osmoza-pokusi

III. GIMNAZIJA OSIJEK

OSMOZA

10.1.2013. Ivona Rosić, 2.b


SADRŽAJ

o UVOD

o POKUS 3.9, udž. str. 44.

o Pribor i kemikalije

o Tijek pokusa

o Opažanja

o Zaključak

o DOKAZI OSMOZE U BILJNOJ STANICI

Cilj pokusa Materijal i pribor Postupak Opažanja Objašnjenje Zaključak

OSMOZA KROZ KRUMPIR Pribor i materijal Postupak Rezultat Razrada Zaključak



UVOD

Osmoza je difuzija vode kroz semipermeabilnu membranu iz otopine niže koncentracije u

otopinu više koncentracije. Kroz membranu prelazi samo voda do izjednačavanja

koncentracije. Osmoza je jedan od oblika pasivnog transporta, što znači da se tvari prenose

bez utroška energije pomoću difuzije. Difuzija je spontano gibanje molekula u prostoru s

područja veće koncentracije na područje niže koncentracije.

S obzirom na koncentraciju otopljenih tvari u vodi možemo razlikovati tri vrste

otopina: hipertonične, hipotonične i izotonične otopine. Hipertonične otopine imaju veću

koncentraciju otopljenih tvari u usporedbi s drugom otopinom, dok hipotonične imaju manju

koncentraciju. Kada dvije otopine imaju istu koncentraciju otopljenih tvari nazivamo ih

izotoničnim.

Molekule otapala teže difuziji iz otopine s nižom (hipotonična otopina) u otopinu s višom

koncentracijom otopljene tvari (hipertonična otopina).

Voda se zapravo kreće konstantno kroz membranu, ali jače prelazi iz hipotonične u

hipertoničnu. Kada se otopine izjednače voda se jednako kreće u oba smjera i uspostavlja se

dinamička ravnoteža sustava. Tada se pojavljuje i povećani tlak kojeg nazivamo osmotski

tlak.

Tako voda može ulaziti i u stanicu. Ako se stanica nalazi u hipotoničnoj otopini, voda

izlazi iz nje, a u hipertoničnoj ulaziu nju. Kod biljaka ulazak vode je ograničen staničnom

stijenkom pa se ona zato može plazomlizirati i deplazmolizirati. Životinjske stanice ne mogu

izvoditi taj proces, one se smežuraju i nabubre se do prsnuća.

Iako je osmoza veoma važna za mnoga živa bića, neke životinje je moraju prevladati,

kao npr. papučica. Ona živi u slatkoj vodi pa u nju ulazi voda. Ona ju izbacuje pomoću svojih

kontaktilnih vakuola.



POKUS 3.9, udz. str 44

PRIBOR I KEMIKALIJE: - dvije čaše, octena kiselina (w(CH3COOH) = 9%), destilirana voda, kuhinjska sol

(NaCl(s)), 2 sirova kokošja jaja

TIJEK POKUSA

- Jaja se preko noći ostave u octenoj kiselini. Budući da u ljuski jajeta ima od 89% do 97% kalcijevog karbonata, on izreagira s octenom kiselinom i na jajima ostane samo tanka opna.

- CaCo3 (s) + 2CH3COOH (aq) -> Ca(CH3COO)2(aq) + CO2(g) + H2O(l)- Zatim se jedno jaje stavi u čašu s destiliranom vodom na kojoj je naznačena razina

vode prije stavljanja jajeta, a drugo u čašu s koncentriranim otopinom kuhinjske soli, na kojoj je također naznačena prvotna razina otopine.

- Nakon nekoliko sati (ili drugi dan) jaja se pažljivo izvade iz čaša.

OPAŽANJA

- Jaje koje je bilo u destiliranoj vodi nabubrilo je, a razina vode u čaši se smanjila.- Probušimo li pažljivo tankom iglom opnu jajeta, tanak mlaz tekućine dići će se uvis

stvarajući vodoskok.- Jaje koje je bilo u koncentriranoj otopini kuhinjske soli smežuralo se, a razina otopine

u čaši se povećala.

ZAKLJUČAK

- Na temelju zapažanja može se zaključiti da su u prvoj čaši molekule vode prolazile kroz opnu jajeta u jaje, a u drugoj čaši iz jajeta u koncentriranu otopinu kuhinjske soli.

- Takve opne ili membrane jesu polupropusne ili semipermeabilne (lat. semi = pola, permare = prolaziti kroz) jer neke čestice mogu prolaziti kroz njih, dok druge ne mogu.

- Kažemo da membrana djeluje kao sito i zato propušta samo čestice koje su manje od veličine njezinih pora.

