dr. sc. Domagoj Vidović

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Zagreb

Pučiško imenoslovlje1. Uvod

Onomastička su istraživanja svojevrsni putovi kroz vrijeme jer se na temelju

prepoznavanja jezičnih slojeva razaznaju prežitci izumrlih jezika te mogu biti svojevrsnim

smjerokazima budućim historiografskim i arheološkim istraživanjima. Na Braču se to osobito

pokazalo u dvjema monografijama Petra Šimunovića u kojima je obrađena toponimija

najvećega dalmatinskog otoka u čiji su mozaik ugrađeni i pučiški toponimi. Podrijetlom su se

pak Pučišćana bavili Andre Jutronić i don Ivica Eterović udarivši čvrste temelje

antroponomastičkim istraživanjima i uvelike ih olakšavši obradbom arhivske građe. U ovome

se radu obrađuje bogata pučiška imenoslovna baština koja nije uklesana samo u kamen, nego

je utisnuta i u narodno pamćenje, a na svoj način živi ne samo s Pučišćanima, nego i sa

svakim tko je došao u doticaj s mistom, koje, iako opći s bližim i daljim okružjem, ima svoje

posebnosti. To na određen način oblikuje duh i duhovnost svakoga mještanina neovisno o

podrijetlu te je donedavni pučiški župnik don Andro Ursić s pravom Pučišća nazivao

„najvećim bračkim naseljem s tipičnim bračkim stanovništvom“.

2. Pogled u pučišku toponimiju

Pučišća su nastanjena još u antici, a nakon dolaska Hrvata na mjestu su današnjih

Pučišća niknula dva naselja – jedno u Pučiškome docu, a drugo uz benediktinski samostan u

Stipanskoj luci. Imena su u cjelokupnoj Dalmaciji nastala prožimanjem romanstva i

slavenstva, koje je razvidno već i iz samoga imena Pučišća koje je motivirano dalmatizmom

puč 'zdenac' (< dalm. putseu < lat. puteus) kojemu je pridodan hrvatski nastavak -išće.

Stanovnici su se naselja u Pučiškome docu i Stipanskoj luci zbog neprestanih gusarskih

napada preselili u Pražnica i Straževnik, a zatim su se, kad se stanje smirilo koncem XIV. i

početkom XV. stoljeća, Pražničani naselili na području od uvale Dučac (u kojoj Pražničani i

danas imaju posjede) do današnjih Solina, a stanovnici Straževnika na prostor od Solina do

Vele slatine. Na to se razdoblje odnosi pučka predaja o tome kako je starije ime Pučišća bilo

Spuzišća jer su stanovnici Pražnica i Straževnika otamo spuzili na obalu. Na predjelu se

Solina (< solina 'bočato vrelo') nalazio zdenac s bočatom vodom za napajanje stoke koji je

Pučišćima najvjerojatnije dao ime. Navedeni su zdenac Žuvetići nasuli te od njega učinili

ribnjak. Taj se predio prozvao Piškera po hrvatskoj prilagođenici mletačkoga naziva za

1

ribnjak. Petar Šimunović (2004: 122) izdvaja i tumači usto imena sljedećih dijelova naselja:

Botak1 (< bota < volta 'stari grobovi'), Goj (< gaj 'uzgojena šuma'), Rogoj (< *Rozgoj2

'predio nasuprot Goju'), Lateše brdo (< Lateša3 + brdo; bilježim i lik Latešo brdo), Luka (<

luka 'uvala'), Mahrinac (< mahrinac 'vrsta trave'), Moli i Veli ratac (usp. rat 'uzvisina na

sjecištu dviju dolina'), Maciel (usp. macel 'klaonica' < mlet. macèlo; Boerio 1867: 380), Stuog

(< stog 'plast stijena složen oko stožera') i Tolija4. Njima valja pridodati i novije dijelove

mjesta kao što su: Bračuta5 (predio imenovan prema istoimenome brdu), Brdarina (<

brdarina 'predio na pristrancima brda'), Lumbordica (< lumbarda 'brodski top s kratkom

cijevi'; usp. tal. bombarda), Prdavica (< prdavica 'vrsta ptice, crnokrili kamenjar, Oenathe

hispanica') i Punta (< punta 'rt'), ime za središnji dio mjesta Porat6 (< tal. porto 'luka') te

predio između Porta i Solina Pol granier (usp. mlet. graner 'žitnica'; Boerio 1867: 314).

Pučišćima pripadaju i pastirski stanovi Bračuta Okladi (< Bračuta 'oronim u Pučišćima' +

oklod 'oklad, ograđeni prostor za stoku'), Crni Rot (< crn 'obrastao crnogoricom' + rot 'rt'),

Krška Stupa7 (< kruška 'Pyrus' + stupa 'mužar'), Luka (< luka 'uvala'), Molo i Velo Slatina (<

slatina 'bočato vrelo') te Putvine (< putvo8 'čep na bačvi').

Na Braču se toponimi na hrvatskome jeziku zapisuju više od 850 godina. Naime, već

se u Povaljskoj listini navode neki pučiški toponimi kao što je Vela luka (današnja Luka,

predio kod groblja). Godine 1423. (Šimunović 2004: 88, 92) navodi se 17 ili 18 pučiških

toponima (jedan toponim nije ubiciran): Bezmigl dolaz (Bezmilj-dolac; današnji Bezminac

'područje bez zmija'), Brazzuta (Bračuta) i Vella Brazzuta (Vela Bračuta), Budinsciach

(Budinšćak < Budin < Budo < Budimir/Budislav), Zarni rat (< Črni rat < črn 'crn' + rot 'rt';

današnji Crni rot), Draceuiche (Dračevice < drača 'Prunus spinosa'; današnji Dračevac),

Duboui rataz (Dubovi ratac < dub 'hrast, Quercus' + ratac 'mali rat, uzvisina na sjecištu

dolina'), Glaua Kuchiuiza (Glava Kušivica < glava 'uzvisina s oblim vrhom' + kruša 'kruška,

1 Dunja Brozović Rončević (1999: 2) navedeni hodonim dovodi u svezu s nazivom blatišta batak 'blato, glib; podvodno mjesto; propao' (< tur. batak 'propao'). Iako bi geomorfološke značajke predjela mogle upućivati na tumačenje prema navedenome turcizmu, Šimunovićevo mi se mišljenje čini vjerojatnijim stoga što su odrazi turskoga adstrata na hrvatskim otocima veoma rijetki, poglavito kad je riječ o odrazima zemljopisnih naziva (tako nije samo na otocima, nego i na čitavome južnoslavenskom prostoru).2 Prefiks raz- (mjesno roz-) upućuje na račvanje terena.3 Petar Skok (2: 275) bilježi žensko osobno ime Latinka, a Konstantin Jireček (1962: 295) muško osobno ime Latinčić. 4 Iako toponim nije protumačen, možda bi se mogao dovesti u vezu s bliskozvučnim romanizmima talja i tolja 'koloturnik' (JE 3: 249) te bi mogao biti metaforičkoga podrijetla.5 Petar Šimunović (2004: 92, 226) drži da je oronim moguće dovesti u vezu s nesonimom Brač. Po mojemu bi sudu mogao biti i antroponimnoga postanja te sadržavati koju inačicu narodnoga imena Bratomir/Bratoslav.6 Nekoć se Porat nazivao Pijaca (< tal. piazza; usp. Eterović 2002: 344).7 Drugi je član tog dvorječnoga toponima danas otpao, pa se ovaj napušteni pučiški zaselak danas naziva isključivo Kruška. 8 Petar Šimunović (2006b: 482) bilježi apelativ putva 'pluto'.

2

Pirus amygdaiformis'; današnji Kruševik), Glaua Ziriaca (Glava Zirjaka < glava 'uzvisina s

oblim vrhom'; sudeći po današnjemu toponimnom liku Zvirjo glova riječ je o toponimu

antroponimnoga ili zoonimnoga postanja9), Gornje celie (Gornje Čelje; današnje Čelo < čelo

'predio izložen Sunčevim zrakama'), Grabognino cello (Grabonjino čelo < Grabonja10 + čelo

'predio okrenut Suncu'; današnji Grabovac), Gracischie (Gračišće < gračišće 'područje oko

utvrde' < gradac 'utvrda'), Giassenouo bardo (Jasenovo brdo < jasen 'Fraxinus ornus' +

brdo), Latesse bardo (Lateše brdo), Mratigna plis (Mratinja pliš < Mratin 'Martin' + pliš

'ogoljeli predio'; predio u blizini današnjega Mratinjega brda), Nacla (Nakla < naklo 'lokva,

mokrina'; danas Nokli), Nigosci dolaz (Nigoški dolac < Nigoš11 + dolac; današnja Nigovica),

Propad na brigu (< propad 'provalija'; današnji Propod), Selza (Selca < selca 'mala sela';

moguće je da je riječ o kakvu skupu manjih zaselaka zapadno od današnjih Luka u blizini

Povalja), Slamna Costirdiza (vjerojatno *Slavna kostirnica < slavan + kostirdica 'mali

zdenac'), Stina Costirda (vjerojatno *Stinja 'stjenovita' + kostirda 'zdenac'), Strasisno bardo

(Stražišno brdo < stražišni 'stražarski' + brdo; danas ime ne postoji), Tissigne glaue (Tišinje

glave < *Tišinove glave < Těšinъ12 + glava 'brdo s vrhom u obliku glave'; usp. suvremene

toponime Tišenica i Tišin-dolac), Us Prahauaz (današnji Prehavac13; usp. prah 'prhka

zemlja'), Van-dolje (današnji Ivan-dolac), Vella cesmina (Vela česmina < veli 'velik' +

česmina 'Quercus ilex'; današnja Česminova), Vesegl brigh (< Veselj-brig < Veselj 'Veselov'

+ brig 'brijeg'; današnje Veselje), Vršćadina (< *Vrh Šćadina; danas Šćadin14) i Zirić-rat

(danas Zirišćok; usp. toponim Glava Zirjaka + rat).

Suvremeni su pučiški toponimi odreda hrvatski, tj. potpuno su uklopljeni u hrvatski

(pobliže čakavski) jezični sustav, no pripadaju različitim jezičnim slojevima. Supstratni je

jezični sloj koji se odrazio u pučiškoj toponimiji dalmatski. Osim u imenu Pučišća nahodimo

ga u povijesnome toponimu Abacija (< abacija 'opatija'; koji je zabilježio još don Andrija

Ciccareli te koji se nekoć odnosio na prostor oko današnjega groblja) te u suvremenim

toponimima Gripa (< gripa 'brus, litica') i Zalo griža (koji se sastoji od hrvatske riječi

dalmatskoga postanja griža 'hrid, litica' i pridjeva zao koji upućuje na opasnost). Ime rta Lav 9 Usp. zvir 'zvijer'. Od toga su apelativa tvorena i neka prezimena kao što je Zvirović. Na temelju bismo starijega lika mogli zaključiti da se na tome predjelu nekoć nalazila stražbenica (usp. toponim Zir u južnoj Lici).10 Osobnoimenska se osnova Grab- (< grab 'Carpinus orientalis') odrazila i u nekim prezimenima (usp. prezimena Grabić i Grabovac).11 Usp. osobno ime Něgoj u Povaljskoj listini i srodna osobna imena (npr. Njegoš) koje se dovodi u vezu s apelativom njega. Od te je antroponimne osnove nastalo i bračko prezime Nigojević.12 Riječ je o inačici narodnoga imena Tješidrug/Tješmir zabilježenoj još u Povaljskoj listini.13 Prva mi je riječ povijesnoga toponima Us Prahauaz neprozirna. Možda je riječ o zapisu apelativa vas 'selo'.14 Možda je riječ o toponimu srodnome talijanskom toponimu Chiadino i slovenskome Škedenj, koje Petar Skok (1952: 11) izvodi od latinske toponomastičke metafore catinus 'zdjela' (na romanske nazive s kojima bi se mogao povezati toponim Šćadin uputio me kolega, vrsni romanist, Nikola Vuletić, kojemu ovom prigodom zahvaljujem).

3

Petar Šimunović (2004: 160) izvodi od dalmatskoga apelativa lau 'stijena'. Na romanizam

mlađega postanja upućuje pak toponim Brakadela ispod crkvice svetoga Roka. Apelativ

brakadela nije dokraja razjašnjen. U Pučišćima označuje skakaonicu, drugdje po Braču i

improvizirani mostić ispod kojega pristaju brodovi, a u Boki kotorskoj brakadela je ribarsko

oruđe u obliku držala s kukom na kraju. Područje se pak oko crkvice svetoga Nikole na izlazu

iz pučiške uvale naziva Lantierna (< tal. lanterna 'svjetionik').

U mjesnoj su toponimiji uščuvani pak i neki toponimi koje su Hrvati primili prije

dolaska na otok kao što je Dunoj (usp. Dunav15) te se u njima ogleda i hrvatski (dakako i

općeslavenski) upravno-politički ustroj (u toponimu Župonjac uščuvan je naziv župan, a u

toponimu Banja prodol okamenjen je naziv ban). Metaforičkoga je postanja toponim Remik

(< remik16 'kožnati pojas'). Uvalica nešto istočnije od toga predjela naziva se Zomel. U tome

se imenu krije slavenski apelativ mělь 'pijesak' od kojega je tvoren i ojkonim Milna.

Na sakralne objekte ili crkvene posjede upućuju pak toponimi Čimatorij (usp.

cimiterij 'prostor oko crkve, groblje'), Glova svietega Jurja, Pol svieti Juraj, Klinje glove i

Pol svieti Klimenat17 (: Klement), Stipansko luka, Svieti Duje, Svieti Mikula, a možda i

Mratinje brdo i Mratinjo pliš (: Martin) te Vićin dolac (: Vid). Moguće mjesto blagoslova

polja moglo se nalaziti na predjelu Blagoslov u zapadnome dijelu Katastarske općine Pučišća.

Toponim Svietega Ivana spila upućuju na štovanje pučkoga svetca Ivana Povaljskoga koji je

po predaji rastjerao kugu s kojom Petar Šimunović (2004: 34) povezuje i toponim Opatica.

Uvala Drokova nosi ime slično Dračevoj luci kod Murvice te bi se u njezinu imenu mogao

kriti apelativ drak – stariji naziv za zmaja.

