonijeli unapređenju gospodarenja šumama, njihovoj biološkoj raznolikosti i prepoznatljivosti hrvatskoga šumarstva u europskim razmjerima. Skup je istodobno bio prilika za spoznaju europskih iskustava i značajnih promjena u radu znanstvenih ustanova, okretanju prema novim djelatnostima i drugim izvorima financiranja

da za praktična šumarska istraživanja osnovanog 1945. te Zavoda za šum-sko sjemenarstvo u Rijeci utemeljenog 1959. Sudionike su potom pozdravili Igor Anić u ime Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Stjepan Risović iz Ministar-stva znanosti, obrazovanja i športa, dr-žavni tajnik u Ministarstvu poljoprivre-de, šumarstva i vodnoga gospodarstva Herman Sušnik, član Uprave Hrvatskih šuma Mato Štimac, Ilpo Tikkanen iz Eu-ropskog šumarskog instituta, Vladimir Beus sa Šumarskog fakulteta u Sara-jevu te posebni izaslanik predsjednika Mesića, Izet Aganović.

bilo 15 posto i 20 posto, op. a.), nego će se sredstva izdvajati sukladno pro-pisanim šumskogospodarskim plano-vima. To opet znači da će oni morati biti još kvalitetnije rađeni nego dosad. U proširenoj biološkoj reprodukciji za-kon predviđa kao i dosad izdvajanje od 3 posto od vrijednosti prodanog drva. Važno je i to da sredstva OKFŠ-a ostaju i dalje u visini izdvajanja 0,07 posto ukupnog prihoda gospodarskih subjekata, a novost je u korištenju tih sredstava koja će, prema programima, sada moći koristiti i privatni vlasnici šuma s ciljem povećanja njihove vrijed-nosti. U tome bi im mogla pomoći i šumarska savjetodavna služba koja se prema odredbama novoga ZOŠ-a treba osnovati pri Ministarstvu.

Kad je o financijskoj sferi riječ, za-kon nudi još jednu promjenu – šumski doprinos lokalnoj samoupravi povećan je s dosadašnjih 2,5 na 3,5 posto od prodajne cijene drveta na panju, a u brdsko-planinskim krajevima te u pod-ručjima posebne državne skrbi ta će stopa iznositi 5 posto. Time se lokalnim zajednicama želi pomoći u izgradnji komunalne infrastrukture.

– Spomenimo i novosti oko inspek-cije...

– I nema nekih razlika – šumarska i lovna inspekcija i dalje će biti dvostu-panjski organizirane, a lovna inspekcija sada je konačno i zakonski regulirana. Bitno u svemu je, želim istaknuti, da zakon poprate dobri podzakonski akti kako bi se on pretočio u život na do-brobit šumarske struke.

Piše: Miroslav MrkobradFoto:M. Mrkobrad

ŠUMARSKI INSTITUT JASTREBARSKO – 60 GODINA RADA I RAZVOJA ŠUMARSKIH INSTITUTA U HRVATSKOJ

– Zakon o šumama 1961., šumar-stvo organizirano po tzv. šumskopri-vrednim područjima;

– 1967. SRH donosi novi (treći) ZOŠ;

– Zakon o šumama 1977. (četvrti), temeljen na Ustavu SR Hrvatske iz 1974. i Zakonu o udruženom radu. Šumarije formirane kao OOUR-i;

– 1983. Sabor SR Hrvatske donio novi (peti) Zakon o šumama

– 1990. usvojen Zakon o izmjena-ma i dopunama prethodnoga Zako-na o šumama (praktično šesti), ozako-njeno osnivanje javnoga poduzeća Hrvatske šume;

– 2005. Zakon o šumama (sedmi).


Iz šuma se iščitava život

Šume su vječni promatrači svega što se u njima i u njihovom okolišu stoljećima događalo i događa. Iz nji-hove strukture može se iščitavati kako su se tijekom njihova vječnog života mijenjali klima, tlo, što se događalo s vodom, okolišem, društvenim odno-sima i ljudima s kojima su uvijek bile nedjeljiva cjelina, napisao je akademik Slavko Matić. I povijest hrvatskoga šu-marstva, napose hrvatske šumarske struke vezana je za početke formiranja šumarske struke u Europi, za osnivanje Vojne krajine 1702. godine. Jedna na-redba austrijske carice Marije Terezije iz 1762. godine kojom je zabranila izvoz hrastovine za brodogradnju te naredila nadzor, opis i premjer te izradu kara-ta šuma Vojne krajine, te donošenje Šumskog reda 1769. godine, važno je reći na njemačkom i hrvatskom je-ziku, uzima se za početak bavljenja šumarstvom u Republici Hrvatskoj. A već 1765. osnovane su tri šumarije na ovim prostorima, Krasno, Oštarije i Pe-trova gora. Počinju i aktivnosti šumar-skih stručnjaka na osnivanju nastavnih

Ilpo Tikkanen (Europski šumarski institut) Prof. Martin Lorens (Njemačka) Dr. sc. Miroslav Benko

Mr. sc. Jadranka Roša

Prof. dr. Emil Klimo (Češka)

Znanstvenik svjetskoga glasa s In-stituta za ekologiju šuma pri Šumar-skom fakultetu u Brnu (Češka), prof. dr. Emil Klimo, čest je i rado viđen gost u hrvatskim šumarskim krugo-vima. Izlažući o ekološkim problemi-ma šuma u Češkoj, konstatirao je da je današnje stanje šuma posljedica događaja u prošlosti, kada je među ostalim, bilo puno više oborina i vla-ge. Tome treba dodati utjecaj čovjeka

Posljedice iz prošlih vremena

i znanstvenih šumarskih organizacija i one su temelj današnjih znanstvenih institucija, među ostalim, i Šumarskog instituta Jastrebarsko.

Kako je počeloPremda osnivanjem Zavoda za prakti-

čna šumarska istraživanja 1945. godine u Hrvatskoj počinje razdoblje razvoja institucija koje će svojim znanstvenim radom bitno utjecati na razvitak šumar-ske struke, prva znanstvena istraživanja u ovim su krajevima započela još 1860. osnivanjem Gospodarskog šumarskog učilišta u Križevcima te kasnije, osniva-njem Šumarske akademije u Zagrebu, 1989. godine. Tijekom vremena Zavod mijenja imena (Institut za šumarska istra-živanja, potom je u program uključeno i lovstvo). Kratka kronologija povijesnih događanja upućuje na još neke važne datume. U međuvremenu je (1947.) u Splitu osnovan Institut za pošumlja-vanje krša, a 1959. godine i Zavod za kontrolu šumskog sjemena u Rijeci. Go-dinu kasnije, 1960., u Jastrebarskom je ustrojen Zavod za četinjače koji 1964. postaje Jugoslavenski institut za četi-njače. Spajanjem Instituta za šumarska istraživanja, riječkog Zavoda za kontro-

lu sjemena i Jugoslavenskog instituta za četinjače, 1974. godine utemeljen je Šumarski institut Jastrebarsko.

Općenito se može reći da su do te 1974. godine prepoznatljiva tri razdo-blja u razvitku istraživačkih institucija. Prvo razdoblje, od osnivanja do 1950. godine, karakterizira nedostatak kako stručnih kadrova tako i sredstava. Ipak, objavljene su 22 stručne knjige kao rezultat dotadašnjih dostignuća i po-ticaj budućim generacijama. Drugo razdoblje, od 1950. – 1960., obilježeno je okretanjem prema njezi sastojina, ši-renju područja pod topolama i četinja-čama, fitocenološkim istraživanjima i kartiranju te uzgoju divljači. Osnovano je po Hrvatskoj devet šumsko pokusnih stanica. U idućem razdoblju do 1974. već su osnovani Republički fond za unapređenje šumarstva (FUŠ) te Fond za naučni rad. Iskazuje se želja za takvim znanstvenoistraživačkim radom koji bi zadovoljavao praktične potrebe i na taj način osigurao i dugoročno financiranje.

(otvoreni su mnogi rudnici za koje je trebalo puno drveta, posebno bukve) mnoge kapacitete za proizvodnju že-ljeza, nakon čega je došlo do zagađe-nja atmosfere.

– Onda je došlo vrijeme »smreko-manije«, sadnje plantaža smreke kao brzorastuće vrste koja je donosila brzu dobit, na što se vezala papirna industrija... I sada imamo posljedice – monokulture podložne raznim bo-lestima, velike štete od divljači, pa elementarne nepogode, kao vjetroi-zvale. I konačno, zračna onečišćenja, povećanje postotka ugljičnog dioksi-da u atmosferi, što dovodi do defoli-jacije. Ipak, zaključuje prof. Klimo, sta-nje se u posljednje vrijeme popravlja, a stabilizaciji bi mogao pridonijeti i Nacionalni program za šume što ga je usvojila češka vlada.

Inače, od ukupno 2,5 milijuna hek-tara šuma u Češkoj, 75 posto je u državnom vlasništvu (prije 1990. bilo je 95 posto).

osposobljavati svoje kadrove, organizi-rati tečajeve, seminare, predavanja.

Podsjećajući na to razdoblje, du-gogodišnji je ravnatelj jastrebarskog Instituta Joso Gračan istaknuo kako je Institut sudjelovao i u organizaciji brojnih domaćih i međunarodnih sku-pova, spomenuvši IUFRO-Sekciju 22, 1965. godine, zatim 18. međunarodni kongres Udruge šumarsko-znanstvenih organizacija u Ljubljani 1996., pa 13. međunarodni interkalibracijski tečaj za mediteranske zemlje 1999. godine u Hrvatskoj, 19. sastanak radne grupe ICP Forsets (ocjena i procjena štetnog djelovanja onečišćenja zraka na šume) 2003. u Zagrebu, kao i mnoge druge. Za svoj rad Institut je dobio mnoga pri-znanja i nagrade, a u njemu su odra-stali, obrazovali se i dali značajan do-prinos šumarskim istraživanjima brojni znanstvenici i šumarski stručnjaci. Tako je, podsjeća dr. Gračan, 1985. godine tamo bilo 34 zaposlena s visokom struč-nom spremom od čega osam doktora znanosti te 12 magistara.

Mijenjali su se ustrojstvo, nazivi, ali temeljni ciljevi ostali su isti – produblji-vanje znanstvenih spoznaja u šumar-stvu te uska povezanost s operativom u primjeni razultata istraživanja radi unapređenja gospodarenja šumama.

Tome će Institut biti okrenut i u bu-dućnosti, kako je u viziji razvoja ciljeve predstavio sadašnji ravnatelj Miroslav Benko.

Novi uvjetiU svjetlu novoga Zakona o znanstve-

noj djelatnosti i visokom obrazovanju Šumarski institut mora doživjeti odre-đene promjene koje, međutim, ne smi-ju ići na uštrb znanosti i struke, kaže dr. Benko. Znanstvena istraživanja moraju biti usmjerena prema primijenjenim, razvojnim, i manjim dijelom temeljnim istraživanjima, rad treba biti usmjeren na razvijanje znanstvenih područja i dis-ciplina koje pridonose ugledu hrvatske znanosti u svijetu. Istovremeno, sve te aktivnosti moraju biti usmjerene prila-godbi novim tržišnim uvjetima. Promje-ne jednostavno nalaže približavanje EU. Daljnji korak mogao bi biti udruživanje institucija na nacionalnoj, ali i međuna-rodnoj razini. U mnogim europskim zem-ljama u tijeku su, ili su već obavljene potpune promjene u ustrojstvu takvih javnih institucija, baš zbog bitno sma-njena novca koji država u njih ulaže.

Prof. dr. Simon Bell (Engleska)


Upravo su sredstva i način financiranjabili mač koji je konstantno lebdio nad istraživačkim institucijama pa i značajno utjecao na rad, pogotovo kad se nakon fondovskog financiranja (do 1965.) osi-guranje novca potražilo i na sudjelova-nju operative u financiranju.

Djelatnosti, kadroviOsnivanjem Instituta 1974. godine

definirani su i njegovi zadaci i ulogakao »obavljanje znanstvenoistraživa-čkog rada iz klimatologije, pedologi-je, fiziologije, entomologije, uzgajanjašuma, oplemenjivanja šumskoga dr-veća, sjemenarstva, uređivanja šume, dendrometrije, zaštite šuma, iskorišta-vanja šuma, mehanizacije, šumske eko-nomike, organizacije rada i poslovanja, programiranja i lovne privrede«. Tako su bili ustrojeni i odjeli i raspoređeni kadrovi. Institut je, dakako, svoje re-zultate istraživanja trebao objavljivati, surađivati s drugim sličnim institucija-ma u zemlji i inozemstvu, obrazovati i

Mr. sc. Nenad Potočić

Prof. dr. Joso Gračan


Zatrpavanje sadnica topola

Hrvatske šume ove će jeseni u obnovu šuma uložiti oko 52 milijuna kuna, od ukupno 103 milijuna koliko je bilo planira-

no utrošiti u različite uzgojne zahvate ove godine. Najveći dio od tih sred-stava, 90-ak milijuna, potrošen je, a bit će i tijekom jesenskih radova, na pošu-mljavanje (na sadnju sadnica na čistim površinama i popunjavanje, potom na sjetvu žira na novim površinama i pod stare sastojine). Dio sredstava utrošen je na druge radove, pripremu staništa, podizanje ograda za zaštitu novopo-šumljenih površina od divljači i drugo. Riječ je o radovima u jednostavnoj i proširenoj biološkoj reprodukciji u ko-jima je dio posla obavljen na proljeće i u ljeto, tako da se ove jeseni računa potrošiti oko 52 milijuna.

Nekoliko je momenata negativno utjecalo i otežavalo realizaciju plani-ranih radova. Ponajprije, zbog iznimo slabog uroda žira može se dogoditi da dio obnove šuma unošenjem žira u sta-re sastojine bude izvršen u smanjenom obimu. Jer, prioritet je sakupljenim ko-ličinama žira napuniti rasadnike kako bi se osiguralo dovoljno sadnica za popunjavaje i sadnju sljedećih godina.

JESENSKI RADOVI

Institut, dak-le, pored toga što bi i dalje trebao ostati jav-na znanstvena ustanova, mora iznaći moguć-nost samostal-nog ostvarivanja prihoda, možda otvaranjem istra-živačkih centara i sufinanciranjemod regionalnih struktura vlasti. Isto tako, stvara-njem prihoda od pružanja različitih stručnih usluga, organizacije teča-jeva, proizvodnje sadnica, klijana-ca, kultivara itd.

U perspektivi daljnjeg razvoja Instituta temeljni ciljevi i dalje će biti istraživanja u svim sferama šu-

marske djelatnosti (istraživanja obno-ve prirodnih šuma, kultura i plantaža, očuvanje genofonda i biološke razno-likosti, povećanje kvalitete mediteran-skih šuma kao uvjeta opstanka, odr-žanje arboretuma itd). Stoga će biti potrebna kapitalna ulaganja (rasadnik, rekonstrukcije), povećanje opremljeno-sti (informatičke), a Institut će se mo-rati (re)organizirati i ekipirati tako da može odgovoriti zahtjevima novoga vremena. Tu spada i projekt otvaranja istraživačkih centara u Vinkovcima, Del-nicama, Splitu, u Istri te centar za pri-

Tvrtka Hrvatske šume kao operativa dosad je u radu i razvitku Šumarskoga instituta imala iznimno značajnu ulogu financirajući niz znanstvenih projekata

Suradnja Instituta i grada ZagrebaPrvoga dana rada znan-

stvenog skupa, u hotelu Ma-tija Gubec u Stubičkim topli-cama sklopljen je i poslovni aranžman između grada Zagreba i Instituta. Pročelnik gradskog Ureda za poljopri-vredu i šumarstvo Darko Vu-letić i ravnatelj Instituta Miro-slav Benko potpisali su pred-ugovor, pismo namjere o poslovno-tehničkoj suradnji. Pročelnik Vuletić istaknuo je kako je grad prepoznao važ-nost posla koji obavlja Insti-tut i želju da grad u tome pripomogne.

1960. – Zavod za četinjače u Jastrebarskom (1964. – Jugoslavenski institut za četinjače)

1962. – Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu

Potpisivanje ugovora

1974. – Šumarski institut Jastrebarsko

vatne šume i urbano šumarstvo. Tvrtka Hrvatske šume kao operativa dosad je u radu i razvitku Šumarskoga instituta imala iznimno značajnu ulogu finan-cirajući niz znanstvenih projekata, a tako bi, posebno otvaranjem regional-nih istraživačkih centara, trebalo biti i ubuduće. Zbog toga je važno da Insti-tut bude kadrovski dobro popunjen i osposobljen, što, misli dr. Benko, sada nije. Postoji praznina između starije i mlađe generacije znanstvenika što je, dijelom, posljedica i nesretnog spleta okolnosti kada je u jednoj prometnoj nesreći 1998. živote izgubilo šest znan-stvenika.

Institut u novim (tržišnim) uvjetima ima budućnost, a obrazovanje znanstve-nih novaka i uopće stručno usavršavanje kadrova, posebice u inozemstvu, uvjet je bez kojeg se ne može. Samo tako moći će raditi projekte od kojih će, konačno, živjeti. I pridonositi ugledu hrvatske šu-marske znanosti u zemlji i svijetu.

Više od 60 referataTijekom dvodnevnog stručnog rada

na savjetovanju je podnijeto više od 60 referata iz različitih oblasti šumarskih znanosti i istraživanja. Znanstvenici su govorili o problemima oštećenosti i sušenju šuma, o zaštićenim prirodnim objektima, korištenju šumskoga zemljiš-ta, zaštiti šuma od štetnika, očuvanju šumskih genetskih resursa, o važnosti monitoringa podzemnih voda, bioma-si, oplodnim sječama lužnjaka i polj-skoga jasena, turističko-rekreativnim potencijalima šuma, promjenama u le-gislativi te drugim temama. Moderatori dvodnevnoga skupa koji se odvijao u hotelu Matija Gubec bili su Dijana Vu-letić, Sanja Perić, Ivan Ištok, Vladimir Novotny, Boris Vrbek, Ivan Seletković, Tomislav Dubravac, Valentin Roth, Mi-lan Pernek i Dinka Matošević.

(Časopis »Hrvatske šume« će povre-meno i prema potrebi tijekom slijede-će godine objavljivati neka od izlaga-nja s ovog stručnog skupa.

1945. – Zavod za praktična šumarska istraživanja u Zagrebu

1959. – Zavod za šumsko sjemenarstvo u Rijeci


obnova šuma

U obnovu šuma ove jeseni 52 milijuna kuna!Trajni je zadatak šumarske struke održavanje prirodnosti hrvatskih šuma i oponašanje prirode u obnovi ovoga zelenoga blaga. Zato je iznimno važno na vrijeme obaviti radove na pošumljavanju i cjelovitoj obnovi šuma, u koje tvrtka Hrvatske šume ove godine planira uložiti oko 103 milijuna kuna

Ove jeseni planirano je posaditi bli-zu 6,3 milijuna sadnica različitih vrsta drveća, od čega oko 5,6 mil. bjelogo-ričnih, te 700 tisuća komada crnogorič-nih vrsta u preboru i priobalju. Poje-dinačno, najviše će se pošumljavati hrastom lužnjakom (2,3 mil. sadnica), zatim kitnjakom (1,4 mil.) te poljskim jasenom (1,2 mil.). Od crnogorice naj-zastupljeniji su crni bor s 280 tisuća sadnica te smreka s 205 tisuća.

Posebna priča ove je godine bio žir kojeg nema ili ga je sakupljeno u vrlo malim količinama, kaže stručni sura-dnik za rasadničarstvo Milan Žgela. Konačne brojke govore da je skuplje-no tek 80-ak tona lužnjaka od čega su s 32 tone popunjeni rasadnici. Kitnjaka je bilo dosta.

Problem je i dugo zadržavanje zele-nog lišća zbog toga što nije bilo mra-zeva. U nekim rasadnicima prišlo se stoga mehaničkoj defolijaciji kako bi se moglo početi s vađenjem sadnica i pošumljavanjem.

U priobalju i dijelu prebora radovi su već obavljeni jer se tamo s pošumljava-njem krenulo već početkom listopada.

U priobalju posao dovršen

Evo kako je bilo u nekim uprava-ma. U buzetskoj se podružnici s pošumljavanjima krenulo početkom listopada a zasađeno je oko 9.000 sadnica crnog bora, zelene duglazije i smreke na ukupno oko 39 ha. Za privatne šume nabavljeno je 2.000 komada sadnica smreke i 200 sadnica ariša. U karlovačkoj upravi ukupno je planirano posaditi ukupno 621.650 komada raznih sadnica: 162.100 ko-mada hrasta lužnjaka, 234.400 kitnja-ka, 130.900 komada poljskog jasena, 23.000 komada obične bukve, 56.250 komada smreke obične i 15.000 ko-mada crnog bora. Osim pošumljava-nja u lužnjakove i kitnjakove sastojine

unijet će se 30.000 kg žira hrasta luž-njaka i 5.500 kg žira hrasta lužnjaka. Na terenima ogulinske podružnice ukupno je posađeno 68.000 komada smreke i crnog bora. Sadni materijal nabavljen je iz rasadnika Oštarije ogu-linske podružnice. Od ostalih uzgojnih radova izvršit će se njega podmlatka, njega mladika i prorjeđivanje sasto-jina. Uprava šuma Gospić posadi-la je 58.750 komada smreke obične te 24.000 biljaka crnog bora. Sadni materijal nabavljen je iz rasadnika Vujnović Brdo gospićke podružnice i rasadnika Oštarije. Uz pošumljavanja obavljeni su i drugi uzgojni radovi. U državnim šumama delničke uprave posađeno je ukupno 81.380 komada sadnica, u privatnima daljnjih 34.550 sadnica. Najviše u šumariji Vrbovsko: u državnim šumama 34.200 komada a u privatnim šumama 9.850. Sav sadni materijal nabavljen je u Rasadniku u Kuželju delničke podružnice.

