Što je ekologija?Ekologija je znanost koja proučava međusobnu ovisnost živih bića i okoliša (organskog i neorganskog). Grč. Oikos (dom, stanište), logos (znanje, smisao)Prvi put pojam ekologije spominje njemački zoolog Haeckel 1866. godine

Grane ekologije su:I. 1. Fitoekologija (ekologija biljaka)

2. Zooekologija (ekologija životinja) II. 1. Autoekologija (interakcije individualnih organizama – vrsta) 2. Demekologija (proučava odnose u populacijama) 3. Sinekologija (proučava akcije i uzajamne odnose organizama u zajednici i cijelini) 4. Ekologija čovjeka (splet odnosa čovjeka i njegove okoline) 5. Socijalna ekologija (proučava društvene činitelje koji utječu na promjene, kao i utjecaj životne sredine na razvoj društva) 6. Kulturna ekologija (proučava odnos kulture i sredine, adaptaciju društva u sredini u kojoj živi) 7. Ekologija zagađenih sredina (proučava odnose organizama u promjenjenim uvjetima – zagađenoj sredini) 8. Radijacijska ekologija (proučava promjene organizama koji su izloženi raznim vrstama zračenja) 9. Urbana ekologija (proučava odnose organizama u izgrađenoj umjetnoj sredini) 10. Sistemska ekologija (proučava ekologiju sustava uz primjenu metodologije) 11. Kozmička ekologija (proučava adaptaciju čovjeka u potpuno vještačkim uvjetima, stvorenim u svemirskim brodovima) 12. Predeona ekologija (proučava ekološke faktore u jednom predjelu) 13. Primjenjena ekologija (sinteza svih grana ekologije) 14. Zdravstvena ekologija (ekologija u zdravstvu)

Ekološki čimbenici (faktori) su: - životni uvjeti koji organizmima nudi njihovo stanište)- sve ono što može utjecati na preživljavanje nekog organizma, populacije ili

biocenoze- najrazličitije promijenjene veličine (varijable) prisutne u okolišu

Ekološke čimbenike dijelimo na: Biotičke (organski faktori žive prirode koji se nalaze u okviru nekog

sustava Abiotičke (faktori neorganskog podrijetla)

1

U ekosustavima postoji mnogo populacija koje su zavisne jedna o drugoj i uspostavljaju međusobne odnose:1. Kompeticija (odnos među organizmima koji djeluju jedan prema drugom aktivnom ili pasivnom konkurencijom)2. Mutualizam (međusobno pomaganje i uzajamna korist između pripadnika različitih vrsta organizama – odnos pozitivan za oba organizma)3. Komenzalizam (oblik zajedničkog života dvaju organizama u kojem jedna vrsta ima značajnu korist iz zajedničkog života, a druga je neutralna)4. Parazitizam (međusobni odnos u kojem se parazit hrani na račun domaćina, za njega je odnos pozitivan, a za domaćina negativan)5. Predatorstvo (odnos grabežljivca i plijena – za grabežljivca pozitivan, a za plijen negativan)6. Amenzalizam (odnos kod kojeg jedan od organizama ispušta takvu tvar koja ima negativan učinak na drugi organizam – npr. Antibiotik koji je poguban za neke organizme)7. Neutralizam (odnos u kojem su oba organizma neutralna jedan na drugi)

Abiotski faktori se dijele na:1. Klimatske faktore (svjetlost, temperatura zraka, voda i vlažnost zraka,

zračna kretanja, padaline, kemizam sredine)2. Edafske faktore (fizičke, kemijske i biološke osobine tla)3. Orografske faktore (osobine reljefa, nadmorska visina, nagib terena i dr.)

U odnosima faktora sredine poseban značaj imaju priljev i protok energije, te njeno korištenje, kruženje hranjivih materija, promjernost životnih faktora.

Ekološka valencija je amplituda kolebanja jednog životnog faktora u čijim je granicama moguć opstanak neke organske vrste.

Biosfera je prostor u kojem žive organizmi, a obuhvaća Zemljinu površinu (kopno i more), i čine je: atmosfera, hidrosfera, litosfera i pedosfera.Biosfera je spoljašnji omotač Zemlje, područje u kojem je rasprostranjen život. Ona u sebe uključuje sve žive organizme, planete i elemente nežive prirode od kojih se sastoji sredina postojanja. (Stanković, 1968.)

