ontologija - temelji

8/20/2019 Ontologija - temelji

1/62

Nježan pojmovnik kao pomoć za ispit iz ontologije i/ili povijesti flozofje; Decadent Sympozium

POJMOVNIK ONTOLOGIJEPREMA AUTORSKIM DJELIMA

**napomena: pojmovi i autori se nenižu abecedno, nego didaktiki! "ako se

svaka jedinica može itati za sebe, logikislijede u nastojanju da objasne pojedinuflozofju i kretanje teza! Neki dijelovi neki#dijelova svi# autora sadrže dodatnein$ormacije iz razliiti# spisa, a koji služeobja%njenju kapitalne misli!

**napomena II: za opća pitanja izdrugi# autora konzultirati &alina,'indelbanda ili (restomatiju i %togoddrugo jer povijesnom pregledu za sadanema mjesta!

** zahvala: pret#odnim autorimarazliiti# skripata koji su poslužili kaonadopuna i smjernica!

) *pća metafzika i ontologija) +ristotel, Descartes, Spinoza, eibniz) &ant, -ic#te, Sc#elling, (egel

OPĆI POJMOVI

.ealizam u srednjem vijeku i suvremenoj flozofjio cemu je vitgen%tajn realist, a po emu nije0to se de%ava kada su se temeljni ontolo%ki pojmovi 1npr! subjekt2 preveli sa grkog nalatinski

METAI!IKA:) gr! meta ta fzika ) 3iza fzike3 ili 4nakon fzike5; naziv nastao neplanirano!) 6etafzika je temeljna grana flozofje koja se bavi prouavanjem prirode,

strukture, komponenti i temeljni# principa zbiljnosti ili pak temeljnom prirodombitka i svijeta te istražuje njeno poelo i smisao7 bitak, bit, zbivanje, kretanje,$ormu, materiju, uzrok, svr#u i tako dalje!

) &od +ristotela se ono %to poznajemo pod imenom 4metafzika5 naziva

prvom flozofjom7 "#en$e o p%v&m &zvo%&ma & "z%o'&ma (&)a!) Prva flozofja dobila je naziv Metafzika nakon %to su +ristotelovi uenici

uenje fziki svrstali 3iza fzike3 18fzika ) uenje o prirodi ) $ysis2 na polici, %to jepret#odno znailo da se metafzikom valjalo baviti tek nakon fzike!

9 6etafzika pogre%no itana u srednjem vijeku i s#vaćena kao 4ono%to nadilazi fziku5, pa su razmatrali u #orizontu transcendencije!

) 6etafzika se od 'oll$a dijeli na7 onolo+&$", -ozmolo+&$", %a'&onaln"p.&holo+&$" 1antropologija2 i 1racionalnu2 eolo+&$"/

ONTOLOGIJA:) gr! ta onta ) bivstvujuće, gr! logos ) jezik, razum, govor, rije, nauka,

zakon, zbor


2/62


) S%0 mea1z&-e i 2&lozo2.-a 3&.'&pl&na -o$a &.%a0"$e (&)e -ao (&)e,odnosno ono (&v.v"$")e -ao (&v.v"$")e! "stražuje opća, temeljna i bitnaodre:enja onoga %to je biće!

) *ntologija ili opća metafzika je uenje o bitku kao takvom, te o najvi%impojmovima i odredbama bitka! *ntologija predstavlja srž metafzike; ona je diometafzike koji istražuje bitak!

) +ntika flozofja ne poznaje 4ontologija“! ojam nastaje u novovjekovnojflozofji najprije kod lauberga, a u službeni kanon je uvodi 'ol

4 Dana.: *ntologija je suprotstavljena epistemologiji u tom smislu %to jevaljana 1znanstveno utemeljena2 spoznaja kriterij opstojnosti predmeta spoznaje,dok je zadaća ontologije posredstvom jeziko)analitikog razja%njavanjaontologijski# pitanja 1pitanje o stvari, svojstvu, zbivanju, dijelu i cjelini, ovisnosti ineovisnosti=2 dopuna logike i flozofje jezika, te ne mora niti treba odgovarati napitanje je li njezin predmet opisivanje svijeta kakav on po sebi jest ili svijetakakav se nama javlja odnosno kakvim ga na%e teorije opisuju, pri emu nekiautori takvu ontologiju defniraju kao mea4onolo+&$"!

5IT65IVSTVO:) gr! ousia; lat! essentia; jo%7 su%tina, esencija!) *no po emu ne%to jest ba% to %to jest, ono %to tvori postojanu prirodu

neke stvari! >it je ono opće %to nadilazi pojedinano; ono zbiljsko i istinsko %tonije podložno promjenama bića!+ristotel7 3Bit je ono prvo unutrašnje počelo koje omogućuje da nešto postoji!3

5ITAK6JESUĆE:) gr! einai; lat! esse) *no po emu sve jest ono %to jest; ono po emu jest sve %to jest ili

naprosto7 ono %to jest, da bi biće bilo, cjelokupnost! >itak je neo+%anen,neo3%e7en & ne.a3%0a$an 1za razliku od bića koje je ne%to odre:eno2! >itak je

jedan, svako drugo jest dio njega! ?a njega ne vrijede kategorizacije, nije niimodre:en ni ogranien! >iće može biti ili ne biti, ali bitak nužno jest! *dnosi se naono sve, %to prema glavnoj prevladavajućoj interpretaciji znai da je istovremenoi7 ni%ta uopće!

5IĆE65ITJE:) gr! to on, lat7 ens!) *no %to jest na nain na koji jest! >iće po biti biva u bitku!) &valitet nije važan, pojam bića odnosi se na svaki individuum %to bi

mogao uopće postajati na bilo koji nain, dakle nebitno je li realno ili idealno, živoili neživo! >roj i ovjek jednako su biće jer se može reći da jesu, bez obzira kako

jesu!SUPSTAN8IJA6SUĆINA

) gr! ousia 1kao i bit2, #ypostasis, lat! substantia) >iće samostalno i samostojno kao nositelj svojstava koje stoji po sebi i za

sebe te je samom sebi dostatno! *no %to leži u temelju stvari; trajnanepromjenjiva osnova, nosilac svi# svojstava 1atributa2, esto sinonimansupstratu i subjektu!

) ogiko)semantiki7 supstancija ono %to ne može biti predikat, već samoono %to je uvijek nužno subjekt sa sebi specifnim skupom predikata 1ili atributa2koji su promjenjivi; tj! ono za iju defniciju nije potrebno i%ta drugo doli ono samo!

) *d navedeni# autora nalazimo je kod7

4 A%&.oel: sredi%njim položajem u kategorijalnom bitku svladavaopreku postojanog i promjenjivog! .azlikuje prvu i drugu supstanciju! rva


3/62


svagda pojedinano biće kao samostojni nositelj promjenjivi# stanja! Druganjezina opća bit po kojoj jest %to jest! @tjecao na srednji vijek7

9 S%e3n$& v&$e-: S#vaćeno nominalistiki7 supstancije kaoneovisni pojedinani egzistenti! Supstancija je doslovnopojedinac! ripajaju joj se akcidencije A karakteristike, tipavisina!

4 De.'a%e.a7 biće kojemu za bitak nije potrebno drugo biće;Sp&noze 1bog, priroda2, Le&(n&za 1neogranieno mno%tvo supstancijame:u kojima vlada prestabilirana #armonija 1monade22! O3 "mea &Kana nadalje se ideja supstancije 4raspada5 pri nji#ovom skeptiko)transcendentalnom pristupu u kojem supstancija postaje rezultat umski#radnji! " kod (egela supstancija B neposredan nain bitka kao subjekt!

AK8IDEN8IJA:) *no nesamostalno %to bitkuje po drugome! *bratno od supstancije, pa se

razumije kao pripadak, prigodak, svojstvo, atribut, itd!

5IVANJE: ) gr! gignest#ai; lat! feri; ili postajanje ) promjena kao takva, obraćanje

neega u drugo! Doga:anje, zbivanje u najopćenitijem smislu! Cedinstvo bitka ini%ta! (egel ) werden ) bivanje je jedinstvo suprotnosti!

ONTOLO;KA DIEREN8IJA8IJA) *znaava razliku izme:u bitka i bića! .aspravljanja u povijesti flozofje,

ali kod (eideggera dobiva kljuni znaaj pri njegovom zasnivanju2"n3amenalne onolo+&$e 1kao uopće ono %to potpuni flozofjski za#vat znai2,odnosno pri projektu 4destrukcije povijesti ontologije5! e&3e++e% utvr:uje da

metafzika misli o bitku polazeći od bića, u kom procesu biće zamjenjuje bitak, abitak se zaboravlja! o je zaeto već u +ristotela koji bitak kategorizira i zapravomu pripisuje karakteristike bića! *vakvo ignoriranje ontolo%ke di$erencijacijerezultira ni#ilizmom, ega je e&3e++e% bio kritian!

DIJALEKTIKA:) gr! dialektikE te#nE A vje%tina dijaloga, diskusije!) PLATON: umjetnost raspravljanja na temelju pitanja i odgovora, %to

rezultira podjelom stvari na vrste i rodove, e da bi se defnicijom, analizom isintezom logiki do%lo od najniži# do najvi%i# pojmova, tj! oni# koji su u sredi%turasprave!

) ?enon dijalektiar jer razmatra proturjenosti gibanja, (eraklit dijalektiar jer zbilju obja%njava kao mijenu suprotnosti u tjecanju 1panta rei2!4 ARISTOTEL: koristi kao postupak dokazivanja po vjerojatnosti, nekada i

kao sofzam!) @ srednjem vijeku dijalektika oblik $ormalne logike, dio studije uz

gramatiku i retoriku!4 KANT: dijalektiku koristi da pokaže antinomije uma! I8TE je koristi da

pokaže dijalektiku $ormu dedukcije pojmova 1teza)antiteza)sinteza2, odnosnoizvede osnovni princip svijesti! EGEL dijalektiku pretvara u opću flozofjskumetodu i opću metodu zbiljskog samorazvoja na osnovi identinosti bitka i du#a!

9 Razl&-a Ma%


4/62


NOMINALI!AM & REALI!AM:) "zrazito važna problematika za metafziku i ontologiju! itanje

razlikovnosti i pojmovne #ijerar#inosti bića! 0to znai da se jedno razlikuje oddrugoga, a %to znai da dva neka razliita ipak imaju istu bit, koje pak mogu biti#ijerarizirane, a koje se naje%će uoavaju prema uzorcimaF Da njemaki ovar imongolski ban#ar imaju istu bit 1pas2, a da psi imaju istu bit kao i make 1npr!sisavac2F 0to znai da su (eraklit i +naksagora flozof, a %to znai da sam istiovjek koji ću sutra bitiF

4 NOMINALI!AM: lat! nomen B ime! Nastalo u srednjem vijeku, ne prije1ali proiza%lo iz implikacija +ristotelove supstance2! redstavnici .oscelin, *ccam!ojam zajedniko ime za pojedinane stvari koje postoje posve odijeljeno!*pravdava samo partikularije 1pojedinane stvari2! retea novovjekovnomempirizmu!

4 REALI!AM: lat! res B stvar; realis B stvaran! ako:er srednji vijek! vrdida postoje partikularije i univerzalije 1po kojima se slinost i može zakljuiti2, akoje obje postoje zbiljski!

9 Ra3&-aln& %eal&zam izjednauje se s plaon&.-&m&3eal&zmom7 općenitosti 1univerzalije2 postoje kao ideje u božjem umuprije pojedinani# stvari 1partikularije2! @mjereni realizam izjednauje se sA%&.oelov&m %eal&zmom: univerzalije su u samim stvarima! redstavnici+nselmo, oma, Guillaume, +lbert!

MONI!AM, DUALI!AM & PLURALI!AM:) @ su%tini problem odnosa uma i tvari, $orme i sadržaja, ideje i

partikularije!MONI!AM:

) gr! monos B jedan/sam! *ntolo%ki pravac koji raznolikost zbilje

svodi na jedan jedinstven princip! Dijeli se na materijalizam iidealizam!

DUALI!AM:) gr! dyo B dva! *ntolo%ki pravac koji raznolikost zbilje svodi na dva

samostalna, me:usobno razlina principa! Dualizama ima razliiti# vrsta, odreligijsko)etikog 4dobro)lo%5 do spoznajnoteorijskog 4um)tijelo5! *ntolo%kidualizam naje%će odnos du#a i materije 1ili ideje i materije2! +ntropolo%kidualizam naje%će dvojnost uma i tijela! *ntolo%ki i antropolo%ki u svezi!

