ona strana i povratak

Ona strana i povratak

Sylvia Browne i Lindsay Harrison

Naslov izvornika:

The Other Side and Back

copvright © Svlvia Browne, 1999.

Syl vi a Brovvne i l_indsay Harrison

Prevela: Marina Budimir

Lektorirala: Jasenka Ruţić

Uredila: Marina Kralj Vidačak

Naslovnica: Zlatko Havoić

Grafička

priprema: Renata Risek

Tisak: ^KRATIŠ

Nakladnik: Biovega d.o.o. Zagreb

ONA STRANA POVRATAK

Sva prava pridrţava nakladnik. Nijedan dio ove knjige

ne smije se upotrebljavati ni reproducirati na bilo

koji način bez pismenog dopuštenja, osim u slučaju

kratkih navoda objavljenih u kritikama ili

ocjenjivačkim člancima. Za sve obavijesti moţete se

obratiti nakladniku.

Ovaj i onaj svijet u očima jedne vidovnjakinje

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i

sveučilišna knjiţnica, Zagreb

UDK 133.3

BROVVNE, Svlvia

Ona strana i povratak : Ovaj i onaj svijet u očima

jedne vidovnjakinje / Svlvia Brovvne i Lindsav

Harrison ; < prevela Marina Budimir>. - Zagreb :

Biovega, 2002. (Makronova edicija)

Prijevod djela: The other side and back ISBN 953-6567-

37-7 I. Harrison, Lindsav 420403072

Zagreb, 2002.

Posveta

Od Svlvie:

Mojoj obitelji...

Angelii, da budem vjetar meĎu tvojim krilima

Kao stoje baka Ada bila meni...

I uvijek,

Montelu

Od Lindsav:

Mojoj majci, Fern Underwood, Koja je u moj ţivot

unijela toliko toga divnoga,

I stoje nemoguće otplatiti, Uključujući i moje

poznanstvo sa Svlvijom

Sadrţaj

Zahvale

9

Predgovor Dr. Melvin L. Morse

11

Nekoliko riječi čitateljima

17

1. Pomoć One strane: naši anĎeli i duhovno vodstvo

23

2. Svakodnevne čarolije i čuda: otkrivanje

i stvaranje radosti u našim ţivotima

47

3. Vaš osobni ţivot: pogled jednog duhovnog medija

na odnose i obitelj

71

4. Vaše zdravlje: preporuke vidovnjaka za um i tijelo

93

5. Ţivot poslije ţivota: kako otkriti prošle ţivote

113

6. Duhovi: što su oni i što moţete poduzeti

137

7. Mračna strana: kako se zaštititi od zla

koje nas okruţuje

159

8. Deset stvari kojih se bojimo i zašto ih se

ne bismo trebali bojati

185

9. Pretkazanja za novi milenij 2000. - 2099.

211 Dodatak: afirmacije

219 O autorici

223

Zahvale

Zahvaljujem darovitim i budnim ljudima, poput Briana

Tarta, Bon-nie Solow i Reida Tracvja, koji su me

podrţali, dali mi slobodu i ohrabrili me da izrazim

svoju ljubav prema pisanju.

Svom voljenom osoblju, neumornim svećenicima i svojim

studijskim skupinama diljem Amerike.

Zahvaljujem članovima medicinske, psihijatrijske i

zakonodavne zajednice diljem Amerike koji svojim

povjerenjem, pouzdanjem i prijateljstvom prihvaćaju

ovu odanu sluškinju društva.

Svojim klijentima, prijateljima i publici diljem

svijeta te svima onima koji će to tek postati. Moja je

ljubav poput otvorenih vrata kroz koja uvijek moţete

ući.

Zahvaljujem dr. Carolvn Dohertv iz Beverlv Hillsa u

Kaliforniji na njezinoj vještini, umijeću i rijetkoj

otmjenosti.

Svom sinu Christopheru, čija mije velikodušnost

omogućila da pišem u prelijepoj kući i čija je ljubav

od nje stvorila dom.

Svom sinu Paulu na njegovu prijateljstvu i

razumijevanju.

Svojim prelijepim snahama, Gini i Nancy, koje cijenim

i koje su mi dale najveći mogući dar - Angeliju,

Willyja i Jeffreva.

Larrvju, koji mi olakšava ţivot i ispunjava ga

ljubavlju.

I na kraju, ali nipošto manje vaţno, zahvaljujem svom

dragom ocu Williamu L. Shoemaleru, koji je volio sve

što sam ikad učinila.

Svima vama duboko sam i vječno zahvalna.

Predgovor

Dr. Melvin L. Morse

Čast mije i uţitak napisati predgovor za ovu knjigu.

Svlvia Browne uplela se u moj ţivot u trenutku kad sam

odlučio napustiti istraţivanja iskustva kliničke smrti

i potpuno se posvetiti pedijatriji. Napravila mije

tumačenje koje je bilo tako precizno i tako me duboko

potreslo da sam posve promijenio svoje gledanje na

mogućnost ţivota poslije smrti. Nakon što sam petnaest

godina slušao priče djece koja su preţivjela smrt,

shvatio sam da je znanstveno prihvatljivo tvrditi da

svijest nadţivi smrt.

Svi se raĎamo sa specifičnom biološkom vezom sa

svemirom koji nas voli. Svlvia Browne ima taj dar koji

joj omogućava pristup tom izvoru univerzalnog znanja i

mudrosti te oštroumnost kako bi drugima tumačila to

znanje. Ja znam da bi moj ţivot bio bitno drukčiji

daje nisam slučajno sreo u televizijskom šouu prije

nekoliko godina.

Proučavao sam iskustva kliničke smrti u djece jer sam

smatrao da su takva iskustva posljedica raznih

lijekova koji se daju teško bolesnoj djeci. Bio sam

mlad i arogantan liječnik koji je radio na intenzivnoj

njezi i istraţivao rak u Dječjoj bolnici u Seattleu.

Od djece sam čuo nekoliko iskustava kliničke smrti,

ali sam uvijek smatrao da je to od lijekova.

MeĎutim, naša istraţivanja pri Dječjoj bolnici u

Seattleu zabiljeţila su da su iskustva kliničke smrti

stvarna i povezana sa specifičnom funkcijom odreĎenog

područja našeg mozga. To područje, desni sljepoočni

reţanj, naš je »Boţji modul«. Svi se raĎamo s njim.

Istraţivanje smo objavili u časopisu »Pediatric

Journal« Američke udruge, liječnika.

Uslijedila je kritika mojih istraţivanja i metoda.

Napadi su _ jčesto bili osobni, imao sam privatnu

praksu .kap pedijatar i upravo

12 Ona strana i povratak

sam završio stipendirano istraţivanje tumora mozga kod

djece. Smatrao sam svoja istraţivanja iskustava

kliničke smrti nečim vrlo zanimljivim, ali ne i nečim

što sam osobno shvaćao ozbiljno. Svoja sam

istraţivanja vidio kao način pojavljivanja u

časopisima, što bi lijepo izgledalo u mom ţivotopisu i

ništa više od toga. Umjesto toga, naletio sam na temu

koja je sve razljutila.

Razgovarao sam s ravnateljem bolnice koji mije rekao:

»To ti je tako, Melvine, kada razgovaraš s ljudima o

smrti. Taje tema tabu. Drţi se onoga u čemu si

najbolji. Bavi se pravom medicinom.«

Ubrzo nakon toga posjetio sam Holandiju na poziv

kardiologa Wolfganga von Lummela na Utrechtskom

sveučilištu da odrţim predavanje. On je takoĎer

proučavao iskustva kliničke smrti u odraslih.

Koristeći se istim metodama kao mi, došao je do

sličnih zaključaka. Kad sam završio govor, jedna je

Holandanka inzistirala da razgovara sa mnom. Nije bila

meĎu uzvanicima, ali je molila dr. von Lummela da joj

dopusti da prisustvuje. Rekla je da ima vaţnu poruku

za mene.

Preko prevoditelja rekla mije daje medij. Rekla mije

da mi jedno dijete s kojim sam razgovarao i koje je

poslije umrlo šalje poruku. Izvadila je sliku koju je

nacrtala. Rekla je: »Ovo je ta djevojčica. Ţeli da

vidite njezinu sliku kako biste mi vjerovali.«

Prepoznao sam dijete.

Ţena je nastavila: »Imate njezin crteţ koji niste

pokazali na predavanju. Ja ću vam ga nacrtati.« Tad

mije prenijela djevojčičinu specifičnu poruku - da

nastavim istraţivati iskustvo kliničke smrti te da će

me dva anĎela čuvati i pomagati mi. Poruka je

sadrţavala i neke osobne detalje koji su samo meni

nešto značili.

Cijela mije scena bila prilično zabavna. Očekivao sam

da će me poslije traţiti novac. Mislio sam da ţeli

privući pozornost na sebe, da je istraţila moju

prošlost i daje imala sreću stoje neke stvari

pogodila. Nestala je, a da nije rekla svoje ime i

nikad mi se više nije javila.

Vratio sam se u New York i zaboravio cijeli dogaĎaj.

Svrstao sam to pod čudne stvari koje se dogaĎaju i

koje ne moţemo objasniti, no koje ne shvaćamo

ozbiljno.

Moj me izdavač zamolio da nastupim sa Svlvijom Browne

u televizijskom šouu koji se emitira diljem Amerike.

Uzdahnuo sam i pomislio kako je to posljednja kap i

kako nikad više neću moći imati bilo kakav ugled na

sastancima u Dječjoj bolnici.

Svlviju sam sreo neposredno prije nastupa. Moj je prvi

dojam bio daje vrlo prizemljena i normalna. Shvaćam

daje takva pomisao

Predgovor 73

bila nepristojna, ali očekivao sam luckastu osobu

odjevenu u odjeću Novog doba koja drobi

pseudopsihološke fore. Umjesto toga, dok smo zajedno

sjedili u zelenoj sobi, osjećao sam se posve opušteno.

Imao sam potrebu da joj ispričam što sam sve prošao

tijekom protekle godine te kako sam ţelio biti

pedijatar i kako sam htio prestati misliti o

nadnaravnim sposobnostima i smrti. Nisam mogao

govoriti, samo sam htio plakati. Olakšala mi je tako

što smo razgovarali o mom rancu s konjima i o mojoj

djeci.

Iznenada mije rekla: »Melvine, znam da ti nije bilo

lako. Ţelim da znaš, ona djeca kojoj si pomogao na

tvojoj su strani.« Govorila je o istoj djevojčici za

koju mije rekao holandski medij. Rekla je da ima

poruku za mene. I onda je od riječi do riječi ponovila

poruku koju mije prenijela Holandanka. Poruka je

sadrţavala iznimno osobne detalje koje je bilo teško

izmisliti ili pogoditi i za koje smo znali samo ta

djevojčica i ja.

Ignorirao sam HolanĎanku, ali Svlviju nisam mogao.

Bila je potpuno iskrena i nepatvorena. Nakratko sam

pomislio kako je to neka nevjerojatna slučajnost ili

pak lukav plan HolanĎanke i Svlvije Browne da me

nasamare. »Koji bi im bio motiv?« pitao sam se. Sav

taj trud kako bi me nagovorile da nastavim istraţivati

iskustva kliničke smrti?

Sjetio sam se što me moj mentor John Hopkins naučio:

»Melvine, ako počneš vjerovati kako jedna od milijun

slučajnosti moţe objasniti ovo što se dogaĎa, onda će

tvoji izgledi da imaš pravo biti jedan prema milijun!«

Rekao mije to, uvjeren kako je slučajnost utočište za

lijene mozgove; za znanstvenika slučajnost ne postoji.

Vratio sam se doma posve osvjeţen. Očito je

objašnjenje bilo da su oba medija, neovisno jedna o

drugoj, dobila identičnu poruku koja je imala značenje

samo za mene. One su bile pasivni prijenosnici poruke

djeteta koje je umrlo. Kao medicinski znanstvenik

čvrsto sam odlučio otkriti kako je takav prijenos

moguć. Moţda je činjenica što nisam imao nikakav

sustav uvjerenja o duhovnom, osim što sam nedjeljom

gledao nogomet, bio razlog zašto sam trebao nastaviti

na tom području.

Moje je istraţivanje pokazalo da su iskustva kliničke

smrti stvarna, ali i da proučavanjem mehanizma tih

iskustava učimo da su sva ljudska biće povezana sa

svemirom i sa svime u njemu stoje bilo i što će, ikad

biti. Učimo kako zapravo postoji čvrsta znanstvena

baza kojom se moţe objasniti kako mediji mogu

razgovarati s mrtvima i kako mogu omogućiti duhovno i

fizičko iscjeljenje.


Polazište mije bilo osnovno pitanje, koje mi je jednom

jedan dječak postavio o svom iskustvu kliničke smrti.

Zamalo da se nije utopio u automobilskoj nesreći.

Rekao je da se auto napunio vodom i da se sve odjednom

»zacrnilo.« »I onda sam bio u velikom rezancu.« Pitao

sam ga o kakvom je velikom rezancu riječ. Odgovorio

je: »Moţda je bio spiralni rezanac. Ali nije mogao

biti pravi rezanac jer mislim da pravi rezanci nemaju

dugu. Mora daje to bio tunel.« Putovao je duţ tunela i

posjetio ţivotinjski i ljudski raj.

»Alije li to bilo stvarno?« upitao me je. To je

pitanje koje svi mi postavljamo kad se radi o takvim

iskustvima. Njegovo sam pitanje postavio vodećim

američkim teorijskim fizičarima u Los Alamosu u

Meksiku. Pitao sam ih stoje stvarnost i kako znamo je

li nešto stvarno ili nije. Od njih sam naučio kako je

djetetov opis iskustva kliničke smrti stvarniji nego

iskustva koja primamo običnim osjetilima.

Fizičari govore o »ne-lokalnoj« stvarnosti kao

osnovnoj stvarnosti ţivota. To je razina stvarnosti u

kojoj ne postoje ni vrijeme ni prostor i sve se zbiva

odjednom. Nama je to iznimno teško shvatiti jer smo,

bar na jednoj razini, biološki strojevi s unutarnjim

biološkim satom koji otkucava. Toliko smo uvjetovani

percepcijom stvarnosti preko naših pet osjetila da ne

moţemo dokučiti kakva stvarnost uistinu jest. Onaje

uzorak energije koja postoji u prirodi, uzorak koji

sadrţava sve stoje ikad bilo i što će ikad biti. Djeca

koja su imala iskustvo kliničke smrti nemaju problema

s prihvaćanjem ove ideje. Jedan je dječak napisao

sljedeće o svom iskustvu kliničke smrti: »Jednom sam

vidio svjetlost. Nije bila ništa poput onoga što

moţete zamisliti jer je bila poput zvuka koji je

postojao samo u tišini mrklog mraka... Svjetlost je

uzorak koji neki nazivaju ţivot. Usponi i padovi,

radosni trenuci, tuţni, dobri, loši, jedina stvar koja

je stvarna, ali samo nadomak naših ruku.« Kada sam

drugog dječaka upitao kako dugo mu je trajalo iskustvo

kliničke smrti, odgovorio je: »Moţda je bila sekunda,

a moţda je trajalo kao cijeli moj ţivot.«

U raspravi o ne-lokalnoj stvarnosti fizičar Paul Daviš

izjavio je: »Dešifrirali smo kozmički kod. Mi koji smo

animirana zvjezdana prašina dobili smo uvid u zakone

na kojima se zasniva svemir. Kako smo se povezali s

ovom kozmičkom dimenzijom, ostaje zagonetka. No ne

moţemo poreći tu vezu.«

Kada sam pročitao njegovu izjavu, odjednom sam znao

stoje ta veza. Onaje zacijelo ista biološka struktura

koja nam omogućava da imamo iskustva kliničke smrti,

tj. desni sljepoočni reţanj.

Predgovor 15

To mi se činilo posve razumno. S druge strane, tu su

teorijski fizičari koji proteklih pedeset godina

pokušavaju objasniti kako se naš materijalni svijet

zapravo zasniva na pulsirajućim, beskrajnim obrascima

svjetlosti i energije. Tu su onda i mistici, mediji i

oni koji su imali iskustvo kliničke smrti koji nam

govore kako su vidjeli razinu stvarnosti koja sadrţava

sve znanje, gdje vrijeme i prostor nemaju značenja i

koja je ispunjena svjetlošću ljubavi. Naš desni

sljepoočni reţanj naša je veza s ne-lokalnom

stvarnosti ili, kako je to jedno dijete nazvalo, »onim

stvarno stvarnim« mjestom.

Ne samo da moţemo letimice vidjeti tu ne-lokalnu

stvarnost nego najnoviji znanstveni dokazi upućuju na

to da mi neprestano komuniciramo s njom. Razvojni

biolog Rupert Sheldrake smatra da uopće nismo biološki

strojevi, nego da se zasnivamo na uzorcima energije

koji su genetski kod za naše tijelo i ponašanje,

uzorci koji postoje u prirodi ili u ne-lokalnoj

stvarnosti. Prema Sheldra-keu, razvoj svijesti samo je

odraz promjena u uzorcima energije koji su osnova

ţivotinjskih i ljudskih oblika. To objašnjava velike

rupe u evoluciji i nagle razvojne skokove kao što su

sisavci koji doje mlado ili pak drastičnije promjene u

anatomiji kao što su razvoj ruku i nogu. On tvrdi daje

to taj uzorak koji se razvija i mijenja, a te se

promjene onda odraţavaju u promjeni oblika tijela ili

ponašanja.

Da zaključim, najnoviji znanstveni napreci sugeriraju

da postoji ne-lokalna stvarnost koja sadrţava glavnu

matricu za naša tijela, naše ponašanje i vrlo

vjerojatno za naše pamćenje. Ne ovisi o vremenu i

prostoru. Ta nam je stvarnost dostupna preko biološke

strukture s kojom se svi raĎamo, preko desnog

sljepoočnog reţnja.

Napokon stiţemo do znanstvene hipoteze koja se čvrsto

uvrijeţila kod suvremenih znanstvenih trendova, a koja

objašnjava kako Svlvia Browne moţe komunicirati s

ljudima koji su umrli ili biti posrednik u duhovnom

iscjeljenju. Ona jednostavno ima razvijeniji desni

sljepoočni reţanj od većine nas. To je moţda bio dar s

kojim se rodila, isto kao što se Carl Lewis rodio

iznimno atletski nadaren, ili gaje moţda duhovno

iskustvo ili iskustvo kliničke smrti pokrenulo ili

pojačalo.

Unutar ne-lokalne stvarnosti obrasci onih koji su

umrli i dalje postoje. Vrijeme nema značenja u toj

stvarnosti. Oni se tako, na-ravnOj mogu vratiti nama

uz pomoć desnog sljepoočnog reţnja i komunicirati s

nama poslije smrti. Teoretski je takoĎer moguće da mi

stupimo u kontakt s niima.

J6 Ona strana i povratak

Sada moţemo shvatiti znanstvenu osnovu duhovnog

iscjeljivanja. Kada Svlvia omogući duhovno

iscjeljenje, ona najvjerojatnije komunicira direktno s

glavnom matricom koja programira tog pojedinca. Vrlo

je vjerojatno da se pogreške u obrascima naših

sadašnjih tijela mogu ispraviti ulaskom u glavnu

matricu preko desnog sljepoočnog reţnja. I ja sam u

svojoj liječničkoj praksi zabiljeţio slučaj

nevjerojatnog iscjeljenja koje je nastalo zbog duhovne

korekcije djetetova DNK. Sad sam, napokon, stigao do

znanstvene hipoteze koja točno objašnjava kako se to

moglo dogoditi.

Ali moramo zapamtiti da su takva iscjeljenja vrlo

rijetka. Kao što mi je jedna tuţna majka rekla za

molitvu i duhovno iscjeljenje: »Kad bi sve ovisilo o

snazi volje i iskrenoj molitvi, ovaj Odjel za rak

sutra bi bio prazan.«

Oţalošćeni roditelji pitaju me za savjet što se tiče

posjeta mediju. Ja im kaţem da sam neurolog i

istraţivač iskustva kliničke smrti. Jedini medij s

kojim sam imao iskustva jest Svlvia Browne. Znam mnogo

oţalošćenih roditelja koji su se napokon pomirili sa

smrću voljene osobe zahvaljujući njezinim duhovnim

tumačenjima. Meni je definitivno pomogla u kritičnom

trenutku mog ţivota i za to sam joj duboko zahvalan.

Mislim da znanost neće nikada moći ni dokazati ni

opovrgnuti sposobnosti koje ima Svlvia Browne. Moja

istraţivanja samo pokazuju da ne postoji razilaţenje

izmeĎu vjerovanja u nadnaravne sposobnosti i

najnovijih znanstvenih spoznaja o funkcioniranju

svemira.

MeĎutim, nakon što sam sve uzeo u obzir, moje iskustvo

sa Svlvijom bilo je iskustvo vjere. Mogao sam vrlo

lako ignorirati, čak ismijati ili omalovaţiti

informaciju koju mije kanalizirala. Umjesto toga,

vjerovao sam osjećajima svoga srca, a ne logičnog

znanstvenog uma. Nije mi rekla što da činim, nego mije

dala hrabrost da učinim ono što znam daje ispravno.

Pročitajte ovu knjigu i naučite vjerovati svojoj

intuiciji i svom unutarnjem glasu.

Nekoliko riječi čitateljima

Ovo je knjiga o vama.

Govori o moći koju vam je Bog dao, o tome kako se

moţete ponovno povezati s njom i kako je moţete

upotrijebiti da činite dobro.

Govori o jednostavnim stvarima koje moţete činiti

svaki dan kako biste bitno utjecali na svoj ţivot i na

ţivot onih koje volite.

Govori o susretu s duhovnim vodstvom i anĎelima te o

ponovnom susretu s voljenim osobama koje su preminule.

Govori o povezivanju s prošlim ţivotima i o vječnosti

duha.

Govori o vašem zdravlju, odnosima, obitelji, djeci, o

razlogu vašeg postojanja ovdje i o onim drugim, pravim

ljudskim brigama koje vas bude noću i ne daju vam

mira.

Govori o čaroliji i čudima te potpori koju imate od

onih s One strane koji su uvijek u vašoj blizini i

samo čekaju da naučite kako ih moţete primijetiti.

Govori o tome kako se nikad više ne morate osjećati

usamljeni, bespomoćni ili bezvrijedni.

Govori o tome kako se nikad više ne morate bojati

smrti... ili ţivota.

Zovem se Svlvia Browne. Ili ako hoćete: »Svjetski

priznata vidovnjakinja Svlvia Browne!« kako me moj

dragi prijatelj Montel Williams najavljuje u svom

šouu. Provela sam četrdeset i sedam godina radeći sve

i svašta - imala sam dvadeset tumačenja na dan,

predavala sam, nastupala na radiju i televiziji,

istraţivala pojave duhova i zločine, proučavala sam

paranormalne pojave, radila s više od stotinu

liječnika i psihijatara diljem Amerike, osnovala

vlastitu crkvu, izdala autobiografiju koja je bila

bestseler i sve to uz neprestano, cvrkutanje moje

duhovne vodilje Francine u ušima.

Malo je čudno početi knjigu o vama govoreći o sebi. To

me Dodsieća na tipičnu rečenicu narcisoidne osobe:

»Dosta o meni. Što


vi mislite o meni?« Ali tomu i sluţi ovaj dio knjige -

da vam se predstavim.

RoĎena sam 1936. g. u Kansas Citvju u Missouriju,

predivnom ocu Billu Shoemakeru i majci Celeste

Shoemaker, koju ću pristojno predstaviti kao »ne baš

zabavnu ţenu«. Ipak, ona je bila moja genska veza s

njezinom majkom i mojom spektakularnom, predragom i

iznimno vidovitom bakom Adom Coil, čiji je dar vidov-

njaštva bio star tri stotine godina. To je bio jedini

razlog zastoje moja majka vrijedila toliko mog

uloţenog truda.

Zahvaljujući Bogu, svom nasljeĎu i otisku - ţivotnoj

karti koju svi zacrtamo na Onoj strani prije nego što

doĎemo ovamo - roĎena sam vidovita. Čak sam se rodila

s posteljicom oko glave, drevnim znakom daje

novoroĎenče roĎenjem dobilo dar vidovnjaštva.

Da budem iskrena, u ranom djetinjstvu moj mije dar

više bio teret. Imala sam pet godina kad sam za

večerom »vidjela« kako lica obiju mojih prabaka

nestaju. Nimalo lijep prizor, vjerujte mi. Obje su

umrle u sljedeća dva tjedna. Mislila sam da sam ih ja

nekako ubila dok mi baka Ada nije s puno strpljenja

objasnila što vidim i kako mi moja vidovitost to

omogućava. Poslije sam najavila djedovu smrt obitelji

prije nego stoje tata uspio dojuriti doma da nam

priopći tu tuţnu vijest. Obavijestila sam roditelje

kad sam imala tri godine da ću dobiti sestru kad mi

bude šest godina (nijedan vidovnjak nije sto posto

točan - Sharon se poţurila i rodila se mjesec dana

prije mog šestog roĎendana). Vidjela sam kako nas

duhovi posjećuju s jednakom jasnoćom kao što sam

vidjela ostale osobe u sobi. Pretpostavljala sam da ih

svi ljudi vide dok mi baka Ada nije objasnila kako i

zašto smo ona i ja drukčije »namještene« od ostalih.

Znala sam otvoriti vrata prije nego što bi netko

pokucao i znala bih tko stoji pred vratima prije nego

što sam ih otvorila. Jedno sam poslijepodne uspaničeno

odvukla oca iz kina vrišteći: »Sharon ne moţe disati!«

Stigli smo doma i otkrili da se srušila i da ima

obostranu upalu pluća... Mogla bih nabrajati i

nabrajati. A i jesam, sad kad pročitam što sam

napisala u zadnjem odlomku.

Imala sam pet godina kad sam napokon postala dovoljno

znatiţeljna da progovorim o tim »drugim ljudima« za

koje mi se činilo da ih nitko osim mene ne vidi. Moja

se obitelj okupila u dnevnom boravku i sjetno je

govorila o nekom preminulom roĎaku kad se počeo

pojavljivati lik muškarca iza bake Ade. Postajao je

sve jasniji dok ga nisam mogla jasno vidjeti kao što

sam vidjela nju. Pitala sam je tko je on, a ona me

smireno zamolila da ga opišem drugima.

Nekoliko riječi čitateljima 79

»Visok je, ima crvenosmeĎu kosu, nosi male naočale s

metalnim okvirima i oko vrata mu visi rog koji

upotrebljava da čuje kako drugi ljudi dišu.«

Nasmiješila se i bila je sretna stoje ujak Jim došao s

One strane daje pozdravi. Ujak Jim je umro 1917. g.

kao ţrtva epidemije gripe kojom gaje zarazio jedan od

njegovih pacijenata.

Na moj neukrotiv dar baka Ada uvijek je reagirala s

potporom, ljubavlju, uvidom i dubokim suosjećanjem

ţene koja je to proţivjela. Tata je bio ponosan i

opčinjen i bilo mu je zabavno. Moja je majka smatrala

da joj još jedna vidovnjakinja u obitelji treba kao

rupa na glavi, sasvim je slučajno stalno patila od

migrena i postala ovisna o pjenušavim kupkama.

Vjerojatno najvaţniji dogaĎaj mog djetinjstva i jedan

koji je utjecao na moj ţivot kao vidovnjakinje zbio se

kad sam imala osam godina. Iako su mi rekli da idem

spavati, jednu sam se noć igrala baterijom. Odjednom

svjetlost je postajala sve jača dok nije ispunila

cijelu moju sobu. Iz sredine te sjajne svjetlosti

izašla je visoka, smirena, nasmiješena tamnokosa ţena

koja mije tiho rekla: »Dolazim od Boga, Svlvia. Nemoj

se bojati.« Kako da ne. Postavila sam novi rekord u

skakanju iz kreveta i začas sam jurila niza stube

vrišteći na sav glas. Bacila sam se baki Adi oko

vrata. Ona je bila u kuhinji i čistila je povrće.

Jedva sam joj od straha uspjela ispričati što se

dogodilo. »A, tako«, odgovorila je gotovo zijevajući,

kao da se takve stvari svakodnevno dogaĎaju. »To je

bila tvoja duhovna vodilja. Došla je da ti pomogne.

Moţeš li mi podići one mrkve?«

Ispostavilo se daje moja duhovna vodilja po imenu lena

podrijetlom iz plemena Azteka i Inka te da je umrla u

svojoj rodnoj Kolumbiji početkom 16. stoljeća. Ubrzo

sam prestala biti uplašena djevojčica i počela sam joj

zapovijedati. Rekla sam joj da ću joj promijeniti ime

u Francine. Bila je toliko velikodušna da joj to nije

smetalo i do dana današnjeg Francine je moja stalna

pratilja, prijateljica, savjetnica, učiteljica, osoba

kojoj se povjeravam i koja me štiti... do odreĎene

mjere. Ona zna da su pogreške i teška vremena

neizbjeţni i potrebni za razvoj ljudskog duha te je

dopustila da iskusim dovoljno i jednoga i drugoga. Kao

duhovna vodilja prekrasno obavlja svoj posao. Ali kao

zaštiti od ţivotnih boli i povremenog očaja koji nas

zna smoţditi, dala bih joj +2.

Kao i sve duhovno vodstvo, Francine je od samog

početka imala jasniji pregled razloga zašto sam ovdje.

Imala sam deset godina kad sam kasno jedne večeri

vidjela maske klasične grčke komedije i


tragedije projicirane jednu preko druge na zidu svoje

spavaće sobe. Prije nego što sam uspjela pitati što to

znači, Francine je izjavila jasno i glasno: »Svlvia,

ovo jeivoj ţivot.« TakoĎer me obavijestila da ću

jednog dana biti poznata vidovnjakinja, da ću pomagati

ljudima i da ću govoriti pred velikim auditorijem. I

sve se obistinilo, čak i one teške tragedije s kojima

se susrećem svaki dan u svom radu, unatoč tomu što

neprestano naglašavam kako je smisao za humor i te

kako bitan u našem ţivotu, kao i duhovnost.

U knjizi ponavljam dvije činjenice jer su doista

vaţne: nijedan vidovnjak, uključujući i mene, ne moţe

biti sto posto točan i nijedan pravi vidovnjak,

uključujući i mene, ne moţe vidjeti svoju budućnost.

Bog nam je velikodušno dao dar ne da bismo ga drţali

za sebe i tratili na loto i nagaĎanje tko će osvojiti

prvenstvo u američkom nogometu, nego da ga isto tako

velikodušno dijelimo s drugima. Taj je dar poput

djeteta i nije naše vlasništvo. Dobili smo ga da ga

čuvamo i njegujemo i pretvorimo u produktivnu,

suosjećajnu energiju, a ako ga rabimo u pogrešne

svrhe, onda smo i zasluţili da ga izgubimo.

U mojoj obitelji nije bilo jedinstvenog pristupa, tako

da sara odgajana kao katolikinja, Ţidovka i u

tradiciji Episkopalno-lute-ranske crkve s naglaskom na

katolicizam. Bilo je trenutaka kad sam poţeljela biti

časna sestra. MeĎutim, nisam mogla ostati ozbiljna

lica pri pomisli da bih bila časna sestra, pa sam

odlučila biti učiteljica u katoličkoj školi, što sam i

bila osamnaest godina.

Uz Francineino neprestano cvokotanje koje mije

odzvanjalo u ušima i s Boţjim darom, za koji sam

osjećala da se moram njime koristiti, napokon sam

shvatila da biti vidovita i strastveno duhovna ne

isključuje jedno drugo. Mogla sam i morala sam

posvetiti svoj ţivot jednomu i drugomu.

Počela sam se baviti tumačenjima. Ne hvalim se kad

kaţem da sam ubrzo postala svjesna da ljudima mogu ne

samo promijeniti ţivot nego ga i spasiti. No svaka

informacija stiţe kroz mene, a ne od mene, tako da sam

zasluţna jedino za to što imam dar i što sam voljna

naglas reći informaciju koja mije dana.

Počela sam dijeliti ono što znam sa skupinom

prijatelja, pa onda s njihovim prijateljima. Petnaest

ili dvadeset ljudi u nečijem dnevnom boravku

pretvorilo se u dvije-tri stotine u crkvi ili dvorani

gradske vijećnice, stoje onda preraslo u nastupe na

televiziji i radiju i prepune dvorane s auditorijem od

dvije do tri tisuće ljudi.

Što sam više znala o nadnaravnim moćima i duhovnosti,

to sam više ţeljela znati. Postala sam nezasitna

učenica teologije i kompa-


rativne religije. Pročitala sam svih 26 verzija

Biblije, kao i sve ostale vaţne religijske knjige do

kojih sam mogla doći - od Kur'ana i Tal-muda preko

Budinih učenja do Egipatske knjige mrtvih. Godine

1974. osnovala sam Zakladu za istraţivanje nadnaravnog

»Nirvana« (sad se zove Korporacija »Svlvia Browne«).

To je profesionalna neprofitna organizacija, a bavi se

istraţivanjem i proučavanjem paranormalnoga. Postala

sam ovlašten i akreditiran majstor hipno-terapeut, ne

da bih vidjela koliko ljudi mogu pretvoriti u kokoši

ili balerine kako bi se osramotili pred publikom koja

ih ismijava, nego da doprem do bogatstva duhovnog

znanja koje se nalazi u nesvjesnom umu svakog čovjeka

i dostupno mu je.

Hvala Bogu, ljudi govore, pa je moj ugled rastao

zajedno s brojem klijenata i naposljetku se proširio

na sve kontinente diljem kugle zemaljske. Počeli su me

zvati i policija i medicinska zajednica. Traţili su

moju pomoć u svemu, od neriješenih umorstava i

nestalih osoba do fizioloških i psihičkih problema

koji nisu reagirali na tradicionalan način liječenja.

Bila sam ponosna i sretna što mogu pomoći. Nikad nisam

ni centa traţila od njih i nikad neću. Onog dana kad

budem traţila ček za svoju pomoć u nalaţenju nestalog

djeteta ili ubojice ili za pomoć liječniku u

dijagnosticiranju ili liječenju medicinskog i

psihičkog problema koji ugroţava nečiji ţivot,

pretpostavljam, moj će mi dar biti oduzet i tako mora

i biti.

Tijekom svega toga moj me osobni ţivot drţao poniznom

i dokazao mi, bez imalo sumnje, da mi Bog nije podario

moć predviĎanja kako bih je upotrebljavala za sebe.

Bila sam udana tri ili četiri puta, ovisno o tome

hoćemo li ubrojiti brak od tjedana dana sklopljen iz

inata kad sam imala šesnaest godina. Moj gaje mudri

otac odmah dao poništiti. Ali nema pogrešaka i

zahvaljujući tim »učenjima«, preselila sam se 1964. g.

u Kaliforniju, kamo i pripadam, gdje su mi podarena

dva sina i troje spektakularnih unuka koje oboţavam.

Godine 1986., motivirana vjerovanjem da je duhovnost

bez akcije obična retorika i sve većom svijesti daje

stvaranje i odrţavanje veze izmeĎu nas i naše Boţje

biti u nama najvaţnija veza koju moţemo njegovati u

ovom ţivotu, osnovala sam Društvo Novus Spiritus (Novi

duh). Nije vezano ni za koju vjeru i zasniva se na

mojoj kršćanskoj gnostičkoj teologiji, uz primjesu

raznih drugih vjera. Zasad imamo gotovo šezdeset

svećenika i više tisuća članova. Molimo se i slavimo

blagonaklonog Boga koji nas voli i koji nas je


sve stvorio, a ne prihvaćamo gt ube, okrutne pojmove

kao što su grijeh, krivnja i osveta. Aktivna smo

duhovna zajednica, ponosna na svoje dnevne molitvene

lance koji znaju uključiti na stotine tisuća ljudi.

Brinemo se za beskućnike i nemoćne i bavimo se

humanitarnim pothvatima koliko nam naša novčana

sredstva dopuštaju. Naša su vrata, ruke i srca širom

otvoreni, ali na moj zahtjev imamo vrlo rigoroznu

politiku što se tiče novih članova. Ako ţelite saznati

nešto više o Novus Spiritusu, slobodno nazovite moj

ured, broj se nalazi na kraju ove knjige, i pitajte.

Uvijek ćete biti dobrodošli, ali nećemo vas nagovarati

ili vam dosaĎivati da nam pristupite ili vam se

pojaviti pred vratima ili vas pak zgrabiti na cesti i

odvući.

Oduvijek sam osjećala da svojim klijentima i

prijateljima dugujem više od predavanja i tumačenja,

knjigu koju mogu ponijeti doma i koja će im pomoći da

naĎu odgovore kad im nisam u blizini i koja će ih,

stoje najvaţnije, tješiti u trenucima najvećih

problema i očaja. Mislila sam da će biti najbolje ako

to ne bude samo knjiga koja će objašnjavati osnove

ţivota i smrti i Onu stranu viĎenu mojim očima

vidovnjakinje nego neka vrsta početnice koja će im

dati upute kako te osnove upotrijebiti. Jednu sam

večer uz večeru rekla svojoj prijateljici Lindsav

Harrison, koja je priznata scenaristica: »Hajde da

zajedno napišemo knjigu.« Ona je rekla: »Nisam još

nikad napisala knjigu. Morat ćeš naći nekoga drugoga.«

Ja sam rekla: »Mislim daje vrijeme da napišeš knjigu,

a ja sam vidovita, prema tome šuti i kimaj glavom.«

Znala je da tu logiku ne moţe pobiti pa je umuknula i

kimnula glavom.