EA topolaNovih 194 ha pošumljenih površina

ove jeseni je na području osječke upra-ve šuma. Izuzetno povoljne vremenske prilike omogućile su završetak radova do početka prosinca. Bušenje rupa za sadnju topola kao i samo pošumljava-nje tekli su prema planu, najveće povr-šine (116 ha) zasađene su sadnicama nekoliko klonova topola, najčešće sa S-1-8, S-6-20 i nekim drugima. Slije-di pošumljavanje sadnicama jasena, ukupno 31 ha, i hrasta lužnjaka na 29 ha. Nešto veće pošumljavanje od rani-jih godina je bilo sa sjemenom crnog oraha, ukupno 18 ha na tri baranjske šumarije.

Ukupno za ovogodišnje jesensko po-šumljavanje utrošeno je 31.570, nekoli-ko klonova EA topola, 124.000 sadnica hrasta lužnjaka iz vlastitih rasadnika i 92.000 sadnica jasena iz rasadnika ogu-linske i novogradiške uprave, te 9.700 kg sjemena crnog oraha.

Na pošumljavanju su radili svi radni-ci Uprave, ali i radnici na određeno vri-jeme iz Udruge nezaposlenih Osijek.

Našička uprava je do polovice pro-sinca pošumila planiranih 55 ha. Naj-više površina zasađeno je sadnicama hrasta lužnjaka i kitnjaka, ukupno 39 ha. Sadnicama EA topole zasađeno je gotovo deset ha i sadnicama johe šest ha, dok su manje površine zasađene arišom i smrekom. Najviše površina posađeno je u šumariji Slatina goto-vo 34 hektara. Za navedene površine

JESENSKI RADOVI

Piše: Redakcijski izvještajFoto:Z. Lončarić I. Tomić

Vađenje sadnica u rasadniku Hajderovac


istarsko šumarstvo

Protežu se od morske obale sve do vrhova Ćićarije u Istri i Tra-montane na Cresu. Najviše je mediteranskih šuma, dok se

najočuvanije bukove šume nalaze na području Učke i Ćićarije. Uski obalni po-jas Istre i Lošinja te južnog dijela Cresa pokriven je šumama zajednice hrasta crnike i jasena i hrasta crnike i crnoga graba. Veći dio Istre i otoka Cresa zau-zimaju šume hrasta medunca, bijelog i crnoga graba. U dolini rijeke Mirne pre-vladavaju šume hrasta lužnjaka i velike žutilovke, te šume hrasta lužnjaka i obič-noga graba. Zbog raznolikosti staništa i vegetacije u srednjem dijelu Istre i sje-vernom dijelu Cresa prevladavaju šume hrasta medunca i pitomog kestena.

Od ukupne površine kojom gospo-dari buzetska Podružnica, obraslo je 66.349 ha, površina gospodarskih šuma iznosi 65.542 ha, na šume posebne na-mjene otpada 5.654 ha, a na zaštitne 1.223 ha. U šumama posebne namje-ne nalaze se i šume namijenjene u tu-rističko-rekreativne svrhe, park-šume, posebni šumski rezervati, sjemenske sastojine i šume pod strogim režimom zaštite na području Učke i Lisine.

Drvna zaliha iznosi 4,271.695 m3 ili 64 m3/ha, godišnji prirast 121.193 m3.

Uzgojna i zaštitna funkcija

Gospodarenje šumama Istre uglav-nom se temelji na izvršavanju uzgojnih radova dok se siječe vrlo malo drvnih sortimenata, uglavnom sanitara. Ovdje su izrazito naglašene opće korisne funk-cije šuma, njihova zaštitna te uloga u razvitku turizma (uređenje površina uz prometnice, uređivanje i održavanje zelenih površina uz velike turističke komplekse, proizvodnja hortikulturno-ga bilja itd).

Tako je ove godine planirano kroz ra-dove jednostavne biološke reprodukci-je izvršiti pripremne radove na obnovi

sastojina na oko 10 ha, popunjavanje na blizu 28 ha, njegu sastojina na 241,95 ha, čišćenje sastojina na 428, a tu su i prorede, zaštita šuma i drugo. Velika pažnja poklanja se protupožar-noj zaštiti pa je u tom segmentu važna izgradnja protupožarnih prosjeka s ele-mentima šumskih cesta, kao i njihovo održavanje. U okviru proširene biolo-ške reprodukcije izvršit će se popu-njavanje sadnicama na 7,5 ha, sanacija od požara na 255,29 ha. Ukupno će biti posađeno u državnim šumama 5.000 komada crnog bora, 2.500 komada ze-lene duglazije i 1.500 komada smreke. Za privatne šume nabavljeno je 2.000 komada smreke i 200 komada ariša. Smreka, ariš i zelena duglazija nabav-ljene su iz rasadnika delničke Podruž-nice u Kuželju, a sadnice crnog bora iz vlastitog rasadnika u Frančeskiji.

– Izvršenje uzgojnih radova ide pla-niranom dinamikom i do kraja godine plan će biti realiziran – govori ruko-voditelj proizvodnog odjela Zdenko Šimek. Najveći dio radova na uzgoju obavlja se uslugama, dok neke radove na pošumljavanjima i njezi sastojina obavljaju sami. U priznatim sjemen-skim sastojinama sakupljeno je prvi put ove godine 400 kg sjemena hrasta crnike na terenima šumarije Pula i 200 kg sjemena hrasta medunca na tereni-ma šumarije Poreč. Sakupljeno je i 500 kg hrasta lužnjaka.

Ove godine izgrađeno je i 4,68 km protupožarnih cesta na otoku Cresu – Lošinju i 2,1 km na području šumarije Labin. Radove je obavila Radna jednica MGP delničke Podružnice.

Zdravstveno stanje šuma je zadovo-ljavajuće, većih zaraza do sada nije bilo. Došlo je do većih oštećenja hrasta luž-njaka u Motovunskoj šumi zbog tuče, pa ga je kasnije napala pepelnica.

Potencijalna opasnost zaraze većih razmjera dolazi iz privatnih šuma, jer se u njima ne gospodari.

Močvarni taksodij

utrošeno je gotovo 300 tisuća sadnica iz vlastitih rasadnika.

Nedostaje nekih sadnica

Na području požeške podružnice Hr-vatskih šuma planirano je na gotovo 47 ha, (37 ha u sklopu proširene biološke reprodukcije), posaditi 279.540 sadni-ca, od čega 190.640 kitnjaka, 27.000 lužnjaka, 16.600 obične bukve, 34.800 gorskoga javora, 5.500 divljih voćkari-ca (divlja jabuka i divlja kruška) i 5.000 sadnica pitomoga kestena.

Prema riječima stručne suradnice za uzgajanje šuma, dipl. ing. Ljiljane Fliszar, bit će isporučeno 71.500 sa-dnica drugim podružnicama Hrvatskih šuma, od čega po 30.000 kitnjakovih karlovačkoj i sisačkoj podružnici, 2.500 sadnica europskog ariša UŠP Našice, a 9.000 lužnjaka ostalim podružnicama.

Ove jeseni planirano je posaditi blizu 6,3 milijuna sadnica različitih vrsta drveća, od čega oko 5,6 mil. bjelogoričnih, te 700 tisuća komada crnogoričnih vrsta u preboru i priobalju.

Novogradiška uprava planirala je posaditi 1,498.110 sadnica na površini 270 ha. Najviše hrasta lužnjaka, 581.940 sadnica, zatim 353.440 kitnjaka, 346.450 poljskoga jasena i 216. 280 bukve. Najo-psežniji posao je na području šumarije Jasenovac (151 ha ), na koju se odno-si čak 50 posto planiranoga zadatka. Kako smo doznali od stručnoga surad-nika za uzgajanje šuma dipl. ing. Jo-sipa Gašpara, drugim podružnicama Hrvatskih šuma ove se jeseni neće isporučiti nijedna sadnica, a za vlastite potrebe nedostajat će gotovo trećina planiranih sadnica pa je upitno izvrše-nje plana. U šumskom rasadniku Cer-nik posijano je 12 t kitnjakovog žira, 5,3 t lužnjakovog i 400 kg sjemena poljskoga jasena.

Radnici Šumarije Valpovo na pošumljavanju topola u selu Nard


TURISTIČKA, ZAŠTITNA URBANA FUNKCIJA ŠUMA U ISTRI

Opće koristi ispred ekonomskih Šume na području Istarske županije, otoka Cresa – Lošinja i općine Opatija – Matulji kojima gospodari Uprava šuma Buzet, zauzimaju površinu od 146.534 ha. Najvećim dijelom to su privatne šume (79.672 ha), nešto manje je državnih 72.419 ha, dok sa 513 ha šuma gospodari Nacionalni park Brijuni.Ekonomskih šuma vrlo je malo i gospodarenje ovim zelenim bogatstvom svodi se na korištenje njihovih općih korisnosti u razvitku turizma, zaštiti, uređenju prostora...

Motovunska šuma raritet i magnet

Motovunska šuma (Gospodarska je-dinica Mirna) smještena je u centralnom dijelu Istre, uz rijeku Mirnu i njezinu pri-

toku Botonegu, jugozapadno od Buze-ta i sjeverno od Motovuna. Predstavlja ostatke nekadašnjih sredozemnih ni-zinskih šuma, kojih je bilo u dolinama jadranskih rijeka. Najzastupljenije vrste u njoj danas su jasen, topole sađene u

kulturama i hrast lužnjak, a ima i nešto običnoga graba i brijesta.

Kroz povijest doživljavala je brojne promjene pa i devastacije. Za vrijeme vladavine Venecije u njoj su obavljani melioracijski radovi, koje krajem 18. stoljeća, za svoje vladavine, Francuzi napuštaju. U to vrijeme dolazi do za-močvarivanja tla i do širenja močvarnih biljnih vrsta. Za vrijeme austrijske vla-davine Motovunska šuma proglašava se državnom šumom i 1866. obilježava kamenim međašima koji su obrojčani rednim brojevima, a njezina površina ostaje u granicama od 1.186,93 ha kojima danas gospodari buzetska Po-družnica. Od 1967. trebala je biti čitava šuma iskrčena i pretvorena u poljopri-vredno zemljište. Na sreću, iskrčeno je tek 220 ha, a s krčenjem se stalo na inzi-stiranje šumara. Krčenja su nastavljena 1973. – 1975. kada je to bilo potrebno za gradnju akumulacije pitke vode. Pod zaštitom je 294 ha specijalnog rezerva-ta šumske vegetacije.

Krajem pedesetih i početkom šezde-setih godina prošloga stoljeća u šumar-stvu tadašnje države javila se moda sadnje brzorastućih vrsta za potrebe papirne industrije. Umjesto autohtonih

Piše: Vesna PlešeFoto:V. Pleše

Ostaci »topolomanije« (topole) Pošumljen teren lužnjakom


vrsta hrasta lužnjaka i poljskog jasena posađena je euroamerička topola na 220 ha. Kako su topole sada u lošem stanju, prezrele i loše kvalitete, prišlo se njihovoj sječi i podizanju ponovno autohtonih sastojina hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Toplik je ostao na po-vršini od 180 ha.

– U Motovunskoj šumi raste i vrlo ri-jedak bijeli tartuf. Prema nekim poda-cima, godišnje se iz šume izvadi preko 2.000 kg te skupocjene gljive. Nekada su otkup tartufa imale i Hrvatske šume, i time ostvarivale značajni prihod od ove sporedne djelatnosti. Sada to više ne rade, ubiranje gljiva u nekim je dije-lovima nekontrolirano, i dolazi do poja-ve šverca. U buzetskoj Upravi smatraju da se taj problem može riješiti jedino donošenjem posebnog Zakona o tartu-fima, kojim bi se u potpunosti mogaoregulirati način i uvjeti njegova sakup-ljanja i prodaje – govori Šimek.

Rijetkost Motovunske šume je i sa-stojina močvarnog taksodija na povr-šini od 0,77 ha. Sastojinu su 1935. po-sadili Talijani, u potpuno zamočvareno tlo, gdje nije uspijevalo ništa osim moč-varnih zeljanica.

Kroz radove jednostavne biološke reprodukcije planirano je izvršiti pripremne radove na obnovi sastojina na oko 10 ha, popunjavanje na blizu 28 ha, njegu sastojina na 241,95 ha, čišćenje sastojina na 428, a tu su i prorede, zaštita šuma i drugo. Velika pažnja poklanja se protupožarnoj zaštiti.

PROVOĐENJE FSC CERTIFIKATA


Dobivši prije tri godine FSC certifikat kojim sepotvrđuje da Hrvatske šume svojim šumama gospodare ekološki odgovorno, društveno korisno i na održiv način, tvrtka je ujedno preuzela obvezu da se jednom godišnje u njezinim upravama provjerava radi li se po FSC standardima. Sve podružnice, naime, članice su grupne certifikacijske shemeHrvatske šume, a nadzor nad provođenjem certifikata, koji je u imeFSC-a izdala engleska tvrtka Soll Association Woodmark, obavlja HŠ Consult. I sama engleska tvrtka će takvu provjeru izvršiti jednom godišnje u jednoj od podružnica. Evo kako je protekao pregled u dvije uprave, u Požegi i Delnicama, kako se radi i što još šumari moraju sami napraviti kako bi ova međunarodna »potvrda« o prirodnosti i dobrom gospodarenju šumama još više dobila na vrijednosti

Početkom listopada obavljen je redovni godišnji nadzorni pre-gled provođenja FSC certifikaci-je šuma u požeškoj podružnici,

a obavio ga je dipl. ing. Branko Meštrić, pomoćnik glavnoga koordinatora za FSC, u nazočnosti dipl. ing. Joce Male-tića, regionalnoga koordinatora u UŠP Požega te dipl. ing. Marijana Aladrovi-ća, voditelja požeške podružnice. Pre-gledu su prisustvovali dipl. ing. Fliszar Ivica, dipl. ing. Zlatko Lisjak i dipl. ing. Ante Miličević.

Pregled skladišta pesticida i radilišta

U šumsko-hortikulturnom rasadniku Hajderovac pregledano je novoizgrađe-

Specijalni rezervat lužnjaka

no središnje skladište za čuvanje zaštit-nih sredstava, a na obližnjem radilištu šumarije Kutjevo, u gospodarskoj jedi-nici Južna Krndija kutjevačka, praćen je rad traktora na privlačenju drvnih sortimenata. Pregledom su zatvorene sljedeće korektivne akcije: dvije pre-poruke koje ostaju vrijediti (KA 22/02 i KA 24/02) i dvije korektivne akcije koje su postavljene svim članovima certifikacijske sheme (uvjeti KA 05/04 iKA 21/04). Preporuke se odnose na to da se više pozornosti posveti ekološkoj komponenti pri izradi Osnova gospo-darenja, odnosno da uređivači tijekom rekognosciranja više pozornosti usmje-re na identificiranje osjetljivih staništa,zaštićenih vrsta i značajnih krajolika, te da te spoznaje uključe u uređajni elaborat. U vezi s tim trebaju više su-rađivati s kolegama iz drugih odjela i sa stručnjacima sa Šumarskoga fakulteta i Šumarskog instituta. UŠP Požega pre-poručuje se također da uređivači šuma više pozornosti usmjere i na procjenu utjecaja njihova gospodarenja na društ-venu zajednicu.

U Rasadniku Kuželj


FSC certifikat

PROVOĐENJE FSC CERTIFIKATA


Navedena dva uvjeta, pod kojima se izdaje certifikat, treba ispuniti u zada-nom roku. Uvjeti se odnose na to da će svaka uprava osigurati da skladišta pesticida i drugih otrovnih tvari budu uređena u skladu s FSC standardom i lokalnim zakonima. Stoga, potrebno je osigurati odgovarajući prostor s ogra-ničenim pristupom, a o stanju skladišta potrebno je voditi ažurnu evidenciju te osigurati pravilan postupak s pesticidi-ma kojima je istekao rok trajanja. Svi članovi će razviti i primijeniti na naci-onalnoj i regionalnoj razini sustav za praćenje, razlikovanje i sumiranje FSC certificiranih i necertificiranih prodajadrva. Također, svi su članovi dužni uve-sti sustav za ispis faktura s ugrađenim COC oznakama ili logotipom.

Treba napomenuti da su dva uvjeta (KA 19/02 i KA 21/02) i dvije preporu-ke zatvorene još za vrijeme prošlogo-dišnjeg inspekcijskoga pregleda, koji je obavio glavni inspektor FSC-a Kevin Jo-nes iz Woodmarka (Engleska) sa suradni-cima. Navedeni uvjeti odnosili su se na to da UŠP Požega mora putem svog ko-

ordinatora za certifikaciju provjeriti jesuli upravitelji šumarija s dobivenim pri-mjerkom FSC principa i kriterija upoznali stručno osoblje na šumarijama. Isto tako, bilo je potrebno kontinuirano raditi na promicanju svih principa potrajnoga gos-podarenja u skladu s FSC standardom. Požeška podružnica treba razvijati surad-nju s pojedinim udrugama i s ostalim organizacijama na svom području, koje su povezane s gospodarenjem šumama s ciljem da se i one upoznaju s principi-ma i tehnikama u gospodarenju šuma-ma, kako bi se umanjili nesporazumi koji najčešće nastaju zbog nerazumijevanja.

Dobra suradnja s okružjem

Redoviti godišnji pregled provođenja FSC certifikacije šuma na području delničke Podružnice proveden je tije-kom listopada u nazočnosti dipl. ing. Ivana Pleše regionalnog koordinatora u UŠP Delnice i zamjenika voditelja dipl. ing. Mladena Pleše, a prisustvovali su mu i rukovoditelji i stručni suradnici iz drugih odjela, upravitelj šumarije Del-

nice, voditeljica rasadnika u Kuželju i revirnik u šumariji Skrad.

Pregled je obavljen u šumariji Del-nice, rasadniku u Kuželju i aktivnom radilištu u gospodarskoj jedinici Čedanj šumarije Skrad. Po obavljenom pre-gledu konstatirano je da su Delničani dobro upoznati sa standardima i pos-jeduju ih u dokumentaciji.

Pregledni tim obavio je i posao nad-zora po pitanju zadanih uvjeta i pre-poruka. Rečeno je da treba nastaviti s redovitim obilaskom šumarija i raditi na daljnjoj promidžbi FSC sustava. U tom smislu predložena je organizacija semi-nara na kojima će se vršiti upoznavanje šumarskog kadra s osnovnim principi-ma certifikacije do razine revirnika. Toje posebno važno za mlade šumarske inženjere pripravnike, koji se moraju redovito upoznavati s primjenom FSC standarda.

Treba razvijati suradnju s pojedinim udrugama i s ostalim organizacijama na svom području, koje su povezane s gospodarenjem šumama s ciljem da se i one upoznaju s principima i tehnikama u gospodarenju šumama, kako bi se umanjili nesporazumi koji najčešće nastaju zbog nerazumijevanja.

Pohvaljena je suradnja Hrvatskih šuma s okružjem, lokalnom zajednicom i lokalnim udrugama na provođenju ak-tivnosti u stalnoj promidžbi šumarstva kao jedne od najvažnijih gospodarskih grana na ovom području. Važnu ulogu u tome ima i ekološka udruga Hloja iz Delnica koja već dugi niz godina provodi akcije »Prvoškolac i sadnica«, dijeljenje divljih voćaka privatnim šumovlasnicima, zelene patrole, pre-davanje za osmoškolce o šumarstvu, suradnja s pčelarima i sl.

U Rasadniku Kuželj Na stovarištu šumarije Kutjevo

Piše: Vesna PlešeFoto:B. Meštrić, D. Štimac


rasadnici

Piše: Ivica Tomić

Foto:I. Tomić

Smješten na obroncima Psunja, u blagoj uvali južne ekspozicije, na oko 190 m nadmorske visine, uz prometnicu Nova Gradiška

– Požega, u blizini autoceste Zagreb – Lipovac i željezničke pruge rasad-nik Cernik, novogradiške podružni-ce Hrvatskih šuma zauzima površinu 185.167 m2. Nalazi se u zoni srednjo-europske humidne klime sa srednjom godišnjom temperaturom zraka 10,8 Celzijevih stupnjeva i s prosječnom go-dišnjom količinom padalina 833 mm. Proizvodni dio rasadnika čini 151.331 m2, a na preostalu (neproizvodnu) po-vršinu otpada 33.836 m2 (putevi, kana-li, objekti, dva bazena za navodnjava-nje i park). Povoljan prometni položaj omogućuje brzu i učinkovitu isporuku proizvedenih roba u kontinentalni dio Hrvatske, a obilje izvorske i potočne vode proizvodnju šumskih sadnica u znatno većoj količini nego proteklih godina.