PLURALI!AM:) lat! plus/pluralis B plus, vi%e! *ntolo%ki pravac prema kojem se

sveukupnost svijeta sastoji od vi%e relativno samostalni# principa, a mogu se

me:usobno razlikovati kvalitativno i/ili kvantitativno! ?bog toga je poveziv sdualizmom i monizmom bez da i# iskljuuje!) redsokratovci većinski monisti uz iznimku Demokrita koji atomist 1npr!

ales A poelo vode; (eraklit7 poelo vatre/ognja; +naksimandar7 apeiron2! latondualist zbog teorije ideja/$ormi 1vjene istine vs! prolazne pojavnosti, ali notabene7 neoplatonizam je monistiki2! +ristotel dualistiki paralelist zbog jedinstvadu%e i tijela 1iako du%u drži imaterijalnom2! De.'a%e. klasini dualist zbog dvijevrste supstanci! Sp&noza mon&., ali ne"%aln& mon&., to jest du%a i tijeloreduktibilni na jedno, eibniz nije sasvim oigledan, ali je kritiar dualizma imonizma! 6onadnost bi implicirala pl"%al&zam, a sveza uma i tijela koja jedodu%e pret#odno prestabilirana pretpostavljala bi dualistiki paralelizam!Slijedeći racionalizam i kartezijanstvo, Kan se prema transcendentalnom

idealizmu može smatrati dualistom! &'he, S'hell&n+ i e+el trebali bi bitimonistiki nastrojeni zbog izjednaavanja u apsolutnom identitetu!


5/62


AKO!MI!AM:) gr! a B ne; kosmos B svijet! *ntolo%ka koncepcija po kojoj se negira

opstojnost samostalnog svijeta ili drugim rijeima7 svijet je priin! ?biljski je samoapsolut kao beskonana jednota u kome je pojedinano, ako uopće jest,metafziki modus! 5"3&zam, Ele)an&, Sp&noza/

APSOLUTNO:) *drije%eno svi# uvjeta i ogranienja, dakle bezuvjetno, neogranieno i

samodostatno 1autar#eia2, u sebi zavr%eno, potpuno i savr%eno! "deja u Plaona/ ako:er mnoge koncepcije >oga! ?a Kana pojam apsolutnog ono %to sepromatra po sebi 1%to je transcendentno, možda tako:er7 noumen2! @ &'heaono apsolutno nalazimo kao subjekt ili isti Ca koji sam sebe producira i svojomdjelatno%ću postavlja cjelokupnu zbiljnost! &od S'hell&n+a ono apsolutno jeiskonsko jedinstvo prirode i du#a, tj! subjekta i objekta! Sc#ellingovo apsolutnoe+el nadogra:uje kao sveobu#vatni totalitet i proces dijalektikog dolaženjaonog apsolutnog k sebi!

DEI!AM:) @enje da bog stvorio svijet, a potom ga prepustio 4samom sebi5! Npr!

.ousseau, Holtaire!

DETERMINI!AM:) S#vaćanje o posvema%njoj odre:enosti svi# pojava i svega doga:anja!

Striktan kauzalitet koji ne dopu%ta i porie volju! Svako djelovanje, ma kako seinilo slobodnim, samo se takvim ini!

DINAMI!AM:) &oncept svijeta u kojem je sve %to postoji zasnovano silama i odnosu

me:u njima! Dinamizam su argumentirali eibniz, &ant, Sc#elling, Sc#open#auer,Goet#e, itd!

DOGMATI!AM:) ozivanje na neispitano i nekritiki preuzeto znanje! &od &anta i općenito

u njemakom idealizmu obja%njeno kao onaj flozofjski nazor koji polazi odpretpostavka da se pomoću uma, pukim pojmovnim izvo:enjem, može dokuiti ispoznati ono %to je Ding an sic#!

EG!ISTEN8IJA:) lat! eIistentia! *pstanak neke stvari, a za razliku od njene biti/esencije! @

skolastici predstavlja ozbiljenje biti! @ flozofji egzistencije JK! stoljeća misli se naspecifno ovjekov nain bitka kao tu)bitka, umski, samosvjesno i reLeksivnoprisutnog, za razliku od drugi# bića koja su pred)runa! Npr! Sartre, Caspers,6erleau)onty, (eidegger!

9 EG!ISTEN8IJALAN: *naj %to se odnosi i tvori egzistenciju, a neesenciju, odnosno neka ontika struktura! "z egzistencijalnosti su u (eideggerovojflozofji izvedeni EG!ISTEN8IJALI = $undamentalno)ontolo%ke strukture bitka tu)bitka! .azlikovati od EKSISTEN8IJE koja se odnosi na $enomen iz)stajanja tubitkau otvorenost bitka!

EG!ISTEN8IJALI!AM6ILO!OIJA EG!ISTEN8IJE6EG!ISTEN8IJALNAILO!OIJA:


6/62


) -ilozo$ske koncepcije koje pod egzistencijom ne razumije samo opstanak,nego nain bitka i osebujno izvr%enje ljudskog opstanka u njegovoj povijesnosti!Daju prednost nad biti!

ESEN8IJALI!AM:) lat! essentia A bit! S#vaćanje koje najo%trije odvaja bit/esenciju od

opstanka te suprotstavlja osjetno i nadosjetno, nastojeći postaviti neizmirljivostpostojanog i promjenjivog! armenid i laton, koji već nastoji premostiti jaz, a+ristotel izmiruje bit i opstanak!

EMANATI!AM:) lat! emanatio7 istjek, isjaj, provor! &oncept da svijet bića izvire/isijava iz

Cednoga kao pratemelja/prabitka u silaznosti koja nalikuje zrakama svjetla 1tako jeneživa materija ono najneistije2! reko lotina i sljedbenika posljedino utjecalona europske struje! ojavljuje se kod S'hell&n+a & e+ela/

EMPIRI!AM:

4 -ilozo$ski pravac koji sveukupnost teorijske i praktike izgra:enostiovjeka izvodi iz iskustva! .adikalna posljedica je ideja da je ovjek po ro:enjutabula rasa 1ocke2! ostoje varijacije kroz cijelu povijest!

IDEI!AM:) Hjerovanje da se vi%e istine, 4transcendentne istine5, ne mogu s#vatiti

razumom!

IDEJA & IDEALI!AM:) gr! idein A vidjeti, gr! eidos A lik, $orma!) "deja se uzima kao misaona paradigma ili uzor, ali esto poprimi

ontolo%ke ili metafzike znaajke! IDEALI!AM se esto odnosi na nazor prema

kojemu je cjelokupna zbiljnost odraz ili izraz ideje kao pravog bitka! Hidjeti će se unjemakom idealizmu da postoji niz varijacija! Ko3 Plaona igraju ontolo%kuulogu, ima tvorno naelo, odnosno s#vaća je se kao 4bitkujuće biće5,nepromjenjivi pralikovi bića iznad fzikalnog svijeta koji je njegova sjena! Ko3A%&.oela se samo radi o pojmu! U Kana se radi o nužnim pojmovima istograzuma, odnosno o regulativnoj ulozi ideja za spoznajno stvarala%tvo! @Sc#ellinga su ideje 4du%e stvari5! U e+ela ideja ima karakter 4demiurgastvarnosti5, a idealizam se odnosni na temelju in#erentnost "deje kao žive stvarikoja dovodi do +psolutne ideje, tj! jedinstva pojma i objektivnosti 1du#a i prirode2!

IMANENTAN:

) &oji ostaje unutar zadanog podruja, koji je u neemu nužno sadržaj! @Spinoze je bog imanentan prirodi! &od &anta je spoznaja imanentna iskustvu,odnosno ne prelazi granice mogućeg iskustva! "manentna kritika napada kriterijenekog sustava koji pretpostavljaju jedinstvo! Sinonim može biti inherentan!

IMANENTNA ILO!OIJA:) @enje prema kojem je svaki bitak imanentan svijesti, odnosno dan kao

sadržaj spoznaje! >ez subjekta nema objekta! eorija se isprepliće s idealistikim ipozitivistikim teorijama s tendencijom solipsizma! Ni jedan od autora u ovompojmovniku nije striktna imanentna flozofja, iako postoje elementi imanentnostiu svakoj od nji#, a -ic#te bi nekima mogao izgledati kao imanentna flozofja, alito nije!

KORPUSKULARNA TEORIJA:


7/62


) ?aeta kod Descartesa! Nastojanje da se svjetlosti protumaio kaogibanje estica 1korpuskula2! odupro i razvio NeMton!

MATERIJALI!AM:) eorija prema kojoj je materija primarna, a svijest/mi%ljenje sekundarni!

esto opreno idealizmu, iako postoje ekvilibrine teorije 1Descartes, Sc#elling,(egel primjerice2! 6aterijalizam bio znaajan u zaetku flozofje jer raskidao smitolo%kim svijetom, i dakako u cijeloj prii oko 6arIa i JK! stoljeća!

NATURALI!AM:) -ilozofjska koncepcija prema kojoj je priroda osnova i bit svega! Du#ovno

je samo produkt prirode te ni%ta nije izvan prirode! Naturalizam eliminirapovijesnost iz $ormule ovjeka!

NIILI!AM:) -ilozofjska koncepcija koja sugerira da ni%ta zbiljski ne postoji 1metafziki

ni#ilizam2 ili da se ni%ta pouzdano ne može spoznati 1vezan za radikalni

skepticizam i agnosticizam2! ako:er7 tvrdnja da nema objektivnog kriterija zamoral 1etiki ni#ilizam2 ili da ni jedno dru%tveno)politiko ure:enje nije bolje oddrugoga!

) @ svakom sluaju, ni#ilizam sugerira ili izostanak vrijednosti kao takve iliizostanak kriterija vrijednosti!

O5JEKTIVI!AM:) a2 Spoznajnoteorijsko)etiki pravac koji sugerira postojanje nezavisni#

objektivni# istina i vrijednosti neovisno o stanju subjekta!) b2 Spoznajnoteorijski pravac koji sugerira da su iskustveni sadržaji

objektivno dani i time odre:uju spoznaju!

UNIVER!ALI!AM:) eorija prema kojoj cjelina i općenitost ima prednost nad pojedinano%ću,

odnosno svako pojedinano i posebno može se po nastanku i $unkciji razumjetisamo iz općeg! laton, +ristotel i (egel bili su tvrdokorno univerzalisti, ali ne i

jedini!

VOLUNTARI!AM:) eorijska koncepcija za nas znaajna u epistemologiji i ontologiji! @

epistemologiji predstavlja primat volje nad razumom u sklopu spoznajnogprocesa! @ ontologiji se odnosi na volju kao osnovni princip bitka, odnosno voljakao unutra%nja bit svi# bića! Glavna imena ine stoici, +ugustin, Sc#open#auer i u

dodatnoj razradi Nietzsc#e! Holuntarizmu teorijski oponira intelektualizam kojirazum stavlja kao primat pred voljo

VOLJA !A MOĆ:) Sredi%nji pojam Nietzsc#eove flozofje i naslov djela! *znaava izvornu

spontanu snagu života i stvarala%tva! ostavljeno je kao anti)teza DarMinovupojmu prilago:avanja7 nije prilago:avanje nego je težnja za prevladavanjemosnovni poriv života! Sve %to nastaje i nestaje tjerano je voljom za moć! Holja zamoć postaje osnovan temelj ljudskog djelovanja!

) *stali relevantni pojmovi su dostupni kroz autore!


8/62


ARISTOTELMETAI!IKA

ILO6ILEMORI!AM:

) gr! #Ole B tvar; morp#e B oblik! Naziv nije +ristotelov, uveden je krajemPQ! stoljeća!

) Naziv za +ristotelovu teoriju odnosa O5LIKA 1$orme2 i TVARI 1materije2 uoblikovanju bića 1onog pojedinog, s)tvari, bivstva, gr! ousia2! 5IĆA jesu od oblika1$orme2 kao izraza logosa i tvari 1materije2 kao prostorno)vremenskog odre:enja!>iće je uvijek neko tu pojedino, npr! neki pojedini morž ili neka pojedina kuća, alinikada nije tek tu, nego je u procesu razvitka prema vlastitoj mogućnosti, tvar seoblikom ozbiljuje! var i oblik nikada nisu fksno ne%to jedno7 bronana nakupinamože biti oblikovana u bronani kip i obratno!

O5LIK:

) -orma, bit, nain danosti bića/stvari 1gr! eidos, slino gr! idea 1ideja22! Co% i7 narav!) +ktivni princip bića 1stvari2, ono oko ega nastaje tvorba! *no po emu

ne%to jest to %to jest! ?apravo latonova "deja prevedena u nazor +ristotelova#ilemorfzma! *blik 1bit, $orma2 postoji u redoslijedu pojava, nema neku Rvi%uzbiljuR!

) "z oblika 1$orme2 poimamo bit, a one zajedno 1kao istoznanice2 dajusmisao neega kao bića! rema biti dajemo defniciju nekog bića! 6orž je morž posvojoj moržnosti! *blik odražava logos kao odre:enu vrstu!

TVAR:) 6aterija! Neodre:ena je, ali to ne znai da je prazan prostor, nego znai

da tjelesni supstrat! asivni princip bića 1stvari2! var je ono %to u gotovoj stvaripostaje zbiljsko pomoću *>"&+! *no od ega je ne%to aktualizirano, %to svoj likdobiva s obzirom na odre:enje biti 1s obzirom na to R%to će bitiR2!