3. Pučiška antroponimija

3.1. Razvoj imenske formule

Razvoj imenske formule na Braču možemo pratiti od Povaljske listine u kojoj su

navedena brojna osobna imena koja su počesto okamenjena u mjesnoj toponimiji (npr.

osobno ime Lihomirъ u toponimu Lihonjac/Likonjac te Těšinъ u toponimu Tišin dolac) ili su

se naknadno odrazila u prezimenskome (usp. osobno ime i istozvučno prezime Radoš te

osobno ime Restina i bračko prezime Restović) ili nadimačkome (npr. osobno ime Dlъgonja;

usp. suvremeni obiteljski nadimak Dugonja) fondu. U srednjovjekovnome fondu osobnih

imena nahodimo mnoga nadimačka imena koja se odavna ne nadijevaju (npr. Poruga i

Živina) te neka koja su posve iščezla iz hrvatskoga fonda osobnih imena, no nahodimo ih 15 U hrvatskoj toponimiji hidronimom se Dunav počesto označuje svaka rijeka, a na Braču se hidronimi Dunoj odnose na vrela.16 Usp. semantički srodnu toponomastičku metaforu Svilaja (< svilaj 'kožnati pojas')17 Oba se toponima nalaze u jugozapadnome dijelu K. o. Pučišća, na granici s K. o. Pražnica. U katastrima se pak iz prve polovice XIX. stoljeća spominje predio St. Clemente.

4

među pripadnicima drugih južnoslavenskih naroda (npr. osobno ime Nemanja). Nadalje, u

toponimiji su se odrazila i kršćanska imena Ivan (u toponimu Ivanj-dolac) i Juraj (pobliže

njegov pokraćen lik Juro u toponimu Jurotovica), mađarsko ime Kiš18 (u toponimu Kiš-brig),

a narodno se ime Vesel odrazilo u već spomenutome toponimu Veselje.

Od XV. stoljeća sve se češće bilježe bračka (a time i pučiška) prezimena. Neka su se

prezimena za čije nositelje nije pouzdano utvrđeno da su nastanjivali Pučišća odrazila u

pučiškoj toponimiji kao što su Nigojević19 (u toponimu Nigovica) i Palini20 (u toponimu

Palinova glova). Od 1566. počinju se voditi pučiške matične knjige u kojima se uza

prezimena počesto navode i obiteljski nadimci (kojih je bilo i izvan srednjodalmatinskih

otoka, ali se nisu sustavno bilježili). Na taj su način obiteljski nadimci postali dijelom

službene imenske formule, što je posebno važno i za određivanje temeljnih značajka

antroponimijskih kategorija u hrvatskoj antroponomastici uopće. Naime, dok je nasljednost

osobnih nadimaka u Pučišćima (ali i drugdje) proizvoljna, a njihova službena uporaba rijetka,

mnogi se pučiški obiteljski nadimci nasljeđuju već nekoliko stoljeća te su bili ili su i danas

dijelom (polu)službene komunikacije jer se i danas navode u telefonskim imenicima21.

Ujedno su nekoć bili nužnim dijelom imenske formule u matičnim knjigama i školskim

imenicima, a u pravilu se navode i na nadgrobnim spomenicima. Obiteljski i osobni nadimci

osobito su važni u mjesnoj službenoj komunikaciji (od zemljišnih upisnika do popisa

obveznika plaćanja komunalnih naknada). Općenito je uporaba (i službena i neslužbena) pune

imenske formula (koja katkad čak uključuje navođenje osobnoga imena, prezimena te

obiteljskoga i osobnoga nadimka) u manjim otočkim sredinama često nužna, dok izvan

matične sredine ona prestaje biti funkcionalnom. Treba napomenuti i kako se obiteljski

nadimci u Pučišćima često nasljeđuju i po ženskoj liniji, i to kad otac ne potječe iz Pučišća

(npr. obiteljski nadimak Omišonac nose Jašići koji su ga naslijedili od Mihaića, obiteljski

nadimak Babojak nose i Čolići koji su ga naslijedili od Radića, obiteljski nadimak Grikula

dobili su i nositelji prezimena Rošker po ogranku Eterovića, a Kvinto nositelji prezimena

Anđelić koji nadimak baštine od Vrandečića) te ih ujedno nose i potomci raseljenih Pučiški 18 Osobno je ime mađarskoga podrijetla Kiš (usp. mađ. Kis <kis 'malen') i njegove izvedenice od srednjovjekovlja su se ostavila tragove u južnohrvatskoj antroponimiji (usp. pridjevak Kišelja u Dubrovniku, ali i posve suvremeni osobni nadimak Kiš u Krvavcu u Neretvanskoj krajini) i toponimiji (usp. ojkonim Kiševo kod Neuma). Na određen utjecaj mađarske antroponimiji na južnohrvatsku upućuje i osobno ime Mikloš (usp. mađ. Miklós 'Nikola') zabilježeno u Hrasnu u neumskome zaleđu.19 Valja napomenuti kako se Nigojevići spominju u Pražnicama 1797. (Jutronić 1950: 34), tako da je vjerojatno riječ o posjedu Nigojevića iz okolice, a ne sa zapadne strane otoka na kojoj je prezime znatno češće i ranije potvrđeno.20 Nositelji prezimena Palini spominju se u Supetru 1760. (Jutronić 1950: 107), a dakako da nije isključena mogućnost da je toponim uvjetovan kakvom inačicom kršćanskoga imena Pavao.21 To se poglavito radilo dok u Pučišćima nisu uvedena imena ulica i kućni brojevi, pa se u šali i govori kako su obiteljski nadimci i nastali kako bi se poštar mogao snaći.

5

(Maćukovi su tako, primjerice, danas splitski Diklani i Štambuci te neretvanski Vidovići, a

izvorno je riječ o ogranku Eterović) kad dođu u mjesto. Obiteljski se nadimci potomaka

raseljenih Pučišćana (neovisno o tome nasljeđuju li se po muškoj ili ženskoj liniji) u

Pučišćima barem djelomično oslužbenjuju te time nastavljaju živjeti čak i nakon što se

određena obitelj iz Pučišća potpuno iseli. Pučiški su se osobni i obiteljski nadimci odrazili i u

toponimiji, primjerice, obiteljski nadimak obitelji Bokanić Kapitanič (po kojemu je prozvana

uvala Kapitanuša) te vjerojatno osobni nadimci Belomin (Belomin-dolac) i Mrška u toponimu

Mrškovica22) nadimci. Budući da su obiteljski nadimci iznimni jezični spomenici i prežitak

stoljetne imenoslovne baštine, držim da ih je potrebno očuvati u službenoj uporabi, barem na

mjesnoj razini (opširnije o pučiškim obiteljskim nadimci vidjeti u Vidović 2010).

3.2. Podrijetlo stanovništva i brojnost nositelja

Iako je u povijesnim vrelima moguće pronaći podatke i o pučiškim prezimenima prije

vođenja matičnih knjiga (primjerice, spominju se nositelji prezimena Aleši i Prodić), moguće

ih je sustavno pratiti od osnutka župe 1566. Pučiške su matice najstarije matice koje se u

kontinuitetu vode ne samo na Braču (na kojemu ima dosta naselja koja imaju duži kontinuitet

naseljenosti od Pučišća), nego i u Hrvatskoj te se upravo stoga određivanje podrijetla mnogih

pučiških rodova (poglavito onih starijih) temelji na pretpostavkama zasnovanim na dosad

utvrđenim migracijskim smjerovima. Primjerice, pražničke su matične knjige mlađe od

pučiških tridesetak godina, a popis pučana Gornjega Humca mlađi je od pučiških matičnih

knjiga gotovo šezdeset godina. Nadalje, matične su knjige župa u Makarskome primorju

mlađe od pučiških od 60 do 130 godina, u istočnoj Hercegovini oko 150, u Neretvanskoj i

Imotskoj krajini oko 170 godina, a u zapadnoj Hercegovine više od 200 godina. Upravo stoga

podatak da su se Vrandečići u Pučišća doselili iz Imotske krajine ne temeljim na upisima iz

povijesnih dokumenata, nego ga zasnivam na utvrđivanju migracijskih smjerova. Drugo je

pitanje koje se nameće vjerodostojnost predaja o podrijetlu samih nositelja prezimena.

Određene predaje koje povezuju starije bračko pučanstvo teško da mogu biti točne jer se u

Crnoj Gori prezimena zapisuju od XIX. stoljeća, a sličnost je imena crnogorskih bratstava s

bračkim prezimenima posve očekivana, jer su bračka prezimena veoma rano zapisana pa

mnoga od njih potječu od hrvatskih narodnih imena koja su veoma slična ne samo

pripadnicima svih južnoslavenskih, nego i svih slavenskih naroda uopće. Kad je riječ o

bračkim prezimenima tvorenim od kršćanskih imena koja su slična ili istovjetna crnogorskim,

treba naglasiti i kako je veći dio srednjovjekovlja znatan udio današnjih Crnogoraca bio

22 Ne treba posve odbaciti ni mogućnost da je riječ o području s „mršavom“, tj. lošom zemljom. Nadimak Mrška nose i suvremeni Pučišćani.

6

katoličke vjeroispovijesti te su i danas u Crnoj Gori posve obična osobna imena Anto i Frano

motivirana imenima svetaca koji su živjeli gotovo dva stoljeća nakon Crkvenoga raskola.

Ipak, treba napomenuti kako su „predaje“ o crnogorskome podrijetlu najčešće „uvezene“

početkom 20. stoljeća pod utjecajem velikosrpske politike. Najzorniji je primjer promjena

lika prezimena Šćapanović (< šćap 'štap') u Gornjemu Humcu u „crnogorskiji“ lik

Šćepanović (< Šćepan 'Stjepan'). Ako je pak i bilo seoba iz kopnenoga dijela Crne Gore na

Brač, one su se događale prije više od pola tisućljeća te pouzdane zapise o njima nemamo.

Morskim su se pak putem Bokelji i Barani stoljećima selili na zapad o čemu svjedoče zapisi o

sirarima i pomorcima podrijetlom iz tih krajeva na gotovo svim hrvatskim otocima. Na Braču

se najviše „morskih“ doseljenika doselilo u Sumartin. Stočarske su pak migracije na Brač

(poglavito na istočnu stranu) dovodile stanovnike Gornjega (Makarskog) primorja,

Neretvanske krajine i istočne Hercegovine. Valja naglasiti i podatak kako su pomorske i

stočarske migracije znatno slabije proučene od migracija prouzročenih osmanlijskim

osvajanjima i kasnijim mletačko-osmanlijskim ratovima.

Od prvih upisa u matice do danas u Pučišćima u kontinuitetu žive Čikarelovići (od

1578.; danas Ciccarelli), Mladinići23 (od 1578.; dio je obitelji preuzeo prezime Mladineo),

Martinići24 (od 1581.), nositelji prezimena Grego25 (od 1582.), barem dio nositelja prezimena

Drpić26 (od 1583.), Eterovići27 (od 1586.; grana su obitelji Prodić koja se u matičnim

23 Po predaji su Mladinići podrijetlom iz Poljica, no neki drugi podatci upućuju na to da potječu s Visa. Zabilježeni su i pod prezimenima Jelinčić i Kraljević. Na Braču se još spominju 1622. u Postirima, 1625. u Bolu te 1730. u Milni (ondje je riječ o pučiškim doseljenicima; Jutronić 1950: 166, 170). Druga je grana Mladinića naslijedila imanja Prodića od rodova Županić i Vranjicani Dobrinović te danas nosi djelomično potalijančeno prezime Mladineo (zapisani su 1574. kao Mladineus).24 Godine 1581. zabilježeni su kao doseljenici iz Nerežišća. Spominju se 1591. u Pražnicama (od njih su potekli Jerčići kojima se uz staro prezime Martinić od 1685. domeće i obiteljski nadimak Jerčić koji je u Postirima postao zasebnim prezimenom, a u Pučišćima i danas žive Martinići koji nose nadimak Jerčić; od dijela je Jerčića 1693. potekao pražnički rod Kusanović, čiji se ogranak preselio u Dol u kojemu je 1742. zabilježeno prezime Martinić rečeni Kusanović), 1600. zabilježeno je djelomično potalijančeno prezime Martinis u Bolu (navodno iz Gornjega Humca), 1658. Martinići se spominju u nerežiškim maticama, 1682. u Postirima, u XVIII. stoljeću u Selcima i 1820. u Milni su zabilježeni Martinići iz Pučišća, 1721. u Bobovišćima i 1745. u Sutivanu spominju se Martinići iz Pražnica), 1820. Milna (iz Pučišća), a 1900. ogranak se Martinića iz Selaca spominje u Sumartinu. S obzirom na to da se u Nerežišćima za Martiniće Jerčiće kao mjesto podrijetla navodi Krajina, a za Martiniće Vrboriće navodi da su iz Pražnica ostaje pitanje jesu li svi brački (a time i pučiški) Martinići istoga podrijetla (Jutronić 1950: 34, 61, 138, 165, 176, 177, 185, 193). Danas u Pučišćima stanuje Ivan Razmilić, po ženskoj liniji potomak obitelji Martinić Perme.25 Osim u Pučišćima nositelji prezimena Grego spominju se 1653. u Postirima i 1826. u Bolu kao doseljenici iz Starigrada (Jutronić 142, 159, 220). O mogućemu se podrijetlu roda ne zna previše osim što bi ga se moglo povezati s rodom Gregoria koji se na Brač doselio iz Krajine (današnjega Makarskog primorja).26 Godine 1583. i 1584. spominju se bez oznake podrijetla, a 1747. kao doseljenici iz Rogoznice. Moguće je da su nositelji istoga prezimena u Pučišća pristigli u dvama migracijskim valovima. Kao pučiški doseljenici spominju se 1781. u Splitskoj (iz Pučišća) te u XX. stoljeću u Gornjemu Humcu (Jutronić 1950: 130, 163, 185). Od Drpića potječu i pučiški Čekovići (Magda rođena Drpić Bija i njezin sin Almin.27 U matičnim se knjigama spominju od 1586. Zarana su se Eterovići kao pučiški iseljenici nastanili u Pražnicama (1738.), Nerežišćima (otkud su se preselili u Dračevicu i Donji Humac (u kojoj im je obiteljski nadimak Galović postao prezimenom te su pod prezimenom Galović nastanili i Milnu) te Nakal (spominju se od

7

knjigama spominje od 1566.), Radojkovići (od 1574.), Kalinići28 (od 1588.), Kovačići29 (od

1616.) i Capkovići30 (od 1628.). Razmjerno su nedavno u Pučišćima izumrle i stare obitelji

Lukinović31 (spominju se od 1607.), Baturić32 (1609.) i Moro33 (1658.), odavno nema

Petrova34 (1631.) i Knezovića (1657.), a Radojkovići35 (1574.) su se, koji su se iselili u Škrip,

vratili u Pučišća u XX. stoljeću. Pouzdano je utvrđeno tek podrijetlo obitelji Baturić (iz

Pražnica), Knezović (iz Rogoznice) i Moro (nekoć su nosili prezime Litković, a u Pučišća su

se doselili iz Gornjega Humca). U drugome su selidbenome valu za vrijeme i neposredno

nakon Kandijskoga rata (1645. – 1669.) pristigli Marinovići36 (spominju se od 1647.; moguće

je da je starija loza izumrla i da je nadomještena novim Marinovićima doseljenim polovicom