Ovo je knjiga koju sam godinama ţeljela napisati.

Temelji se na mojim spoznajama stečenim tijekom

šezdeset dvije godine mog ţivota.

Znam daje Bog ţiv i zdrav. On nas je stvorio. On nas

neprestano voli, vječno i bezuvjetno i On je isto

toliko dio nas kao što su to naši roditelji, djedovi i

bake i svi ostali naši preci.

Znam daje Ona strana, kao i duhovi koji ondje ţive,

stvarna kao i zemlja na kojoj mi ţivimo te da je

jedina stvar koja odvaja »ovo ovdje« od »onoga ondje«

veo koji stvara mala razlika u razini vibracije.

Znam da smrt ne postoji zato stoje naš duh uvijek bio

ţiv i uvijek će biti. Mi smo vječni kao i Bog koji nas

je stvorio.

Znam da napuštamo dom na Onoj strani mnogo puta i

vraćamo se na zemlju kako bismo iskusili i prevladali

negativnost te učili od nje u vječnom procesu duhovnog

usavršavanja. Mi biramo


tko i što ćemo biti prije nego što doĎemo. Čak i

zapišemo u otisku, koji nam sluţi kao karta, što

ţelimo postići tijekom svog kratkog izleta.

Znam da smo vječno okruţeni duhovnim vodstvom,

anĎelima i preminulim voljenim osobama, kao i samim

Bogom, te da su nam svi oni dostupni ako naučimo

komunicirati s njima.

Napokon, znam da ako vam samo jedna stvar u ovoj

knjizi pomogne da imate još više ljubavi, radosti,

nade, snage i mira u ţivotu, bit ću počašćena i bit će

uslišana još jedna moja molitva.

Iz dubine srca ţelim vam da vas Bog blagoslovi.

Pomoć One strane: naši anĎeli i duhovno vodstvo

Gotovo sve religije na zemlji prihvaćaju činjenicu da

naše duše nadţive smrt. Ali ako kaţete ljudima da vi

komunicirate s tim dušama, mislit će da ste ludi.

Znači, duše postoje, ali mi ne moţemo s njima

komunicirati? Ja mislim daje to suludo. Naravno da

moţemo! I mi to stalno činimo, bili mi toga svjesni

ili ne.

Zapravo, mi nikad nismo sami. U svakom trenutku svog

ţivota okruţeni smo skupinom koja dolazi s One strane

i koja nas podrţava, zna, voli i razumije bolje nego

što mi znamo, volimo i razumijemo sami sebe.

Vjerujem da bi vam bilo lakše vjerovati kad biste

mogli jasno vidjeti i čuti svoju duhovnu potpornu

skupinu kao što vidite i čujete ljude koji vas

okruţuju. Ali sagledajte to ovako: Kada svakodnevno

napuštate svoj dom i kuću i idete na posao, prestajete

li vjerovati u njihovo postojanje dok se opet ne

pojave pred vama? Naravno da ne. Ma koliko teţak,

poticajan ili zahtjevan vaš dan bio, nikad nećete

pomisliti da na kraju dana vaš dom i obitelj neće biti

ondje gdje ste ih ostavili.

Budući da se ono što se vama dogaĎa u svakodnevnom

ţivotu na identičan način zbiva u ţivotu vaše duše,

vaš um i srce mogu biti uvjereni da su vaš vječni dom

i obitelj isto tako stvarni. Napustili ste svoj dom -

Onu stranu - i svoju duhovnu obitelj kako biste se

prihvatili ovog posla, ovog lošeg kampiranja, ovog

napornog zadatka koji se zove ţivot. Iskreno rečeno,

iznenaĎena sam što se svi ne raĎamo s kamperskom

opremom. I kada završite svoj posap/ţivgt, naći


ćete taj isti dom i obitelj koji vas čekaju ondje gdje

ste ih ostavili, sigurni, poznati i sretni što vas

vide, a vi ćete se pitati zašto ste uopće otišli. Ako

ste kao ja proveli ţivot ţudeći za domom ma gdje bili,

to je zato što se naše duše sjećaju i ţude za mjestom

gdje smo već bili. Dok budete čitali knjigu, moţda

ćete se pitati, a moţda to već sada činite: »Kako ona

to zna?« Umjesto da neprestano ponavljam isti odgovor,

stat ću na trenutak i odgovorit ću vam sada kako bih

vas uvjerila da ne ţelim da tratite vrijeme

nagaĎajući. Provela sam svaki dan tijekom proteklih

četrdeset i sedam godina u izravnom kontaktu s Onom

stranom, ne samo preko moje duhovne vodilje Francine

nego i preko duhova koji su se pridruţili mojim

klijentima tijekom mojih tumačenja. Francine mije dala

gomile informacija, od čega ništa nisam prihvatila

zdravo za gotovo. Umjesto toga, upotrijebila sam ih

kako bih unaprijedila onih četrdeset i sedam godina

iscrpnog istraţivanja i iskustva koje sam

dokumentirala u spisima u svojoj ordinaciji. Nisam

samo skeptik nego sam iz Mis-sourija, drţave gdje se

traţe dokazi. Dakle, sve što se pojavljuje u ovoj

knjizi, najprije sam ja preispitala, istraţila,

testirala i ponovno testirala, proučila i osobno

ocijenila.

S One strane

S One strane dolazi naš duh kada ulazimo u utrobu i

čekamo da se rodimo i onamo odlazi kada umremo. To je

nebesko carstvo, raj, neopisivo ljepše nego što to naš

zemaljski um moţe zamisliti. Mi obično zamišljamo daje

»ondje negdje«, iznad oblaka, iza mjeseca i zvijezda,

iza Oza i Nigdjezemske. I to je razumljivo jer je

»ondje negdje« beskonačno i tajanstveno, kako mi i

zamišljamo Onu stranu.

Ali istina još više očarava, ali i tješi: Ona strana

je ovdje meĎu nama, u drugoj dimenziji koja je

poloţena na naš svijet, nekih trideset centimetara

iznad onoga što mi smatramo »u razini zemlje.« Njezina

je vibracijska frekvencija bitno viša nego naša, zato

je ne percipiramo. Kao analogiju moţemo navesti

zviţdaljku za pse. Njezina je frekvencija tako visoka

daje normalno ljudsko uho čuje kao tišinu, ali

ţivotinje je čuju jasno i glasno. (Dio Boţjih darova

koje mediji dobiju jest sposobnost da osjete širi

raspon vibracijskih frekvencija, pa moţemo

komunicirati s duhovnim svijetom lakše nego »obični«

ljudi.)

Pomoć One strane: naši anĎeli i duhovno vodstvo 27

Ljudi koji su vidjeli duhove uvijek ih opisuju kako

»lebde iznad zemlje«. Za to postoji opravdano

objašnjenje - oni doista lebde iznad naše zemlje. I

nalaze se u razini zemlje s One strane. Mi smo zapravo

duhovi u njihovu svijetu, dijelimo isti prostor, ali

smo nestvarni, jer su sva bića potpuna i posve »ţiva«

tek u svijetu duhova.

Francine mi daje informacije o Onoj strani, a ja ih

onda potvrĎujem pomnim istraţivanjima, uključujući i

regresivnu hipnozu, o kojoj ćemo detaljnije govoriti

poslije. Samu lokaciju One strane odredila sam

obrnutim putem. Prije nekoliko desetljeća vodila sam

klijenticu Anne kroz smrt koju je doţivjela u jednom

od prošlih ţivota. Opisala je svoju obitelj, koja se

okupila oko njezina kreveta kako bi se oprostila od

nje, kao i jednostavan sobičak s plinskom rasvjetom u

kojem je umirala. Na njezino iznenaĎenje, a i moje,

kada se pojavio legendarni tunel koji je trebao

odvesti njezin duh na Onu stranu, on se nije protezao

od njezina tijela do stropa ili neba, već do druge

strane sobe i juţnih polja u daljini i nalazio se

gotovo neprimjetno iznad zemaljske razine koju je

napuštala.

Kada je klijent za klijentom, bez mog navoĎenja, počeo

opisivati identično iskustvo tunela, a katkad i mosta,

koji nije vodio gore u drugu dimenziju, već je bio

paralelan sa zemljom, jednu sam noć to podijelila s

Francine, uvjerena da će to biti novost i za nju.

Rekla sam: »Ona druga strana je ovdje!«

Ona je odgovorila: »Naravno, ona je ovdje.«

Pomalo nestrpljiva, traţila sam da mi objasni zašto mi

to nikad nije spomenula. Odgovorila mije svojom

tipičnom i frustrirajućom logikom: »Nisi me nikad

pitala.«

U jednom od kasnijih poglavlja čitat ćete o mom

bliskom susretu sa smrti. Nije mi trebala dodatna

potvrda o lokaciji One strane, ali mogu potvrditi da

sam, kao i Anne i bezbroj drugih klijenata, vidjela

tunel kako se proteţe od mog tijela vodoravno prema

domu bijele svjetlosti, a ne prema gore.

Mi na zemlji odreĎeni smo iritantnim zakonima vremena

i prostora naše dimenzije. To su zakoni koji su

pridonijeli da u našem rječniku postoje pojmovi kao

što su »kasniti«, »guţva«, »zastoj prometa« i »puni

stresa«. Stanovnici One strane radosno funkcioniraju

bez takvih ograničenja te umjesto toga uţivaju u

slobodi univerzalnih zakona kao što su beskonačnost i

vječnost. Naši ţivoti ovdje traju kao treptaj oka s

One strane i entiteti ondje nemaju predodţbu o riječi

poput »guţva« jer ih na tisuće stane u dizalo, a da

se.n<? tiskaju.


I


A što kaţete na ovakvu budućnost? Svi duhovi s One

strane imaju trideset godina. (Da, to uključuje i nas,

bez obzira na to imali dvije ili devedeset i dvije

godine kad stignemo tamo.) Kada mi je to moja duhovna

vodilja Francine, moj stručnjak za Onu stranu, prvi

put rekla, pitala sam: »Zašto trideset?« Ona je

odgovorila: »Zašto ne?« I to je bio kraj razgovora.

Ali trideset je dobra fizička starost za opću

populaciju - dotad smo prihvatili svoja tijela koliko

je to moguće. Duhovi mogu preuzeti zemaljski izgled

kad nas posjećuju kako bismo ih lakše prepoznali, ali

u svakodnevnom ţivotu s One strane ne samo da imaju

trideset godina nego mogu birati kako će izgledati -

od visine i teţine do boje kose.

Htjela bih nešto pojasniti, ako već nije jasno. Kako

bih opisala Onu stranu i razlike izmeĎu ţivota ondje i

ovdje na zemlji, upotrebljavam zamjenice kao što su mi

i oni. Ali molim vas, shvatite da smo mi bezbroj puta

bili oni i mi ćemo postati oni opet kad završimo s

ovim ţivotom ovdje. Svi mi ovdje i oni s One strane

dio smo iste cjeline, niti smo u savršenoj tkanini

Boţje kreacije. Razdvaja nas samo prirodan prijelaz

koji nazivamo »smrt«, prijelaz koji je zapravo

radostan dio ciklusa koji naš vječni duh prolazi na

putu doma.

Suprotno onomu što se prikazuje u mitovima i na

čestitkama, naš je dom veličanstveniji i kompleksni]i

od beskrajnog mora bijelih oblaka i plavog neba. S One

strane nalazi se beskonačan broj planina i oceana,

prostranih vrtova i šuma - stoput uvećana ljepota svih

čuda prirode koja postoje ovdje. Krajobraz je naglašen

zdanjima briljantna dizajna i raznolikosti - klasična

grčka i rimska arhitektura hramova, koncertne dvorane,

dvorišta, športske arene i druga javna mjesta

okupljanja te kuće koje su dizajnirane kako bi

zadovoljile sve ţelje pojedinih entiteta, tako da ćemo

jednu uz drugu naći veličanstvenu viktorijansku

rezidenciju i jednostavnu drvenu kolibu ili

geodezijsku kupolu.

Ţivotinje, koje se ubrajaju meĎu najsavršenija Boţja

stvorenja, takoĎer ţive s One strane. (I da budem

iskrena, da ne ţive, mislim kako me uopće ne bi

zanimalo da odem tamo.) Sve ţivotinje koje postoje na

zemlji postoje i s One strane, bez straha i agresije,

i ondje ih cijene i poštuju na odgovarajući način kao

čiste, nevine, bezazlene duše.

Vjerujem da će vam laknuti ako vam kaţem da sam

saznala kako entiteti s One strane ne provode dane

svirajući harfu. To moţe biti ugodno ako se čini

povremeno, pet ili deset minuta, ali cijelu vječnost?

Zapravo, stanovnici One strane neprestano su aktivni i

poticani. Da budem iskrena, smiješno je što mi

govorimo da su oni »mrtvi«. Mi smo zapravo »mrtvi«.

Oni proučavaju, rade, istraţuju ono što sami izaberu

i, moram reći, čine to s velikom radošću. Imaju

zanimljiv društveni ţivot ispunjen zabavama, glazbom,

plesom, športskim dogaĎajima, modnim revijama i

predavanjima. Doslovno svatko moţe pronaći nešto za

sebe. Na raspolaganju su im sve umjetnosti, obrti i

hobiji, a sve aktivnosti u prirodi koje postoje na

zemlji dovedene su do krajnjih granica. Riječi poput

»gnjavaţa«, »usamljenost« i »dosada« nisu dio

tamošnjeg rječnika.

Posebno me fascinira činjenica da entiteti s One

strane takoĎer stvaraju, od izuma preko lijekova do

dobre umjetnosti, glazbe, filozofije, a ima i

znanstvenih otkrića. Suptilnom telepatijom odašilju te

kreacije onima na svijetu koji imaju odgovarajuće

vještine, alatke i posvećenost da ih ostvare. Ako ste

se ikada pitali zašto do vaţnih iznenadnih

filantropskih otkrića dolaze gotovo istodobno dvije

osobe u različitim dijelovima svijeta, sada znate: oni

s One strane ţele biti sigurni da će njihovi

najplemenitiji doprinosi dobiti što veću pozornost na

zemlji. To nimalo ne umanjuje zasluge onih briljantnih

osoba meĎu nama koje dolaze do takvih iznenadnih

otkrića. Entiteti s One strane traţe nadarene,

vrijedne ruke i srca koji će izvršavati njihov rad, a

nama je isto toliko potrebno njihovo boţan-sko

nadahnuće.

Telepatijaje najpopularniji oblik komunikacije izmeĎu

duhovnih entiteta, ali i verbalna je komunikacija

neoteţana, jer govore i razumiju sve jezike.

Univerzalan jezik s One strane rječit je i

deskriptivan aramejski koji se govorio u staroj

Siriji. To je bio dijalekt kojim su govorili Isus i

njegovi apostoli. Ali nema potrebe učiti aramejski

prije nego što umremo. Kao i svi ostali entiteti s One

strane, imat ćemo pristup svem znanju kad stignemo

onamo, uključujući sjećanja na sve prošle ţivote, koja

su pohranjena u veličanstvenoj Dvorani arhiva koja je

natkrivena kupolom. Ondje postoje goleme knjiţnice u

kojima se nalazi i akaša kronika, koju Francine

opisuje kao pismeni prikaz Boţjeg pamćenja. Svi

entiteti imaju neprestanu i potpunu vezu s Bogom, koji

im nudi informacije i odgovore preko »utočenog znanja«

koje se odašilja izravno od Duha Svetoga u um.

S One strane nema negativnosti, nema agresije, nema

ega, ljubomore ili ponosa, nema prosuĎivanja. Te su

osobine isključivo ljudske tvorevine, a ne Boţje. I te

su ljudske osobine upravo razlog zašto donosimo

naizgled suludu odluku da s vremena na vrijeme


napustimo dom s One strane i s. teškim mukama

proputujemo još jednom inkarnacijom.

Svrha našeg dolaska jest da učimo i skupljamo znanje

kao Boţji nastavci koji osjećaju i doţivljavaju. Čula

sam i čitala nekoliko tumačenja ovoga koje impliciraju

da se sa svakom inkarnacijom naš duh »razvija« u ţelji

da se »pribliţi Bogu.« Ali to nije istina. Naše su

duše bile potpuno »razvijene« kad ih je Bog stvorio. I

to zato što smo mi dio Njega kao stoje On dio nas i

nema nikakva »pribliţavanja« Njemu - mi smo već ondje.

Jednom sam upitala vrlo mudru dušu, tad sam bila mnogo

mlaĎa i proţivljavala sam teško razdoblje, zašto ţivot

mora biti tako teţak. Ona mije odgovorila

protupitanjem: »Što si naučila kad ti je ţivot bio

lagan?« Makar mije bilo mrsko priznati, imala je

pravo. Stara izreka: »Ono što vas neće ubiti ojačat će

vas« istinita je. Ne učimo ako nemamo zapreka na putu;

učimo tako da svladavamo zapreke s kojima se

suočavamo. Zato naši duhovi katkad osjećaju potrebu da

napuste Onu stranu i doĎu ovamo kako bi iskusili i

svladali negativnost i sve njezine oblike, učili iz

toga i zatim to znanje odnijeli natrag doma.

Ali ako nam je dostupno sve znanje na Onoj strani,

zašto se uopće izlaţemo takvoj »negativnosti«? Zašto

ne bismo jednostavno ostali u savršenstvu doma i

čitali o nesavršenstvu iz beskonačnih izvora mudrosti?

Briljantna shvaćanja korisna su samo ako odmah i

djelujemo. Daje Bog stvorio naše duhove da se

zadovolje neiskušenim spoznajama, Neil Armstrong ne bi

nikad zakoračio na površinu Mjeseca. Leonardo da Vinci

bio bi previše zaokupljen knjigama o umjetnosti da bi

naslikao Mona Lisu. Amelia Earhardt ostala bi doma i

svaki put kad bi čula avion kako prelijeće bilo bi joj

teško u srcu. William Shakespeare proveo bi ţivot

obilazeći kazališta i nikad ne bi posegnuo za perom.

Jednaka takva snaga, hrabrost, disciplina, znatiţelja

i vjera koju cijenimo kod takvih osoba trebali su nam

da se odlučimo iskusiti još jedan ljudski ţivot. I

sebi i drugima dugujemo beskrajno poštovanje što smo

uopće imali petlje doći ovamo.

Kada se naš duh odluči preuzeti ljudsko tijelo,

stvaramo otisak za ţivot koji slijedi i koji će

ovisiti o onome što u vječnoj potrazi za znanjem

najviše ţelimo iskusiti i naučiti svladati. Otisak

uključuje sve: od roditelja, obitelji i djetinjstva

koje ćemo imati na putu preko karijere do zdravlja,

financijskih okolnosti, seksualnih sklonosti,


braka, djece i ţivotnog vijeka. TakoĎer se odlučujemo

za jednu »ţivotnu temu« ili područje u kojem osjećamo

da trebamo najviše naučiti i to će nam neprestano biti

izazov dok smo ovdje.

Postoji sedam ţivotnih tema izmeĎu kojih moţemo

birati: obitelj, društveni ţivot, ljubav, zdravlje,

duhovnost, financije i karijera. Ako bolje sagledate

svoj ţivot, kladim se da postoji područje u kojemu

nikako ne uspijevate, ma koliko se trudili. U najgorem

obliku to utječe na ostalih šest, a vi se osjećate kao

da sve činite pogrešno. Nemojte paničariti. To nije

neka nedaća koja vam je nametnuta; to je područje

izazova koje ste vi sami odabrali. Zamislite to kao

glavni predmet koji ste odlučili »studirati« ovaj put

kako biste ga jednog dana napokon svladali. (Znam, to

nije uvijek lako. Moj je izbor bila obitelj i,

vjerujte mi, šezdeset i dvije su mi godine i još ga

nisam posve svladala.)

Ne samo da crtamo kartu svog otiska prije dolaska nego

takoĎer stupamo u svete veze s bićima na Onoj strani

koji će paziti na nas, štititi nas, pomagati nam i

davati savjete tijekom našeg odabranog zemaljskog

putovanja. Naš najintimniji savjetnik koji s Boţjom

pomoći i korak po korak zajedno s nama stvara i

pregledava naš otisak jest naše duhovno vodstvo.

Duhovno vodstvo

Svatko od nas ima svoje duhovno vodstvo, osobu s kojom

smo s One strane bili vrlo bliski i kojoj smo doslovno

povjerili svoju dušu. To je osoba koja je pristala da

nam bude stalan i budan pratilac i pomagač onog

trenutka kada smo odlučili iskusiti još jedan ţivot na

zemlji. Naše je duhovno vodstvo naš najbolji prijatelj

kojeg smo ikada imali, no slučajno ţivi u drugoj

dimenziji.

Svako duhovno vodstvo provelo je bar jedan ţivot ovdje

tako da moţe shvaćati i suosjećati s našim problemima,

pogreškama, iskušenjima, strahovima i slabostima koje

su neizbjeţan dio ljudskog svijeta. Zapravo, većina je

nas ili već bila ili će nekomu biti duhovno vodstvo. U

rijetkim slučajevima duhovno vodstvo moţe biti predak

ili osoba s kojom ste dijelili prošli ţivot. Ali

budući da se odnos izmeĎu vas i vašeg duhovnog vodstva

stvorio izmeĎu vašeg duha i njegova s One strane prije

vašeg roĎenja, nemoguće je da je to osoba koju ste

poznavali u ovom ţivotu.


Kao što sam prije spomenula, moje je duhovno vodstvo

ţena podrijetlom iz plemena Azteka i Inka po imenu

lena, no bila sam toliko slobodna da je nazovem

Francine. RoĎena je u sjevernoj Kolumbiji 1500. godine

i ubijena je za vrijeme španjolskog napada na njezin

grad 1520. godine. To je bila njezina jedina

inkarnacija na zemlji i nikad se nismo poznavale dok

se nismo srele s One strane i postale bliske

prijateljice. To što se nismo nikad srele u prošlom

ţivotu nimalo nije umanjilo bliskost naše veze.

Zadatak duhovnog vodstva jest da nuka, gurka,

ohrabruje, savjetuje, podrţava i, kao što njegovo ime

kaţe, da nas vodi na našem ţivotnom putu. U nekim je

stvarima u prednosti i to mu pomaţe pri radu. Kao

prvo, ima najbliskiju moguću vezu s našim duhom, s

biti onoga što mi jesmo. Proučilo je i naučilo napamet

naš otisak. Mi, na ţalost, prestanemo biti svjesni

svog otiska tijekom boravka na zemlji i dogodi se da

skrenemo sa zacrtanog puta. Ono nam pomaţe da se

vratimo. Njegov povoljan poloţaj s One strane

omogućava mu izravan pristup boţanskom znanju, a

takoĎer ima zavidnu sposobnost svih duhova da bude na

više mjesta odjednom jer nije sputano tijelom, nešto

što nama igra vaţnu ulogu. Moţe istodobno biti na

predavanju ili zabavi u duhovnom svijetu, posjetiti

voljenu osobu na zemlji i pritom drţati nas na oku.

Ako vam se kojim slučajem javila slika gomile voajera

koji zure u svaki vaš pokret i poput uljeza prate vaše

privatne intimne trenutke, da vas utješim... To je

naše duhovno, a ne tjelesno vodstvo. Njega zanima naš

duh i samo naš duh. Ne zanimaju ga naše razne tjelesne

funkcije.

I još nešto, duhovno se vodstvo neće, vjerujte mi,

upletati u naše izbore ili nas lišiti slobodne volje.

U najboljem slučaju ponudit će moguće alternative i

upozorenja. Ali naš je dogovor s njim od samog početka

da smo mi ovdje kako bismo učili i razvijali se, a ono

zna da mi to ne moţemo ako nas neprestano štiti od

lekcija koje moramo svladati.

Duhovno vodstvo komunicira s nama na razne načine i

čuli bismo ga samo kad bismo znali šutjeti i slušati.

Čovjek bi pomislio da je meni lako zato što mogu čuti

kako Francine razgovara sa mnom i čak je kanaliziram

kako bi mogla govoriti kroz mene, ali vjerovali ili

ne, ima dana kada postanem mrzovoljna i ne obraćam

pozornost pa se poslije osjećam tako glupa. To što ona

danas uopće razgovara sa mnom samo je dokaz njezina

strpljenja i dubine naše veze.


Nemojte misliti da ste uskraćeni ako vam se čini da

vaše duhovno vodstvo nema glasa. Unatoč tomu ono vam

šalje dovoljno poruka, često preko vašeg nesvjesnog

uma. Ono što ste oduvijek prihvaćali kao instinkt,

savjest ili izrazito jasne snove vjerojatno su signali

vašeg duhovnog vodstva. Takvi su doţivljaji

uobičajeni. Bez nekog razloga vozite se drugim putem

od uobičajenog i poslije saznate da ste izbjegli

nesreću. Nazovete prijatelja jer vam je došlo i onda

otkrijete daje baš u tom trenutku trebao vašu pomoć.

Lijeţete s problemom, a probudite se s njegovim

rješenjem. Kad god ste smatrali da vas je »nešto

tjeralo na to«, tu rečenicu pretvorite u »netko me je

tjerao na to«. Vi primate signale duhovnog vodstva i

reagirate na njih.

Što se tiče vaših signala duhovnom vodstvu, vi od

njega moţete i trebate traţiti pomoć, savjete i utjehu

koliko god vam je potrebno. No molim vas da zapamtite

nešto što sam ja morala naučiti na teţi način: što god

traţili, budite odreĎeni.

Kada je moj sin Paul imao pet mjeseci, dobio je

infekciju koja je mogla biti smrtonosna. Imao je

groznicu i temperaturu iznad 41 stupanj kad smo

dojurili u bolnicu. Borio se 26 sati na intenzivnoj

njezi prije nego što su me liječnici mogli uvjeriti da

će preţivjeti. Bila sam prestrašena i sama većim

dijelom tih 26 sati i dok sam hodala gore-dolje i

molila i jecala u čekaonici, vjerujem da sam tisuću

puta izgovorila: »Pomozi mi, Francine!« ali bez

zamjetljive reakcije.

Kada se Paul vratio doma ţiv i zdrav i kada je bio u

svojoj kolijevci, suočila sam se s Francine osjećajući

da me izdala. »Kako si me mogla napustiti u trenutku

kada sam mislila da mi dijete umire?«

Kao i svako duhovno vodstvo koje gleda iz boţanske

perspektive, koja nama nedostaje, Francine je uvijek

smirena, bez obzira na to što joj kaţem. Mirna, kao

uvijek, jednostavno mije odgovorila: »U tome je bio

problem? Znala sam da trebaš moju pomoć, ali nisam

znala u čemu je problem. Znaš, ne mogu čitati tvoje

misli!«

Za mene je to bila novost. Pretpostavljala sam da zna

sve o meni. Ali što sam više razmišljala o tome, to mi

se činilo logičnijim. Naše duhovno vodstvo zna naš

otisak, ali on ne sadrţava sve strahove koje ćemo

ikada imati. A iz vlastita praktičnog iskustva kao

vidovnjakinja, moram reći da ni ja ne mogu čitati

misli. Kad me prijatelj ili klijent zamoli da mu

pomognem, ja ću svaki put odgovoriti: »U vezi s čime?«

To je bila dragocjena lekcija koju vam s vese-. ljem

prenosim - zajedno s Bogom vaše duhovno vodstvo

dostupno


vam je 24 sata na dan, ali zaboravite okolišanje i

finoću i recite im točno što vam treba.

Nisam bila spremna oprostiti Francine. Nije mogla

čitati moje misli, ali u bolnici sam neprestano

molila. Nije mi morala čitati misli da bi čula

molitve.

Još jedna novost za mene. Kad se izravno obraćamo

Bogu, okruţeni smo »kupolom privatnosti«. Privatnost

naših razgovora s Bogom toliko je sveta da ih naše

duhovno vodstvo ne moţe čuti. Bog je dio nas. Mi smo

dio Njega. Nitko ne moţe smetati ili prisluškivati ako

smo mi i On jedno.

Još jedan mali savjet. Duhovno vodstvo shvaća sve

doslovno tako da kad razgovarate s njim, zaboravite

jezične nijanse ili neizre-čene pretpostavke. Evo

savršena primjera. Ako pitam Francine: »Moţeš li

opisati sebe?« odgovorit će: »Da«. Samo »da«. Ne ţeli

biti mudrica. Jednostavno precizno odgovara na pitanje

jer vjeruje da se na to misli. Ali ako je pitam:

»Hoćeš li opisati kako izgledaš?« ona će to s veseljem

učiniti.

Molim vas, nemojte prestati razgovarati sa svojim

duhovnim vodstvom jer ne znate tko je. Nemojte

zaboraviti daje ono bar jednom bilo ljudsko biće.

Svjesno je da naše sjećanje na njega i na naše ţivote

s One strane gotovo i ne postoji, tako da ne očekuje

da ga se sjećamo. Ako niste upoznali svoje duhovno

vodstvo ili ako vam ga vidovnjak ili medij nisu

identificirali, izmislite mu ime i zovite ga tim

imenom. Time će vam duhovno vodstvo biti osobnije, a

vaše će duhovno vodstvo odgovoriti na bilo koje ime

koje mu date, sretno što ste ga napokon priznali i

prihvatili. Prihvatite ovaj savjet ţene koja je

promijenila svom duhovnom vodstvu ime od lena u

Francine jer joj je kao djetetu to više odgovaralo.

Ljubav duhovnog vodstva prema nama strpljiva je,

vječna i bezuvjetna kao i ljubav One strane, gdje ćemo

se jednog dana sresti s njime i gdje ćemo se, u to sam

sigurna, zajedno smijati dugom, čudnom putovanju

tijekom kojeg nas je pratilo.

AnĎeli

Prema nedavnom ispitivanju Gallupova instituta, tri

četvrtine Amerikanaca vjeruju u anĎele. AnĎeli se mogu

naći na svemu, od majica do šalica za kavu ili

naljepnica za automobilske branike.


Cijele trgovine prodaju isključivo predmete vezane za

anĎele. Bezbroj knjiga napisano je o njima. Uspješne

TV serije i filmovi snimani su o njima. Jedan od mojih

najgledanijih nastupa u šouu Montela Williamsa, a bilo

ih je osamdesetak, bio je onaj s naslovom »Jesu li

anĎeli meĎu nama?« U Montelov ured, a i u moju

ordinaciju, stiglo je na tisuće pisama od ljudi koji

su imali iskustva s anĎelima iz prve ruke, koja su im

promijenila ţivot.

Očito je da nema ništa novo što se tiče anĎela. Ako

bacimo pogled u Bibliju, bit će nam jasno da su oni s

nama otkad mi svjedočimo o njihovoj prisutnosti i

blagoslovima. Otkud onda toliko zanimanje i

prihvaćanje apsolutne istine da anĎeli jesu meĎu nama?

Osim što su anĎeli toliko lijepi i moćni da

opravdavaju svu ljubav koju ulaţemo u njih, postoje

dva logična objašnjenja koja se ovih dana sve više

čuju. Kao prvo, što više vjerovanje u anĎele raste, to

je manje ljudi koji se nećkaju da progovore o svojim

susretima s njima. Kao drugo, što smo nesigurniji i u

većem strahu od svijeta koji nas okruţuje u ovom

trenutku pojačane tjeskobe iščekivanja novog milenija

i što smo svjesniji toga da naša jedina sigurnost leţi

u dubini naše duhovnosti, sve se više anĎela skuplja

kako bi nas čuvali i zaštitili.

Za razliku od entiteta s One strane koji komuniciraju

meĎusobno, anĎeli se ubrajaju u posebnu kategoriju i

razlikuju se od našeg duhovnog vodstva u nekoliko

bitnih stvari:

1. AnĎeli se nikad ne inkarniraju - nikad nisu

iskusili ţivot u ljudskom obliku. Oni su nam izravna

veza s Bogom i ţive savršeno i vječno na Onoj strani,

osim kratkih izleta u našu dimenziju kako bi

pridonijeli našoj dobrobiti.

2. AnĎeli ne pregledavaju naše otiske prije naše

inkarnacije niti znaju kako izgledaju karte našeg

ţivotnog vijeka. Ovisno o teţini ţivota koji smo

odabrali, novačimo odreĎeni broj anĎela koji će

nadgledati naš put od početka do kraja, ali taj se

broj moţe povećati u trenucima dubokog očaja ili

velike opasnosti, a i prilikom najvećih humanitarnih i

duhovnih napora. Njihova je instinktivna misija da nam

pomaţu u našim najmračnijim trenucima i da se raduju u

promatranju i proslavi naših najboljih trenutaka. Ako

uopće moţemo upotrijebiti riječ »normalno« u ovom

kontekstu, bilo je »normalno« da vidim ljude kako

dolaze na ovaj svijet s dva anĎela, a taj bi se broj

povećao na četiri ili pet tijekom njihova ţivota. Ali

sve češće viĎam ljude



koji dolaze na ovaj svijet s četiri ili pet anĎela, a

čak ih se deset okupi prilikom suočavanja sa ţivotnim

izazovima i njihova svladavanja.

* i

3. Duhovno vodstvo, kao i transcendirani duhovi,

muškog su ili ţenskog spola. Ali u prirodnom obliku s

One strane anĎeli su androgeni, s identičnim,

prelijepim crtama lica. Boja njihove kose i koţe

varira, ali svi svjetlucaju i isijavaju unutarnjom

boţanskom svjetlošću.

4. Budući da nisu nikad zaglibili u ljudskom

tijelu, prilikom putovanja izmeĎu svoje dimenzije i

naše oni su »lakši« po svojoj molekularnoj strukturi i

»fluidniji« od transcendiranih duhova. U jednom

otkucaju srca i bez imalo naprezanja u stanju su se

pojaviti na zemlji i isto tako opet nestati.

5. Tipičan opis svakog ljudskog susreta s anĎelom

jest daje anĎeo došao i otišao, a da riječ nije

prozborio. AnĎeli su potpuno neverbalni i umjesto toga

komuniciraju tako da nam uliju znanja - to je isti

izravni prijenos od Duha Svetoga u um, kojim Bog

komunicira sa svim entitetima s One strane.

Kao kod svih Boţjih stvorenja, i kod anĎela postoji

stupnjevanje. Što viši stupanj ili razina, to je anĎeo

moćniji. Ali kao i kod svih Boţjih stvorenja, nijedan

anĎeo, nijedan ţivi entitet nije bliţi ili vaţniji

Bogu od drugoga. AnĎeli mogu napredovati od jedne

razine do druge, a svoj napredak zasluţuju dobrim

djelima i iskustvima, slično našem napretku tijekom

školovanja.

AnĎeli, a ja bih ih nazvala »vašim osnovnim anĎelima«,

iako su oni daleko više od toga, jesu brucoši u

skupini. Oni se najčešće spuštaju u našu dimenziju

kako bi nas zaštitili ili spasili.

ArkanĎeli su već na drugoj godini i na neki način daju

skupini imidţ zato što, za razliku od anĎela,

arkanĎeli imaju krila. Njihova su krila, kao i ukrasi

na glavi i krune koje katkad nose, oznake za hrabrost

kako bi se vidio i označio njihov napredak u

hijerarhiji. Zanimljivo je da što više postignu, to im

krila postaju sve više zlatna i srebrna tijekom rada

na putu prema sljedećoj razini. ArkanĎeli su glasnici.

Na primjer, arkanĎeo Gabrijel donio je Mariji Boţju

poruku daje izabrana da nosi sina Boţjeg Isusa.

^

L.

Kerubini i serafini studenti su treće godine, Boţji

svjedoci na zemlji i Njegovi terenski izvjestitelji.

Serafini i kerubini bili su najvidljiviji i

najveličanstveniji kada su se okupili u veselju da

prisustvuju Isusovu roĎenju.

Studenti četvrte godine jesu troni i kneţevi. Oni su

najmoćniji meĎu anĎelima i na neki su način Boţji

»tjelesni čuvari« i »štitonoše«. Troni su statični,

nisu aktivni, oni su čuvari mudrosti i nikad se ne

spuštaju u našu dimenziju. Jedino se kneţevi spuštaju,

ali samo u najgorim slučajevima i samo kad ih Bog

pošalje. Jedino kneţevi mogu intervenirati u

kataklizmičkom ili potencijalno smrtonosnom trenutku

našeg ţivota i, isključivo prema Boţjoj naredbi, mogu

zaobići naše otiske. Jedino skup od Boga poslanih

kneţeva i njihova besprimjerna moć meĎu anĎelima moţe

stvoriti čudo.