) >it materije dana je samo u mogućnosti, a ostvaruje se oblikom, odnosnomaterija stjee svoju zbilju postajanjem oblikom 1za sebe2 i prepoznavanjemoblika 1za nas2! o tako:er znai da po sebi ne posjeduje princip ostvarenja, već jeuvijek upravljanja 1svr#om ili djelatnikom2!

STVAR:) *blikovana tvar! *no pojedino, ono posebno! Co% i7 biće, jo% i7 5IVSTVO/

Stvar i bit7 jedno te isto! *datle +ristotel odbacuje latonovu dualistiku teoriju!Stvar se prepoznaje po biti, bit se prepoznaje po stvari! >ivstvo bez tvari B bit!>ivstvo bez biti B tvar! >ivstvo nikada nije opće!

) 6ože biti7 a> (&)e -ao (&)e = on #e on ) biće(> (&)e po mo+")no.& = dynamei on A moguće biće'> (&)e po z(&l$no.& =energeia on A stvarno biće

PO?ELO6NA?ELO6PRATVAR:) *no od ega se kao prvog prisutnog ne%to sastoji, a %to se ne može

podijeliti u daljnje vrste, a ako se i dijeli, dijelovi su istovrsni kao %to su svi dijelovivode jo% uvijek voda! 0to je jedno, 4maleno, a uzrok mnogome5, nedjeljivo inaopćenitije!

SUPSTAN8IJA:a2 "z 6etafzike7 navedene tvar i oblik


9/62


b2 "z &ategorija7a/ PRVA SUPSTAN8A: posebna individua, neko specifno,

konkretno biće, npr! Drogba A iz njega se izvodi S@>C& A onaj %to djeluje ionaj %to se mijenja, jo% jezino opisan i kao *D6 A ono emu se sveostali pririe 1predikacije2, dok se on sam niemu ne pririe 1nikad nijepredikat2!

(/ DRUGA SUPSTAN8A: predikacije prve supstance, općenitijipojmovi, npr! ovjek, nogometa%, tamnoput! Druga supstancija odnosi setako:er na vrste 1Sokrat je ovjek2 i rodove 1Sokrat je ovjek, a timeživotinja2!

) Supstanca je jedna od PK kategorija! *stali# Q kategorija ukljuujukvantitet, kvalitet, relaciju, položaj, prostorno odre:enje 1mjesto2, vremenskoodre:enje 1vrijeme2, vladanje 1posjedovanje2, in 1djelovanje2 i trpnju 1trpljenje2!

DOGA@ANJE6KRETANJE:) roces kojim se prelazi iz mogućnosti 1potencijalnosti2 u zbilju

1ostvarenje2! 6ogućnost je porijeklo kretanja/doga:anja, a zbiljnost je cilj

kretanja/doga:anja, ali nema mogućnosti prije djelovanja! Djelovanje ustupamogućnost mogućnosti i njena dolaženja do zbiljskog! ?biljsko je uvijek onoposebno 1pojedino2, a postoji jer se u njem ostvaruje *pćenito A 5ITAK/

POTEN8IJALNOST6MOGUĆNOST:) gr! dynamis; s#vaćeno kao7 mogućnost, kapacitet, snaga! 6ogućnost da

se ne%to bude ili ostvaruje; npr! oko da ostvaruje vid, sjemenka da postane biljka!6ogućnost tako:er podrazumijeva pretvaranje u %to drugo i ukljuuje %irinumogućeg spektra, kao i kretanje od manjeg prema većem, uvijek vi%e ikompleksnije! 6ogućnost B moći postići oblik!

5ITAK:

a> ;&%& .m&.ao: roblem za Grke bio kako iza promjenjive mnogostrukostipojava najednom utvrditi ne%to poput bitka A trajnosti sveg %to jest! +ristotelrje%ava pomoću odnosa oblika i tvari %to zajedno ini razvitak, odnosnoostvarivanje biti u pojavi A DOGA@ANJE/ >itak je ono %to se ostvaruje udoga:anju, općenita bit koja se posebnim pojavama ostvaruje iz mogućnostiputem oblika! .azvitak A doga:anje A ostvarivanje ima svoje KRETANJE/ >itak jetako kretanje DOGA@ANJE>/

(> U0& .m&.ao: o & en e&na& 1%to je bilo da bi bilo/%to bija%e biti2 A sveono %to je neka stvar ikad bila, %to jest i %to ikada može biti! @ vr#ovnom smislu7bog, ona svagdaprisutnost, neodrediv defnicijom, ali nužan za stvarnost i nužanza ontologiju!

ENTELEIJA:) gr! eu B u; telos B cilj; e#ein B imati) Dva tumaenja7

a2 Samoostvarenje biti u pojavama, ono u procesu DOGA@ANJA iono jezgro svakog kretanja koje u sebi sadrži 8ILJ i SVRU, %to vodi doozbiljenja bića 1stvari2! Svr#ovito ostvarenje neega %to je bilo potencijalno!

b2 >it koja je postigla svr#u! Dovr%en oblik!

TELEOLOGIJA:) gr! tElos B svr#a; logos B jezik, razum, govor, rije, nauka, zakon) eorija prema kojoj svako doga:anje u svijetu nosi svr#ovitost i uvijek se

odvija s tono odre:enim, imanentnim ciljem! +naksagora zaetnik, +ristotel


10/62


produbitelj teleolo%kog koncepta, nasljedstvo od latona! @ s#olastici kr%ćanipreuzimaju koncept!

ODNOS O5LIKA I TVARI S O5!IROM NA STVAR:P! *rgansko7 tvar i oblik od poetka do kraja ine istu zbilju! @ zametku

razvoja materija se svr#ovito oblikuje!J! @mjetno7 pri umjetnikom stvaranju otkriva se da materija sadrži

mogućnost za sebe i tek svr#oviti rad umjetnika odre:uje bit!) *ba $enomena, odnosno oba naina ozbiljenja stvari odre:ena su

odnosom T @?.*&+!

?ETIRI U!ROKA4PRIN8IPA) +rc#e 1poelo, izvorna toka, poticaj, uzrok nastanku stvari 1bića22! U

1causa2 stvara V!) 6nogi pi%u ovim redosljedom, a +ristotel je zamijenio 1P2 i 1J27

B> 8a".a mae%&al&.:

) poelo tvari/materije, tvarni uzrok) podmet, odre:uje prirodu stvari, ne%to će biti nekakvimputem tvarnosti

C> 8a".a 2o%mal&.:) poelo oblika/$orme) bit, ono %to postojeći dovodi do postajanja, ne%to će bitinekakvim po tome %to jest ili bude bilo; tako:er i7 pojam, jerovi uzroci nisu vezani samo za bivstveni svijet, za svijet strogofzikalnog, nego i za du%evnost i naine na koje znanstvenomspoznajom dopiremo do istine!

> 8a".a e1'&en.:) poelo kretanja/djelatnosti

) *no %to pokreće i zaustavlja neko postajanje! Npr! kipar! *notvoreće tvorevini i mijenjajuće mijenjanome!

> 8a".a 1nal&.) poelo svr%nosti) svr#a, cilj i dobro kojem svi teže! +ristotel pretpostavlja da

riroda sadrži svr#ovita kretanja i time taj upisani telos 1cilj2 ujedno jest i uzrok!

) 1P2 i 1J2 su temeljni tvorbeni dualizam i pojavljuje se u dvije mogućnosti1organsko)umjetno2! 1W2 i 1T2 su prema +ristotelu opreni u tom smislu %to se 1T2odvija po sebi u svr#ovitosti 1organsko2, a 1W2 može biti i po svr#ovitosti

odre:enoj po drugome 1umjetno2IJERARIJA O5LIKA:

) S obzirom na udio u zbilji i potencijalnosti postignuća bitka! Svi oblici posvr#ovitosti se u vjenom doga:anju kreću prema savr%enom oblikuNepo-%eno+ Po-%ea#a A boga A vjene misli A koji se nalazi na vr#u! Na dnuse nalazi materija/tvar 1ili7 neživo2! "zme:u se nalaze biljka ) 9 životinja ) 9ovjek! Niži oblici su tvar iz koji# se može doći do vi%i# oblika!

) .azvitak je princip metafzikog poretka stvarnosti, na dva naina7a/ KozmoloF-& %azvo$: od neure:eni# doga:aja do kretanja

zvijezdab! 5&)evn& %azvo$: od neure:eni# kretanja do samosvijesti ovjeka

NEPOKRETNI6NEPOKRENUTI POKRETA?:


11/62


)"zme:u bitka i bivstva +ristotel povlai razliku7a/ 5&a-: posjeduje nagon tvari da bude oblikovana(/ 5&v.vo: posjeduje svr#ovito kretanje iz ?ISTOG O5LIKA 1isti

eidos2!9 isti oblik7 bog; jer materija A TOTALITET STVARNOSTI A

ne posjeduje princip doga:anja, već je na oblikovanje usmjereno iz pokretnosti>itka 1du#a, istog oblika2

) *no prvo %to pokreće samo je nepokretno 1jo%7 nepokrenuto2, tekposjeduje nagon tvorenja! Ne djeluje po sebi, nego pobu:uje djelovanje da seprema bogu 1pokretau2 oblikuje!

) Slinost s latonovim idejama i idejom dobra7 pokreta vjean,nepromjenjiv, svoj, odvojen, netjelesan, savr%en bitak u kojem je sva mogućnostistovremeno i zbilja!

4 A8TUS PURUS: bog kao isto mi%ljenje koje ne pretpostavlja predmetnego samo sobom obuzeto kao mi%ljenje mi%ljenja!

) >og je ovdje fzikalni $enomen! +ristotel nikada nije govorio o kr%ćanskombogu ili bogu kao osobi/biću! Hrijedi isto u sluaju actus purus, gdje se odnosi na

intelektualistiki $akt, bog sadrži bit kao mi%ljenje upravljano na samo sebe, nijeosoba ili stvaratelj, a pogotovo ne vjerski! +li, ima autora koji tvrde da +ristotelovbog nosi Rstvaralaku moćR! Npr! ipra! Ne slažem se ni približno! "pak, može seistaknuti sljedeće7

a! ista zazbiljnost koja vjeno jest 1nikad nije Ru ozbiljavanjuR2, kojevjeno jest!

b! svetvoreći um, po koje sve jest 1ne stvara, nego pobu:uje naozbiljenje2

5ESKONA?NO:) Nije moguće! ostojanje beskonanog ukida svr#ovitost i smisao dobrog7

*naj tko ima um 1ovjek /bog2, sve ini radi neega, pa time mora imati kraj!Slino, da bi se razumjela, bit mora imati svoju prvu defniciju, svoje jasnoodre:enje, inae bi nas regres odveo u nerazrje%ivu situaciju, odnosno neodrediv$enomen! *ito, +ristotel ovdje misli na fziko odre:enje i ona 4vjenost bitka5odnosi se na to da a2 oduvijek jest i b2 prema neemu ide!

PRIMJER ODNOSA:) ?a +ristotela je du%a entele#ija ovjeka, koja se ostvaruje u dualizmu

oblika i tvari, prema svr#ovitosti prirode ovjeka kao bića/stvari, a %to je na%adu%evnost! @pravljani umom, na% nagon postaje volja, a na%a predodžba postajespoznaja! 6i smo time najbliži bogu jer se razvojem du%evnosti približavamo

karakteristikama umnosti prisutne u Nepokretnom okretau, naimezadobivanjem samosvijesti, a kroz znanstvenost pristupamo bavljenju mi%ljenjemmi%ljenja! Djelatnost uma najvi%i je doseg života!

LOGIKA:) Nije znanost, nego je PROPEDEUTIKA: pokazuje put kojim se dolazi do

znanstvene spoznaje, postaje opće oru:e za znanstveni 1spoznajni2 rad!4 POJAM je rezultat spoznaja; na%a je težnja spoznati OPĆE, POSE5NO te

nji#ov odnos!) Dokazivanje moguće iz posebnog na opće, po vjerojatnosti 1indukcija2,

ali +ristotel smatrao da znanost mora pokazati da se samo iz općeg opažapojedinano 1dedukcija2!

) ojmovi se #ijerariziraju prema općosti, a izvode oduzmanjem1apstrakcija2 ili dodavanjem 1determinacija2 oznaka specifnosti! Grk je


12/62


#ijerar#ijski niži pojam od ovjeka jer ima vi%e specifnosti, te je time manje opći,a vi%e poseban! Sisavac je #ijerar#ijski vi%i pojam od ovjeka jer ima vi%eopćenitosti, te time manje specifni# oznaka!

) Hr#ovno +ristotelovo otkriće i utemeljenje7 NA?ELO PROTURJE?NOSTI!+ko + B >, onda ne može biti i + X >! Npr! ne može ne%to bivati i ne bivatiistovremeno!

I!IKA:) >avi se bićem koje u sebi ima uzrok kretanja! eorijska znanost!

ILO!OIJA:) oinje u u:enju, ali mora zavr%iti u razumijevanju!) ?adaća flozofje razumjeti postojeći svijet, a ne izmi%ljati nove7 ona je

time znanost o istini, no ona je u praksi !NANOST O LJUDSKIM STVARIMA!&roz ljudske stvari razumijevamo i stvarnost!