XIX. stoljeća), Mihačići37 (navedeni i kao Kuščići; od 1647.), Mihaići38 (od 1655.),

1762. te su odonud prešli u Selca i Gornji Humac) i Novo Selo (Jutronić 1950: 51, 100, 163, 164, 173, 175, 185, 189, 199). Kao mjesta se doseljenja Eterovića na Brač spominju Livno i Bihać. Predaje nisu potkrijepljene povijesnim dokazima. Rodoslovljem se Eterovića temeljito bavi don Ivica Eterović.28 O podrijetlu starijega roda Kalilić nema zapisa, a naknadno se (1790.) spominje rod Kalinić iz Karlobaga. Iako su prezimena bliskozvučna, očito je riječ o dvama različitim i neovisnim rodovima. U postirskim se maticama 1708. spominje obitelj Mikulić drukčije Kalilić iz Pučišća (Jutronić 1950: 144, 164, 169).29 Godine 1616. spominju se Zoričići Kovačići iz Poljica, a 1579. spominju se Zoričići u Pražnicama te je vrlo vjerojatno da je riječ o rodovima istoga daljeg podrijetla. Od 1634. bilježi se isključivo lik Kovačić (Jutronić 1950: 167).30 Navode se i pod prezimenom Liščević (do polovice XVII. stoljeća), Liščević drukčije Barbirot te Bakalera (koncem XVIII. stoljeća), a pod prezimenom Liščević/Leščević u Pražnicama od 1590. do druge polovice XVII. stoljeća (Jutronić 1950: 163, 180). Capkovići se izvan Brača spominju još samo u Dugopolju (Šimunović 2006a: 449).31 Riječ je o nasljednicima obitelji Bokanić. Izvan Pučišća spominju se 1579. kao vlasnici pašnjaka u Nerežišćima, 1600. u Pražnicama i 1619. u Postirima, i to kao doseljenici iz Pučišća (Jutronić 1950: 25, 165).32 U Pražnicama se spominju Baturići pod prezimenom Baturić drukčije Simić, ali i Batković drukčije Simić (Jutronić 1950: 162, 178), što bi moglo upućivati na starije podrijetlo u istočne Hercegovine (Batkovići su zaselak u Hrasnu). Po predaji im je starije prezime bilo Cvitanić.33 Po predaji im je starije prezime bilo Pribošević (Jutronić 1950: 166). Prezime Moro potvrđeno je od Koteza u istočnoj Hercegovini, preko zapadne Hercegovine i Imotske krajine. Zabilježeno je i u Splitu od konca XV. stoljeća, no ondje su ga isprva nosili mletački činovnici (usp, Marasović-Alujević 2012: 242, 243).34 Petrovi iz Rogoznice spominju se 1651. (Jutronić 1950: 166) Nastanjivali su i Imotsku krajinu.35 Godine 1668. spominju se u Škripu Radojkovići iz Pučišća (Jutronić 1950: 125). S obzirom na migracijska kretanja na Brač je rod mogao prispjeti iz Makarskoga primorja ili s Korčule. Napominjem da se Radojkovići u XVII. stoljeću spominju i u Splitu (Marasović-Alujević 2012: 269). Današnji su pučiški Radojkovići potomci Josipa Radojkovića Blažija iz Škripa koji se 1906. oženio Katom Vrandečić Loje i trajno nastanio u Pučišćima (POSO: 364, 365).36 Godine 1625. Marinovići se spominju u Nerežišćima, 1672. u Bolu (ondje su pristigli iz Omiša), 1693. u Ložišćima i 1766. u Pothumama, odakle su 1815. pristigli u Supetar, a u Pučišća 1868. se iz Pothuma doselio Matij Marinović koji se oženio Franjkom Kačić iz Pučišća. Milnarski su Marinovići navodno pristigli iz Bobovišća. Marinovići su razgranat rod koji se na zapadu otoka povezuju s Radićima i Trebotićima te Krstulovićima i Žuvićima (Jutronić 1950: 61, 165, 215, 229, 230). Zbog velike rasprostranjenosti nositelja toga prezimena teško je utvrditi starije podrijetlo roda.37 Budući da se 1579. u Pučišćima spominju Kuščići iz Straževnika (Jutronić 1950: 149), očito je da se taj rod u Pučišća slijevao i s juga i sa zapada.38 Budući da Mihaići nose obiteljski nadimak Omišanac, vjerojatno je da je riječ o doseljenicima sa susjednoga kopna. Godine 1846. spominju se kao pučiški doseljenici u Postira (Jutronić 1950: 138, 166).

8

Kraljevići39 (od 1660.), Kačići40 (od 1669.), Vrandečići41 (od 1674.), Mičeliji42 (od 1687.) i

Doganci43 (1691.). Navedene su se obitelji uglavnom doseljavale iz krajeva pogođenih

mletačko-osmanlijskim ratovima poput Makarskoga primorja (otuda su Kačići i Kraljevići),

Imotske krajine (Vrandečići su pristigli iz Grabovca) i susjednoga kopna (Mihaići vjerojatno

iz Omiša). Ujedno se povećalo doseljavanje s otoka (Doganci iz Selaca, Marinovići iz Milne,

Mičeliji iz Postira i Mihačići iz Škripa). U 18. stoljeću pristižu Plastići44 (1701.), Galetovići45

(1705.), Matulići46 (1723.), Petrovići47 (1731.; izumrle su obitelji Petrović koje se spominju

1631.), Rajčevići48 (1734.), Novakovići49 (1747.), Pivčevići50 (1778.), Marojevići51 (1788.), 39 Po predaji su se doselili iz Bosanske Drage, no budući da navedeno mjesto ne postoji i da je odrednica „iz Bosne“ na otocima (pa i na dubrovačkome području) označivala područje pod osmanlijskom vlašću, vjerojatnije je da je riječ o kakvu mjestu u Hercegovini (možda o Bobanovoj Dragi). Uostalom, u matičnim se knjigama kao mjesto podrijetla Kraljevića navodi Krajina (Makarsko primorje), u čiji su se zapadni dio tijekom Kandijskoga rata doselili mnogi rodovi iz zapadne Hercegovine i Imotske krajine, područja u kojima Kraljevići i danas žive. Kraljevići se, uostalom, spominju i u zbjegu iz Imotske krajine u područje oko donjega toka Cetine (Vrčić 2010: 224). Kao doseljenici iz Pučišća Kraljevići se spominju u Bolu (1845.) i Postirima (1887.), a u Postirima je (1814.) bilo i Kraljevića doseljenih iz Selaca (Jutronić 1950: 164, 191, 221). 40 Uz prezime Kačić (pisalo se i Kadčić) bilježilo se i prezime Franičić. Riječ je o doseljnicima iz Makarskoga primorja, najvjerojatnije iz Lapčana (današnjega Gradca) u kojemu se spominju Kačići s nadimkom Franičević. Oni su se iselili tijekom Kandijskoga rata (Šutić, Ujdurović i Viskić 2000: 129). U Bolu se, pak, navode 1621. Kačići doseljeni iz Baćine, a Kačića je na Braču još bilo u Postirima (1743.), Gornjemu Humcu (1750.) i Selcima (1761.). I oni su bili doseljenici iz Makarskoga primorja (Jutronić 1950: 143, 187, 190, 227).41 Rod se spominje isključivo u Pučišćima. S obzirom na migracijska kretanja vjerojatno je riječ o rodu podrijetlom iz Imotske krajine. Ivan Vrandečić spominje se 1686. kao iseljenik iz Grabovca na područje donjega toka Cetine (Vrčić 2010: 77).42 Mičeliji se spominju u Postirima od 1584. odakle su se 1684. djelomično iselili u Dol, a 1695. u Supetar. Na Brač su prispjeli iz Rogoznice, po jednoj su predaji daljim podrijetlom iz Bosne te Stare Kaniže u Banatu (Jutronić 1950: 116, 145, 154), a po drugoj iz Neretvanske krajine. Od XV. stoljeća spominju se i u Splitu (usp. Marasović-Alujević 2012. 236–237). Vjerojatno je riječ o prevedenom prezimenu (moguća je veza s Mihovilovićima). Iz obitelji potječe glasoviti hrvatski kipar i slikar Valerije Michieli.43 U Selcima su Doganci/Dogančići izumrli (spominju se od 1675., a drži ih se doseljenicima tijekom Kandijskoga rata), a navodi se da su podrijetlom iz „Brotnja kod Imotskoga“ te su zapisani i pod prezimenom Franić (Jutronić 1950: 196), što također rječito govori o poznavanju kopnenih hrvatskih krajeva bračkih župnika. Brotnjo je, naime, šezdesetak kilometara istočno od Imotskoga te se nalazi u zapadnoj Hercegovini. Dogančići su očito potomci roda Dugandžić iz Zvirovića. Pučišćanin se pak Frane Dogančić odselio početkom XX. stoljeća u Selca (Jutronić 1950: 211).44 Rod Plastičević s naznakom iz Brela spominje se 1656. u Nerežišćima (Jutronić 1950: 27) te ondje treba tražiti njihovo dalje podrijetlo.45 S Visa se dio Galetovića doselio i 1757. u Supetar, a Galetovića je bilo i u Dolu (Jutronić 1950: 107, 135). Dio Galetović i danas nosi obiteljski nadimak Višanin.46 Roko Matulić, prijatelj Branislava Deškovića, posljednji je pučiški Matulić. U Postirima se Matulići spominju od 1586. kao doseljenici iz Dola. Po predaji im je daljnje podrijetlo iz Bosne (Jutronić 1950: 138), a spominju se u Splitu već u XVII. stoljeću (Marasović-Alujević 2012: 234). Budući da je riječ o starome rodu, teško je utvrditi njegovo podrijetlo. Osim na Braču Matulići su u južnoj Hrvatskoj u većemu broju nastanjivali još otok Molat. 47 U Pučišćima su izumrli potomci obitelji Petrović iz Baške Vode i Rogoznice koje su ondje živjele u XVII. stoljeću. Današnji su Petrovići potomci Poljičana doseljenih sredinom XIX. stoljeća (Jutronić 1950: 166).48 Riječ je o potomcima hutovskih Rajčevića (današnjih Raiča), čija je matica u Strmici u Popovu. Ondje se spominju od 1645. (Vidović 2014: 131, 132)49 Pučiški su Novakovići nekoć nosili prezime Perić. Najvjerojatnije je riječ o prebjezima iz Poljica. Po ženskoj liniji od obitelji Novaković Muco potječu pučiški Mihovilovići.50 U Pučišća su Pivčevići prispjeli iz Poljica, a daljim su rodom s Lovreća. U zbjegu pred Osmanlijama dio se Pivčevića 1686. preselio i u Brela (Vrčić 2010: 161).51 Marojevići su 1589. imali i pašnjake u Donjemu Humcu, a 1729. spominju se i u Supetru (Jutronić 104. 116). Prezime je bilo potalijančeno u Maroi.

9

Nižetići52 (1795.), Radići53, Orlandiniji54 i Tomaševići55 (1795.) te Bauci56 (1799.). U tome su

razdoblju u Pučišćima ponajviše doseljavalo iz drugih bračkih naselja: iz Postira su pristigli

Matulići i Marojevići, iz Bola dio Radića, a iz Nerežišća Plastići. Doseljavalo se i dalje i s

obližnjega kopna: iz Makarskoga primorja doselio se dio Radića, iz Poljica Petrovići i

Tomaševići (Jasenice), Pivčevići i vjerojatno Novakovići, a iz Rogoznice Bauci. S Visa su

pristigli Galetovići. S istoka su stigli Rajčevići (Hutovo u istočnoj Hercegovini), a iz Italije

Orlandiniji (iz Brescie i Murana).

Od izumrlih rodova koji su više stoljeća nastanjivali Pučišća valja spomenuti Aquille

(spominju se od 1567. do konca XVII. stoljeća; stara plemićka obitelj), Bertučeviće (1571. –

1624.; navodno potječu od Ninkovića), Biloboroviće (1615. – 1669.; možda iz Straževnika),

Bokaniće (1575. – 1886.), Bobariće (1580. – 1795.), Čeprniće (1566. – 1672.; pridjevak se

Čeprnjić u bračkoj unutrašnjosti spominje od 12. stoljeća), Davidoviće (1570. – 1625.; iz

Rogoznice), Dominise (1647. zabilježeni i kao Gospodnetići; po jednoj od predaja iz

Gornjega Humca, po drugoj potomci Šimraka iz Zažablja), Grguričiće (1576. – 1799.; iz

Straževnika), Ivelje/Iveliće/Ivelije57 (1591. – XIX. stoljeće), Kuščiće (1567. – 1800.; iz

Straževnika), Litkoviće (1655. – 1800.; iz Gornjega Humca), Mandušiće (1572. – 1678.; iz

Poljica), Mikuliće/Nikoliće (1566. – 1657.; iz Bola), Pineziće (1566. – 1680.), Prodiće (1459.

– oko 1600.), Puljiziće (1566. – oko 1800.), Tomičiće (1585. – 1803.), Velanoviće (1589. –

oko 1700.), Vranjicanije (1722. – 1893.; po predaji iz Bosne), Županiće (1568. – oko 1900.;

po predaji iz Tomislavgrada koji se nazivao i Županj-Potok i Županjac) i Žuvetiće (1442. –

52 Godine 1815. spominje se obitelj Tome, sina Nikolina koji se vjerojatno spominje 1795. kad se u Pučišćima spominje obitelj Nižetić detto Spahić. Nižetići se na Braču spominju od 1482. kad se spominje povjerenik za vjeru, sudac Vincent Nižetić. U Pučišćima su selački Nižetići imali posjede još 1589. Iz Selaca (u njima se spominju tek 1747.) su se Nižetići preselili u Postira (1717.), Supetar (1747.; ondje je bilo i Nižetića iz Sutivana), Povlja (1771.) i Sumartin (1789.), a možda i u Bol (spominju se ondje 1603.), odakle su se 1657. djelomično preselili u Nerežišća, 1677. u Donji Humac i 1689. u Dol. Nižetića je bilo i u zapadnome dijelu otoka. U Sutivanu se spominju od 1623. (navodno su ondje prispjeli iz Miraca) te su se odande selili prema Supetru (1741.) i Milni (1804.). S obzirom na to da se osobno ime Niža spominje još 1390. u napuštenome naselju Dubravici na području današnjih Selaca, očito je da su Nižetići jedan od starijih bračkih rodova (Jutronić 1950: 160, 194).53 Radići podrijetlom iz Zadra spominju se još 1579., a nositelji istoga prezimena iz Bola od 1604. (Jutronić 1950: 167) Današnji pučiški Radići najvjerojatnije potječu iz Basta u koji su prebjegli iz Zagvozda (usp. Vrčić 2010: 327, 328). Brački su Radići različitoga podrijetla. Samo je u Sumartinu bilo nositelja toga prezimena iz Basta, Suhoga Doca (današnjega Primorskoga Doca) i Staroga Grada na Hvaru. Sutivanski pak Radići potječu iz Tugara. Pučiški Bezmalinovići (Ružica i njezin sin Ivan) potječu od Radića s obiteljskim nadimkom Šala.54 Još se ranije (1752.) Orlandiniji spominju u Donjemu Humcu (Jutronić 1950: 99).55 Tomaševići potječu iz Jasenica, no daljim su podrijetlom s dubrovačkoga područja (nosili su nadimak Ragusel; Jutronić 1950: 167). Izumrli su nakon Drugoga svjetskog rata.56 Bauci su u Pučišća prispjeli iz Rogoznice, no daljim su podrijetlom iz Imotskoga. Ondje se smatraju starosjediocima, štoviše nakon zbjega imotskoga katoličkog puka početkom XVIII. stoljeća Bauci su bili jedina katolička obitelj koja je nastanjivala Imotski (Vrčić 2010: 100). Početkom XVIII. stoljeća (1718.) spominju se i u Makarskoj (Lahman 1964: 565).57 Ivelići su nakon 1672. primljeni u splitsko plemstvo (Marasović-Alujević 2012: 205).