Uoči rata intenzivna hortikulturna proizvodnja

Cernički rasadnik osnovan je 1961. godine u sklopu ondašnjega novogra-

Premda je na povoljnom prometnom položaju i s obiljem izvorske i potočne vode, rasadnik Cernik suočava se s manjkom slobodne površine i problemom tla koje je, zbog dugogodišnje uporabe, skeletno i s kroničnim manjkom humusa

diškog Šumskoga gospodarstva »Josip Kozarac«, a njegova prvobitna površi-na iznosila je približno 2 ha. Tada su se isključivo proizvodile šumske sadnice četinjača: obične smreke, crnoga bora, običnoga bora i europskoga ariša. Ti-jekom prve sjetve, u proljeće 1962., posijano je 6 kg sjemena duglazije i 3 kg američkoga borovca. Usporedno sa šumskom krenulo se i s proizvodnjom hortikulturnoga bilja, koja je u počet-ku bila tek usputna zanimacija. Među-tim, osamdesetih godina potonja dje-latnost prerasta u osnovnu proizvod-nju. Naime, u to vrijeme proizvodilo se stotinjak vrsta ukrasnoga drveća i grmlja, a zanimanje za crnogorične šumske sadnice naglo je opadalo. Tako je gotovo 90 posto rasadnika bilo obu-hvaćeno hortikulturom. Osamdesetih godina prošloga stoljeća počelo se i s proizvodnjom šumskih sadnica listača, koja je tada bila neznatna (do 200.000 sadnica). Rasadnik se otkupom okolnih parcela postupno proširuje, a njegova površina 1983. godine iznosi 185.167 m2 te do današnjih dana ostaje ne-promijenjena. No, 1986. godine žir je obilno urodio te su zasijane prve veće količine lužnjakova (17.900 kg) i kitnjakova (7469 kg) sjemena. Kontej-nerska sjetva obavljena je sa 7330 kg žira hrasta lužnjaka, a u proljeće 1987. posijano je i 555 kg poljskoga jasena. Nažalost, zbog neiskustva i nerazvi-jene tehnologije, sijalo se omaške i s velikom količinom sjemena po četvor-nome metru. Stoga se na maloj povr-šini našao velik broj sadnica, koje su stradavale u dobi od dvije ili tri godine. Ipak, šumske sadnice listača postupno postaju primarna proizvodnja u cerni-čkom rasadniku.

Posljednjih godina pozornost listačama

Od početka Domovinskoga rata hortikulturna proizvodnja stalno se smanjuje, što je posljedica gubitka tržišta na području bivše Jugoslavije i manjka materijalno-tehničkih sred-stava za proizvodnju hortikulturnih sadnica. Naime, prekinuta je isporuka treseta iz Bosanskoga Grahova pa sto-ga i proizvodnja u lončanicama (oko 30.000 komada godišnje), a postojeća dva plastenika za vegetativno razmno-žavanje postala su samo djelomično upotrebljiva zbog trošnosti i ošteće-nosti. – Posljednjih pet godina proi-zvodnja u rasadniku usmjerena je na šumske sadnice listača: hrasta lužnja-ka, hrasta kitnjaka i poljskoga jasena, a odnedavno i obične bukve. U jesen 2003. sjetva je prvi put izvršena u re-

dove, pomoću nepotpune Egedalove linije – ističe Stanko Matijašević, revir-nik u rasadniku, napominjući kako se za pošumljavanje traže potpuno zdra-ve i kvalitetne sadnice, odgovarajućeg uzrasta. Zato je u njihovu proizvodnju, dodaje, potrebno uložiti znatno više truda nego nekada, primjenom zašti-tno-tehničkih sredstava i navodnjava-nja. Nedavno je završena hidrantska mreža koja pokriva cijelu površinu ra-sadnika, s dužinom razvoda 674 m. Iz vlastite vodne akumulacije voda se di-stribuira putem pumpnoga postrojenja do hidrantskih stupova.

Rasadnik bez plastenika

Kada je riječ o rasadničkim objekti-ma, zanimljivo je da u prvih petnaest godina od osnivanja cernički rasadnik nije imao čvrsto zidanog objekta, a uglavnom su to bile drvene barake. Pojedini zidani objekti grade se po-četkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, a većina objekata izgrađena je u razdoblju od 1980. – 1983.: dva plastenika po 280 m2, zgrada za ra-dnike i proizvodnju (120 m2), objekt za mehanizaciju (180 m2), upravna zgrada (100 m2), čuvarnica (6,6 m2) i skladište za kemijska sredstva, gorivo i mazi-vo (10 m2). Osim navedenih objekata treba spomenuti i plastenik iz 1985. koji se kasnije srušio zbog vremenske nepogode. Na njegovim temeljima i danas se nalazi nedovršeni plastenik (425 m2) iz 1993. godine. Treba napo-

Stanko Matijašević

Nedovršeni plastenik iz 1993. godine

Pogled na cernički rasadnik

Kako do optimalne proizvodnje sadnica?RASADNIK CERNIK (NOVA GRADIŠKA)


menuti kako je srušen jedan plastenik sagrađen prije 25 godina, a drugi je u trošnom stanju te je proizvodnja u nje-mu minimalna. Prema riječima Stanka Matijaševića rasadnik uopće nema pla-stenika, jer postojeći na njega samo na-likuje, a njegova desetogodišnja amor-tizacija konstrukcije i plastike odavno je istekla. Osim plastenika, manjka još jedan objekt za mehanizaciju. Naime, dio priključnih strojeva nalazi se na otvorenom prostoru te je izložen kiši i snijegu.

Više ulagati u stručnjake i objekte

– Svoju optimalnu proizvodnju cer-nički je rasadnik imao od 1980. – 1990. godine. Primarnu proizvodnju danas čine šumske sadnice hrasta lužnjaka i kitnjaka, poljskoga jasena, obične bu-kve i dr. i njoj je sve podređeno, a ne-kadašnje hortikulturne površine sada su namijenjene za proizvodnju šum-skih sadnica. Godišnje se proizvede i do 2 milijuna sadnica. Za optimalno poslovanje trebalo bi još oko 5 ha po-vršine, jer rasadnik nema slobodnoga prostora pa je na ugaru uvijek manje prozvodne površine nego što je po-trebno. Boljom organizacijom prodaje mogle bi se zadovoljiti sve potrebe za ukrasnim drvećem i grmljem na širem području. Ukrasno bilje čini tek sekun-darni dio proizvodnje, koja je zadnjih petnaest godina u stalnom opadanju. Tome znatno pridonosi manjak plaste-ničke površine i izostanak vegetativno-

ga razmnožavanja, slab plasman i relativ-no visoke cijene proizvedenoga bilja. Veću proizvodnju moguće je ostvariti ulaganjem u stručne i osposobljene ra-dnike, stimulirane i motivirane za rad te ulaganjem u objekte, tehničke uređaje i strojeve. Osim navedenog, najveći pro-blem današnjeg rasadnika je tlo. Naime, zbog dugogodišnje proizvodnje te upo-rabe pesticida i umjetnih gnojiva, tlo je skeletno, s kroničnim manjkom humusa – zaključuje voditelj rasadnika.

Primjena mehaničkoga defolijatora

U rasadniku je nedavno na rasti-lišnim plohama hrasta lužnjaka i kit-njaka te poljskoga jasena demonstri-ran rad mehaničkoga »defolijatora«, jednostavne naprave priključene na traktor, koja s vratilom i odgovaraju-ćim strunama odstranjuje lišće. Nakon tehničkih preinaka, stroj će se početi koristiti ove jeseni i u drugim rasadnici-ma Hrvatskih šuma, a vađenje sadnica moguće je obaviti i do 15 dana ranije. Potkraj rujna evidentirano je 1.045.000 sadnica, od čega 83.000 lužnjakovih i kitnjakovih, koje nisu za isporuku zbog lošega uzrasta. Rasadničarska proizvodnja u 2006. godini temelji se na ovogodišnjoj jesenskoj sjetvi. Tako će na približno 8 ha biti posijano 20 t lužnjakovog i 12 t kitnjakovog žira, 220 kg sjemena poljskoga jasena i 400 kg bukvice. Tek manji dio proizvodnje prenosi se iz ove u iduću godinu. Riječ je o 100.000 sadnica poljskoga jasena, 10.000 sadnica obične bukve, 30.000 lužnjakovih i 20.000 kitnjakovih sadni-ca. Ove i sljedeće godine planirano je proizvesti oko 20.000 hortikulturnih sadnica.

Pokusni rad mehaničkoga defolijatora

Pogled na cernički rasadnik

Kako do optimalne proizvodnje sadnica?Rasadnik Cernik danas vodi šumar-

ski tehničar, a stalno je uposleno šest radnika. Tijekom godine, za vrijeme sezonskih poslova, u pomoć uskaču invalidi rada i stanovit broj povremenih radnika na ugovor, koji su naisplativiji u rasadničkoj proizvodnji. Zanimljivo je da tijekom četrdeset i četiri godine postojanja ovdje nikada nije bio zapo-slen šumarski inženjer. Neosporno je da rasadnik ovakvoga kapaciteta mo-raju ubuduće voditi dvije stručne oso-be – diplomirani inženjer šumarstva i šumarski tehničar.

Svoju optimalnu proizvodnju rasadnik je imao od 1980. – 1990. godine, kada su se proizvodile šumske i hortikulturne sadnice. Danas je uglavnom čine šumske sadnice hrasta lužnjaka i kitnjaka, poljskoga jasena i obične bukve, a godišnje se proizvede i do 2 milijuna sadnica.

Rasadničarska proizvodnja u 2006. godini temelji se na ovogodišnjoj jesenskoj sjetvi. Tako će na približno 8 ha biti posijano 20 t lužnjakovog i 12 t kitnjakovog žira, 220 kg sjemena poljskoga jasena i 400 kg bukvice.


stare šume, prašume, gorostasi

Zahvaljujući teško dostupnim poplavnim područjima Bara-nje, do današnjih su dana ostali sačuvani zaista impresivni pri-

mjerci višestoljetnih stabala hrasta, bri-jesta, bijele i crne topole, vrbe i drugih vrsta. Ovo je priča o jednoj od njih.

Dobri poznavatelji Baranjskih mo-čvarnih šuma topola i vrba znaju da se u dubini močvarnog prostranstva većim dijelom godine natopljenim poplavnim vodama Dunava i njegovih brojnih Dunavaca, kriju višestoljetna stabla hrasta lužnjaka, brijesta, baranj-ske bijele i crne topole, vrba ...

Politički »dirigirani« pokušaji uno-šenja alohtonih šumskih kultura, pe-desetih godina prošloga stoljeća, prije svega EA topola, nekih vrsta vrba, po-nekih četinjara i drugih, na račun au-tohtonih baranjskih mekih listača, ne-slavno su završili sa šumarske stručne strane. Zahvaljujući specifičnosti većegdijela poplavnih baranjskih područja uz rijeku Dunav, posljednje stoljeće i pol ovo je područje bilo predodređe-no kao ekskluzivno lovište za »visoku« klijentelu, jer se ovdje u miru, na teško pristupačnim i zaštićenim terenima

TAJNE BARANJSKIH ŠUMA

gigantea Croatica!Časopis Hrvatske šume u kratkom će serijalu zabilježiti i podsjetiti na ono što je preostalo od starih šuma, predstaviti neke zanimljive predjele, predstaviti ostatke prašuma, ili ispričati priče o usamljenim gorostasima lužnjaka, jele, smreke, brijesta. O nekima je već bilo riječi u našim novinama, no mi ćemo ukratko još jednom podsjetiti na njih

Crna topola

Populus nigra


TAJNE BARANJSKIH ŠUMA

gigantea Croatica!mogla razmnožavati visoka divljač, pri-je svega baranjski jelen. U dubini lovi-šta do današnjih dana održali su se i brojni reprezentativni primjerci višesto-ljetnih stabala hrasta lužnjaka, bijele i crne topole, brijesta, johe, vrbe i nekih drugih vrsta.

Kretanje po tom nepreglednom nezaštićenom močvarnom području, između podignutog nasipa i obale Du-nava, moguće je samo manjim dijelom godine, u kratkim intervalima između poplavnih voda Dunava koje se razlije-vaju po brojnim depresijama i kanali-ma kao i starim koritima moćne rijeke, koje mještani nazivaju Dunavcima.

Iskoristili smo jedno takvo sušno razdoblje i s jednim od rijetkih pozna-vatelja tog močvarnog staništa lovo-čuvarom Borom, prokrstarili jedan dan tim gotovo neotkrivenim područjem. Imali smo rijetku priliku vidjeti brojne skupine jelenske divljači, divljih svinja, uživati promatrajući miran let orlova štekavaca oko visoko podignutog gni-jezda na višestoljetnom hrastu i svjedo-čiti kako još uvijek drveće u Baranjskim šumama umire stojeći. Jer, unatoč mo-dernoj mehanizaciji, transport dozrelih stabala iz tih močvarnih predjela ne bi bio moguć ni ekonomski opravdan. Lu-tajući tim područjem, jer nema drugog izraza za kretanje kroz to teško dostup-no područje, obraslo visokom travom i šašom, bez puteva i staza, otkrili smo izuzetno vrijedne i neviđene primjerke višestoljetnih stabala. Jedno od njih je i crna topola.

Crna topola, europska crna topola, jagnjed, janj (Populus nigra) još uvijek je dosta sačuvana u unutrašnjosti Ba-ranje, jer je zbog specifičnog ikričavogstabla vrlo cijenjena za izradu posebne lamperije, unutrašnjeg interijera poslov-nih objekata i namještaja kod doma-ćeg življa. Vidjeli smo nekoliko vrlo osebujnih stabala crne topole, izuzet-nih dimenzija. Može narasti do 30 m. Stablo na slici, velike starosti, niže je, no promjera čak 3,5 m! No zbog ne-pravilnog stabla, špaga kojom su mje-rili njezin obujam bila je duga 12,5 m! Premda je starost teško utvrditi, smatra se najstarijim primjerkom crne topole u Europi.

Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: A. Z. Lončarić

Hrvatski sindikat šumarstva proslavio je značajan jubilej –15-godišnjicu osnutka i kon-tinuiranog rada. Utemeljen

odmah nakon prvih višestranačkih izbora, nekako u isto vrijeme kada i jedinstveno šumarsko poduzeće, čak i ranije, i sindikat je prolazio sve poče-tne poteškoće i probleme kroz koje je kročilo i šumarstvo. U eri opće štednje HSŠ je svoju obljetnicu obilježio pri-godno – radno, svečanom sjednicom Skupštine u sindikalnim prostorijama na Krešimirovu trgu u Zagrebu, 25. studenoga. U prisutnosti 50-ak članova Skupštine te gostiju i uzvanika, pred-sjednica najvećega šumarskog sindika-ta Gordana Colnar najprije je posebno zahvalila prof. Ivici Grčiću kao jednom od inicijatora razvrgavanja dotadašnje-ga sindikalnoga zajedništva s drvnom industrijom i osnivanja šumarskoga sindikata, 22. studenoga 1990. godine.

Podsjećajući na proteklo razdoblje, predsjednica Colnar najvažnijim dosti-gnućima sindikalnog djelovanja smatra uvođenje kolektivnoga pregovaranja i potpisivanje pet kolektivnih ugovo-ra i dva dodatka u kojima su izbore-na značajna radnička prava, koja se, kada su jednom bila ustanovljena, više nisu smanjivala. Potpisujući posljednji aneks Kolektivnom ugovoru, pred krat-ko vrijeme, otvorene su i pretpostavke za uvođenje stimulativnog nagrađiva-nja, za što se sindikat oduvijek borio. HSŠ je cijelo vrijeme svoga rada pružao pomoć obiteljima radnika kojima je ona bila najpotrebnija, sindikalni pred-stavnici obilazili su i pomagali tijekom Domovinskoga rata postrojbe Hrvatske vojske u kojima su bili šumari, sindikat je pokrenuo održavanje sportskih su-sreta, ulagao u izobrazbu i osposoblja-vanje sindikalnoga kadra, a to su samo

HRVATSKI SINDIKAT ŠUMARSTVA OBILJEŽIO 15 GODINA RADA

Bitka se nastavljaKolektivno pregovaranje i potpisivanje pet kolektivnih ugovora spada u najvrjednija dostignuća, uz ostalo, u dosadašnjih 15 godina rada Hrvatskoga sindikata šumarstva

neke od aktivnosti tijekom protekloga vremena.

HSŠ se u međuvremenu afirmirao ina međunarodnoj sceni, postao je čla-nom najprije Europske, a 1996. godine i Međunarodne federacije šumara, dr-vara i graditelja (IFBWW).

U trenutku osnivanja sindikat je imao 7.500 članova i »to je bio jedini njegov kapital«. Članstvo je u međuvremenu naraslo do 10.300 da bi razdvajanjem na sindikalnoj sceni i osnivanjem novih šumarskih sindikata danas opet došlo na početni broj. No riječ je o mladim ljudima, o obrazovanom sindikalnom kadru koji ima snage za nove izazove, kaže predsjednica.

Najvažnijim zadatakom u budućno-sti HSŠ smatra borbu za donošenje novoga Pravilnika o plaćama kojim bi se trebala utvrditi drugačija raspodjela od sadašnje.

Sudionike Skupštine pozdravili su i državni tajnik za šumarstvo Herman Sušnik koji je prisutne upoznao s naj-značajnijim novinama u upravo done-senom Zakonu o šumarstvu, te pred-sjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Beuk koji je govorio o osnovnim nazna-kama predstojećega procesa restruktu-riranja. Sindikalcima su uspješan dalj-nji rad poželjeli i Josip Pavić iz SSSH, te Vitomir Begović, predstojnik vladina Ureda za socijalno partnerstvo. (m)

Gordana Colnar

sindikati

Sa svečane skupštine

Populus nigra


uređivanje šuma

Piše: Zvonko

PeičevićFoto:

Z. Peičević

dominira lužnjak

S površinom većom od 8.200 ha, Vrbanjske šume su druga po veličini gospodarska jedinica Spačvanskog bazena u kojoj dominira hrast lužnjak s grabom i jasenom (66 posto). Jedinicom gospodari Šumarija Vrbanja

Stručna komisija Ministarstva po-ljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva u sastavu dipl. ing. Ivica Vučetić, predsjednik, dipl.

ing. Igor Hasl, dipl. ing. Milan Juraj He-rak, članovi, nakon trodnevnog je rada i obilaska šumskih površina te rada u uredu, utvrdila da je osnova gospoda-renja za Gospodarsku jedinicu Vrbanj-ske šume za razdoblje od 2005. – 2014. godine izrađena u skladu sa Zakonom o šumama i Pravilnikom o uređivanju šuma i predložila je na usvajanje.

Gospodarska jedinica Vrbanjske šume nalazi se u središtu šumskog komple-ksa Spačva, najvećeg i najkvalitetnijeg kompleksa hrastovih nizinskih šuma, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, i njome gospodari šumarija Vrbanja. To je i jedina jedinica kojom gospodari ova šumarija. Ukupne je površine 8.283 ha, obraslo je 7.867 ha, ima 150 odjela te drvnu zalihu 2.981.700 m3, odnosno 427 m3 po hektaru, osnovni su podaci za ovu veliku i vrijednu jedinicu.

Vinkovačka podružnica, inače, go-spodari sa 72.183 hektara šuma i šum-skog zemljišta i 28 gospodarskih jedi-nica u 12 šumarija.

Gospodarska jedinica Vrbanjske šume dio je užeg centralnog dije-la šumskog kompleksa Spačva (cca 40.000 ha) koja se po nekim svojim specifičnostima razlikuje od ostalihgospodarskih jedinica. U njoj dominira varijanta tipične šume hrasta lužnjaka i graba s jasenom (66 posto od obrasle površine), gdje prevladava lužnjak kao glavni nositelj proizvodnje s dobrom i vrlo dobrom kakvoćom.

Opsežan i zahtjevan posao izrade osnove koji se sastoji od terenskih ra-dova (inventura drvne mase i izmjera ostalih taksacijskih elemenata neophod-nih za izradu osnove gospodarenja) te uredske obrade podataka do konačne izrade osnove gospodarenja, obavio je Odjel za uređivanje vinkovačke uprave na čelu s dipl. ing. Ilijom Gregorovićem. U izradi su sudjelovali samostalni taksa-tori Stjepan Dodig, Antun Jakšić, Zoran Vargić, Igor Polferov te ostali zaposle-nici Odjela. Okončan je 18. studenoga 2005., kad je stručna komisija pregle-dala elaborat.

Duga povijest uređivanja

Gospodarska jedinica Vrbanjske šume čini oko 21 posto površine cen-tralnog dijela šumskog kompleksa Spačva, a prve osnove gospodarenja na vinkovačkom području potiču iz 1847. i 1863. godine s odredbama i sječama šuma radi podmirenja drvom pravoužitnika, te podmirenja potreba Vojne krajine – izgradnja prometnica, mostova, pruga, palača i drugog. U sadašnjem obliku i površini formirana je 1962. godine, a od 1964. godine do 2004. godine izrada osnova gospoda-renja nastavlja se kontinuirano svake desete godine.

Tamo gdje

Gospodarska jedinica Vrbanjske šume čini oko 21 posto površine centralnog dijela šumskog kompleksa Spačva, a prve osnove gospodarenja na vinkovačkom području potiču iz 1847. i 1863.

Ukupna površina iznosi 8.283 ha, obraslo je 7.867 ha, ima 150 odjela, te drvnu zalihu 2.981.700 m3, odnosno 427 m3 po hektaru.

WWF MedPO (World Wide Fund for Nature – Mediter-ranean Programme Office) stvorio je novi model »zele-

nih pojaseva« – niza krajobraznih jedi-nica u Sredozemlju sa svrhom očuvanja preostalih šuma na tom području kao najvažnijih za očuvanje bioraznolikosti. WWF MedPO je izdvojio četiri područja zelenih pojaseva na Sredozemlju: jugo-zapadna nizina iberskog poluotoka i ni-zine sjeverozapadnog Maroka, planine Atlasa, obala i Alboransko more zatim Dinaridi i obala Dalmacije te južna Ana-tolija i planine Srednjeg istoka. Podru-čja zelenih pojaseva uključuju predjele gdje je WWF bio aktivan u prošlosti ili trenutno provodi aktivnosti za zaštitu prirode, što je temelj daljnjeg rada.

Model zelenih pojaseva teži osniva-nju djelotvorne mreže šumskih zašti-ćenih područja povezanih ekološkim koridorima koji omogućuju slobodno rasprostiranje divljih životinja i po-vezanosti staništa, a koji su okruženi tampon-zonama gdje je moguć odr-živi razvoj. Na temelju svojih iskusta-va WWF MedPO vjeruje da primjena inovativnih ekonomskih djelatnosti na temelju tradicionalnih iskustava i po-znavanju gospodarenja prirodnim bo-gatstvima može biti u skladu s očuva-njem posljednjih preostalih prirodnih šuma Sredozemlja.