) rema logici okretaa, teleologije i razvitka, u konanici težimo razumjetia2 kako znanje razumije samo sebe i b2 razumjeti bitak! ežimo postići jednakost s

umno%ću okretaa!) &arakter +ristotelove flozofje je 4totalna empirija5, mogućnost da svakastvar bude $enomenolo%ki promatrana iz svi# smjerova!

4 ?OVJEKA karakterizira težnja za znanjem, a to znai7 težnja za dobrom7nekim ciljem zbog kojeg se ne%to ini i zbog ega %to postoji!

) ri vrste znanja7a> eo%e.-o = znanje radi znanja A uzrok u samom biću!(> p%a--o = znanje radi djelovanja A uzrok u djelatniku!c> po&e-o = znanje radi proizvoda A uzrok u proizvo:au!

) Dva naina spoznaje bitka7 zamjećivanje 1%to2 i mi%ljenje 1za%toB!) ?nanost i umijeće dolaze nam kroz iskustvo, iskustvo stjeemo

za#valjujući dugotrajnom pamćenju! ijeni Rumje%nikeR vi%e od RrukotvoracaR jer

prvi znaju za%to je ne%to!

PRVA ILO!OIJA:) eoretska znanost o prapoelima i uzrocima stvarnosti usmjerena na

istraživanje teleolo%ki# uvjeta i razloga! ojedinane znanosti istražuju %to je nabićima RprvoR za nas i u vidu na%i# interesa, dok prva flozofja prouava ono %to jeuopće prvo za biće kao biće 1on #e on2 A %to ga ini i %to mu je bit, odnosno kadabiće prestaje biti bićem!

) +ristotelova kritika starije flozofje7 %to ontolo%kom pojmu bića ili bitkapridaju karakteristike nekog bića koje je u logikoj #ijerar#iji niže na ljestvici!

) *ntologija kao znanost o jednome, o biti i bitku bića, s obzirom na

Nepokretnog pokretaa! Nema bitka bez bića, nema bića bez bitka!) +ristotel zaetnik ONTOLO;KE DIEREN8IJA8IJE izme:u bitka i bićakao vr#ovne, najvažnije di$erencijacije uopće!

ISTINA:) +ristotel utemeljio ideju podudarnosti mi%ljenja i zbilje, a to je osnov

flozofje!

ARISTOTELOVA KRITIKA PLATONA:) Negirao latonovu teoriju "deja kao odvojeni# $ormi od materijalnog

svijeta, dualizam svijeta kao svijet ideja i materijalni svijet koji je kopija, odnosnosjena svijeta ideja! &od +ristotela imamo supstancijalni dualizam unutar jednog

svijeta $orme 1oblika/ideje/biti2 i materije! +li, na temelju ega +ristotel negiralatonaF


13/62


) Na temelju toga %to ne vidimo na koji nain te statine ideje imajumogućnost djelovati na materijalni svijet! 0to su uzrociF laton nema dobarargument za kretanje, doga:anje, djelovanje "deja, zanemaruje da bi tvar imalabivstvo 1imala bit2, mora postojati veza izme:u "deja i tvari! +ristotel nudiobja%njenje opće djelatnosti bitka i preko toga poja%njava svezu $orme i tvari, dabi dobio svezu uzorka i biti, a iz toga svr#u!


14/62


DES8ARTESRASPRAVA O METODI6MEDITA8IJE O PRVOJ ILO!OIJI

RA8IONALNOST:

) judi racionalne životinje, a to znai da svi posjeduju jednaku sposobnostrazuma! "pak, kao pojedinane stvari, svatko na svoj nain dolazi do razliiti#spoznaja, odakle se postavlja pitanje objektivni# spoznaja i ispravni# metodami%ljenja! Galileo i Descartes su bili pioniri #ipoteze i eksperimenta, za razliku odostali# koji su se oslanjali na silogistike demonstracije!

) .acionalnost kao teoretski smjer tako:er ukljuuje podrazumijevanjeimanentno prisutni# istina/pojmova unutar uma, a do koji# se može doćiintuitivno, mimo i bez iskustva!, a na temelju koji# se onda stjeu i prosu:ujuiskustvene istine! retpostavlja osnovni sklop znanja zbog kojeg možemooperirati, %to je u suprotnosti s tada%njim britanskim empiricistima predvo:enimockeovom teorijom uma kao tabule rase!

) isto mi%ljenje omogućuje deduktivno spoznavanje istine i zbilje A prvutakvu A Ca A te drugu A >og, po kojoj prva dana A a iz toga omogućena induktivnaizvo:enja do najvi%i# principa!

) Descartes bio jezuit i većinu toga naslijedio od nji#, #tio neke drugekoncepte, naroito skolastiku, nadvladati!

METODA:) 6odel i redoslijed pristupanja nekoj spoznaji! .azvija metodu koja za

poelo nosi skepsu, ali želi skepticizam opovrgnuti pronalaženjem sigurni#spoznajni# upori%ta! itanje provlai kroz etiri otkrivena pravila, zadržavajućidobre spoznaje, a odstranjujući lo%e spoznaje, da bi do%ao do razgovijetnogzakljuka! +ko to može, kaže, pomaknuti će svijet kao i +r#imed!

DES8ARTESOVA METODA ISTRAIVANJA:) etiri pravila7

B> KRITI?KO4SKEPTI?KO pravilo7 ni%ta, nikakav sud ne pri#vaćatiza istinu koji nije posve jasan i razgovijetan! Casnoća i razgovjetnost su jediniuvjeti istine! Descartes do ovoga dolazi zato %to mu je a2 izražajnost matematikekao ideal flozofje, b2 induktivna metoda kao model za postizanje apsolutneizvjesnosti i c2 bog kao ne%to %to mora biti istina i razgovjetnost!

C> ANALITI?KO pravilo7 problem se ra%lanjuje i razgranjuje naonoliko instanci i razina koliko je potrebno da se dosegnu granice problema!

> SINTETI?KO pravilo7 pri granici problema, ra%lanjene problemetreba rje%avanjem RzatvaratiR u cjelinu, od jednostavnog prema složenom, odpojedinanog prema općem 1indukcija2, da bi se do%lo do razgovijetnog rje%enja!

> PROVJERA POSTUPKA7 provjeravanje procesa prva tri pravila,nastoji se osigurati da nije do%lo do logike pogre%ke!

SKEPTI8I!AM:) Stav da ne postoji sigurno znanje, odnosno da je sumnja neizbježna i u

pitanje dovodi svaki spoznajni sadržaj! Naroito karakteristino za Descartesovodoba u kojem je sumnja podjednako u pitanje dovela znanost i religiju! o je ono%to je Descartes poku%ao dovesti u sklad, naime nastojao je pronaći znanstvenumetodu za osiguranje vjere i obratno! 1/alternativna interpretacija tvrdi da je uveo>oga da ne bi bio prozvan #eretikom, može se primijetiti u njegovom 4moralnom

kodu5!2


15/62


UNDA8IONI!AM:) Stav da svako znanje mora nužno imati sigurno upori%te! 6atematike

istine primjer su takvog znanja, uopće svaki oblici spoznajni# zakona ili nužni#istina! ako se uopće omogućuje perpetuiranje i nadogradnja znanja! Descarteskoristio skeptiku metodu da utvrdi ispravnost $undacionizma!

EMPIRI!AM:) Suprotstavlja se racionalizmu tvrdnjom da se znanje primarno stjee

osjetilima! Descartes stajao protiv ovog jednostavnom injenicom da su osjetilavarljiva i stoga ne mogu tek tako osiguravati znanje ili istine!

ARGUMENT O SNU I DEMONU:) &ao argument protiv sigurnosti empiricizma! @ snu osjećamo kao da je

ono %to se doga:a stvarnosti, iako je to varka! Nije se moguće osloniti na osjetila!@ tom sluaju mogli bismo reći da su se doga:aji iz sna doista dogodili izvan sna,%to je posve neodrživo! mpiricist bi odgovorio da se unato tome snovi sastojeod objekata koji su morali biti u stvarnosti, dok će Descartes na to odgovoriti da

bismo onda mogli reći i da sanjajući sirene proizlazi da su negdje u stvarnosti!/.asprava o $antaziji kao dijelu stvarnosti ili osjetilnosti nije ovdje vo:ena!/Descartes pro%iruje upitnost empiricizma uvodeći mogućnost da nas, ak i usluaju fzikalni# aspekata kao mase i težine i odnosa me:u njima, možda varaneki demon!

) Stoga je potrebno pronaći situaciju u kojoj se ne može reći da postojimogućnost obmane! Descartes traži teorijsku HARIMEDOVU TO?KUsigurnosti s koje bi se i ?emlja mogla pomaknuti!

ARGUMENT O VOSKU:) romatrajući otapajući vosak vidimo empirijske promjene tvari koja se

naoigled mijenja, ali bez obzira na promjene stanja jo% uvijek raspoznajemo da

se radi o vosku! a mogućnost 1sintetikog2 razumijevanja potvr:uje primat uma1razuma2 nad osjetilima!

MORALNI KOD:) ri analizi Descartes tako:er navodi etiri pravila postupanja, a koja on

odabire za sebe i ne smatra da bi drugi trebali slijediti! o su7a2 *stati vjeran svojoj državi i religiji! o radi zbog situacije s

Galileom!b2 *dlunost u injenju! +ko nema jasnog puta, a potrebno je

odluiti, odabire najvjerojatniji put! Sve je bolje od neodlunosti koja ne vodiniemu! o uzeo od jezuita!

c2 @pravljati svojom nutrinom, a ne poku%avati mijenjati vanj%tinusvijeta! @ mijenjaju svijeta nema sigurnosti, u mijenjaju nas ima!d2 ronaći ono zanimanje u kojem si najbolji! ?akljuuje da je dobar u

flozofji!

H8OGITO, ERGO SUM:) "z skeptike pozicije sumnjamo u sve sudove, sve postojeće predmete i

cjelokupnu stvarnost, %tovi%e, pretpostavljamo da nas neki demon u potpunostipoku%ava obmanuti, na%a je stvarnost i spoznajnost proizvod obmane! @ tomsluaju, %to nam preostaje oiglednimF "ma li ega u %to se možemo pouzdati!rolazimo kroz etiri Descartesova pravila i otkrivamo evidentnost na%egmi%ljenja, a iz toga oiglednost nas kao mislećeg subjekta! "z toga zakljuujemo7

46islim, dakle postojim!5 @ 6o- je izraz pre$ormuliram u 46islim, postojim!5


16/62


) ogito A mislim/reLektiram, to znai imati samosvijest! Samoizvjesnostsvijesti tada je temeljno flozofjsko 1metafziko, epistemolo%ko2 upori%te! Subjekt

je intuitivno izvjestan, a objekti su intuitivno neizvjesni! "ntuitivno znai da nijespoznato po iskustvu, nego po bitku!

) Ne mogu sumnjati u RCesam, dakle postojimR zato %to je i sama sumnjaoblik mi%ljenja!

) SUM RES 8OGITANS = Ca sam misleća stvar, uvijek ono %to misli!

?ISTA SPO!NAJA6PER8EP8IJA:) 6isao o onome %to je nužno i oko ega se ne može pogrije%iti! Npr!

4ogito, ergo sum!5) 6ože se naći u korespondenciji s $ormulacijom 4prirodno svjetlo5!

IDEJA:) misao koja sadrži objekt 1in$ormacije o objektu2! &ontrastira osjećaj i

razumijevanje "deja može biti izravna 1imanentna2 umu, neizravna 1utiskuje se uum izvana2 ili $aktina 1sintetizirana u umu2!

4 O5JEKTIVNA STVARNOST proizlazi iz idejni# procesa nikada nije jasnijaod onoga %to je izvorno dobiveno od inicijatora nekog mentalnog stanja 1nekiobjekt ili nužna istina2!

DVIJE SUPSTAN8E:) "z izvjesnosti samosvijesti Descartes zakljuuje da postoje dvije

supstance! *ne su konane i nesavr%ene! Descartes cjelokupnost stvarnosti dijelina dva carstva7

a/ Re. 'o+&an. = misleća stvar 1du#2; misleće biće; Supstancijadu#a ima ATRI5UT SVJESNOSTI, a pojedine stvari su modusi 1posebnosti2svjesnosti! Ne zauzima prostor i nije djeljiva! @ pretvorbi RCesam, dakle postojimR,Descartes dodaje sum res !ogitans A uvijek ono %to misli! ?N+" A ovdje su

supstance jo% uvijek POJEDINE STVARI s posebnim karakteristikama!(/ Re. eiće koje je res eItensa ne može biti res cogitans! >iće koje je res cogitansne može biti res eItensa! Stoga su sve stvari ili tjelesa ili du#ovi, odnosno ili suprostorne ili su svjesne supstance!

