Domagoj Galkowski

OSNOVE ORIJENTACIJE

Zagreb, 2017.

Sadržaj

1. Orijentacija ………..……………………………………………………………………….. 1

2. Karta ……….………………………………………………………………………… 1

2.1. Mjerilo karte ………………………………………………………………………… 2

2.2. Izohipse ………………………………………………………………………… 2

2.3. Ekvidistanca ………………………………………………………………………… 3

2.4. Boje i simboli na karti ………………………………………………………………. 4

2.5. Opis kontrolnih točaka ………………………………………………………………. 7

3. Kompas …………………………………………………………………………………. 8

3.1. Korištenje kompasa ………………………………………………………………. 9

3.2. Azimut ………………………………………………………………………… 9

3.3. Odabir smjera kretanja ……………………………………………………… 10

4. U slučaju gubljenja ………………………………………………………………. 10

5. Redoslijed korištenja karte ………………………………………………………………. 10

6. Orijentacijska zastavica ………………………………………………………………. 11

7. Reference …………………………………………………………………………………. 12

1

1. Orijentacija

Orijentacija je sposobnost snalaženja u prostoru. Riječ orijentacija potječe iz francuske riječi

orienter, prema latinskom oriens (izlazak Sunca) u značenju smjer prema istoku (Ratković,

1981). Postoje različite vrste orijentacije, a ovdje će biti riječi o geografskoj orijentaciji,

odnosno orijentaciji kompasom budući da je to način orijentacije koji se najčešće koristi na

trekinzima. Ukratko, radi se o tome da se pomoću kompasa i karte određuje trenutna

pozicija i smjer kretanja prema željenom mjestu.

2. Karta

Geografske karte su grafički prikazi umanjene Zemljine površine ili nekog njezinog dijela.

Pomoću informacija koje karta pruža određuje se trenutna pozicija te koji smjer odabrati da

bi što brže i što sigurnije stigli na željeno mjesto.

Slika br.1. : Orijentacijska karta

2

2.1. Mjerilo karte

Mjerilo karte predstavlja odnos između umanjenih udaljenosti na karti i stvarnih udaljenosti u

prirodi. Simboli koji su ucrtani na karti prikazuju sliku svega što se nalazi u prirodi oko nas.

Pomoću njih se određuje što sigurniji i brži pravac kretanja do odredišne točke. Simboli

omogućavaju donošenje odluke o zaobilaženju mogućih nepremostivih prepreka i opasnosti

na koje se može naići kretajući se u pravcu željenog odredišta. Mjerilo je naznačeno na svakoj

karti. Što je mjerilo karte manje to je karta preciznija i obrnuto. Kod promatranja karte uvijek

treba pogledati (i imati na umu) u kojem je mjerilu izrađena kako bismo si mogli predočiti

udaljenosti između točaka na karti.

Mjerila: 1:25 000 – znači da je 1cm na karti jednak udaljenosti od 250m u prirodi

1:20 000 – znači da je 1cm na karti jednak udaljenosti od 200m u prirodi

1:15 000 - znači da je 1cm na karti jednak udaljenosti od 150m u prirodi

1:10 000 – znači da je 1cm na karti jednak udaljenosti od 100m u prirodi

2.2. Izohipse

Izohipse su linije koje povezuju točke iste nadmorske visine. One pokazuju koliki je nagib tla

na terenu kojim se krećemo. Na orijentacijskoj karti izohipse su označene smeđim zakrivljenim

linijama. Što su izohipse bliže jedna drugoj, teren je strmiji i teži za trčanje. Ako je na karti veći

razmak između dvije izohipse, teren je ravniji i dopušta brže trčanje. Na kartama gdje je zbog

reljefnih oblika otežano praćenje nagiba terena, pad terena je označen s tankim crticama

okrenutim u smjeru pada terena („padnice“).