Moji su mi klijenti, prijatelji i obitelj toliko

ispričali o susretima s anĎelima da više ne znam

koliko ih je bilo, a na tisuće sličnih priča već je

dokumentirano i objavljeno, te mije naprosto ţao onih

koji ne vjeruju u njih. Ne moţe biti zabavno kad ih je

toliko više koji vjeruju. Moj sin Chris, koji je

medij, proveo je djetinjstvo razgovarajući sa svojim

anĎelima i oni su mu bili najomiljeniji prijatelji za

igru. Moja unuka Angelia, kojoj je šest godina i koja

je takoĎer medij, ne samo da razgovara i da se igra sa

svojim anĎelima nego ju je jedan spasio kad je bila

malena. AnĎeo je snaţno odgurnuo njezinu majku s ruba

ceste trenutak prije nego stoje naletio auto izvan

kontrole. Promašio je Angelijina kolica za milimetar.

Jednu je moju klijenticu spasio od podvodne morske

struje zlatni svjetlucavi anĎeo i odveo je na sigurno.

Nestao je nečujno prije nego što mu je stigla

zahvaliti. Drugi se klijent zaustavio u zraku tijekom

smrtonosnog pada niz strmu, kamenu liticu i vraćen je

natrag na planinski vidikovac s kojeg se poskliznuo, a

da nije vidio svog nadljudski snaţnog spasioca. Treći

je pak gledao bespomoćan i sa strahopoštovanjem kako

se anĎeo, okupan u bijeloj svjetlosti, pojavio u pravi

čas da ublaţi pad njegova djeteta s prozora na drugom

katu i tako mu spasio ţivot.

Pomnoţite li tih desetak slučajeva s nekoliko tisuća,

dobit ćete

pribliţnu predodţbu o broju svjedočenja koja sam čula

o susretima

s anĎelima. Onda ćete morati dodati još nekoliko

tisuća koje su

^zabunom smatrali »običnima« jer su se anĎeli pojavili

u ljudskom



obliku. AnĎeli se mogu nakratko materijalizirati u

bilo što, od djevojčice do simpatičnog starca, u bilo

koji lik koji neće prestrašiti osobu kojoj su došli

pomoći ili koji neće privući preveliku pozornost na

sebe. U Bibliji postoji predivan stih: »Gostoljubivost

ne zaboravljajte, jer su njome neki, a da nisu znali,

pogostili anĎele!« To ne znači da ćete, kad vam se

sljedeći put stranac pojavi na vratima, pozvati ga

unutra i počastiti. Ali ako se stranac iznenada pojavi

i učini nešto kako bi vam pomogao ili zaštitio vas i

zatim nestane bez riječi prije nego što mu stignete

zahvaliti, velika je vjerojatnost da to moţete

zahvaliti onima s One strane.

Ne moram biti vidovita da bih znala kako se neki od

vas osjećaju zaboravljeni i pitaju se gdje su bili ti

anĎeli kada se njima dogodila nesreća ili tragedija.

Pitanje je na mjestu. I ja sam se to pitala u nekoliko

navrata kad mije bilo teško i kad sam mislila da su

anĎeli ili zaspali ili me ostavili na cjedilu.

Kao odgovor odzvanja Francineino pitanje koje mi sluţi

kao vječni podsjetnik: »Što si naučila iz onih

trenutaka kada ti je bilo lako u ţivotu?« Mi smo

odabrali ovaj ţivot i mi smo odredili otiske, a jedan

dio uključuje i negativnost, kao i njezino svladavanje

kako bi naš duh stekao veće znanje. AnĎeli znaju bolje

od nas. Znaju da je katkad najveća pomoć koju nam mogu

pruţiti da ostanu po strani i dopuste nam da učimo. I

znaju da ćemo sve to savršeno shvatiti kada budemo

doma, s One strane.

Voljene osobe koje su preminule

Osim rijetkih iznimaka, kojima ćemo se baviti u drugim

poglavljima, sve osobe koje ste ikada voljeli i koje

su preminule ţive su i zdrave i sretne s One strane i

često vas posjećuju. Zapravo, dok smo Lindsav i ja

jednu večer radile baš na ovom poglavlju, pojavio se

nenajavljeno njezin otac kojeg je ubio pijani vozač

prije dvadeset i pet godina. Stao je iza nje i

zahtijevao da obratim pozornost na njega tako daje

lijevom rukom primio prstenjak i mali prst desne ruke

i tako mahao rukama dok joj nisam rekla: »Tvoj je otac

tu. Što mu je s prstenjakom i malim prstom desne

ruke?« Pokušala je vizualizirati njegove ruke, ali

previše je vremena prošlo. On mije rekao, a ja sam

ponovila: »Slomio ih je pa ih više nije mogao

ispraviti.« Sljedeći dan nazvala je majku i ništa joj

ne objašnjavajući, upitala je: »Sjećaš li se nečega

posebnog vezano.uz prstenjakimali prst

L.

tatine desne ruke?« Njezina je majka razmislila pa

odgovorila: »Ne baš. Znam da ih je slomio i nisu dobro

zarasli, pa ih nije mogao ispraviti.« Budući da se to

zbilo večer uoči Očeva dana, bile smo sigurne daje

time htio podsjetiti Lindsav da će provesti taj

blagdan s njom.

Iako ga nismo očekivale, dao nam je dobar primjer

tipičnog posjeta voljene osobe koja je preminula, a to

jest:

1. Ţele potvrditi svoj identitet kako se ne biste

nimalo dvoumili da su to oni. Upozorit će na razne

stvari, od jedinstvenih fizičkih osobina do načina

pokazivanja ljubavi, načina na koji su umrli, nadimka,

odreĎenog komada nakita - što god treba kako bi vama

potvrdili tko su. Bit će vam lakše ako imate što manje

predodţaba o tome kako bi oni »trebali« izgledati. Na

primjer, da je Lindsav inzistirala na tome da oca moţe

prepoznati po nečem vezanom uz pecanje ili njegovu

omiljenu momčad američkog nogometa njujorški Yankees,

propustila bi predivan ponovni susret s njim.

2. Oni vole iskoristiti svaku priliku. Kada mislite

o njima ili ste u razmišljanjima koja vas otvaraju

prema njima, oni će to odmah iskoristi da vas posjete.

Lindsav i ja razgovarale smo o Onoj strani kad se

njezin otac pojavio. Kad god se obraćam publici, vidim

mnoštvo duhova oko svake osobe u dvorani, ne samo zato

što oni znaju da ih mogu vidjeti nego i zato stoje

moja publika otvorena za sve vrste duhovnih mogućnosti

i doţivljaja. Kao što Francine kaţe: »Kada čujemo

zvono, svi pohrlimo na vrata.« Bezbroj se puta

dogodilo da su ljudi prilazili poslije predavanja i

pitali me tko je ona visoka crnokosa ţena koja je bila

sa mnom na podiju. Kao i svi transcendirani duhovi, u

koje ubrajamo i voljene osobe koje su preminule,

Francine oboţava biti u središtu pozornosti i, što se

mene tiče, to je u redu, ali samo ako nije odjevena

kao ja. To bi bilo previše za moj ukus.

3. Oni svi dolaze s jednom namjerom: ţele da znamo

da im je dobro i da su s nama te ne samo da nisu mrtvi

nego su ţivi više nego ikada.

Osobno mislim daje to najuzbudljivija vijest koju

moţemo čuti i zato mije neshvatljiva učestala pojava

tijekom kanaliziranja kad kaţem klijentu: »U vašoj se

blizini nalazi sitnija starija ţena s golemim sivim

očima i dubokim jamicama«, a on odgovori

nezainteresirano:


»Da, to je moja majka. Hoću li dobiti promaknuće na

poslu ili ne?« Ili »A, to je moja majka. Moţete lije

pitati zastoje Bobbyu ostavila Studebakera kad je

znala da gaja ţelim.« Halo! Netko koga ste voljeli

došao je kako bi vara dao apsolutni dokaz da se nikad

više ne morate bojati smrti, a vas više zanima posao?

Okruţeni ste Onom stranom, a vaše je prvo pitanje

zastoje Bobby dobio Studebakera?

Evo još jednog čestog i neshvatljivog primjera

razgovora tijekom kanaliziranja. Klijent me zamoli da

ga spojim s pokojnim ujakom Dickom. Ja vidim ţenu koja

stoji kraj njega, spremna i ţeljna da komunicira.

Opišem je detaljno. Pomalo nestrpljiv, klijent mi

odgovara: »To nije ujak Dick!« Ma nemoj! »To je ujna

Dorothv. Nju nisam nikad volio. Ţelim razgovarati s

ujakom Dickom.«

Zaboga!

Pojavila se pokojna roĎakinja s One strane s nama

nezamislivim izvorom boţanskog znanja, a oni

prigovaraju jer su traţili nekoga drugoga? Bilo koji

posjet entiteta s One strane moramo shvatiti kao čast.

Nemojmo prigovarati, radije poslušajmo!

Što ako je ujna Dorothv došla jer ima nešto reći? Što

ako ima poruku od ujaka Dicka ili od nekog prijatelja

ili drugog člana obitelji koji je preminuo? Što ako se

ţeli ispričati stoje bila tako zločesta ili čangrizava

ili škrta ili za bilo što zbog čega je nisu voljeli

dok je bila ţiva? Što ako im je ostavila nekoliko

stotina dolara u kutiji za cipele, a zaboravila to

spomenuti u oporuci?

A što se tiče ujaka Dicka, postoji nekoliko razloga

zašto on nije bio dostupan. Kao što ćemo vidjeti u

poglavlju o duhovima, moţda još nije transcendirao na

Onu stranu. Moţda je opet in utero i čeka da se rodi i

uĎe u sljedeću inkarnaciju. Ako se nalazi u utrobi,

definitivno neće čavrljati s nama, a Bog pomogao onoj

ţeni koja ga nosi ako se ipak odluči na to.

Katkad, ali se zato, vjerujte mi, nemojte brinuti,

mora proći odreĎeno vrijeme prije nego što vas voljena

osoba moţe posjećivati. To se moţe dogoditi poslije

traumatične smrti ili kad voljena osoba jednostavno ne

ţeli otići. Moj otac, na primjer, iako već bolestan,

nije htio otići kad je došlo vrijeme. Odlučio je da

ţeli vidjeti kako mu odrasta praunuka Angelia. Bio je

mrtav osam mjeseci prije nego što se napokon pojavio

nagovještavajući svoj dolazak glazbenom kutijicom koju

mije on dao i probudio me iz duboka

sna.

Prijelaz na Onu stranu nekih duhova koji nevoljko

odlaze ili koji su iznenada osloboĎeni tijela zna biti

predivan. Ali ima onih


kojima je teţe prilagoditi se nakon što su prošli

tunelom u drugu dimenziju. Entiteti s One strane

spremni su pomoći. Neke duhove vode kroz niz

orijentacijskih poduka i aktivnosti, osobito kroz one

aktivnosti koje su pomagale duhu da se opusti i uţiva

dok je bio na zemlji. To moţe biti pecanje,

vrtlarenje, balet, opera ili pak pješačenje, plivanje,

čitanje, crtanje, izraĎivanje kipova i slično. Druge,

poput mog oca, jednostavno »učahure« ili uspavaju,

kako bi ih dubok san pročistio i paze na njih dok se

duh nije oporavio od povlačenje iz dimenzije koju je

upravo napustio. Prema onome što su mi Francine i

bezbroj drugih duhova rekli kad smo raspravljali o

čahurenju, teţak prijelaz na Onu stranu moţe se

usporediti s dekompresijskom bolešću, kada ronilac s

velike dubine prenaglo izranja na površinu. Takav

prijelaz traje najviše nekoliko mjeseci, a to je, kao

što znamo, samo tren u duhovnom svijetu. Kada se moj

otac napokon pojavio, pitala sam ga zašto mu je tako

dugo trebalo jer mije uţasno nedostajao tijekom tih

osam mjeseci tugovanja, a on je odgovorio: »Kako to

misliš? Maloprije sam otišao!«

Priznajem, iako znam da nas čeka nenadmašna radost

kada našem ţivotu ovdje doĎe kraj, ipak tugujem kada

netko koga volim umre, ne zbog njega, nego zbog sebe.

Sebična sam i mrzim rastanke. Mislim daje sve što nam

treba tijekom razdoblja tugovanja pravedno i treba to

poštovati. Ako nalazite utjehu u posjećivanju groba,

onda to činite, ali molim vas, nemojte posjećivati

grob zbog voljene osobe koju ste izgubili. Ona nije

ondje. Vjerojatno se vozila s vama do groblja i vozit

će se s vama doma i pritom ţaliti što ste ostavili ono

prekrasno cvijeće u kojem će uţivati samo osobe koje

dolaze ostaviti cvijeće na grobove voljenima osobama.

Nisam nikad čula transcendiranu dušu kako prigovara

zbog veličine spomenika ili kako nečiji grob poviše

gore na brdu nudi bolji pogled od njihova. Ništa ovdje

ne moţe se mjeriti s mramornim skulpturama i pogledom

na Onoj strani, bez obzira na to koliko se trudili.

Prema tome, nemojte ulagati cijelo bogatstvo ili

zapasti u dug zbog časti preminule voljene osobe. Ona

će biti jednako tako počašćena ako ostanete doma i

stavite to isto cvijeće pokraj njezine slike ili

spomena kako biste zajedno uţivali u njemu.

Učestao uzrok boli kod mojih klijenata kad izgube

voljenu osobu jest njihovo ţaljenje zbog nedovršena

emocionalnog posla. »Naš zadnji razgovor bio je

svaĎa.«... »Nisam joj nikad stigao reći da mije

ţao.«... »Bojim se da nije znao koliko ga volim.«...

»Nisam se stigao oprostiti.« Riječi variraju, ali

osjeća sgjsta neprestana bol


grizodušja. Bespotrebno. Nemojte zaboraviti da na Onoj

strani ne postoji neznanje, nema negativnosti u toj

dimenziji ispunjenoj Boţjom bezuvjetnom ljubavi i u

otisku koji je vaša voljena osoba oblikovala prije

nego što se rodila nema nedovršena posla. Ali ako će

vam to olakšati bol u vašem srcu i pomoći vam da se

iscijelite, recite im sada sve što mislite daje ostalo

nedorečeno i oni će vas čuti.

Dok razgovarate s preminulim voljenim osobama, nemojte

zaboraviti ni svoje ljubimce. MeĎu ţivotinjama s One

strane sve su ţivotinje koje smo imali u ovom ţivotu i

u svim prošlim ţivotima. One nas čuvaju istom čistom,

postojanom vjernošću koju su nam pruţale u ovom

ţivotu. Jedno od meni omiljenih Francineinih obećanja

jest da tek što stignemo na Onu stranu, naše duhovno

vodstvo i tran-scendirane voljene osobe ne mogu do nas

od silnih ţivotinja koje nam ţele radosnu dobrodošlicu

doma. Zlostavljanje ţivotinja na zemlji jest

zlostavljanje jednih od najboţanstveni]ih anĎela

čuvara koje nam je Bog dao. Ne samo daje to sramotno

nego je kao da sami sebi pucamo u nogu - duhovno si ne

moţemo priuštiti da umanjujemo duhovno savršenstvo

koje ţivi meĎu nama.

Preminulim voljenim osobama lakše je vratiti se nama

nego duhovnom vodstvu jer su nedavno bile u našoj

dimenziji i imaju bolji pristup iskustvu prijelaza s

ove strane na Onu. Evo primjera za to. Prije nekoliko

godina uspjela sam zapaliti ulje u kuhinji. (Ne

pitajte kako.) Poput idiotkinje toliko sam se zanijela

u gašenju vatre da nisam primijetila kako udišem

previše dima, sve dok mi nije doprlo do mozga da se

gušim. U panici i zadihana potrčala sam prema pomičnim

staklenim vratima koja su vodila na balkon. Bila su

udaljena od kuhinje nekih šest metara i sjećam se kako

sam shvatila da su predaleko i da neću dospjeti do

njih. Počela sam gubiti svijest. Upravo u tom trenutku

nešto me gurnulo odostraga takvom golemom snagom da

sam poletjela dolje i naprijed prema svjeţem zraku na

balkonu. Dok sam leţala potrbuške i zahvalno duboko

udisala zrak, preko mog ramena na tren se pojavio

čuperak plave kose i onda je teţina snage koja me

spasila nestala s mojih leĎa. Kad sam sjela nekoliko

trenutaka poslije, bila sam sama na balkonu i buljila

u oblak dima, a vatra se dotad bila sama ugasila.

Budući da Francine ima crnu kosu, znala sam da ona

nije zasluţna za moje spašavanje, pa sam pretpostavila

da me spasio jedan od mojih anĎela. Ostala sam

zaprepaštena kada mi je Francine rekla daje moja

junakinja zapravo bila moja voljena prabaka Ada Coil,

koja mj je bila nadahnuće L bliska prijateljica sve do

.svoje


smrti prije tri desetljeća. Ja kao ja, protuslovila

sam joj. Na tisuću načina pokušala sam dokazati

Francine da griješi. Dosad nisam uspjela u tome, ali

taj sam put mislila daje imam. »Nije mogla biti baka

Ada, Francine. Baka Ada je imala sijedu kosu, sjećaš

se?« Tad sam se sjetila daje baka Ada posijedjela tek

u kasnim godinama i daje dotad uvijek bila plavuša,

čak i kad je imala trideset godina -dob u kojoj su sve

osobe na Onoj strani, odakle je baka dojurila kako bi

me spasila.

Ali nemojte dopustiti da vas to zbuni što se tiče

tipičnog izgleda voljene osobe u ovoj dimenziji.

Najčešće će se pojaviti u onoj dobi u kojoj ste ih

posljednji put vidjeli kako bi vam olakšali

prepoznavanje. Moj je slučaj bio hitan - doĎi kakav

jesi. Baka Ada nije imala vremena da se pretvori iz

tridesetogodišnjakinje s One strane u staricu kakva je

bila kada je napustila ovaj svijet. Imala je jedva

dovoljno vremena da se pojavi.

I još jedan vaţni podatak. Moja je baka bila već

odavno »otišla« kada se ovaj dogaĎaj zbio. Moji se

klijenti često iznenade kada saznaju daje voljena

osoba koja je umrla prije pedeset ili šezdeset godina

još prisutna. Pretpostavljaju daje ili zaboravila na

njih poslije toliko godina ili se dosad već vratila u

ovu dimenziju kroz novu inkarnaciju.

Na Onoj strani zaboraviti nešto jest nemoguće.

Transcendirani duhovi imaju trenutačan pristup

sjećanjima na svaki ţivot, svako iskustvo i svaku

osobu koju su voljeli na zemlji. Zapravo, nije

neuobičajeno da nas posjećuju osobe koje smo voljeli u

prošlim ţivotima, a kojih se svjesno ne sjećamo. A

budući da vrijeme ondje ništa ne znači, što se njih

tiče, desetljeća koja su prošla otkad smo se oprostili

od njih, njima nisu trajala duţe od nekoliko sekunda.

Ne, nisu nas zaboravili i nikad neće.

Manje je vjerojatno da nas voljena osoba više ne

posjećuje jer se već vratila u još jedan ţivot. Ima

okolnosti, a o njima ćemo u jednom od sljedećih

poglavlja, kada se duhovi odmah poslije smrti vraćaju

in utero. Ali za većinu nas, ako se odlučimo na još

jednu inkarnaciju, a ta odluka ovisit će o našoj

potrebi za više iskustava na zemlji kako bi nam duša

rasla, uobičajeno je uzeti »stanku« od stotinjak

godina na Onoj strani prije sljedećeg ţivota.

Prije nego što zaključite da su vas prestale

posjećivati preminule voljene osobe ili da vas one

nikad i nisu posjećivale, pročitajte poglavlje o

duhovima. Transcendirani duhovi koriste se raznim bi

privukli vašu pozornost i rekli vam; »S. tabora


sam« i lako je propustiti njihove signale. Ne morate

mi vjerovati. Imajte otvorene oči, uši i um. Beskrajna

ljubav i potvrde posvuda su oko vas u svakom trenutku

i čekaju da ih primijetite kako bi podijelili s vama

radosnu istinu da smrt kao takva ne postoji.

Posjet Onoj strani

Postoji jednostavna i zanimljiva vjeţba koja moţe

otvoriti put k lijepim susretima s Onom stranom,

koliko god puta ţelite, i za to vam je potrebno samo

nekoliko mirnih trenutaka. Moţete traţiti da sretnete

duhovno vodstvo ili preminulu voljenu osobu, ali,

ponovit ću to još jedanput, prihvatite tko god se

pojavi. Prije nekoliko dana posjetio me duh po imenu

Lena. Nisam imala pojma tko je ona dok nisam

provjerila svoje porodično stablo i otkrila daje ona

bila moja prapraprapraprabaka. Ţelite li imati na duši

činjenicu da vam se predak predstavio, a vi ste mu

rekli neka se goni jer niste nikad čuli za njega?

A sada, neopterećena, opuštena i otvorena uma sjednite

udobno i stoje moguće više udaljite se od nečega što

će vas prekidati ili ometati i onda zatvorite oči.

Pribliţavate se golemim, blistavim, mjedenim dvokril-

nim vratima. Izrezbarena su i ukrašena Filigranskim

detaljima i najljepša su vrata koja ste ikad vidjeli.

Po sredini svakog krila nalazi se mjedeni kolut.

Glatki, ispolirani metal hladan je na dodir. Rukama

primite oba koluta i s lakoćom otvorite teška vrata.

Nalazite savršeno ovalnu sobu. Ona vas smiruje i

prigrljuje. Osjećate se sigurnim i neopterećenim.

Duboko udišete čist zrak dok se spuštate niz tri stube

u prostranu sobu.

Podovi su od tvrdog drva, pokriveni bijelim sagovima

mekanim poput oblaka koji ublaţuju zvuk vaših stopala

dok polako koračate preko njih. Sobu grije vatra iz

kamina od sivog kamena. Prozor sa svodom doseţe do

stropa, a povjetarac s oceana koji ulazi kroz njega

tek neznatno pomiče prozirne, lepršave zastore od

rijetko istkane svile. Bijeli glasovir nalazi se kraj

„,^-.,. prozgjMJna njemu je odraz pastejnp svjetlosti

zalaska


sunca. Posvuda oko vas gore svijeće. Osjećate miris

obliţnjeg jasmina.

Čekaju vas dvije stolice, jedna kraj druge, identične,

od bogatog bijelog brokata i sa zakrivljenim drvenim

nogama.

Vi se smještate u lijevu stolicu, tako daje stolica s

vaše desne strane prazna. Disanje vam se usporava.

Udobno smješteni u stolici razgledavate ovalnu sobu i

ispunjeni ste znanjem da nikad niste bili tako

spokojni, zdravi, ţivi i zadovoljni.

Zamolite Boga da vas oba vije bijelom svjetlošću Duha

Svetoga. Odmah osjećate tu toplu, svemoćnu, bezuvjetnu

ljubav kako se prostire oko vas i širi vašim tijelom

sve dok ta svjetlost ne postane dio vas. Poznat vam je

osjećaj radosti kada vas netko oboţava.

Primjećujete micanje s vaše desne strane i okrećete

glavu udesno.

Pojavljuje se lik koji pristupa i sjeda u praznu

stolicu do vas. Ne bojite se jer znate da vam se

nikakvo zlo ili mračne sile ne mogu pribliţiti kad vas

štititi boţanska svjetlost.

Lik čeka, strpljiv, nepokretan i otvoren. Njegova je

prisutnost blagoslov za vas.

Napokon, prozborite tiho...

Katkad će lik biti netko koga ćete prepoznati. Dragi

prijatelj ili član obitelji koji je preminuo.

Razgovarajte s njim. Otvorite mu svoje srce. Ali

nemojte zaboraviti slušati. Čak ako je sve što će reći

samo: »Tu sam i volim te.« Zar nije čudesno takvo što

čuti od osobe za koju ste se bojali daje nećete nikada

više vidjeti?

Ako ne prepoznate lik, pitajte ga za ime. Ako ne

odgovori odmah, i to je u redu. Nastavite razgovarati,

postavljati pitanja i slušati. Dok vam objašnjava

zastoje došao i što ima reći, moţda vam otkrije i

svoje ime. Moţda je to vaš predak, moţda vaše duhovno

vodstvo ili netko s porukom od voljene osobe. Ma tko

to bio, poţelite mu dobrodošlicu!

Ako ţelite nadgraditi ovu vjeţbu, zamolite prijatelja

da sjedi s vama dok je radite. Poslije na komad papira

zapišite detaljan opis lika koji vas je posjetio,

savinite papir na pola, tako da ga vaš prijatelj ne

moţe vidjeti i onda zamolite prijatelja da vam opiše

tu


osobu. Iznenadit ćete se koliko će njegov opis biti

sličan onomu što ste zapisali, bio on vidovit ili ne.

Moţda ćete rezultate ove vjeţbe pripisati mašti. Samo

da znate, moje duhovno vodstvo kaţe da je riječ mašta

jedna od najgorih riječi u našem rječniku zato stoje

zgodan i bijedan izgovor za toliko stvarnih iskustava

na koje bismo trebali obratiti pozornost.

Ali što ako je sve stvar mašte? Taj ugodan osjećaj i

mir s kojim odlazite bit će i te kako stvarni.

A s druge strane, što ako nije?

Ponovit ću. Mi nismo nikad sami. Okruţeni smo dokazima

o pomoći s One strane i dokazima o vječnosti našeg

duha. Naš je zadatak da naučimo to prepoznati, a ako

ova knjiga ima bilo kakvu svrhu, onda je to upravo ta,

ni manje ni više.

Svakodnevne čarolije i čuda:

otkrivanje i stvaranje radosti

u našim ţivotima

Ţivimo okruţeni svakodnevnim čarolijama i čudima i svi

imamo moć da ih stvaramo. Ako već duţe vrijeme niste

razmišljali o čarolijama i čudima ili ako ste prestali

vjerovati u njih, utješit ću vas. Nisu nestali. Samo

smo im privremeno izgubili trag. Budući da čarolije i

čuda unose u naš ţivot radost, nadu i uzbuĎenje,

dugujemo si da ponovno vratimo tu moć.

Dio onoga što nas je odvojilo od čarolija i čuda moţe

se nazvati ljudskom prirodom - kada nešto prečesto

vidimo, zaboravimo koliko je posebno. Kad bi se jednog

jutra jednorog pojavio u našem vrtu, doţivjeli bismo

to kao blagoslov. Kad bi se stado jednoroga redovito

pojavljivalo svakog jutra, vjerojatno bismo nazvali

veterinarsku sluţbu da doĎe po njih kako nam ne bi

uništili travnjak. Kad bismo samo jedanput vidjeli

izravni prijenos razdvajanja Crvenog mora, ostali

bismo bez riječi i bili bismo puni strahopoštovanja.

Ali kad bismo to isto gledali dva-tri tjedna zaredom,

sigurna sam da bismo posegnuli za daljinskim da vidimo

što još ima na televiziji. Čarolije i čuda nisu

nestali iz našeg ţivota. Okruţeni smo njima. Ali

moramo se naučiti ponovno povezati s njima i prestati

ih uzimati zdravo za gotovo.

Još nas nešto sprječava da uţivamo u ţivotnim

čarolijama i čudima: destruktivni osjećaj krivnje.

Rekla bih da od dvadeset klijenata s kojima sam

razgovarala osamnaest razdire osjećaj krivnje


koja postaje moćnija sila od bilo koje čarolije ili

čuda. Moramo se usmjeriti na tu krivnju i otpustiti

je. Ako ste ikad rekli ili učinili nešto za što ste

znali da će povrijediti drugu osobu, ustanite,

preuzmite odgovornost za to, ispričajte joj se i

aktivno se potrudite da to ispravite. (Samo reći: »Ţao

mi je«, a da to ne potkrijepite i ponašanjem, ništa ne

znači.) Ako ste rekli ili učinili nešto što je

povrijedilo drugu osobu, ali iskreno moţete reći da to

nije bila vaša namjera, ispričajte joj se i otpustite!

Nemojte mi reći da to nije tako jednostavno. Jest ako

ste spremni prestati prihvaćati krivnju kao nešto što

igra pozitivnu ulogu u vašem ţivotu i ako je

prihvatite kao gubitak energije i vidite kao

neprijatelja duha, što ona i jest.

Ja sam, naravno, u svom ţivotu punom pogrešaka tu

lekciju morala naučiti na teţi način. Savršen je

primjer toga smrt moga oca. Oboţavali smo jedno drugo

i ja sam doslovno provodila dane i dane uz njegov

krevet kada je umirao. Posljednjeg dana izašla sam iz

sobe kako bih protegnula noge i popila malo vode. I

dok mene nije bilo, on je umro. Krivnja koja me

proganjala jer nisam bila kraj njega kada je

posljednji put udahnuo samo je pojačala tugu koju sam

osjećala zbog njegova gubitka. Trebala sam ostati s

njim umjesto da idem piti vodu. Od svih ljudi nisam

lija trebala biti kraj njega kada je krenuo na put

doma? Ali naposljetku uspjela sam s odmakom sebi

postaviti ono pravo pitanje: Je li u bilo kojem

trenutku moja namjera bila da ne budem kraj njega u

trenutku njegove smrti? Nipošto. Tad sam jednom

zauvijek naučila suočiti se s krivnjom kao što se

suočavam i s ostalim svojim lošim navikama. Kad god

čujem onaj negativni glas u svojoj glavi kako govori

»Mogla sam/trebala sam«, prekinem ga pozitivnim glasom

koji vikne: »Stani!«

Ova je metoda jednostavna, ali učinkovita. Obećajte si

da ćete sljedeći tjedan objaviti rat krivnji.

Ispravite svaku namjerno nanesenu bol drugima. A

krivnji za bol koju ste nenamjerno nanijeli u sebi

viknite »Stani!« čim vam se pojavi u mislima i to

ponavljajte sve dok vam ne dosadi vikati na sebe i

odlučite da više nećete dopustiti da vas takve misli

obuzmu.

Tad moţete kanalizirati svu energiju koju ste trošili

na krivnju u ono osnovno što će maksimalno povećati

vaše izglede da doţivite svakodnevnu čaroliju i čudo -

naučit ćete voljeti sebe. Ako ne volite sebe, ne

poštujete jedno od Boţjih stvorenja. Time sumnjate u

svoju moć prije nego što ste je pokušali upotrijebiti

i vjerujete da ne zasluţujete čarolije i čuda koje je

Bog za nas spremio.

Svakodnevne čarolije i čuda: otkrivanje i stvaranje

radosti u našim ţivotima 49

Vjerojatno su vas od rane dobi učili da nije u redu

voljeti sebe, daje to egoistično i odbojno i da se

trebate sramiti i same pomisli na to. Istina je da

ljubav prema sebi ne znači da sebe smatrate

superiornim. To je egoistično i odbojno. Ne promičem

svijet pun ljudi koji se šepire okolo uobraţeni.

Ljubav prema sebi nije ništa drugo nego dobro

postupati prema sebi i poštovati se. Okruţite se

ljudima koji će dobro postupati s vama i poštovati

vas. Ţivite onako kako biste to preporučili svomu

djetetu ili najbliţem prijatelju.

U onim mračnim trenucima kada izgubim ljubav prema

sebi otkrila sam da je najbrţe mogu vratiti tako da

napravim popis onoga što nisam. To mi nekako ide brţe

i prirodnije nego da si dajem same komplimente, ali

ima isti uvjerljiv učinak. Na primjer, nisam

neiskrena, nisam škrta, nemam predrasuda, nisam

kukavica, nisam neodgovoran roditelj i baka, nisam

sitničava itd., itd. Ono što niste pomaţe pri

odreĎivanju onoga što jeste i dat će vam ideju na

kojim kvalitetama trebate poraditi kako bi se vaš

popis onoga što niste povećao, a time i popis onoga

što jeste.

Redovito provjeravajte ono što ja nazivam

determinizam. To je ono more pretpostavljenih

»činjenica« o naina koje su nam drugi govorili dok smo

bili maleni i koje nas ograničavaju, a ako ne

pripazimo, mogu neopravdano utjecati na ono što jesmo.

Podijelila bih s vama nekoliko svojih omiljenih

primjera kako biste shvatili o čemu je riječ:

• »Beznadan si slučaj kad se radi o mehaničkim

stvarima.«

• »Naravno da si debela. Svi su u obitelji

debeli.«

• »Nikad nisi znala s novcem.«

• »Brak ti nije najsretniji? Ne prigovaraj. Budi

sretna što si nekoga našla.«

• »Nije čudo što si stalno bolesna. Kao dijete

bila si boleţljiva.«

• Jedna od maminih mantra: »Suoči se s time,

Svlvia, tvoja sestra Sharon je lijepa, ali ti zato

imaš osobnost.«

• Mojoj su prijateljici rekli da moţe odustati od

ţelje za dugom kosom jer njezina kosa jednostavno neće

rasti.

• Čovjek kojega poznajem cijeli ţivot čak kao

odrasli muškarac nije imao pozitivnu sliku o sebi zato

što mu je kao djetetu otac zabranio da pokuša igrati

dječji bejzbol jer je tvrdio: »Nemaš ni trunke smisla

za sport.«


• Ţena s kojom sam radila nosila je crvenu boju svaki

dan unatoč tomu stoje, iskreno rečeno, grozno

izgledala u njoj. Napokon sam je uspjela diskretno

upitati zašto. Priznala je da mrzi crvenu boju i da

joj je već godinama zlo od nje, ali da su joj kao

djetetu rekli da joj crvena lijepo pristaje.

Napravite popis. Zapišite svaku riječ determinizma

koju ste dobili od ljudi koji vas okruţuju. Onda

poderite popis i bacite ga u smeće, gdje mu i jest

mjesto. Vi odreĎujete tko ste. Vi odlučujete što

moţete, a što ne moţete, u čemu dobro izgledate, a u

čemu ne, gdje ţelite ili ne ţelite ţivjeti, koji su

vaši prioriteti, a koji nisu, što vjerujete, a što ne

i koje su vaše granice. Svi imamo svoje granice i ako

niste realni, moţe se dogoditi da porazite sami sebe.

Ali vi ih odreĎujete i nitko drugi. Na primjer, visoka

sam 1,77 m, pa bi bilo idiotski da traţim da budem

dţokej. Nemam smisla za pjevanje - to nije

determinizam, nego činjenica - pa neću ići na audiciju

za operu jer bih se time dovela u situaciju da me

stalno odbijaju. Ţelim reći: Ja kaţem da neću biti

operna pjevačica i neću dopustiti da netko drugi

odlučuje umjesto mene. TakoĎer nisam spremna provesti

ţivot osjećajući se neuspješnom osobom ako su moji

roditelji ţarko ţeljeli da postanem operna pjevačica.

Proizvoljna su očekivanja samo drugi oblik

determinizma i isto tako neprihvatljiva.

Afirmacije

Jedan od najvaţnijih ključeva kojim ćete eliminirati

svoje nesigurnosti i stvoriti naviku iskazivanja

ljubavi prema sebi jest upotreba afirmacija. One su

verbalni izraz onoga što iskreno ţelimo i onoga što

iskreno ţelimo biti kao dragocjena djeca Boţja.

Ponavljat ćemo te riječi dok ih nesvjesni um ne

prihvati kao činjenicu, tako da se naše ponašanje tomu

prilagodi. S pomoću afirmacija moţemo se zamisliti

zdraviji, jači, pozitivniji, ljepši, zgodniji,

srdačniji, strpljiviji, pouzdaniji, hrabriji - što god

će nam pomoći da sebe više volimo.

Religija i literatura prepune su lijepih afirmacija, a

naći ćete neke od mojih omiljenih u dodatku na kraju

knjige. No slobodno izmislite svoje. Moţda ste kao ja

i kad naučite nešto napamet, ma koliko predivno i

iskreno bilo napisano, to onda postane automa-


radosti u našim ţivotima 5/

tizam i gubi značenje prilikom čestog izgovaranja.

Nevoljko ovo priznajem, ali bilo je slučajeva kad sam

spustila glavu da molim Oče naš i ulovila se kako

razmišljam gdje je ţena do mene kupila cipele. Zato

naučite i upotrijebite svaku afirmaciju koja rezonira

u vašoj duši. Ali vaše afirmacije, izgovorene na glas

ili u sebi i iz dubine srca, djelovat će isto tako kao

nešto stoje već napisano.

Ako se pitate kako se pišu afirmacije, razmislite o

determinizmu i »negativnim afirmacijama« koje ste

prihvatili kao istinu. Naučili ste vjerovati u njih

jer ste ih čuli toliko puta, zar ne? Na isti način

moţete naučiti vjerovati u njihovu suprotnost ako je

čujete isto toliko puta, a tu se javljaju afirmacije.

Jednako tako moţete otkriti tko ste s pomoću onoga što

niste. Vaša prva afirmacija moţe biti protunapad na

bilo što ili na sve negativne stvari koje mislite o

sebi bez obzira na to odakle one potječu.