Unutar granica Zelenog pojasa Vele-bita nalaze se dijelovi Like, Hrvatskog primorja, Velebita i sjeverne Dalmaci-je. Površina iznosi oko 4.100 km². Ovo područje je vrlo raznoliko, uključuje različite tipove klima, krajobraza i nad-morske visine, koja se kreće od razine mora do gotovo 2.000 m. Zeleni pojas Velebit smješten je u središnjem dijelu Hrvatske koji dijeli sjeverni, kontinen-talni dio zemlje od Dalmacije. Pojas obuhvaća visokovrijedne prirodne znamenitosti (raznolika staništa, velika brojnost vrsta, visok endemizam, jedin-stveni slatkovodni ekosustavi itd.), koje su u vezi sa složenim krškim sustavom rijeke Like, Gacke i Krbave, koje po-

Članovi komisije i vinkovački šumari u obilasku terena

GOSPODARSKA JEDINICA VRBANJSKE ŠUME

uređivanje šuma


Piše: Irena Devčić-BuzovFoto:I. Devčić-Buzov

zaštićena priroda

Zeleni pojas

KAKO ZAŠTITITI VELEBIT

»Ljudi za planinu, planina za ljude« naziv je pod kojim se provodi akcijski plan zaštite šireg područja Velebita. Planina Velebit dio je dinarskog masiva koji se ubraja u UNESC-ov program Čovjek i biosfera, a u WWF-ovoj Inicijativi za ugrožena šumska područja ubrojen je među deset najvažnijih šumskih područja na Sredozemlju

WWF MedPO (World Wide Fund for Nature – Mediterranean Programme Office) stvorio je novi model »zelenih pojaseva« – niza krajobraznih jedinica u Sredozemlju sa svrhom očuvanja preostalih šuma na tom području kao najvažnijih za očuvanje bioraznolikosti.

Četiri područja zelenih pojaseva na Sredozemlju su: jugozapadna nizina iberskog poluotoka i nizine sjeverozapadnog Maroka, planine Atlasa, obala i Alboransko more zatim Dinaridi i obala Dalmacije, te južna Anatolija i planine Srednjeg istoka.

nirući pod Velebit i druge podzemne sustave ponovno izviru na površinu bilo na kopnu ili u moru Velebitskog kanala. Glavni razlog pokrivanja tako velikog područja je stvaranje cjelovitog krajobraza, samoodrživog ekosustava koji će predstavljati velik broj različitih staništa dovoljnih da osiguraju prostor i zadovolje potrebe vrsta koje zahtije-vaju veća područja. Smještene između europskih Alpa i grčkih Pindos planina, šume Velebita predstavljaju srce Dinari-da, vrlo važan migracijski put sisavaca, mjesto gdje se još uvijek mogu naći medvjedi, vukovi, divlje mačke i risovi te alpske i balkanske divokoze. Ove se šume međusobno razlikuju: od graba, hrasta i jasena koji uspijevaju u nižim obalnim područjima, do crnog bora, jele i smreke u višim predjelima, uz mnoštvo rijetkih cvjetnih biljaka. Da-nas se područje Velebita smatra »kra-lježnicom« složenog ekosustava, koja povezuje i ujedinjuje obalne, kontinen-talne i podzemne ekosustave i ekolo-ške procese.

Prioritetna područjaUnutar zelenog pojasa izdvojeno je

pet prioritetnih područja, to su: Gacko polje i rijeka Gacka kao stanište vrlo važnih životinjskih vrsta, Ličko polje, također obitavalište značajne faune, područje značajnog broja speleoloških objekata te kao područje pod jakim utjecajem čovjeka. Voda rijeke Like i njezinih pritoka uglavnom je kanalizi-rana, akumulirana i povezana s rijekom Gackom. Broj ljudskih naselja u ovom polju najveći je u cijelom području Ze-lenog pojasa Velebit. Krbavsko polje je jedino krško područje u kojem se u velikoj mjeri ne koristi voda za hidroe-lektrane. Vrlo je slabo istraženo te po-stoje mogućnosti za nova otkrića i na posljetku rijeka Zrmanja i njezini pri-toci. Ovo područje udomaćuje oko 30 ugroženih biljnih vrsta, 6 endemičnih i 10 indikatorskih vrsta koje obitavaju u slatkoj vodi. Neka područja uske nizine rijeke Zrmanje bogata su špiljama koje nisu istražene.

Preklapanje karata prioritetnih po-dručja i postojećih zaštićenih podru-čja pokazuje da se velikim dijelom (80 posto) prioritetna područja nalaze pod različitim razinama zaštite.

Sljedećih desetak godina bit će ključ-no u razvoju Zelenog pojasa Velebita. Ovo područje ima velik potencijal za pokretanje aktivnosti koje idu u smjeru održivog razvitka, kao npr. ekoturizam i seoski turizam, kontrolirani lov i ribo-lov, avanturistički turizam, organska i ekološka poljoprivreda, skupljanje i uzgajanje ljekovitog bilja te proizvod-nja tradicionalnih proizvoda. Nacional-

ni parkovi i parkovi prirode imaju javne ustanove za upravljanje, a u posljednjih nekoliko godina sustavno se ulagalo u razvoj parkova povećavajući im ljudske resurse i materijalne kapacitete. Uspr-kos tome, stanje je još uvijek daleko od idealnog, jer je područje pod zaštitom veliko, a dugi niz godina se u zaštitu prirode ulagalo vrlo malo. Na snagu je stupio i novi Zakon o zaštiti prirode koji će ostvariti mehanizam financira-nja zaštite okoliša u RH.

Na posljetku, projekt očuvanja krških ekosustava (KEC) u iznosu od 5,6 miliju-na dolara i trajanju od 2002. do 2007. pridonijet će također očuvanju bioraz-nolikosti krša i održivom razvoju.

Broj 108 • prosinac 2005. HRVATSKE ŠUME

čudesna priroda

Piše: Olga

JovanovićFoto:

O. Jovanović

Ulazim u Teleferico, najvišu ži-čaru na svijetu i već nakon nekoliko minuta vožnje uoča-vam neobičnu prugu što se

proteže šumom iznad koje lagano plo-vim zrakom. Vitko drveće, neobičnog oblika, listova sličnih divljem kestenu, ali nekoliko puta veće, raste samo na uskoj pruzi ispod žičare. Tu je šuma bila iskrčena zbog izgradnje žičare i sada 20-ak godina poslije, predstavlja ideal-no stanište za cekropije. To je drveće rasprostranjeno najviše u Neotropisu, tropima »novog« svijeta. Prema najno-vijim DNA istraživanjima, cekropije su svrstane u porodicu Urticacea, iako su do sada pripadale porodici Moraceae – dudovi, a poznato je oko stotinjak vrsta.

Tko ne riskira, ne profitira

Cekropije su umjesto dugog život-nog vijeka, malobrojnog velikog sje-menja i sigurnosti njegova raznošenja, odabrale kratak život, veliku plodnost, velika ulaganja u proizvodnju nekoliko tisuća sjemenki, produženu klijavost sjemenki te sposobnost privlačenja različitog profila »raznosača« sjemenki, što im omogućuje brzu kolonizaciju prikladnog staništa. U tome im ne sme-ta ni činjenica da su stabla jednospol-na, pa je jedno stablo isključivo žensko, a drugo muško.

Te su se biljke savršeno prilagodile za kolonizaciju posječenih područja, ru-bova šuma te obala rijeka. U Surinamu su zabilježene u prosjeku 73 sjemenke po kvadratnom metru kako čekaju sa-

Cekropije

Poput bagrema što se nemilosrdno širi i zauzima prostranstva netom posječene šume u umjerenim krajevima, u tropima tu ulogu preuzimaju biljke iz roda Cecropia. Uska stabla, velikoga prstastog lišća, govore nam da je ovdje još nedavno bila velika čistina

vršenu priliku za klijanje. Čim se pojavi dovoljna količina svjetla, biljke proklija-ju i rastu nevjerojatnom brzinom čak i do 2,5 m godišnje, dok debljinu mogu povećati i do 15 puta u godinu dana. Najviši primjerci narastu do 20-ak m. Cekropije su biljke kratkoga vijeka, pa najstarije jedinke rijetko dožive više od tri desetljeća.

Iako su katkad najdominantnije bilj-ke nekog područja, izrazito su osjetljive na sjenu i nedostatak svjetlosti. No taj problem savladavaju svojim brzim ra-stom, jednostavnim grananjem te veli-kim visećim listovima koji onemoguću-ju svojim konkurentima da im preotmu teritorij. Iako se neke biljke pokušavaju omotati oko cekropijina stabla, to je če-sto vrlo složena misija. Neke su takve biljke jednostavno otpuhane vjetrom, a druge su suočene s pravom vojskom mrava roda Azteca. To su agresivni, grizući mravi koji žive u stabljikama cekropija. Oni brane stablo od biljaka »napasnika« tako što režu njihovo lišće onemogućujući im dalji rast, a biljka ih za to nagrađuje svojim nektarom iz ek-strafloralnih nektarija.

Osim mrava koji su u uskom mutua-lističkom odnosu sa cekropijama, biljka se druži i s još 50-ak životinjskih vrsta

Grane cekropije

Pogled iz zraka – bojom krošnje ističu se od ostalog drveća

čudesna priroda

Stablo cekropije

– biljke koje rastu 2,5 m godišnje!

18


Cekropije

uključujući mrave rezače, iguane, 30-ak vrsta ptica, te nekoliko vrsta sisavaca. Cekropija ima ulogu ptičjeg fast-food restorana, gdje se odjednom može naći i do 900.000 sjemenki na ponu-di. Šišmiši i majmuni hrane se voćem, a ljenjivci se (kao u usporenom filmu) hrane lišćem. Ranije se smatralo da se ljenjivci hrane isključivo lišćem cekro-pija, no nakon postavljanja radiooda-šiljača ustanovilo se da su cekropije je-

dine biljke na kojima se ljenjivce može uočiti, ali da se hrane i drugim lišćem. Čak je i osušeno lišće izrazito korisno. Veliko i smežurano udomljuje mnoge vrste člankonožaca, koji dalje i sami predstavljaju idealni mamac za ptice grmuše.

Kraljevsko podrijetloIme Cecropia u originalu znači »lice

s repom, repato lice«, a potječe od grč-kog kralja Kekropa (Cecropsa), kojeg je stvorila sama majka zemlja. Kralj je bio polubog, poznat po svom zmajevom repu. On je prvi utemeljitelj Atene čiji su se stanovnici neko vrijeme nazivali i Kekropljani. Također je odgovoran i za današnje ime grada prema božici koju je on odabrao da štiti njegov grad.

Iako cekropije predstavljaju važnu kariku u nastanku tropskih šuma sred-nje i južne Amerike, s druge strane, u nekim područjima, upravo su ove biljke glavni krivci za smanjenje bioraz-nolikosti. Tako je vrsta Cecropia peltata unesena na Havaje, u Francusku Poli-neziju, zapadnu Afriku i Maleziju, gdje je u vrlo kratkom roku postala izrazito štetna i invazivna, nastanjujući šumske čistine te područja prekrivena lavom, onemogućujući »lokalnim« biljkama

Čim se pojavi dovoljna količina svjetla, biljke proklijaju i rastu nevjerojatnom brzinom čak i do 2,5 m godišnje, dok debljinu mogu povećati i do 15 puta u godinu dana.

da rastu na svom području. Jedna od osobina koja je omogućila ovoj biljci osvajanje novih teritorija je i činjenica da ona u svojim mladim danima sadr-ži veliku količinu tanina koji je štite od nekih biljojeda.

Društveno korisnaIako su u nekim krajevima izrazito

štetne, u nekim drugim igraju značaj-nu ulogu u tradicionalnim životima raznih plemena. Tako se u Surinamu u tradicionalnoj medicini, ove biljke kori-ste u liječenju raznih bolesti sustava za izlučivanje (bubrega, mjehura), a čaj se koristi u liječenju astme. I u suvreme-noj medicini, ova se biljka koristi kod visokog tlaka, povišenog kolesterola, pa čak i kod dijabetesa. Također je je-dan od čestih sastojaka anticelulitnih krema. Unatoč čestoj upotrebi, biljka još uvijek ima relativno visoku tržišnu cijenu pa tako pakiranje od 100 sje-menki košta 10 US dolara, od 1.000 komada čak 100 dolara, dok kilogram lišća stoji više od 30 dolara.

Kozmetika od cekropije – ekstrakt se koristi u kozmetičkim proizvodima

Lišće je velikih dimenzija

Pogled iz zraka – bojom krošnje ističu se od ostalog drveća

– biljke koje rastu 2,5 m godišnje!

Stablo iznad šume


močvare

Teško je povjerovati da »kame-na pustinja«, kako često znamo nazivati otok Pag, u bjelini svo-ga kamenja skriva močvarna

staništa izrazite biološke raznolikosti. Međutim, pomnim zagledanjem otkri-vamo tajne Mjesečeva otoka, koji je u svojoj geološkoj povijesti razvio brojne mogućnosti za život i postanak ljudi, bilja i životinja.

Na hrvatskoj obali i otocima preosta-lo je još vrlo malo močvarnih staništa. Većina priobalnih močvara je isušena te je očuvano svega nekoliko većih močvarnih područja od kojih je naj-značajnije močvarno područje donjeg toka Neretve koje se nalazi na Popi-su močvara od međunarodne važnosti (Ramsarski popis).

Osobitost hrvatskog priobalja su tzv. »blata«, tj. bare smještene po udolina-ma i krškim poljima. Na otoku Pagu, svojim bogatstvom i raznolikošću ptič-jeg svijeta te zbog ostalih florističkih i faunističkih značajki ističe se Kolansko blato i Blato Rogoza te Velo i Malo bla-


Kamena pustinja ili »Mjesečev otok«, kako zbog izgleda i prvog dojma često nazivaju otok Pag, ujedno je i močvarno stanište i jedini je otok na kojem se nalaze dva močvarna ornitološka rezervata, Kolansko blato i Velo i Malo blato!

Vegetacija polako osvaja močvaruKolansko blato

to, koji su zbog svoje važnosti zaštićeni ornitološki rezervati. Naime, gotovo sve ptice močvarice sele se preko priobalja, pa Velo i Kolansko blato predstavljaju rijetko utočište za ptice močvarice u vrijeme njihove selidbe i zimovanja na ovim prostorima.

Kolansko blato i Blato Rogoza

Kolansko blato smješteno je na juž-noj strani otoka Paga, u blizini vikend naselja Gajac. Usprkos zakonskoj zaštiti, na području Kolanskog blata prisutni su ekološki problemi koji ugrožavaju ovaj vrijedni ekosustav i ubrzavaju njegovu prirodnu sukcesiju. U jesensko-zimskom periodu poplava Kolansko blato je pre-ko Blata Rogoza povezano uskim pro-lazom s morem na južnoj strani otoka. Sam izlaz sadržava radioaktivno blato, ali je njegova važnost u tome što njime izlaze jegulje i ugori iz Kolanskog blata u more. Premda nije istražena ljekovi-tost blata, turisti ali i domaće stanovniš-

tvo koriste ga mažući njime tijelo. Zbog svoga položaja Blato Rogoza izvrgnutije je utjecaju morske vode pa je njegovo tlo zaslanjeno. Zbog toga ovdje dobro uspijeva vegetacija rančića, glavica i sitova te drugih karakterističnih medi-

Kornjaci

Piše: Irena

Devčić-BuzovFoto:

I.Devčić-Buzov

PAŠKA RAZGLEDNICA



Vegetacija polako osvaja močvaru

teranskih biljaka (Salicornia herbacea, Agropyrum litorale, Limonium sp.).

U Kolanskom blatu i bližoj okolici za-bilježene su 163 ptičje vrste, od kojih je 67 gnjezdarica. Tu se gnijezde mali gnjurac, crna liska, čapljica voljak, div-

lja patka, a za vrijeme selidbi Kolansko blato posjećuju jata bijelih čapljarica, sivih čaplji, ćurlini, zatim patke, liske, vodomari, grabljivice i ptice pjevice.

Ptice ovoga područja izvrgnute su ilegalnom lovu, često stranih lovaca. O tome svjedoči plašljivost i opreznost tih ptica koje odmah polijeću čim vas ugledaju i ne dopuštaju da im se pri-bližite na udaljenost na kojoj u drugim područjima možete ostvariti dodir. Kameni zakloni za lovce smješteni uz vodu te upotrijebljene puščane čahure dokaz su što se pticama ovdje događa i zašto su one uvijek na oprezu.

Nadalje, lokalno stanovništvo u Ko-lanskom blatu lovi ugora i to na dva na-čina, oba pogubna za ostali živi svijet u vodi: mrežama koje su uronjene u vodu po više dana pa predstavljaju stupice za barske kornjače i druge životinje ili još i gore, ugor se najčešće lovi bacanjem vap-na u vodu, čime se ubija sav živi svijet u vodi! Na taj se način osiromašuje i pre-

kida lanac prehrane, zbog čega dolazi u pitanje opstanak cijelog ekosustava.

Malo i Velo blatoOtok Pag jedini je otok na kojem se

nalaze dva močvarna ornitološka re-

zervata. U istočnom dijelu otoka smje-šten je drugi ornitološki rezervat Malo i Velo blato. Njihova površina (155 ha) manja je od one koju imaju Kolansko blato i Blato Rogoza. I Malo i Velo blato suočeni su sa sličnim problemima ne-održivog iskorištavanja vodenih eko-sustava. Znakovi lova i ondje se mogu naći, premda paški lovci okupljeni u Lovačkom društvu »Kamenjarka« tvrde da Velo blato nikada nije bilo u lošijem stanju nego sada, te od kada je pro-glašeno ornitološkim rezervatom sve više propada. Tvrde da se nadležne institucije o njemu slabo brinu te su u više navrata tražili da se Blato vrati na korištenje lovcima. Najveći problem je što se Velo blato već godinama ne čisti te se polako smanjuje površina vode. To se ocjenjuje velikim problemom jer ako se tako nastavi, jezero će postati samo močvara. Od prije nekoliko go-dina Zadarska županija utemeljila je

Javnu ustanovu za upravljanje zaštiće-nim dijelovima prirode Zadarske župa-nije koja je preuzela brigu o Kolanskom blatu te Velom i Malom blatu. Situacija se polako popravlja, naglasila je struč-na voditeljica Javne ustanove Morana

Poza za turiste! - Velo blato


Otok Pag nalazi se u podvelebitskom kanalu i pripada sjevernodalmatinskoj otočkoj skupini. Dug je 63 km a širok 3–5 km, s najvišim vrhom sv. Vidom (348 m). Najveći dio otoka Paga građen je od vapnenca i fliša, na dodiru kojih se skupljapodzemna voda koja dotječe s Velebita.

Močvare su veoma važne zbog svojih ekoloških svojstava i gospodarske vrijednosti a nalaze se među najugroženijim ekološkim sustavima zbog isušivanja i prekomjernog iskorištavanja. Stoga je godine 1971. u iranskom gradu Ramsaru potpisana RAMSARSKA KONVENCIJA o močvarama od međunarodne važnosti, osobito kao staništa ptica močvarica.

I ovce su ovdje dio kolorita

Babajko, dipl. ing. bio. Postavljene su ploče koje označavaju da je riječ o ornitološkom rezervatu, izrađen je Prijedlog projekta revitalizacije Kolan-skog blata, krećemo u akcije čišćenja i održavanja blata, a također se radi i znanstveno istraživanje na području Velog i Malog blata u suradnji s dr. sc. Snježanom Vujčić-Karlo.

»Birdwatching« je u trendu

Jedan od načina zaštite ovakvih pod-ručja svakako je upoznavanje javnosti s vrijednostima močvarnih područja pri-obalja te edukacija lokalnog stanovniš-tva. Sve popularnija grana turizma je »aktivni« odmor koji se polako počeo razvijati i u Hrvatskoj. Tako su ovoga ljeta na Kolansko blato te Velo i Malo blato došli i prvi posjetitelji oboruža-ni dalekozorima i jakim fotoaparatima u sklopu programa »birdwatchinga«, ili promatranja ptica, koje u Europi

postaje sve popularnije. Posjetitelji su bili oduševljeni, a zadovoljni su mogli biti i domaćini nakon što su stranci »poharali« dućane s lokalnim proizvodima (sir, med, rakija). Možda je ovakva suradnja »zaštitara« i lokal-nog stanovništva presudna za daljnji opstanak ovog krhkog ekosustava koji ima jednaku turističku vrijednost kao i paška čipka.

Ginko (Ginkgo biloba; Salisbu-ria adiantifolia) ili gospina kosa je relikt iz mezozoika, od prije 250 milijuna godina,

i jedina do danas sačuvana vrsta unu-tar istoimenoga roda, porodice Gink-goaceae, razreda Ginkgoales te ne-kada bogatoga reda golosjemenjača (Gymnospermae). Znanstvenici je na temelju pronađenih okamina smatraju najstarijim drvom na našemu planetu, a preživjela je zahvaljujući uzgajanju i dugogodišnjoj čovjekovoj brizi. Sustav-no gledano, ona predstavlja biljni raz-red, porodicu, rod i vrstu. Postojale su brojne vrste koje su izumrle. Znakovite su po cvjetovima na vrhovima kratkih izbojaka. Muški su cvjetovi na kratkim stapkama, u visećim resama dugim 2-3 cm, koje izbijaju iz pazušaca palistića kratkog izbojka. Ima mnoštvo prašnika sa po 2-7 trusnica (sporangija), nespol-nih rasplodnih biljnih organa u kojima se razvijaju spore. Ženski su cvjetovi pojedinačni, smješteni na dugom dr-šku koji izbija iz pazušca palistića ili običnih listova. Na zadebljalom kraju držak ima dva nasuprotno smještena sjemena zametka, pri dnu obuhvaćena jednim zadebljanjem. Oprašivanje se odvija vjetrom, a u svakom cvijetu ra-zvije se samo jedna sjemenka. Plod je koštuničast, okruglast, oko 2-3 cm velik, dozrijeva u prvoj godini. Vanjski mu je

Ginko je biljni relikt iz mezozoika i »živi fosil« kojega znanstvenici smatraju najstarijim drvom na našemu planetu. Kao jedina sačuvana vrsta unutar razreda Ginkoales u sastavu golosjemenjača, preživjela je zahvaljujući uzgajanju i dugogodišnjoj čovjekovoj brizi

Stablo – starije i mlađe


mala enciklopedija šumarstva

Piše: Ivica TomićFoto:Arhiva

(Ginkgo biloba)

Plodovi

sloj (eksokarp) mesnat, a kad dozrije, žute je boje i neugodna mirisa. Unu-tarnji sloj (endokarp) je tvrd, s jestivom jezgrom, koja sadrži mnogo ugljikohi-drata, a veliki embrij ima dva klijanca koji poslije klijanja sjemena ostaju pod zemljom. Oplodnja se odvija gibljivim spermatozoidima dva mjeseca nakon oprašivanja.