9 Descartes ovo temelji na LEI5NI!OVOM !AKONU, tj! principuidentiteta, koji glasi7 dvije su stvari identine kada imaju identine karakteristike i

po njima su neraspoznatljive, pa na temelju Descartesove opservacije da nemože zamisliti biti bez uma, ali može zamisliti biti bez tijela, um i tijelo moraju bitisupstancijalno razliiti! Dakako, to je pogre%ka!

) a pojedinana tijela su RmodusiR jedne ili druge supstance7a! 6odus svijesti ine svojstva i stanja uma Asvjesnost 1atribut2b! 6odus tjelesnosti ine svojstva i stanja tijela A prostornost

1atribut2) rema Descartesu, niti jedno drugo biće osim ovjeka nema unutarnji

svijet 1nije supstancija du#a2! o, me:utim, ne znai da ovjek, kojeg Descartesposebno izdvaja, nije dualistiki nastrojen, naime ima i du# i tijelo! +li, to znai dasu npr! životinje i biljke puke automate vo:ene me#anikom! 6(+N""?+67standardna teorija onog vremena bazirana na fzikalno)kemijskim procesima

preko koji# se nastoji objasniti nesvjesno $unkcioniranje bića!


17/62


5OG:) "ako je Descartes svojom metodom ciljao protiv dogmatizma, naslijedio je

skolastiku flozofju, a s time7a! modifciranu +ristotelovu teoriju #ijerar#ije bića,b! epistemolo%ku teoriju savr%enog pojma ic! uro:ene ideje A vjerovanje da ako o neemu mislim, to mora biti

moguće) Npr! supstancija du#a i tijela kao dva najvi%a pojma ne mogu sama

obitavati kao poela, moraju imati ne%to %to i# daje, a to mora biti moguće jer tomožemo neposredno spoznavati!

) Gledajući na izvjesnost ovjeka kao dualistiki objedinjenog bića, u njemuvidi dokaz boga koji nije ni jedna ni druga supstancija, ali obje omogućuje!Supstancije su zapravo negacija bitkovnosti boga i ograniavaju stvarnost, dok jebog +@S+ S@" A uzrok sebe sama %to se nadaje!

) i%ava >oga mogućnosti obmane jer je obmana 4nesavr%ena, prljava5, abog kao apsolutna istina takvo %to ne može biti! ?a razliku od ovjeka, koji imaogranien kapacitet razumijevanja, bog tako:er nema ogranienja!

IMAGINARNI SVIJET:) (ipotetika argumentacija o Rimaginarnom svijetuR u kojem se on razvija

prema fzikalnim, matematskim i prirodnim zakonima bez utjecaja boga,ukljuujući i ljudsko tijelo 1u to su vrijeme znanstvenici otkrili me#anizme kolanjamaterija kroz ovjeka, npr! krv ili voda2! >io je na rubu otkrića koncepta sile ienergije, ali su to ipak uinili eibniz i NeMton!

) ri izlaganju rasprava o metodi tako:er se služi #ipotetikim meditatoromi uvijek se pri analizi boga postavlja #ipotetiki!

?OVJEK:) 6isaono biće! 6isleća stvar! Cedini nosi atribute i predstavlja moduse

supstancije du#a! Njegova je bit misliti i za takvo %to ne treba ni mjesto imateriju! Descartes ovo naslije:uje od +ristotela, s#vaća um i tijelo kao $orme iakcidencije koje na specifan nain karakteriziraju ovjeka! ovjek je ovjek poumu; kada ne bi imao noge, svejedno bi bio ovjek!

) ovjek za#vaća priro:ene ideje 1racionalizam2, a jedna od takvi# je i bog!) Dualistiki po prirodi, ima du# i tijelo, ali su one supstancijalno odvojene!

&ao misaono biće nosi nutrinu, kao protežno biće nosi vanj%tinu! Descartes nijeznao kako bi se s#vatila komunikacija izme:u tijela i du#a, pa je uveo teoriju dase oba $aktora povezuju preko epifze! 4Svodi ono %to je nesvodivo5! Danas znamoda služi regulaciji budnosti/sna!

) *dmak od +ristotelove epistemologijeY Descartes smatra da su i osjetila i

ma%ta dio umski# stanja kojim se vežemo za svijet, za razliku od +ristotela koji jeumu dopu%tao sam razum i razumijevanje! 0tovi%e, prvu sumnju u ono %tospoznaje i doživljava povlai upravo iz zakljuka da nam se u umu, iz imanentneideje, oblikuju sadržaji ovisni o percepciji!

9 Nadalje, odmak od aristotelijanske flozofje onog vremena, kojatvrdi da ono %to osjetilima za#vaćamo daje sigurne spoznaje! Descartes se slaže,ali samo u tom mjeri %to potom pokazuje da se unato dobivanju sadržaja putempercepcije tome ne može vjerovati!

ISTINITOST:) "zvodi se sintetiki7 sve %to se ispostavi tako C+SN"6 i .+?G*HCN"6 kao

samosvijest mora u isti ma# biti istinito7

a> Ja.no.: sadržaj koji se otvara pozornosti du#a, koji je okurazumljiv


18/62


(> Raz+ov$eno.: sadržaj koji je može o%tro razabirati, kojidobivamo iz jasnosti) Casnoća i razgovjetnost su jedini kriteriji istine!) Sigurnost nije isto %to i istinitost! u:ak može biti siguran u istine koje to

nisu!) 6e:utim, dok se iz biti du#a mogu objasniti jasne i razgovijetne

predodžbe i izrasli oblici umne volje, isto se ne može uiniti s tamnim i zbrkanimpredodžbama koje su povezane s a$ektima i strastima! Descartes to tvrdi za%to%to bi supstancija du#a, odnosno na%e mi%ljenje, trebao biti izraz racionalnost,izraz razuma koja izravno potvr:uje postojanje boga, a bog mora biti ne%to jasno irazgovijetno, odnosno ona druga sigurna istina nakon na%e samosvijesti! roizlazi,da su tamne predodžbe poremećaji, oni vode zloupotrebi, kao takva ona ne možebiti po bogu, pa poremećaje, odnosno lo%e predodžbe u ovjeku, uzrokuje tijelo!

) Nesavr%enost ovjeka, uzrokovana tijelom, ne ini nas sigurnim jamcemistine, pa to postaje drugi sigurni pojam A bog! ostojanje boga garancija je damožemo razgovijetno spoznavati istine!

) *vdje oigledna cirkularna logika, tvrdi da su jasnoća i razgovjetnost po

bogu koji takav mora biti, a znamo da je bog takav zbog jasnoće i razgovjetnosti!"skljuuje pouzdanost nekog od izvora, ali zapravo se radi o tome da je kako godmorao uvesti boga da bi ostao s glavom na ramenima, pa je sasvim svejednokakvu ulogu ovdje bog ima s obzirom na druge uvide! irkularna logika je u idrugi# kritiara prepoznata kao -a%ez&$an.-& -%"+/

OSJETILNI DATUM:) j! osjetilno iskustvo ili7 ono %to se stjee osjetilima! Npr! tekstura mirisa

uopćeno ili miris nekog konkretnog objekta, npr! ovog tu kolaa!


19/62


SPINO!AETIKA

SUPSTAN8IJALNI MONI!AM6ONTOTEOLOGIJA:

) Spinoza se odvaja od Descartesovog dualizma supstancija ili pojedini#stvari kao supstancija i zamjenjuje za monizam jedne samostvorene 1causa sui2supstancije, a to je bog koji je kod Spinoze s#vaćen kao cjelokupna priroda, a nekakav izdvoji# stvaratelj s osobnim karatkerom! +tributi prostornosti i svijesti 1tj!mi%ljenja2, koji ostaju kod Spinoze, sada postaju dva, ovjeku dokuiva, atributa ubezbroju mogući#, vezani# za jednu supstancu A boga, dok pojedine, konanestvari/bića ostaju modusi atributa, slino kao kod Descartesa!

PANTEI!AM:) "zveden iz ideje supstancijalnog monizma! Gr! pan B sve, teos B bog!) "manentnost boga u prirodi! "eus sive natura A bog ili priroda, to je isto!

riroda je prožeta bogom, bog jest na nain prirode! @ su%tini, panteizam nadilaziproblem uzroka i uinka pokazujući udvojenost doga:aja7 uzroci egzistiraju uuincima!

ETIKA:) .acionalistiko)metafzika! raktat tika smatra se prije metafzikom

raspravom, nego li etikom, ali radi se o tome da Spinoza zasniva etike regule umetafzikim poelima svijeta 1supstancija, atribut, modus, strast i volja2! S drugestrane, zadržava ideju racionalno)intuitivno spoznatljivi# istina imanentnoprisutni# u ovjekovom umu i nastavlja se na tradiciju matematike kao savr%enogracionalnog/rezolutnog znanja, zbog ega odabire izlaganje pod utjecajemeuklidijanske geometrije! ?a njega je odnos metafzike i epistemologije u su%tini

zbir sintetiki# sudova a priori!) Hrijednost pridaje ovjeku, najveću vrijednost ovjekovom razumu, a

najveću težnju nalazi u za#tjevu da se spoznaju istine boga i atributa! ime velikuvažnost pridaje znanosti, odnosno pod zajednikim imenom flozofji, a ona jerelevantna jer je putem njeni# uvida i djelatnosti moguće osigurati mir u državi!

) ?a Spinozu, etika je prevladavanje strasti umom! 6e:utim, iz drugi# spisamožemo vidjeti da Spinoza ne ini suprotstavljenost izme:u uma i strasti, već isam razum vidi kao svojevrsnom vr#ovnom stra%ću u koju smo kao ljudi dospjeli!

DJELO ETIKA:) ogiki razložena od su%tinski# poela do pojedini# problema pojedinca i

podre:ena logici matematiko)geometrijski# istraživanja!) Sastoji se od Z dijelova7 * bogu, * prirodi i porijeklu uma, * porijeklu i

prirodi a$ekata, * ljudskom ropstvu ili o moći a$ekata, * moći razuma ili o ljudskojslobodi!

) Svako poglavlje zapoinje aksiomima i defnicijama, a nova poglavljanastavlja na propozicije protekli#! @kljuuje korelative, demonstracije ipoja%njenja!

SUPSTAN8IJA:) Stvar/biće kojem za postojanje nije potrebno drugo osim same sebe!

Samu sebe uzrokuje, sama sobom biva i samu sebe s#vaća! ausa sui! ?aopstojnost i postojnost nije joj potrebna druga stvar ili pojam! "ma postojanje

naprosto, kao neogranieno i beskonano! ?a razliku od toga, podgrupesupstancije A modusi i atributi A su me:usobno ograniena i konana! &od


20/62


Spinoze, supstancija može jedino biti bog, ali bog kao bog i priroda istovremeno!*vdje je supstancija Rprazan pojmaR, i ovdje je vidimo kao Rkamen ili plavoR aondje kao Rovjek ili misaoR!

5OG:) Supstancija, jedinstvena, neograniena i atributalno beskonana! Nije tek

um ili tijelo, svijest ili protežnost, nego je sve jedno i u jednom na naincjelokupne prirode u kojoj se pojavljuju nama spoznatljivi atributi i pod njimapojedinana bića na nain modusa! Sav svijet!

) *d &uzanskog i >runa preuzima7a! pojam N+@.+ N+@.+NS7 bog kao opća bit svijetab! pojam N+@.+ N+@.++7 bog kao sveukupnost pojedinani#

stvari) Spinozin bog nije transcendentan ili transcendentalan uzrok prirodi, nego

je imanentan prirodi! Ne stvara po volji, nego stvara po nužnosti! Drugim rijeima,priroda je matematski nužna posljedica boga!) Spram Descartesa i stariji# autora, stvarnost za Spinozu nije #eterogenost

du%e i tijela, već je to #omogenost koja vrijedi i za ovjekovo bivanje! @ ovakvojkoncepciji boga objedinjuje se renesansni naturalizam, ali u sluaju Spinoze, kojipazi da bogu oduzme osobne karakteristike poput volje ili spoznaje, za ono jevrijeme smatram te%kim oblikom ateizma! ime je Spinoza istovremeno inajutjecajniji ateist onog vremena, za ono vrijeme i suvremeno vrijeme!

) >og kao sveprisutnost ovdje nosi i $ormu prazne supstancije! >og kaoopća bit stvari egzistira sa stvarima i u stvarima, pa onda ne postoji po sebi nekaizdvojena supstancija, nego je to tek pojmovno no%enje sa sveopćim bitkomprirode!

ATRI5UT:) "zražava realnost/bitnost supstancije, odnosno bitno, nepromjenjivo,

osnovno svojstvo božje prirode! >eskrajno i# je mnogo, ali su ovjeku primjetljivisamo atributi .*[N*S" 1"C*, .*S*.N*S2 i svijesti 1D@(, 6"0CNC2!

) +tribut se može nazvati biti supstancije koje se prikazuju kroz modusesupstancije 1pojedine bića/stvari2!