Ekosustav je osnovni dio biosfere. Osnovni sustav prijenosa energije, materija i informacije u kojem razne međuinterakcije osiguravaju povratne mehanizme za kontrolu broja i razvoja organizama, koji ulaze u njegov sustav (1956.)

Imamo vodene i kopnene ekosustave.

Ekosustav označava dinamički kompleks zajednice biljaka, životinja, mikroorganizama i njihove nežive okoline koji međusobno djeluju kao jedna cjelina. (Konvencija o biodiverzitetu, 1992.)

Uvjet održanja ekosustava je prijelaz materije iz jednog oblika u drugi.

2

Biotop (životno stanište) je dio prostora koji se odlikuje jedinstvenim kompleksom ekoloških faktora. Osnovna obilježja staništa su klima i tlo.Biotop je npr. Močvara, jezero, livada, šuma, more, pustinja; gdje žive različiti organizmi – tj. Biocenoza.

Jedinka je pojedinačni organizam koji živi u svom staništu.

Jedinka je skup organa povezanih u jednu cjelinu.

Populacija je vremenski integrirana grupa živih jedinki iste vrste koja raspolaže zajedničkim skupom nasljednih faktora. Ona naseljava isti prostor, pripada određenom ekosustavu u okviru kojem su jedinke povezane među sobom.

Tri su glavna svojstva populacije:1. Predstavlja zajednicu pripadnika iste vrste2. Ima prostornu ograničenost3. Svi članovi pripadaju istoj reproduktivnoj zajednici i kroz niz generacija

imaju genetički kontinuitet.

Karakteristike populacije su: Gustoća populacije Prostorni raspored Natalitet Mortalitet Uzrasna struktura Spolna struktura Rast i promjena brojnosti populacije

Biocenoza je skupina jedinki različitih staništa (biotopa), a usko su povezane različitim međuodnosima, posebno međuodnosima u hranidbenom lancu.Čine je:

o Mikroorganizmi (mikrocenoza)o Biljke (fitocenoza)o Životinje (zoocenoza)o Ostali predstavnici

Ekološka niša je mjesto i funkcionalni položaj koji pojedina vrsta zauzima u spletu međusobnih odnosa.

Ekološka niša ne podrazumijeva samo fizički prostor organizma, već i njegov: Hranidbeni položaj u zajednici Cjelokupnu ulogu u zajednici Način na koji organizam živi

Areal je ukupni prostor na kojem je raspoređena pojedina vrsta. (kozmopoliti, endemi, relikti...)

3

Biom je skupina različitih ekosustava, kojima je zajednička karakteristika istoznačnost klimatskog područja.Biomi se mogu grupirati u tri glavne cjeline:

1. oblast mora i oceana2. oblast kopnenih voda3. suhozemna oblast života

Introdukcija je postavljanje vrste na novi položaj, a reintrodukcija je vraćanje vrste na prvobitni položaj.

Hranidbeni lanac čine:1. Primarni proizvođači (autotrofne biljke)2. Konzumenti [koriste gotovu organsku tvar] Biljojedi (herbivori) Mesojedi (karnivori) I. Reda Mesojedi (karnivori) II. Reda3. Razlagači (reducenti) – Bakterije i gljivice razlažu organsku tvar na

početne komponente: - CO2 – H2O – Mineralne soli

Protok organske tvari u hranidbenom lancu prati i protok energije. Životna zajednica u ekosustavu može se normalno razvijati i održavati samo onda ako je odnos između proizvodnje tvari (asimilacije) i razgradnje tvari (disimilacije) uravnotežen. Poremećaj u odnosu asimilacije i disimilacije može onemogućiti normalan razvoj ekosustava ili dovesti do njegova propadanja.

Onečišćenje okolišaOnečišćivači (zagađivači) su emiteri onečišćenih tvari. Onečišćena tvar je polutant.

Pod onečišćenjem okoliša podrazumijevamo kvalitativnu i kvantitativnu promjenu fizikalnih, kemijskih i bioloških karakteristika osnovnih komponenata okoliša (voda, zrak, tlo, bioraznolikost), što dovodi do narušavanja ekosustava, temeljenih na mehanizmima samoregulacije.