Primjerak od 1200 godina

Ginko je istočnoazijsko listopadno dvodomno drvo a smatra se da mu je domovina Kina, gdje su mu prirodna staništa u provinciji Čekiang. Porijeklo naziva je od kineskoga Gin-ko, što zna-či srebrni plod. Stoljećima se sadi oko hramova i na grobljima u Japanu, Kini, Koreji i Mandžuriji. Na europski konti-nent unesen je oko 1730., a u Ameriku oko 1784. godine. Stablo naraste i do 40 m, postigne debljinu veću od 2 m,

a dosegne starost od više stotina go-dina. Tako je starost jednoga ginka u japanskom mjestu Sendai procijenjena na čak 1200 godina. Krošnja je u mla-dosti čunjasta, u odrasloga stabla ra-širena, a u različitih varijeteta različita. Muški su primjerci vitki, a ženski imaju široku krošnju. Kora debla je svijetlosiva do tamnosiva, dugo vremena glatka, u starosti izrazito ispucala. Karakteristično je da vrhovi grana starijih stabala neri-jetko vise. Izbojci su dugi i kratki, a na kratkim izbojcima, dugim 2-3 cm, vide se ostaci peteljki otpaloga lišća. Lišće je jednostavno, neznatno kožasto i le-pezasto, u proljeće svijetlozeleno, ljeti tamnozeleno, a u jesen otvorenožuto. Na kratkim je izbojcima 3-5 listova u čuperku, a na dugim je spiralno pore-dano. Dugo je 10-12 cm, široko 6-8 cm, urezanog i valovitoga ruba, s peteljkom dugom do 7 cm i brojnim usporedno razgranjenim žilama. Treba napomenuti kako oblik plojke znatno varira. Tako su listovi dugih izbojaka nešto veći i njiho-ve plojke su više urezane nego u listova kratkih izbojaka. U jesen lišće poprima lijepu, svijetložutu boju i kratko vrijeme poslije toga otpada. Zanimljivo je da u muških stabala lišće opada gotovo mjesec ranije nego u ženskih. Ginko cvate za vrijeme listanja, tijekom trav-nja i svibnja, a plod dozrijeva u rujnu i listopadu iste godine. Stablo počinje rađati u dobi od 30 do 40 godina. Bilj-ka je otporna na niske temperature, ne podnosi zasjenu, a dobro uspijeva na svježim i dubokim tlima.

Dekorativna svojstvaOvaj biljni relikt i »živi fosil« raz-

množava se sjemenom, cijepljenjem, reznicama te iz žila i panja, a najljepši primjerci su iz sjemena, jer su pravil-nijeg i ljepšeg habitusa. Sjemenke su oblikom poput koštica kajsije, ali su sitnije i veličine lješnjaka. Budući da su neugodna mirisa (mirišu na užegli ma-slac), u ukrasne svrhe prednost se daje muškim stablima. U Europi se zbog svoga karakterističnoga lišća uzgaja kao dekorativna vrsta, a u Hrvatskoj ga također nalazimo u parkovima i nasadima. Na europskom kontinentu najstariji primjerak ginka nalazi se u Nizozemskoj, u Leidenu. Budući da se ginko lako razmnožava vegetativnim putem, tom metodom i selekcijom do-biveno je nekoliko vrtnih formi, a naj-poznatiji kultivari su Aurea (zlatnožuto lišće tijekom ljeta), Autumn Gold (mu-ški kultivar široko okruglaste krošnje), Fastigiata (krošnja čunjasta, grane pre-ma gore), Lanciniata (veliko lišće, 20-30 cm široko), Pendula (omanje stablo kišobranaste krošnje) i Variegata (lišće sa žutozelenim do žutim prugama).

Primjena još u staroj kineskoj medicini

U Japanu je ovo drvo osobito cije-njeno, a služilo je kao žrtveno stablo. Njegovu mistificiranju pridonijela ječinjenica da se deblo mladoga stabla

ospe dlačicama, koje se u starijega stab-la pretvaraju u čekinje. Još su narodi Dalekoga istoka upotrebljavali listove ginka u medicinske svrhe. Lišće i sjeme već se stoljećima koristi u staroj kineskoj medicini, poglavito za liječenje astme, bolesti bronhija i pluća te za poboljša-nje periferne i moždane cirkulacije krvi. Suvremena znanstvena medicina tek je u 20. stoljeću verificirala navedenaljekovita svojstva, a danas je ginko naj-korišteniji prirodni preparat. Istraživanja su ukazala na njegov snažan antioksi-dativan učinak, uglavnom zbog visoke koncentracije flavonoida u lišću. Doka-zano je da ginko poboljšava memoriju i druge moždane aktivnosti, djeluje bla-go antidepresivno, koristan je za osobe koje pate od migrene te povećava pro-tok krvi u mozgu, regulirajući povišeni i sniženi krvni tlak. Osim toga, poželjno ga je koristiti ako postoje problemi s jet-rom ili bubrezima te raznim upalama, a koristan je i za dijabetičare.

Iznimna ljepota zlatnožutoga lepezastog lišća

Domovina ovoga istočnoazijskoga listopadnog drva je Kina, a stoljećima se sadi oko hramova i na grobljima u Japanu, Kini, Koreji i Mandžuriji.

Stablo naraste i do 40 m, postigne debljinu veću od 2 m, a dosegne starost od više stotina godina. U japanskom mjestu Sendai starost jednoga ginkova stabla procijenjena je na čak 1200 godina.

U Europi se, pa i u Hrvatskoj, ginko uzgaja u parkovima i nasadima zbog svojih osebujnih dekorativnih svojstava.

Suvremena medicina tek je u 20. stoljeću verificirala iznimna i raznolika ljekovitasvojstva ove zanimljive biljne vrste. Danas se od nje proizvode najkorišteniji prirodni pripravci koji se, među ostalim, koriste za bolju moždanu cirkulaciju, poboljšanje memorije i drugih moždanih aktivnosti te regulaciju krvnoga tlaka.

Ginko


ljekovito bilje

Piše: Vesna PlešeFoto:mail

Metvica,

lijek za umirenjelijek za umirenjeKod nas raste nekoliko vrsta metvica, ali se u ljekovite svrhe koristi

metvica dobivena križanjem različitih vrsta. Danas se ova

iznimno korisna i ljekovita biljka uzgaja

u Europi i Americi

Paprena metvica (Mentha piperita L.) poznata je i po drugim nazivima kao nana, ljuta nana, menta ili prava metvica.

Podrijetlom je s Dalekog istoka, a u Europi se udomaćila krajem 17. stoljeća, od kada se neprekidno uzgaja. O njezinoj ljekovitosti svje-doče već stari kineski zapisi, zapisi iz starog Egipta i srednjovjekovne Europe.

Izraste od 30 do 80 cm visine, ima brojne podzemne i nadzemne vriježe. Ima uspravnu četvrtastu stabljiku. Listovi su joj nasuprotni, duguljasti, jajasti, često i uži, od 4 do 7 cm dugi grubo nazubljena ruba. Cvjetovi su ružičasti skupljeni u guste klasaste cvatove.

Poznate su brojne vrste metvice koje se međusobno razlikuju po ve-

ličini, obliku i boji listova. Divlji srodni-ci paprene metvice su vodena metvica, poljska metvica i druge, ali su slabijeg mirisa i okusa od prave metvice.

Preporuka je da se u vrtu uzgaja po nekoliko biljaka metvice, jer je njezin uzgoj vrlo jednostavan. Ukorjenjujemo je grančicama, koje dalje same nesme-tano rastu, i ne zahtijevaju posebnu njegu. Treba je presaditi svake druge godine.

Ako želimo sušiti listove, beremo ih prije cvatnje. Sušimo ih vrlo brzo, ali ne iznad 35 Celzijevih stupnjeva. Stavlja-mo ih u dobro zatvorene posude, jer se na vlazi brzo pokvare.

Biljka sadrži eterično ulje (Mentha piperite aetheroleum) kojeg ima najviše u listu, a oko 1 posto i u cijeloj biljci. Ulje paprene metvice sadrži najviše mentola od 50 do 90 posto, mento-

nona, flavonoide, octenu i valerijanskukiselinu, treslovine, gorke tvari, željezo i sl.

Biljka liječi mnoge bolesti. Primje-njujemo je kod bolesti želuca (pojača-

va stvaranje želučanog soka, liječi gastritis, enteritis, kolike, pomaže kod alergija i trovanja na hranu). U tu svrhu začinjamo jelo svježim listovima paprene metvice ili pra-škom koji dobijemo kad samelje-mo suhe listove. Time se sprječava nadutost, pojava vjetrova i antisep-tički djeluje na crijevnu floru. Smi-ruje žuč, osobito kod jačih napada boli, jutarnje mučnine, nametnika u crijevima, pojave povraćanja kod gripoznih stanja, kašlja, prehlade i bronhitisa.

Za smirenje živčanih i duševnih oboljenja koristi se u kombinaciji s ostalim ljekovitim biljkama – ma-tičnjakom, lavandom, stolisnikom, hmeljem, valerijanom u obliku čaj-nih mješavina.

Eterično ulje paprene metvice uzima se za vanjsku i unutarnju upotrebu. Kod unutarnje upotrebe smiruje već navedene tegobe sa želucem i žuči, zatim nervozno lupanje srca, probleme s crijevima i sl.

Inhalacijom eteričnog ulja olakšava-mo niz poteškoća kod prehlada, zače-pljenosti nosa, nazeba i hunjavice. Utr-ljavanjem u bolna mjesta olakšavamo glavobolju, neuralgiju i stres. Koristi se i za obloge kod liječenja vanjskih ozlje-da ili kožnih nečistoća.

Primjenjujemo je kod bolesti želuca

(pojačava stvaranje želučanog soka,

liječi gastritis), smiruje žuč, osobito

kod jačih napada boli, a za smirenje

živčanih i duševnih oboljenja koristi se u kombinaciji s ostalim

ljekovitim biljkama – matičnjakom,

lavandom, stolisnikom.

Čaj od metvice: jednu čajnu žličicu metvice prelijemo sa 2 dcl kipuće vode. Pustimo odstajati oko pola sata i procijedimo. Uzimamo tri do četiri šalice na dan sa ili bez meda. Preporuka je da se čaj uzima u terapiji od deset dana s prekidom od tjedan dana. Češće korištenje čaja može izazvati poslje-dice u obliku prenadraženog srca.

Eterično ulje: uzimamo 2–4 kapi, tri do četiri puta na dan, na kocki šećera meda ili u čaju.

Tinktura: 20 grama paprene metvice močimo u 1 dcl 60 postotnog alko-hola tri tjedna i procijedimo. Uzimamo 15 do 20 kapi, tri puta na dan s malo čaja ili vode.

Kupelj: 1 kg metvice kratko prokuhamo u 4 l vode. Poklopimo i pustimo da odstoji jedan sat i procijedimo. Ulijemo u pripremljenu kupelj za liječenje kožnih nečistoća.

Koristimo je i kao začin, kojim posipamo juhe, salate, variva, prženo meso ili ribu. Time jela postaju ukusnija i zdravija. Metvica posebno poboljšava okus skuti i mekanim sirevima, a kada se koristi uz neka jela od riba, riba dobiva jedan posve novi okus.

Čaj od metvice nije dobar za malu djecu i dojenčad zbog mentola kojeg ima u eteričnom ulju, pa je kod želučanih smetnji s napinjanjem za njih bolja mješavina čaja od komorača ili kima s kamilicom.


Piše: Ivica TomićFoto:Arhiva

zaštićene biljne vrste

Oštrika (Quercus coccifera)

U Hrvatskoj je oštrika rijetka vrsta hrasta, uglavnom

ograničena samo na nekoliko lokaliteta. Više ili manje čiste sastojine izgrađuje samo na poluotoku Pelješcu i otoku

Korčuli, a najljepše u okolici Orebića

Oštrika ili prnar (Qu-ercus coccifera) je vazdazeleni medite-ranski grm ili rjeđe

nisko drvo iz roda hrastova (porodica Fagaceae), visoko do 10 m i debelo do 30, rjeđe do 50 cm. Opća rasprostranjenost ovoga hrasta je u južnoj Euro-pi, Maloj Aziji, sjevernoj Africi, Siriji i Palestini. Prostire se duž cijeloga Sredozemlja, posebice na Pirenejskom poluotoku, a u kontinentalnom dijelu proteže se na jug Balkanskoga polu-otoka. Neznatni areal obuhva-ća u atlantskom primorju, na Apeninskom poluotoku ima ga u Apuliji, u Bugarskoj se uspinje na južnim Rodopima do 800 m, a u Grčkoj do 1100 m. U Hrvatskom primorju i Dalmaciji oštrika se pojavljuje kao rijetka vrsta, u makijama zajedno sa česminom te u ne-kim mediteranskim šumama, uglavnom ograničena samo na nekoliko lokaliteta.

Tako ga u mješovitim šu-mama oštrike i crnoga jasena (Orno-Quercetum cocciferae) nalazimo na otocima – Loši-nju, Korčuli, Mljetu, poluotoku Pelješcu i okolici Cavtata. No više ili manje čiste sastojine izgrađuje samo na Pelješcu i Korčuli, a najljepše u okolici Orebića na Pelješcu. U mješo-vitoj šumi oštrike i crnoga ja-sena izdvajaju se oštrika, crni jasen, tršlja, broć, šparoga i tetivika, a ostale vazdazelene vrste zastupljene su nešto sla-bije. U južnim dijelovima Ma-kedonije oblikuje prostranu, gustu i teško prohodnu zaje-dnicu (Coccifero-Carpinetum orientalis) tipa pseudomakije.

Listovi na granama i do tri godine

Ova vrsta hrasta guste je krošnje, a oko 2 cm debela kora mu je plitko i gusto ispucala u tamne ljuske. Korijenov sustav ima vrlo razvijen središnji kori-jen s mnoštvom bočnoga ko-rijenja. Mladi izbojci pokriveni su zvjezdastim dlačicama, a pupovi su sitni, gotovo goli. Li-šće mu je 2–5 cm dugo, široko 1–2,5 cm, katkada dugo samo 1 cm i široko 0,5 cm. Listovi su kožasti i kruti, jajoliki, oštro nazubljena i valovita ruba, na licu sjajnozelenkasti, na nali-čju blijedozeleni, na peteljci dugoj 3–4 mm. Na nervaturi su slabo uočljive sitne dlači-ce. Na granama listovi ostaju 2–3 godine. Muški cvjetovi se

U nas se oštrika u mješovitim šumama oštrike i crnoga jasena (Orno-Quercetum cocciferae) nalazi na otocima Lošinju, Korčuli, Mljetu, poluotoku Pelješcu i okolici Cavtata. U makijama se pojavljuje zajedno sa česminom (Quercus ilex).

Ova vrsta jake je izdanačke snage, raste uglavnom kao vazdazeleni mediteranski grm, rjeđe kao nisko drvo. Voli suha staništa, ne podnosi zasjenu, a prilagođena je na oprašivanje vjetrom. S obzirom na ekološke zahtjeve, slična je česmini, no manje je osjetljiva na niže temperature.

Oštrika (Quercus coccifera)

Žir oštrike

nalaze u 2–4 cm dugim, dla-kvim resama, a ženski po 1–2 zajedno. Cvatnja je u travnju i svibnju. Plod žir je dug do 3 cm, do 1,5 cm širok i zdepast, pretežito je u kupuli, a dozrije-va nakon cvatnje, u kolovozu i rujnu druge godine. Stapka žira posve je kratka, a ljuske kupule bodljikave i usmjerene na sve strane. Razmnožava se sjemenom.

Zaštićena vrsta od 1969. godine

Opisano je nekoliko infra-specijskih oblika (taksona)

koji se međusobno razlikuju po obliku i veličini lisne plojke, kupule i žira. Riječ je o jedno-domnoj vrsti suhih staništa, koja ne podnosi zasjenu, a prilagođena je na oprašivanje vjetrom. Jake je izdanačke snage, a s obzirom na ekolo-ške zahtjeve slična je česmini (Quercus ilex), no manje je osjetljiva na niže temperature. Uglavnom obitava na siromaš-nim, vapnenačkim, ali i na si-likatnim tlima, a javlja se kao edifikator u navedenim šum-skim zajednicama, uvjetujući njihov opstanak te određujući njihovu strukturu. Zbog svoje rijetkosti i prirodne osobitosti, 9. svibnja 1969. godine progla-šena je zaštićenom biljnom vr-stom u Hrvatskoj.


informatika

Piše: Martina Golubić

Foto:M. Golubić

AKTUALNI PROJEKTI INFORMATIČKE SLUŽBE

U tijeku je izrada projekta o U Informatičkoj službi Hrvatskih šuma u tijeku je izrada nekoliko novih projekata kojima bi se trebao informatizirati dio proizvodnih poslova. U ovom broju o nekima od njih

HŠ VPN Imenik – »desktop verzija«

Riječ je o novom programu Hrvat-skih šuma – pregledniku telefonskih brojeva unutar naše VPN mreže. Do sada je bila dostupna samo on-line verzija VPN imenika na Intranet strani-cama HŠ. Međutim, pomoću ovog pro-grama telefonske VPN brojeve možete pregledavati i lokalno, a da niste spo-jeni na Internet.

Program je zamišljen i radi kao klasična klijentska stolna aplikacija (smart client). Prilikom prvog pokre-tanja programa ipak morate preuzeti imenik sa Interneta, što je izvedeno preko web servisa pa se može napravi-ti s bilo kojeg mjesta na svijetu koje ima pristup Internetu. Nakon toga ime-nik je pospremljen lokalno u obliku XML datoteke i spreman za upotrebu. Sljedeći put više se ne morate spajati na Internet i preuzimati podatke, osim ako nemate želju osvježiti lokalnu ko-piju podataka (preporučljivo jednom u mjesec dana).

Program ima mogućnosti pre-gleda telefonskih VPN brojeva po obračunskim radnim jedinicama (ORJ – Direkcija, službe, uprave, šumarije), te mogućnosti pretrage podataka po djelatnicima, orj-ovima i, jasno, bro-jevima (dugim i kratkim).

Program je prije svega koristan, oso-bito onima koji idu na put i nose pri-jenosno računalo.

Nakon instalacije HŠ VPN Imenika najprije je potrebno izvršiti »registraci-ju«, što je samo sigurnosni mehanizam koji ograničava upotrebu imenika na djelatnike Hrvatskih šuma. Pretplata ne zahtijeva nikakvo plaćanje, već jednos-tavnu prijavu sa svojom lozinkom za Intranet HŠ. Nakon uspješne pretplate dobivate pravo osvježavanja podataka

sljedećih 6 mjeseci. Nakon toga pro-gram ponovno zahtijeva pretplatu.

Program za rad zahtijeva NET Frame-work, skup Microsoftovih sistemskih datoteka.

Aplikacija: norme

Web stranice: http: // intranet.hrsume.hr/itr/hsvpn/hs ImenikDesktop.htmDownload imenika: http://forum.hrsume.hr/hsimeniksetup.exe Download .NET Frameworka: http://forum.hrsume.hr/dotnetfx.exe

Internet Hrvatskih šuma

U nastavku rekonstrukcije weba, na Internet HŠ dodani su novi sadržaji. Ponukani zanimanjem mnogih naših djelatnika za fotografiju, objavili smoFotogaleriju. Ljubitelji fotografije imajumogućnost objavljivanja svojih radova u Galeriji i za očekivati je da će zbirka fotografija biti sve bogatija.

Objavljena je nova stranica za preg-led ugovora on-line, rađena u ASP.NET tehnologiji: http://ugovori.hrsume.hr, gdje će se redovito objavljivati ugo-vori koji su potpisani od strane Hr-vatskih šuma. Ugovori su sortirani po godinama te pospremljeni u JPG i PDF format. Dostupni su svim djelatnicima Hrvatskih šuma, pregled omogućen po stranicama i po cijelom dokumentu (thumbnails).

U tijeku je izrada stranica Intraneta koje će se svojom tematikom i izgle-dom nastaviti na dosadašnji Internet.

Novi Intranet imat će veću funkciju cjelovitosti povezivanja informacija te će unaprijediti komunikaciju između službi i odjela podružnica.

Svaka podružnica imat će svoj pot-portal na kojem će objavljivati njiho-ve aktualne vijesti i informacije, u cilju što bolje informiranosti podružnice i šumarija.

Razvijanje komunikacije unutar na-ših podružnica bitan je dio našeg po-slovanja, čemu će uvelike pridonijeti novi Intranet.

Norme On-LineU sklopu projekta izrade novih nor-

mi HŠ, a prvenstveno obuhvaćajući normiranje radova eksploatacije šuma (sječa i izrada, privlačenje i izvoženje), Informatička služba izradila je sustav za analizu i prikupljanje snimljenih poda-taka na terenu.