Slika br.2. Izohipse

3

Početnici vrlo često imaju problema s određivanjem što je „gore“, a što „dolje“ na karti. Ako

je na karti jasno označen vrh, logično je da se od vrha teren spušta prema „dolje“ . Ukoliko je

na karti naznačen potok logično je da se od potoka teren „diže“ jer potoci teku u dolinama.

Vrlo je važno znati raspoznati reljefne oblike na karti (Vukmanović, 2014).

Greben-izohipse su nacrtane od „vrha“

Vrh-nacrtan je koncentričan krug ili oblik sličan krugu

Uvala-izohipse su nacrtane koncentrično prema „vrha“

Vrtača/ponikva-nacrtana je kao vrh, ali je na središnjoj izohipsi ucrtana „padnica“

Jarak-niz smeđih točaka ili linija

2.3 Ekvidistanca

Ekvidistanca je oznaka koja prikazuje vertikalni razmak između dvije izohipse. Na karti se

označava sa slovom e. Pomoću nje može se odrediti koliki je uspon ispred trekera ukoliko se

dotični mora uspeti na vrh brežuljka. Najčešća ekvidistanca na orijentacijskim kartama iznosi

5m, no to ovisi o mjerilu karte i obilježjima terena. Pojedine karte imaju određena mjerila,

tako kod karte mjerila: 1:25 000 - E iznosi 10m; 1:50 000 i 1:100 000 - E iznosi 20m; 1:200

000 - E iznosi 100m. Što je mjerilo karte krupnije, izohipse su na manjoj ekvidistanci. Svaka

peta izohipsa je ucrtana, „podebljana“, kako bi trekeru bilo lakše odrediti karakteristike

uspona koji mora savladati. Što je ekvidistanca manja, izohipse su bliže jedna drugoj i gušće

su ucrtane u kartu.

Slika br.3. : Najčešći reljefni oblici

4

2.4. Boje i simboli na karti

Kako bi bilo što lakše raspoznavati obilježja terena rabe se različite boje i simboli.

1. Smeđa – reljef, zemljani detalji ( jama, vrtača, jarak )

2. Zelena – teže prohodna šuma, gustiš. Zelena može biti u nijansama, od svijetlo zelene(

prohodniji teren) pa do tamno zelene boje ( teško prohodni teren )

5

3. Plava – vodene površine, potoci, rijeke, jame s vodom, bunari, močvarno tlo

4. Crna – putevi, ceste, kamenje, stijene, dalekovodi, objekti

6

5. Žuta – otvorena zemljišta, livade, čistine, oranice,vinogradi

Staza je ucrtana u kartu crvenom bojom. Start se označava s trokutom , kontrolne točke s

krugovima , pokraj kojih se nalazi broj kontrolne točke, kontrole su spojene s linijama, a

cilj je označen s duplim krugom (Vukmanović, 2014).

7

2.5. Opis kontrolnih točaka

Opis kontrolne točke služi kako bi natjecatelju što preciznije opisao položaj kontrolne točke.

Redak opisnog listića prikazuje glavna obilježja kontrolne točke koju opisuje, a sastoji se od

osam kockica. Prva kockica (A) definira broj kontrolne točke prema redoslijedu kojim se

moraju obilaziti. Druga kockica (B) definira kodni broj kontrolne točke, prema pravilima broj

mora biti veći od 30. Treća kockica (C) se koristi kada se unutar kružnice kontrolne točke

nalazi više istih detalja, da bi pomogao natjecatelju u pronalaženju kontrolne točke. Četvrta

kockica (D) definira glavni detalj, odnosno položaj kontrolne točke. Peta kockica (E) se koristi

kada je potrebno opisati drugi glavni detalj, (npr. staze i ceste). Šesta kockica (F) prikazuje

dimenziju detalja, rabi se kada je detalj na karti simboličan. Isto tako koristi se i za

prikazivanje račvanja i križanja. Sedma kockica (G) prikazuje poziciju kontrolne točke (npr.

sjeveroistočni kut objekta). Osma kockica (H) prikazuje ostale informacije koje bi mogle biti

važne natjecatelju (npr. okrjepa, liječnička pomoć, itd.).