10

oko 1700.; spominju se i u Gornjmu Humcu).58 Iz upisa prvih pučiških obitelji popisanih u

matičnim knjigama (1566. – 1585.) te predaja razvidni su i glavni smjerovi i uzroci

doseljavanje u Pučišća. U Pučišća su, naime, unutarnjim migracijama doseljavali Boljani

(Nikolići), Pražničani (Mikšići, Vranići i Zoričići), Humčanjani (Čeprnić, Gospodnetić,

Šćapanovići, Tomići i Žuvetići), Straževničani (Grguričići, Kuščići i Vlatkovići), Nerežišćani

(dio Martinića), Doljani (Dobrići i Stancite) i Supetrani (Tambotić). Doseljavanja iz mjesta u

neposrednome pučiškom zaleđu uvjetovana su prestankom gusarskih upada, a iz Dola i

Nerežišća (možda i iz Supetra) doseljavali su se stanovnici pastirskih stanova. Osmanskim su

osvajanjima uvjetovane doseobe puka iz Makarskoga primorja (Gregoria i Šimunić) te

(posredno) iz Rogoznice (Blažević i Davidović), Poljica (Marijanović) i Radobilje59

(Matijević). Treba napomenuti i kako su se nositelji određenih prezimena nekad doseljavali i

u različitim valovima doseljavanja (npr. Drpići i Radići). Kretanjima su ribara motivirane

seobe s Hvara (Bizajević i Sučina) i Šolte (Vlasov), klesari su dolazili s Korčule (Andrei,

Petri), a najvjerojatnije činovnici iz Šibenika (Kufić), Trogira (Karamanović) i Zadra (Radić).

Bez naznake podrijetla navedeni su još nositelji prezimena Belić, Bertučević, Bilavić,

Gajelić, Gojić (vjerojatno iz Pražnica), Jelinić (vjerojatno iz Postira), Klimpsić (bilo ih je i u

Dolu), Lasaneo (vjerojatno iz Postira ili Dola), Matušković (vjerojatno iz istočne

Hercegovine), Pojdanović (bilo ih je i u Straževniku), Posinković, Putešić, Radačić, Stipetić

(iz Pražnica), Tomašić (bilo ih je i u Pražnicama), Vodanović (vjerojatno iz Makarskoga

primorja), Vuković (nastanjuju Dol, Postira i Selca) i Vušković (vjerojatno iz Makarskoga

primorja otkud su se raselili i po zapadnome dijelu Brača). U popisu mogućih pučiških

galiota navode se još i nositelji prezimena Besrama (možda iz Gornjega Humca), Čenković,

Fauro (vjerojatno iz Škripa), Kurcolan (po prezimenu vjerojatno s Korčule), Matković

(vjerojatno iz Gornjega Humca), Mratinčić (vjerojatno iz Škripa), Peturić, Pontonijević,

Prilanić, Radojević (vjerojatno iz Poljica), Radoš, Radošić, Šesnić (vjerojatno iz Gornjega

Humca) i Trohvačić (vjerojatno iz Gornjega Humca). Za gotovo sve starije obitelji za koje se

pouzdano ne zna podrijetlo obično se navodi da su prebjezi iz Bosne.

Godine 1795. Andrija Ciccarelli sastavio je popis 70 pučiških obitelji (usp. Jutronić

1950: 159–162). I dalje se u Pučišća doseljavalo sa susjednoga kopna, ponajviše iz

Rogoznice (nositelji prezimena Bujević Lovrinica, Dančević, Drpić i Peraković) i znatno

manje iz Makarskoga primorja (Lunjevići iz Podgore), ali i sa splitskoga područja (nositelji

58 Podatke navodim prema Jutronić 1950: 162–172.59 Riječ je o području koje je u srednjovjekovlju obuhvaćalo područje zapadno od Poljica, jugoistočno od Cetinske i zapadno od Imotske krajine. Danas navedeno područje pripada omiškome dijelu Zagore, Gornjemu Makarskom primorju te najzapadnijemu dijelu Imotske krajine.

11

prezimena Kovačić iz Kaštela te Dragičević i Pujizina iz splitske četvrti Lučac). Doseljavalo

se i iz dubljega dalmatinskoga kopna, iz Zabiokovlja (Lovričevići iz Župe), Drniške krajine

(Serdarevići60 iz Neorića) i Dubrovnika (Albani), a znatno je smanjen broj doseljenika sa

susjednih otoka (tek Kovačevići alias Andrijaševići s istočne strane Hvara). Povećao se broj

doseljenika iz Italije zahvaljujući klesarima (Cikute iz Udina i Orlandiniji iz Murana i

Brescie), obrtnicima (krojači Kalegarići iz Verone i piljari Santiniji iz Vicenze) i svećeniku s

rodbinom (Albani iz Treviza). Unutarotočke migracije u Pučišća su dovele Boljane

(Hranotiće, Lode i Veleničiće), Humčanjane (Šćapanoviće i Tomiće te pustinjaka Šesnića),

Pražničane (obitelji Martinić Jerčić i Obradić) i Selčane (Dogance). Od rodova koji se prije

nisu spominjali navode se Fillipiji (vjerojatno iz Nerežišća u kojima su zabilježeni kao

Filipovići), Salamunovići (postolari; vjerojatno iz Škripa), Tarkovići i Tomaševići (s

nadimkom Raguzel, što bi moglo značiti da potječu iz Dubrovnika). Iz navedenoga je popisa

moguće dobiti podatke o brojnosti nositelja pojedinih prezimena te je iz njega razvidno da su

najbrojnije bile obitelji Eterović (21 kuća) i Martinić (13).

Tablica 1. Pučiška prezimena 1795.

prezime broj obitelji1. Eterović 212. Martinić 133. Vrandečić 94. Kačić 74. Kalilić 76. Knezović 66. Mladinić 68. Mihaić 5

60 Serdarevića je bilo koncem XVIII. stoljeća i u Dolu (Jutronić 1950: 111).

12

9. Drpić 49. Galetović 49. Mičeli 49. Perić 413. Capković 313. Ciccarelli 313. Dominis 313. Lukinović 313. Radojković 3

Tijekom XIX. stoljeća u Pučišća pristižu nositelji prezimena Jordan (prva polovica

XIX. stoljeća), Kaštelan61 (1812.), Matijašić62 (prije 1815.), Bašković i Marasović (1816.),

Fabijanović63 (1821.), Dobronić64 (prije 1826.), Antičević65 (1830.), Jakir (1848.)66,

Dešković67 (1853.), Tocilj68 (1857.), Krčić (1860.), Alaburić69 (1865.), Koncani (1865.),

61 Po upisima iz matica čini se da su se Kaštelani u Pučišća doselili nakon ženidbe jednoga od njih za pripadnicu roda Doganac (usp. POSO 143, 144).62 U mjesto se iz Pražnica najvjerojatnije doselio Juraj Matijašić koji se oženio Marom Kraljević te čiji je sin rođen 1815. Matijašići se ne spominju u stanju duša iz 1795., a u Pražnicama se (u kojima su izumrli) spominju od 1593. (Jutronić 1950: 180)63 Osim Pučišća Fabijanovići su nastanjivali i Škrip (spominju se 1778.), odakle se dio preselio u Splitsku (1786.) i Bol (1834.). Ondje je prezime nastalo od ogranka obitelji Salamunović (Jutronić 1950: 123, 130, 219). 64 Godine 1826. rodio se Ante Dobronić (POSO 38, 39). Budući da se Dobronići ne spominju u stanju duša iz 1795., vjerojatno je riječ o prvome Dobroniću rođenom u Pučišćima. Dobronići Škaraboje isprva su stanovali u stanu Vela Slatina. Ondje su najvjerojatnije prispjeli iz Selaca (uostalom, i supruga je Antina bila Selčanka Kate Tonšić) u kojima se spominju od 1712. Hvarski (pobliže pitavski) Dobrunići spominju se pak u Bolu u XVII. stoljeću te u Supetru od 1751. (Jutronić 1950: 109)65 Antičevići nose obiteljski nadimak Bobovišćani, a u matičnim su knjigama u Pučišćima isprva zapisani kao Krstulović drukčije Antičević. Po POSO: 3 čini se da je u Pučišća prispio Petar Antičević koji se oženio Ivanicom Lukinović. Na Braču se Antičevići spominju 1635. u Škripu, 1682. u Dolu, 1724. u Bobovišćima (ondje im je navodno matica; Jutronić 1950: 73, 122, 152). Ako je točna pretpostavka da potječu od Krstulovića, riječ je o starosjedilačkome bračkom rodu.66 Mihovil Jakir iz Brela oženio se 1868. Darom Plastić i trajno nastanio u Pučišćima (POSO 116, 117). Jakiri se spominju među rodovima koji su 1686. iz Zagvozda prebjegli u Makarsko primorje (Vrčić 2010: 22). 67 Ivan Dešković iz Katuna s boravištem u Omišu oženio se 1853. Bepinom Ivelio te se trajno nastanio u Pučišćima (POSO: 114, 115). Njegov je unuk glasoviti hrvatski kipar Branislav Dešković. Iz te obitelji potječe Ružica Dešković koja je obnovila kuću.68 Učitelj se Ivan Tocilj sa suprugom Marom Tocilj (rođenom Roić) doselio u Pučišća iz Hvara oko 1857. (POSO: 349, 350) Daljim bi podrijetlom Tocilji mogli potjecati iz Popova u istočnoj Hercegovini. U selu Trnčina postoji napušteni zaselak Tociljani u kojemu su po predaji živjeli nositelji prezimena Tocilj koji su se odselili u Dalmaciju (Vidović 2013: 225).69 Ivan Alaburić oženio se Anom Kovačić i trajno ostao u Pučišćima (POSO: 2). Halaburići se (taj je lik prezimena zabilježen i u Pučišćima) iz Rogoznice u Postirima spominju od 1670. Ondje su nosili i prezime Nikolić, a obiteljski je nadimak Halaburić nosio i dio postirskih Matulića (Jutronić 1950: 138). Prezime se pak Kalaburić spominje 1784. u Vlašićima na Pagu. Ondje su se Kalaburići doselili iz Novigrada kod Zadra (Granić 2011: 247).

13

Galinović70 (oko 1866.), Ujević71 (1868.), Pahor (1876.), Šantić72 (1879.) Mimica73 (1883.),

Sulić74 (1885.), Buvinić75 (1890.), Franić76 (1891.), Kekez (1896.) i Kalajžić (1900.). Iz

obližnjih su priobalnih i zaobalnih predjela pristigli Alaburići (iz Rogoznice), Baškovići (iz

Velikoga Brda kod Makarske), Franići (iz Blata na Cetini), Jakiri (iz Brela), Koncaniji (iz

Kaštel-Staroga), Kekezi (iz Omiša), Marasovići (iz Splita), Mimice (iz Mimica u Rogoznici),

a iz zaleđa Deškovići (iz Katuna), Kalajžići i Krčići (iz Žeževice), Kaštelani (iz Zakučca),

Matijevići (iz Radobilje), Ujevići (iz Krivodola) i Sulići (iz Zagvozda). Iz Kastva je pristigla

obitelj Jordan, a iz Sela pri Pancah kod Ljubljane obitelj Pahor. S Hvara je pristigla obitelj

Tocilj, a u Pučišća su se i dalje doseljavali Bračani, i to Bobovišćani (Antičevići), Boljani

(Fabijanovići), Pražničani (Buvinići) i Selčani (Dobronići i Nižetići).

U prvoj polovici XX. stoljeća Pučišća naseljuju nositelji prezimena Tromba (1902.),

Krmolj (1905.), Špacal77 (1906.), Puljak78 (1907.), Kojne (1908.), Curri79 (1912.), Didolić80

70 Petar Galinović Meštrović sa svoje se dvoje djece iz prvoga braka (kćeri Franjom i sinom Petrom Markom) doselio u Pučišća te se oženio Dobrom Vrsalović Carević iz Gornjega Humca s kojom je imao sinove Nikolu i Marka te kćer Katu (POSO 243, 244). Jutronić (1950: 143) spominje Galinoviće podrijetlom iz Škripa u Postirima 1806. te su nositelji toga prezimena očito i u prethodnim razdobljima dolazili na Brač, vjerojatno iz Imotske krajine (Meštrovići su nastanjivali Studence). Također valja napomenuti da se u Splitu u XVI. stoljeću spominje Nikola Galinović (Marasović-Alujević 2012: 190). U novije se vrijeme u Pučišćima nastanila obitelj Ljubičić koja po ženskoj liniji potječe od Galinovića.71 Jakov Ujević iz Poljica (točnije Krivodola) oženio se 1868. Vinkom Martinić (POSO: 353, 354) te je obitelj dobila nadimak Buleta. U drugoj polovici XX. stoljeća u Pučišćima je živjela obitelj njegova unuka Jakova Ujevića Bulete, a njegov je brat Jure bio direktorom „Jadrankamena“. Ujevići u Krivodolu žive od konca XVII. stoljeća. Daljim su podrijetlom iz Mostarskoga blata. Obitelji Ujević koje su se početkom stoljeća nastanile u Pučišćima u rodbinskim su odnosima s obitelji hrvatskoga pjesnika Tina Ujevića, čija je mati bila Milnarka Jerolima Livačić-Markusović. Djeca Jakovove kćeri Ivanke – Milan (koji i danas živi u Pučišćima) i Živana Milošević – također su odrasli u Pučišćima.72 Šantići su u više navrata povremeno nastanjivali Pučišća. Danas u Pučišćima stanuju Katica i Stipe Šantić Urbano (nadimak su dobili po svojemu ocu Urbanu, sinu obrtnika Ante Šantića iz Postira koji se sa suprugom Jerkom Politeo iz Novoga Sela doselio u Pučišća; POSO 369, 370). Šantići drukčije Maričići iz Brela spominju se u Postirima od 1659. (Jutronić 1950: 139)73 Mimice su po predaji potomci Mije Tavre, sina Grgura Tavre iz Svinišća koji je na rogovima svoje stoke stavio svijeće te su Osmanlije, misleći da ih napada velika vojska, pobjegli iz Zadvarja. Tavre su daljim podrijetlom iz Ričica kod Imotskoga (Vrčić 2010: 249).74 U Pučišća se 1885. doselio Toma Sulić sa suprugom Ivanicom Buljević iz Rogoznice (POSO 348, 349), čiji je unuk glasoviti baletni plesač i koreograf Veseljko Sulić. Prezime Sulić nose potomci starosjedilačke zagvoške obitelji Čelan (Vrčić 2010: 329).75 Godine 1890. iz Pražnica se doselila obitelj obrtnika Jerka Buvinića (POSO: 9), a polovicom se XX. stoljeća Petar Buvinić oženio Katicom Kaštelan Poičanac i trajno nastanio u Pučišćima. U Pučišćima je privremeno stanovala i obitelj Pražničanina Borisa i Snježane Buvinić (rođene Novaković Muco), koja se naknadno vratila u Pražnica.76 Ivan Franić oženio se Frankom Galetović Bulat 1891. i trajno nastanio u Pučišćima.77 Braća Anton i Ivan Špacal doselili su se u Pučišća na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Anton se oženio Tomažinom Marasović te od njega potječu današnji pučiški Špacali, a Ivan Marijom Martinić Mico, no nije imao potomaka. 78 Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće u Pučišća je za junoka došao Ivan Puljak u obitelji Lukinović te se 1907. oženio Viculino (Vicom) Martinić Fukor. Puljci su potekli iz Dobrinča u kojima se spominju od 1726. (Vrčić 2010: 175)79 Federik (Federico) Curri oženio se 1912. Katinom Martinić Tebela i nastanio u Pučišćima (POSO: 494, 495).80 Po Didolićima je nadimak dobio Ivica Drpić Moha Dido jer živi u kući koja je kupljena od Didolića. Matica je bračkih Didolića u Selcima (spominju se u maticama od 1747.), odakle su se iselili u Sumartin (u kojemu se spominju čak i ranije, 1682.) i Povlja (1781.).