Kao što je uobičajeno, za radove u eksploataciji šuma za normiranje je primijenjen analitičko-mjerni način po kojem se određeni radni proces (npr. sječu i izradu) raščlanjuje na sastavne dijelove i mjeri njihovo vremensko tra-janje. Projekt izrade novih normi izvode Hrvatske šume i Šumarski fakultet.

Informatička služba preuzela je zada-tak izrade sustava za prikupljanje svih snimljenih podataka, te njihove analize i obrade. U ovom tekstu ukratko ćemo prezentirati osnovne mogućnosti toga sustava, koji je funkcionalan, ali zbog opsežnosti projekta još u razvoju.

IS »Norme On-Line«Normiranje eksploatacije šuma

možemo podijeliti na tri osnovna rad-na procesa – sječa i izrada, privlačenje zglobnim traktorom i izvoženje forvar-

http://forum.hrsume.hr/hsimeniksetup.exe

http://forum.hrsume.hr/dotnetfx.exe


AKTUALNI PROJEKTI INFORMATIČKE SLUŽBE

U tijeku je izrada projekta o

Aplikacija: imenik

Aplikacija: ugovori

na poslužiteljskom računalu u Direk-ciji. Baza podataka je MS SQL Server 2000, vrlo robusno i sigurno rješenje čije mogućnosti ne ostavljaju mjesta sumnji u pogrešan izbor srca sustava. Podaci su najbitniji.

Drugi dio sustava koji je trebalo riješiti bio je korisničko sučelje sustava, tj. mas-ka za unos podataka, mjesto gdje bi ko-risnici mogli upisivati, mijenjati i pregle-davati upisane podatke. Odlučeno je da to bude klasična web aplikacija, dakle, dinamičke web stranice koje se u pot-punosti izvršavaju na poslužiteljskom računalu u Direkciji i izravno komu-niciraju s bazom podataka.

Prednosti takvog sustava su dostup-nost i skalabilnost, jer takvoj se aplika- ciji može pristupiti s bilo kojeg računala koje ima pristup Internetu, bez obzira

derom. Snimanja se vrše na području ci-jele RH, u svih 16 uprava. Primarni zada-tak Informatičke službe bio je napraviti sustav koji bi prikupljao sve snimljene podatke i skladištio ih na jedno mjesto radi lakše daljnje obrade. Dakle, jasno je bilo da je potreban jedan centralizirani sustav s centralnom bazom podataka.

Nakon analize i raščlambe radnih procesa svih triju sastavnica, dizaj-nirana je i izrađena baza podataka, koja je fizički smještena i upogonjena

na platformu klijentskog računala i snagu hardvera. Naime, web aplikacije prikazuju se unutar web preglednika (npr. Internet Explorera), a izvršavaju na poslužitelju, što ih čini neovisnima o klijentu koji im pristupa. Takav tip aplikacije za sustav prikupljanja normi bio je najpogodniji zbog velike raz-vedenosti na području cijele RH. Sus-tav, dakako, ima i mane, u prvom redu sporost i ovisnost o vezi na Internet. Međutim, uvođenjem DSL tehnologije

u sve uprave, u teoriji brzina ne bi trebala predstavljati problem (pod uvjetom da je DSL implementiran).

Kako je navedeno, web aplikacija izravno komunicira s bazom podataka normi te one zajedno čine robusno centralizirano web rješenje za prikup-ljanje i pregled podataka.

Sustav je izrađen pomoću Micro-soft ASP.NET tehnologije, programiran u Visual Basic .NET-u, a izvršava se na Window Server 2003 poslužitelju.

Informatičko znanje iz »Hrvatskih šuma«

Nije naodmet napomenuti kako je cijeli sustav analizirala, projektirala, dizajnirala, programirala i implementi-rala u potpunosti Informatička služba i njezini djelatnici. Vjerujemo da će »On-Line Norme« tek s vremenom pokazati svoje prednosti i nedostatke, jer proces izrade novih normi nije lagan ni brz. Međutim, u današnje vrijeme ovako opsežan i odgovoran projekt poput normiranja radova u iskorišćivanju šuma nezamisliv je bez odgovarajuće informatičke podrške.

Kad se sve uzme u obzir, čini se da je informatički sustav »On-Line Normi« napravljen stručno i implementiran vješto. Sve radi bez većih problema, a manji problemi koji se pojavljuju zane-marivi su ako uzmemo u obzir da je tek u razvojnoj fazi (Beta).

praćenju normi


Piše: Vesna PlešeFoto:

Boris Pleše i Arhiva

Cesta koja je donijela život u Gorski kotarOve godine započelo je obilježavanje 200-godišnjice Lujzijane, jedne od najvažnijih prometnica u Hrvatskoj koja je spojila more (Rijeku) s kontinentom (Karlovac). Cilj projekta je vratiti Lujzijani stari sjaj, napraviti od nje prepoznatljiv turistički brand Gorskog kotara, od kojeg će najveću korist imati domicilno stanovništvo. Cesta je bila važna i za promet šumskim proizvodima

Oduvijek se gradnja prometni-ca smatrala velikim napret-kom u kraju kojim je prolazila, jer je sa sobom donijela pro-

mjene kako u civilizacijskom tako i u gospodarskom smislu. Za Gorski kotar pravi dobitak bila je gradnja Lujzinske ceste. Donijela je sa sobom niz promje-na poput ukidanja kmetstva, uvođenja obveza školovanja za sve stanovništvo, a ono najvažnije, gospodarski je razvoj Gorskog kotara, istaknuo je predsjed-nik Republike Stjepan Mesić, pokro-vitelj manifestacije »200. obljetnice izgradnje Lujzijane«, na proslavi u Del-nicama početkom mjeseca rujna.

Manifestacija čiji su idejni začetnici Emil Crković, Goranin koji živi u Rijeci, delnička firma »Spectrum« i Grad Del-nice, započeta je ove godine, a obilje-žavat će se u narednih sedam godina, svake godine prigodnim programima. Započeta je u rujnu mjesecu ove go-dine u Rijeci, nastavila se u Gorskom kotaru, i tako će biti svake godine u drugom mjestu uz nekadašnju Lujzija-nu, da bi 2011. završila u Karlovcu. Uz prigodne kulturno-umjetničke progra-me, tu će se naći sve ono što je nekada bilo viđeno na Lujzijani, konjske zapre-ge, kočije, prezentacije starih autohto-nih zanata i običaja iz prošlosti vezanih uz ovu cestu.

Cilj projekta je vratiti Lujzijani stari sjaj, napraviti od nje prepoznatljiv turi-stički brand Gorskog kotara, od kojeg će najveću korist imati domicilno sta-novništvo. Danas je izgradnjom nove prometnice, autoputa kroz Gorski kotar, stara Lujzinska cesta pala u zaborav. Da to ne mora biti tako dokazuje i mani-festacija »200 godina Lujzijane«. Ovom manifestacijom htjelo se pokazati da ono što je nekada značilo gospodarski razvoj kraja, sada može značiti isto to, ali u bitno drugačijoj funkciji; razvoja turiz-ma, obnove starih običaja, i u konačnici, zapošljavanja ljudi i zadržavanja stanov-ništva u ovom prelijepom, ali još uvijek nedovoljno razvijenom kraju Hrvatske.

Sve je započelo 1803.Sve je započelo 1803. njenom grad-

njom kada se cestom željelo spojiti Rijeku s Karlovcem. Glavni projektant i građevinar bio je inženjer Filip Vu-kasović, podrijetlom iz Senja. Radovi su počeli uoči velikog koalicijskog rata protiv Napoleona i trajali su do 1811. kada umire Filip Vukasović u bici kod Aspena. Cestu je dovršio francuski ča-snik Charpentier za vrijeme vladavine Napoleona. U ono vrijeme ovom naj-modernijom cestom Europe spojeni su ne samo Rijeka i Karlovac, već preko njih i čitavo Primorje i Istra s kontinen-

talnom Europom. Time je omogućen procvat trgovine, ali i razvoj mjesta uz Lujzijanu. Uz pojedine dionice ceste bio je izgrađen čak i vodovod. Promet Lujzijanom omogućavao je dodatnu za-radu stanovništvu koje se uz tradicijske djelatnosti, obrađivanja zemlje i uzgoja stoke, počinje baviti i dodatnim djelat-nostima kao što je furmanija (prijevoz drveta, drvenog ugljena i sl). Iz unutraš-njosti Hrvatske ili iz Primorja, cestom je stizala pšenica, vino, sol i druga roba, a iz Gorskog kotara građevno i ogrjevno drvo, drvne prerađevine, drveni ugljen, potaša (sirovina za staklo).

prometnice

Šuma uz cestu

Rijeka iz prošlih vremena Stara Lujzijana

200 GODINA LUJZIJANE


Cesta koja je donijela život u Gorski kotar

U takvim uvjetima počinju se intenzivnije iskorišćivati šume uz glavne prometnice Karolinu i Lujzijanu. Grade se pilane na vodeni pogon i mlinovi, mnoge kolarske i kovačke radionice, podižu prenoćišta i gostionice za putnike. Ponegdje poduzetnici grade i šumske puteve.

S gradnjom se započelo 1803., uoči velikog koalicijskog rata protiv Napoleona, a radovi su potrajali do 1811. godine. Glavni projektant i građevinar bio je inženjer Filip Vukasović podrijetlom iz Senja.

Drvo iz goranskih šuma odlazi preko Bakra u to vrijeme važne trgovačke luke, u Francusku, Italiju pa čak i Grčku.

U vrijeme francuske okupacije, kao posljedica napoleonskih osvajanja u Gorskom kotaru teške su gospodarske prilike, praćene blokadom, a zavladala je glad i sl.

Intenzivno iskorišćivanje šuma

U takvim uvjetima počinju se in-tenzivnije iskorišćivati šume uz glavne prometnice Karolinu i Lujzijanu. Grade se pilane na vodeni pogon i mlinovi, mnoge kolarske i kovačke radionice, po-dižu prenoćišta i gostionice za putnike. Javljaju se brojni privatni poduzetnici i

obrtnici koji su najviše trgovali drvom i proizvodima od drveta. Ponegdje po-duzetnici grade i šumske puteve. Drvo iz goranskih šuma odlazi preko Bakra, u to vrijeme važne trgovačke luke, u Fran-cusku, Italiju pa čak i Grčku. Kao što smo već napomenuli u počecima se iskori-šćivala šuma bliže prometnicama, pa je odmah poslije izgradnje Lujzinske ceste započela uglavnom sječa bukve, koja se na nekim mjestima doslovno istreblji-vala, a s nekih područja i posve nestala saznajemo iz zapisa u knjizi »Gorski ko-tar«. Stoga su i šumoposjednici postali svjesni da se i teško pristupačne šume moraju početi iskorišćivati, pa su sami počeli graditi šumske ceste. Velik uspjeh u tom smislu postignut je na vlastelin-stvu Thurn Taxisa (najveći šumski posjed u Gorskom kotaru) na kojem je poslije eksproprijacije 1935. bilo oko 360 km

cesta (od čega 106 km u stalnoj i 254 km u povremenoj uporabi).

Šume su iz gospodarskih razloga bile jedina mogućnost i izvor preživljavanja te opstanka stanovništva u tom kraju. Iskorišćivanje šuma bilo je u rukama malih poduzetnika i domaćeg kapitala, udaljenost od željezničke pruge i pri-morskih luka bila je mala. Gorski kotar imao je velike drvne zalihe (crnogorice) koje su mu omogućavale dobru trgovi-nu drvom sa mediteranskim zemljama.

Najcjenjenije drvo u to vrijeme bile su jela i smreka, koje su se kao glavna sirovina prerađivale u pilanama. Jelovina

se malo cijepala i tesala, a od nje su se izrađivale šindra i dužice. Velika je bila i potražnja za bukovom tesanom građom, od koje su se izrađivali željeznički prago-vi, ali se koristila i kao ogrjevno drvo, dok se spaljivanjem dobivao drveni ugljen.

Osim iskorišćivanja drva i drvnih prerađevina, drugih većih prihoda nije bilo. U nekim šumama zemljišnih za-jednica sakupljalo se ljekovito bilje i bobičasto voće, ali to nije znatno utje-calo na gospodarski razvoj kraja. Lov kao djelatnost nije imao većeg utjecaja na gospodarstvo, jer su se njime uglav-nom bavili bogatiji pojedinci.

Sudionici manifestacije 200 godina Lujzijane


Piše: Darko

GetzFoto:

D. Getz

Prve štete od divljači bilježe se još u 18. stoljeću i pripisuju se poremećaju u prehrani od divljači. Rješavale su se tijekom vremena svakojako, plaćanjem u novcu i naturi. Divljač se od poljoprivrednih površina pokušavalo odbiti kemijskim sredstvima, plašenjem, a jedno od trajnijih rješenja pronađeno je u podizanju zaštitnih ograda. O tome kad su se prvi put pojavile na ovim prostorima i kako je danas, riječ je u ovome prikazu s baranjskog područja

Prva izvješća o štetama od di-vljači potječu iz 1750. godine, iz Čehoslovačke. One su, piše u starim izvještajima, posljedi-

ca poremećaja ravnoteže u prehrani divljači. Štete su veće ondje gdje se nastoji uvećati fond divljači po hektaru lovno-produktivne površine, pogotovo u područjima gdje uz granicu lovišta postoje velike poljodjelske površine bez neke zone razdvajanja.

Takve površine karakteristične su za područje istočne Slavonije i posebno Baranju. Lovci opravdano tvrde da je životni prostor divljači dramatično sma-njen i da se taj trend nastavlja. I šumske monokulture, plantaže mekih liščara, primjer su osiromašenja prirodnih sta-ništa hranom za divljač. U sve to treba uvrstiti i nestanak prirodnih pašnjaka, ritova i močvara. Na tako izmijenjene uvjete u prirodi divljač reagira pri-lagodbom, umjesto da se zadržava u šumi odlazi na pašu u polja kukuruza, pšenice, repe i drugih kultura. U neka-dašnjem Lovno-šumskom gazdinstvu Jelen (osnovanom 1952.) lovni stručnja-ci pokušali su odstrijelnim zahvatima održavati spolnu i starosnu strukturu osnovnoga fonda te zimskom i ljet-nom prehranom zadržati divljač oko hranilišta. No sve su to bila nedostatna rješenja, jer krupna divljač za održava-nje svoje tjelesne kondicije treba velike količine hrane koju može naći jedino na poljodjelskim površinama. A osim toga, izgleda da je riječ i o nekim mineralima koje nalazi u vršnim izbojcima kukuruza i drugog bilja za kojim ima veliku po-trebu. Pritisak na poljodjelske površine posebno je velik u vrijeme visokih vo-dostaja u Kopačkom ritu, Tikveško-zma-jevačkim šumama i ritovima.

Štete su se u to vrijeme (od 1952. nadalje, a posebno 70-ih godina pro-šloga stoljeća) plaćale paušalno, una-prijed u nekim prosječnim vrijednosti-ma. Visine novčanih iznosa utvrđivane su putem internih i sudskih komisija na poljima društvenoga sektora u godinama obuhvaćene paušalnom nagodbom, a kao redovan način na parcelama individualnih poljodjelaca. Nijedan od poznatih načina utvrđi-vanja šteta nije bio bez nedostataka. Uvijek se provlačila sumnja da li je šteta realno procijenjena? Objektivni-

Glasovita »beljsko-jelenova« ograda uz Ribnjak Belje

Mogu li ograde spriječiti štete od divljačiŠTETE OD DIVLJAČI, NEKAD I SAD

Na mjestu štete od divljači: uništeni kukuruz u šumskom reviru Siget - 1970.

ja metoda tražila je okupljanje većeg broja stručnjaka u što kraće vrijeme, što često nije bilo moguće. U među-vremenu, prošla bi i žetva pa je doka-zivanje štete bilo gotovo nemoguće. I premda su prihodi lovstva uz punu komercijalizaciju odstrela divljači pu-tem lovnoga turizma iz godine u go-dinu rasli, ipak nisu bili dostatni da podnesu velike rashode u kojima je šteta od divljači zauzimala značajno mjesto. Jedina alternativa bila je spri-ječiti divljač u odlaženju na pašu na poljodjelske oranice.

lovstvo


Ograde kao rješenjeOnemogućavanje divljači u odla-

ženju na poljodjelske oranice provo-dilo se: a) repelentnim – odbojnim kemijskim sredstvima, b) plašenjem i c) mehaničkim sredstvima zaštite. Tra-ke odbojnoga mirisa i slična sredstva nisu se pokazala efikasnima zbog ve-ćeg broja divljači na lovno-produktiv-nim površinama (kao što je bio slučaj s nekadašnjim lovištem Belje). Plašenje akustičnim i optičkim signalima tako-đer nije polučilo očekivani rezultat, jer se na njih divljač brzo navikla. Preosta-la su mehanička sredstva, razni tipo-vi ograda od drveta i žice, električne ograde i slično. Ograde traju i do 25 godina. Tako je početkom 1976. godine donesena odluka o podizanju zaštitne ograde uz granicu posjeda PIK »Belje« i LŠG »Jelen« u Baranji i Bačkoj. Troškove izgradnje 56 km duge ograde u Baranji u iznosu od 9.700,000 dinara podnijele su te dvije lovne organizacije.

Time je konačno i definitivno bioriješen problem šteta od divljači na društvenim i privatnim imanjima. Smi-

rene su i strasti i stanovita netrpeljivost između poljodjelaca i šumara lovaca.

Kako je danasOd izgradnje prvih ograda prošlo je

29 godina. U međuvremenu dogodio se Domovinski rat, ustroj samostalne Hrvatske. Umjesto »Jelena« novim vla-snikom-korisnikom lovišta postale su Hrvatske šume i Javna ustanova Parka prirode Kopački rit. Ograda je tijekom proteklih godina dijelom propala, stu-povi su istrunuli, a žica je zahrđala i istrunula. Dijelovi ograde navodno su otuđeni, a dijelom namjerno srušeni. Najlošije je stanje u području Dravice, dijelu Kopačkog rita zaštićenom od po-plave. Prema procjeni komisije radi se o nekih 12 km ograde. Štete su velike, u što ne treba sumnjati prisjećajući se prošlosti. Hrvatske šume voljne su je obnoviti, međutim, problem je što trasa prolazi kroz minska polja. Dok ne prođu demineri, status ograde ostaje nepromijenjen. Nagađanja o tome da se popravku ograde protivila Javna ustanova Parka prirode, jer bi bio na-rušen estetski izgled krajobraza, nisu točna. Radi se o pedesetak metara nekadašnje ograde pored današnje-ga Prijemnoga centra Mali Sakadaš gdje nije potrebna, jer je krajolik ur-baniziran asfaltiranim parkiralištem, paviljonom, restauracijom i drugim turističkim objektima. Desetak metara dalje su obiteljske kuće Kopačana itd. Naprotiv, za onaj drugi dio kroz Dravi-cu, Kopački rit, zalažu se podjednako i Hrvatske šume i JUPP.

Obnova ograde stajat će 3,5 milijuna kuna. Veći dio troškova snosit će Hrvat-ske šume, a samo manji dio (500 tisu-ća) Osječko-baranjska županija. Posao

deminiranja obavit će Hrvatski centar za razminiranje, odnosno tvrtka Cen-turion iz Siska. Ako se budu poštovali rokovi, osječka Uprava mogla bi zapo-četi sa šumskim radovima u ovim za-sad nepristupačnim predjelima krajem ove ili početkom 2006. godine. Ako ne bude problema s visokim vodostajem, ograda će biti obnovljena do lipnja 2006. godine.

Izostanak dijela ograde prouzročio je neprilike i štete, procijenjene na oko 300-400 tisuća kuna godišnje. Šte-tu podjednako trpe vlasnici privatnih parcela i »Belje« d.o.o. Divljač, prema novijim saznanjima, pripada krdima Posebnog zoološkog rezervata. Ošteće-ni bi, drugim riječima, trebali tužbom protiv Javne ustanove namiriti prouzro-čenu štetu. No događa se nešto što bi se moglo okarakterizirati kao pravno- društveni paradoks – od oštećenih se traži utuživanje lovačkih društava kroz čija područja prolazi divljač, odnosno zadržava se u njihovim lovnim reviri-ma. Većina lovačkih društava u Baranji, međutim, prema lovno-gospodarskim osnovama ne gospodari s jelenskom divljači, dakle, nema pravo na odstrel. Divljač nije njihova već iz lovišta Hr-vatskih šuma i Parka prirode. Tužbe pomalo pristižu, lovci su zdvojni, nema-ju novca za isplatu šteta. Sugerira im se da isplate štetu, a onda istu mogu zahtjevom namiriti od Države odnosno županijskih resora koji se time bave, što ide jako sporo.

Pronađeno je »solomunsko« rješenje, a koje izgleda odgovara ponekim ošte-ćenima, inače lovcima. Naime, na te-melju Zakona o lovu (čl. 82) oštećenim lovačkim društvima izdaju se dozvole za odstrel jelenske divljači do težine

Mjesto Mali Sakadaš 2000. godine

Mogu li ograde spriječiti štete od divljačiŠTETE OD DIVLJAČI, NEKAD I SAD


Početkom 1976. godine donesena je odluka o podizanju prve zaštitne ograde uz granicu posjeda PIK Belje i ondašnjeg LŠG Jelen u Baranji i Bačkoj. Troškove izgradnje 56 km duge ograde u Baranji u iznosu od 9.700,000 dinara podnijele su te dvije lovne organizacije.