DOKAZI OSMOZE U BILJNOJ STANICI


JAJE U DESTILIRANOJ VODI: vidimo povećan volumen jajeta i smanjenu razinu vode


MATERIJAL I PRIBOR:

- korijen mrkve, nož, čaša, sol -

POSTUPAK:

- Izdubite korijen mrkve

- Pažljivo stavite korijen u posudu (čašu) s vodom tako da pri postavljanju pokusa voda ne uđe u udubinu

- Udubinu ispunite solju

- Očitajte rezultate nakon pola sata.

OPAŽANJA

- sol se otopila i udubina se ispunila vodom

- mrkva je izgubila čvrstoću



OBJAŠNJENJE

Osmoza u stanici nastupa zbog razlike u osmolaritetu citoplazme s unutrašnje, i otopine s vanjske strane membrane, što dovodi do smežuravanja i bubrenja stanice. Češća pojava bubrenja i lize stanice nastupa zbog veće koncentracije otopljenih iona i malih organskih molekula u stanici, zbog čega je ona hipertonična u odnosu na svoju okolinu, pa voda ulazi u stanicu.

Stanice se problemu visokog osmolariteta prilagođavaju, ovisno o carstvu kojem pojedini organizam pripada: stanice biljaka, alga, gljiva, i većine bakterija obavijene su staničnom stijenkom koja je dovoljno čvrsta da spriječi rasprsnuće stanice u hiptonočnoj otopini. U njima se, uslijed ulaska vode, stvara turgorski tlak koji onu količinu vode koja uđe tjera van.

ZAKLJUČAK

- Pri difuziji molekula otapala kroz membranu dolazi do porasta nivoa tekućine na jednoj strani membrane i smanjenja nivoa tekućine na drugoj strani

- Porast nivoa tekućine na jednoj strani stvara hidrostatski tlak koji se suprotstavlja osmozi tj. osmotskom tlaku koji djeluje na membranu

- Zbog soli vakuole u stanicama mrkve gube vodu, te time opada turgorski tlak, i stanice se smežuraju tj stanice se nalaze u hipertoničnoj otopini.



OSMOZA KROZ KRUMPIR

PRIBOR I MATERIJAL

- 3 komadića krumpira iste veličine (dužine 36mm), 3 čaše s otopinama NaCl različitih

koncentracija (5%, 0.9% i 0.2%)

POSTUPAK

- Komadiće krumpira rasporediti po čašama

- Ostaviti 2 dana u otopinama

- Bilježiti zapažanja nakon kraja svakog dana

REZULTAT

VODENA OTOPINA NaCl MASENOG UDJELA

OTOPINA A (w= 5%) B (w=0.9%) C (w=0.2%)

VRIJEME 1. dan 2.dan razlika 1. dan 2.dan razlika 1. dan 2.dan razlika

DUŽINA KRUMPIRA

36mm 32mm 4mm 36mm 34mm 2mm 36mm 39mm 3mm



A B C0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

Prvi danDrugi danRazlika

RAZRADA

Iz rezultata se primjećuje pravilnost između odnosa smanjenja krumpira i koncentracije

otopine: u većoj koncentraciji otopine krumpir je više smanji svoj volumen. To se dogodilo

jer je ta otopina jače hipertonična te zato treba uzeti više vode iz krumpira da se koncentracije

izjednače. U čaši C se povećao volumen krumpira, što znači da je za krumpir ta otopina

hipotonična. U čaši A se primjećuje smeđe obojanje što upućuje da krumpir „vene“.

Kada je stanica u otopini više koncentracije ona se smežura ili plazmolizira, ovisno o tipu

stanice. Plazmoliza je izlaženje vode iz vakule biljne stanice zbog toga jer se nalazi u

hipertoničnoj otopini te zbog nje se smanjuje volumen stanice. Za vrijeme deplazmolize voda

ulazi u biljnu stanicu te se stvara osmotski turgorski tlak.On se osjeti an dodir: krumpir A je

gnjecav, dok je krumpir C napet i čvrst. Kako je biljna stanica obavijena staničnom stijenkom

ona nemože prsnuti. Plazmoliza i deplazmoliza se odvijaju bez opasnosti za stanicu, ali je

kada je stanica duže plazmolizirana, tj. bez vode ona se trajno ošteti.

ZAKLJUČAK

- Plazmoliza i deplazmoliza su posljedice osmoze i događaju se samo u biljnim

stanicama jer one imaju staničnu stijenku.

- S većom razlikom u koncentraciji stanica se jače plazmolizira ili deplazomlizira.

- Za krumpir u mojem pokusu je izotonična otopina negdje između NaCl(w=0.9%) i

NaCl(w=0.2%).


osmoza-pokusi

Documents