14

(1918.) te Longo, Piscitelli81, Perdec82, Štambuk83 i Vlahović84, za koje mi nisu poznate

godine doseljenja. Početkom XX. stoljeća počeli su češće pristizati stanovnici iz udaljenih

krajeva: iz Slovačke (iz naselja Svela u Slovačkoj pristigla je obitelj Kojne), Italije (Piscitelli

iz Giovanazza kod Barija), Slovenije (iz okolice Sežane pristigli su Perdeci, a iz Kostanjevice

na Krki Špacali) i Istre (iz Pule su pristigli Curriji, a iz Rovinja nositelji prezimena Longo i

Tromba). Sa susjednoga su kopna pristigli Puljci (iz Medova Doca) i Ujevići (Krivodol). U

Pučišća su nastavili pristizati stanovnici drugih bračkih naselja, i to Postirani (Vlahovići) i

Selčani (Didolići i Štambuci).

Tablica 2. Pučiška prezimena oko 1930.

prezime broj obitelji1. Martinić 542. Eterović 523. Orlandini 324. Drpić 305. Radić 295. Vrandečić 297. Galetović 288. Kačić 259. Plastić 19

81 Obitelj Piscitelli pristigla je iz Barija kad se jedan od nositelja toga prezimena oženio Filomenom Marinović. Godine 1908. obitelj se vratila u Bari.82 Naknadno su promijenili prezime u Perić.83 Iz Selaca su se (u kojima se Štambuci spominju od 1710.) selili u Pražnica (1768.), Sumartin (1780.), Povlja (1789.), Dol (1796.) i Ložišća (Jutronić 1950: 131, 195). S obzirom na to da se u Splitskoj spominju Štambuci i iz Pučišća i Selaca u Splitsku (Jutronić 1950: 77) te činjenicu da se uza starije Štambuke u pučiškim maticama navodi da su „ex Boemia“, čini se da su se ti češki klesari istodobno nastanili i u Selcima i u Pučišćima. Obitelj Štambuk, koja je donedavna nastanjivala Pučišća, potječe od Srećka Štambuka koji se početkom XX. stoljeća doselio iz Selaca oženivši Katu Capković Bragadinac. Po poluprilagođenoj su talijanskoj inačici osobnoga imena Srećko – Felicio – pučiški Štambuci dobili istozvučni obiteljski nadimak.84 Vlahovići su u Postirima različitoga podrijetla, ima ih iz Senja, Šibenika i Starigrada (Jutronić 1950: 140). U prvoj polovici XX. stoljeća u Pučišća su se doselili Vlahović koji su nosili obiteljski nadimak Gašo.

15

10. Novaković 1411. Kraljević 912. Matijašić85 812. Mladinić 814. Bauk 714. Kaštelan 714. Lukinović 717. Fabijanović 618. Kalilić 518. Kovačić 518. Mičeli 518. Mimica 518. Rajčević 523. Antičević 423. Dobronić 423. Mihaić 423. Nižetić 423. Štambuk 428. (H)alaburić 328. Cicarelli 328. Moro 328. Petrović 332. Baturić 232. Jakir 232. Marinović 232. Matulić 232. Mladineo 232. Pivčević 232. Serdarević 232. Tocilj 232. Ujević 2

Nakon Drugoga svjetskoga rata dolazi do znatnijega odljeva Pučišćana uglavnom

prema Splitu, no zahvaljujući visokomu prirodnome prirastu broj se stanovnika nije znatnije

mijenjao te su Pučišća do 1981. bila najnapučenije bračko naselje. Nakon 1945. u Pučišća se

doseljavalo iz ostalih bračkih mjesta (Trevižani86 iz Bobovišća, Dragičevići87 iz Donjega

85 Jutronić (1950: 165) navodi prezime Matijević iz Radotilja (vjerojatno misli na Radobilju, odnosno omiško zaleđe), no Matijevića u tome razdoblju u Pučišćima nije bilo. Valja napomenuti kako Jutronić ne navodi prezimena Franić i Galinović, koja su tada morala imati brojne nositelje.86 Petar Trevižan iz Bobovišća zaposlio se u Jadranakamenu i nastanio u Pučišćima. Sa suprugom se nakon odlaska u mirovinu odselio u Povlja. Na Brač su Trevižani kao pomorci doselili s otočića Burana kod Venecije (Jutronić 1950: 72). Prezime se spominje u Splitu 1500. (Marasović-Alujević 2012: 293)87 Darko Dragičević iz Donjega Humca radio je kao vozač u „Jadrankamenu“ te se oženio 1968. Pericom Martinić Prijević i nastanio u Pučišćima.

16

Humca, Goići88, Kusanovići89 i Stipetići90 iz Pražnica, Šćepanovići91 iz Gornjega Humca,

nositelji prezimena Guerieri92 i Pulišelić93 iz Škripa, Jašići94 iz Novoga Sela, Lolići95,

Vlahovići96 iz Postira, Skansiji97 iz Trutanići iz Selaca98 i Šimunovići99 iz Dračevice; u

Pučišća se doselio i Pero Eterović iz Selaca100), dalmatinskoga priobalja i otoka

(Božinovići101, Elači102, Koljatići103 i Runje104 iz Splita, Ivići105 iz Solina, Popovići106 iz Zadra,

Kuzmanići107 s Hvara, Marendići iz Makarske108, Parunovi109 iz Srednjega Sela na Šolti),

88 Goići se u Pučišćima spominju od 1574. kao pučani s područja Pražnica, Pučišća i Straževnika koji su primali sol 1574., u Pražnicama od 1611., u Nerežišćima od 1625., u Dolu od 1694., u Postirima od 1721., u Bolu od 1744. te u Povljima od 1772. (Jutronić 1950: 39, 149, 158, 175). Sredinom se 1960-ih godina u Pučišća doselio Miće Goić kao zaposlenik PZ „Dubrava“.89 Uz negdašnjega župnika don Tonča Kusanovića u Pučišća se doselio Ivica (Ive) Kusanović koji je oženio Fani Martinić Cezar.90 Prvi se Stipetići (Jutronić 1950: 178) u Pučišćima spominju još 1576., a u Pražnicama od 1576., odakle ih se dio preselio u Dol (ondje se spominju 1707.). Krojač (šaltur) Petar Stipetić krojač (šaltur) doselio se iz Pražnica u drugoj polovici XX. stoljeća. 91 Šćepanovići su u više navrata nastanjivali Pučišća (spominju se pod prezimenom Šćapanović od 1567., a pod prezimenom Šćapanović Jurišić 1795.; Jutronić 1950: 158, 162), a danas to prezime nose Katija rođena Eterović Lizor i njezin sin Mario.92 U Škripu se od 1661. spominju predci Guerierija Vojkovići/Bojkovići (< Vojko < Vojmir/Vojislav / Bojko < Bojo < Bogdan/Bogomir/Bogoslav). Koncem XIX. stoljeća prevladava potalijančeni lik Guerieri. U Pučišća se 1973. sa suprugom Mirom Guerieri (rođenom Ćota iz Banje Luke) doselio Ante Guerieri iz Škripa.93 Pridjevak Pulisela spominje se 1574. u popisu Škrpljana koji su primali sol 1574. Nekoć su nosili prezime Vučić koje se spominje u pražničkim maticama od 1591. Novo se prezime Pulišelić (uz dometke Fabjanović, Jurićević, Lovričević i Vukšić) ustaljuje u Škripu nakon 1625. (Jutronić 1950: 125) U Pučišćima se kao zaposlenik „Jadrankamena“ nastanio Ivo Pulišelić 1965. i oženio Dragicom Eterović Sorić Dugonja.94 Ivan Jašić iz Novoga Sela doselio se pred Drugi svjetski rat u Pučišća oženivši se 1939. Marijom Mihaić Omišonac te su Jašići po njoj također ponijeli obiteljski nadimak Omišonac (POSO 233, 234). Prezime je na Braču isprva zapisano kao Jakišići. Kao vlasnici gornjoselskih pašnjaka spominju se od 1589., a kao pripadnici bračkoga plemstva od 1657. Matica im je u Selcima (Jutronić 1950: 193). Veza između Jakšića na zapadnoj i istočnoj strani Brača nije posve pouzdano utvrđena.95 Lolići su se u Postira naselili iz Zagorja, a stanovali su u pastirskome stanu kod Konopljikove (Jutronić 1950: 137).96 Vlahovići iz Postira spominju se u postirskim matičnim knjigama od 1737. te su različitoga podrijetla (ima ih iz Senja i Staroga Grada na Hvaru; Jutronić 1950: 43).97 U Pučišća se iz Sumartina doselila obitelj pomorca Petra Skansija i njegove supruge učiteljice Marije Skansi iz Sumartina. U Pučišćima su živjeli 1945. – 1952. (Božinović 2004: 176)98 Trutanići se spominju među primačima soli 1574. na području današnje pučiške općine, godine 1625. spominju se u Gornjemu Humcu, a u Selcima od 1747. (Jutronić 1950: 195) U novije se vrijeme u Pučišća doselio Tonči Trutanić iz Selaca koji se oženio Antonelom Eterović Sorić.99 Ivan Šimunović oženio se Žanom Martinić Prijević i trajno nastanio u Pučišćima.100 Selački su Eterovići podrijetlom iz Pučišća.101 Iz Splita se doselio profesor Milan Božinović 1962., dugogodišnji ravnatelj pučiške osnovne škole, daljim podrijetlom iz Prološca u Imotskoj krajini. U Imotskoj se krajini Božinovići spominju od 1686. (Vrčić 2010: 218)102 Nikola Elač Mieme iz Splita sa suprugom veći dio godine provodi u Punti.103 Emil Koljatić iz Splita (podrijetlom iz Pražnica) oženio je Karmen Antičević i nastanio se u Pučišćima.104 Slaven Runje iz Splita oženio se Ladom Kuzmanić te se nastanio u Pučišćima. Runje su daljim podrijetlom iz Karakašice kod Sinja.105 Ivo Ivić Mujo iz Solina (podrijetlom iz Vinova Gornjega) oženio se Manuelom Bauk Jurac te se 1997. trajno nastanio u Pučišćima. Inženjer Vinko Ivić iz Pajić-Polja kod Uskoplja živio je u Pučišćima od konca 1980-ih do 1996.106 Goran Popović (nadimkom Svaštar), sin Nede rođene Vrandečić Bano, doselio se s obitelji iz Zadra.107 U Pučišća se 1956. doselio Prošper Kuzmanić kao nastavnik glazbenoga odgoja i oženio Jasnom Orlandini.