Počnimo od vas samih. Nemojte se nikada poniţavati,

čak ni u šali. To proglasite strogo zabranjenim. Nema

više »Glupa sam.« Nema više »Debela sam.« Nema više

»Šeprtlja sam« ili »Ruţna sam« ili »Preniska sam« ili

»Previsoka sam« ili bili koji oblik »Ne mogu«. To ćete

zamijeniti rečenicama koje ćete ponavljati stotinu

puta, kao što su, na primjer, »Pametna sam što se tiče

mnogo stvari«, i »Imam moć daje moje tijelo onakvo

kakvo poţelim,« i »Graciozna sam,« i »Privlačna sam,«

i »Mogu!«

A što se tiče ljudi koji vas okruţuju, ako vas

omalovaţavaju ili potkopavaju vašu ljubav prema sebi

na bilo koji način, ne dajte im pristupa k sebi dok se

ne saberu. Uvredljive riječi i ponašanje

neprihvatljivi su. Vrlo jednostavno. Osobe u čijem se

društvu ne osjećate dobro u svojoj koţi mogu nanijeti

više psihičke štete nego što moţete zamisliti. Nemojte

zaboraviti, svi smo tu kako bismo naučili svladati

negativnosti, a ne da ih prihvatimo objeručke, da ih

pozovemo u svoj dom i skuhamo im večeru.

Prisjetite se one oštre naredbe »Stani!« koju viknem

sebi kad osjećam da padam u zamku krivnje. To isto

»Stani!« izgovorite u sebi kad vas netko vrijeĎa. I

nemojte se opravdavati i raspravljati o uvredi. Nema

ništa gluplje nego vikati i svaĎati se s nekim oko

toga jeste li glupi, debeli ili ruţni. Vi niste takvi

pa zašto biste onda dopustili da vas netko uvuče u

raspravu oko nečega što niste? Uzmite ovo kao primjer.

Kad bi vam netko prišao i rekao: »Ti si ţirafa!« biste

li uopće pokušali uvjeriti tu osobu da niste?

Odgovorili biste: »Nisam, to su gluposti«, okrenuli i

otišli. (I onda biste, bar se nadam, dobro razmislili

o tome zašto se Ţelite druţiti.s osobom koja


misli da ste ţirafa.) Znači, uz »Siani!« koje ćete u

sebi viknuti poslije svake uvrede, ţelim da dodate ili

u sebi ili na glas: »To su gluposti!« i onda se

okrenite i otiĎite.

I ono stoje najvaţnije, steknite naviku da svaku vama

usmjerenu uvredu, verbalnu ili u djelima, trenutačno

neutralizirate afirmacijom koju ćete ponavljati sve

dok ne vjerujete afirmaciji više nego što biste ikad

povjerovali bilo čemu negativnomu o sebi. Pokušajte

tri kratka mjeseca zaredom uvrede i negativnosti

zamijeniti afirmacijama i iznenadit ćete se koliko

ćete biti otvoreniji za čarolije i čuda koje ćete

stvoriti.

Postoji logično, ali često zanemareno objašnjenje

zašto afirmacije djeluju: One su izravna komunikacija

s umom duše, a um duše, pun vječna znanja i mudrosti,

uvijek prepoznaje istinu i rezonira s njom. Kako znamo

da su afirmacije istina? Bez obzira na detalje koje

smo uključili i koje smo točno riječi upotrijebili,

afirmacije su pozitivna potvrda naših svetih

vrijednosti kao Boţje djece. One su ţivotna hrana za

um naše duše i neposredan, čaroban i čudesan način da

se nasmiješimo Bogu koji je u nama i da osjetimo kako

se i On nama smiješi.

Pi

isma upućena svemiru

Učinkovit način da pojačamo svoju afirmaciju, kao i

najdublje ţelje, jest da ih napišemo u obliku pisma

upućena svemiru, da ih adresiramo na Boga, svemir,

duhovno vodstvo, svoje anĎele - bilo koga tko vam

omogućuje da se osjećate najintimnije povezani s

boţanskom silom. U pismu napišite mnogo afirmacija

kako biste se podsjetili da ste zasluţili najveći

blagoslov koji nam ţivot nudi. Nije potrebno Boga

podsjetiti na to. On zna vašu vrijednost. On samo čeka

da vi to shvatite. Onda zapišite sve što ţelite i

budite što precizniji (onaj tko je rekao: »Pazi što

poţeliš jer moţda to i dobiješ« znao je o čemu

govori). Pripazite da vaše pismo sadrţava fizičke,

emotivne i duhovne ţelje, jer je ţivot najispunjeni]i

kad je to troje u ravnoteţi. Dok pišete, obveţite se

da ćete se i vi potruditi kako biste ostvarili te

ţelje. Bog pomaţe onima koji pomaţu sebi, a nitko od

nas ne moţe ljenčariti i očekivati da mu sve bude

servirano. Kad ste gotovi, stavite kopiju pisma na

sigurno i skriveno mjesto, a original zapalite. Ne da

bi odlepršao prema Bogu, nego da pojačate energiju

svog pisma svejmiru s pomoću moćne energije



vatre. A kopiju drţite skrivenu šest mjeseci, a onda

ponovno pročitajte pismo. U najmanju ruku bit će

nekoliko iznenaĎenja, a moţda će vaše sljedeće pismo

sadrţavati nekoliko izmjena. Moţda ćete vidjeti da ste

se u tih proteklih nekoliko mjeseci vi i Boţji

savršeni svemir spojili i stvorili čaroliju i čuda.

Usput rečeno, energija vatre jedan je od razloga zašto

volim svijeće. Preporučujem vam da ih uvijek imate

dovoljno pri ruci i da ih često upotrebljavate,

osobito kad radite afirmacije i kad pišete pisma

svemiru. Nema nijedne svijeće na svijetu koja bi sama

po sebi imala neku moć. Ali moć rituala paljenja

svijeća leţi u njegovoj vječnosti, a energija

zapaljenih svijeća pomoći će vam da usredotočite svoju

moć i energiju. I još jedan plus kojega moţda niste

svjesni. Duhovni svijet ne moţe vidjeti umjetnu

rasvjetu, ali moţe vidjeti upaljene svijeće. Duhovi

idu na njih poput mušica na plamen ako smijem tako

reći.

Jedan od mojih omiljenih rituala sa svijećama ijedan

od najmoćnijih jest da sjednem na pod u sredinu kruga

svijeća ili svijeća postavljenih u obliku kriţa -

jedna svijeća iza mojih leĎa, jedna ispred mene kod

nogu, treća je s moje desne strane, a četvrta s

lijeve. UĎem u potpuno opušteno, meditativno stanje i

zamislim bijelu svjetlost Duha Svetoga kako pali moj

solarni pleksus (dio trbuha koji se nalazi odmah ispod

prsne kosti) i kako svijetli kroz mene do kruga

svjetlosti koji me okruţuje i dopušta da Duh Sveti

prolazi kroz moje tijelo i čisti, iscjeljuje i

uništava svu negativnost i sumnju koja stoji na putu

njegovoj boţanskoj bijeloj svjetlosti. Neka vam ova

jednostavna vjeţba Krug svjetlosti postane navika.

Moţda je moţete raditi na početku svakog tjedna. I

obećavam vam, kada se uvjeţbate, doista ćete osjetiti

val energije koja vas obnavlja, puni i katkad doslovno

iscjeljuje.

Stvaranje čuda

Svi mi imamo stvarnu moć iscjeljivanja.

Ali najprije nekoliko riječi upozorenja. Molim vas,

nemojte nikad misliti da su bolest ili smrt Boţja

kazna ili ako niste u stanju iscijeliti sebe ili neku

voljenu osobu, da ste Ga iznevjerili. Bog nikada ne

kaţnjava. Bolest i smrt dio su ţivotnog otiska. I kao

što ćete otkriti tijekom daljnjeg izlaganja o

otiscima, ne samo da


moţemo putem birati hoćemo li modificirati bolest ili

smrt koju smo odredili nego moţemo birati izmeĎu pet

»izlaznih točaka«, tj. trenutaka kada ćemo napustiti

ovaj svijet. Kad odreĎujemo svoje otiske, uvijek

postoji viša svrha, a i kada djelujemo voĎeni njome.

Mi sada moţda ne razumijemo zašto je to tako, ali

nekoć smo shvaćali i opet ćemo kad se vratimo doma na

Onu stranu.

Čarolija se stvara kombinacijom triju elemenata -

molitvom, vjerovanjem i afirmacijom. Bitna je i volja

primatelja dotične čarolije. Evo primjera.

Bile su mi 43 godine kad sam stigla do treće izlazne

točke. Bilo je to poslije operacije. Ja o tome govorim

kao o »bliskom susretu sa smrti«, ali fiziološki

gledano ja jesam umrla. Srce mije stalo, tjelesna

temperatura naglo je pala i doţivjela sam kliničku

smrt. Ali svi su se oko mene molili, meni nije nikad

ponestalo vjere, a ni ljudima koji su molili za mene.

Jasno se sjećam da sam bila u tunelu na putu prema

prelijepoj Boţjoj bijeloj svjetlosti i, moram

priznati, bila sam presretna što idem tamo kad je glas

ţene koja je stajala kraj mog kreveta u bolnici

ispunio moj duh rečenicom: »Molim te, Svlvia, ne moţeš

otići. Doista si potrebna ljudima ovdje.«

Afirmacija. Koliko god sam htjela nastaviti svoj put

prema svjetlosti savršene ljubavi, znala sam da taj

glas ima pravo. Znala sam da imam još toliko toga

napraviti da Više dobro neće biti zadovoljeno ako sad

odlučim otići. Čim sam donijela tu odluku, makar nisam

bila njome oduševljena, odmah sam se vratila. Moj

liječnik, dr. Jonathan Kelly, poslije mi je potvrdio

daje moja fiziološka reakcija na »doista si potrebna

ljudima« bila trenutačna. Moje je srce opet počelo

kucati, monitori su proradili i moja se tjelesna

temperatura počela vraćati u normalu, polako, ali

sigurno.

Molitva, vjerovanje i afirmacija. Nema sumnje, to je

bilo čudo. Tjednima sam bila mrzovoljna, ali to je

definitivno bilo čudo - potpuno osobni dogovor

sklopljen izmeĎu Boga i mene, pokrenut mojom

spremnošću da doista čujem i reagiram na glas koji me

podsjetio da ovdje još nisam gotova.

Moţda ste vidjeli dio šoua Montela Williamsa prije

nekoliko godina kad me ţena, koju su liječnici

proglasili neizlječivo bolesnom, pitala koliko joj je

preostalo ţivota. Još se sjećam kako sam je pogledala

u oči i znala da je to što ću reći istina: »Ne

umirete.« Nikad nisam nasilna i nikad neću nekomu reći

što ţeli čuti kako bi mu bilo bolje na trenutak-dva.

No iz njezina pogleda bilo je očito daje ona u tom

trenutku meni vjerovala. Dopustila je


radosti u našim ţivotima

da moja energija preuzme njezinu dovoljno dugo da ta

afirmacija uĎe u njezin duh i daje on proguta. Dan-

danas mi piše, iscijelje-na i zdrava.

Molitva, vjerovanje i afirmacija. Još jedno čudo. Ali

ne jedno koje sam ja stvorila, već ta ţena otvorena

prema Bogu, ona je odlučila da njezin ţivot još nije

gotov.

I suprotno isto tako djeluje, vjerujte mi. Radila sam

s više od jednog klijenta koji je imao bolest za koju

sam znala da nije morala biti smrtonosna, ali nisu

htjeli da ih odgovorim od umiranja. Nema te afirmacije

koja moţe zaustaviti teţu bolest ili smrt kod nekoga

tko je već sklopio dogovor s Bogom i odbija se

predomisliti iz njemu poznatih razloga.

Uloţite energiju u molitve, vjerovanja i afirmacije

koje mogu stvarati čuda za vaše bliţnje. Samo

zapamtite da nema neuspjeha. Imate moć da se umiješate

- kao ona ţena u bolnici u mom slučaju i kao što sam

ja u primjeru iz šoua Montela Williamsa, ali vaši

bliţnji i Bog imaju svoj raspored. Bez obzira na to,

nema uzaludnih molitava, vjerovanja i afirmacija. Ima

li moćnijeg ispraćaja druge osobe ili nade da će nas

drugi isto tako ispratiti? Blagoslovima i dobrim

ţeljama slavimo i dočekujemo roĎenje »novog« duha.

Zašto ne bismo na isti način slavili kada se taj duh

ponovno vraća doma?

55

Deja

vu

Ali stoje s običnijim čudima? Jednom kad smo prestali

puniti glave krivnjom i determinizmom i to zamijenili

ljubavlju prema sebi, moći afirmacija i vjerovanjima,

naše će oči i srce biti otvoreniji nego ikad za

čaroliju koja naš okruţuje. Poput »svakodnevnih

jednoro-ga« i »tjedna razdvajanja Crvenog mora«,

neobjašnjivi fenomeni tako su učestali da zaboravljamo

koliko su posebni ili moţda nismo nikad shvatili

njihovo pravo značenje. Na primjer, dejd trnje

iskustvo koje većina nas doţivi s vremena na vrijeme.

Ako dejd vu sagledamo kao ugodno odvraćanje

pozornosti, onda se to ne čini kao čarolija. Ali ako

ga prepoznamo kao ono što jest - kratak pogled na Onu

stranu - onda dobiva sasvim novo značenje.

Postoje dvije vrste dejd vua. Prva se dogaĎa kada

posjetite odreĎenu kuću, grad, ulicu, stranu zemlju

ili bilo koje posebno mjesto


koje nikad prije niste vidjeli i odjednom shvatite da

vam je poznato. Katkad se moţe dogoditi da se ondje

dobro snalazite. Moje najdramatičnije takvo iskustvo

zbilo se 1980. godine, kad sam prvi put posjetila

Keniju. Doslovno sam govorila vodiču gdje se nalaze

geografske znamenitosti prije nego stoje on to meni

uspio reći i znala sam da to nema nikakve veze s time

što sam vidovita. To je bilo, i to svi iskusimo kada

doţivimo nepoznato mjesto kao poznato, sjećanje mojeg

duha na jedan prošli ţivot. Mi jesmo bili ondje, ali u

drugom tijelu, u drugom vremenu. Sjećanje duha obično

je duboko pohranjeno u nesvjesnom umu, tako da su

trenuci kada ona izrone u svjesni um ne samo čarobni

nego i moćni, magični kratki pogledi u vječnost naše

duše.

Ta ista vrsta dejd vua odnosi se i na ljude. Svi

poznajemo ljude koji su nam bili poznati čim smo ih

susreli, strance koje kao da poznajemo cijeli ţivot.

Iskreno rečeno, nismo ih poznavali cijeli svoj ţivot -

već samo nekoliko ţivota. Ali kladim se, ako dobro

pogledate svaku osobu koja je ostavila vaţniji trag u

vašem ţivotu i postavite si jednostavno pitanje:

»Poznajem li ovu osobu od prije?« iznenadit ćete se

koliko će vam lako biti odgovoriti sa da ili ne. Usput

rečeno, nemojte pretpostaviti da vas veza u nekom od

prošlih ţivota obvezuje na vezu u ovom. Moţda su prije

trovali vaš ţivot. Ili su moţda bili dragi, ali su se

ovaj put odlučili vratiti kao potpuni bezveznjaci. Ne

morate reagirati na prisnosti iz prošlih ţivota. Samo

to primijetite kad se dogodi i prepoznajte još jedan

prozor u vašu vječnost.

Neke veze iz prošlih ţivota gotovo neprimjetno uĎu u

naš ţivot, i to kada najmanje očekujemo i kada nam je

najmanje potrebno. Moja klijentica Margaret pojavila

se u mom uredu jednog kišnog predvečerja. Bila je

uznemirena i nije se mogla riješiti dojma da njezina

zločesta, ohola i nedavno preminula svekrva još lebdi

iznad nje i gnjavi je i zapovijeda joj iz groba. U

njezinu slučaju svekrva je doista bila s njom, ali ne

daje gnjavi, nego da joj se ispriča za sve nevolje i

bol koje je nanijela Margaret tijekom godina. Tek kad

je stigla na Onu stranu, svekrva je shvatila i preko

mene obavijestila Margaret da su njih dvije bile

sestre u prošlom ţivotu te da nisu nikad raščistile

stalnu i natjecateljsku ljubomoru koju su osjećale

jedna prema drugoj tijekom tog ţivota. Isprika i

shvaćanje te veze iz prošlog ţivota pomoglo je

Margaret da napokon oprosti svojoj svekrvi i da naĎe

mir jednom zauvijek.

Druga vrsta dejd vua tako je uobičajena, suptilna i

naizgled trivijalna da se rijetko dublje zamislimo nad

njom. To je trenutak



kada su svi detalji, ono što radite, s kim to radite,

ono što vas okruţuje, što imate na sebi, ono što

mislite i osjećate, tako poznati da ste posve sigurni

kako proţivljavate situaciju koja se dogodila u

prošlosti. Nikad ne traje duţe od nekoliko sekunda i

nikad nije riječ o nekom vaţnijem dogaĎaju. To je više

kao: »Jednom sam sjedio baš ovdje, gledao televiziju i

posegnuo za čašom vode koja je bila na istome mjestu

na noćnom ormariću...« Osjećaj uvijek nestane onog

trenutka kada ga primijetimo. Nije ni čudo što ne

shvaćamo koliko su zapravo čudesni takvi trenuci dejd

vua. Da bismo ih shvatili, očito moramo znati nešto

više o otiscima.

Kao što sam prije rekla, prije nego što naš duh uĎe u

utrobu i u nov ţivot, uz Boţju pomoć stvorimo kartu,

odnosno otisak za ţivot koji slijedi. Takav otisak

sadrţava sve crte u grubo i mi ga moţemo modificirati

tijekom ţivota. Ako u vašoj karti stoji da ćete s 32

godine imati automobilsku nesreću, vi, na primjer,

moţete utjecati da nesreća bude lakša, a ne

smrtonosna. Ako u vašoj karti piše da ćete s 15 godina

biti bolesni, vi imate tu moć da odredite hoće li to

biti prehlada ili upala pluća. Ili, recimo, u vašoj

karti piše da ćete biti iscjelitelj i vi to strastveno

ţelite, ali mrzili ste medicinu i napustili ste

studij. To ne znači da nećete moći ispuniti svoju

ţivotnu ţelju.

Na ovom svijetu ima raznih vrsta »iscjelitelja«, od

socijalnih radnika, savjetnika za krizna stanja, preko

masera do svećenika, duhovnika i rabina, vatrogasaca i

ostalog osoblja hitnih sluţba do dobrih prijatelja i

članova obitelji koji slušaju sa suosjećanjem i imaju

dara da pomognu u teškim emotivnim stanjima. U našim

otiscima ima dovoljno mjesta za manevriranje, stoga

vas molim, nemojte svoj zacrtani put zamisliti kao

usku stazu s malo izbora. To je široka cesta na kojoj

je onoliko mogućnosti koliko ih vi uz Boţju pomoć

moţete zamisliti.

TakoĎer upisujemo odreĎene putokaze u svoju kartu kako

bismo znali da smo na pravom putu koji je zacrtan

otiskom. S vremena na vrijeme ti nam se putokazi

pojavljuju u obliku dejd vua. A budući da nas iznenade

i preplave osjećajem da su nam poznate, mi logično

pretpostavimo da se ponovilo nešto što smo već

doţivjeli u ovom ţivotu. No nije tako. Ono što

doţivljavamo malen je putokaz koji smo unijeli u

otisak kada smo ga stvarali na Onoj strani prije svog

roĎenja. Kod ove vrste dejd vua naš duh rezonira tako

intenzivno s uvidom »Sjećam se karte koju sam stvorio«

da je to zapravo odjek iz našeg nesvjesnog uma, gdje

se nalazi um duha, u naš svjesni um. U tom trenutku i

nesvjesni i svjesni um primaju afirmaciju


da smo u savršenu skladu sa svojim otiskom. I više od

toga. Dobivamo kratki pogled u vječnost svog ţivota s

One strane, a naš se duh prisjeća, priznaje i čezne za

domom. Dejd vu nije samo čaroban, on moţe biti

trenutačno stanje blaţenstva.

Slučajnost

Ti isti kratki, čarobni, čudesni, blaţeni pogledi na

putokaze zacrtane u našim otiscima javljaju se u još

jednom vrlo učestalom obliku i k tomu ne samo da ih se

sjećamo nego ih vidimo kako nadolaze. Budući da ne

razumijemo njihovo značenje, ne razmišljamo baš

previše o njima. Uostalom, to su »samo slučajnosti«.

Razmišljate o nekome bez nekog razloga i onda ga nakon

duţeg vremena iznenada sretnete. Čujete za neku knjigu

ili film i odjednom svi govore o tome. Planirate put u

Englesku i odjednom ste preplavljeni vijestima iz

Engleske, ljudi spominju Englesku u razgovoru, srećete

ljude koji su se upravo vratili iz Engleske, nailazite

na bankovne i poštanske činovnike i prodavače koji

govore s engleskim naglaskom. Vidjela sam

nevjerojatnog psa, za kojeg nisam nikad čula niti sam

ga ikad vidjela, na vestminsterskoj smotri pasa.

Otkrila sam da se pasmina zove bichon frise i odlučila

sam da ga moram imati. Odjednom nisam mogla proći

ulicom, a da ne sretnem dva ili tri takva psa kako

šeću s gazdom.

U svakom slučaju, vjerujem da ste doţivjeli dovoljno

slučajnosti da znate kako to ide. Poanta je da imate

zamisao koja se kad-tad ostvari pred vašim očima.

Preciznije rečeno, predviĎate putokaz u otisku

neposredno prije nego što se on pojavi, što nudi još

više razloga za slavlje jer slijedite onaj put koji

ste si zacrtali za ovaj ţivot, a ujedno je i opipljiva

veza izmeĎu vas i boţanske vječnosti koju je Bog svima

nama podario.

Sinkronicitet

Fascinantan i blizak roĎak slučajnosti jest

sinkronicitet, riječ koju je popularizirao briljantan

švicarski psihijatar Carl G. Jung. Jung je jednog dana

u svom uredu s pacijentom raspravljao o Egiptu kada je

kornjaš, poznat kao egipatski skarabej, prošetao preko

njegova



stola. »Slučajnost« bi bila preblaga riječ da opiše

pojavu egipatskog kornjaša tisuću kilometara udaljenog

od mjesta kamo pripada i to u istom trenutku kada je

Jung govorio o Egiptu. Njemu je to bio jasan znak da

se u svemiru koji je Bog stvorio sve ne zbiva nasumce

i kaotično, već da postoji odreĎeni red, savršen i

stvoren prema nekom uzoru, ukratko, daje sve

sinkronizirano i tako je Jung stvorio novu kovanicu

»sinkronicitet«. Zapravo, sinkronicitet je osobito

vaţna slučajnost. Kao i Jungov egipatski skarabej, on

uvijek uključuje neku vrstu nepogrešive fizičke oznake

koja neće samo privući vašu pozornost na čaroban sklad

koji postoji u svemiru nego će vam takoĎer dati

opipljiv dokaz da ste točno ondje gdje ste zacrtali da

ţelite biti i to točno kada ste ţeljeli i s osobom s

kojom ste ţeljeli biti. Bog, koji je zajedno s vama

stvarao vaš otisak, daje vam vidljivu potporu i kima

glavom govoreći vam: »Da, s tobom sam i gledam te i u

ovom si trenutku u savršenu skladu sa svojim otiskom.

Čestitam!« Pravi sinkronicitet neće se javljati u

našem ţivotu jednako često kao slučajnost. Ali

iščekivati ga i prepoznati kada se dogodi znači ne

propustiti privatan osmijeh Boga upućen nama.

Snovi

Kad je danu kraj, idemo spavati. Zapravo, trećinu

ţivota provodimo spavajući, što je briljantan dio

Boţjeg plana, jer san otvara cijeli drugi svijet koji

će hraniti, informirati i širiti našu dušu. Tijekom

sna naš se svjesni um odmara i pravo je olakšanje kad

ga malo ušutkamo, zar ne? Time dopustimo nesvjesnom

umu, gdje ţivi um duha, da preuzme stvar u svoje ruke.

Naravno, snovi su jedan od primarnih načina

izraţavanja nesvjesnog uma.

Postoji na stotine teorija tumačenja snova i

napravljeno je na tisuće istraţivanja, ali nitko još

nije rastumačio ni djelić zagonetki koje se skrivaju u

snovima. Čitala sam, proučavala, istraţivala i

predavala tumačenje snova. Većim dijelom vjerujem da

se geštaltizam (geštaltizam je pristup u psihologiji

koji se razvio u Njemačkoj) najviše pribliţio istini.

Prema toj teoriji svi elementi vašeg sna dijelovi su

vas samih odvojeni u simboličke djeliće kako biste ih

pregledali i radili na njima.

Snovi se dijele u tri kategorije: snovi otpuštanja,

snovi ţelja i .snovi prijašnjeg znanja.




U snovima otpuštanja vaš nesvjesni um otpušta sve

emocije koje svjesni um nije razriješio i izrazio.

Kada sanjate o odreĎenoj emociji, ljutnji, tuzi,

strasti, strahu, zbunjenosti, nelagodi itd., to je

gotovo siguran signal vašem svjesnom umu da je vrijeme

da se s njom suoči i da razriješite tu emociju u

budnom stanju. Snovi otpuštanja izvrsni su sigurnosni

ventili, a takoĎer mogu biti dobri pokazatelji vaţnih

nerazriješenih emocionalnih problema na koje treba

obratiti pozornost.

Snovi ţelja baš su onakvi kako zvuče. Katkad, kao što

lijepa pjesma kaţe, san je doista nešto što srce

poţeli dok vi čvrsto spavate. Prije mnogo godina jedna

od mojih nesretno udanih klijentica ispričala mije san

u kojem je bila nasamo s Robertom Redfordom. Bili su u

prekrasno ureĎenom salonu, on u smokingu, ona u

lepršavoj večernjoj haljini, oboje odjeveni u stilu

Velikog Gatsbjja, i plesali su valcer. Ostala je bez

daha dok mije prepričavala san i bila sam sigurna kako

je gajila iskricu nade da ću joj potvrditi kako to

doista znači daje njoj i Robertu Redfordu suĎeno da

budu zajedno. Nije bila te sreće. Pravo značenje sna

postalo je jasno kada sam je pitala kako se osjećala

dok je plesala valcer s njim u snu. Rekla je: »Lijepo.

Graciozno. Voljeno. Poţeljno. Sigurno.« Sve ono stoje

njezina duša htjela osjetiti, a što joj njezin brak

nije mogao ponuditi. Ako se ne zanesemo i ne shvatimo

snove ţelja doslovno, oni mogu rasvijetliti ţelje koje

još nismo oblikovali u riječi. Snovi o seksu, na

primjer, nisu nuţno o seksualnim strastima ili pak o

duboko skrivenoj privlačnosti prema partneru u vašem

snu. Obično su izraz ţelje za većom intimom, koja

uopće ne mora biti fizičke prirode. San o novoj kući

ne znači da morate odmah prodati kuću. Moţe značiti da

doista ţelite promijeniti nešto kod sebe. (Ono gdje

ţivite, to ste vi, bez obzira na to u kakvoj kući

ţivite.) Ako sanjate da raĎate, definitivno ne znači

da trebate zatrudnjeti. »Novi ţivot« koji donosite na

svijet mogao bi biti vaš vlastiti. Neka dobra zamisao

koja upravo sazrijeva u vama ili nova duhovna dubina

koju ste počeli otkrivati. Drugim riječima, uvijek

sagledavajte snove ţelja općenito, a ne kroz

pojedinosti. Iznenadit ćete se koliko moţete naučiti o

sebi i o onome što doista priţeljkujete.

Treća vrsta snova, snovi prijašnjeg znanja, nisu ništa

drugo nego snovi koji pretkazuju neki trenutak,

razgovor ili dogaĎaj u budućnosti. Ne znam više koliko

mi je klijenata reklo: »Ne mogu pretkazati budućnost

snovima. Nisam vidovit.« Ali ne morate biti svjesno

vidoviti da bi um duha u vašem nesvjesnom umu otkrio

t

svoju nevjerojatnu moć i svoju uvijek prisutnu svijest

o vašoj prošlosti, što uključuje vaše prošle ţivote,

vašu sadašnjost i vašu budućnost. Ne zaboravite, um

duha ne samo da poznaje vaš otisak, on gaje stvorio.

Nemojte nikad podcjenjivati ono što ste u stanju

učiniti kad sanjate. I prije nego što otpišete snove

prijašnjeg znanja kao nešto što vi ne moţete,

pokušajte ovo raditi mjesec dana: Svaki put kad

sanjate nešto za što mislite daje moţda neka vrsta

pretkazanja i sjećate se tog sna, zapišite ga,

spremite papir i nemojte ga gledati mjesec dana. Ako

vam ovo prijeĎe u naviku i ako ste strpljivi, očekuju

vas čarobna iznenaĎenja.

Astralno putovanje

Jeste li kad sanjali voljenu osobu koja je preminula,

a san se doimao vrlo stvarnim, kao da se dogaĎa u

sadašnjosti, i za razliku od većine snova, imao je

logičan slijed od početka do kraja? Velika je

vjerojatnost da to uopće nije bio san. To je vaš duh

posjetio tu voljenu osobu s pomoću astralnog

putovanja.

Astralno se putovanje dogaĎa kada duh napusti tijelo

tijekom sna ili vrlo duboke meditacije i napravi malen

izlet. Prije spavanja moţete Boga zamoliti da vam

pomogne u astralnom putovanju. Koristi se u razne

svrhe, za posjet voljenim osobama i drugima te

mjestima koja vam nedostaju na zemlji, čak i za kratke

posjete na Onu stranu ako ste dovoljno uvjeţbani i

usredotočeni. Osobe koje posjetite ovdje na zemlji

moţda vas neće vidjeti, ali nije neuobičajeno da vas

čuju. Mnogi moji klijenti i prijatelji probudili su se

iz dubokog sna jer su čuli voljenu osobu kako ponavlja

njihovo ime. Ako se to dogodi vama, nazovite tu

voljenu osobu i pitajte je. Vjerojatno ćete shvatiti

daje onog trenutka kada vas je probudila ili

meditirala o vama ili je i sama spavala i »sanjala«

vas. Njezin je duh kontaktirao s vama na jedan ili na

drugi način, i to tihom čarolijom astralnog putovanja.

Ako se ţelite koristiti astralnim putovanjem da

posjetite voljenu osobu, ne bi bilo loše da zamolite

svoje duhovno vodstvo za pomoć. Zapamtite, ako

iznenadite voljenu osobu svojim posjetom, izgledat će

kao što je izgledala (ili kao što bi izgledala) da ima

trideset godina, jer svi imaju trideset godina kada su

doma s One strane. Ako je niste poznavali kad je imala

trideset godina, moţda je nećete prepoznati. Uz malo

upozorenje vašeg duhovnog vodstva,


voljena osoba moţe preuzeti izgled koji vam je

najpoznatiji, isto kao što to čini kada napušta Onu

stranu da vas posjeti na zemlji. TakoĎer navedite

duhovnom vodstvu mjesto gdje se ţelite naći s tom

voljenom osobom - na klupi u parku, kraj jezera, u

crkvi ili hramu, na mjestu koje vam mnogo znači.

Moţda ćete poţeljeti susret s One strane. Ako vas

takvo što privlači, toplo preporučujem da se sastanete

u velikoj zgradi s kupolom klasične arhitekture od

koje će vam zastati dah i koja se zove Dvorana zapisa.

Vjerujte mi, ona doista postoji. Bila sam ondje,

vidjela sam je. Čak sam imala sreću odnosno nesreću da

drţim vlastiti otisak u rukama. Sreća je bila u tome

što sam potvrdila da priča o otisku nije samo rekla-

kazala ili plod nečije mašte. Kao i ostali zapisi u

toj masivnoj zgradi, moj je otisak zabiljeţen lijepim

zlatnim slovima na svitku. Nesreća je u tome što nisam

mogla pročitati ništa dalje od onog trenutka u kojem

sam se nalazila. Ne znam je li to zato što mi nije

dopušteno da budem vidovita što se mene osobno tiče,

pa mije zabranjeno da čitam o vlastitoj budućnosti ili

zato što nikomu od nas nije dopušteno da čita otisak o

onome što tek slijedi. Bez obzira na to traţite li

susret s voljenom osobom u Dvorani zapisa ili pak

traţite Boga da vam pomogne da sami stignete onamo

astralnim putovanjem u razgledavanje, prije nego što

zaspite, nemojte Ga zaboraviti zamoliti da zapamtite

svoje putovanje! Kao i kod snova, katkad se poslije

astralnog putovanja probudimo i ničega se ne sjećamo

ili se sjećamo kratkih i zbunjujućih slika koje odmah

zaboravimo. To je tako čarobno iskustvo da ga nećete

htjeti zaboraviti. Vjerujte mi.

Iznenadan izlet u Dvoranu zapisa nadahnuo me je da vam

predloţim da snimate na audiovrpci sve što se zbiva

dok spavate, osobito poslije molitve za astralno

putovanje ili ponovni susret s nekim iz svijeta

duhova. Taj se izlet dogodio za vrijeme nečije

hipnoze. Ovlaštena sam hipnoterapeutkinja već dvadeset

pet godina i hipnozu smatram neprocjenjivim pomagalom

ne samo u svojem istraţivanju s pomoću regresija u

prošle ţivote nego i kao pristup nesvjesnom umu, gdje

su moji klijenti pohranili ili blokirali informaciju

koja bi im mogla pomoći. Naravno, san i hipnoza vrlo

su slični jer je u oba slučaja nesvjesni um posve

dostupan tako da ideja o snimanju lijepo sluţi tijekom

obaju stanja.

Radila sam hipnoterapiju s klijenticom koju ću nazvati

Sušan i dopustila sam njezinu nesvjesnom umu da je

odvede kamo god poţeli. Stoje više govorila, to sam

postajala svjesnija da ju je duh odveo na putovanje

daleko, daleko od sobe u kojoj smo sjedile.



Teško je opisati na koji način i zastoje ovaj slučaj

tako intenzivno djelovao na mene. Naučila sam ostati

objektivna tijekom hipnote-rapije. Ali sjećam se

čudnog osjećaja da se nešto vaţno dogaĎa. Napokon sam

pitala: »Gdje si, Sušan?«

Počela je opisivati prostranu zgradu s kupolom koja je

imala niz prolaza sve dokle joj je pogled sezao, a u

tim je prolazima bilo beskonačno mnogo polica punih

svitaka. Stoje detaljnije opisivala to mjesto,

shvatila sam da sam i ja ondje bila. Hodala je

Dvoranom zapisa s One strane.

Šokirala me spoznaja da prvi put tijekom hipnoterapije

hodam zajedno s klijentom tim beskrajnim prolazima

punima svitaka od kojih zastaje dah.

Htjela sam nešto reći, ali sam se zaustavila. Bilo

kakvo pitanje ili komentar o mojoj prisutnosti bilo bi

samo navoĎenje. Ali nisam ni morala nešto reći jer je

ona ubrzo rekla: »Vi ste tu sa mnom.«

Vodila nas je i govorila dok smo hodale tim

nevjerojatnim mjestom podno kupole, sve dok nisam

ugledala prekrasnu tamnokosu ţenu u plavoj prozirnoj

tkanini dva prolaza dalje od nas kako nam se

pribliţava. Znala sam daje to Susanino duhovno vodstvo

i znala sam da se zove Rachel. I dalje sam drţala

jezik za zubima. Sušan je opet progovorila: »Netko je

s nama.«

Pitala sam je tko je to, jedva uspijevajući zatomiti

uzbuĎenje u svom glasu. Dotad nisam nikad pratila

klijenta tijekom hipnoterapije, a kamoli odmah dobila

njegovu potvrdu da naši duhovi doista zajedno putuju.

Odgovorila je: »To je ţena. Ima tamnu kosu. Ne znam

zašto, ali mislim daje ona moje duhovno vodstvo.«

U tom trenutku Rachel nas je ugledala i viknula:

»Sušan!« Ugrizla sam se za jezik. Bila sam odlučna da

voĎenje prepustim Sušan. Vidljivo uzbuĎena, pitala me:

»Jeste li to čuli?«

Pitala sam je stoje čula.

Odgovorila je: »Svoje ime.«

Doista uzbudljiv trenutak, ali ne tako uzbudljiv

koliko ono što smo otkrile dok smo poslije

preslušavale vrpcu. U tom presudnom trenutku jasno se

čuo moj glas kako pita: »Tko je s nama?« Sušan je

jasno odgovorila: »Jedna ţena. Ima tamnu kosu. Ne znam

zašto, ali mislim daje ona moje duhovno vodstvo.«

I onda se čuo treći glas na vrpci, jasno i glasno,

koji je rekao: »Sušan!«

To je bilo prvi put da sam doţivjela snimku glasa

duha. Ali nije bilo posljednji.