Na temelju Zakona o lovu (čl. 82) oštećenim lovačkim društvima izdaju se dozvole za odstrel jelenske divljači do težine roga od dva kilograma. No pod tim se odobrenjima od »dva kilograma« odstreljuju jeleni sa zlatnom medaljom!

ribolov

Karas, riba koja nestaje

Karas (zlatni karas) je riba koja potisnuta unošenjem novih vrsta u naše vode polako nestaje. Dosta ga je teško uloviti, pa je to pravi sportski izazov. Najbolje ga je loviti u ljeto i jesen. Pritom treba koristiti laki pribor

Unošenjem alohtonih vrsta riba, kao što su babuška pri-je svega, ali i američki somić, sunčarica i pastrvski grgeč, u

mnogim našim vodama domaće ribe dovedene su u opasnost. Mnoge od njih su došljaci posve istisnuli iz voda. Tome su pridonijeli i razni zahvati na prirodnim staništima. Kanaliziranjem i »uređivanjem« rijeka, nestala su po-godna okružja i mnoge autohtone vrste jednostavno su – nestale. To se dogodio i s karasom, zlatnim karasom, kako ga još zovu. Latinskim imenom Carassius carassius, gotovo je potpuno nestao iz mnogih naših voda u kojima ga, primjerice, još prije dvadesetak godina uopće nije bio problem naći i uloviti. Ipak, još se može naći u nekim zatvorenim vodama, starim tokovima, mrtvicama, jezerima i ribnjacima. Pri-mjerice, prije tridesetak godina karas je bio uobičajeni stanovnik rijeke Česme. Lako ga je bilo pronaći u virovima sta-rih mlinova uz Plavničku i Bjelovacku, u jezeru Pulman ili ribnjaku u Brezovcu. Na žalost, unošenjem babuške, regu-lacijom rijeke Česme i zatrpavanjem ili preuređenjem navedenih mrtvica nestao je i karas iz ovih voda.

Iako je sličan babuški, razlikuje se svojim krasnim zlatnožutim, tamnim, plosnatim i širokim tijelom. Dok su mu leđa i bokovi tamniji, trbuh je svjetliji, često zlatnožut. Ne zovu ga bez razloga u nekim dijelovima bilogorskoga kraja i

»cekinom«. Tijelo mu je puno ljuskica, pa pomalo sliči i šaranu ljuskašu.

Mrijesti se u travnju i svibnju. U pro-sjeku ne naraste velik. Tek 10 do 15 dag, iako maksimalno može narasti i preko dva kilograma. Raste sporo.

Riječ je o vrlo otpornoj ribi koja može preživjeti u vodama s manjom koncentracijom kisika. No, na žalost, ni to joj nije pomoglo.

Srećom, karasa još ima u nekim na-šim vodama. Njime se još mogu pohva-liti ribiči bjelovarske Česme u svome sportskom ribnjaku u Tomašu. Ondje su ribiči donijeli i odluku da se svaki ulovljeni primjerak obavezno mora vra-titi natrag u ribnjak, što, srećom, ribiči i čine. Karasa još ima u rijeci Mrežnici, jezeru Bajer, a lovljen je posljednjih godina u ribnjaku Kerestinec i šljun-čari Tržok. Najveći hrvatski primjerci, u posljednjih 15 godina, ulovljeni su u je-zeru Bajer i rijeci Mrežnici. Zlatko Polić u Bajeru je 2004. ulovio karasa teškog 1,24 kg, a Željko Puljar 2001. u Mrežnici

Lovna sezona u punom je jeku, pro-sinac za strastvene lovce kao da ima premalo dana! Nakon relativno toplog proteklog mjeseca, »stisnulo« je tek u trećoj dekadi studenoga, u prosincu se očekuje prava zima. To je vrijeme za organiziranje skupnih (i atraktivnih!) lovova na divlje svinje kojih u našim lo-vištima ima dovoljno. Dok se one još pare – bucaju, završava parenje divoko-za – prsk, a očekuje se početak parenja vukova.

Ako je zima jača, medvjedi se po-vlače u brlog na nepravilan zimski san, što znači da se povremeno i bude, a medvjedice u brlogu donose mlade na svijet – meče se. Kod nas se to događa svake druge godine. Prema istraživanji-

PODSJETNK ZA LOVNIKA

Prosinac

Piše: Siniša SlavinićFoto: S. Slavinić

ma lovnog stručnjaka Darija Majnarića, dipl. ing. šum. iz Delnica, medvjedica prosječno othrani 2,15 mladunčadi (prebrojavanje obavljeno u jesen, u starosnoj dobi mladunčadi od 9 – 10 mjeseci). Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 850 grla medvjeda, a prirast iznosi oko 250 grla godišnje. To je ujed-

Stupovi i poprečne drvene prečke vidno su trule

roga od dva kilograma. Inspektor za lovstvo u Osječko-baranjskoj županiji ne postoji pa ostaje pitanje tko to pro-vjerava na terenu? Stoga, nije nikakvo čudo da se pod tim odobrenjima od »dva kilograma« odstreljuju jeleni sa zlatnom medaljom! Tako je prošle go-dine na području jednoga lovačkoga

društva odstrijeljen jelen sa 232 poe-na koji vrijedi 15-ak tisuća eura čime su oštećene Hrvatske šume, vlasnik divlja-či. Zanimljivo bi bilo provjeriti, je li taj jelen naplaćen u spomenutom iznosu pa makar i od strane lovačkoga društva i jesu li se tim iznosom podmirile štete poljodjelcima koji nisu lovci? S druge strane, o najplemenitijoj lovnoj divljači, glasovitom beljskom jelenu, sve se više piše i govori kao o štetočini, što je ne-primjereno i sa stanovišta lovne etike i kulture, općenito.

Treba se nadati da će obnovom ograde prestati izdavanje lovnih-na-mirnih »dozvola« i svega onoga što ide uz to.

Piše: Dražen Sertić, dipl. ing. šum.


komad od 1,23 kg. Svjetski naj karasi ulovljeni su u Litvi (3,35 kg), Mađarskoj (2,70 kg), Češkoj (3,30 kg).

Najbolja su godišnja doba za ribolov karasa ljeto i jesen. Hrani se ličinkama, crvima i biljnom truleži. Dosta ga je teš-ko uloviti, pa je s obzirom na to karas pravi sportski izazov. Budući da nije zaštićen lovostajem, uvjet je da poslije ulova i slikanja sve karase vratite na-trag u vodu.

Za ribolov karasa treba koristiti laki pribor. S obzirom da se lovi »čekaju-ćim«, statičnim dubinskim tehnikama s plovkom, treba koristiti duži direktaš akcije A i sustav napravljen od osnov-nog najlona promjera do 0,15 mm, s udicama veličine br. 16 do 20. Plovak nosivosti do 1,5 gram. Odlično za ribo-lov karasa može poslužiti i match tehni-ka s upotrebom najlona promjera do 0,18 mm (predvez do 0,16 mm), s tzv. Peackok plovkom sa ili bez otežanja.

Od mamaca najbolje je koristiti crve, tanke gujavice, ali i komadiće kukuruza iz konzerve, pa i kruh i žgance.

Prijavnica za sudjelovanje na izložbi »ŠUMA OKOM ŠUMARA«

3. BJELOVARSKI SALON FOTOGRAFIJE S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM

Ime i prezime autora:Telefoni:E-mail: Adresa:

Kratki životopis s težištem na bavljenju fotografijom (može i kao zaseban prilog):

Nazivi fotografija i serija fotografija koje prijavljujete na Natječaj:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

Suglasan sam s korištenjem izabranih fotografija sukladno pravilima iz Natječaja.

Datum prijave: Potpis: _________________ ________________________

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVOOGRANAK BJELOVARMatošev trg 143000 BJELOVAR

Povodom DANA HRVATSKOG ŠUMARSTVA, 20. lipnja 2006.,i 160 godina HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA

i 130 godina izdavanja ŠUMARSKOGA LISTA

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO – OGRANAK BJELOVARraspisuje Natječaj za sudjelovanje na žiriranoj izložbi

»ŠUMA OKOM ŠUMARA«3. BJELOVARSKI SALON

FOTOGRAFIJE S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM

1. Izložba će se održati u Galeriji »Nasta Rojc« Gradskoga muzeja Bjelovar (priznati izložbeni prostor u Republici Hrvatskoj) od 17. lipnja do 08. srpnja 2006.;

2. Fotografije za Natječaj poslati do 1. travnja 2006. na adresu HŠD Ogranak Bjelovar;3. Izbor djela za izložbu provest će Ocjenjivački sud;4. Djela inozemnih sudionika izabrat će nacionalni žiriji;5. Ocjenjivački sud proglasit će GRAND PRIX SALONA (s pravom na samostalnu izložbu u sklopu sljede-

ćega Salona) i 3 najbolje pojedinačne fotografije te 3 najbolje serije fotografija;6. Ocjenjivački sud će dodijeliti i do 3 pohvale za pojedinačnu fotografiju i do 3 pohvale za kolekciju.Sve odluke Ocjenjivačkog suda konačne su i neopozive. Svaki autor će dobiti katalog izložbe.

Pravila Natječaja: a) motiv ne smije izlaziti iz okvira naslova »Šuma okom šumara«;b) na Natječaju mogu sudjelovati samo članovi Hrvatskoga šumarskoga društva te umirovljenici i

zaposlenici »Hrvatskih šuma«;c) svaki autor može sudjelovati na Natječaju s najviše 10 pojedinačnih ili s ukupno 12 fotografija u

serijama; d) na Natječaj se šalju neopremljene fotografije formata 20 x 30 cm u tehnici: crno-bijela, color,

digitalna, digitalizirana, (ako posjedujete digitalni oblik, uz fotografije nam pošaljite i CD zbog jednostavnije i jeftinije izrade kataloga);

e) poslati podatke o autoru i fotografijama (od organizatora zatražite i ispunite prijavnicu);f ) organizator ima pravo postavljanja izložbe do kraja 2006. i u drugim mjestima;g) organizator se obvezuje primljene materijale vratiti autoru do kraja siječnja 2007.;h) sudionici izložbe jednokratno ustupaju autorska prava organizatoru za reproduciranje izloženih

djela u katalogu, na plakatu, promidžbenim materijalima i u medijimai) cjelokupni sadržaj izložbe bit će ponuđen za objavu u fotogaleriji na stranici »Hrvatskih šuma«.

Prijavnicu i detaljnije informacije o Natječaju i izložbi možete zatražiti na:E-mail: [email protected] ili osobno na broj: 098-453-324 (4385)

Organizacijski odbor

no kapacitet Hrvatske za medvjeda čija je populacija stabilna, štoviše, s tendencijom porasta brojnog stanja.

Papkarska divljač se odvaja u krda po spolovima. Srneća divljač stvara tzv. socijalna krda pa je to i prilika da osmatranjem utvrdimo brojnu, spolnu i dobnu strukturu u lovištu. U prosincu hranilišta moraju biti puna. Ako padne duboki snijeg i stvori se pokorica, za srneću je divljač potre-bno uz putove i na prosjekama izla-gati kvalitetnu kabastu hranu. Sočnu hranu valja izlagati samo u dnevnim količinama. Uz glavnu vrstu divljači sada je nužno hraniti i ostale vrste: fazane, trčke, patke, guske i druge.

Lovove ne smijemo održavati blizu mjesta zimske prihrane divljači. Prosi-nac je zadnji mjesec u kojem održa-vamo skupne lovove na divlje svinje i prilika da se ispuni plan odstrela za ovu lovnu godinu.

mailto:[email protected]


zoonoze

Mediteranska pjegava groznica

Ova rijetka i neobična bolest poznata je pod

različitim nazivima poput marsejske

groznice te krpeljnog tifusa

Prošlo je već više od sedam de-setljeća kako je u našim krajevi-ma opisana bolest sumnjiva na mediteransku pjegavu grozni-

cu. No bolest je stvarno prvi put labo-ratorijski potvrđena tek 1984. godine. Bolest je inače dokazana u svim zemlja-ma Sredozemlja, što je svakako u vezi s načinom prijenosa uzročnika.

Uzročnik bolesti je Rickettsia conorii koja kao i većina drugih rikecija za svoj prijenos treba prijenosnika, poput kr-pelja. Stoga se ovisno o rasprostranje-nosti vektora, rasprostire i pojavnost bolesti. U Sredozemlju vektor je krpelj Rhipicephalus sanguineus, koji se javlja kao ektoparazit pasa.

Rezervoar uzročnika bolesti su psi, a u prirodi mali divlji sisavci. Zbog prije-nosa uzročnika s jedne na drugu gene-raciju, rezervoar može biti i sam krpelj. Uzročnik se prenosi na ljude ubodom inficiranog krpelja, posebice spomenu-tog R. sanguineus. Rjeđe, čovjek može biti inficiran utrljavanjem zaraženog sa-držaja zdrobljenog krpelja u oči, nosnu sluznicu ili oštećenu kožu.

Nakon uboda čovjeka inficiranimkrpeljem inkubacijski period traje obi-čno od pet do sedam dana. Prije svega, treba istaći da najveći broj inficiranihosoba savlada ovu infekciju bez jasnih kliničkih znakova bolesti (inaparentno), dio oboli s nejasnim znakovima zara-zne bolesti (atipično), dok manji dio ima izraženu kliničku sliku, koja rijetko razvija tipičnu prepoznatljivu formu. Blaži i srednje teški oblik bolesti ka-rakteriziran je primarnim oštećenjem kože u obliku gumba na mjestu ubo-da krpelja (u literaturi »tache noir«). Povišena tjelesna temperatura traje od nekoliko dana do dva tjedna. Trećeg do petog dana bolesti na dlanovima i tabanima može se pojaviti osip. Ostali simptomi uobičajeni su za većinu zara-znih bolesti, poput malaksalosti, glavo-bolje i crvenila konjunktiva. Oporavak je potpun, a posljedice i komplikacije su rijetke. Smrtnost je manja od 3 po-sto, kod neliječenih bolesnika.

Bolest se u Hrvatskoj registrira ugla-vnom u priobalju, a kad se utvrdi kod bolesnika u unutrašnjosti zemlje obi-čno se može povezati s boravkom u spomenutom području.

Prema podacima Hrvatskog zavo-da za javno zdravstvo, prosječno se godišnje prijavi od 5 do 10 slučajeva bolesti. Tako malen broj prijavljenih u očitom je raskoraku s rezultatima ana-

lize krvi osoba u priobalnom području i otocima Jadrana. Seroepidemiološkim studijama utvrđen je znatan postotak osoba koje su ranije bile u kontaktu s uzročnikom ove bolesti. To ukazuje na veću učestalost infekcija i kruženje ove rikecije u Dalmaciji. Posljednih godina i u drugim zemljama Sredozemlja bilježi se porast učestalosti infekcija. Epide-miološki podaci o pojavnosti medite-ranske pjegave groznice u Hrvatskoj ukazuju da se bolest javlja južnije od Zadra.

Bolest je najučestalija tijekom toplih mjeseci u godini, što je u neposrednoj ovisnosti o aktivnosti krpelja kao vek-tora ove rikecioze. Tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci broj odraslih jedinki kr-pelja je najveći. Prava učestalost bolesti u populaciji nije poznata jer veći broj infekcija protekne neprepoznato zbog već navedenih razloga.

Potrebno je reći i nekoliko riječi o zaražavanju pasa, koji su glavni rezer-voar uzročnika. Infekcija se prenosi s jednog psa na drugog putem krpelja R. sanguineus, koji najčešće obitava na psu u svim svojim razvojnim fazama. Na taj način se mogu inficirati i psikoji sa svojim vlasnicima kao turistima dolaze u priobalje. Tako se zaraza lako prenese i u unutrašnjost, gdje nije uo-bičajena. Osim na ljude, zaraza se može proširiti i na male divlje sisavce. Ova vrsta krpelja uočena je i na konjima, govedima, mačkama, svinjama i štako-rima. Kako je pas glavni domaćin, to se odrasle jedinke mogu naći u ušima i na šapama psa, dok se ranije razvoj-ne faze krpelja nalaze u dugoj dlaci na vratu i leđima. Jajašca krpelj odlaže u pukotinama i šupljinama psećih kućica. Rikecije se prenose s jednog na drugi razvojni stadij krpelja, a preko jajašca i na drugu generaciju krpelja.

Zbog malog broja relativno lakih oblika bolesti, ne provodi se specifičnainfekcija. No mjere za smanjenje bro-ja krpelja na psima su značajna mjera suzbijanja vektora. To se odnosi i na redovitu dezinsekciju psećih nastambi. Ove mjere višestruko su korisne i isto-vremeno djeluju preventivno protiv većeg broja zaraznih bolesti domaćih životinja i čovjeka. Kako bi čovjek uma-njio vjerojatnost infekcije, potrebno je poduzimati sve opće higijenske mjere koje se predlažu i kod prevencija dru-gih vrsta krpelja, koji prenose uzročnike drugih zaraznih bolesti (poput krpeljne upale mozga, lajmske bolesti i dr.).

Blaži i srednje teški oblik bolesti karakteriziran je primarnim oštećenjem kože u obliku gumba na mjestu uboda krpelja (u literaturi »tache noir«). Povišena tjelesna temperatura traje od nekoliko dana do dva tjedna. Trećeg do petog dana bolesti na dlanovima i tabanima može se pojaviti osip.

Pseći krpelj prijenosnik rikecija – Rhipicephalus sanguineus

»Tache noir« na mjestu uboda krpelja

Piše: prof. dr. sc.

Darko RopacFoto:

Arhiva


SKIDER ECOTRAC 120V

Poboljšanja u radu hrvatskoga skidera ECOTRAC 120VBjelovarska tvrtka Hittner predstavila je na tradi-

cionalnom prednovogodišnjem radnom sastanku rezultate jednogodišnjeg rada te nekih poboljša-nja na skideru ECOTRAC 120V, šumskom zglob-

nom traktoru proizvedenom u toj tvornici.Priča o ECOTRAC-u 120V započela je 2002. godine idejnim

projektom da bi u ožujku 2004. prvi primjerak bio isporučen Hrvatskim šumama, na probni rad. Dosad je proizvedeno i najvećem kupcu Hrvatskim šumama, isporučeno 45 takvih skidera, koji su se u uvjetima rada u našim šumama pokazali iznimno iskoristivim.

Skiderom ECOTRAC 120V željelo se domaćim proizvod-om na tržištu zamijeniti dosadašnje velike (i skupe) zglobne trakore iz uvoza. Kroz testiranje i jednogodišnji probni rad pratilo se sve – učinci, izdržljivost dijelova, problemi koje tre-ba otkloniti. Nakon godinu dana pokazalo se da su rezultati bili bolji od onih u prvih mjesec dana! Ono što je u općem trendu zaštite prirode važno naglasiti, kažu u bjelovarskoj tvornici, jest podatak da svi motori koji se ugrađuju u ski-der zadovoljavaju sve ekološke standarde i europske norme koje u EU vrijede do 2009. godine. To znači da motori mogu koristiti bio-diesel gorivo i biorazgradiva ulja.

Uz predstavnike Hrvatskih šuma kao najvećeg kupca ski-dera, i onih manjih ECOTRAC 55V i ovih većih, što je pre-zentirao dipl. ing. Mladen Slunjski iz Hrvatskih šuma, na sastanku u tvornici rezultate rada SKIDERA 120V predstavili

su stručnjaci sa Šumarskoga fakulteta iz Zagreba koji od sa-mog početka proizvodnje šumskih zglobnih traktora, još u tvornici Tomo Vinković, gdje su proizvedeni prvi primjerci, sudjeluju u projektima. Prof. dr. Dubravko Hrovat upoznao je prisutne s razvojnim istraživanjima tehničkih značajki po-trebnih za međunarodno atestiranje i domaću homologaciju ECOTRACA 120V. O nekim ergonomskim značajkama novo-ga skidera i njihovom kontrolom nakon jednogodišnjeg iskorištavanja govorio je prof. dr. Vlado Goglia, dok je mr. sc. Mladen Šušnjar predstavio rezultate istraživanja vučnih zna-čajki ECOTRACA 120V u uvjetima eksploatacije. Zanimljivo je bilo i predavanje dipl. ing. Petera Pospiecha iz Njemačke koji je govorio o »najstarijem proizvođaču motora na svijetu« De-utzu, motoru koji u svoje skidere ugrađuje i tvrtka Hittner, te posebno o ekološkim aspektima motora F6L 914 u uvjetima korištenja bio-diesel goriva i biorazgradivih ulja. (m)

Motor Deutz F6L-914, diesel, 84kW sa zračnim hlađenjem; maksimalna brzina 30 km/h; mjenjač mehanički sinkroniziran, 10 stupnjeva prijenosa plus dva unatrag; pogon 4x4, hidraulično upravljanje servoupravljačem, hidraulične prednja odrivna i stražnja zaštitna daska; kabina sa zaštitnom mrežom, sigurnosna i ergonomska; dvobubanjsko hidraulički pogonjeno vitlo s elektro-hidrauličkim upravljanjem, vučne sile 80kN po bubnju.

ECOTRAC 120V

šumska mehanizacija

S prezentacije o radu ECOTRACA 120V


uz rub šume

Piše: dipl. arh.

Berislav Schejbal

Foto:B.

Schejbal

Dvorac Dioš ili Marijin dvor

Oko šest kilometara sjeveroza-padno od Daruvara nalazi se selo Dioš s vrlo lijepim dvo-rom, »dvorcem«, izgrađenim

1904. To je Marijin dvor (još i »dvorac Dioš«), a osobitost njegova položaja je u tome što se nalazi na valovitoj visorav-ni, koja se izdiže iznad ribnjaka mjesta Končanica, rijeke Ilove i potoka Đurđi-čke, u šumskim i livadskim parceliranim prostorima, voćnjacima iz kojih se otva-raju vidici na sjever do Bilogore, a na istok do zapadnih vrhova Papuka. Na dvorcu je sačuvana ploča s mađarskim natpisom, koji u prijevodu glasi: Bog blagoslovio ovu kuću, koju je sagradila gđa. udovica od Tikeri Alajoša, rođena Falkenberg Paula, A.D. 1904. na spomen

svog supruga. Obitelj pl. Tikeri (Tükory), zapravo Aleksandar pl. Tikeri, došla je u ove krajeve kupnjom veleposjeda 1879. od udovice Lechner koja je do velepo-sjeda došla kupnjom od obitelji pl. Jan-kovića – grofova Daruvarskih.