) +tributi su unutar sebe ogranieni sami sobom A tijelo ograniava drugotijelo, a mi%ljenje ograniava drugo mi%ljenje! 6e:utim, oni nisu me:usobnorazgranieni ili neza#vaćeni, već mi%ljenje predstavlja unutra%nju stranuprotežnosti, a protežnost predstavlja vanjsku stranu mi%ljenja! Na taj nain

Spinoza na metafzikoj razini eliminira neodrživ kartezijanski dualizam i dijelistvarnost na dvije konanosti7 pojedinanosti konane kao modusi, ali kozmosbeskonaan kao kroj atributa!

MI;LJENJE:) Cedan od dva ovjeku do#vatljiva atributa vjene supstance, a koji je u

izravnom i usporednom odnosu s atributom protežnosti na nain istosti namaprikazane kao paralelnog djelovanja! Nji#ov odnos obja%njava svezu ideja i stvari!Njome znamo da bog misli!

PROTENOST:) Cedan od dva ovjeku do#vatljiva atributa vjene supstance, a koji je u

izravnom i usporednom odnosu s atributom mi%ljenja na nain istosti nama


21/62


prikazane kao paralelnog djelovanja! Nji#ov odnos obja%njava svezu ideja i stvari!Njome znamo da je bog prostoran!

MODUS:4 +ko je bog u stvarima kao nekonana bit, stvari su u bogu kao konani

modusi realiteta, pojavni, prolazni oblici nepromjenjive biti prirode! Dakle, modusisu stanja atributa na nain pojedinani# stvari koje su me:usobno u odnosuutjecaja i ograniavanja!

) 6odusi odražavaju Natura Naturata stranu supstancije! ovjek se u tompogledu ni po emu ne razlikuje od drugi# pojedinani# stvari iako posjeduje obaza njega moguća atributa!

) Svaka stvar egzistira ravnomjerno u svim dostupnim atributima, kao du# ikao tijelo! Svaka pojedinana $unkcija nosi sa sobom i RidejuR i RkretanjeR! Spinoza

je ovdje uklonio Descartesovu tvrdnju da se ovjek $undamentalno kvalitativnorazlikuje od npr! životinja!

?OVJEK -ao MODUS>:) S"(*-"?"&" +.+"?+67 0to se doga:a u du%i ovjeka, doga:a se i u

njegovom tijelu te obratno, ali je na%a percepcija ograniena pa stvari uvijekpromatramo iz neke jedne perspektive A gledamo atribut mi%ljenja ili atributprotežnosti iako su oni u su%tini isto!

) si#ofziki paralelizam implicira "C* kao H+NCS&" H"D 6"0CNC+!) @prti smo u spoznavanje prirode, nakon ega možemo postići mir u

skladu s prirodom, a time živjeti u božjem blaženstvu, naime usavr%avanjurazuma i razumijevanju boga!

SLO5ODA

) 6atematska nužnost spinocistikog modela stvarnosti diktira7a/ U p%&%o3& & " (o+" ne po.o$& -on-%ena .v%hov&o.(/ Dee%m&n&.-& -a"zal&e l&Fava na. .lo(o3ne vol$e

) onije, Spinoza zakljuuje7 HSlo(o3a $e .poznaa n"0no./ 6nogi ovudefniciju nazivaju neodrživom, logiki nejasnom, apsurdnom, itd! *stavljamdrugima! "mati nužnost znai po svojoj prirodi biti odre:en na specifnodjelovanje! ovjek je prvenstveno @.+HC+N S.+S"6+! Slobodom Spinozasmatra svijest o prirodnim zakonima 1aktualitet razuma2 i življenje u skladu snjima, %to izravno znai življenje u skladu s bogom i stjecanje blaženstva!

) 6odusi evidentno neslobodni, supstancija slobodna samo u tom smislu%to je sama sobom dana, ni o emu ovisna i niime ograniena!

RED I VE!A IDEJA:) *pisuje imanentnu, kauzalno deterministiku povezanost du#ovnog i

tjelesnog nazora stvarnosti 1paralelizam o kojem je govoreno u proteklimpojmovima2! .ed i veza ideja odre:ena je prirodnom zakonito%ću, a poima seistoznano kao red i veza stvari jer su atribut du#a i tijela u su%tini jedno, koje seas s#vaća pod jednim, a as pod drugim!

SPO!NAJA:) ri vrste ovjekove spoznaje7 osjetilna, racionalna, intuitivna! *sjetilna

varljiva i zamagljuje, racionalna adekvatna za valjano spoznavanje jer je samastvarnost ure:ena racionalno, ali se tek intuitivno%ću za#vaća božja prisutnost i

njegovo ljubljenje nas!


22/62


) "ntuitivnost je neposredno za#vaćanje vjenog slijeda stvari iz boga, kaospoznaje sub spe!ie aeterna! ime je temeljna spoznajna metoda dedukcija, akljuan doga:aj je imanentno za#vaćanje koje se doga:a u neoekivanomzama#u du#a/uma, a u kojem, izrie Spinoza, je napisana i sama tika!

ISTINA:) &riterij sebstva i lažnosti, utvrditelj bića i nebića! Govoriti istinu znai

govoriti %to jest i kako jest, a govoriti suprotno znai baviti se nebićem A to jestnepostojećim!


23/62


LEI5NI!MONADOLOGIJA6SPISI6OGLED O RA!UMU

LEI5NI!OV PROJEKT:

) oku%aj pomirenja me#anicistikog, spinocistikog i teleolo%kog nazora nasvijet 1tradicionalna metafzika supstancijalni# $ormi i novo naturalistikos#vaćanje2 i time ujedinjenje religiozni# interesa i znanstvenog mi%ljenja njegovavremena!

) rotiv nesvjesnog automatizma i me#anike Descartesa, protiv prirodnogboga Spinoze, protiv ne#ijerar#ije bića i protiv nevoljnog stvaralakog boga1Spinoza općenito preskoen, Descartesovim korpuskulama 1teorija atoma koji suipak djeljivi2 daje entele#ije 1težnju u monadama2 pa bri%e geometrijskog boga2,zadržava racionalistiku poziciju o imanentnim pojmovima do#vatljivim razumom1umom2!

) reoblikuje s#vaćanje supstancije! @kida Descartesov dualizam i Spinozin

monizam!) @vodi dva temeljna zakona prirode7B> PRIN8IP IDENTITETA A dvije stvari identine ako isti#

karakteristikaC> PRIN8IP KONTINUITETA zasnovan na metafzikim težnjama

4monada5 1obja%njeno niže2! rincip kontinuiteta je u potpunostisuprotstavljen Descartesovom me#anicizmu i kaže da je .va-& p%&$elaznep%e-&3an & po.epen, a ne &znena3an/) ebniz je uz dimenziju PROSTORA uveo i dimenziju VREMENA, jer za

njega sve %to djeluje, djeluje u vremenu, mijenja se, postaje i teži od nižega kavi%em pa je stoga vrijeme uz prostor neodvojivo svojstvo pojavnog svijeta! Ni%tane može postati odjednom, već u beskonanom vremenskom nizu uzastopni#

najsitniji# promjena!) &ada odredi supstanciju kao DOGA@ANJE 1zbog preoblikovanja

me#anicizma i elementa vremena2, raskida s teorijom da svaka stvar imame#anicistiki uzrok izvan sebe i uvodi da svaka stvar djeluje po svrsi vlastiteprirode težeći da dosegne %to veći stupanj jasnoće!

DOGA@ANJE:) Svijet ima me#anizme tvorenja! >og je uzrok tvorenju svijeta, odnosno

njegovom kretanju! Supstancija nije jedna ili dvije i nisu mnoge i nisu atributibitka, boga ili veće supstancije, nisu nikakva poela niega, nego postojibeskonaan broj supstancija koje imaju znaenje S"+, a bog ima ulogu voljnogstvoritelja koji upravlja supstancijama u tvorenju! Dakle, doga:anje je uinak kojise ispoljava u kretanju! *vo prebacivanje ideje sile i me#anike u supstanciju jeutjecaj Galilea!

) 5IT TIJELA i OSNOV KRETANJA nije u protežnosti ili masi, već uSPOSO5NOSTI DJELOVANJA, to jest u IVOJ, SUPSTAN8IJALNOJ SILI kojueibniz naziva MONADOM!

MONADA:) Supstancija koja je bit kao sila, a to znai nadprostorna i imaterijalna,

odnosno metafzika! isti unutarnji princip, imanentna djelatnost bez prozornostii time obavijena metafzikom neprobojno%ću!

) Cedinstvena, individualna, neprotežna i cjelovita supstancija koja je

samodjelatna, sama sebi dostatna i po samoj sebi aktivna! 6ogu se nazvati iatomima!


24/62


) &arakteristike u pojavnosti upravljanje su specifnim silama pojedini#monada! Npr! zauzimanje tijela u prostoru i njegov lik rezultati su djelovanjaodre:eni# monada, odnosno samo tijelo je monada! rostor je rezultat monadni#sila i time ima drugaije karakteristike od tijela 1kontra Descartesa koji smatra danema praznog prostora2, vrijeme je rezultat monadni# sila i time ima drugaijekarakteristike od ostali# monada!

) >eskonaan broj supstancija koje nose beskonaan broj uloga i nalaze seu metafzikom odnosu, odnosno u odre:enom kontinuiranom sklopu koji tvoristvarnost!

) Svaka je monada istovremeno dio svjetske sile i sila na svoj nain,odnosno svaka je supstancija istovremeno jedna supstancija svijeta i po sebiposebna supstancija! Svaka je monada prema drugoj samostalna, na drugu nemože utjecati i druge ne mogu utjecati na nju!

) >udući da je supstancija jedinstvo u mno%tvu, svaka supstancija u svomstanju predstavlja mno%tvo drugi#! *vime eibniz u pravilu želi pokazati daSpinoza nije u pravu kada izvodi da se dvije supstancije nikako ne mogu nalaziti usvezi! Svaka je monada posebna na svoj nain i sama za sebe, ali to ne znai da

nisu u stanju pripajati se jedna drugoj u tvorbi svijeta!) 6onada je ogledalo svijeta, mikrokozmos u makrokozmosu, te sadrži itavuniverzum kao predodžbu! PREDOD5A MONADE znai STANJE MONADE, anjena temeljna tendencija je da stalno prelazi iz jednog stanja u drugo! ?bog togami vidimo svijet kao jedinstvo svi# stvari, iako predoavanjem uvijekupojedinjujemo stvari!

4 Mona3e &ma$" .po.o(no.:a/ pe%'ep'&$e6$a.no)e p%e3o30(e 1u koja će stanja prelaziti2(/ po0"3e6e0n$e 1omogućuje pripajanje jedne)drugima2

) .azlikuju se -ao male pe%'ep'&$e prema7a/ a-&vna: razgovjetna, jasno predouje 1ima jasno stanje2(/ pa.&vna: nerazgovjetna, mutno predouje 1u kretanju

prema stanju2) ?bog aktivnosti i pasivnosti nastaje stupnjevitost predoavanja! Da

monada ima aktivnost, to znai da nosi neki oblik perceptivnosti!4 PER8EPTIVNA = niža, osjetilna za#vaćanja!4 APER8EPTIVNA = posjeduje samosvijest 1posjeduje ovjek2

) Najniže GOLE MONADE su materija i uzrokuje tmurne, nesvjesnepredodžbe 1stanja2! "ako materija, govorimo o aktivnoj, Rprodu#ovljenojR materiji ukretanju A ona nije mrtva, zbog ega se jo% monade opisuje kao D@0HN" +*6"od koji# je svemir sastavljen!

) Niže monade jo% se nazivaju i7 ENTELEIJAMA) Najvi%a 8ENTRALNA MONADA: 5OG = besprijekorna predodžba 1stanje2!

5OG:) &ao besprijekorna predožba, znai da je apsolutno svjesna monada!) >og je zadnja osnova svi# konani# stvari! ?aetnik prirode u kojoj sve

ima svoje mjesto koje proizlazi iz >ožjeg djelovanja!

DU;A I TIJELO) Sastoje se od monada me:u kojima je vr#ovna monada DU;A/ MONADA

DU;E je RsrednjiR stupanj izme:u materije i >oga na nain da razvojem zadobivaSVIJEST & SAMOSVIJEST, %to znai da i# odlikuje aperceptivnost! ovjek setako:er sastoji od takvi# monada, nalik svakoj drugoj stvari u kozmosu!

) rema principu bezutjecajnosti me:u monadama, du%a je tako savr%en

psi#iki automat isto kao %to je tijelo fziki i ne mogu utjecati jedan na drugi, već


25/62


do podudaranja nji#ovi# djelovanja dolazi unaprijed od >oga odre:enimzakonima! Du%a i tijelo $unkcioniraju kao dva usporedna sata u odnosu stanja!

) Specifkum du%e je RA8IONALNA DU;A A du%a svjesna vjeni# istina!

SU5JEKT) Nakon Descartesove teorije kojom otvara pitanje intersubjektivnosti A

kako me:usobno djeluju subjekt spram subjektaF A subjekt je dobio teorijskizama#! eibniz gotovo pa sredi%nje postulira teoriju subjekta, na nain da je cijelisvijet prožet tendencijom da se kreće ka stanju subjekta! 6onade imajupredodžbe, svijest, samosvijest i transcendentnu samosvijest, ima mno%tvopojavni# oblika i uvijek tvori neko biće!