17

udaljenoga dalmatinskog priobalja (Krpeta110 iz Pakoštana), Dalmatinske zagore (Kamberi111,

Milasi112 iz Imotskoga, Strujići113 iz Krušvara kod Dicma i Šušnjari114 iz imotskih Poljica),

Gorskoga kotara (Magdići115 iz Ogulina i Matkovići116 iz Mrkoplja), središnje Hrvatske

(Bratići117 iz Zagreba i Mlinari118 iz Karlovca), Hercegovine (Doke119 iz Jablanice, Radoši120 iz

Radoša i Šošići121 iz Graba), Bosne (Borovičkići122 iz Kraljeve Sutjeske, Čolići123 iz okolice

Banje Luke, Glavaši124 iz Jajca, Jerkovići125 iz Mišina Hana kod Banje Luke te Tomići126 iz

Donjega Vodičeva kod Bosanskoga Novog), Slovenije (Rošker127 iz Kamnice kod Maribora),

Kosova (nositelji prezimena Kruezi128 iz Kline), Srbije (Avramovići129 iz Mladenovca i

108 Inženjer elektrotehnike Josip Marendić podrijetlom iz Muća doselio se u Pučišća te se oženio Katicom Knežević iz Gospića koja je od 1971. (Božinović 2004: 178) predavala tjelesni odgoj u pučiškoj osmoljetki. Dalmatinski Marendići uglavnom potječu iz Obrovca kod Sinja.109 Pomorac Nedjeljko Parunov oženio se Ivankom Galetović Bulat i trajno se s obitelji nastanio u Pučišćima 1965.110 Pavao Krpeta iz Pakoštana oženio se Marijom Plastić Balija s kojom se nakon 1991. trajno nastanio u Pučišćima. Njegov brat pok. Dušan oženio se pak Mirjanom Martinić Jerčić.111 Petar Kamber oženio se Maricom Martinić Jerčić te se 1988. nastanio u Pučišćima. Danas u Pučišćima uz Maricu Kamber stanuje i njezin sin Petar.112 Milasi su u Imotskoj krajini doseljenici su iz Tihaljine u zapadnoj Hercegovini. Iz Tihaljine su se preselili u Vinjane Donje, a otamo u Podbablje te zatim Zmijavce (Vrčić 2010: 336).113 Petar Strujić doselio se kao zaposlenik „Jadrankamena“ te se nastanio u Pučišćima. 114 Liječnica se Pjera Šušnjar podrijetlom s Visa i njezin suprug Marin iz imotskih Poljica s obitelji se doselila u Pučišća.115 Ivan Magdić oženio se Mirandom Eterović Kalajure te nastanio u Pučišćima.116 Anton Matković (profesor fizike i tehničke kulture) iz Mrkoplja se doselio 1986. u Pučišća, a od 1987. pridružila su mu se supruga Marija (rođena Parac iz Otočca), sin Miroslav i kći Ana.117 Hari Bratić iz Zagreba (podrijetlom iz cazinsko-kladuškoga kraja) oženio se Jelenom Orlandini Aneštro i trajno nastanio u Pučišćima.118 U Pučišća su se početkom 21. stoljeća doselili Marko i Duška Mlinar iz Karlovca. Prezime potječe od istozvučnoga naziva za zanimanje.119 Riječ je o rodbini sestara Vere Mimice i Martinele Martinić Prijević koja se tijekom Domovinskoga rata privremeno naselila u Pučišćima. Doke (< Dominiko/Dujam) inače potječu od broćanskih Buntića.120 Ante Radoš s devet se godina (1935. ili 1936.) iz Radoša (naselja između Tomislavgrada i Posušja) nastanio u Pučišćima kao pomagač u kući mesara Nikole Eterovića Konje te se oženio Zorkom Radić Pilot.121 Kao zaposlenik se „Jadrankamena“ u Pučišćima 1970-ih trajno nastanio Gojko Šošić. Po predaji su Šošići s Nevistine stine kod Brela. Prezime se dovodi u vezu s apelativom šoše/šošo 'lukava i okretna osoba'. Nekoć su se Šošići prezivali Ledić i nastanjivali Aržano (Vrčić 2010: 42).122 Mirko Borovičkić doselio se iz Kraljeve Sutjeske 1985. te se oženio Katarinom Radić Šala. Njegov se pak brat Franjo oženio Irenom Vrandečić Mrtuorij.123 Pok. Velimir Čolić oženio se Marijom Radić Babojak i nastanio u Pučišćima.124 Miljenko Glavaš iz Jajca oženio se Magdom Mladinić Muse i nastanio u Pučišćima.125 Josip Jerković oženio se Nadom Eterović Turla te se 1999. trajno nastanio u Pučišćima. Po predaji su Jerkovići iz okolice Banje Luke podrijetlom iz Dalmacije.126 Vlado Tomić iz Donjega Vodičeva kod Bosanskoga Novog završio je Klesarsku školu u Pučišćima 1951. te se 1955. oženio Veselom Plastić Bon. 1980-ih godina u Pučišćima je živjela i obitelj Tomić iz Siverića.127 Marko Rošker oženio se Robertom Eterović Grikula i trajno nastanio u Pučišćima.128 Selim Kruezi iz Kline kod Peći oženio se Nedom Eterović Turla i trajno se nastanio u Pučišćima 1987.129 Arsenije (Aco) Avramović iz Mladenovca došao je na školovanje u Klesarsku školu početkom 1960-ih te se u Pučišćima trajno nastanio 1965. nakon što se oženio Zdravkom Radić Krmejon. Avramovići su pak u Mladenovac pristigli iz Bijeloga Polja u crnogorskome dijelu Sandžaka.

18

Anđelići iz Ždrela u sjeveroistočnome dijelu uže Srbije130), pa čak i Norveške (prezime

Loch131).

Tablica 3. Pučiška prezimena s deset i više nositelja po popisu stanovništva 1948.

prezime broj nositelja1. Martinić 3112. Eterović 2893. Vrandečić 924. Drpić 845. Radić 806. Orlandini 597. Plastić 588. Bauk 459. Galetović 439. Kačić 4311. Kaštelan 3111. Novaković 3113. Matjašić 2414. Capković 2114. Mladineo 2116. Galinović 1816. Mladinić 1818. Nižetić 1719. Franić 1620. Antičević 1520. Dobronić 1520. Marinović 1523. Cikareli 1423. Grego 1423. Petrović 1426. Špacal 1327. Mimica 10

Nositelji su prezimena Eterović i Martinić godine 1948. činili 37,81 % pučiškoga

stanovništva.

Tablica 4. Pučiška prezimena s deset i više nositelja po popisu stanovništva 2001.

prezime 2001. 1948. promjena1. Martinić 359 + 8 + 311 + 59130 Stojadin Anđelić iz Ždrela u sjeveroistočnoj Srbiji upoznao je Dragicu Vrandečić Kvinto u Splitu te se nakon ženidbe 1970. trajno nastanio u Pučišćima.131 Norveško-splitski par Bjorn (iz Kristiansanda) i Mirjana Loch (rođ. Rajaković; iz Splita) nastanio se 1985. u Pučišćima. Mirjanin se sin Tonino Pelaić oženio Ljubicom Martinić Cezar te također živi u Pučišćima.

19

3=370132

2. Eterović 277 + 7 + 1 + 2 + 3133 + 1= 291

289 + 2

3. Radić 112 + 1 + 5= 118134

80 + 38

4. Drpić 81 + 2135 84 – 15. Vrandečić 79 + 2 = 81136 92 – 116. Nižetić 40 17 + 237. Kaštelan 38 + 1137 = 39 31 + 88. Novaković 38 31 + 79. Orlandini 31 59 – 289. Plastić 31 58 – 2711. Bauk 28 45 – 1512. Mladinić 21 18 + 313. Capković 18 21 – 313. Kačić 18 43 – 2513. Matjašić 8 + 10 = 18138 24 – 616. Galinović 16 18 – 216. Mihaić 16 9 + 718. Galetović 15 43 – 2818. Rajčević 15 7 + 820. Antičević 13 15 – 221. Franić 12 16 – 421. Tomić 12 0 + 1223. Kovačić 11 23 – 1223. Špacal 11 13 – 225. Dobronić 10 15 – 525. Petrović 10 14 – 4

3.3. Smjerovi doseljavanja

O smjerovima doseljavanja prije uvođenja matičnih knjiga postoje tek naznake. Poznato je da

su se zbog gusarskih upada stanovnici naselja u Pučiškome docu i Stipanskoj luci povukli u

unutrašnjost, u Pražnica i Straževnik, odakle su se sredinom XVI. stoljeća počeli vraćati u

Pučišća. Napuštanjem srednjovjekovnih naselja na istočnome dijelu otoku Brača velik je broj

njihovih stanovnika također počeo pristizati u Pučišća, a migracije su unutar samoga otoka

uvjetovane stočarstvom u Pučišća ponajviše privlačile Nerežišćane i Doljane. Već potkraj

srednjovjekovlja u Pučišća počinju pristizati prebjezi iz područja koja su Osmanlije zaposjeli,

132 Osam je Martinića zabilježeno s dvojnim prezimenom Martinić Jerčić, a troje kao Martinić Meštrante.133 Osim prezimena Eterović zabilježeno je i sedam Eterovića Faraunića, jedan Eterović Karavana, dvoje Eterovića Sorića i jedan Eterović Tumbrija. Dva se nositelja prezimena pišu bez nadrednoga znaka (Eterovic).134 Zabilježeno je jedan Radić Krmejan te pet Radića Prčića.135 Zabilježena su dva Drpića Granića.136 Dva su Vrandečića zabilježena s dvojnim prezimenom Vrandečić Šilo.137 Jedan je Kaštelan upisan kao Kaštelan Rojen.138 Po popisu iz 1948. bilježimo samo lik Matjašić, a 2001. deset Matijašića i osam Matijašića. U matičnim se knjigama navodi samo lik Matijašić.

20

isprva uglavnom iz Bosne, Hercegovine i rubnih dijelova Neretvanske krajine, a zatim iz

Dalmatinske zagore i Krajine (područja od današnje Rogoznice do Baćine na ulazu u

Neretvansku krajinu), a posljednji je veći val prebjega s područja Osmanskoga Carsta

zabilježen nakon Maloga rata (1714. – 1718.). Iz prvih je upisa u matičnim knjigama

razvidno da su u Pučišća pristizali klesari iz različitih dijelova Dalmacije, a kad su se

mletačko-osmanlijski sukobi prorijedili, i iz Češke i Italije. Potkraj mletačke i tijekom

austrijske vladavine, kad su se gospodarske prilike poboljšale, Pučišća su postala privlačna

činovnicima i obrtnicima iz udaljenijih država (primjerice, iz Slovenije i Slovačke) te

učiteljima, pomorcima i ribarima sa susjednih otoka. Razvoj maslinarstva i vinogradarstva

izazvao je potrebu za dodatnom radnom snagom te su u Pučišća u sve većoj mjeri pristizali

junoci iz Dalmatinske zagore koji su se ženili Pučiškama i u velikoj mjeri ostajali u mjestu.

U razdoblju između dvaju svjetskih ratova počelo je iseljavanje u prekomorske zemlje, koje

je ipak bilo nešto manje izraženo nego u drugim naseljima na otoku jer su Pučišća od osnutka

ponajprije živjela od kamena. Upravo je „Jadrankamen“ nakon Drugoga svjetskog rata doveo

u Pučišća najveći broj novodoseljenih obitelji, a nakon 1990. za priljev su novoga

stanovništva najzaslužnije Pučiške. Nažalost, Domovinski rat i poraće nepovoljno su se

odrazili na kretanje stanovništva, no kako su Pučišćani preživjeli i teža razdoblja, nadoknadit

će i demografski manjak.

Tablica 5. Najčešća pučiška prezimena 1795. – 2001.

prezime po brojnosti

1795. (broj obitelji)

1930. (broj obitelji)

1948. (broj nositelja)

2001. (broj nositelja)

1. Eterović (21) Martinić (54) Martinić (311) Martinić (370)2. Martinić (13) Eterović (52) Eterović (289) Eterović (291)3. Vrandečić (9) Orlandini (32) Vrandečić (92) Radić (118)4. Kačić, Kalilić

(7)Drpić (30) Drpić (84) Drpić (83)

5. Radić, Vrandečić (29)

Radić (80) Vrandečić (81)

6. Knezović, Mladinić (6)

Orlandini (59) Nižetić (40)

7. Galetović (28) Plastić (58) Kaštelan (39)8. Mihaić (5) Kačić (25) Bauk (45) Novaković (38)9. Drpić,

Galetović, Mičeli, Perić (4)

Plastić (14) Galetović, Kačić (43)

Orlandini, Plastić (31)

10. Novaković (9)

21

Djelomičnim su odrazom migracijskih smjerova i promjene u brojnosti prezimena.

Naime, osim Eterovića, Martinića, Vrandečića i Drpića (a od prezimena koja nisu bila među

deset najbrojnijih povećao se broj Mihaića) od 1795. znatno se smanjuje udio prezimena koja

se u matičnim knjigama spominju prije 1700. (primjerice, Kalilića, Kraljevića, Mičelija,

Mihaića i Mladinića, koji su 1795. bili među najbrojnijima, ali i nositelja prezimena

Ciccarelli, Grego i Kovačić, koja nisu bili među brojnijima). Od deset su najbrojnijih

prezimena u Pučišćima iz 1795. izumrli tek Knezovići. Udio se nositelja prezimena koja se u

matičnim knjigama spominju nakon 1700. postupno povećava iako se osjetno smanjio broj

Galetovića i Orlandinija (a od manje brojnih rodova doseljenih nakon 1700. znatno se

smanjio udio Marinovića i Mladinea), a i broj je Bauka i Plastića nakon porasta 1930. – 1948.

počeo znatnije opadati. Godine 1795., naime, tek su dvije „doseljeničke“ obitelji bile među

deset najmnogobrojnih, Galetovići i Perići (današnji Novakovići), a po popisu iz 2001. među

deset je najmnogobrojnih prezimena u Pučišćima doseljeničkih bilo čak šest – Radić, Nižetić

(kojima se broj 1948. – 2001. više nego udvostručio), Kaštelan, Novaković i Orlandini. Od

manje brojnih rodova više se nego udvostručio udio Rajčevića.

Od prezimena koja se spominju 1930. – 1948. iščeznuli su nositelji starijih prezimena

Knezović i Moro te novijih (koja se spominju od XIX. stoljeća) Bašković, Dešković, Kojne,

Koncani, Krčić, Krmolj, Longo, Marojević, Pahor, Perdec, Pisciteli, Tocilj i Tromba. Godine

2001. u službenome popisu više nema nositelja starija prezimena Baturić, prezimena Babić,

Bakica, Baturić, Bukvić, Buljan, Didolić, Doganac, Došen, Gospodnetić, Jakir, Jakšić,

Kranjc, Krstinić, Kunjašić, Lukinović, Marasović, Marčić, Matičević, Matulić, Milić,

Nenadić, Pertol, Skansi, Skoko, Smilović, Sudar, Ujević, Tomašević i Vlahović, koja su se

navodila 1948. Među njima su više od tri nositelja imali tek Baturići, Didolići, Skansiji i

Vlahovići. Od novih prezimena čija je brojnost poznata nakon popisa iz 2001. više od deset

nositelja imali su Tomići (12), a više od pet Anđelići, Avramovići, Borovičkići, Buvinići,

Dragičevići, Jašići, Šušnjari, Tomić i Trutanići. Udio se pak Martinića i Eterovića 1795. –

2001. više nego udvostručio. Godine 1795. iznosio je 19,77 % (od 172 pučiške obitelji 34 se

prezivalo Martinić ili Eterović), a 2001. čak 41,26 % (od 1602. Pučišćanina 661 se prezivalo

Martinić ili Eterović). Od 2001. do danas iz Pučišća su se iselili ili su izumrli Božinovići,

Buvinići, Stipetići i Trevižani, ali su Pučišćanima (p)ostali nositelji prezimena kao što su

Bratić, Glavaš, Koljatić, Kusanović, Popović, Rošker ili Šimunović.

3.4. Jezično postanje pučiških prezimena

U ovome se odjeljku antroponomastički obrađuje 125 pučiških prezimena. U obzir sam uzeo

sva suvremena prezimena i ona koja su tijekom dužega razdoblja napučivala mjesto.

22

3.4.1. Prezimena nastala od osobnih imena

U ovu se skupinu ubraja 69 (55,20 %) pučiških prezimena Među prezimenima je iz ove

skupine 35 (50,72 % prezimena koja pripadaju ovoj skupini) prezimena motivirano

kršćanskim imenima. Četiri su prezimena motivirana inačicama kršćanskoga imena Mihovil.