Kada se prošlost i sadašnjost stope

Jednu sam večer ušla u trans umoja duhovna vodilja

Francine govorila je kroz mene i obraćala se velikoj

skupini ljudi. Pričala im je priču o Isusovu raspeću

na Golgoti blizu Jeruzalema. Snimalo ju je pedesetak

kasetofona, ali osim Francine, koja se koristila mojim

glasom, u sobi je vladala tišina - i najmanja buka

moţe prekinuti moj trans. Francine i ja ne moţemo

istodobno biti u mom tijelu, tako da se ja nikad ne

sjećam što je ona rekla. Ali sudeći prema onome što su

mi drugi rekli i što sam poslije čula na vrpci, to je

bila bolna večer prepuna emocija. Francine je tako

jasno dočarala Isusovo raspeće da su ga svi doţivjeli

vrlo osobno i imali su osjećaj kao da su ondje i da

plaču podno kriţa.

Sljedećegjutra moj telefon nije prestajao zvoniti.

Šest ljudi koji su snimili sinoćnju seansu i koji nisu

meĎusobno razgovarali jedva su čekali da poslušam što

su čuli na svojoj snimci.

To se nije moglo prečuti. Na šest od pedeset snimaka

snimljenih te večeri čuo se bolan ljudski plač. Kako

je priča o Isusovu raspeću tekla, čulo se kako ljudi

jecaju od boli i tuge.

Francine mije poslije objasnila da se taj fenomen zove

»stapanje«. Prošlost i sadašnjost stapaju se na

jednome mjestu takvom silom da više nema razlike meĎu

njima. Ne samo da su ljudi u sobi preneseni dvije

tisuće godina unatrag na Golgotu nego je i mnoštvo

koje je oplakivalo Isusa na kriţu tad bilo s nama;

agonija mnoštva jasno je snimljena na vrpci, tako da

smo je svi mogli čuti unatoč tomu što se tijekom

snimanja nije čuo nijedan drugi zvuk osim Francineina

glasa.

Nedugo poslije te nezaboravne večeri istraţivala sam

pojavu duhova u jednoj čudnoj staroj kući na

Sjeverozapadu. Kao i inače, moja ekipa i ja pregledali

smo cijelu kuću čim smo došli. Tad sam se smjestila u

jednu od soba gdje se navodno zbivalo najviše para-

normalnih aktivnosti. Samo ja i moj vjerni kasetofon.

Sjedili smo iza zatvorenih vrata u potpunoj tišini

nekoliko sati. Dok sam poslije preslušavala vrpcu,

svakih se nekoliko minuta čulo ustrajno, prodorno i,

moram reći, iritantno lajanje nekog velikog psa.

Raspitali smo se kod vlasnika, susjeda i policije za

tog psa, iako gaja tu večer nisam čula. Nisu imali

pojma o čemu govorimo. Nije bilo nikakva psa ni blizu

sobe u kojoj sam provela tih nekoliko sati, a vlasnici

koji su godinama ţivjeli u kući uvjeravali su me kako

nikad nisu čuli da pas laje blizu njihove kuće.


radosti u našim ţivotima

Cesto zamislim Francine kako s One strane lupka

prstima i pita se kad ću prestati trčkarati okolo kao

idiot traţeći objašnjenja od drugih umjesto da pitam

nju. Ali, kao što će to svi koji me poznaju potvrditi,

ja najprije traţim logično, ovozemaljsko objašnjenje.

U nekim sam stvarima najskeptičnija osoba koju ćete

ikad sresti. Naposljetku, kad se više nisam imala komu

obratiti, pitala sam je za psa na vrpci.

Smireno mije odgovorila: »To je bio tvoj bijeli buli

mastiff.«

Imala sam je! Francine je napokon pogriješila!

Vjerujem da sam zvučala vrlo samozadovoljno kad sam

joj rekla: »Nemam bijelog buli mastiffa.«

»Naravno da ga nemaš. Ne u ovom ţivotu. Ali imala si

ga u jednom od prošlih i on te katkad prati kako bi te

zaštitio.«

Ni u jednom trenutku ne sumnjam u to da smo proţivjeli

mnogo, mnogo ţivota, ali mi se dogaĎa, kao i drugima,

da to povremeno zaboravim.

Mogla bih još o svojim osobnim iskustvima s glasovima

duhova koji se koriste magnetskom audiovrpcom da bi

ostavili svoj zapis. Zato vas doista ohrabrujem da

uključite kasetofon prije spavanja. To je vrijeme kada

je najveća vjerojatnost da će duhovi posjetiti um duha

vašeg nesvjesnog uma i veća je vjerojatnost da će vaš

um duha njih posjetiti.

Moţda ćete se bolje odmoriti ako kasetofon stavite u

drugu sobu, a ne u onu gdje spavate kako ne biste

proveli cijelu noć do zore u iščekivanju čudnih

zvukova. Fizička lokacija vašeg tijela nebitna je za

ovu vjeţbu. Kako biste povećali izglede da snimite

prava čuda, s pomoću duhovnog vodstva zamolite Boga

točno ono što ţelite. Bez obzira na to ţelite li

astralno putovati do nekog mjesta ili neke osobe ovdje

na zemlji ili pak s One strane ili ţelite da vas

posjeti voljena osoba i ostavi trag koji vi moţete

čuti, zamolite Boga i budite strpljivi. Ako se ništa

ne dogodi prvu noć, a ni tridesetu, to ne znači da

nikad neće. Ova je vjeţba bila temeljitija u dobra

stara vremena magnetoskopskih vrpca kada su se mogle

kupiti vrpce u trajanju od osam sati. Ali ako morate

snimanje svesti na samo nekoliko sati, najveća je

vjerojatnost aktivnosti izmeĎu tri sata ujutro i zore.

Razlog za to objašnjenje u poglavlju o duhovima. Što

se tiče preslušavanja snimke, vjerujem da imate

previše posla da biste samo sjedili i slušali sate i

sate tišine. Ja svoje preslušavam dok vozim, čistim

kuću, čitam i/ili opuštam se u vrućoj kupki.

Zanimljivo je da kad »uključite« um da očekuje tišinu

na vrpci, doista primijetite i

65

66 Ona strana i pg

najmanji zvuk koj zaokupljeni dok je Kao i svi osta nj

a kao što je pri stvarne poante. stvarate koliko g ono

što vaš duh kad bismo se po; gatiti vaše dane |

; ste

rad-

raciji

i ako

znate

o i mi

a obo-

. Y ŤŤ — ..,

Sve se te vjeţbe mogu pojačati redovitim vjeţbama za

razvijanje vidovitosti, što i nije tako misteriozno i

izvan vašeg dohvata kao što mislite. Nisu svi

vidoviti, ali svi mi imamo te sposobnosti. To je kao

razlika izmeĎu koncertnog pijanista i onog koji zna

svirati klavir. Samo zato što nećete nastupati u

Carnegie Hallu, ne znači da ne moţete uţivati u svojoj

vještini.

Mnogo su me puta pitali zašto ne drţim tečaj iz

vidovitosti. Odgovor glasi: zato što bi to bio

najkraći tečaj na svijetu. Ali ako vas zanima, to ide

ovako:

1. Postavite pitanje, u sebi ili na glas.

2. Recite, od srca i svojim riječima, svojoj višoj

moći ili bilo kojem njezinu obliku kojem ţelite:

»Idemo, Boţe!« To je trenutak kada se vi povučete i

dopustite sebi da primite Mudrost koja je mnogo jača

od vaše.

3. Budite spremni prihvatiti prvi odgovor koji

dobijete.

Ako se vratimo analogiji s klavirom, to je učenje nota

u razvijanju vidovnjačkih sposobnosti. Čak i poslije

četrdeset sedam godina tumačenja moram priznati, svaki

se put iznova iznenadim koliko zna biti teţak treći

korak. Nemojte se obeshrabriti ako on i vama stvara

teškoće.

Jednom sam tumačila draţesnoj, njegovanoj ţeni za koju

sam mislila daje direktorica neke korporacije ili da

moţda vodi otmjen butik. Htjela je razgovarati o

svojoj karijeri i pitala me što vidim. Moţete

zamisliti koliko mije bilo teško prihvatiti, a kamoli

na glas



reći ono što sam prvo dobila: »Uzgajate gliste.« Moj

se ţivot zasniva na mojoj vjerodostojnosti, a morala

sam ovu ţenu pogledati u oči i reći joj: »Vi uzgajate

gliste?« Ali tko sam ja da sumnjam u Boga, pa sam joj

točno to i rekla. Iznenadila me je kad je leţerno

odgovorila: »Da«, kao daje pretpostavljala da su

uzgajivači glista česti meĎu mojim klijentima. Poslije

toga smo nastavile razgovarati o daljnjem razvoju

njezine karijere.

Svladavanje drugog koraka očito je ključ za stvaranje

samopouzdanja potrebnog za treći korak. Ali kada ste

se jedanput uvjerili da su podaci koje dobivate doista

od Boga, a ne od vas, onda više nije vaš posao da

pokušate stvoriti neki smisao od toga. Duboko

udahnite, skupite hrabrost i recite.

Kada ste to jedanput izgovorili, drţite se toga.

»Ispipavanje terena« strogo je zabranjeno u ovoj

vjeţbi. To nije ništa drugo nego uspaničeno nagaĎanje

koje nema nikakve veze s Bogom. Imala sam neugodno

iskustvo gledati kako se vidovnjaci dovode do ludila

pokušavajući pretvoriti pogrešan odgovor u ispravan.

Uzgajalište glista iznenada se pretvara u »moţda je

uzgajalište zmija ili uzgajalište aligatora, ili moţda

imate običnu farmu, ali imate problema s glistama.«

Ili kad se stvarno ţele izvući: »Moţda ste uzgajali

gliste u prošlom ţivotu.« Ne! Ako ste dobili

»uzgajalište glista«, onda recite »uzgajalište glista«

i drţite se toga!

Ova tri koraka moţete uvjeţbati sami ili s

prijateljem, bez obzira na to imali dvije minute ili

dva sata vremena. Samo pripazite da pitate o stvarima

za koje ne moţete znati odgovore. Odgovore zapišite na

papir ili ih snimite na kasetofon s datumom kako biste

mogli voditi računa o njihovoj točnosti. I drţite se

ovog pravila: ne postoji vidovnjak koji je stopostotno

točan. Natprosječna točnost za većinu legitimnih

profesionalnih vidovnjaka jest sedamdeset pet posto.

Moj je postotak osjetno veći od toga, što mogu

zahvaliti Bogu. Još jednom ću reći. Kao što moţete

uţivati u sviranju klavira, a da ne posvetite svoj

ţivot tomu, tako moţete provesti čudesne trenutke u

otkrivanju i razvijanju vlastite moći, a ujedno

otvoriti svoj um golemu bogomdanom potencijalu.

Sinergizam

Kada se vaša moć spoji s moći drugih u svrhu najvišeg

dobra, moţete stvoriti fenomen koji nazivamo

sinergizam. Uz Boţji blagoslov


to je jedan od najvećih izvora čarolija i čuda na

zemlji. Websterov rječnik definira sinergizam kao

»simultano djelovanje različitih čimbenika koji

zajedno imaju veći učinak od zbroja njihovih

individualnih učinaka.« Nije mi baš jasno kako nešto

tako uzbudljivo moţe zvučati tako dosadno. Ali ako

umjesto »čimbenika« stavite »ljudi«, a »učinak«

zamijenite s »moć«, takva definicija bolje odgovara

našim potrebama. Sinergizam ili sinergija jest

istodobno djelovanje različitih ljudi koji zajedno

imaju veću moć od zbroja njihove individualne moći.

Recimo da se nas 100 okupilo u sobi radi neke

zajedničke svrhe i na ljestvici od 1 do 10 svaki od

nas vjeruje u tu svrhu 10. Jednostavna matematika

upućivala bi na to da«ukupno vjerovanje« u sobi iznosi

1000. No zahvaljujući moći sinergije - moći

zajedničkog vjerovanja - ukupan je iznos zapravo

100.000 ili 1,000.000. Sinergija se hrani sama sobom i

daje nam rezultate koji su vrijedni divljenja.

Svoju crkvu Novus Spiritus pokrenula sam zahvaljujući

sinergi-ji. Ona dalje raste jer mi nikad ne gubimo iz

vida našu svrhu da radimo za najviše dobro. Naš

zajednički cilj vaţniji je od bilo kojeg od nas,

uključujući i mene. Ne radi se o članstvu od tisuću

ljudi koji gledaju u mene, već o članstvu od tisuću

ljudi, uključujući i mene, koji gledamo u Boga.

Zajedno naša moć premašuje zbroj naših individualnih

moći. Broj članova Novus Spiritusa s 50 sada se popeo

na više od 5000, a slijedimo strogo pravilo: Nikad ne

pokušavamo nikoga pridobiti ili obratiti. Mi smo tihi

i neumorni u svojoj moći. Pomaţemo svima, od

beskućnika do onih koji putuju doma, i postiţemo mnogo

više nego što bi to 5000 ljudi moglo učiniti, i to

zahvaljujući sinergiji koju hrani Boţja aktivna

prisutnost meĎu nama. A čarolije i čuda koje smo

stvorili daleko su nadmašili naše molitve.

Naravno, vjerovanja Novus Spiritusa kombinacija su

moći drugih sinergizama iz davnina, jedna od vaţnijih

meĎu njima jest sinergija koju su Isus i njegovih

dvanaest apostola stvorili i koja će trajati vječno.

Tu su onda i molitveni lanci o kojima ćemo govoriti u

poglavlju »Vaše zdravlje«, ali koji se moraju priznati

u razgovoru o sinergiji. Dok sam pisala ovo poglavlje,

primila sam pismo od Kena, srčanog bolesnika koji je

bio na umoru. Rekli su mu da mu je jedina nada novo

srce, ali bio je daleko od vrha popisa kao

potencijalni primatelj. Zamolio je da ga uključimo u

naš molitveni lanac. Javio mi se nakon nekoliko dana

da mi kaţe kako mu na opće iznenaĎenje



liječnika, operacija više nije potrebna. Njegovo je

srce opet zdravo. To je savršen primjer sinergije na

djelu koja stvara čuda kakva nitko od nas nije u

stanju stvoriti sam.

Molim vas, nemojte misliti da sinergizam vrijedi samo

ako mu je svrha isključivo religiozne prirode. Najviše

dobro izraţava se na bezbroj načina - od Johna

Walsha*, koji je stvorio sinergiju koja se zove

»Najtraţeniji u Americi« i obuhvaća sve Sjedinjene

Drţave, do utemeljitelja dobrotvornih ustanova,

organizacija za prava ţrtava, djece, ţivotinja, pa i

skupina liječenih alkoholičara i narkomana te njihovih

obitelji. Svi su oni mnogo snaţniji nego stoje zbroj

njihovih dijelova i svi oni omogućavaju da se čuda

dogaĎaju svaki dan.

Sjećate li se primjera »slučajnosti« i puta u Englesku

kada se odjednom naĎete okruţeni stvarima vezanim za

Englesku i za sve stoje britansko kamo god se

okrenuli?

Isto se odnosi na čarolije i čuda. Što više mislili o

njima, govorili o njima i sudjelovali u njihovu

stvaranju, to će se oni više dogaĎati vama.

Ne ţelim ništa manje od toga vama i nadam se da će ovo

poglavlje pomoći da oni naĎu put k vama i da vas Bog

sa svojom ljubavi odvede njima.

John Walsh je voditelj TV emisije posvećene traţenju

kriminalaca i počinitelja terorističkih napada u SAD-

u; emisija se redovito emitira od 1988. (prim. ur.)

Vaš osobni ţivot:

pogled duhovnog medija

na odnose i obitelj

.........-L,

Jedna od najčešćih tema koja se javlja u mojim

tumačenjima, na predavanjima, druţenjima i u TV

nastupima jesu odnosi - s članovima obitelji,

ljubavnicima, supruţnicima, s prijateljima. Ništa ne

moţe utjecati tako duboko na nas, ništa nas ne moţe

toliko zbuniti, ništa nas ne frustrira toliko, ničemu

se tako ne veselimo i ništa nas ne moţe tako shrvati

kao naše veze s osobama s kojima dijelimo svoj ţivot.

I baš kada smo dovoljno iziritirani da smo uvjereni

kako nam odnosi donose više nevolje nego radosti,

otiĎemo na sprovod i shvatimo da kad nas više nema,

jedino o čemu drugi govore jest kako smo voljeli

druge.

Iskreno rečeno, moji su odnosi najočitiji dokaz da

nisam nimalo vidovita kad je riječ o meni. Nisam

skakala od veselja pri pomisli da moram napisati ovo

poglavlje zato što znam da moram priznati mnoge

pogreške vezane uz to kako sam vodila svoj privatni

ţivot kao ţena, kao kći i kao roditelj. No bar mogu

ponuditi svoje spoznaje o odnosima, i to kao duboko

duhovni medij, ali i kao netko tko je prošao ono što

bi se moglo nazvati dobrom ţivotnom školom. Nema te

pogreške koju će mi klijent povjeriti, a da je ja

nisam već učinila, u ovom ili onom obliku.

Htjela bih odmah razjasniti da posve vjerujem u zlatno

pravilo: činim drugima što očekujem da oni čine meni i

trudim se da ţivim na taj način. Svi bi problemi u

odnosima bili riješeni kad bi svi

........j


poštovali tu jednostavnu, savršenu mudrost, kao što to

činimo s One strane. MeĎutim, kad bi ţivot na zemlji

bio tako jednostavan i savršen, nitko ne bi napustio

Onu gtranu i došao ovamo. Svi mi imamo otiske i

pogreške koje moramo učiniti, učenja koja moramo

svladati, no najteţe nam je postići da osobe iz svog

ţivota ostavimo obogaćene iskustvom što su nas

poznavale, a da pritom nismo ţrtvovali sebe.

Kako biste dobili što više od ovog poglavlja, ţelim se

dogovoriti s vama prije nego što počnemo: Reći ću

istinu ako je budete rekli i vi. Lakše je kriviti

druge za probleme u odnosima i katkad oni to

zasluţuju. Ali katkad i ne. Napokon, mi smo autori

vlastitih otisaka i jedini smo odgovorni za svoje

ponašanje. Prema tome, što smo spremniji preuzeti

odgovornost, to su naši izgledi veći da će dotičan

odnos uspjeti.

Srodne i bliske duše

Ako ste me već vidjeli na predavanjima ili u šouu

Montela William-sa, vjerojatno znate da mi ona priča o

»srodnim dušama« beskrajno ide na ţivce. Voljela bih

naći osobu koja je proširila glasinu da je jedan od

naših ciljeva u ţivotu naći sebi srodnu dušu i dobro

je ispljuskati.

Nije istina.

Izgledi protiv astronomski su.

Čak i da nisu, srodna duša koju ćemo naći u ovom

ţivotu ne mora nuţno biti ljubavnik ili suprug. Osoba

koja je meni najbliţa onomu što se naziva srodnom

dušom jest moja unuka Angelia.

Mnogi su ljudi tako razočarani kad kaţem daje potraga

za srodnom dušom mit. Kao da sam im ukrala omiljenu

bajku. Vjerujte mi, nisam. Odustajanje od ideje da nas

negdje čeka srodna duša i od uvjerenja kako je naš

zadatak daje naĎemo zna doista osloboditi. Jedna od

rijetkih stvari koja me dovodi do suza jesu klijenti

koji ostaju u odnosima gdje ima zlostavljanja jer su

pobrkali trajni emotivni intenzitet takva odnosa s

onim kako oni zamišljaju odnos sa srodnom dušom. Čak i

klijenti koji imaju dobar brak smatraju daje njihov

najveći neuspjeh to što nisu nikad našli svoju srodnu

dušu. Termin »srodna duša« pogrešno shvate kao sinonim

za sve, od zaluĎenosti preko strasti i izlike da

nekoga uhode do opsesije i nasilja u domu.

Vaš osobni ţivot: pogled duhovnog medija na odnose i

obitelj 73

Moţda će nam pomoći ako razjasnimo što je zapravo

prava srodna duša.

Stvoreni smo s duhom koji ima i muški i ţenski aspekt.

Provodimo ţivote kao muško i kao ţensko. Još nisam

srela osobu koja je uvijek bila muško ili ţensko.

TakoĎer smo stvoreni s »blizanačkom dušom«, čiji su

muški i ţenski aspekt u biti odraz naših aspekata.

Takav je duh naša srodna duša. Naša srodna duša nije

naša druga polovica, kao što ni mi nismo njezina druga

polovica. Ja sebe ne smatram polovicom jedne osobe. A

vi? Svakako ne mislim da ima nešto romantično u tome

da se smatramo polovicama koje hodaju okolo. Ako ja

nisam polovica i vi niste polovica, zašto bismo

proveli ijednu minutu, a kamoli cijeli ţivot traţeći

»drugu polovicu« koja ne postoji i koja nama »cijelim

osobama« nimalo ne bi koristila?

Vjerojatno smo na Onoj strani bliţi svojoj srodnoj

duši nego bilo kojem drugom duhu, ali nismo sijamski

blizanci. Mi i nama srodne duše imamo svoje

prijatelje, svoje interese, svoj posao i učenja i,

stoje najvaţnije, svoj identitet. Sa svojim srodnim

dušama uţivamo u najintimnijoj ljubavi - besplatnoj,

bezuvjetnoj i onoj koja oslobaĎa - i dijelimo

zajednička učenja koja moţemo dijeliti samo s

istinskom blizanačkom dušom.

Kao i svi ostali duhovi na Onoj strani, i srodne duše

mogu birati ţele li se roditi još jedanput. Moţda će

doći samo jedanput ili dvaput, kao stoje to slučaj

moje duhovne vodilje Francine. Moţda će osjetiti

potrebu da se stalno vraćaju. Menije ovo pedeset

četvrti put i presretna sam što mogu reći da mije i

posljednji. Ali kad to usporedimo s vječnosti, onda je

to otprilike minuta i pol.

To nas dovodi do očitog pitanja: Kakvi su izgledi da

ćete se vi i vaša srodna duša pojaviti na zemlji u

isto vrijeme? Zašto biste osjećali tu potrebu kad ste

uvijek zajedno na Onoj strani, a ovo iskustvo koje

nazivamo ţivot nije ništa drugo nego kratak izlet?

A da ne govorimo o izgledima da vas dvoje na zemlji

budete otprilike iste dobi i dovoljno blizu da se

sretnete, a i odgovarajućeg spola kako biste postali

par, stoje glavno u mitu o srodnim dušama, zar ne?

Zato vas molim da i sebi i meni olakšate i prestanete

tragati za srodnom dušom koja se najvjerojatnije

lijepo zabavlja na Onoj strani i čeka vaš povratak

doma. Nemojte si bez potrebe priuštiti takvu prisilu i

razočaranje. Ne drţite se lošeg odnosa zato što ţivite

u zabludi da vi i vaša srodna duša morate biti

zajedno, čak.i.ako ste ..,_...

74 Ona strana i povrat<\k

nesretni. Nemojte obezvrijediti sasvim dobar odnos

zato što vam nedostaje osjećaj da ste srodne duše.

Nemojte ni pomisliti da je samo jedna osoba na ovom

planetu vama suĎena - kakva deprimi-rajuća pomisao! I

definitivno ne ţelim da ostarite smatrajući da niste

uspjeli zato što niste našli osobu koja uopće nije

bila ovdje, ali koju ćete opet sresti kad budete doma,

i to u prekrasnim i lakim okolnostima, samo ako se

strpite još koju minutu.

Na putu kroz ovaj ţivot ţelite sresti bliske duše -

duhove koje ste poznavali u jednom ili više prošlih

ţivota. Sigurna sam da ste imali osjećaj prisnosti,

koji je bio dobar ili loš, prilikom susreta sa sličnom

dušom. Katkad takva trenutačna prisnost omogući još

jedno zajedničko zemaljsko iskustvo - postanete

prijatelji, ljubavnici ili bračni drugovi ili ste

članovi obitelji.

Ali katkad bi vam bilo najbolje što dalje i što brţe

pobjeći. Imala sam klijenticu koja se udala za čovjeka

za kojeg je bila sigurna da gaje poznavala u

prijašnjem ţivotu. Imala je pravo. U prošlom ţivotu on

je bio čovjek koji ju je osudio na smrt za vrijeme

suĎenja vješticama u Salemu. U ovom ţivotu ona se i

dalje trudi da mu dokaţe kako je dobra osoba, što i

jest, a on je neprekidno uvjerava da ona to nije i

uvijek nalazi način da joj pokaţe kako se ne slaţe s

onime što ona čini.

A to me dovodi do još jedne teme koja me ljuti, a to

je karma. Ona se često pogrešno tumači i zbog toga

ljudi mnogo pate jer je to »njihova karma«. U

maloprije navedenom primjeru ima onih koji će reći

daje karma moje klijentice da se iznova vraća u ţivot

dok je njezin egzekutor ne oslobodi. Ja kaţem daje to

smiješno. Zašto bi tratila nekoliko ţivota i bila

nesretna samo kako bije ta jedna osoba proglasila

prihvatljivom? To ne ide tako!

Karma nije ništa drugo nego »izjednačenje doţivljaja«.

Kada pišete svoj otisak na Onoj strani, znate na čemu

ste radili u prošlim ţivotima i što ste naučili, tako

da ćete stvarati svoj novi otisak u skladu s onim što

smatrate da još morate iskusiti. On nije vama

nametnut. Vi ga birate na osnovi vlastitih ţivotnih

ciljeva koje namjeravate svladavati.

I dok će neki tvrditi daje karma moje klijentice da

joj taj čovjek počne odobravati, ja isto tako mogu

tvrditi kako je njezina karma da ga pogleda ravno u

oči i kaţe: »Koga briga što ti misliš?«

Smatram daje svaka ideja koja je postala previše

komplicirana i iskrivljena da bi nas duhovno hranila,

nadahnula i obogatila naš ţivot prevladana. Ako

traţite jednostavan i produktivan način


obitelj 75

upotrebe riječi »karma«, evo jednog koji iskreno

preporučujem. Bila sam u trgovini i došla sam do

blagajne sa samo tri stvari. Ţena ispred mene imala je

puna kolica. Primijetila je sitnice koje sam drţala u

ruci i bila je tako susretljiva da me pusti ispred

sebe. Uvjeravala sam je da mi se ne ţuri i daje ona

ipak stigla prije mene.

Na to mi je odgovorila: »Samo izvolite. Meni je

potrebna ta karma.«

Ja sam joj zahvalila i prihvatila sam njezinu ponudu.

Vidite, to je zdrav pristup cijeloj ideji o karmi

ijedan od kojeg moţemo imati koristi. Ne mogu vam reći

koliko takvo što cijenim, ne zato što sam time

uštedjela na vremenu u trgovini, nego zato što je ţena

našla jednostavnu, praktičnu i humanu upotrebu riječi

koja je tako često pogrešno shvaćena da nam više

.šteti nego što nam koristi.

Kad su odnosi u pitanju, nemojte dopustiti da vas

opterećuje ideja o karmi ili srodnim dušama. Znam da

na prvi pogled moţe djelovati vrlo romantično spojiti

se s osobom koju ste poznavali na drugom mjestu, u

drugom vremenu i u drugom ţivotu. Sjetite se »vještice

iz Salema« koja ostaje u nesretnom braku. Krenite

dalje. Razmislite o tome koliko ljudi poznajete u ovom

ţivotu, ne samo bliske osobe nego i znance. Pomnoţite

to s brojem ţivota koje ste proveli ovdje. Ako niste

sigurni, slobodno upotrijebite moja pedeset i četiri

ţivota. Tomu pridodajte duhove koje poznajete na Onoj

strani, ali na koje niste naletjeli na zemlji (ako smo

skromni, vjerojatno ih je na tisuće.) Neće vam dugo

trebati da shvatite kako ne začuĎuje osobito što

susrećete poznate duhove tijekom svog sadašnjeg

ţivota. Bilo bi čudno da nije tako.

Bliska sam s nekoliko osoba koje sam poznavala tijekom

nekoliko ţivota. TakoĎer sam bliska s osobama koje

nikad prije nisam poznavala. Kada vam se javi osjećaj

prisnosti, u redu je priznati si ga. Dobro je uvijek

imati uključene instinkte. Ali nemojte odlučivati tko

će biti u vašem ţivotu, a tko neće isključivo na

osnovi osjećaja da ste dijelili neki od prošlih

ţivota. Neke se osobe iz vaših prošlih ţivota

pojavljuju samo kako bi provjerile jeste li naučili da

ih se klonite. Osim toga, bez obzira na to koliko

osoba već poznajete, vjerujte mi da ima i novih koje

su isto toliko fascinantne i vrijedne vaše pozornosti

iako ne dijelite zajedničku prošlost.

U poglavlju »ţivot poslije ţivota« postoji kratka

vjeţba koja će vam pomoći da otkrijete i istraţite

svoje prošle ţivote. Vjeţba počinje prisjećanjem

jednog dana jli detalja otprije pet godina, zatim


otprije deset godina. Onda se polako vraćate kroz

vrijeme do trenutka poslije vašeg roĎenja u ovaj ţivot

pa onda do ţivota prije njega, i onog prije njega, i

onog prije toga. Evo još jednog zanimljivog pristupa

toj vjeţbi. Prije nego što počnete, izjavite sebi,

Bogu i svom duhovnom vodstvu daje svrha tog

istraţivanja da pretraţite svoje prošle ţivote u

potrazi za odreĎenom osobom koja vas ispunjava

osjećajem prisnosti. Vraćajte se u prošlost i vidite

moţete li je naći. Moţda uopće neće izgledati kao

danas. Moţda će biti druge rase, drugog spola, druge

nacionalnosti, moţda ste imali posve drukčiji odnos.

Nije bitno. Vaš će duh odmah prepoznati njezin.

Ako je ne naĎete, i to je u redu jer ne znači da

griješite što mislite daje poznajete otprije. To samo

znači daje taj put niste uspjeli naći. Ali kad je

naĎete, ostanite dovoljno dugo kako biste vidjeli što

se dogaĎa izmeĎu vas. Što ste vi jedno drugomu -

prijatelji, ljubavnici, bračni drugovi, roditelj i

dijete, braća, neprijatelji? Kako se osjećate u

njezinoj prisutnosti? Sigurni, voljeni, uplašeni,

ugroţeni, ljuti, potaknuti, sretni, tuţni, slabi? Je

li to osoba kojoj se radujete ili jedva čekate da se

maknete od nje? Trebate li obratiti pozornost na

dinamiku u odnosu u tom prošlom ţivotu, bila ona dobra

ili loša, jer je preslikana na odnos koji danas imate

s tom osobom?

Prepoznavanje modela u odnosima, u ovom ţivotu i u

nizu naših ţivota, jedan je od najteţih zadataka koji

si moţemo odrediti, a koji nas najviše prosvjetljuje i

oslobaĎa. Za to treba mnogo iskrenosti, objektivnosti

i iskreno rečeno, zna biti bolno i neugodno. Ali zato

slijedi velika nagrada. Kad jednom shvatimo da odnosi

nisu nešto što nam se dogaĎa nasumce i da ne ovise o

sreći, već da su posljedica naših modela, onda moţemo

ponovno vratiti moć i osjećaj kontrole, podsjetiti se

da smo doista tvorci vlastitog otiska i napokon

učiniti prve korake da se riješimo tih modela koji nam

ne sluţe.

Evo dvije izreke o modelima koje mi se doista sviĎaju.

Jedna kaţe: »Suludo je ponavljati jedno te isto

ponašanje i očekivati drukčije rezultate.« Druga je

jednostavnija, ali isto tako istinita. »Kada radiš što

si radio, dobiješ što si dobio.«

A sad ozbiljno. Zar to nema više smisla od onog

»Ostajem u nesretnom odnosu zato stoje to moja karma«?

Svi poznajemo (i obično joj zavidimo) šačicu ljudi

kojima su modeli donijeli sreću, uspjeh, smirenost i

izvrsne odnose. Najlakše je reći da su oni imali više

sreće nego mi. Ali točnije bi bilo reći da


obitelj 77

su oni prihvatili vezu izmeĎu onoga što radiš i onoga

što dobiješ i preuzeli potpunu odgovornost za sve

potrebne promjene. Za njih je »Kada radiš što si

radio, dobiješ što si dobio« dobra vijest zato što su

se oni drţali toga i nisu prihvaćali ništa manje.

Ako se ubrajate meĎu one koji nisu zadovoljni svojim

odnosima, a tu mislim i na prijatelje, a ne samo na

ljubavnike ili bračne drugove, onda je vrijeme da

duboko i dobro pogledate ljude koji vas okruţuju i da

još dublje sagledate sebe. Jer ma koliko to nerado

priznali, okruţeni smo osobama koje smo sami izabrali

da budu u našem ţivotu.

Jeste li okruţeni ljudima:

• koji vam pomaţu da imate bolje ili lošije

mišljenje o sebi?

• koji su jači od vas ili koji su slabiji od vas?

• koji su u boljoj ili lošijoj financijskoj

situaciji od vas?

• koji imaju više ili niţe obrazovanje od vas?

• koji su skloni dominirati vama ili dopustiti da

vi njima dominirate?

• koji su imali više ili manje uspjeha u odnosima?

• koji imaju veći ili manji uspjeh kod

zapošljavanja od vas?

• koji imaju više ili manje prijatelja od vas?

• koji više ili manje od vas cijene iskrenost,

integritet i odanost?

• koji su bliţi članovima obitelji nego vi ili su

otuĎeniji od njih?

• koji su aktivniji od vas ili pak manje aktivni u

istraţivanju svoje duhovnosti?

Iskreni odgovori na ova i druga slična pitanja mogu

vam pomoći da prepoznate modele koji će se moţda

ponavljati tijekom ovog ţivota ili tijekom niza

ţivota. Preuzimanje odgovornosti za njih (»Ja tu ništa

ne mogu« puka je suprotnost od preuzimanja

odgovornosti) prvi je divovski korak prema tome da se

jednom zauvijek riješite tih modela i da ih zamijenite

zdravijima.

Na osnovi svojih tumačenja za tisuću klijenata, a iz

vlastitih pogrešaka, došla sam do zaključka daje

većina nas temeljitija, briţ-ljivija i opreznija kad

se radi o kupnji auta nego o tome koga ćemo pustiji u

svoj ţ,ivot. Ni u snu ne bismo pokazali prstom u auto

i


rekli: »Uzimam ga!« samo na osnovi njegova izgleda, a

da se nismo prije raspitali o nekim sitnicama kao što

su cijena, prijeĎena kilo-metraţa ili je li uopće u

voznom stanju. Ali svi smo vidjeli i/ili imali odnose

gdje smo upravo to učinili - kupili ga jer nam je to

bio hir i onda potrošili cijelo emocionalno bogatstvo

kako bismo popravili nešto što nikad neće toliko

vrijediti koliko smo u njega uloţili.

Zato ja doista vjerujem u intervju. Osobito dok ste

još dovoljno prisebni i ako namjeravate biti

emocionalno bliski, ali prije nego što upadnete u

»privremeno ludilo« koje nazivamo zatreskanost (napad

koji obično traje tri mjeseca).

Intervju nije ništa drugo nego postavljanje dovoljno

izravnih pitanja da otkrijete karakter osobe koju

pozivate u svoj ţivot. Već navedena pitanja dobar su

početak i moţete nadodati svoja, ovisno o vašim

prioritetima. Zatim obratite pozornost na odgovore i

onda još pomnije promatrajte podudaraju li se odgovori

s ponašanjem osobe. Kad god postoji razlika izmeĎu

onoga što kaţe i kako se ponaša, zanemarite riječi i

vjerujte ponašanju!

Znam da to zvuči očito. Isto tako znam kako je lako to

zanemariti i/ili naći izlike za nedosljednost

zahvaljujući hormonima, prirodnom impulsu da vjerujemo

drugima i ţelji da volimo i budemo voljeni. Ali osoba

koja tvrdi da zaraĎuje 100.000 $ na godinu ne bi

trebala posuĎivati novac od vas ili naći način da vas

pita koliko novca vi imate ako se tek upoznajete.

Netko tko tvrdi da mu je iskrenost bitna ne bi vam

lagao i izbjegavao odgovoriti. Netko tko vjeruje u

odanost ne bi vas varao. Netko i s najmanjom trunkom

smisla za duhovnost ne bi nikad loše postupao s

djetetom ili ţivotinjom, a oboje su najiskrenija i

najsavršenija nevina Boţja stvorenja.

I netko tko tvrdi da vas voli ne bi vas nikad namjerno

poni-ţavao, zlostavljao ili pokušao kontrolirati.

Vjerujte mi na riječ.

Zlostavljanje u obitelji

Moţda će vam se učiniti da ovo nije bitna tema u

knjizi o tome kako Ona strana utječe na naš sadašnji

ţivot i kako ovaj ţivot utječe na vječni ţivot našeg

duha. Ali imam dobar razlog vjerovati da mnoge duhovne

i nadnaravne ideje, tehnike i vjeţbe u ovoj knjizi

mogu pomoći nekomu tko u vezi ima ulogu primatelja

takvog nasilja.


obitelj 79

Razlog je tomu što sam ja dok sam bila mlada bila u

vezi gdje je bilo fizičkog i emocionalnog

zlostavljanja. Psiholozi bi uţivali u otkrivanju kako

sam se uvalila u to - majka koja me zlostavljala, otac

kojeg sam oboţavala i čija su mi odobravanja bila

jedina sigurnost koju sam poznavala kao dijete. Tu je

i moj model kojeg sam se teškom mukom rješavala:

brkala sam ljubav sa zahvalnosti prema osobi koja se

nudila da me spasi iz loše situacije.