PRESTA5ILIRANA ARMONIJA) Supstancije imaju me:usobnu KORESPONDEN8IJU djelovanja 1Spinoza

ima korespondenciju izme:u atributa2 koja ima osnovu razloga i tumaenja ubogu7 svakoj monadi, koje ne $unkcioniraju po loginoj nužnosti 1Spinoza2 nego poSVROVITOSTI, bog je dao vlastiti sadržaj u stupnjevanju intenziteta i time

omogućio nji#ovo slaganje, koje bi inae bilo nemoguće!9Dakle, priroda je od >oga stvorena tako da uz sve raznolikosti

me:u monadama postoji i nji#ova slinost, %to rezultira unutra%njim sklad ipodudarno%ću! ako svaka stvar zauzima svoje mjesto odre:enom samomnjenom prirodom!

) *visno o prestabiliranoj #armoniji mogući su razliiti svemiri, a bog jeodabrao ovaj jer ovako uskla:ene monade najbolje ispunjavaju svr#u svijeta! @nužnom životnom razvoju monada s nji#ovom me#anikom determinacijom tokapredodžbi ostvaruju svr#u stvaralakog du#a! o vrijedi za makrokozmos kao i zamikrokozmos A npr! tijelo je zato na svoj nain svr#ovito oblikovana tvorevina!

*datle poznati zakljuak da je ovo Rnajbolji od svi# svijetovaR!

KONTIGENTNOST SVIJETA & PRIN8IP DOVOLJNOG RA!LOGA) Samo je božji bitak vjena istina, njegova centralna monadnost je

beskonanog karaktera 1odatle ima apsolutno razgovjetnu predodžbu, to jestaspolutno stanje2! >og po svojoj volji egzistira kontra apsolutne nužnosti!

) &onane stvari su sluajne i kontingentne, odnosno egzistiraju po principuDOVOLJNOG RA!LOGA/ ime nemaju konkretnu nužnost, nego #ipotetiku!

) A%+"men 3ovol$no+ %azlo+a uveden kao pravilo koje teži objasnitiproblem nužnosti i slobode! RDovoljan razlogR znak je slobode, a ne nužnosti jerposjeduje namjeru! +ko se može pronaći dovoljan razlog za%to ne%to jest nanain na koji jest, ne može se govoriti o nužnostima!

) +rgument dovoljnog razloga tako:er je jedan od DVA emel$naPRIN8IPA RASU@IVANJA! Drugi princip rasu:ivanja je na#elo p%o"%$e#no.&1preuzeto od +ristotela2!

) eibniz će reći da ovaj svijet jest, a ne da nije, ba% zbog boga, koji je kaoapsolutno biće dovoljan razlog da svijet bude ovakav kakav jest A mogao je bitidrugaiji, ali bog zna %to radi!

***** 5ITNO: u mnogim spisima koji nisu bili za javnost eibniz senije držao argumenta dovoljnog razloga! Namjesto toga, bavio sedeterministikim koncepcijama monada koje se pona%aju u du#u modernogkvantnog poimanja atomarni# struktura, a koje $unkcioniraju po koncepciji moći,

gotovo preživljavanja, s obzirom na bogatstvo sposobnosti neke monade dakorespondira nekoj drugoj i time opstaje tvoreći jednu stvarnost, a ne drugu,aktualizirajući jedne mogućnosti, a druge ostavljajući pasivne! #vo još uvijek ne


26/62


isključuje $eibnizovu metafzičku postavku o monadama kao me%usobnobezutje!ajnim &ne mo'e jedna drugu mijenjati( ali mo'e potiskivati) *va teorijaostavlja mnogo prostora za popratne analize s obzirom na #ipotetiku teorijustruna i $aktiku teoriju ekspanzivnog svemira! *****

TEODI8EJA4 gr! t#eos ) >og; dike ) pravo, opravdanje, pravda

) o da bog zna %to radi znak je doga:anja u najboljoj namjeri! *znauje 5o0$eop%av3an$e nao#&+le3 nevol$e " .v&$e" -o$& $e .vo%&o! "li jo%7 4bog zna %toradi!5

RA8IONALI!AM I KANT) &ant 1najvjerojatnije2 u eibnizu prona%ao izvori%te argumenata protiv

(umea i zasnovao di$erencijaciju apriorno)aposteriorno nastavljajućiracionalistiku tradiciju 1i dakako modifcirajući je na vi%i stupanj istinosnosti2!eibniz, naime, razlikuje dvije vrste istina7

B> ISTINE UMA: jo% i7 istine razuma! "zvor u >ožjem naumu! Hjene inužne istine! +priorne! Nije moguće zamisliti nji#ovu kontradikciju 1svijet nataj nain ne opstaje2! "maju aksiomatski karakter! ?asnovane su naspomenutom principu proturjenosti! Do nji# dolazimo "N&*6!

C> ISTINE ISKUSTVA: jo% i7 injenine istine ili kontingentne istine!Sluajne! 6oguće je zamisliti nji#ovu kontradikciju i ona je moguća usvijetu! Nemaju aksiomatski karakter! ?asnovane su na spomenutomprincipu dovoljnog razloga A nisu metafzike niti logike, tj! ne proizlaze izrazuma, ali su moguće i ostvarive!


27/62


KANTKRITIKA ?ISTOG UMA

NASLOV) 4&ritik der reinen Hernun$t5

9 &ritik7 kritike, od gl! krino A razluivati, suditi, prosu:ivati; misli naluenje onog spoznatljivog od onog nespoznatljivog, to u &anta to zavr%ava kaorazlika znanstvene i neznanstvene metafzike 1i ontologike2!

9 ?nai i a2 kritiku uma i b2 kritiku nad umom i c2 samokritiku uma;um sudac i onaj kojem se sudi, ovo 4der5 ini um subjektom i objektom!

9 Drugim rjeima, ispituje se sam uvjet znanosti i flozofje!

KANTOV PROJEKT:) Dovo:enje uma do spoznaje samog sebe! *rijentirajuće pitanje7 *to i

koliko razum i um mogu spoznati slobodni od svakog iskustva?- &ritiki nastrojen prema tradicijiY

) Nastoji novim pristupom 1tj! novim otkrićem2 objediniti suprotstavljeneepistemolo%ke i ontolo%ke pozicije vezane za granice osjetila i razuma, a koje senaizgled pojavljuju neuskladivima s obzirom na znanstveno)flozofjskoutvr:ivanje istine! ostigne li to, omogućeno mu je zasnivanje metafzike saslobodom volje kao temeljem 1kasnije izražen kao kategoriki imperativ2! ritomrazmatra 1teorijski objedinjuje27

B> S"-o( emp&%&zma & %a'&onal&zma:9 EMPIRI!AM $oF: emp&%&'&zam> postavlja da je svakaistina spoznatljiva iskljuivo iskustvom 1ili barem prvenstvenoiskustvom2, a ne po razumu u kojem su zadane!9 RA8IONALI!AM postavlja da su jedine istine spoznatljive izuma po umu samom, to jest da su one stjecive neovisno od

1empirijskog2 iskustva!C> S"-o( %eal&zma & ."($e-&v&zma:

9 REALI!AM postavlja da um može spoznavati objekt u sebisamome, to jest u njegovom vlastitom realitetu, neovisno odspoznavanja kao procesualnog oblikovanja znanja!9 SU5JEKTIVI!AM postavlja da um ne spoznaje stvari po/osebi, nego onako kako se subjektu stvar nadaje, odnosno kakosubjekt obra:uje!

> S"-o( %an.'en3en&zma %an.'en3enno+> & &manen&zma&manen'&$e>:

9 TRANS8ENDENTI!AM postavlja u osnov idejutranscendencije, to jest da spoznaja nadilazi iskustvo!9 IMANENTI!AM postavlja u osnov ideju imanencije1Rostajanje u sebiR, neizdvajanjeR, ovdje mi%ljeno kao ostajanjeu iskustvu27 to jest da je spoznaja ograniena na podrujeiskustva/osjetilnosti!

> S"-o( 3o+ma&zma & .-ep&'&zma:9 mpirizam, realizam i transcendentizam korespondiraju

DOGMATI!MU, koji nekritiki postavlja da je moguće doći doapsolutne, potpune spoznaje te u tome dogmatizam, po &antu,pretjeruje! .acionalizam, subjektivizam i imanentizamkorespondiraju SKEPTI8I!MU, koji postavlja da nije moguće doći dopotpuni# istina, već je svaka spoznaja 1ili istina2 relativna i

interpretativna, te u tome skepticizam, po &antu, pretjeruje!


28/62


) &ant razrje%enje 1sintezu2 nalazi u TRANS8ENDENTALNOM IDEALI!MU, akoji spaja7

B> T%an.'en3enal&zam: pozicija tvrdi da su sve strukturespoznaje prisutne neovisno o iskustvu 1tj! a priori2 putem na%egunutarnjeg, spontanog umskog kapaciteta 1tkzv! umski# moći2!6entalni sadržaji zapoinju osjetilnim podacima, ali osjetilni podacine uvjetuju kognitivne moći!

C> I3eal&zam: pozicija tvrdi da su objekti/predmeti/stvarispoznaje ni%ta vi%e od pojava A $ enomen 1ovisni o umu, izravnospoznatljivi2 A i nikada nisu stvar 1p2o sebi A no"men 1neovisno oumu i osjetilu, zbiljske su%tine konstituirane intrinzinimnerelacijskim svojstvima2!

9 Sm&.ao %an.'en3enalno+ &3eal&zma jest dasu%tinske $orme/strukture svakog postojećeg ili mogućegobjekta/predmeta/stvari nužno moraju biti podre:eneapriornim umskim moćima koje i# su)konstruiraju, ali koje i#aposteriorno ni na koji nain ne iskljuuju iz stvarnosti! Drugim

rijeima, na%e iskustvo zasnovano je na jednom subjektivno)objektivnom konstituiranju, a ne radi se o nerazmotrivimaktivnostima! ranscendentalni idealizam time afrmira jedneelemente dogmatizma i skepticizma, kao %to druge eliminira!Na$va0n&$a .veza nalazi se u afrmiranju podjednako$enomena A pojave, i noumena A stvari o sebi A u logikojar#itektonici apriorno)aposteriorno, pa tako 3o-az"$e znan$e-o$e $e .&ne-o, a ap%&o%no/

?ETIRI UNDAMENTALNA PITANJA:) &antov istraživaki projekt impliciran je skupom pitanja na poetku &@7

B/ ;o mo+" zna& A odgovara +ritika čistog uma( du%evna moć

razabiranjaC/ ;o %e(am #&n&& A odgovara +ritika praktičnog uma( du%evna moć

žu:enja/ ?em" .e .m&$em na3a& = odgovara +ritika moći su%enja( du%evnamoć uvstovanja

9 ?ajedno, tri djela daju okvir za odgovor na IV/ p&an$e: ;o $e#ov$e-

KRITI8I!AM:) &antova oznaka za vlastito spoznajno)teorijsko uenje o dosezima i

granicama uma s obzirom na spoznajne preduvjete koje ima! ilj otkriti uvjete

metafzike te objasniti kako je ne%to poput znanosti uopće moguće! ovezano je scjeloživotnim &antovim projektom jer nakon razrje%avanja triju kritika prelazi nazasnivanje metafzike, stoga se radi o meta)flozofji!

9 T%a3&'&onalna onolo+&$a uvijek polazi od biti, bitka i bićakao zadanosti neovisne od izvanjski# $aktora, dok &ant pokazuje da tome nemože biti tako zbog spoznajni# uvjeta umski# bića i nji#ove uloge u su)postavljanju objekta poput bića! radicionalna metafzika)ontologija tako mora bitiuga%ena i potom revidirana!

) ojam KRITIKE6KRITI?KOG znai METODU SINTETI!A8IJE i KRITI?KERELEKSIJE o znanstveno)flozofjskoj problematici na nain razumijevanja ispajanja razliiti# perspektiva koje su u odre:enim logikim napetostima ilinerazrje%ivo suprotnim pozicijama, a od koji# svaka nosi odre:enu mjeru

istinosnosti i zbog toga može biti 4poravnana5 sa svojom opozicijom jednom kadasu propusti valjano razumljeni!


29/62


) K%&&-a ima propedeutiki karakter! Sam &ant smatrao je svoju kritiku Apropedeutikom, jer ona je doista izvo:enje iz stanja nezrelosti te uvo:enje uzbiljski problem!

4 Po.e(no na+laFeno uzimanje o+%aneno.& .amo+ %az"ma u obzir,omogućuje izbjegavanje betonske, dogmatske pozicije, potrebno istražiti uvjete idosege konanosti uma!