Uzročnici onečišćenja mogu biti:1. Prirodni uzročnici (potresi, erupcije vulkana, oluje, poplave i požari)2. Antropogeni uzročnici (porast stanovništva, razvoj industrije, prometa i

poljoprivrede)

Onečišćenja mogu biti lokalna i globalna.

Zagađene tvari mogu biti:- Kemijske (anorganske i organske)- Fizičke (plinovite, tekuće, krute, radioaktivne)- Biološke (mikroorganizmi, gljivice, toksini)

4

Izvori onečišćenja su:- Proizvodi izgaranja goriva (promet)- Industrijski proizvodi- Komunalni otpad- Poljoprivredni proizvodi- Proizvodi mikroorganizama- Djelovanje ratne tehnike

Onečišćenje zraka

Sastav zraka: Dušik (N2) ~78% Kisik (O2) ~20% Argon (Ar) ~0.93% Ugljik-Dioksid (CO2) ~0.033% Neon (Ne) ~0.0018% Ostalo

Zrak se može smatrati zagađenim ako sadrži jednu ili više štetnih materija u takvoj koncentraciji da toliko djeluje na ljude, životinje, biljke i materijalna dobra da doprinosi njihovu oštećenju ili remećenju općeg stanja. (Svjetska zdravstvena organizacija)

Onečišćivači zraka su materije koje se ne nalaze u sastavu čistog zraka ili se nalaze, ali je njihova koncentracija premašena.

Zagađenje zraka može biti lokalno i globalno.

Prema načinu nastanka zagađene materije se dijele na:- Primarne (koje nastaju iz poznatih izvora onečišćenja i otpuštaju se

izravno u atmosferu)- Sekundarne (koje nastaju u atmosferi interakcijama primarnih

onečišćivača (polutanata) ili njihove interakcije s normalnim sastojcima atmosfere.

Kao primarne zagađujuće materije najčešće se javljaju ujedinjenja uljika, sumpora, dušika i halogena, zatim čvrste i kondenzovane čestice te radioaktivne materije. Ujedinjenje ugljika, sumpora i dušika najčešće se pojavljuju u vidu oksida (CO, CO2, NO, NO2, NH3, SO2, SO3, H2S)

Prema porijeklu nastanka zagađivači se dijele na: Prirodne Umjetne

5

Globalne posljedice onečišćenja zraka su: Kisele kiše Efekat staklenika Oštećenje ozonskog sloja Problem nedostatka kisika na Zemlji

Uništenje ozona je uzrok freona (klor, flor, ugljik).

Onečišćenje vode

Prema porijeklu vode se mogu svrstati u tri osnovne skupine, a to su:1. Površinske vode2. Podzemne vode3. Atmosferske vode

Površinske vode su rijeke i njihovi pritoci, jezera, mora, kanali, akumulacije, a nastale su od atmosferskih padalina ili otapanjem ledenjaka. Dijele se na:

1. slatke i slane vode2. stajaćice i tekućice

Podzemne vode su sve vode koje se nalaze ispod površine Zemlje u bilo kojem agregatnom stanju.

Atmosferske vode su vode koje u vidu padalina (rose, kiše, snijega, leda) dospijevaju na Zemljinu površinu.

Klasifikacija voda vrši se na osnovu slijedećih parametara: Ph vrijednost, miris, mutnoća, temperatura, vidljive otpadne materije, rastvoreni kiseonik, BPK5 – potrošnja kisika za pet dana).

Postoje 4 klase voda: Klasa 1 – čiste vode koje se u svom prirodnom stanju mogu upotrijebiti za

snabdijevanje naselja. Klasa 2 – vode koje služe za sport i rekreaciju na vodi, te uzgoj ribe. Klasa 3 – vode koje su zagađene prolaskom kroz gusto naseljene i

industrijske oblasti Klasa 4 – sve ostale vode koje su suviše zagađene

Zagađenje vode je svaka promjena sastava vode, izazvana prisustvom organskih ili anorganskih supstanci, ili promjenama u temperaturi vode koja je može učiniti neodgovarajućem za daljnju upotrebu.

U otpadnoj vodi susrećemo fizičke, kemijske i biološke polutante.