Iznositi sve pojedinosti o tome kako sam dospjela u

nasilan odnos nije ni upola korisno kao podijeliti s

vama kako sam ga se riješila i što sam naučila o

zlostavljanju u obitelji kao duhovni medij i kao osoba

koja je to preţivjela. (Nikad me nećete čuti kako

govorim o sebi kao ţrtvi bilo čega.) Ako makar jedna

od sljedećih uputa pomogne nekomu tko se osjeća

uhvaćenim u nasilnom odnosu da napravi jedan korak

prema vratima, time će mnoge moje molitve vezane uz

ovu knjigu biti uslišane.

A ako je potrebno da ovo izričito naglasim, govorim o

svakome tko je primatelj nasilja. Bilo daje riječ o

muškarcu, bilo daje riječ o ţeni. Nasilje je sramotno,

bez obzira na to tko ga čini nad kim.

Kako bih vam pribliţila situaciju, reći ću da se

zlostavljanje u obitelji koje se zbilo u mojem ţivotu

dogodilo nekoliko desetljeća prije nego stoje američko

zakonodavstvo počelo smatrati da se to njega tiče. Tad

sam bila učiteljica i imala dva sinčića. Tad nije bilo

plavih telefona, nije bilo skloništa za zlostavljane

ţene, a nazvati 911 nije značilo ništa drugo nego da

ste pogrešno nazvali 411 za informacije. Time ne ţelim

reći »Jadna ja.« Time ţelim reći da doista znam koliko

je teško pobjeći iz nasilne situacije i sigurna sam

daje moj bijeg bio najvaţnija stvar koju sam učinila u

svom ţivotu. Jednu večer poslije još jednog nasilnog

izljeva taj muškarac iz mog ţivota odjurio je iz kuće.

Čim je otišao, toplo sam odjenula djecu i to je bilo

to. Nikad se nismo vratili. Moji sinovi i ja jedno smo

vrijeme ţivjeli u dotrajalom jeftinom društvenom

stanu. Oni se toga još sjećaju kao nečega zabavnog i

bili su sretni što smo nas troje na sigurnom, slobodni

i zajedno.

Nekoliko duhovnih uvida i tehnika pomoglo mije da

smognem dovoljno emocionalne snage i hrabrosti da se

maknem od nasilja i da se drţim što dalje od njega.

Kao prvo, u ovoj će se knjizi poslije govoriti o

kultovima, što će vam moţda pojasniti što se zapravo

dogaĎa. Kultovi i nasilni odnosi imaju mnogo toga

zajedničkoga. Odrţava ih izolacija i tajnovitost koje

podrţavaju kontrolu i ovisnost te sustavno eliminiraju

mjesta na koja se član kulta/zlostavljana


osoba moţe obratiti. I kultovi i nasilni odnosi

zahtijevaju potpunu poslušnost samoprozvanom bogu koji

stvara sva pravila, bez obzira na to jesu li pravedna

ili logična te pridonose li sveopćoj dobrobiti grupe.

Oni nisu i nikad neće biti demokracija, jer

postojanjem ravnopravnosti razbila bi se cijela

struktura kulta/nasilnog odnosa. Kako bi odrţao

iluziju superiornosti, voĎa kulta/zlostavljač mora

neprestano pojačavati inferiornost člana

kulta/zlostavljane osobe i naglašavati neprekidnu

prijetnju strašnom kaznom ako se dovede u pitanje

autoritet samoprozvanog boga. Prvotni pristup uvijek

je laskav, zavodljiv i varljiv. VoĎa kulta stvara kod

potencijalnog člana osjećaj daje »izabran« i

»privilegiran« jer je dio nečega za što su

»autsajderi« preglupi i preplitki ili nesveti da bi

shvatili. Polako, ali sigurno zlostavljač mu proda

poruku kako je on jedina osoba koja ga voli dovoljno

da bi ga ţelio samo za sebe, dok su »autsajderi« koji

se brinu i kritiziraju samo zavidni na odnosu koji ih

se uopće ne tiče. Član kulta/zlostavljana osoba kriva

je za sav nemir, tugu ili frustraciju u kultu/odnosu.

Sve bi bilo u redu kad bi osoba bila tiha, poslušna i

pokorna. Član kulta/zlostavljana osoba doĎe do točke

kada je programirana da poveţe poslušnost s opstankom.

»Programirana« je prava riječ za to. Katkad zna biti

jednako teško uvjeriti zlostavljanu osobu daje opasno

i za njezin ţivot i za ţivot njezine djece ako ostane,

kao što bi to bilo teško uvjeriti članove Heaven's

Gatea (Vrata raja) da iza Hale-Boppova kometa nema

NLO-a koji će ih primiti poslije masovnog

samoubojstva. Budite uvjereni da u kultovima, kao ni u

nasilnim odnosima, počevši od prvih laskavih riječi

upotrijebljenih da vas zavedu i izoliraju do svih

mogućih uvreda, taktika zastrašivanja i svega stoje

potrebno kako biste »znali gdje vamje mjesto«, ništa

ni u jednom trenutku nije usmjereno na vašu dobrobit i

dobrobit vaše djece. Ako to prepoznate prije, a ne

poslije, uštedjet ćete si godine patnje, a moţda ćete

si i spasiti ţivot.

Na kraju poglavlja »Mračna strana« nalazi se popis

načina kako se moţemo zaštititi. Ja ih rabim

svakodnevno. Svima vam preporučujem da ih svaki dan

upotrebljavate, osobito osobe koje su fizički ili

emocionalno zlostavljane. Doista će vam pomoći da se

zaštitite, ali postići ćete još nešto. Oni su stalan

podsjetnik da ste u svojoj biti sveti, vječni duh,

stvoren od Boga, Njegov genski nasljednik. Kada

istinski shvatite svoju svetost kao Boţje dijete,

nećete tolerirati ni trenutak podcjenjivanja, a kamoli

zlostavljanja.

Ako vas netko podcjenjuje, znači da podcjenjuje vašu

boţansku dušu, a to ne samo da nije prihvatljivo nego

je svetogrĎe.


obitelj 81

lako to moţda rijetko tako izgleda, u odnosu gdje ima

zlostavljanja na djelu su dva laţna ega, svaki sjedne

strane. Nemojte zaboraviti da ego znači »ja jesam«.

Svatko čiji je ego, odnosno »jajesam« zdrav i čitav

nema potrebe za kontrolom, manipuliranjem,

tiraniziranjem ili ţeljom da umanji tuĎu moć kako bi

nahranio svoju. Ego zlostavljača tako je slab i

neuhranjen da on mora krasti od bilo koga tko je

dovoljno ranjiv da to dopusti. S druge strane,

zlostavljane osobe često upadaju u zamku laţnog ega te

im je tako stalo da pobijede na uštrb vlastita

dostojanstva, vlastita samopoštovanja, vlastita zdrava

razuma, vlastite sigurnosti i čak vlastite djece da

zaborave sve ostalo. U njihovoj glavi »pobijediti«

znači: »Promijenit ćeš se, poštovat ćeš me, voljet ćeš

me, platit ćeš mi sve što sam prošla da bih ostala s

tobom!« Ali problem je u tome što djela doista govore

jače od riječi. Ako nekomu kaţete da se mora

promijeniti, a vi pritom ostanete s njim, to zapravo

znači: »Nisam tako mislila. Ti se očito uopće ne moraš

promijeniti jer sam ja još tu.« Reći nekomu kako

zahtijevate da vas poštuje, a pritom tolerirate

neprekidno podcjenjivanje zapravo govori: »Moţeš me

podcjenjivati koliko god hoćeš. Meni to ne smeta

dovoljno da bih nešto poduzela.« Reći nekomu kako

zahtijevate da vas voli kada je njegovo ponašanje

prema vama sasvim suprotno šalje mu poruku da je to u

redu i da vi zapravo od njega ne očekujete da vas

uopće voli ako on to ne ţeli. A što se tiče onoga da

vam plati jer ste to podnosili - zašto i bi kada nije

bilo vaţnijih posljedica koje bi dokazale daje ono što

ste morali podnositi bilo neprihvatljivo? Zapamtite,

što »prihvatite«, postaje »prihvatljivo«. Kad sam

shvatila poriv svog laţnog ega da pobijedi i kad sam

se ponovno povezala sa svojim »ja jesam« i sa svojim

Boţjim središtem te s Boţjim središtima svojih dvaju

predivnih sinova koji su zasluţili siguran i sretan

dom, shvatila sam da postoji način kako mogu jednom

zauvijek pobijediti. Priznala sam poraz. Rekla sam

svom zlostavljaču: »Čestitam! Ti si pobijedio. Sve je

tvoje - šetalište, perivoj, ovaj snop laţnog novca,

sve. Neću se više igrati.« Uzela sam svoje sinove i

nikad se nisam vratila. I naravno, kada sam se odbila

igrati, više nije bilo igre, tako sam zapravo

pobijedila, i to na najbolji mogući način. Osim sa

svojim sinovima i odjećom koju smo nosili, izašla sam

i sa svojim »jajesam« i sa svojom moći, a to gaje

ostavilo bez moći i ega jer svog nije imao. Preklinjao

me je da se vratim. Ali tad sam shvatila da on nije

ţelio mene natrag. Ono što mu je toliko nedostajalo

bio je laţni identitet koji je našao u zlostavljanju

mene i dokazivanju svoje nadmoći, .A uie4_n° mi ie


dao i idealnu obranu koja me sprječavala da se vratim.

Jednostavno sam ga podsjetila da mi je jasno rekao

kako sam bezvrijedna, glupa, neprikladna, manjkava i

luda te da ni u snu ne bih očekivala da ni sekundu

dulje tolerira takvu partnericu koja ga očito nije

zasluţila. Znate što? On to nije tako mislio. On je

sve to rekao jer je bio uznemiren. Prijevod: povrh

svega bio je i laţljivac. Ne, hvala. To nije dovoljno

dobro za mene i definitivno nije dobro za moje dečke.

Kako sam ih mogla odgajati da cijene dostojanstvo,

poštovanje i iskrenost u domu gdje toga nije bilo?

Bog nas nije stvorio da bismo bili beskrajno nesretni.

Patnju koju smo unijeli u svoje otiske moramo

nadvladati, a ne podnositi ili pak poticati. S One

strane nema svečanosti dodjele priznanja za mučenike.

Odgovorni smo za vlastite otiske i za to da omogućimo

svojoj djeci da slijede svoje. A zlostavljači su

odgovorni za svoje otiske. Ako ih pokušamo promijeniti

ili »spasiti«, time preuzimamo na sebe njihove otiske

i ţivotne teme, što znači da zanemarujemo vlastite.

Zapravo, prihvaćajući njihovo zlostavljanje, odgaĎamo

njihov razvoj. Ako su oni upisali u svoj otisak da

ţele biti zlostavljači, to onda oni moraju nadvladati.

Ako im doista ţelite pomoći, pomo-zite im da počnu to

svladavati. Drugim riječima, za vaše dobro, a i za

njihovo, recite ne i bjeţite! Uvijek postoji izlaz.

Potraţite pomoć prijatelja, člana obitelji, u crkvi,

sinagogi, klinici ili policijskoj postaji. Postoje

prekrasna skloništa u kojima se brinu za zlostavljane

ţene i muškarce i gdje oni mogu naći sigurno utočište

za sebe i svoju djecu. Jedan od izvrsnih izvora pomoći

jest Nacionalni centar za suzbijanje nasilja u

obitelji - (800) 799-7233. Moţete ga nazvati 24 sata

na dan, sedam dana u tjednu. Molim vas, ako ste vi ili

vaša djeca u emocionalnoj ili fizičkoj opasnosti,

nazovite taj broj. Ako prihvatite zlostavljanje,

diţete ruke od sebe, a to znači da ste se odrekli Boga

- iako se On nikad nije i nikad neće odreći vas.

U potrazi za pravim partnerom

Dakle, odnose sam opisala kao nešto stoje tako

zabavno... Ali kao što sam rekla na početku, oni mogu

donijeti radost i tugu, iscjeljenje i bol.

Moţda ste već čuli ono: Ako doista ţeliš naći novu

ljubav, prestani je traţiti. To je istina iz nekoliko

razloga.


obitelj 83

Mi smo svi poput senzibilnih spuţvi i upijamo impulse,

energije i poruke od ljudi koji nas okruţuju. Nazvali

ih mi instinktima, šestim osjetilom ili čudnim

osjećajima, to su dojmovi koje ljudi na nas ostavljaju

prije nego što su riječ izgovorili ili nas uopće

pogledali.

Često zaboravljamo da smo i mi odašiljači i da

odašiljemo isto toliko impulsa, energije i poruka

drugim senzibilnim spuţvama koje susrećemo. I ne

trebam vam ja kao medij reći kako lovina reagira kada

osjeti lovca u blizini. Svaki će se jelen, zec ili

guska sloţiti sa mnom - bjeţe stoje dalje moguće

glavom bez obzira.

To ne znači da biste trebali sjediti i nestrpljivo

čekati da vam pravi partner padne s neba. Predlaţem da

dalje vodite svoj ţivot, slavite i ulazite u onu

ljubav koja je prisutna u vašem ţivotu sada -u

prijatelje, obitelj, čak i u svoje ljubimce - i

naučite vjerovati u svoj otisak koji ste zapisali

prije nego što ste stigli ovamo, ali i u Boţju vječnu

spremnost da to ostvari, no bez vaše neprestane ţelje

da ubrzate proces zbog nesretne zemaljske emocije

zvane nestrpljivost, a da ne govorim o glupom

uvjerenju da mi znamo bolje od Boga što nam treba.

Na kraju ove knjige naći ćete afirmacije. Moţete ih

upotrebljavati svaki dan, koliko god puta poţelite.

One nisu nešto što ćete činiti dok čekate. To je nešto

što ćete činiti ne dok čekate, nego dok aktivno ţivite

svoj ţivot, uz te stalne podsjetnike na vaš boţanski,

vječni, dostojni duh i njegovo izravno podrijetlo od

Boga. Što više naučite cijeniti, poštovati i voljeti

Boţju dušu u sebi, to ćete brţe svladati najveću tajnu

od svih tajni, a to je uspostavljanje i odrţavanje

zdravih i sretnih odnosa tijekom svog ţivota:

Nijedan drugi odnos na ovom svijetu neće nuditi toliko

potencijalne sigurnosti,

utjehe i mirnoće uma kao vaš odnos sa samim sobom.

Naučite uţivati u vlastitu društvu

i drugi će vam se priključiti. Jer nitko ne ţeli

propustiti dobru zabavu.


Obitelj

U prvom smo poglavlju govorili o ţivotnim izborima,

odnosno o onom području našeg ţivota koje odreĎujemo

kao najveći izazov kada stvaramo svoj otisak. Sedam je

takvih mogućnosti - obitelj, društveni ţivot, ljubav,

zdravlje, duhovnost, financije i karijera.

Ja sam kao svoj izbor odabrala obitelj. To znači da

sam u stanju srediti vašu obiteljsku situaciju ujednoj

seansi, ali sam provela šezdeset i dvije godine

pokušavajući dokučiti svoju. Bila sam toliko zauzeta

dok sam pokušavala ugurati čudnu, zanimljivu,

kompliciranu skupinu ljudi s kojima sam u rodu u svoj

imaginarni kalup »normalni«, da time zamalo da nisam

zanemarila sve što znam - i o ţivotu i o činjenici da

i u dobru i u zlu obitelj čine ljudi. Ali radim na

tome. Bar učim da se ono što znam doista odnosi i na

osobe u mojoj obitelji, bez obzira na to što izgledamo

tako smiješni dok mašemo prolaznicima slično odjeveni

i poredani iza bijele vrtne ograde.

A znam daje svaki član obitelji, a tu uključujem i

svoju, napisao svoj otisak prije nego stoje došao

ovamo. Mi smo odlučili biti u rodu. Budući da su naši

otisci detaljne karte onoga što smo došli ovamo

naučiti, svaki odnos unutar obitelji zasigurno nosi sa

sobom bogatstvo učenja i izazova koje treba svladati,

inače ih ne bismo bili izabrali. Ako ništa drugo,

moţda nećemo uvijek cijeniti učenja ili osobe koje smo

izabrali da od njih učimo, ali takvu priliku moţemo

bar iskoristiti na najbolji mogući način i biti

zahvalni na lekcijama pa makar samo zbog toga što ako

ovaj put to obavimo kako treba, nećemo se morati

vraćati da to ponavljamo.

Članovi obitelji imaju pravo očekivati osnovnu

pristojnost jedni od drugih, ali kao i u svim

odnosima, povjerenje i poštovanje moraju se zasluţiti,

njegovati i odrţavati. »Genska veza« ne znači da ste

»iznimka koja potvrĎuje pravilo« ili daje »sve

dopušteno«. Čak ne znači da se morate voljeti ili biti

povezani. Zapravo, to je primjer područja u kojem sam

jednostavno zaboravila sve što znam. Zanemarila sam

činjenicu da se svaki od mojih sinova rodio s

vlastitim otiskom i onime što mora naučiti te sam

zamislila svoju verziju idealnog odnosa izmeĎu dva

brata - nerazdvojni prijatelji, vječito zagrljeni,

spremni dajedan drugomu pomognu kad god zatreba ijedan

drugomu najveći izvor utjehe.

S vremenom im je postalo jasno, zapravo svima osim

meni, da se i ne vole baš tako jako. Jedino što imaju

zajedničko jesam Ja i

L _^

Včš osobni ţivot: pogled duhovnog medija na odnose i

obitelj 85

ostala rodbina, ista mjesta na kojima su proveli

djetinjstvo i slična visina. Osim toga, imaju drukčije

ciljeve, drukčije interese, drukčije temperamente,

drukčije osobnosti, ali zbog svojih potreba,

očekivanja i maštanja ja sam ih uporno pokušavala

drţati zajedno i čvrsto sam odlučila da će biti ludi

jedan za drugim, pa makar me to stajalo ţivota. I

moglo je tako biti, ako se moţe umrijeti od čupanje

kose iz očaja, da me nisu svaki za sebe pozvali na

stranu i njeţno mi objasnili: da su se sreli na tulumu

i da nisu znali kako su braća, ne bi imali dovoljno

zajedničkih interesa da provedu pet minuta zajedno.

Štoviše, obojica su mirno prihvatila takvo stanje. Ja

zbog toga nisam mogla spavati.

Kad sam doţivjela kliničku smrt poslije operacije,

znala sam, dok sam bila u tunelu i na putu prema

Boţjoj svjetlosti, da će obojica mojih sinova

preboljeti moju smrt i da će biti dobro. Uopće me nije

bila briga hoće li to učiniti odvojeno ili zajedno.

Naš vječni duh doista sve lijepo razumije. Ono što nam

uvijek stoji na putujest naš nesavršeni, umišljeni,

tvrdoglavi, sebični svjesni um.

Ţivot u mojoj obitelji mnogo je mirniji otkad sam

napokon naučila da su moji sinovi dvije zasebne osobe

koje imaju pravo na svoje vrste odnosa. Moj odnos s

njima razlikuje se kao što se njih dvojica razlikuju i

obojicu volim. Kao majka očekujem od njih da paze kako

se ponašaju, da budu pristojni i da vode miran suţivot

ili da se drţe podalje jedan od drugoga ako im to ne

ide. Ali kao njihova majka, moj je duh obećao njihovu

duhu isto toliko poštovanja, strpljenja, razumijevanja

i potpore njihovu otisku koji su stvorili koliko od

njih očekujem za svoj. Naposljetku, ni u mom otisku

nema ništa manje pogrešaka nego u njihovu.

Uz pridodane komplikacije u obitelji, kao i sve s čime

se susrećemo, mi ne stiţemo samo s vlastitim otiskom,

pomiješanim s nekoliko genskih obiljeţja predaka s

obje strane obitelji, nego i sa sklopom jedinstvenih

doţivljaja i odnosa iz prošlih ţivota. Ako ste ikada

dobro pogledali osobu s kojom ste u bliskom rodu,

uključujući vlastitu djecu ili roditelje, i zapitali

se kako dvije osobe iste krvi mogu imati tako malo

zajedničkoga, eto vam odgovora. Vaš je duh bio ovdje

već mnogo puta i u svakom je ţivotu imao svoj otisak,

svoje bitke, svoja učenja. Kad tako sagledate stvari,

kakvi su izgledi da ćete imati nešto zajedničko sa

svakom osobom s kojom ste igrom slučaja u rodu u ovom

ţivotu?

Genetika igra vaţnu ulogu kod stvaranje naše

osobnosti, ali to nije posljedica niza slučajnih

hirova u banci gena, već naših otisaka.


Birajući svoje roditelje dok stvaramo otisak, biramo

genske čimbenike koji će posluţiti kao temelji za

ciljeve koje smo sebi zadali prije nego što smo došli

ovamo. Bez obzira na to što osjećate prema fizičkim,

mentalnim, emocionalnim i fiziološkim osobinama koje

ste naslijedili od obje strane obitelji, to moţete

sebi zahvaliti ili sebe okriviti. U jednom i drugom

slučaju zapamtite da ste vi to tako odabrali s

razlogom.

Lako je moguće da postoje vama bliske duše u vašoj

obitelji -duše koje ste poznavali u drugim ţivotima i

s kojima ste imali i dobre i loše odnose. Što se tiče

ostalih članova obitelji - s njima se vjerojatno

susrećete prvi put. Time vaš sadašnji odnos nije ništa

manje ili više vaţan. Moţda će to samo razjasniti

dinamiku koju godinama pokušavate shvatiti - da ste

bliskiji i telepatski povezani s nekima, a s drugima

niste; da postoji nelagoda ili nedostatak povjerenja

ili otvoreni bijes kojem ne moţete ući u trag ili ga

razriješiti; da zajednički udišete svjeţ zrak i da

meĎu vama nema »tereta«; daje s nekim roĎakom naglašen

dubok osjećaj sigurnosti, udobnosti i prisnosti; da

postoji čudan nedostatak povezanosti izmeĎu vas dvoje,

ma koliko se trudili, kao da se od vas očekuje da

imate duboku vezu sa strancem koji vam moţda i sliči.

Varijacija ima mnogo, ali razlozi koji stoje iza njih

jednostavni su i logični - odnosi iz prošlih ţivota i

nepostojanje tih odnosa prisutni su u svakoj obitelji.

U ovoj ćete knjizi naći bezbroj primjera odnosa mojih

klijenata u prošlim ţivotima s članovima obitelji, ali

i primjera iz moje obitelji. No evo jednoga koji svi

znaju i koji će imati sve više smisla što ćete više

razmišljati o njemu: Dobila sam informaciju i

provjerila sam je preko Francine da su Bili i Hillarv

Clinton u jednom od svojih prošlih ţivota bili brat i

sestra. Ne, to ne znači daje njihov trenutačni odnos

incest. Moj sin Christopher i ja u prošlom ţivotu bili

smo muţ i ţena. To nipošto ne znači da sam ja rodila

svog bivšeg muţa. Iz ţivota u ţivot razvijaju se veze,

a ne odreĎeni odnosi.

Čak i kad se odreĎeni odnosi ponavljaju, oni samo

signaliziraju priliku za učenje, razvoj i napredak.

Moj klijent Joel osjećao se bespomoćnim i ulovljenim u

braku u kojem je, kako je sam priznao, ostao iz

osjećaja krivnje, a ne iz ljubavi. Bio je nesretan i

vjerovao je daje i njegova supruga nesretna, ali kad

god bi pomislio da je ostavi, stoje bilo često,

preplavio gaje takav neobjašnjivi osjećaj krivnje da

nije mogao zamisliti daljnji ţivot ako to ipak učini.

Nisam trebala upotrijebiti svoj dar vidovitosti da bih

mu objasnila


obitelj 87

kako odnos koji se zasniva isključivo na krivnji nije

zdrav i vrijedan da se odrţi. Ali vidovitost mije bila

potrebna da otkrijem kako su on i njegova ţena bili u

braku u prijašnjem ţivotu i kada se ţena razboljela od

neizlječive bolesti, umjesto da ostane uz nju do

kraja, on ju je ostavio i otišao drugoj. Otkrivanjem

pravog uzroka krivnje oslobodila sam ga toga. Kada sam

ga opet srela poslije dvije godine, rekao mije sav

zanesen da se ţeni ţenom koju doista voli i da mu je

bivša ţena u drugom, sretnom braku.

Posve je normalno imati emocionalne reakcije na vezu

iz prijašnjih ţivota i/ili na njezino nepostojanje.

Bez obzira na to o čemu se radilo, ova će vam

informacija dobro doći u razumijevanju dinamike u

vlastitoj obitelji i u postizanju mira, umjesto daje

upotrijebite kao novu izliku za svaĎu i zamjerke.

Vjerujem li u to da se, kad zagusti, obitelj mora

drţati zajedno? Svakako. Nisam htjela ništa imati sa

svojom majkom iz opravdanih razloga, ali ne bih je

nikada ostavila bez sveg onog što joj je potrebno da

se osjeća udobno i zbrinuto. Jednako bi tako i moji

sinovi pomogli jedan drugomu da doĎe do krize.

Napokon, poštovanje obiteljske veze dio je naše biti i

dio izazova koji nas je nadahnuo da se odlučimo roditi

u odreĎenoj skupini ljudi.

Isti je slučaj i u obiteljima s posvojenom djecom, kao

i u biološko povezanim obiteljima. Ako ste zapisali u

svoj otisak da ćete se roditi nekomu tko će vas onda

dati nekomu drugomu, onda ste to učinili s razlogom

koji je vaţan za razvoj vašeg duha. Moramo prestati

upotrebljavati izraz »prava obitelj« da bismo opisali

gensku vezu. To onda implicira da posvojena obitelj

»nije prava«, a u većini slučajeva to nije točno i

nije pošteno.

No napravila bih razliku izmeĎu poštovanja obiteljske

veze i zbunjujuće ideje »dugovanja«. Ideja »Mi smo

obitelj pa si ti meni duţan« prečesto se koristi u

zamjenu za »Ako ţelim, mogu postupati s tobom gore

nego s potpunim strancem i ti mi moraš oprostiti jer

smo u rodu«. Glupo, zar ne? Ali svima nam se to

dogodilo - jako smo se posvaĎali s roditeljem, bračnim

drugom, bratom ili sestrom na parkiralištu ispred

trgovine, izgovorili smo pogrdne riječi, a odmah nakon

toga bili smo iznimno pristojni s prodavačicom dok nam

je vagala stvari jer ni u snu ne bismo htjeli

uvrijediti nekoga koga nismo nikad prije vidjeli. Ţao

mije, ali to je idiotsko ponašanje. Ne mislim da bismo

trebali biti iznimno pristojni jedni s drugima, a onda

navaliti na prodavačicu. Ţelim reći ovo: Zar nije

logično ostaviti najbolje ponašanje, a ne najgore, za

ljude koje ste


osobno odabrali da u ovom vašem ţivotu igraju vaţnu

ulogu zvanu »obitelj«?

Djeca

Kad god pogledate novoroĎenče ili maleno dijete,

nemojte zaboraviti da se u tom malenom tijelu koje još

sriče riječi nalazi mudar, cjelovit, iskusan duh i

daje to jedno od najintuitivnijih bića na svijetu.

Budući da su tek stigli s One strane, još imaju jasna

sjećanja na svoje otiske, duhovno vodstvo i anĎele,

kao i na svoje prošle ţivote. Ako su imali sreću,

nitko još nije imao priliku da im usadi osjećaj da su

čudni ili zločesti ili da ţele skrenuti pozornost na

sebe kada govore o tome.

Koliko je samo ljudi reklo: »Ne mogu vjerovati. Suviše

je bizarno« nakon što su čuli takve stvari! Znate

stoje bizarno? Uvjerenje da se djeca raĎaju kao

neispisana ploča. Ako je tako, kako to da se djeca

raĎaju sa strastvenim zanimanjem za vlakove,

revolucionarne ratove, biologiju mora, jedrenjake ili

pak medicinu, arheologiju ili za bilo što s čime su se

moţda tek susreli? Djeca se katkad raĎaju sa strahom

od visine ili vode ili zatvorenog prostora, paukova

ili grmljavine iako se nitko u njihovoj blizini toga

ne boji. Kako to? Čudo od djeteta čiji su roditelji

»obični« poslije u ţivotu moţe postići sjajna

dostignuća u svijetu umjetnosti, sporta, obrazovanja i

glazbe. Kako to? Budimo iskreni i priznajmo. U

usporedbi sa savršeno logičnim objašnjenjem prošlih

ţivota, zar nije ideju o nasumič-noj sudbini teţe

progutati?

U poglavlju »ţivot poslije ţivota« nekoliko je priča o

mojoj unuci Angeliji i njezinu jasnom sjećanju na

prijašnji ţivot, kada je bila moja baka Ada. Molim

vas, nemojte to smatrati slučajnošću koja savršeno

pristaje u čudnu obitelj poput moje. Mnogi su klijenti

podijelili sa mnom komentare svoje djece izgovorene

onako usput:

• Nakon što mu je majka skuhala omiljeno jelo,

jedan je peto-godišnjak pogledao majku s osmijehom od

uha do uha i rekao: »Ti si najbolja mama od svih

petnaest koje sam imao.«

• Šestogodišnja djevojčica nije mogla da se ne

smije dok ju je otac grdio. Kad ju je otac pitao što

joj je tako smiješno, ona mu je odgovorila: »Sjećaš li

se kad sam ja bila tata, a ti si bio moj sin i ja sam

isto tako vikala na tebe?«

Vaš osobni ţivot: pogled duhovnog medi/a na odnose i

obitelj 89

Roditelji su vodili svog četverogodišnjeg sina na

prvo pješačenje. Kad su stigli do mostića iznad

potoka, dječak je stao i izjavio: »Ne, ne. Ovaj put

neću prelaziti ni preko kakvih mostova.« Koliko su oni

znali, dječak ne samo da nikad nije vidio most nego

nikad nije bio ni najednom i nije uopće znao stoje

most.

Naslušala sam se na tisuće sličnih priča. Najčešće je

roditelj koji je prepričavao priču pokušao to

objasniti na sve moguće načine - od snova preko

televizije i napredne djece s kojom se njihovo dijete

druţi pa sve do »bujne mašte« koje se treba bojati -

kako bi sebi pojasnio te ničim izazvane komentare.

Roditelji nabrajaju sve osim onog objašnjenja koje ima

najviše smisla, tj. sjećanja na prošle ţivote, unatoč

tomu što svaki od tih roditelja vjeruje da duh

transcen-dira smrt. Vaša djeca samo potvrĎuju ono u

što već vjerujete. Zašto se onda panično trudite da

izmislite neko drugo objašnjenje? Roditelj, naravno,

ţeli znati kako treba reagirati kada i ako dijete

ponovi sličan »čudan« komentar. Ja ih pitam kako su

reagirali prvi put. Vjerujem da su ih djeca

iznenadila, ali reakcije variraju od »Prestani!« do

»Umukni! Plašiš me!« ili »Ljudi će misliti da si lud

nastaviš li tako govoriti!« Samo dvoje od deset

roditelja prepoznalo je to kao zanimljiv poziv da

istraţi djetetov duh i sjećanja na prošle ţivote te da

popriča s nedavnim došljakom s One strane.

Ohrabrivati djecu da s vama podijele što god ih muči i

naučiti biti njihov najbolji i najotvoreniji slušatelj

očito je dobar savjet za bilo koju fazu u odgoju

djece. Ali od rane dobi naučite ih da vam pojasne ono

što ne razumijete. Postavite im pitanja kao što su:

»Tko si bio prije ovoga?« i »Koga u svojoj okolini

poznaješ otprije?« Pritom nemojte prosuĎivati odgovore

koje dobijete ni biti skeptični prema njima. To je

izvrstan način da steknete njihovo povjerenje, da

potvrdite ideju kako vam je vaţno sve što imaju reći i

da stvorite povezanost izmeĎu vas koja će trajati

cijeli ţivot ako je stalno njegujete.

TakoĎer se kladim da ćete u takvim razgovorima naučiti

više nego što ste ikad sanjali i shvatit ćete kako su

vaša djeca fascinantna ili koliko se sjećaju onih

stvari koje ste i vi znali kad ste bili njihovih

godina prije nego što su vam rekli kako će drugi

misliti da nešto nije u redu s vama pokušate li

govoriti o tome.

Malena će djeca prije vidjeti duhove, duhovno vodstvo,

anĎele i bilo kakve entitete s One strane nego

odrasli,J^pjma smisla 7 ona


su tek stigla odande. Ako spominju osobe koje vide, a

vi ih ne vidite ili čuju glasove koje vi ne čujete,

nemojte ih samo traţiti da vam govore o tome nego

sjednite i budite spremni na razgovor koji će vas

ostaviti bez teksta. Kad ste već kod toga, traţite od

njih da vam opišu svoje »imaginarne prijatelje«.

Izgledi su veliki da uopće nisu nestvarni i da imate

sreću jer imate otvorenu vezu sa svijetom duhova.

Zapravo, jedna od najpametnijih stvari koje moţete

učiniti za vlastito obrazovanje i za samopouzdanje

svog djeteta jest da iz rječnika izbacite fraze poput

»to si izmislio«. Kao prvo, vjerojatno griješite. A

kao drugo, ne znam za vas, ali ja doista ne volim kad

mi netko kaţe da izmišljam nešto što se meni čini vrlo

stvarnim. Zašto bi djetetu takvo neuvaţavanje bilo

prihvatljivije nego nama? Vrijedi ponoviti: Djeca su

jedna od naj intuitivni]ih bića na zemlji. Zapamtite

to kada se budete sljedeći put zavaravali da vaše

dijete ne zna što se dogaĎa jer kaţete: »Nikad se na

svaĎamo pred djetetom.« Da, djeca znaju čak i kad

spavaju, kad je um duha podsvijesti posve budan. Nije

bitno čuju li vas svjesnim umom ili ne. Njihov mali

nesvjesni um ništa ne propušta.

Zato sam velik pobornik toga da razgovarate sa svojom

djecom dok spavaju. Nemojte se opterećivati time da

neće razumjeti što im govorite. Rječnik njihova

svjesnog uma moţe biti ograničen s obzirom na njihovu

dob, ali duh s kojim razgovarate preko nesvjesnog uma

vječan je i rječit kao i vi.

Mir, sigurnost i iscjeljenje koje moţete pruţiti

djetetu dok spava bitno će utjecati ne samo na njega

nego i na vezu izmeĎu vašeg i njegova boţanskog duha.

Znam da to zvuči neuvjerljivo. Ali pokušajte ovo

činiti dva tjedna svaku večer stojeći kraj njihove

kolijevke ili kreveta. Svakako im ne moţe nauditi i

traje samo nekoliko minuta, a ako imam pravo da će im

to i te kako pomoći, zar se ne bi isplatilo pokušati?

Potrebno je samo dovoljno se pribliţiti usnulom

djetetu da ono čuje vaš tihi glas, a da se ne probudi

i onda moţete reći nešto poput ovoga, onim riječima

koje vam dolaze iz srca:

»Drago moje dijete, osjećam se blagoslovljenim što si

mene izabrao da čuvam, njegujem i odgajam tvoj sveti

duh na početku njegova novog puta na zemlji. Obećavam

ti da će moja duša dati sve od sebe kako bi bio

siguran, zdrav, sretan i povezan s Bogom, koji te je

stvorio i koji ţivi u tebi sa svakim tvojim udisajem.

Neka ostanu u tebi sva radost i


obitelj 91

mudrost koju si stekao u prošlim ţivotima, neka se

otpuste sva tuga, strah, bolest i negativnosti iz

prošlih ţivota te neka nestanu zauvijek u bijeloj

svjetlosti Duha Svetoga.«

Doista je potrebno cijelo selo da odgoji dijete.

Uključimo svu djecu svijeta u svoje molitve i trudimo

se svakim danom da naše selo bude bolje, ljubaznije i

sigurnije nego ikad.

Nedavno sam pročitala nešto što mi se učinilo kao

predivan način da zaključim poglavlje o odnosima.

Odnosi se na parove, prijatelje, članove obitelji, na

sve osobe koje pustimo u svoj ţivot, a najviše na

najvaţniji odnos, odnos izmeĎu nas i boţanske

svjetlosti koja je u nama. Zove se »Poziv«.

Ne zanima me čime se baviš u ţivotu. Ţelim znati za

čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za

čime tvoje srce ţudi.

Ne zanima me koliko ti je godina. Ţelim znati jesi li

voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog

svojih snova, zbog pustolovine koja se zove ţivot.

Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom.

Ţelim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu

li te izdaje u ţivotu otvorile ili si se skutrio i

zatvorio iz straha od dodatne boli. Ţelim znati moţeš

li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne

pomakneš kako bije skrio ili umanjio ili sredio.

Ţelim znati moţeš li biti s radosti, mojom ili svojom,

moţeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos

ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da

pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja

ograničenja kao ljudska bića.

Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita.