Prezimena su Mihačić (< Mihač < Miho < Mihovil) i Mihaić (< Mihaj 'Mihalj' < Miho <

Mihovil) potekla od razmjerno poznatih inačica navedenoga imena, a prezime Mimica izvodi

se od hipokorističnoga lika Mime istoga osobnog imena. Talijanskoma je inačicom

kršćanskog imena Mihovil (Michele) motivirano prezime Mičeli139 (< tal. Michiele). Po tri su

prezimena motivirana kršćanskim imenima Ivan, Marin i Matej. Od razmjerno prozirnih

inačica kršćanskoga imena Ivan potekla su prezimena Ivelić140 (< Ivela < Ive < Ivan) i Ivić (<

Ivo < Ivan), a prezime je Žuvetić uvjetovano osobnim imenom Žuveta, izvedenicom osobnoga

imena Žuvan, inačicom kršćanskoga imena Ivan dalmatskoga postanja. Od inačica

kršćanskoga imena Marin potekla su prezimena Marasović (< Maras < Maro < Marin),

Marinović (< Marin) i Marojević (< Maroje < Maro < Marin), a od inačica kršćanskoga

imena Matej prezimena Matijašić (< Matijaš < Matija), Matković (< Matko < Mate/Mato <

Matej) i Matulić (< Matul141 < Mate < Matej). Dva su prezimena nastala prema inačicama

kršćanskoga imena Magdalena (Mandalinić < Mandalina 'Magdalena' i Mandušić <

Manduša < Manda < Mandalena 'Magdalena') i Nikola (Mikulić < Mikula 'Nikola' i Nižetić <

Nižь < Nikola). Dijalektološki je veoma zanimljivo prezime Vrandečić koje najvjerojatnije

potječe od osobnoga imena Vrandeka < Vrane 'Frane' (Šimunović 2006a: 222). Prezime je

svojevrstan selilački spomenik zbog zamjene f > v svojstvene štokavskim ikavskim

govorima. Kršćanskim su imenima motivirana i prezimena Antičević (< Antić < Ante),

Avramović (< Avram 'Abraham'), Čerpnjić (< Čeprnja 'Ciprijan'), Davidović (< David),

Fabijanović (< Fabijan), Franić (< Frane), Grguričić (< Grgurica < Grgur), Jašić (< Jaša <

Jakov), Jerković (< Jerko < Jere/Jero < Jeronim), Kuzmanić (< Kuzman < Luzma), Lukinović

(< Luka), Martinić (< Martin), Petrović (< Petar), Stipetić (< Stipeta < Stipe < Stipan

'Stjepan') i Šimunović (< Šimun). Od pokraćene inačice kršćanskih imena Pelagije, Pelegrin

ili čak Petar moglo je nastati pučiško prezime Pelaić. Prezime Anđelić (< Anđeo) nastalo je

prema kršćanskom imenu nastalom prema nazivu za duhovno biće.

Hrvatskim su narodnim imenima motivirana 24 (34,78 % od prezimena koja pripadaju

ovoj skupini) prezimena. Od toga su četiri prezimena motivirana različitim inačicama imena

139 U maticama su i službenim popisima zabilježeni i kao Michieli te pod dvorječnim prezime Mičeli Tomić. Dvorječni lik prezimena danas nosi dvoje Pučišćana.140 Zabilježen je i talijanizirani lik Ivelio.141 Osobno ime Matul zabilježeno je u Splitu 1341. (Marasović-Alujević 2012: 234).

23

Radmil/Radomir/Radoslav: Radić (< Rade < Radomir/Radoslav), Radojković (< Radojko <

Rade < Radomir/Radoslav), Rajčević (< Rajica < Rajo < Rade < Radomir/Radoslav) i

Razmilić (nekoć Radmilić < Radimil). Prezimena Mladineo i Mladinić motivirana su osobnim

imenom motiviranim pridjevom mlad142, s tim da je prezime Mladineo potalijančeni lik

prezimena Mladinić koje se u maticama bilježi i kao Mladinović (Jutronić 1950: 166).

Inačicama su osobnoga imena Božidar motivirana prezimena Bokanić (< Bokan < Boko <

Božidar) i Božinović (< Božin < Božo < Božidar), a zaštitničkoga narodnoga imena Vuk

prezimena Ujević (usp. Vujević < Vujo < Vuk) i Velanović (< Velan < Velo < Velimir). Od

narodnih su imena potekla i prezimena Bobarić (< Bobara < Bobo <

Borimir/Borislav/Boromir), Dešković (< Deško < Deša < Desimir/Desivoj), Dobronić (<

Dobronja < Dobre), Dragičević (< Dragič < Drago < Dragomir/Dragoslav), Galetović (<

Galeta < Gale), Galinović (< Galin143 < Gale), Goić (< Gojo < Gojimir/Gojislav), Milas (<

Milas < Mile < Miloslav/Milovan), Novaković (< Novak), Prodić (< Prodo < Prodan) i

Strujić (< Struja144). Prezime Guerieri nastalo je prevođenjem prezimena Bojković (< Bojko <

Bojo < Bogoslav/Bojan/Božidar ili Vojković (< Vojko < Vojo < Vojimir/Vojislav). Narodnim

su imenom Pul(j)islav uvjetovana prezimena Pulišelić (< Pulišela < Puliša < Pule <

Puljislav) i Puljak (< Puljo < Puljislav).

Za prezimena Tomašević (< Tomaš), Tomičić (< Tomica) i Tomić (< Tomo) nije

moguće pouzdano utvrditi potječu li od kršćanskoga imena Toma ili narodnoga Tomislav.

Inojezičnim su nekršćanskim romanskim imenima motivirana prezimena Eterović (<

tal. Ettore145 'Hektor'), Orlandini (< Orlando), Rendić (usp. romansko ime Rendo; Šimunović

2006a: 28) i Vrsalović (usp. lat. Ursus). Sva su navedena prezimena izvorno bračka.

Muslimanskim su imenima motivirana prezimena Jakir i Kamber te Sulić146 (<

Sulejman). Riječ je o novijim prezimenima čiji su nositelji pristigli iz područja koje je

tijekom dužega razdoblja bilo pod osmanlijskom vlašću.

3.4.2. Prezimena nadimačkoga postanja

142 U Dečanskoj hrisovulji tako bilježimo osobno ime Mladěnь (Grković 1983: 191).143 Osobna imena Galeta i Galin zaštitnička su imena tvorena od pridjeva gal 'crn' (bilježi ih Šimundić 1979: 105). Kako je riječ o veoma rano potvrđenim prezimenima, prezimena su Galetović i Galinović najvjerojatnije nastala prema osobnim imenima koja sadržavaju pridjev gal. Ipak, ne treba posve odbaciti ni mogućnost da su nadimačkoga postanja, odnosno da bi se mogli povezati s nazivom za crnu kokoš galina ili sa zoonimom Galin 'ime za crnoga konja' (Brozović Rončević i Čilaš Šimpraga 2008: 48) koji su tvoreni od istoga pridjeva.144 Žensko je ime Struja zabilježeno u ARj (16: 778), gdje postoje i dva ojkonima Strujići.145 Eterovići su, kako bilježi Andrija Ciccarelli, potomci gospodina Ettorea, nezakonitoga sina obitelji Prodić (Eterović 2002: 366).146 Milan Nosić (1998: 232) prezime izvodi od inačice narodnoga imena Suligoj, no kako je riječ o razmjerno kasno potvrđenome prezimenu, čini mi se vjerojatnijim izvođenje prema muslimanskome imenu.

24

Nadimačkoga su postanja 32 (25,60 %) pučiška prezimena. Riječ je o prezimenima

Alaburić (< halabura147 'nagla, sangvinička osoba'; Šimunović 2006b: 168; halaburast

'nepromišljen, brzoplet', Oštarić 2005: 144), Aquila148 (< tal. aquila 'orao'), Baturić (<

baturast 'omalen i odeblji'; batura 'zrno gožđa'; ARj 1: 210), Bauk (< bauk 'sablast'),

Biloborović (< bili bor 'alepski bor, Pinus halpensis'), Buvinić (usp. rom. bove 'govedo'),

Capković (< vlaš. ţap 'bik'; Šimunović 2006a: 133), Ciccareli149 (< Čikarelović < čikara150

'šalica'), Čolić (< čole 'um. od čolak' < čolak 'jednoruka osoba' < tur. çolak), Didolić151 (: did

'djed'), Drpić (: drpiti), Elač (usp. helać 'propalica' < tur. helâk), Gospodnetić152 (: gospodin),

Kačić (: kača 'zmija'153), Kalinić (< kalina 'zimolez, Ligustrum vulgare'), Koljatić (: klati),

Krpeta154 (: krpa), Kusanović (: kusat 'bezrep, malen'), Lolić (< lolo 'mršava i nespretna

osoba'), Parunov (< parun 'barba, šjor'), Pivčević (< pivac 'pijetao'), Pinezić155 (< pinezi

'novac'), Plastić (< plast), Runje (< runje 'runjava osoba'), Šantić (usp. šanto 'osoba koja ima

jednu krivu nogu'), Šćapanović (< šćap), Šošić (< šoše 'lukava i okretna osoba'), Šušnjar (<

šušnjar 'crveni krpelj'), Tocilj (< tocilj 'brus u obliku kotača') i Trutanić (usp. truto 'trut,

lijenčina'). Prezime Štambuk156 stranoga je postanja te se može povezati s njemačkim

apelativom Stammbuch 'rodoslovnik'. Nazivom je vjetra motivirano prezime Grego (usp.

gregolevont/gregolevanat 'sjeveroistočnjak'). U pučiškim su maticama uz lik Grego

zabilježeni i likovi Grecus i Greci te je obitelj navodno podrijetlom iz Grčke, odakle su u

147 Usp. i pridjev halaburast 'nepromišljen, brzoplet' koji u Kolanu na Pagu bilježi Oštarić (2005: 144).148 S obzirom na to da je osim prezimena Aquila zabilježeno dvorječno prezime Aquila Buccareo (u drugome su dijelu prezimena sadržani romanizam bukara 'sud za vino' i sufiks -eo koji je služio za potalijančivanje prezimena), vjerojatno je ipak riječ o hrvatskome rodu. Nositelji prezimena Boccareo/Buccareo spominju se u Splitu u XVII. stoljeću (Marasović-Alujević 2012: 149, 153).149 Po bilješkama Andrije Ciccarellija starije je prezime obitelji Kukretić čiji su istaknuti članovi bili visoki dužnosnici na dvoru bosanskoga kralja Stjepana Dabiše i Stjepana Tomaševića (usp. i Eterović 2002: 318–319). Navedene podatke treba uzeti s velikom rezervom zbog Ciccarellije ustrajavanja na obrani plemićkih povlastica te divljenja romanskoj kulturi. Stoga i ne treba čuditi što podrijetlo bračkih plemića vezuje uz romanske izbjeglice iz Salone i Epetiona, a vlastito podrijetlo uz Neretvansku krajinu u kojoj se nalazio antički grad Narona.150 Apelativ ćikara izvodi se od mlet. cicára (Sk 1: 358). Vjerojatno je lik s č pisarska pogrješka.151 Riječ je o hibridnome prezimenu tvorenomu od hrvatske osnove did- i romanskoga sufiksa -ola.152 Riječ je o prevedenome prezimenu. Na Braču je prvotno zabilježen hrvatski lik Gospodnetić (bilježi se od 1519. u Bolu, a od XVII. stoljeća hrvatski se lik (Jutronić 1950: 151) smjenjuje s latinskim Dominis (usp. lat. dominus 'gospodar'). Prezime je u Pučišćima oživio dolazak župnika don Pave u kolovozu 2015.153 I u bračkim se i u makarskoprimorskim maticama bilježi lik Kadčić, što potvrđuje da prezime nije uvjetovano pokraćenim likom imena Katarina. Uostalom, hrvatski se čakavski i kajkavski te slovenski lik kača dovode u svezu s apelativom gad (opširnije u Sk 1: 543). 154 Usp. pridjevak lika iz Držićevih drama Džuho Krpeta.155 Sličnoga je postanja izumrlo prezime Munitić (usp. munita 'sitan novac' < lat. monēta; Sk 2: 454) u Gornjemu Humcu.156 Štambuci su se, kako sam doznao od ispitanika, kao doseljenici iz Praga smatrali koljenovićima, pripadnicima građanske obitelji s rodoslovljem te im je podrugljivi nadimak (današnje prezime) nadjenut zbog stalnoga isticanja njihova građanskog podrijetla. Jutronić (1950: 195) bilježi i izvorno prezime današnjih Štambuka navodeći da se oko 1710. u Selca doselio mistro Antonio Standelpergher detto Stambucco quodam Andrea del Stato di Boemia dalla Città di Praga.

25

klesarska središta (poput Brača, Korčule, Dubrovnika i Popova) dolazili grčki klesari

(Jutronić 1950: 142).

3.4.3. Prezimena prema nazivima zanimanja i titulama prvotnih nositelja

Zanimanjima su i titulama prvotnih nositelja motivirana 10 (8,00 %) prezimena: Doganac (<

doganac 'dogandžija157, sokolar' < tur. doganci), Kalajžić (usp. kalajdžija158 'obrtnik koji

kositrom krpi staro posuđe' < tur. kalayci), Kaštelan (< kaštelan 'upravitelj tvrđave'),

Knezović (< knez), Kovačić (< kovač), Kraljević (< kralj), Mlinar, Popović (< pop 'svećenik'),

Srdarević (< serdar 'glavar' < tur. serdar) i Županić159 (< župan).

3.4.4. Prezimena prema podrijetlu prvotnih nositelja

Podrijetlo prvotnih nositelja odaju 7 (5,60 %) prezimena Bašković, Borovičkić, Moro,

Puljizić, Trevižan, Vlahović i Vranjicani. Prema potalijančenome etnonimu za Maura nastao

je nadimak i poslije prezime Moro. Nadimak su pak Moro u hrvatskim krajevima često

primale crnomanjaste osobe. Prezime se Puljizić izvodi od etnika Puljiz 'stanovnik Apulije',

kojim se često označivalo i osobu nižega rasta, prezime se Vlahović izvodi od etnonima Vlah

kojim se označivalo doseljnika s kopna, prezime se Vranjicani dovodi u vezu s naseljem

Vranjic u okolici Trogira, Bašković s Bastom kod Makarske, a Trevižan s talijanskim gradom

Trevisom. Prezime se pak Borovičkić povezuje s ženskim etnikom Borovička te označuje

stanovnicu Borovice, naselja kod Vareša u Bosni.

3.4.5. Prezimena nejasne motivacije

Nepoznat je nastanak izvorno bračkih prezimena Bezmalinović i Skansi. Prezime Skansi

moglo je nastati od apelativa scanso 'izbjegavanje', no za sigurnije bi izvođenje trebalo bolje

poznavati talijansku antroponimiju. Zabilježio sam pučku etimologiju koja prezime povezuje

s glagolom skansat 'potratiti sav imetak'. Prezime bi Curri moglo biti romanskoga postanja,

ali može biti i potalijančeno. U Italiji je najrasprostranjenije u Apuliji. Prezime Kruezi potječe

s Kosova te bi ga se možda moglo dovesti u vezu s toponimom Kryezi u sjevernoj Albaniji.