UME I KANT:) Nije itao (umea, nego preko prevedenog >eattiea, koji izravno citira

(umea, izvlai ideje i argumente te na temelju toga ustvr:uje da ga je (ume4probudio iz dogmatskog drijemeža5! (ume je bio taj koji je doveo u pitanjekauzalitet uzroka i posljedice, primjerice na sljedeći nain7 kugla +, kugla + udarakuglu >, kugla > se pomie! Sve to vidimo, ali ne vidimo doista sam inpokretanje kugle već povlaimo zakljuak na temelju e$ekta! *vakav tipskepticizma potaknuo &anta na analizu, a naroito s obzirom na $ainomenon inoumenon!

KRITIKA METAI!IKE:) &ant jednoznano osporava mogućnost spoznavanja onoga %to izmieiskustvu 14stvari o sebi5, "ing an si!h2, nadomje%tajući time metafzikugnoseologijom, %to oblikuje &antov kriticizam! ojmovi prirode se tako oituju nekao prirodni pojmovi već kao pojmovi subjekta koji se odnose na prirodu! No,priroda je A bar u svojoj pojavnosti A dostupna ljudskom iskustvu! ?a razliku odtoga, predmeti kojima se bavi klasina metafzika 1kao %to su7 >og, du%a ili cjelinasvijeta2 nisu dani u svojoj pojavnosti, te je stoga metafzika u njezinutradicionalnom obliku posve nemoguća 1osim kao spekulativna konstrukcija2!

) *datle ipak ne slijedi da metafzika pitanja 1o >ožjoj opstojnosti, slobodivolje, itd!2 ne opterećuju ljudski um, jedino %to i# metafzika ne može tematiziratina primjeren nain 1valjana će rje%enja &ant stoga potražiti u jednoj drugoj

dimenziji, na razini praktikog uma2!

PREDMETNOST PREDMETNOSTI:) @temeljenje &antova ukidanja pretpostavki na kojima se zasniva klasina

metafzika zasniva se u kljunom pojmu njegova iskoraka, a to je pojam.D6N*S" .D6+ 1,egenst-ndli!hkeit des ,egenstandes2! osredstvomtog pojma pita za mogućnost predmeta, a ne samo za mogućnost njegovespoznaje, dakle već i za mogućnost da taj predmet "op)e bude, da mu se pripi%ebitak 1u klasinom logikom silogizmu to je pripisivanje bitka izraženo kopulom jeili jest 2!

) *stao je $ormalno na gnoseologijskoj razini tematiziranja predmetnosti

predmeta!KOPERNIKANSKI O5RAT:

) reneseno znaenje po &operniku koji je uveo i dokazao #eliocentrinisustav!

) Kan o-%e)e o3no. ."($e-a & o($e-a/ *bjekt do tada imao ulogu4nepomina sredi%ta5 oko kojeg subjekt kruži da ga spozna; subjekt vi%e nije onajkoji pasivno kruži oko predmeta objekta u svr#u spoznavanja istog, već se stvariokreću oko svijesti, a onda i# ona procesuira prema svojim mogućnostima!-ormalne karakteristike empirijskog svijeta A prostor, vrijeme, kategorije razuma Apostoje zato jer i# um subjekta transcendentalno postavlja! S"($e- -on.%"&%ao($e-/


30/62


4 Sam &ant naziva ovu situaciju kopernikanskim obratom, a smatra da jeono zapoeto $aktiki s Gal&leom, kada je Galileo poeo uvoditi eksperimente itako prirodu podinio umu!

99 Napomena: kopernikanski obrat je u su%tini pomaknuo?emlju/ovjeka/Subjekt iz spoznajnog sredi%ta u peri$eriju, gdje jesmje%ten Svemir/*bjekt koji se oko njega kreće! &ant je u su%tinipomaknuo *bjekt iz spoznajnog sredi%ta u peri$eriju Subjekta, koji jepostavljen kao novo sredi%te oko kojeg sada objekt 4kruži!5 o znaida je &ant zapravo proveo anti)kopernikanski obrat, ali nazivkopernikanskog obrata ostaje prisutan, u prenesenom znaenjupredstavljajući epo#alnost &antova podviga!

ONO> ?ISTO:) &antov termin za ono na %to iskustvo nije utjecalo ili ne može utjecati!

A PRIORI:) *no neovisno o iskustvu!

) "li u istraživanju7 apriorna metoda! *no %to se stjee transcendentalno ilogiki da bi uspostavljalo %an.'en3enalne i lo+-e &.&ne 1dakle imanentne2) spoznaja do koje dolazimo izvo:enjem iz #&.&h po$mova %az"ma & &3e$a "ma,nezavisno od svakog iskustva; dakle7 nužna i općevažeća spoznaja kojaomogućava svako iskustvo i iskustveno znanje!

) Co% se zna reći7 APRIORNO !NANJE! +priornim znanjem reguliramouvjete mogućeg iskustva, to jest reguliramo ono na koji ćemo nain za#vaćati,obra:ivati i konstituirati objekte!

A POSTERIORI:) *no ovisno o iskustvu!) "li u istraživanju7 aposteriorna metoda! *no 1znanje i spoznaja2 koje se

stjee iskustvom! @spostavlja empirijske i #ipotetike istine, dakle kontingentne!

TRANS8ENDENTNO:) *no koje na3&laz& +%an&'e iskustva, spoznaje i svijesti, koje se ne može

spoznati zorovima opažaja i mi%ljenja! Nespoznatljivo! Ne odnosi se na kakveuvjete ili me#anizme, već na zbiljske samosvojne objekte ovjeku 1tj! subjektu2nedokuive! Npr! bog ili eibnizove monade!

TRANS8ENDENTALNO:) *no koje $e neov&.no od iskustvu, to jest ne zasniva se na njemu, već

prije svega uopće omogućuje iskustveno, tj! svaku spoznaju! Co%7 ono apriorno!

ranscendentalno je ujedno ono imanentno umu!) "z pojma transcendentalnog &ant razvija 4transcendentalnu metodupouavanja5 koja je naelno drugi naziv za kriticizam, odnosno ciljana razradbauvjeta transcendentalne spoznaje!

TRANS8ENDENTALNI PREDMET:) *no %to se nalazi u 4prostoru5 neovisnom od iskustva, ali predmet uvijek

valja gledati kao ono %to je u procesu inidbe subjekta, %to nije dovr%eno i dano,npr! predmet pojma znai da se ono jo% pojmi, jo% se oblikuje, razmatra, analizira!

ranscendentalan predmet tako je podveden pod procese transcendentalnosti,kakvi god bili! o bi, u &anta, znailo7 podre:en umskom sudu, koliko može ili nemože to neki predmet biti!

TRANS8ENDENTALNA ILO!OIJA KRITIKE ?ISTOG UMA:


31/62


) ristup koji se bavi strukturama iznalaženja znanja i opravdanja znanja o$undamentima svijeta, ili jo%7 pristup koji se bavi istraživanjima uvjeta spoznaje!

OSNOVNA SEMA:

UM 1.+NSNDN+N+ -"*?*-"C+27A TRANS8ENDENTALNA TEORIJA O ELEMENTIMA:

P! OSJETILNOST6?ULNOST6?UVSTVO 1.+NSNDN+N+S"&+2

9 !RENJE 1empirijski zor \ isti zor, osnovni element7 !OR2P!P! 6"."CS&" !ORP!J! "S" !OR

P!J!P! PROSTORP!J!J! VRIJEME

J! SPO!NAJA 1.+NSNDN+N+ *G"&+2

9 MI;LJENJE 1empirijski pojam \ isti pojam, osnovnielement7 POJAM2J!P! 6"."CS&" POJAMC/C IDEJAJ!W! "S" OJAM

J!W!P! KATEGORIJE RA!UMAC//C PREDIKA5ILIJE

5 TRANS8ENDENTALNA TEORIJA O METODI:W! .+NSNDN+N+ +N+""&+T! .+NSNDN+N+ D"C+&"&+

A TRANS8ENDENTALNA TEORIJA O ELEMENTIMA:

) ristup je u osnovi zasnovan na povezanosti dvije velike cjeline7

B> OSJETILNOSTI S&nnl&'h-e&> A jo%7 @N*S, a za neke i7 @HSH*!*mogućuje danost predmeta, to jest ?*.N*S! *sjetilnost je p%&mala#-a mo)"ma/ *na uoava raznolikost!

B/B> TRANS8ENDENTALNA ESTETIKA: znanost o apriornimoblicima ulnosti/osjetilnosti/uvstva!

4 *vdje je element spoznaje !OR 1jo%7 opažaj2/ !o% $e

ap%&o%na 2o%ma o.$e&lno.& pomo)" -o$e .e .pozna$a o3no.&na p%e3me, tj! pomoću ega su nam predmeti dani spoznaji! *n nesadrži ni%ta supstancijalno, nego pokazuje odnose stvari!

B/B/B> EMPIRIJSKI !OR: apo.e%&o%an, zadobiva seiskustvom i pretpostavlja zbiljsku nazonost stvari!

B/B/C> ?ISTI !OR: aprioran, neovisan o iskustvu i pona%a sekao $orma pod kojom se spoznaja pojavljuje, tj! ima $ormupromatranja uopće!

B/B/C/B> ?ISTI !OR = PROSTOR: Hanjsko osjetilo kojenam daje predmete kao ne%to u prostoru! Nije svojstvo, negomedij doživljavanja vanjski# stvari 1predmeta2 A pe%'ep&vnozahva)an$e o($e-aa/

B/B/C/B> ?ISTI !OR = VRIJEME: @nutarnje osjetilo kojenam predoava du%u kao ne%to u emu je sve u odnosima


32/62


vremena! Nije svojstvo, nego medij doživljavanja nutarnji#imbenika A ape%'ep&vno zahva)an$e o($e-aa!

9 NAPOMENA: &ant smatra da prostor i vrijemene po.o$e kao injenica, da to n&." z(&l$.-evo%ev&ne, nego iskljuivo spoznajna pomagalakojima se omogućeno bilo kakvo percipiranjeuopće! Naravno, danas znamo da tu grije%i, ali tonjegovu spoznajnu teoriju ne li%ava valjanosti upotpunostiY

C> RA!UMU Ve%.an3> = *mogućuje mi%ljenje predmeta, to jestoblikovanje POJMOVA! .azum je p%o&zvo7a#-a mo) "ma/ .azum oblikujesadržaj dan osjetilno%ću u pojmove!

B/C> TRANS8ENDENTALNA LOGIKA: znanost o principima istogmi%ljenja! *ponira $ormalnoj logici, koja razdvaja $ormu od sadržajami%ljenja! ranscendentalna logika upravo analizira odnos $orme i sadržaja,

to jest A razmatra o predmetnosti predmeta da bi dokazala objektivitetspoznaje i ponudila smisao spoznajnog ina!4 *vdje je element spoznaje POJAM! ojam je apriorna $orma

misaonosti pomoću koje se odre:uje neka stvar! ojam se pona%akao pravilo za percipiranje odnosa izme:u razliiti# zorova!

B/C/B> EMPIRIJSKI POJAM: aposterioran, zadobiva seiskustvom i pretpostavlja zbiljsku danost stvari!

B/C/C> IDEJE: apriorno, regulativni principi uma koji se osvrćuna noumen! Nastaju pri pojavi empirijskog svijeta, ali upućuju nane%to 4iznad5 empirijskog svijeta! Nerazrje%ivi ljudskom umu 1vidium i antinomije2! &ao regulativni, upućuju na to kako primjenjivatiznanje, ali ne igraju ulogu!

B/C/> ?ISTI POJAM: aprioran, neovisan o iskustvu i pona%ase kao misaona $orma nekog predmeta uopće!

B/C//B> KATEGORIJE RA!UMA: PJ kategorija u etiriskupine A kvantitet, kvalitet, modalitet, relacija; kojipredstavljaju osnovne iste pojmove pomoću koji# je mogućene%to dobiveno zrenjem razumjeti! o su apriorni oblicimi%ljenja ljudskog razuma!

** KATEGORIJE RA!UMA **) .azum sintetizira sve ono %to mi primamo zorovima i to pomoću PJ

kategorija! i# PJ kategorija blisko je vezano za PJ oblika sudova, odnosno7

sudovi su mogući upravo zbog kategorija razuma, to jest zbog etiri kljunaprincipa7+2 PRIN8IP KVANTITETE:

B> Je3&n.vo pojedinaan sud A npr! S je !>C> MnoFvo poseban sud A npr! Neki S su !>> Op)en&o. opći sud A npr! Svi S su !>

>2 PRIN8IP KVALITETE:> Real&e potvrdan sud A npr! S je !>> Ne+a'&$a nijean sud A npr! S nije !>Q> L&m&a'&$a beskonaan sud A npr! S je ne)!>

8> PRIN8IP RELA8IJE:> S"p.an'&$a & a-'&3en'&$a kategoriki 1bezuvjetan2 sud A npr!

S je !>


33/62


> Ka"zal&e & 3epen3en'&$a #ipotetiki 1uvjetan2 sud A npr! +ko S,onda !>

> Na&zm$enno. & za$e3n&Fvo disjunktivan 1iskljuan2 sud A npr! S je ili i

ontologija - temelji

Documents