Slika br. 4.

Slika br. 5.

8

3. Kompas

Kompas je instrument koji reagira na magnetizam zemlje, a služi za određivanje strana

svijeta. Pokretna magnetna igla uvijek se okreće prema sjeveru. Sastoji se od magnetnog

kućišta koje je ispunjeno tekućinom i alkoholom u omjeru 2:1, uljem ili nekom drugom

tekućinom unutar kojeg se nalazi magnetna igla obojenog sjevernog kraja, a koja se

slobodno kreće oko svoje osi (Brajković, 1989). Na kućištu se nalazi skala koja je podijeljena u

stupnjeve, i na njoj su naznačene strane svijeta (sjever-N, jug-S, istok-E, zapad-W). Često na

sportskim kompasima nisu naznačene strane svijeta. Najčešće se rabe dvije vrste kompasa:

„pločica“ i „na prst“ .

Izbor vrste kompasa kojim će se treker služiti je proizvoljan, te ovisi samo o osobnom

odabiru trekera. Bitno je da kompas ima brzu i mirnu „iglu“ , što omogućava da u što kraćem

vremenu odredi željeni pravac te da je „igla“ tijekom trčanja stabilna. Orijentacisti uglavnom

upotrebljavaju model „na prst“ iz razloga što je praktičniji za uporabu budući da se bez

problema trči s njim (dok je on fiksiran, dakako, na prstu).

Slika br.6.: „Pločica“ Slika br.7. : „Na prst“

9

3.1. Korištenje kompasa

Karta na sebi sadržava oznaku koja predstavlja sjever, najčešće je označeno sa slovom N

(north), a označene su i pomoćne linije „sjevernice“. Prilikom započinjanja orijentiranja, prvo

treba ustanoviti gdje se nalazimo na karti te gdje se na karti nalazi sjever, odnosno treba

'usjeveriti' kartu. Karta se usjeverava tako da trkač / orijentacist postavi na kompas na kartu i

okreće se sve dok se ne poklopi smjer sjevera koji pokazuje strelica na kompasu sa smjerom

sjevera, odnosno sjevernica na karti. Tad treker mora odabrati put u smjeru mjesta /

kontrole prema kojoj se želi kretati. Vrlo je bitno da se treker nakon što usjeveri kartu okreće

oko karte i a ne zajedno s kartom jer bi tako izbacio kartu iz 'usjeverenog' položaja. Prilikom

odabira puta do željenog cilja treba u obzir uzeti procjenu terena prema obilježjima na karti.

Tijekom trčanja neprestano treba pratiti kartu i smjer kretanja kako ne bi došlo do

„gubljenja“ dobrog smjera kretanja.

3.2. Azimut

Azimut je kut koji zatvara pravac sjevera s pravcem kretanja.

Azimut se određuje na način da se rub kompasa prisloni uz liniju (postojeću ili zamišljenu)

kojom se planira kretati prema određenom cilju te nakon toga treba „usjeveriti“ kartu.

Usjeveravanje izvodi tako da se vrši okretanje kupole kućišta kompasa u smjeru suprotnom

od kazaljke na satu, sve dok magnetna igla ne dođe između „punih linija“. Ako se se želimo

kretati po azimutu tada treba krenuti u smjeru koji pokazuje vrh kompasa, a tijekom trčanja

treba pratiti kompas, na kojem „igla“ uvijek mora biti unutar „pune linije“. Ako „igla“ nije

unutar „pune linije“ dolazi do odmaka od željenog cilja. Kretanje po azimutu može se

pojednostaviti na način da se „usjeveri karta“, odredi željeni smjer kretanja, a tijekom trčanja

prati je li „igla“ paralelna sa sjevernicama.