Ţelim znati moţeš li razočarati drugoga kako bi sebi

ostao vjeran; moţeš li podnijeti da te drugi optuţuju

za izdaju, a da pritom ne izdaš svoju dušu, moţeš li

biti nevjeran i dakle pouzdan.

Ţelim znati moţeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije

lijepa, svaki dan, i moţeš li iz nje crpsti svoj

ţivot.

Ţelim znati moţeš li ţivjeti s neuspjehom, svojim i

mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju

punog


Ne zanima me gdje ţiviš i koliko novca imaš. Ţelim

znati moţeš li ustati poslije noći duboke ţalosti i

očaja, izmučen i uništen do srţi^ i učiniti što se

mora kako bi nahranio djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio dovde.

Ţelim znati hoćeš li sa mnom stati u središte vatre, a

da pritom ne ustukneš.

Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Ţelim

znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.

Ţelim znati moţeš li biti sam sa sobom i sviĎa li ti

se vlastito društvo u trenucima praznine.

Oriah Planinska Sanjarka, indijanska starješica

Vaše zdravlje: preporuke vidovnjaka

za um

i tijelo

Prije dvadeset godina leţala sam na kolicima u

Mountain Viewu u Kaliforniji neposredno prije manje

operacije kad sam pogledala anestetičara i leţerno

rekla: »Vaša će se ţena zabiti u telefonsku govornicu.

Njoj neće biti ništa, ali vašem autu hoće.«

On je očito naučio podnositi kojekakve gluposti od

anesteziranih pacijenata i dokje gurao kolica kroz

pokretna vrata operacijske dvorane, učinio je sve kako

bi me smirio. Samo je nedostajalo da me potapša po

glavi. »Baš lijepo«, rekao je. »A sad se opustite.«

Sjećam se da sam prije nego što me narkoza svladala

razmišljala kako tako nešto moţe biti »lijepo«.

Kad sam otvorila oči poslije operacije, sjedio je kraj

mog kreveta i buljio u mene blijed i potresen. To baš

i nije reakcija koju očekujete kad se probudite

poslije operacije. Uspjela sam promrmljati: »Stoje

bilo?« Pripremila sam se na vijest da su tijekom

operacije otkrili kako se mojim tijelom širi

nevjerojatno razorna bolest.

Napokon je uspio izgovoriti. »Upravo su me nazvali.

Moja se ţena zabila u telefonsku govornicu i potpuno

mi uništila auto.«

Odrješito sam odgovorila: »Naravno da jest.« Toliko

mije laknulo da nisam imala snage suosjećati s njim.

Na sreću, anesteziolog je bio previše iznenaĎen da bi

se osjećao pogoĎenim. Na kraju je podijelio svoju

priču sa suradnicima, koji su je prepričali svojim

kolegama i tako dalje. Rezultat je toga da sam

dvadeset godina poslije blagoslovljena besplatnim

konzultacijama i


uzvratnim preporukama devedeset i šest liječnika i

psihijatara diljem zemlje. Ako je ikad bilo sumnji

odakle potječu odgovori - od mene ili sluţim lija kao

kanal r onda ih je ova vrsta posla izbrisala jednom

zauvijek. Nisam medicinski obrazovana, tako da se i ja

i moji klijenti iznenadimo podacima koje prosljeĎujem

od Boga. To je onaj »Idemo, Boţe!« proces o kojem sam

prije govorila i često je izraţen jezikom fiziologije,

u kojem se tek počinjem snalaziti.

Nedugo poslije susreta s anesteziologom klijentica je

došla u moj ured na tumačenje. Izgledala je lijepo i

posve normalno, ali prije nego stoje stigla sjesti,

rekla sam joj nešto što dotad, a ni poslije, nisam

rekla nijednom klijentu: »Nemojte sjesti! Moramo vas

hitno odvesti urologu!«

Moj ju je prijatelj mogao primiti odmah i nazvao me je

dva sata poslije. »Hvala Bogu što sije dovela. Ova

ţena ima tešku upalu mjehura. Daje čekala još koji

dan, stanje bi joj bilo iznimno teško.«

»Hvala Bogu« prave su riječi.

Moja se osjetljivost prema medicinskim problemima

mojih klijenata naglo razvijala, gotovo kao da su se

vrata širom otvorila. Počela sam skenirati svakog

klijenta čim bi ušao. Pregledavala bih svaki dio

tijela i govorila mu koju sam informaciju dobila.

Jednoj su ţeni dijagnosticirali neizlječivu bolest

krvi. Njezini su mi je liječnici poslali u nadi da ću

joj biti duhovna utjeha dok se bori s bolešću. No

tijekom tumačenja dobila sam jasnu poruku da je

dijagnoza bila pogrešna. Trebala je samo otići dobrom

endokri-nologu da joj pregleda štitnjaču. To je i

učinila. Ţlijezda je proizvodila iznimno nisku razinu

hormona, ali to se dalo lako liječiti i nipošto nije

bilo smrtonosno.

Došao je muškarac koji je htio srediti svoj ljubavni

ţivot. Vjerujte mi, on je doista bio u neredu. Ali ja

sam odmah znala da ima vaţniji problem koji se moţe

lakše srediti. Prekinula sam ga u pola rečenice i

rekla: »Operirat ćete bolesno koljeno, zar ne?«

Poslije duge stanke i isprepadana pogleda rekao mi je

da je naručen na artroskopsku operaciju potkraj

tjedna. Kad sam ušla u sobu, već je sjedio. Budući da

ga nisam vidjela kako šepa, nije shvaćao kako sam

znala za probleme s koljenom. Zasluge su pripadale

Bogu, kao što ih i zasluţuje - i u tom slučaju, a i u

tisuću drugih. On obično pogodi prije nego što uopće

imam priliku da Ga pitam, i to stvari koje mi nisu ni

na kraj pameti.

Djevojka u ranim dvadesetim, s akutnim aknama i čestim

bolnim osipima po cijelom tijelu, došla mije na

tumačenje, ne očekujući

Vaše zdravlje: preporuke vidovnjaka za um i tijelo

95

da će joj vidovnjakinja govoriti o problemima koţe.

Nisam trebala biti vidovita da bi ih vidjela te sam je

upitala stoje poduzela u vezi s tim. Rekla je daje

obišla sve dermatologe i isprobala sve proizvode za

koţu koji se mogu dobiti na recept. Ništa nije imalo

trajnijeg učinka i već se pomirila s time da ništa

neće pomoći. Lijek je stigao jasno i glasno i ja sam

joj prenijela poruku točno onako kako sam je primila:

»Alergična si na mliječne proizvode.« Pomalo skeptična

obećala mije da će pokušati privremeno ne jesti

mlijeko i sir i da će mi javiti što se dogodilo.

Nazvala me dva tjedna poslije vrlo ushićena i rekla da

su joj problemi s koţom potpuno nestali.

Druga mlada ţena bezuspješno je pokušavala zatrudnjeti

nekoliko mjeseci i liječnik za liječnikom nisu mogli

dokučiti zašto. Uputila sam je specijalistu koji je

potvrdio moje uvjerenje da su ciste na jajnicima pravi

uzrok i počeo ju je liječiti. Poslije godinu dana

poslala mije slike svoje kćeri. Uvijek se pitam je li

mi bila zahvalna ili me ona prva četiri mjeseca

proklinjala, kada je neispavana i puna strija ustajala

u četiri ujutro da nahrani dijete.

Razveselila me i spoznaja da mogu pomagati na daljinu.

Odgovori su pristizali isto tako jasno i glasno

tijekom telefonskih tumačenja i dok sam čitala

jutarnju poštu. Čak ako sam klijent nema zdravstvenih

problema, mogu vidjeti i reći mu ako njegov prijatelj

ili član obitelji ima, što klijenta često stavlja u

nezgodan poloţaj. Jednog sam dana tumačila vrlo

lijepoj i zdravoj glumici koja je tugovala za nedavno

preminulom majkom, stoje ujedno bio razlog njezina

dolaska, kad mi je odjednom izletjelo: »Mokri li vaš

suprug učestalo?« Radila je osamnaest sati na dan i

nije stigla primijetiti. Rekla sam joj daje tako i

daje uzrok tomu povećana prostata, koju bi trebao dati

pregledati. Tri mjeseca poslije leţerno je za doručkom

rekao da tog dana ima zakazan posjet liječniku. Rekao

je da učestalo mokri i da ţeli vidjeti zašto. Prije

nego što se uspjela zaustaviti, riječi »povećana

prostata« izletjele su joj iz usta. Muţ ju je s

osmijehom pitao kad je stigla doktorirati medicinu,

ali nije se više smijao kad mu je liječnik poslije

pregleda izgovorio te iste riječi. Te večeri za stolom

traţio je da mu objasni otkud joj ideja o povećanoj

prostati. Ona mu nije rekla da je bila kod mene. On je

smatrao vidovnjake prevarantima te traćenjem i vremena

i novca. Prepirali su se oko toga dok mu ona nije

pustila vrpcu s mojim tumačenjem. Nakon toga su joj se

on i njegova prostata ispričali.

Nakon toliko godina i poslije tisuća i tisuća pisama

klijenata i liječnika koji su potvrĎivali uspješne

ishode zahvaljujući mojim

___i


medicinskim prijedlozima, teina zdravlje postala mi je

izniman izvor zadovoljstva. Iako cijenim svoj odnos

pro bono s medicinskom zajednicom, ne mogu dovoljnp

naglasiti: Ni ja, a ni ijedan vidovnjak ne moţemo

zamijeniti obrazovanog i odgovornog profesionalnog

liječnika, već moţemo biti samo dopuna koja često moţe

pomoći vama i vašem liječniku da naĎete pravi način

liječenja.

Um i tijelo

Svi vi koji imate auto znate da za popravke i

namještanje motora nema ništa bolje od dobrog

mehaničara. Ali ako ne preuzmete odgovornost za

svakodnevno odrţavanje, onda samo traţite nevolju. To

se odnosi i na naša tijela u kojima putujemo. Za

ozbiljne probleme i preglede nema boljega od iskusna

liječnika. Ali svakodnevno odrţavanje naša je briga.

Mi moţemo igrati aktivniju ulogu kad je riječ o našem

zdravlju i dobrom stanju od toga da progutamo nekoliko

vitamina ujutro i kaţemo: »To je to!« Moramo razumjeti

kako tijelo funkcionira i kako zacjeljuje, a i

fascinantan odnos i povezanost izmeĎu našeg tijela i

uma.

Reakcija tijela na ono što mu um kaţe tipičan je

primjer doslovnog shvaćanja u našem svijetu. Ako

mislite da tijelo moţe nadmudriti um ili da moţe

stvoriti svoju stvarnost bez obzira na to što um o

tome misli, zapamtite: Pod hipnozom - kada je

nesvjesni um glavni - ako vam se kaţe daje prst

hipnoterapeuta uţareni ţarač i ako vas on dodirne tim

prstom, na mjestu dodira stvorit će se plik. Tijelo se

neće umiješati i reći: »Stani! Mene ne moţeš

prevariti. Prst me ne moţe opeci.« Ono čuje »uţareni

ţarač« i reagira na odgovarajući način. Ako um ima

toliku moć nad tijelom, zar smijemo sumnjati u njegovu

kontrolu nad svim aspektima tjelesnog zdravlja ili

njegova nedostatka?

U zemlji koja se diči svojom svijesti o zdravlju kamo

god se okrenemo, sve nas podsjeća na to da bismo

trebali biti bolesni. Kladim se da više Amerikanaca

zna nabrojiti šest lijekova za gripu negoli prvih šest

američkih predsjednika. Sezona gripe najavljuje se s

toliko medijske pompe da se čudim što to ne slavimo.

Obavijest daje virus u zraku širi se brţe od trača. Ne

proĎe ni sat televizijskog emitiranja, a da se ne

emitiraju vijesti o pojavi neke čudne bakterije i

bezbroj reklama koje prikazuju osobe poput vas i mene

koje su izloţene na milost i nemilost svega, od

ţgaravice i glavobolje


97

preko zatvora i proljeva do PMS-a i upale sinusa koja

navodno stvara trokutiće izmeĎu obrva. Vjerujem da

čovjek mora biti informiran o zdravstvenim problemima,

ali takoĎer vjerujem da nas svaki dan programiraju da

mislimo kako nije u redu ako je s nama sve u redu.

Evo primjera koliko snaţno takvo programiranje moţe

biti. Kad je moja bliska prijateljica bila malena,

njezina je majka često vikala: »Vrati se u krevet!

Jako si bolesna!« Bila je tako gruba i nemilosrdna

daje moja prijateljica od rane dobi mislila, ako legne

u krevet, jako je bolesna. Posljedica je toga da čak i

danas, kad je šezdeseto-godišnjakinja, nema tog novca

koji će natjerati moju prijateljicu da se zavuče meĎu

plahte. Čak kad je u rijetkim prilikama u bolnici,

inzistira da leţi na gornjoj plahti. Leţanje na

plahtama, a ne izmeĎu njih nije samo fobija, ona je

doslovno postala alergična na plahte. Nema veze kakve

su. Ako legne izmeĎu plahta, probudi se s osipom koji

sliči dekubitusu. Zahvaljujući toj alergiji,

nagomilala je fascinantnu zbirku pokrivača i popluna,

jer ih mijenja kao mi plahte. Ali kao i kod primjera

uţarenog ţarača, njezin je um toliko uvjeren daje »u

krevet = jako bolesna« da njezino tijelo svaki put na

to reagira.

S druge strane, dva dana poslije histerektomije ja sam

se vratila na posao kao da se ništa nije dogodilo, ne

zato što sam superţena, nego zato što mi nitko nije

rekao daje histerektomija velika stvar poslije čega

slijedi dug, polagan oporavak.

Jedna od najnevjerojatnijih stvari koje sam vidjela, a

koja moţe posluţiti kao primjer nedostatka

programiranja, zbila se tijekom putovanja Kenijom

prije nekoliko godina kad sam bila prisutna dok je

domorotkinja raĎala. Iskopala je rupu u zemlji, čvrsto

se primila za metalnu šipku, čučnula iznad rupe i

istisnula dijete u nju. Zubima je pregrizla pupkovinu,

stavila dijete u krpeni tobolac koji je zavezala oko

vrata i vratila se natrag obraĎivanju obliţnjeg polja.

Znači li to da su Kenijke robusne? Naravno da ne. Ali

upućuje na to da do njih još nije stigla vijest kako

je poroĎaj bolan i kompliciran proces.

Nipošto ne predlaţem da bi se sve ţene trebale

poroditi u zemljane rupe. Ja nisam mučenica - ne samo

da sam rodila oba sina u bolnici nego sam i te kako

cijenila udobnost, pomoć, higijenu, kao i paţnju

medicinskog osoblja. A muške čitatelje upozoravam da

ni slučajno ne zahtijevaju od majke svoje djece da

ustane odmah poslije poroĎaja i oriba podove jer »a.ko

to Kenijka moţe? moţeš i ti«^


Sve dok vi ne budete trudni i dok vi ne budete raĎali

(što bi, moramo priznati, raĎanje ubrzo svelo na

nulu), morat ćete prepustiti ekspertizu o toj temi

nama ţenama.

Biti svjedok takva iznimnog poroĎaja u meni je još

više potvrdilo vjerovanje da naše tijelo doslovno

slijedi naredbe uma. U navedenom slučaju Kenijkin um

nije bio programiran da spoji raĎanje s boli koja

oslabljuje i nuţnim odmaranjem poslije toga. Ni mi ne

moramo prihvatiti programiranje koje smo dobili. Moja

baka Ada slomila je kuk kad je imala osamdeset i šest

godina. Poslije operacije liječnici su joj rekli da

više neće stati na noge. Mjesec dana poslije zatekla

sam je kako čisti kuću uz pomoć stolca koji je gurala

pred sobom. Uţasnuta pitala sam je što radi. Trebala

je biti u krevetu. I što mije odgovorila? Ja to kaţem

kad osjetim da mi se prikrada bilo koja vrsta bolesti:

»Nemam ja vremena za te gluposti.«

Mislim da smo svi već imali ovakvo iskustvo: Lijepo

provodimo dan i dobro se osjećamo kad nam netko kaţe:

»Je li sve u redu? Ne izgledaš dobro.« I, naravno,

tijekom dana počnemo osjećati da nam baš i nije

najbolje. No osoba koja vam je rekla da ne izgledate

dobro nije blagoslovljena nevjerojatnom moći da bolje

prosuĎuje vaše zdravlje od vas. Jedina moć koju ona

ima jest moć sugestije. I prije nego što se snaĎete,

počeli ste si govoriti: »Ako ne izgledam dobro, moţda

mi nije dobro.« Vaše tijelo, uvijek spremno da vam

udovolji, čuje »nije mi dobro« i poslušno izmisli neku

vrstu nelagode. Sljedeći put umjesto da pomislite

»Moţda mi nije dobro« pokušajte s »Nemam vremena za te

gluposti.« I nastavite tako misliti dok se doista

niste uvjerili u to. I kladim se da ćete ostatak dana

provesti osjećajući se jednako dobro kao i prije.

To me dovodi do čvrstog uvjerenja da bismo iz svog

rječnika trebali eliminirati još nešto, ono što

nazivamo »govor tijela«, tj. niz nepromišljenih

klišeja koji mogu potaknuti tijelo da stvori

zdravstvene tegobe. Ekstreman je primjer toga moja

prijateljica koju je dečko ostavio. Neprestano je

ponavljala: »Slomio mije srce!« Pre-klinjala sam je da

prestane tako govoriti, ali klišeji su navike od kojih

se teško odviknuti. Za dva mjeseca išla je na

operaciju srca da joj naprave dvostruku premosnicu.

Dogovorite se s bračnim drugom ili prijateljem da

primjećuje koliko puta upotrijebite negativan »govor

tijela« i radite zajedno na tome da se odviknete od

toga. Evo nekoliko primjera:

• »Zlo mi je od njega/nje.«

»Zaboli me vrat (ili neki drugi dio tijela) od

njega/nje.«


99

»Nasmrt sam zabrinut/a.« »On/ona me iscrpljuje.« »Boli

me glava od tebe.« »Dobit ću čir zbog tebe.« »Nešto mi

pritišće srce.« »Ubit ćeš me.« »Radije bih umro/la

nego...« »Povraća mi se od njega/nje.«

Slušate li paţljivo, iznenadit ćete se koliko često

suptilno sabotirate vlastito tijelo i gotovo mu

nareĎujete da prestane funkcionirati.

Na isti način vaše tijelo doslovno reagira na vašu

okolinu. To sam prvi put primijetila prije mnogo

godina tijekom posjeta dragom prijatelju dr. Jamesu

Cochranu, koji je umirao u bolnici od čireva koji

krvare. Uzela sam ga za ruku i pitala što se dogaĎa.

On me pogledao tuţnim smeĎim očima i rekao: »Ne znam,

Svlvia, ne mogu više probaviti ţivot.« Nedugo poslije

toga i ja sam se našla kod liječnika ţeleći se

riješiti upale mjehura koja se stalno vraćala. Drugi

prijatelj dr. Jim Fadima, koji me poznaje veoma dugo,

strpljivo je slušao kako sam nabrajala simptome i onda

rekao: »Znaš bolje od ovoga. Reci mi što se dogaĎa s

tobom.« Bez imalo suzdrţavanja, izletjelo mije:

»Pizdim zbog svoje obitelji!« I još sam se pitala

zašto imam problema s mjehurom? Oboje smo se slatko

nasmijali.

Tijekom godina rada s klijentima susrela sam se s

bezbroj varijacija na tu temu. Vrlo često ako postoje

problemi u ţivotu kojima se um ne ţeli baviti, tijelo

će to jasno i glasno izreći:

• Imate kroničnu bol u vratu? Tko ili stoje uzrok

tomu?

• Kronično vas bole leĎa? Što ili koga nosite na

leĎima?

• Gubite vid? Što u ţivotu ne ţelite vidjeti?

• Imate kroničnu upalu grla? Što ne ţelite reći?

Ili što ste rekli, a niste smjeli?

• Slabo čujete? Što ne ţelite čuti? A jeste li

primijetili kako samo jedan bračni drug, a ne oba,

ogluši? Je li vam što sinulo?

• Kronični problemi s disanjem i bronhima? Što vas

guši? Vrti vam se? Tko ili što' vas izbacuje iz

ravnoteţe?

ioo Ona strana i povratak

Ima još toga, ali najvaţnije je zapamtiti da tijelo

doslovno reagira na informaciju. Mnogi zdravstveni

problemi koji se stalno vraćaju mogu se iscijeliti ako

Vam prepozna pravi uzrok problema i poduzme korake da

ga se riješi.

Još jedna vaţna lekcija: Duţni smo biti što paţljiviji

prema svom tijelu i što prije reagirati na njegove

signale, kao što ono reagira na naše. Dok su moji

sinovi bili maleni, prošla sam kroz fazu u kojoj sam

vjerojatno htjela dokazati da sam superţena. Htjela

sam biti najpaţljivija, najsavršenija mama, ţena,

kućanica i kći na svijetu uz prepun raspored

tumačenja, javnih govora i medijskih nastupa.

Gledajući unatrag, sigurna sam da sam htjela biti tako

zauzeta kako ne bih primijetila koliko sam nesretna. U

svakom slučaju, u onim rijetkim trenucima kad sam

imala vremena razmišljati o tome, činilo mi se da su

stvari poput jela, spavanja i vremena za sebe nebitne.

Jedno poslijepodne, nakon nekoliko tjedana ponašanja

poput prave lavice, hrlila sam uza stube s punim

rukama djece i opranog rublja kada sam zahvatila nogom

jednu od stuba. Boljelo je, ali bila je samo malena

rana i nakon kratka i uzrujana pogleda nastavila sam

dalje juriti.

Sljedećeg jutra moja je noga natekla i bila četiri

puta veća nego inače, čemu je pridonijela i poprilična

pojava celulita. Trebali su tjedni i tjedni da se

oporavim i da bol nestane. Poruka koju mije tijelo

poslalo bila je jasna i glasna: »Dobro, šefice, ako ti

ne misliš usporiti, onda ću te ja prisiliti na to!«

Sigurna sam da mije tijelo slalo poruke tjednima, ali

ja sam bila prezauzeta i prenatrpana poslom da bih ih

primijetila.

Svaki dan viĎam klijente koji još nisu shvatili da su

fizički bolesni jer ţive i/ili rade u mentalno

nezdravu okruţju. Ja sam na teţak način naučila da će

se dugotrajna napetost, nezadovoljstvo i depresija

kad-tad odraziti u nekom obliku na tijelu ako se ne

izraze ili ne razriješe. Mnogi su liječnici takoĎer

svjesni te činjenice. Na primjer, pacijente koji imaju

rak mole da uz liječenje promijene i svoje ţivotne

navike te da stvore mirnije i pozitivnije uvjete.

Često imaju uspješne rezultate. Na ţalost, to se ne

dogaĎa svaki put, ali dovoljno često da se isplati

razmisliti o tome.

Svi smo čuli kako stres moţe uzrokovati čir. To je

istina, ali je ujedno samo početak priče, kao što će

to većina medicinske zajednice priznati. Ako su stres

i ostale jake neugodne emocije dovoljno moćni da

uzrokuju unutarnje krvarenje, onda su dovoljno moćni

da uzrokuiu bilo koii drusri razdor u tiielu. Mi

pomalo sličimo


101

pretis loncu. Kao što znate, ako ste ikad rukovali

njime, imate tri mogućnosti - provjeriti propušta li

paru, maknuti ga sa štednjaka ili će vam večera

završiti na stropu. Mi imamo iste tri mogućnosti -

dati si oduška, promijeniti okruţje ili situaciju tako

da ne stvara pritisak ili ćemo eksplodirati.

Ne, ovo nije poziv da trčimo okolo i da vičemo,

vrištimo i tučemo se, i to sve pod geslom »dajemo si

oduška«. Kao prvo, to nije nimalo privlačno. Kao

drugo, tu su zakoni koji to zabranjuju. A kao treće,

činjenica je da će bol koju nanesemo drugima više

štetiti nama nego njima. Iskreno rečeno, imamo

dovoljno svojih problema i ne moramo si još to

natovariti.

Ali postoje razni načini kako si moţemo dati oduška, a

da ne naudimo drugima. Za vaše mentalno i psihičko

zdravlje nuţno je da naĎete što više načina koji vama

pomaţu. Razgovarajte s terapeutom, povjerljivim

prijateljem ili članom obitelji, svećenikom, rabinom,

grupom za potporu, nazovite broj za krizna stanja,

razgovarajte s bilo kime u koga imate povjerenja da će

vas slušati, a da vam ne sudi. Plačite. Vičite.

Napišite dugo, detaljno pismo osobi koja vas ljuti i

onda ga zapalite. Traţite pomoć svog duhovnog vodstva

i recite mu što točno ţelite. Molite se. Učinite ono

što moj prijatelj čini. Na običnom krumpiru napišite

ime osobe, posla ili onoga što vas frustrira i onda

zakopajte krumpir, ali ne u smiješnoj nadi da ste ih

time prokleli (ţao mi je, ali prokletstva ne postoje),

nego samo radi uţivanja u samom zakopavanju i micanju

toga iz svog ţivota. Kupite vreću za udaranje ili

izmorite se mlateći sve jastuke koje imate u kući.

Hodajte. Trčite. Idite na fitnes. Udarajte loptice za

golf ili bejzbol. PoĎite do zabavnog parka - uvjerena

sam da se nećete baviti svojim problemima kad visite

naglavačke iz vlaka smrti. Učinite ono što sam ja

učinila kada me prvi muţ toliko razljutio da sam

mislila da ću eksplodirati. Sjela sam na bicikl i

okretala pedale što sam brţe mogla uvjeravajući sebe

da sam sa svakim okretajem sve dalje od njega.

Razgovarajte sa svojim liječnikom. Ne poznajem nikoga

komu se ţivot popravio time stoje postao ovisan o

drogi i ostalim zabranjenim supstancijama i alkoholu,

ali niste slabić ako potraţite pomoć nekoga tko će vas

nadgledati i dati vam pouzdan lijek koji će vam pomoći

da se lakše suočite sa stresom, krizama i traumama.

Mnogi su se ljudi doista potrudili kako bi svašta

pronašli, od učinkovitog lijeka protiv depresije i

antibiotika preko Echinacee, akupunkture i sredstava

za spavanje do ljekovitog bilja koje ne stvara

ovisnost. Ako


vam vaš liječnik ne moţe ponuditi pouzdanu

alternativu, naĎite nekoga koji moţe.

I trauma, naravno, moţe ifmati jednako tako dramatičan

učinak na tijelo. Budući da mentalna veza izmeĎu

bolesti i uzroka moţe znatno pomoći pri procesu

iscjeljenja, evo triju uputa koje sam našla korisnima

kod tumačenja zdravlja svojih klijenata:

1. Iznenadna trauma - smrt voljene osobe, gubitak

posla, razvod ili prekid veze, gubitak zbog prirodnih

nepogoda itd. - udara tijelo od prsnog koša prema

gore. Ako patite od prehlada, bronhitisa, upala očiju

i uha, srčanih problema ili bilo kakvih upala gornjeg

dijela respiratornog trakta, sagledajte proteklih šest

mjeseci do godinu dana i pronaĎite bilo kakav vaţniji

preokret u svom ţivotu. Ako ga naĎete, odmah se

suočite s njim. Nemojte nikad upotrebljavati tijelo

kao groblje za emocionalnu bol.

2. Duboko ukorijenjena trauma - tekuće

nezadovoljstvo na poslu i u domu, tekući obiteljski

problemi kojima se niste pozabavili, neriješeni sukobi

s prijateljima, isprike koje niste izgovorili ili

krivnja koju niste priznali itd. - najčešće udara

tijelo izmeĎu prsnog koša i struka. Čirevi, kronične

probavne smetnje, kiselina u ţelucu ili grčevi u

ţelucu i dr. Često znače da postoji nešto što stalno

potiskujete umjesto da se pozabavite time i riješite

se toga jednom zauvijek.

3. Traume iz djetinjstva ili prošlih ţivota - očito

ih je i najteţe otkriti, ali kvalificirani vidovnjak

ili hipnoterapeut mogu pomoći - napadaju od struka

prema dolje. Kroničan zatvor ili proljev, problemi s

reproduktivnim organima itd. Često su znak da vaš

nesvjesni um zadrţava nešto čega vaš svjesni um nije

svjestan, a što trebate otpustiti.

Baš zato što naša tijela ne mogu suzbijati ili

racionalizirati, katkad mislim da su ona pametnija od

nas. Ako ga zlostavljate, zanemarite, loše hranite,

previše tjerate ili se prestanete baviti njime, ono će

vam to svakako dati do znanja.


103

Stanična memorija i traume iz prošlih ţivota

Dugujemo si da postanemo aktivno svjesni drugih

aspekata zdravlja koji snaţno utječu na naš um i

tijelo, aspekata koji su tako duboko ukorijenjeni da

ih je tek nedavno počela istraţivati šačica ljudi iz

medicinske zajednice.

Kao što smo već rekli, prije nego što naš duh uĎe u

utrobu, napravimo otisak. Zdravstveni problemi i

bolesti uključeni su u otisak, iako ih moţemo

modificirati dok smo ovdje, pa se prehlada, na

primjer, ne mora pretvoriti u upalu pluća ako se

pobrinemo da to spriječimo. Na Onoj strani imamo

pristup svjesnom sjećanju na sve prošle ţivote i

stvaramo svoj otisak u skladu s time. No ta svjesna

sjećanja odlaze u naš nesvjesni um kad jednom krenemo

u ţivot koji je pred nama.

Stanice od kojih smo načinjeni, a svaka je od njih

ţiva, zadrţavaju u sebi ta sjećanja na prošle ţivote i

reagiraju na njih jednako kao što naš duh reagira na

poznato iskustvo ponovnog postojanja u tijelu. To je

vrlo slično onim mjestima iz našeg ţivota koja

povezujemo sa srećom, tugom, strahom ili traumom.

Emocija nas preplavi svaki put kad se vratimo na to

mjesto, bez obzira na to koliko je godina prošlo od

dogaĎaja koji je stvorio tu asocijaciju. Duh

doţivljava isti osjećaj poznatoga kada se vrati u

drugo tijelo, a stanice tog tijela upiju sjećanja duha

i reagiraju kako su programirane te ne mogu samostalno

razlikovati prošlost od sadašnjosti, sadašnji ţivot od

prošlih.

Kao što sam rekla u trećem poglavlju, malena se djeca

često sjećaju svojih prošlih ţivota jer su nedavno

stigla s One strane.

Kad se mom sinu Christopheru bliţio treći roĎendan,

upitala sam ga jednog dana u prolazu: »Tko si bio

prije?« Bez imalo oklijevanja rekao mije daje bio

kauboj i daje imao konja Cindera i da su ga pogodili

metkom u trbuh ispred »mjesta s vratima koja se

njišu«. Bila sam zatečena i pitala sam se ne gleda li

moţda previše kaubojskih filmova kad je dodao: »I

ondaje moja kći istrčala i drţala mi glavu dok sam

umirao.« To baš i nije mašta trogodišnjaka. Bezbroj

sam se puta sjetila te priče tijekom sljedećih godina

kad se kod Chrisa javljala oštra i kronična bol u

trbuhu. Njegovi liječnici nisu mogli naći fiziološke

razloge za to. Jednu noć, dok je spavao, odlučila sam

raditi s njim kako bih vidjela mogu li upotrijebiti

informaciju koju mije dao da doprem do pravog uzroka

boli. Sjela


sam na rub njegova kreveta i tiho razgovarala s

njegovim nesvjesnim umom. »Chrise, znam da si bio

ranjen u trbuh i znam daje to bilo vrlo, vrlo bolno.

Ali to je bilo drugo vrijeme, prošli ţivot. Sad si

siguran i tvoj je trbuh zdrav i dobromu je i nikad

više nećeš morati kroz takvo što proći.« Sljedeće

jutro bolje u trbuhu prošla i nikad se više nije

vratila.

Nedugo poslije toga klijentica me zamolila da provedem

sat vremena s njezinim dvogodišnjim sinom. Svaki put

kad bi njegova majka ušla pod tuš mali bi postao

histeričan. Vikao bi: »Mama, ne! Ne, mama, nemoj!« i

očajnički bije pokušao odvući iz kupaonice. Uz pomoć

svog duhovnog vodstva Francine i djetetova duhovnog

vodstva uspjela sam naći uzrok i rekla sam ţeni da

ţelim razgovarati s djetetom dok spava. Bojala se da

me neće razumjeti zbog ograničena rječnika. Uvjerila

sam je da njegov vječni duh, koji svi mi imamo, neće

imati probleme s time. Te večeri dok je spavao dubokim

snom, njeţno sam ga gladila po glavi i šapnula mu:

»Godine 1942. ti i tvoja obitelj odvedeni ste u grozno

mjesto zvano Dathau...« Ispričala sam mu sve tragične

pojedinosti kako je gledao kako mu odvode majku, oca i

dva brata na grozno, smrtonosno plinsko tuširanje i

kako je i on umro na tom istom uţasnom tuširanju

četiri mjeseca poslije. »To je jedna od najokrutnijih

i najstrašnijih stvari koja se ikad zbila na zemlji,

ali, hvala Bogu, to je sad prošlost. U ovom ţivotu ti

i tvoja majka ste sigurni i tuševi vam ne mogu nauditi

i nitko neće doći da tebe ili nju onako odvede.«

Govorila sam mu tako više od sat vremena, sve dok

nisam osjetila da se nad njega spustio spokoj.

Nekoliko tjedana poslije njegova mije majka napisala

pismo da mi kaţe kako je nestao njegov strah od

tuširanja.

Tijekom godina liječnici su mi slali djecu čije teške

bolesti nisu reagirale na tradicionalnu medicinu i

otkrila sam da su u 98 od 100 slučajeva djeca

reagirala na moje uvjeravanje daje trauma ili smrt iz

prošlog ţivota koje se sjećaju doista prošla. Na

primjer, jedno se dijete rodilo s naizgled akutnom

astmom. Zapravo, u zadnjem prošlom ţivotu njega su

pogrešno optuţili za kraĎu konja i objesili zbog

nečega što nije počinio. Prelijepa djevojčica velikih

očiju boje jantara umrla je od otrovanja krvi oko

1800. g., stoje bilo uzrokovano neliječenjem

posjekline. Kad sam je srela, nije reagirala na

terapiju za leukemiju. Drugo dijete patilo je od

noćnih mora. Ispostavilo se da preko nesvjesnog uma

ponovno proţivljava uţase špa-njolsko-američkog rata,

u kojem su on i njegov brat izgubili ţivot. U svim

navedenim slučajevima neprekidne afirmacije upućene


105

umu duha djetetova nesvjesnog uma tijekom sna pomogle

su u otpuštanju trauma iz prošlih ţivota, što je

rezultiralo djetetovim iscjeljenjem.

Ako imate maleno dijete koje pati od kronične bolesti

ili fobije, osim što ćete potraţiti pomoć

kvalificiranih liječnika, pokušajte ga utješiti dok

spava tako što ćete mu reći: »Moţeš sada otpustiti

svoj prošli ţivot. On je sad prošlost i sve što ti je

tad naudilo zauvijek je nestalo. RoĎen si u ovom

ţivotu, na sigurnom si, čitav i zdrav i nikad više

nećeš patiti zbog tog prošlog ţivota.«

Pojačajte tu vjeţbu molitvom za dijete, voljenu osobu

ili za sebe ako patite od nečega sličnoga i ţelite se

toga riješiti jednom zauvijek:

Dragi Boţe,

pomozi mi da sve što moj um duha i stanična memorija

zadrţavaju iz prošlog ţivota i što mi na bilo koji

način šteti otpustim u bijelu svjetlost Duha Svetoga

koja nas pro-čišćuje. Amen.

Ako ste skeptični ili pak ne vjerujete nijednoj ovoj

riječi, pokušajte bar tjedan dana. Neće vam štetiti, a

moţda vam se dogode dramatične promjene kao što se to

dogodilo nekim mojim klijentima, prijateljima i

osobama koje su mi uputili liječnici i psihijatri.

Stanična memorija moţe biti jednako tako snaţna

fizička kao i emocionalna sila, u odraslih osoba kao i

kod djece. Zapamtite, ponovno postojanje u tijelu

stvara neku vrstu dejd vua u duhu koji onda sluţi kao

okidač za fiziološku reakciju koja se javlja kad

tijelo reagira na impulse uma duha.

Recimo da s trideset četiri godine iznenada imate

ozbiljan problem s bronhima (gornjim dijelom

respiratornog trakta) i da nema očitog uzroka i

zadovoljavajuće reakcije na liječenje. Moţda ste u

prošlom ţivotu umrli s trideset četiri godine od upale

pluća u doba kada je to bilo smrtonosno. Um vašeg duha

u poznatom okruţju tijela moţda govori: »Pogledaj.