Prezime bi se Špacal (s obzirom na to da je najrasprostranjenije u Sloveniji i Češkoj) moglo

dovesti u vezu s njemačkom antroponimnom osnovom Spatz- kojom se označuju osobe

krhkije tjelesne građe, a prezime bi Rošker moglo označivati obrtnika koji se bavi

proizvodnjom jastuka od konjske strune (usp. njem. Rosshaar). Norveško prezime Loch

možda je moguće povezati s germanskom osnovom loch 'rupa'.

3.4.6. Jezični slojevi u prezimenima157 Prezime je i zabilježeno kao Dogančić.158 Romanski je pak naziv za to zanimanje uščuvan i obiteljskome nadimku Stenjaro dijela Orlandinija, a grčki Kalaisor u obiteljskome nadimku dijela Fabijanovića (Vidović 2010: 360).159 Iako predaje Županiće povezuje s Tomislavgradom (koji se osim Duvnom nazivao i Županjcem), zbog općenite je nepouzdanosti predaja vjerojatnije izvođenje prema nazivu titule.

26

Uz temeljni hrvatski (slavenski) sloj u pučiškim je očekivano najzastupljeniji romanski sloj.

On se nahodi i među prezimenima motiviranim kršćanskim (npr. Žuvetić) i nekršćanskim

imenima (npr. Eterović), a zastupljen je i među prezimena nadimačkoga (npr. Buvinić,

Parunov) ili etnonimskoga postanja (npr. Moro) te među prezimenima nastalim prema

nazivima zanimanja (npr. Kaštelan). Zabilježena su i prezimena koja su najvjerojatnije

prevedena s hrvatskoga te nisu nužno prilagođena hrvatskomu glasovnom sustavu (npr.

prezime se Mičeli, vjerojatno poteklo dod lika Mihovilović, zapisivali i kao Michieli),

prezimena koja su potalijančena (npr. Ivelio, Mladineo, a vjerojatno i Ciccarelli), ali i

prezimena koja su izvorno talijanska (npr. Orlandini). Romanski je sloj zastupljen

ponajvećma (iako ne uvijek) među pripadnicima bračkih starosjedilačkih rodova. Adstratni je

turski sloj zastupljen među prezimena čiji nositelji potječu s kopna te je vidljiv među

prezimenima nastalim od muslimanskih imena (npr. Jakir, Kamber), prezimenima

nadimačkoga postanja (npr. Čolić) i prezimenima motiviranim nazivima zanimanja (npr.

Doganac, Kalajžić, Srdarević). U pučiškim prezimenima nalazimo i tragove njemačkoga

(Štambuk i najvjerojatnije Špacal), mađarskoga (npr. Šantić) i albanskoga jezika (npr. Kruezi

te povijesno prezime Aleši160). Prezime je pak Šćepanović „pocrnogorčeno“ u XX. stoljeću,

izvorni je lik glasio Šćapanović.

4. Zaključak

U ovome se radu na temelju imenoslovne građe nastoje rasvijetliti manje poznati dijelovi

pučiške povijesti. U prvome se dijelu rada obrađuje pučiška toponimija u kojoj se

ponajvećma ogleda romansko-slavensko prožimanje. Ono je razvidno već u ojkonimu

Pučišća u kojemu je sadržan dalmatizam puč 'zdenac', u njemu srodnome povijesnome

toponimu Slamna kostirdica (usp. kostirna 'gustirna, zdenac') te u toponimima Gripe i Zalo

griža koji sadržavaju dalmatizme kojima se označuju stjenovita područja. Mlađega su

romanskoga (uglavnom mletačkoga) postanja toponimi Lantierna (svjetionik), Lumbordica

(brodski top), Maciel (klaonica), Porat (luka) i Punta (rt), čije istozvučnice i i/ili

bliskozvučnice rasprostranjene po čitavoj istočnoj jadranskoj obali, te Brakadela

(skakaonica) i Pol granier (žitnica), toponim kojemu zasad nisam pronašao srodnika.

Temeljni je hrvatski (slavenski) sloj, dakako, najzastupljeniji, no ni on nije današnjim

Pučišćanima posve proziran, neovisno o tome je li riječ o odrazima zemljopisnih naziva kao

što je Dunoj (usp. dunaj 'vrelo' < Dunaj 'Dunav'), Nokla (usp. naklo 'mokrina'), Ratac (usp.

rat 'uzvisina') ili Velo slatina (usp. slatina 'bočato vrelo'), toponima motiviranih ljudskim

djelovanjem kao što je toponim Okladi (usp. oklad 'tor') te toponima antroponimnoga

160 Prezime se dovodi u vezu s osobnim imenom Aleksandar.

27

postanja kao što je Latešo brdo, Nigoši dolac, Tišin dolac i Veselje. Toponimi često upućuju i

na mjesta mogućih obrambenih (primjerice, Gračišće) i sakralnih zdanja (neprozirniji su

toponimi Klinje glove ili Mratinje brdo koji bi mogli upućivati na crkve svetoge Klementa i

Martina).

Središnji se dio rada bavi podrijetlom pučiškoga stanovništva, smjerovima

doseljavanja te brojnošću i jezičnim postanjem pučiških prezimena. Podrijetlom se pučiškoga

stanovništva temeljito i stručno bavio Andre Jutronić te su činjenice koje je on iznio za starije

pučiške rodove (one koji se spominju prije 1800.) usustavljeni i tek djelomično nadopunjeni

novim podatcima. Podatci su za rodove koji se spominju u XIX. stoljeću posuvremenjeni i

nadopunjeni na temelju pregleda Popisa osoba sastavljajućih obitelji koji mi je ljubaznošću

pučiškoga župnika don Pave Gospodnetića i nesebičnim trudom Zorke Martinić Kosirina

postao dostupnim. Na podatcima o rodovima koji su Pučišća nastanili nakon 1900.

zahvaljujem svim Pučišćanima koji su spremno odgovarali na telefonske pozive u kojima su

mi iznosili podatke o vlastitim predcima te „časnicima za vezu“ – već spomenutoj Zorki te

Nikši i Rinu Martiniću Prijeviću, koji su strpljivo odgovarali na poruke i pozive u svako doba

dana i noći. Na korisnim podatcima i dodatnomu trudu zahvaljujem Draženu Galetoviću

Bulatu, Ivici i Elviri Eterović Maćuka, Stjepanu Eteroviću Soriću, Lovri Martiniću Kosirini,

Silviji Marinović (koja je na koncu rad upotpunila s još nekoliko važnih podataka), Mirku

Nižetiću Močku, Slavenu Puljku, Katici Vidović (rođenoj Eterović Maćuka) i Jadranu

Vrandečiću Šilu. Umnogome su mi pomogle i bilješke pokojnoga don Petra Eterovića na

mojemu primjerku Jutronićeve knjige i mnogi usmeni podatci koje mi je tijekom života dao.

Zahvaljujem i bivšim župnicima don Tonču Kusanoviću i don Andru Ursiću na tome što su

me angažmanom u časopisu Veselje svetoga Jere potaknuli na istraživanje. Upravo su, dakle,

sami Pučišćani i njihovi duhovni pastiri najzaslužniji što je u velikoj mjeri rasvijetljeno

podrijetlo suvremenih pučiških stalnih i povremenih rodova te je, po mojemu sudu, to ujedno

i najvredniji dio ovoga rada.

Dva su temeljna smjera doseljavanja u Pučišća: unutarotočki i izvanootočki.

Unutarotočke su migracije uglavnom uvjetovane gospodarskim razlozima (nekoć zbog

stočarenja, a u XIX. i XX. stoljeću zbog klesarstva, obrta i školstva) i ženidbama.

Izvanotočka su doseljavanja tijekom većega dijela povijesti bila uvjetovana ratnim

zbivanjima, s tim da se prostor iz kojega se u Pučišća doseljavalo sužavao. Tijekom prvih

osmanlijskih osvajanja na Brač se doseljavalo sa širega područja od Zadra do Baćine te od

Rogoznice do Duvanjskoga polja, a koncem XVII. stoljeća uglavnom iz Rogoznice i

Makarskoga primorja te omiškoga zaleđa i Imotske krajine. Ratna su zbivanja u Pučišća i

28

tijekom Domovinskoga rata prouzročila priljev stanovništva. Iz gospodarskih su se razloga u

Pučišća doseljavali klesari s različitih strana, isprva iz dalmatinskih gradova i otoka te s

talijanske strane obale Jadranskoga mora, u XVIII. stoljeću iz Češke, a u XX. stoljeću iz svih

krajeva bivše države. Činovnici, obrtnici i učitelji Pučišća su u većoj mjeri počeli nastanjivati

tijekom austrijske uprave kad su se u mjesto, kao ispomoć u vinogradima i maslinicima,

počeli doseljavati junoci i nadničari, mladi sluge i najmni radnici s kopna. U novije se

vrijeme doseljuju ugostitelji i drugi turistički djelatnici, pa čak i turisti koje je očarao prvi

susret s mjestom.

Dakako da ispripovijedana priča ima i svoje naličje. Velik je broj Pučišćana napustio

svoja ognjišta (iako su i u inozemstvu dala veliki obol, primjerice, hrvatskoj historiografiji i

čileanskoj književnosti), a demografsko se stanje znatno pogoršalo nakon Domovinskoga rata

u mjestu koje je dotad (Jedino na Braču!) svake godine bilježilo prirodni prirast stanovništva.

Ipak, nade u svjetliju budućnost itekako ima, a odgovori se na naizgled teška pitanja kriju i u

ovome članku. Pučišća, naime, stoljećima privlače namjernike sa svih strana svijeta, a

Pučišćani su, koliko god se to tako ne čini na prvi pogled, u svoj genetski kod ugradili i

znanja svjetskih putnika i uglednika te vještine svojih kopnenih i otočkih susjeda te došljaka

iz udaljenijih krajeva. U svemu su tome uspjeli očuvati vlastitu posebnost, a ujedno pridobiti

svoje radnike i goste koji su im postali sumještanima. Samo se u takvu prožimanju mogao

roditi papinski vojni i građevinski savjetnik, prvi hrvatski kipar impresionist, a u novije

vrijeme i vrhunski dramski umjetnici. Sredina koja je iznjedrila takve veličine ne može

propasti.

Literatura

ARj = Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika. 1881. – 1976. JAZU. Zagreb.

Božinović, Milan. 2004. Povijest pučiškog školstva. Naklada Bošković. Split.

Brozović Rončević, Dunja. 1999a. Nazivi za blatišta i njihovi odrazi u hrvatskoj toponimiji,

Folia onomastica Croatica 8. 1–40.

Brozović Rončević, Dunja; Čilaš Šimpraga, Ankica 2008. Nacrt za zoonomastička

istraživanja (na primjeru imena konja). Folia onomastica Croatica 8. 37–58.

Cicareli, Andrija. 1982. Zapažanja o otoku Braču. BIGZ. Beograd.Eterović, Nikola. 2002. Diplomacija i teologija: rasprave, članci i osvrti. Biblioteka Crkve u svijetu. Split.

29

Granić, Miroslav. 2011. Antroponimijska građa Paga iz Ruićevih rukopisa. Toponimija otoka

Paga. Ur. Skračić, Vladimir. Sveučilište u Zadru – Centar za jadranska onomastička

istraživanja. Zadar.

Grković, Milica. 1983. Imena u dečanskim hrisovuljama. Institut za južnoslovenske jezike Filozofskoga fakulteta u Novome Sadu. Novi Sad.Hrvatski prezimenik (I. – III.) 2008. Pr. Maletić, Franjo; Šimunović, Petar. Golden Marketing

– Tehnička knjiga. Zagreb.

JE = Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, I – III. 1998

– 2004. HAZU – Školska knjiga. Zagreb.

Jireček, Konstantin. 1962. Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka. Zbornik

Konstantina Jirečeka, 2. Ur. Dinić, Mihajlo. Naučno delo. Beograd.

Jutronić, Andre. 1950. Naselja i porijeklo stanovništva otoka Brača. Zbornik za narodni život

i običaje Južnih Slavena 34. JAZU. Zagreb.

Lahman, Otokar. 1964. Prilog proučavanju strukture stanovništva Makarske. Zbornik za

narodni život i običaje Južnih Slavena 42. 559–581.

Leksik prezimena Socijalističke Republike Hrvatske 1976. Ur. Putanec, Valentin; Šimunović,

Petar. Institut za jezik – Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb.

Marasović-Alujević, Marina. 2012. Imena Splićana od postanka grada do kraja XVIII.

stoljeća. Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Split.

Nosić, Milan. 1998. Prezimena zapadne Hercegovine. Hrvatsko filološko društvo. Rijeka.

Novak, Grga. 1960. Hvar kroz stoljeća. Izdavački zavod Jugoslavenske akademije. Zagreb.

Novak, Grga. 1961. Vis, knjiga prva, od VI. st. pr. n. e. do 1941. godine. Narodni odbor

Općine Hvar – Izdavački zavod Jugoslavenske akademije. Zagreb.

Oštarić, Ivo. 2005. Rječnik kolanjskoga govora ili ričnik mista Kolana na otoku Pagu.

Rječnici 5. Matica hrvatska, Ogranak u Zadru. Zadar.

Sk = Skok, Petar. 1971. – 1974. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika I – IV.

JAZU. Zagreb.

Skok, Petar. 1952. Toponomastički problemi. Istorijski časopis 3. 1–40.

Šimundić, Mate. 2006. Rječnik osobnih imena. Matica hrvatska. Zagreb.

Šimunović, Petar. 1987. Antroponimijski sustav Povaljske listine i Povaljskog praga.

Obljetnica Povaljske listine i Praga 1184–1984. – Brački zbornik, 15. Ur. Marinković, Ivo.

SIZ za kulture Općine Brač. Supetar.

Šimunović, Petar. 2004. Bračka toponimija. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb.

30

Šimunović, Petar. 2005. Toponimija istočnojadranskoga prostora. Golden maketing –

Tehnička knjiga. Zagreb.

Šimunović, Petar. 2006a. Hrvatska prezimena. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb.

Šutić, Baldo; Ujdurović, Miroslav; Viskić, Milorad. 2000. Gračka prezimena. Poglavarstvo

Općine Gradac. Gradac.

Šimunović, Petar. 2006b. Rječnik bračkih čakavskih govora. Brevijar. Supetar.Škaljić, Abdulah. 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost. Sarajevo.

Vidović, Domagoj. 2010. Obiteljski nadimci u Pučišćima na otoku Braču. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 36/2. 345–367.Vidović, Domagoj. 2013. Toponimija sela Trnčina u Popovu. Folia onomastica Croatica 22. 215–252.Vidović, Domagoj 2014. Zažapska onomastika. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.Vrčić, Vjeko. 2010. Plemena Imotske krajine. Tiskara „Franjo Kluz“. Imotski.

31