Cijeli dvor građen je opekom i obra-đenim kamenom i ostavlja dojam pse-udogotičke-secesionističke jednokatne građevine. Ističe se složenim tlocrtom, različitim visinama krovišta, dvjema otvorenim kulama – vidikovcima na istoku i dvjema manjim kulama koje završavaju stožastim krovom i pokro-vom od biber-crijepa. Prozorski otvori su polukružni, ostakljeni ornament sta-klom. U dvorcu je više manjih i dvije velike prostorije.

U izvještaju konzervatorske službe iz 1972. stoji: Dvor se razlikuje od ostalih dvoraca neubičajenom arhitektonskom koncepcijom. Impresionira inventivnošću i bogatstvom arhitektonskih elemenata, naročito u enterijeru u stilu secesije.

Neuobičajena arhitektonska rješenja

Dvor su projektirali i izgradili madžarski arhitekti Foerk Erno i Sandy Gyula. Opis iz kojeg donosimo dio prijevoda publicirali su u madžarskom časopisu Udruge inžinjera i građevinara 1906. godine u Budimpešti:

»Vlasnik, udovica Tükory Alajosz čiji nacrt dvora obznanjujemo, nam je

Tlocrt dvorcaOvako je (na razglednici) izgledao sredinom 20. stoljeća

Pogled iz zraka

Dvorac Dioš (Marijin dvor) nalazi se blizu Daruvara. Izgrađen je 1904. godine i poseban po neuobičajenim arhitektonskim rješenjima, jer je naručiteljica izgradnje zahtijevala »da ne smije odavati dojam ljetnikovca, ili lovačkoga doma, već gospodske kuće«. U stotinjak godina postojanja promijenio je više vlasnika i služio različitim potrebama

KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA


Dvorac Dioc Dioš š ili Marijin dvorili Marijin dvornaložio da izgradimo takovo zdanje koje će izgledom odgovarati krasnoj okolini svojega posjeda, zvanog DI-OSSZENTPAL (Orahov Sveti Pavao). Dvorac je trebao imati ozbiljan izgled, a prostorije su u njemu imale služiti više privremenome boravku (najviše za vrijeme lova), i zimi i ljeti. No nije smio odavati dojam ljetnikovca, ili lovačkoga doma, već gospodske kuće. Ovim smo uvjetima nastojali udovoljiti. Štuju-ći mišljenja naručiteljice i izvođača, nismo građevini željeli dati moderan izgled. Nismo upotrijebili ni povijesni stil, nego više nešto neuobičajeno«.

Arhitektonski je dvor stvarno lijepo projektiran. Pored ulaza uređen je stak-leni marquizet. Kroz manje predsoblje stiže se u glavni hodnik, koji je kvadrat-noga oblika – 9,5 x 9,5 m, visok 9 m. Bio je ispunjen antikvitetima. To su bile razne rezbarije, mramorni okvir za vra-ta u bizantinskom stilu, bazen, i jedan bogato okićen, visok i širok mramorni kamin. Iz te prostorije u prizemlju, na kat vodilo je drveno, obloženo hras-tovo stubište. Hodnik je povezan s velikom terasom, koja ima posebno stubište k parku, na čijem su kraju dva stupa s lavovima. Iz hodnika se ulazilo u razne salone, koji su međusobno povezani, te u veliku blagovaonicu, i u sobu za pušenje. U prizemlju su još sobe za goste, sporedne stube, i razne druge sporedne prostorije. Na katu dvorca nalazimo spavaće i dječje sobe, a na drugome je katu velikoga tornja još jedna soba, a iznad toga je terasa za razgledavanje – u mali toranj vodi zavojito stubište.

U posebnome su krilu dvora gos-podarske prostorije: kuhinja, smočnica, sobe za služinčad, a ispod njih u pod-rumu nalaze se praonica, glačaonica i dr. pomoćne prostorije. Nešto dalje od glavne zgrade bio je bazen, zatrpan poslije II. svj. rata, a nedaleko bile su i konjušnice, prostorije za kočije, stak-lenik, prostorija za led te sobe za šu-mara i vrtlara. Izvana je bila planirana izgradnja kapelice s obiteljskom grobni-com. Zgrada je imala vodovod i kanali za-ciju, a osvjetljavala se acetilenom koji se proizvodio u posebnoj pokrajnjoj zgra-di. Poslove na gradnji obavljale su tvrtke iz Budimpešte te daruvarski obrtnici.

Salezijanci kupuju dvor

Pred I. svjetski rat obitelj Tikeri par-celira posjed i rasprodaje svoje imanje. Vlasnicima dvora postaje obitelj Kulmer, zatim Švicarska banka, pa Banovina Hr-vatska. Početkom II. svjetskog rata dvor kupuje katolički red salezijanaca, za odgoj podmlatka. U pregovorima uz po-moć lokalnih župnika iz Daruvara i Kon-čanice sa Zavodom za kolonizaciju, dvor Dioš kupljen je i preimenovan u Marijin dvor. U unutrašnjosti uređena je kape-lica. Narod je bio oduševljen dolaskom salezijanaca koji su odmah osnovali i osnovnu školu za lokalno pučanstvo. Ži-vot i rad salezijanaca, koji su organizirali i svećeničko učilište, tekao je bez pote-škoća tijekom rata sve do 1945. Dvorac je tada nacionaliziran, a klerici su se mo-rali razići u susjedne župe Badljevinu i Sirač. Svećenstvo s učenicima moralo se 1946. iseliti. Značajno je napomenuti da je u salezijanskom učilištu bio i član

HAZU, akademik Stjepan Babić, priznati i zaslužni jezikoslovac.

Od tada je dio dvora korišten za osnovnu školu i za učiteljske stanove. Veće su prostorije povremeno upo-trebljavane za vojnu obuku. Tada se u njemu i održavaju razni tečajevi poljo-privrede, veterine i učiteljski tečajevi. Tu u blizini nastaje i peradarska farma do 1957., a pokušala se obnoviti i vo-ćarska djelatnost. U to je vrijeme manji bazen oko dvorca zatrpan, a staze su se prestale uređivati.

Nakon demokratskih izbora 1990. i Domovinskoga rata sudskom odlukom 1995. Marijin dvor »Dioš« vraćen je sa-lezijancima. U dvorcu se ponovno obav-lja bogoslužje, a jedna radna prostorija pretvorena je u kapelicu Marije Po-moćnice. Radovi na obnovi započinju 1996. s nadom da Marijin dvor postane duhovni centar mladeži i odraslih.

Na dvorcu je sačuvana ploča s mađarskim natpisom, koji u prijevodu glasi: Bog blagoslovio ovu kuću, koju je sagradila gđa. udovica od Tikeri Alajoša, rođena Falkenberg Paula, A.D. 1904. na spomen svog supruga.

Početkom II. svjetskog rata dvor kupuje katolički red salezijanaca, za odgoj podmlatka. Preimenovan je u Marijin dvor. U unutrašnjosti uređena je kapelica. Narod je bio oduševljen dolaskom salezijanaca koji su odmah osnovali i osnovnu školu za lokalno pučanstvo.

Dvorac je danas u zapuDvorac je danas u zapušštenom stanju tenom stanju


MEĐUNARODNA STUDENTSKA RADIONICA

Upoznavanje s projektom FOPER

Tridesetak studenata iz zemalja bivše države i Albanije sudjelo-valo je od 2. do 7. listopada na radionici Međunarodnog foruma

za šumarstvo (UNFF5) u okviru Projekta razvoja ekonomike šumarstva i šumar-

ske politike – FOPER. Osnovni cilj sa-stanka bio je upoznavanje studenata s projektom FOPER (Forest Policy and Economics Education and Research), koji je namijenjen jačanju kapaciteta obrazovanja i trajnog usavršavanja na području šumarske politike i ekonomi-ke u zemljama regije Zapadnog Balka-na. U planu je i osnivanje međunaro-dno priznatog magistarskog studija te oblikovanje i izrada tečajeva za trajno usavršavanje stručnjaka iz područja šumarske politike i ekonomike. Pro-jekt provodi Europski šumarski institut (EFI), a financira ga Ministarstvo vanj-skih poslova Republike Finske. Tijekom sastanka analizirano je i sudjelovanje studenata na događanjima u sklopu nacionalnih i internacionalnih procesa vezanih uz šumarsku politiku i ekono-miku. Razgovaralo se i o zaključcima sa UNFF sastanka održanog u svibnju ove godine u New Yorku, o suradnji studentskih organizacija među fakulte-tima te o mogućnosti pristupa zemalja sudionika sastanka IFSA-i. Jedna od za-nimljivijih rasprava vodila se na temu »Žene u šumarstvu«.

S predavanja o projektu FOPER

Piše: Helena KadijaFoto: H. Kadija

DANI MEDA, ZAGREB, 1. – 4. PROSINCA

Med je fin, med jelijek! Više od 50% meda proizvedenog

u Hrvatskoj potječe iz šuma

Već tradicionalna, četvrta po redu manifestacija Dani meda u organizaciji Ureda za poljopri-vredu i šumarstvo Grada Zagre-

ba, od 1. – 4. prosinca, postigla je pun pogodak i pokazala kako je zanimanje za pčelinje proizvode – med, propolis, matičnu mliječ, pelud, pčelinji otrov – iznimno veliko, a informacija o tome nikad dosta! Savjetovanje u vidu okrug-log stola u hotelu Westin ponudilo je niz podataka o općoj korisnosti meda, posebno u vrijeme kada užurbani način

života proizvodi fizičku i psihičku iscrp-ljenost, stresna stanja, brojne bolesti.

Hrvatska kao (mali) proizvođač me-da ima na tom području što reći! Sa-dašnjih 12.000 pčelara i oko 220.000 pčelinjih zajednica s 4.000 t proizvede-nog meda uz 40-ak tvrtki koje se time bave, znatno je više nego prije petnaes-tak godina, no još uvijek malo u uspo-redbi s nekim susjednim zemljama. A uoči ulaska u EU povećanje proizvod-nje čini se još važnijim, jer Europa, naime, godišnje traži, uvozi, 200 tisuća tona! Med proizveden u Hrvatskoj, u još uvijek ekološkim uvjetima, iznimne je kvalitete i to treba iskoristiti!

Oni su u predavanju prof. dr. Milana Glavaša o pitomom kestenu i bagremu kao medonosnim biljkama mogli čuti da je u Hrvatskoj 130.000 ha pod kestenom, u smjesi s drugim vrstama. Doc. dr. Nada Oršolić govorila je o protutumorim učin-cima pčelinjih proizvoda, a dr. vet. Zlatko Tomljanović o primjeni pčelinjeg otrova u liječenju multipleskleroze. Med kao proizvod 21. stojeća predstavio je dipl. ing. prehr. tehnologija Boris Bučar, dok je na neke aspekte zakonske regulative u proizvodnji i prometu pčelinjih proizvo-da ukazao dr. sc. Tomislav Majić.

Da su med i pripravci s medom de-licija, uvjerili su se sudionici okruglog stola kušajući jela kuhara Branka Ču-helja s novim okusima, pripremljena s dodacima meda.

No zbog čega smo zapravo, popra-tili ovu temu? Zbog toga što su Hrvat-ske šume idealno stanište za smještaj pčelinjaka te proizvodnju šumskog meda od lipe, bagrema, kestena, med-ljike, hrasta sladuna, te drugog samonik-log bilja. Tu proizvodnju može pratiti i Nadzorna stanica za ekološku proizvod-nju osnovana pred izvjesno vrijeme u Hrvatskim šumama.

Uostalom, početkom ove godine (28. siječnja) Hrvatske šume su s Hr-vatskim pčelarskim savezom potpisale pismo namjere o suradnji kojim su se obvezale da će putem svoje Nadzorne stanice osigurati »stručni nadzor neop-hodan za stjecanje ekomarkice kojom se proizvod dobiven na održiv način na tržištu diferencira od onog koji je proizveden na konvencionalan način«. Inače, više od 50% meda proizvede-nog u Hrvatskoj potječe iz šuma. Osim toga, pčele su ključne za opstanak više od 2.000 biljnih vrsta. (m)

Uvodno su izlagali stručnjaci iz Mi-nistarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva – dr. sc. Tono Kružić, na temu međunarodne suradnje u šumarstvu, dipl. ing. Suzana Trninić, koja je govorila o gospodarenju privat-nim šumama u Republici Hrvatskoj, te dipl. ing. Željka Ivanović, koja je održala prezentaciju o standardima za certifika-ciju. S metodama utvrđivanja vrijednosti obnovljivog prirodnog resursa – šuma u Hrvatskoj, studente je upoznao dr. sc. Stjepan Posavec sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Na radionici su kao gošće sudjelovale i Mari Pitkanen, admini-stratorica FOPER-projekta iz Finske, Va-nja Ratarova, regionalna predstavnica međunarodne studentske organizacije IFSA-e (International Forest Student As-sociation) iz Bugarske i Wilrieke Uiterwe-erd, predsjednica IFSA-e iz Nizozemske.

Sastanak su na dvije lokacije, u objek-tu Šumarskog fakulteta u Zalesini te u pansionu Klek u Selcu, organizirali stu-denti Šumarskog fakulteta iz Zagreba u suradnji s međunarodnom student-skom organizacijom (IFSA) i Europskim šumarskim institutom (EFI).

U Selcu, nakon radionice

događaji

S okruglog stola o medu

na šumskom stoluGLJIVE

Delicije od sunčanice

Gdje najčešće rastu, kako pronaći i prepoznati pojedine vrste gljiva, riječ je u kratkom serijalu o tim šumskim darovima. O gljivama smo već općenito pisali, ovom prilikom nudimo osobna iskustva i o tome kako ih dobro pripremiti!

Kad se govori o sunčanici, obi-čno se misli da postoji samo jedna vrsta, što nije točno. Postoji više vrsta sunčanica, a

tri su najpoznatije – obična sunčanica (Macrolepiota procera), grbava sunčani-ca (Macrolepiota mastoidea) i kuštrava ili crvenkasta sunčanica (Macrolepiota rhacodes). Sve tri vrste su saprofiti, što znači da su to gljive koje žive na ugi-nulim organizmima hraneći se tvarima u raspadanju.

Obična sunčanica (Macrolepiota procera)

Najveća je i najpoznatija vrsta. Pri-mjerci promjera klobuka od 30 cm nisu rijetkost. Kad je potpuno razvije-na, toliko je karakteristična da gotovo i ne postoji opasnost zamjene. Pa ipak, događa se, istina iznimno rijetko, da ju neiskusni berači zamijene sa smrtno opasnom zelenom pupavkom. Zato je prilikom branja potrebno cijelu gljivu zajedno sa stručkom izvaditi iz zemlje, da se promotre sve pojedinosti. Sunča-nica ima na smeđe išaranom stručku, visine do 40 cm, gomoljasto zadeblja-nje pri dnu i pomičan klizni prsten. Klobuk je u mladosti jajolik, a na kraju otvoren i čehast, s vidljivo ispupčenim tvrdim centrom koji je tamnosmeđe boje. Listići su bijele boje i odmaknuti od stručka. Meso je bijele, nepromi-jenjene boje. Miris je ugodan, a okus dobar, po orasima.

Grbava sunčanica (Macrolepiota mastoidea)

Manjih dimenzija od obične sunčani-ce. Klobuk može biti dimenzija od 6 do 15 cm u promjeru. Oštro središnje ispup-čenje klobuka vrlo je izraženo, vjenčić na stručku s gornje strane bijele je boje, a s donje svijetlosmeđe. Stručak je, za

razliku od obične sunčanice u mladosti maljavobijele boje, a tek kasnije postaje svijetlosmeđ. Meso, miris i okus su isti kao i kod obične sunčanice.

Kuštrava ili crvenkasta sunčanica (Macrolepiota rhacodes)

Meso kuštrave sunčanice na prere-zu mijenja boju u crvenkasto smeđu. Klobuk je u centru tamnosmeđ i tvrd, ali nije ispupčen, kožica je raspucana u

SUNČANICE NA ROŠTILJU Prvo se gljive očiste, stručci se odstrane jer su žilavi i tvrdi. Uzimati zre-

le, otvorene klobuke. Sunčanice se namoče u rastopljeni sirovi maslac da ga dobro upiju, zatim se posole i popapre. Na roštilj se polože s listićima prema gore. Nakon par minuta, gljive se okrenu i peku na drugoj strani još nekoliko minuta. Ponuditi ih treba odmah.

PUNJENE SUNČANICE Potrebne su još neotvorene, mlade sunčanice. Na maslinovu ulju pro-

pirjati glavicu crvenog luka pa kad se zazlati dodati pola kg mljevenog mesa, najbolje teletine. Pirjati 5 minuta da se meso razdvoji. Dodati mrvice, sitno nasjeckani peršin, sol, papar i jedno jaje da poveže smjesu. Ohladiti. Zatim tom smjesom napuniti sunčanice, poslagati u posudu prethodno premazanu maslacem i peći poklopljeno u pećnici oko pola sata na 180 ºC. Poslužiti vruće.

na šumskom stolu

Piše: Dubravko ZemčakFoto:D. Zemčak

dosta široke pravilne krpe. Stručak je gladak, 10 do 15 cm visine, klobuk je dimenzija kao i kod grbave sunčanice. Ostale su karakteristike iste kao i kod obične sunčanice. Valja napomenuti da mnogi ljudi zaziru od crvenkaste sunčanice zato što na prerezu mijenja boju. Međutim, ako se pazi na sve zna-čajke ne bi trebalo biti nikakve opasno-sti od zamjene.

I za kraj dva recepta sa sunčani-cama:


Broj 108 • prosinac 2005. HRVATSKE ŠUME40 Broj 108 • prosinac 2005. HRVATSKE ŠUME40

UPRAVA ŠUMA BJELOVAR

Lovački dom Babinac nalazi se oko 20 km jugoistočno od Bjelo-vara na cesti u pravcu Daruvara, a u smjeru sela Bulinac, Bedenik,

Babinac. Objekt je sagrađen i pušten u rad 2004. godine i predstavlja jedan od najmodernijih i najopremljenijih objekata za pružanje usluga u lovnom turizmu u Hrvatskim šumama.

Na ulazu u objekt nalazi se moderno uređena recepcija sa šankom i TV salo-nom, a u produžetku restoran sala koja može primiti 35 osoba i manja sala sa još dodatnih 10 mjesta. U slučaju po-trebe može se koristiti vanjska terasa sa 24 mjesta.

Na katu se nalazi 8 luksuznih soba (jedna jednokrevetna i 7 dvokrevet-nih).

Uz objekt se nalazi hladnjača za skla-dištenje mesa, sala za lovno-tehničko osoblje, te 6 kućica za lovačke pse, a u lovištu jedna velika nadstrešnica za lovački ručak na terenu. Gosti mogu nakon lova šetati i trčati u prekrasnom šumskom okružju te se rekreirati na

Vrhunski ugođaj u lovačkom domu Babinac

Putnička agencija Hrvatske šumeID COD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 4804 241www.hrsume.hre-mail: [email protected]

razne druge načine. U planu je izrada sportskih terena.

Lovački dom Babinac se nalazi u lovi-štu Pisanička Bilogora koje je smješte-no na padinama Bilogore, otvorenog je i brdskog tipa sa prostranim bogatim šumama.

U blizini ovog lovišta nalazi se nizin-sko lovište Žabljački lug – Česma, čiji se središnji dio prostire između rijeka Česme i Velike. Poznato je po šumama hrasta lužnjaka i graba, a okruženo je širokim pojasom livada i pašnjaka.

Lovački dom Babinactel: 043 264 111faks: 043 264 900mob: 098 349 030

CJENIK PANSIONSKOG SMJEŠTAJALOVAČKOG DOMA »BABINAC«PUNI PANSION: 577,00 knPOLUPANSION: 456,00 knNOĆENJE S DORUČKOM: 356,00 knNOĆENJE: 280,00 kn Boravišna pristojba: 5,00 knOsiguranje: 2,00 kn

Lovišta su poznata po lovu na srne-ću divljač, divlje svinje i jelena običnog, a od sitne divljači po lovu na fazane i zeca.

Tijekom cijele godine o uzgoju i zaštiti divljači brine se lovno-tehničko osoblje Uprave šuma Bjelovar, Šumarije Velika Pisanica i Bjelovar koji su izgradi-li brojna hranilišta i solišta za divljač te odgovarajući broj osmatračnica i čeka za lov divljači.

turistička razglednica

Uprava šuma Bjelovar43000 BjelovarMatošev trg 1043 647 111mob: 098 454 494e-mail [email protected]

u šumarskom miljeu

Podsjećamo i pozivamo...

Otvaranjem internetskih stranica za ljubitelje fotografije svakim danompostajemo bogatiji za neki od krasnih trenutaka u šumi. Stoga vas pred Novu godinu podsjećamo na tri prvonagrađena rada na 2. bjelovarskom salonu fotografije »Šuma okom šumara« što ga organizira bjelovarskiogranak Hrvatskog šumarskog društva. Možda ćete sljedeće godine i vi sudjelovati na izložbi! A laureati su bili:

1. Bojan Gregurić (Lokve) s fotkom »Šumarska čipka«; 2. Goran Dorić (St. Gradiška) s »Labudovima u posjeti«, te 3. Goran Cajzek (Direkcija) s »Autoportretom«.

»Šumarska čipka« – Bojan Gregurić (Lokve)

»Labudovima u posjeti« – Goran Dorić (St. Gradiška)

»Autoportret« – Goran Cajzek

(Direkcija)

otoka paga postati turistička atrakcija?

Documents