Slika br.8. :Azimut

10

3.3. Odabir smjera kretanja

Nakon što treker usjeveri kartu, treba odlučiti kojim putem krenuti prema kontroli. Vrlo

često najkraći smjer nije i najbrži smjer. Da bi donijeli što bolju odluku treba vrlo dobro

poznavati reljefne oblike i simbole karte te svoje kondicijske sposobnosti. Vrlo često na

treking utrkama pobjeđuju trekeri slabije tjelesne spreme samo zbog boljeg znanja čitanja

karte i pametnijih odluka u odabiru smjera kretanja. Prilikom određivanja smjera, treba

provjeriti ima li uspona te koliki je, jer on najčešće najviše uspori trekera. Posebno treba

obratiti pozornost ima li na planiranom putu velikih stijena, neprijelaznih potoka i gustiša.

4. U slučaju gubljenja

U slučaju gubljenja najbolje je vratiti se do mjesta na kojem je bila posljednja točna lokacija.

Ili probati na karti pratiti pravac kretanja kojim ste se kretali od tog mjesta i pokušati

ustanoviti trenutnu poziciju na karti. Ako se dogodi da se izgubite tako da se ne znate vratiti

na prethodno znanu lokaciju, treba odabrati jako uočljivi detalj (livada, potok, cesta), te

krenuti prema toj lokaciji. Nakon dolaska na taj jako uočljivi detalj nastaviti s orijentacijom.

5. Redoslijed korištenja karte

1. Utvrditi gdje se nalazimo na karti,

2. Presaviti kartu kako bi je što lakše nosili u ruci,

3. Usjeveriti kartu

4. Izabrati smjer / pravac kretanja prema kontrolnoj točki (*okretati se oko karte, ne okretati

kartu)

Tijekom kretanja prema kontrolnoj točki treba neprestano pratiti detalje iz prirode i

uspoređivati ih sa simbolima na karti.

11

6. Orijentacijska zastavica

Orijentacijska zastavica označava mjesto na kojem se nalazi kontrolna točka. Vrlo je

upadljivog izgleda i sastoji se od kombinacije narančaste i bijele boje. Uz orijentacijsku

zastavicu nalazi se perforator („cvikalica“) pomoću kojeg natjecatelj „cvika“ evidencijski

karton kao dokaz da je pronašao kontrolnu točku ili na elektronički aparat registrira čip

(elektronički čip nosi se na prstu) koji bilježi njegovu registraciju i točno vrijeme registracije.

Kod takve vrste evidencije koja je karakteristična za orijentacijska natjecanja, u trekingu

gotovo da je i nema.

Slika br.9. : Orijentacijska zastavica

12

7. Reference

Brajković, V. (1989). Pomorska enciklopedija. (2. izd.) Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav

Krleža

Ratković, B. (1981). Vojni leksikon. Beograd: Vojnoizdavački zavod Beograd

Slika br.1. : hirc.botanic.hr/HBoD/IPA/Maps/ipa-bjelolasica-matic-bijele.jpg

Slika br.2. : gps-srbija.com/viewtopic.php?t=1622

Slika br.3. : ok-torpedo.hr/skola/iof_karte/interpretacija.htm

Slika br.4. : Međunarodni propisi za opise kontrolnih točaka, 2004.

Slika br.5. : Međunarodni propisi za opise kontrolnih točaka, 2004.

Slika br.6. : suunto.com/Products/Compasses/Suunto-Arrow-30/

Slika br.7. : suunto.com/Products/Compasses/Suunto-Arrow-6/

Slika br.8. : hpd-medjimurje.hr/index.php/orijentacija-pomocu-karte-i-kompasa

Slika br.9. : bonnevillemariner.wordpress.com/2010/04/

Slika s naslovne stranice: blogs.glowscotland.org.uk/hi/P67ClassBlog-

LochardilPrimary/2013/03/21/orienteering/

Vukmanović, M. (2014). Škola orijentacije. Zagreb: Orijentacijski klub Kapela