6

Fizički polutanti su suspendirane materije, one se talože i stvaraju anaerobne uvjete, to su npr. Razni otpaci (hrana, odjeća, toalet papir), pijesak, mulj, ali isto tako i radioaktivna i termalna zagađenja. Fizičko zagađenje očituje se u promjeni boje, mirisa, okusa, mutnoće i temperaturi podzemne vode.

Kemijski polutanti su biorazgradljive organske materije, nutrijenti (azot, ugljik, fosfor), deterdženti, fenoli, pesticidi, otopljene neorganske materije (kalcij, natrij i sulfati).

Biološki polutanti su bakterije, virusi, alge, fekalije i drugi zarazni organizmi. Među ovima, posebno su opasni po čovjeka inficirani mikroorganizmi, izazivači zaraznih bolesti.

Eutrofikacija je povećanje primarne proizvodnje u vodenim ekosustavima nakon obogaćivanja vode hranjivim tvarima, koje potiču razvoj alga i višeg vodenog bilja.

Otpadne vode po porijeklu kategoriziramo na:- Sanitarne (fekalne)- Industrijske- Atmosferske- Infiltracijske

Izvori zagađenja su svrstani u dvije kategorije:- točkasti (domaćinstva, industrija)- netočkasti / rasuti ili difuzni (poljoprivreda; uzgoj stoke)

Prirodno pročišćavanje vode (autopurifikacija) se dijeli na:1. Biološke procese2. Fizičke procese3. Kemijske procese

Umjetno pročišćavanje vode se dijeli na: mehaničko, biološko i kemijsko.

Onečišćenje tla (zemljišta)

Tlo ima tri faze:- čvrsta ~50% (~90% mineralne tvari)- tekuća ~30%- plinovita ~20%

Elementi koji čine većinski sastav tla- kisik ~50%- silicij ~30%- ostali ~u tragovima

7

Antropogeni izvori onečišćenja tla:1. neplanska gradnja objekata2. neracionalno korištenje zemljišta3. primjena pesticida u poljoprivredi4. industrijska zagađenja5. isušivanje tla

Prirodni izvori onečišćenja tla su:1. vulkanske erupcije2. pješčane oluje3. šumski požar (nastao prirodnim putem)

Zaštita tla:1. plansko korištenje tla2. razvoj novih načina obrade u poljoprivredi i šumarstvu3. razvijanje poljoprivrede na kvalitetnom tlu4. pri definiranju građevinskih područja osim ekonomske analize, provoditi i

ekološke5. plansko pravljenje deponija*

U BiH postoje samo dvije deponije napravljene po standardu (Sarajevo i Zenica).

Otpad znači svaku tvar ili predmet koji vlasnik odlaže jer nije za daljnju upotrebu.

Prema načinu nastanka otpad dijelimo na:1. komunalni2. industrijski3. otpad od prometa4. bolnički5. kanalizacijski mulj6. šljaka i pepeo iz spalionica7. ostali otpad

Upravljanje otpadom:1. izbjegavanje2. minimiziranje3. odvojeno sakupljanje4. reciklaža5. kompostiranje6. spaljivanje7. proizvodnja energije

Reciklažom se postiže smanjenje količine otpada i smanjuje se utrošak energije. Materijali za reciklažu su: papir, staklo, metali, gume, plastika...

8

Kompostiranje je dobivanje organskog đubriva u aerobnim uvjetima, a kompost se dobiva od organskog otpada. (proces traje od 6 do 12 mjeseci)

Spaljivanjem otpada u spalionicama se može dobiti električna i toplotna energija. Obnovljivi izvori energije su:

o energija vjetrao energija vodeo energija suncao uljena repica (biomasa)o otpado energija plime i oseke

Ekologija vode

Hidrosfera uključuje svu vodu na Zemlji.- 97% voda otpada na oceane- 2% voda otpada na snježne pokrove i ledenjake- 0.61 % voda otpada na podzemne vode

Ostatak vode se nalazi u slatkovodnim površinskim i podzemnim vodama, te tlu.

Isparavanje je prijelaz vode iz tekućeg u plinovito stanje.

Kondenzacija je vodena para iz atmosfere, a vraća se na tlo u obliku padalina.

Kopno zauzima 3/8 ukupne Zemljine površine.

Strategija BiH je za period od 2008. do 2018. g.

9