Opet se nalazim u tijelu i to tijelo ima trideset

četiri godine. To je bolest vezana uz dišne putove,

uvijek imam bolest vezanu uz dišne putove kad su mi

trideset četiri godine.«

Ili, kako se zbilo jednom mom novijem klijentu,

navršite pedeset godina i prvi put u ţivotu počnete se

strahovito bojati vode. Ali ako ste se u prošlom

ţivotu utopili s pedeset godina i um vašeg


duha i stanična memorija drţe tu informaciju

pohranjenu ne razlikujući onda i sada, zašto se ne

biste odjednom počeli bojati vode kad ste navršili

pedesetu? i

Kirlianove fotografije, koje na filmu ovjekovječuju

energetsko polje ili auru koja okruţuje svako ţivo

biće, potvrĎuju da se amputirana noga i dalje javlja

kao energetski oblik i dio tijela još dugo nakon što

je više nema. Evidentirana su fascinantna

istraţivanja, osobito ona dr. Thelme Moss, koja

pokazuju da ljudi čiji su ekstremiteti amputirani i

dalje osjećaju bol u njima kao da su još stvarni i dio

njihova tijela, kao što to smatraju um duha i stanična

memorija. Trauma iz prošlog ţivota i smrt mogu

uzrokovati istu reakciju i identičnu vrstu »fantomske

boli«.

Ali jednom kad um duha doista shvati poruku »drugo

vrijeme, drugo mjesto, drugi ţivot, drugo tijelo« ono

će otpustiti bol ili strah ili traumu ili bolest koju

zadrţava. Proces je jednostavniji nego što mislite. Ne

morate čak ni znati pojedinosti iz prošlog ţivota na

koje um duha i stanična memorija reagiraju. Jedino što

morate učiniti jest priznati da bi prošli ţivot mogao

biti uzrok problema.

Mentalno zdravlje

Moj rad pro bono u psihijatrijskoj zajednici izvor

mije velikog zadovoljstva. Prva pacijentica koju mije

prijatelj psihijatar poslao bila je tinejdţerka za

koju je mislio da bih joj ja moţda mogla pomoći. Bila

je uvjerena daje proganja mračan, sjenast lik koji se

zakvačio za nju i pratio je kamo god bi išla, dvadeset

četiri sata na dan. Toliko se bojala tog lika da nije

mogla funkcionirati, izlazila je iz kuće samo kad bi

išla na terapiju, nije mogla spavati, patila je od

tjeskobe i bila je teško depresivna, uvjerena da joj

sjenast, mračan lik ţeli nauditi.

Moram priznati, kad me je moj prijatelj zamolio daje

primim, pretpostavila sam daje doista proganja neki

jadni, zbunjeni duh s kojim ću znati izaći na kraj.

Ali činije ušla kroz vrata, znala sam da nema nikakva

duha u blizini. Sretna, podijelila sam to s njom i

naivno se nadala da će joj laknuti. Ali nije. Svrstala

me u istu kategoriju kao i sve one koji su joj rekli

da njezin sjenasti mračni lik ne postoji.

Nisam je htjela pustiti iz ureda jednako zabrinutu

kako je i došla. Nisam htjela razočarati svog

prijatelja psihijatra kod prvog


107

pacijenta kojeg mi je poslao, osim toga, ne znam

dostojanstveno gubiti, osobito ne od nekog izmišljenog

čudovišta. Problem je bio u tome što nisam mogla ništa

s njom, ma što pokušala. Molila sam s njom, vodila sam

je kroz meditaciju iscjeljivanja, čak sam obavila

egzorcizam nad njom. Poslije nekoliko sati bila sam

iscrpljena i, što se mene ticalo, bila sam zabavna,

ali beskorisna jer nju je i dalje proganjao lik.

U ţelji da uspijem nisam učinila nešto što sam trebala

odmah napraviti. Sjela sam, zatvorila oči i rekla u

sebi: »Odustajem, Boţe. Prepuštam je Tebi. Molim Te,

pomozi joj, a meni reci što mi je činiti.«

Odgovor je stigao u trenu, jasan kao dan. Isključivo

slijedeći upute, otvorila sam oči i promatrala je duţe

vrijeme i onda rekla hineći iznenaĎenje: »Znaš što?

Imaš potpuno pravo. Netko je s tobom! Ne znam zašto

mije trebalo tako dugo da ga vidim! Ali iznenaĎuje me

da to nije neki veliki, mračni lik, već malen dječak!«

Buljila je u mene i rekla: »Malen dječak?« Vidjela sam

da se ne svaĎa sa mnom, nego samo potvrĎuje stoje

čula, pa sam nastavila:

»Prelijep je. Ima samo devet godina. Vrlo je uplašen

jer se izgubio i drţi se tebe jer se nada da ćeš se ti

brinuti za njega.«

Uslijedila je tišina i onda se nasmiješila, čini mi se

prvi put nakon duţeg vremena. Glas joj je bio pun

suosjećanja kad je rekla više sebi nego meni: »Znam ja

s malenim dječakom!«

I znala je. Polako, ali sigurno počela je opet ţivjeti

i postajalo joj je sve lakše i lakše zamoliti dječaka

da se igra sam kad je bila zauzeta, da ostane doma i

daje čeka kada je izlazila i napokon on je nestao

zauvijek. Zadnji put mi se javila kad je završila

školu i birala posao s dugačkog popisa dojmljivih

ponuda.

Tog sam dana naučila dragocjenu lekciju o strahu.

Umjesto da trošite vrijeme uvjeravajući nekoga daje

ono čega se boji glupost ili izmišljotina, pokušajte

to smanjiti na nešto što moţe svladati, odbaciti kao

nevaţno ili potpuno pobijediti. Vrlo često prvotno

olakšanje omogućava dugoročno iscjeljenje.

Još se smijem, sebi, a ne pacijentici koju mije poslao

psihijatar sa Srednjeg zapada. Rekao mije kako je ţena

svim srcem uvjerena da ima zmiju oko struka. Budući da

se bojala zmija, moţete zamisliti kakav je to učinak

imalo na nju.

Za tu sam seansu molila Boga za pomoć prije nego stoje

ţena stigla i onog trenutka kad sam je ugledala

vrisnula sam: »Boţe, imate zmiju oko struka!« Iskočila

sam jyz naslonjača, zgrabila tu

108 Ona strana i povrat<\k

imaginarnu zmiju i počela se hrvati s njom. Moram

priznati da se za imaginarnu zmiju doista ţestoko

borila i dok sam je svladavala i počela udarati

njezinom imaginarnom glavom o zid, bila sam se

uţivjela. Kad sam to obavila, izvukla sam iz sebe

nešto što se tad moglo nazvati imaginarno dostojanstvo

i predstavila joj se. Otišla je jedan sat poslije,

vrlo sretna i bez zmije i vjerojatno je mislila da sam

ja mnogo luĎa nego što bih ja smatrala za nju.

Imam primjer ţene koja je stalno jadikovala jer su

njezine naočale neprestano razgovarale s njom.

Zahvaljujući Boţjoj pomoći i pomoći njezina

psihijatra, i za nju sam bila spremna. Čim mije rekla

stoje muči, uzela sam njezine naočale (bez ikakva

komentara) prislonila ih na uho i drţala tako nekoliko

minuta te joj ih vratila i nestrpljivo rekla: »Imate

pravo. Govore. Ali dosadne su!«

Stavila ih je na nos, poslušala i onda rekla uvelike

iznenaĎena: »Jesu, zar ne?« Eto, toliko o naočalama

koje govore. Otad joj se više nije dalo slušati ih.

Ovo ne mogu dovoljno puta ponoviti: Postoje mnoge

mentalne i emocionalne bolesti koje nisam

kvalificirana ni liječiti ni baviti se njima i nijedan

vidovnjak, uključujući i mene, nikad ne moţe biti

zamjena za psihijatra. Ja šaljem isto toliko svojih

klijenata svojoj izvrsnoj mreţi psihijatara koliko oni

meni šalju svojih pacijenata i čvrsto vjerujem, kad bi

nas emocionalno zdravlje jednako toliko zabrinjavalo

kao fizička bol, vidjeli bismo veliko i trajno

poboljšanje u svom općem stanju. Moj prijatelj

psihijatar jednom je rekao nešto što nisam nikad

zaboravila i što više učim o sloţenosti odnosa izmeĎu

uma i tijela, to mi se čini istinitijim:

»Um moţe ubiti i um moţe iscijeliti.«

Molitveni lanci

Naravno, Bog je najveći iscjelitelj, a zbor glasova

koji jednoglasno traţe Njegovu moć iscjeljenja i

suosjećanja moţe biti strašna sila. Ako nikad niste

bili primatelj molitvenog lanca, nemojte suditi dok

niste probali.

Mnoge crkve, hramovi i duhovni centri diljem Amerike

organiziraju molitvene lance. Ja takoĎer organiziram

jedan već mnogo godina koji obuhvaća 250.000 ljudi, i

to preko mog telefonskog broja u uredu i web stranice

koja se nalazi na kraju knjige. Bit će


nam drago ako ţelite biti dio našeg lanca, a moţe vam

posluţiti kao okvir za stvaranje vlastitoga. To ovako

izgleda:

Svaki dan u 6 sati po pacifičkom vremenu član mog

osoblja zapiše poruke sa sekretarice koja je dostupna

dvadeset četiri sata na dan. To uključuje i imena

ljudi diljem svijeta koji ţele biti uključeni u

jutarnju molitvu tog dana. Ne moramo znati problem

odreĎene osobe, a traţiti od nekoga da ostavlja tako

osobne podatke na automatskoj sekretarici bila bi

povreda prava na povjerljivost. Dovoljno je samo ime

osobe kojoj je potrebna posebna pomoć.

Popis imena odmah dobije pedesetero svećenika moje

crkve Novus Spiritus, koja nije vezana ni za koju

vjeru. Svaki od tih pedesetero svećenika o imenima

obavijesti pedesetero članova molitvenog lanca, koji

onda obavijeste još pedesetero i tako dalje. Taj se

popis distribuira preko moje web stranice Novus

Spiritus. U 9 sati po pacifičkom vremenu, ma gdje bili

u svijetu, pomolimo se trostrukom Trojstvu (tri puta

tri) za svaku osobu na popisu:

Dragi Boţe, ma gdje se bol nalazila, u umu, tijelu ili

duši,

neka se uz Tvoju pomoć otpusti u iscjeljujuću bijelu

svjetlost Duha Svetoga. Amen.

Moji su kartoni puni pisama ljudi koji su iscijeljeni

zahvaljujući našem molitvenom lancu i drugima sličnima

njemu. Opet ponavljam, ako ste skeptični, ne moţe vam

štetiti da bar pokušate. Nemate što izgubiti, osim

cijene jednog telefonskog poziva, a dobit ćete silnu

snagu četvrt milijuna ljudi koji u vaše ime diţu svoj

glas u molitvu Bogu.

»Labos«

Onima od vas koji ţele nasamo doţivjeti iskustvo koje

smiruje i is-cjeljuje moja duhovna vodilja Francine

poslala je predivnu meditaciju - ili mentalnu vjeţbu,

ako vam riječ meditacija označava nešto za što ste

oduvijek smatrali da oduzima previše vremena ili da

nije za vas. Ona je naziva »Labos«. Objašnjava kako je

labos posebno mjesto kamo moţete poći bilo kada i bez

obzira na to gdje Ste te provesti ondje sami sa sobom

sgkQU^Q mirnih trenutaka.

no Ona strana i povratak

»Kad stvorite vlastiti labos u svom umu,« rekla mi je,

»onda mi s One strane to moţemo vidjeti i moţemo vam

se ondje pridruţiti kako bismo vam pomogli oko

»problema koji vas muče.«

Tijekom godina labos je bio velik izvor utjehe i

obnavljanja meni, mojoj obitelji i prijateljima, kao i

mom osoblju i mojim klijentima s kojima sam ga

podijelila. Nadam se, i molim se za to, da će i vama

pomoći.

U svojoj glavi stvorite sobu pravokutnog oblika bilo

koje veličine, vama idealnu i udobnu. Strana koja je

nasuprot vas neka ostane otvorena, a ostala tri zida

obojite u toplu i smirujuću zelenu boju. Na zidove

stavite velike prozore koji vam omogućavaju predivan

pogled na prozirnu modru i umirujuću vodu koja će

svojom snagom pridonijeti vašem iscjeljenju. U sredini

sobe stvorite stol koji će biti dovoljno velik da

legnete na njega i ukrasite ga najbiranijim

rezbarijama i ukrasima koje moţete zamisliti.

Dio po dio uljepšajte sobu vlastitom vizijom

pokućstva, slika, biljaka, svijeća, cvijeća i ostalim

vama najdraţim predmetima. Sto više detalja i osobnih

sitnica stavite u sobu, to će vam ona biti stvarnija.

Uzmite koliko god vam vremena treba i neka bude

savršeno.

Na otvorenu stranu sobe objesite najljepši vitraj koji

ste ikad vidjeli. Proučavajte svaki centimetar njegova

dizajna dok ga stvarate i u njegovu sredinu stavite

simbol koji za vas ima najdublje duhovno značenje.

Neka boje vitraja budu najsjajnija modra, zlatna,

zelena i ljubičasta koje ste ikad vidjeli.

Sada polako hodajte svojim prelijepim labosom koji ste

stvorili i uţivajte u svakom savršenom detalju kojim

ste ga blagoslovili sve dok ne stignete do vitraja

koji je osvijetljen sa straţnje strane, tako da

osjećate toplinu njegovih duginih boja.

Kako stojite, osjetite kako sjajne boje, jedna po

jedna, prodiru u vaš um, u vaše tijelo i ulaze duboko

u vas, tako da osjećate kako svaka zraka svjetlosti

pročišćava vašu dušu.

Modra boja - mir i pojačana svijest ispunjavaju vaše

...^ tijelo,,, vaše srce,., vašduhM,


111

Zlatna boja - prihvatite svoju boţansku uzviše-nost...

vaš intelekt postaje oštriji...

Zelena boja - laser iscjeljenja dopire do vaše srţi,

osnaţuje vas, razveseljava...

Ljubičasta boja - boja kraljevstva, vaše pravo stečeno

roĎenjem kao Boţje dijete... vaša duhovnost postaje

dublja, svetija, hrani vas i njeguje... vaš se duh

uzdiţe visoko, visoko...

Sad zamolite bijelu svjetlost Duha Svetoga da vas

okruţi i iscijeli. Osjetite njegov čisti, bijeli sjaj

kako vas obavija mirom, stabilnošću, snagom, kontrolom

- od vrha glave... duţ svake crte lica... vrata i

ramena otpušta napetost... i polako se spušta do prsa,

duţ kraljeţnice, svake kosti, svakog mišića, otpušta

svaku bol, svaki teret... Spušta se do vašeg struka,

abdomena, smiruje i pročišćava... Spušta se polako niz

vaše noge, napetost u njima popušta i one su tako

opuštene da vas jedva drţe... Zatim dalje do vaših

stopala, hladi ih, smiruje i osvjeţava...

Polako priĎite prekrasnom stolu koji ste stvorili.

Bijela svjetlost Boţje ljubavi ide s vama, obavljeni

ste njome, ona je poput sjajnog plašta od najfinije

svile. Legnete na stol. Njegova je površina glatka i

čvrsta i savršen je oslonac. Sigurni ste i zaštićeni.

Napušta vas sav strah, otpuštate ga i on nestaje u

plastu Boţje svjetlosti.

U sebi traţite da vam se Ona strana pridruţi. Oni

ondje jedva čekaju da vam se pridruţe u vašoj

prelijepoj sobi. Odmah stiţu i okupljaju se oko stola

- vaše duhovno vodstvo, vaši anĎeli i preminule

voljene osobe i dovode sa sobom velike učitelji i

liječnike One strane da vas utješe i iscijele.

Okruţeni ste savijenim zdravljem, savršenom mudrošću,

savršenim prihvaćanjem, vaš se um bistri osloboĎen

stresova i tereta, a vaši duhovni pomagači podiţu ih s

vas i upijaju zauvijek. Sva tuga, sva ţalost, sva

depresija, sav emocionalni kaos, to bijesno, uzburkano

more neizrečene boli smiruje se i pretvara u prozirnu,

mirnu vodu dodirom ruku Boţjih iscjelitelja koji vam

se sad pribliţavaju ispruţenih ruku. Osjećate njihov

mir.


Njihove su ruke iznad vašeg tijela i u sebi ih

zamolite da upotrijebe svoju iscjeljujuću moć na

uzroku vama najveće fizičke nelagode. Zatvorite oči i

osjetite hladan, siguran, vješt dodir njihovih ruku

kako rade s boţanskom milošću i sigurnošću, tiho

ublaţavajući bol te vas polako smiruju, oslobaĎaju

boli i ponovno čine cijelima. Vi se prepuštate, jedno

ste s Bogom, jedno ste s iscjeliteljima, sva je sumnja

iščezla, svaka je stanica otpustila sjećanja na bolest

i traumu i ponovno je zdrava i vitalna.

Uskoro, iscijeljeni i u miru, dok ruke nastavljaju

raditi nad vama, uronite u dubok san. Traje jednu

minutu, jedan sat, jedan dan... vrijeme je nevaţno,

vrijeme ne postoji. Zadovoljni ste jer znate da ćete

se probuditi osvjeţeni, ponovno se osjećate dobro,

lakše se nosite sa ţivotom, nemate se čega bojati zato

što nema toga što ne moţete srediti s Boţjom pomoći.

Vi ste Njegovo dijete. Blagoslovljeni ste.

Novije dan.

Bogu hvala.

V

Ţivot poslije ţivota: kako otkriti prošle ţivote

Posve sam sigurna da mnoge ţivote provedemo na ovoj

našoj zemlji. Što više razumijemo svoje prošle ţivote,

to će nam sadašnji ţivot imati više smisla.

Razumijevanje prošlih ţivota sluţi nam kao dragocjeni

ključ u sagledavanju smrti ne kao kraja, nego kao još

jednog prijelaza na vječnom i trajnom putovanju naše

duše.

Moj katoličko-ţidovsko-luteransko-episkopalni odgoj

nehotice je posluţio kao temelj mojem vjerovanju u

reinkarnaciju. Iskreno rečeno, oduvijek mi se činila

besmislena zamisao da nam se pruţa samo jedna prilika

kako bismo svladali veoma kompliciran zadatak zvan

ţivot. Kako moţe Bog koji nas voli prosuditi jesmo li

bili uspješni u samo jednom kratkom ţivotnom vijeku i

onda na osnovi toga odlučiti jesmo li zasluţili

provesti ostatak vječnosti u raju ili paklu? Ujedno

sam imala i vrlo govorljivu duhovnu vodilju Francine,

koja je sa mnom od moje osme godine i koja mi je

govorila o mojim prošlim ţivotima i o tome kako to

izgleda s One strane. Objasnila mije i daje naša duša

ni manje ni više nego čista energija, a energija se ne

moţe uništiti, prema tome očito je da je i naša duša

neuništiva. To mi se činilo smislenim, kao što to kad-

tad i biva kad je riječ o istini.

Pravu stvarnost reinkarnacije i prošlih ţivota

shvatila sam jednog hladnog, kišnog popodneva prije

gotovo četrdeset godina. Tad sam već bila vrsni

hipnoterapeut i bila sam u svom uredu s klijentom koji

je došao da mu pomognem oko viška kilograma. Odjednom

i bez ikakve najave počeo se čudno ponašati. Počeo je


govoriti o Egiptu i gradnji piramida u sadašnjem

vremenu, kao da me posjećuje na gradilištu za vrijeme

stanke za ručak. A onda je krenuo s dugim, strastvenim

izlaganjem lupetajući meni nerazumljivim i

nerazgovijetnim jezikom. Moja opseţna naobrazba u

hipno-terapiji naučila me je da ako pacijent

proţivljava bilo koju vrstu psihotične epizode,

ometanje ili nagli prekid mogu biti veoma štetni za

pacijenta. Pustila sam ga i nastavila razgovarati s

njim smirenim tonom, ne odvlačeći njegove misli od

onog što govori. Poslije otprilike pola sata »vratio

se« isto tako naglo kao stoje »skrenuo« i opet postao

onaj isti srameţljivi, ugodni čovjek koji je ušao u

moj ured.

Kao i svaki hipnoterapeut toga vremena, čitala sam o

slučaju Bridev Murphv. Godine 1952. pod hipnozom

Virginia Tighe počela je govoriti irskim naglaskom

tvrdeći daje Bridev Murphv, ţena koja je ţivjela u

Irskoj u devetnaestom stoljeću. Tijekom nekoliko

snimljenih seansi s hipnoterapeutom Morevem

Bernsteinom Virginia Tighe kao Bridey Murphy pjevala

je irske pjesme, pripovijedala irske priče i iznosila

detaljne pojedinosti o svome ţivotu u Corku prije

stotinu godina. Snimke su na kraju prodane i prevedene

na više od desetak jezika, a Bernsteinova knjiga

Potraga za Bridey Mur-phy postala je bestseler.

Više se ne sjećam koliko me na kraju seanse mučio

slučaj Bri-dey Murphy. Jedino znam da ni u kojem

trenutku nisam navela klijenta ili mu sugerirala bilo

što što bi ga navelo da govori jezikom egipatskoga

graditelja piramida ili da preuzme njegov identitet.

TakoĎer sam sigurna da kad sam uz pristanak klijenta

poslala snimku naše seanse svom prijatelju profesoru

na Stanfordu, nisam rekla ni riječ o sadrţaju vrpce.

Jednostavno sam ga zamolila daje posluša i da mi kaţe

što o tome misli.

Profesor me nazvao poslije tri dana. UzbuĎenje u

njegovu glasu moglo se čuti čim sam digla slušalicu.

Nije me ni pozdravio, nego je odmah prešao na: »Odakle

ti ova vrpca?!«

Ne ţeleći utjecati na njegovu reakciju, rekla sam: »A

zašto pitaš?«

Cftkrila sam daje proveo tri dana preslušavajući vrpcu

i puštajući je kolegama koji su potvrdili njegov

šokantni zaključak. Ono što se meni činilo kao

klijentovo »nerazgovijetno lupetanje« bilo je zapravo

tečno artikuliranje drevnog i malo poznatog asirskog

dijalekta (iz 7. stoljeća pr. n. e.) koji se sastojao

od riječi-slika, nešto poput govornog oblika

mezopotamskog pisma.

Ţivot poslije ţivota: kako otkriti prošle ţivote 175

Odmah sam nazvala klijenta koji je, naravno, reagirao

kao što bismo i vi ili ja reagirali da nas netko iz

vedra neba pita: »Govorite li moţda drevni asirski?«

Nije imao pojma o čemu govorim.

S duhovnog aspekta bila sam već uvjerena da

reinkarnacija postoji. Ta mije seansa hipnoze samo

otvorila apetit da pretočim svoja uvjerenja u djelo.

Razgovarala sam s kolegama hipnoterapeutima u Zakladi

za duhovna istraţivanja »Nirvana«, koju sam utemeljila

1974. g., a i s prijateljima psihijatrima i predloţila

da u budućim hipnoseansama istraţujemo i

upotrebljavamo klinički dopuštenu tehniku regresije u

prošle ţivote, uz znanje i dopuštenje klijenata, te da

detaljno dokumentiramo sve dokaze o prošlim ţivotima

koje otkrijemo, ako ih uopće bude.

Otad sam ja osobno napravila na tisuće regresija u

prošli ţivot s pomoću hipnoze. A to su učinili i moji

kolege. Klijentima nisam nikad ništa sugerirala, niti

sam ih navodila pitanjima, nego sam im dopuštala da

sami daju sto posto informacija tijekom seanse. Bilo

bi preskromno tvrditi da su dobiveni rezultati

nevjerojatno uvjerljivi. Sjećanja na prošle ţivote

pohranjena su s bogatim i nevjerojatnim detaljima u

umu duha naše podsvijesti i samo čekaju da ih pustimo

i izrazimo. U svojoj dokumentaciji imam dovoljno

dokaza o regresijama u prošle ţivote čija je

autentičnost potvrĎena da bih mogla napisati još jednu

knjigu. I kad kaţem daje njihova autentičnost

potvrĎena, onda to i mislim. Podatke dobivene od

klijenta pod hipnozom nikad nismo smatrali istinitima

dok ih nismo provjerili. Na primjer, ako je netko

tvrdio daje 1897. g. bio trgovac tekstilnom robom i

galanterijom po imenu Clifford Underwood iz Peorije u

Illinoisu, primali smo to s rezervom dok nismo mogli

dokazati daje takav trgovac Clifford Underwood iz

Peorije doista postojao 1897. g.

Usput rečeno, u tisuću regresija naišla sam na samo

jednu poznatu reinkarniranu ličnost - britanskog

ekonomista iz osamnaestog stoljeća za kojeg nisam

nikad čula, ali nekoliko povjesničara jest. Čak mu se

ni imena ne sjećam. Ako ste bili na tumačenju prošlih

ţivota i ako su vam rekli da ste reinkarnacija

Napoleona ili Djevice Marije ili Williama Shakespearea

ili Kleopatre, preporučujem vam da potraţite drugo

mišljenje prije nego što obavijestite medije.

Jednog dana tijekom regresije, dok je klijent pod

hipnozom opisivao prijašnju inkarnaciju kad je ţivio u

Richmondu prije GraĎanskog rata, usput sam ga pitala:

»Koja je bila svrha vašeg ţivot^?«. Bez imalo

oklijevanja odgovorio je: »Došao sam da naučim


biti graditelj.« Odgovorio je tako brzo i odlučno da

sam to zapisala. Tu sam večer predloţila svojim

kolegama koji se bave hipnozom da postave isto pitanje

svojim klijentima, bez previše objašnjavanja ili

navoĎenja, te da vide što će se dogoditi.

Učinili su to i dobili su odgovore, hitre i odlučne,

kao i ja. Počeli smo redovito postavljati to pitanje

te smo zapisivali i snimali odgovore. Poslije tisuća i

više regresija naišli smo na začuĎujuće sličnosti meĎu

odgovorima. Pojavljivale su se iste četrdeset i četiri

»svrhe ţivota«. Poslije niza godina i dodatnih

pitanja, proučavanja, istraţivanja i razgovora sa

svojim duhovnim vodstvom, naš je rad rezultirao

razradom onoga što ja nazivam ţivotne teme.

Ţivotne teme

To što su klijenti mogli odmah prepoznati svrhu,

odnosno ţivotnu temu svojih prošlih ţivota dovelo nas

je do razumljiva zaključka o vaţnosti ţivotnih tema

našeg sadašnjeg ţivota, kao i isplativosti pokušaja da

ih identificiramo. Dok stvaramo otisak s One strane

prije roĎenja, odabiremo jednu od četrdeset i četiri

teme za svoje iduće postojanje na zemlji - primarnu

temu - koja nas čini onime što jesmo, i sekundarnu

temu, koja sadrţava ono na čemu ćemo raditi.

Najjednostavnija je analogija planiranje putovanja.

Primarna je tema osnovni cilj i putovanje od točke A

do točke B. Sekundarna je tema najveća zapreka koju

ćemo zateći na tom putu. Naš je otisak detaljno

izraĎena karta puta kojim namjeravamo ići.

Svi mi stiţemo na zemlju s primarnom i sekundarnom

ţivotnom temom. Pokušaji da otkrijemo koje su to teme

i koja je tema koja, neprocjenjiva su vjeţba koja nam

pomaţe da si pojasnimo i pojednostavnimo ţivot, a ja

sam za to da iskoristimo svaku priliku kako bismo to

otkrili. Ako imamo nešto što će nam posluţiti kao

osnovni »itinerar« za ovaj ţivot, to će nam pomoći da

ostanemo na pravom putu, a spoznaja da ćemo biti

izloţeni jednoj te istoj opasnosti koja će se

neprestano pojavljivati ne bi li nas odvukla s puta,

pomoći će nam da ne budemo slijepi za istinu i

iznenaĎeni njezinom pojavom. U tome je razlika izmeĎu

na prvi pogled bez razloga zbrkane osobe te one koja

je dobro upućena i koja će pomisliti: »A, opet to.

Znam stoje to i spremna sam.«

Kao što sam već rekla u prvom poglavlju, razlog zašto

napuštajmo Oiju strajuj ga bisjmo došli ovamo jest da

učimo te da iskusimo


i svladamo negativnost. Ne samo da često ne biramo

lake ţivotne teme nego mnogo puta biramo primarne i

sekundarne teme koje se meĎusobno sukobljavaju kako bi

nam izazov bio što veći. Evo dobra primjera: moja je

primarna tema »humanist«. To je ono što jesam. Moja

sekundarna tema, zašto sam ovdje i što ţelim svladati,

jest »usamljenik«. Kakva li samo sukoba! Moram biti

humanist. To je moja radost i moja strast i svojstveno

mi je poput disanja. Ali cijelog ţivota ţudim za time

da odem u Keniju i nestanem. Da sjednem sama sa sobom

ispod stabla baobaba i da pišem od zore do sumraka. To

se neće nikada dogoditi. Bilo je trenutaka kad sam se

prezirala što ţrtvujem »usamljenika« u sebi i ţestoko

sam se borila protiv toga. Izazov sekundarne teme

leţao je u tome da sam ga morala sagledati kao silu u

svom ţivotu koju sam sama izabrala te sam morala

pronaći način da se pomirim s njom, a ne daje gledam

kao kakav teret.

Dok čitate ove četrdeset četiri ţivotne teme i njihove

kratke opise, budite svjesni svoje reakcije na njih.

Bez sumnje, kad prepoznate svoju primarnu temu, vaš će

duh s njome rezonirati i uskli-knuti: »Da, to sam ja!«

Vaša reakcija dok traţite sekundarnu temu moţe biti

suptilnija. Neka vam smjernica bude da naĎete nešto

što vas odavno muči kad se naĎete sami sa sobom, a što

će moţda iznenaditi čak i vama vrlo bliske osobe. Ako

je to nešto za čime doista ţudite, ali će samo

zakomplicirati vašu primarnu temu ili je pak učiniti

gotovo nemogućom kao stoje to moj slučaj, onda je

vjerojatnost veoma velika daje to vaša sekundarna tema

i upravo onaj izazov koji ste odabrali da se borite

kako biste duši omogućili napredak u ţivotu poslije

ţivota.

Aktivator. Aktivatori ubrzavaju inerciju koja je

ostala iza drugih. Oni obave posao na vrijeme i kako

treba. Uskaču kad nastaju problemi i zadovoljavaju se

ispunjavanjem zadatka pred kojim se naĎu, bez obzira

na njegovu veličinu. Aktivatori moraju paziti da se ne

iscrpe pokušavajući odjedanput riješiti previše toga.

Zanimanja vezana za estetiku. Osoba čija je tema

estetika voĎena je uroĎenom potrebom da stvara jedan

od oblika umjetničke ljepote - glazbu, dramu,

literarna djela, skulpture, slike, koreografije,

rukotvorine itd. Takav poriv moţe voditi do slave i

privilegiranosti, što moţe biti ugodno ako je u skladu

sa sekundarnom temom, no tragično ako je u sukobu s

njom. Judy Garland, Vincent van Gogh i


Marilvn Monroe primjeri su osoba s primarnom temom

zanimanja vezanih uz estetiku koja je bila trajno u

sukobu sa sekundarnom.

Analitičar. Analitičari moraju pomno ispitati sve

detalje o tome kako i zašto nešto rade. To su

genijalci koje cijene u znanstvenim i drugim tehničkim

područjima. Strah od toga da su nešto izostavili ili

propustili katkad im oteţava da se opuste, da vjeruju

svojim instinktima i da se dovoljno odmaknu kako bi

sagledali veću sliku.

Stjegonoša. Stjegonoša će se boriti na prvoj liniji

svake bitke i protiv svega onoga što smatra nepravdom

te će štrajkati, prosvjedovati, zauzimati se i činiti

sve kako bi se borio u onome što on smatra »pravom

bitkom«. Izazov za stjegonošu leţi u tome da nauči

kako su takt i umjerenost učinkovitiji načini

uvjeravanja negoli fanatizam, čija su posljedica

nesuglasice i mrţnja. Šezdesete su godine vrvjele

stjegonošama poput Abbieja Hoffmana, Jerrvja Rubina i

drugih dobronamjernih radikalnih proturatnih

aktivista.

Graditelj. Graditelji daju poticaj društvu. Često su

nevidljivi, ali vaţni zupci koji pokreću kotač

usavršavanja. Graditelji nisu od onih koji će stati na

pozornicu da bi primili priznanje, oni su odigrali

glavnu ulogu u popločavanju puta do te pozornice.

Katkad smatraju da ih ljudi ne cijene dovoljno i da

nisu dobili zasluţeno priznanje, no pritom moraju

zapamtiti da je nagrada za njihovo prihvaćanje i

vješto svladavanje teme graditelja ubrzani napredak

duše na njezinu putu k savršenstvu, što vrijedi mnogo

više od bilo kakva priznanja.

Katalizator. Kao što sama riječ govori, katalizatori

su oni koji uzburkuju, koji potiču da se stvari

dogaĎaju i koji pretvaraju neaktivnost u akciju.

Energični su, puni ţara i dobro se snalaze u stresnim

uvjetima. Osjećaju se praznima i potišteni su ako

nemaju cilj s kojim se trebaju uhvatiti u koštac i

svladati ga.

Borac za pravdu. Ako nema društvenog problema protiv

kojeg se treba boriti, borac za pravdu će ga

izmisliti. On je general koji zapovijeda stjegonošama.

Glasan je, aktivan i strastven u pokušajima da stvori

bolji svijet, katkad nauštrb vlastite i tuĎe

sigurnosti. Najrazuzdanijim borcima za pravdu prijeti

opasnost da privuku pozornost na sebe, a ne na ono za

što se zalaţu.


Kontrolor. Najuspješniji kontrolori savršeno obave

svaki zadatak koji se naĎe pred njima pruţajući punu

potporu pri čemu mudro i diskretno nadgledaju i

rasporeĎuju zadatke. Najmanje su uspješni oni koji

osjećaju potrebu da diktiraju i prosuĎuju svaki detalj

ţivota onih koji se nalaze u njihovoj blizini.

Ironično, ali istinito: najveći izazov za kontrolora

jest samokontrola.

Osjećajnost. Ljudi roĎeni s temom osjećajnosti imaju

iznimnu sposobnost za najuzvišenije i najdublje

osjećaje, kao i sve njihove nijanse. Njihova je

osjećajnost istodobno dar i teret i moraju prepoznati

daje uravnoteţenost iznimno vaţna u njihovu ţivotu.

Iskusitelj. Iskusitelji uporno ţele iskusiti svako

zanimanje ili stil ţivota koji im u odreĎenom trenutku

zapne za oko. Bit će voditelji trgovine na malo, pa će

se pridruţiti arheološkom iskopavanju u Peruu, onda će

biti ulični zabavljači, a zatim se upisati u školu za

kovače. I to sve bez zastoja, ali ne zato što nemaju

cilja, nego zato što osjećaju potrebu da ţive ţivot

kao niz aktivnih i raznolikih dogaĎaja u kojima treba

sudjelovati. Pretjerano ugaĎanje sebi do krajnje

neodgovornosti najveća je zapreka za svakog

iskusitelja.

Pogrešivost. Temu pogrešivosti najčešće su izabrali

oni roĎeni s fizičkim, mentalnim ili emocionalnim

nedostacima. Jedino će iznimna duša odabrati

pogrešivost kao temu, a u trenucima kada postane

obeshrabrena takvim izborom treba se prisjetiti koliko

nas ostale nadahnjuje svojim primjerom svladavajući

svoje posebne zapreke i pobjeĎujući ih.

Sljedbenik. Sljedbenici su zapravo jednako toliko

bitni društvu kao i voĎe jer da nema njih, ne bi bilo

ni voĎa. Čvrsta i pouzdana potpora moţe biti najveći

doprinos koji sljedbenik moţe dati našem planetu. No

sljedbenik mora uvijek imati na umu da paţljivo bira

osobu i stvar koju će slijediti.

Sklad. Osobama čija je ovo ţivotna tema mir, smirenost

i uravnoteţenost ne samo da su meĎu prioritetima nego

oni jesu prioriteti i takve će osobe učiniti što god

treba kako bi ih sačuvali. Pozitivna je strana takvih

osoba da lijepo suraĎuju i znaju smiriti kaotičnu

situaciju. Njihova je negativna strana to što im je

vrlo teško prihvatiti neizbjeţne ţivotne udarce,

modrice i stres te im se prilagoditi.


Iscjelitelj. Iscjelitelje često, ali ne nuţno,

privlače zvanja vezana za fizičko ili mentalno

liječenje. Njihova odabrana tema iscjelitelja moţe se

izraziti u raznim oblicima, ali svi su vezani za

ublaţavanje boli i poboljšanje kvalitete ţivota.

Imperativ im je da se nauče zaštititi kako se ne bi

previše uţivjeli u osjećaje onih koje pokušavaju

iscijeliti te da znaju paţljivo odmjeriti svoje snage

i time izbjeći pre-opterećivanje stresnim problemima

koje njihova tema privlači.

Humanist. Po definiciji humanisti su roĎeni kako bi

sebe dali čovječanstvu. Umjesto da se prosvjedima bore

protiv ţivotnih nedaća i nepravda, humanisti preskoče

prosvjednike kako bi neposredno hranili gladne, nudili

domove beskućnicima, viĎali rane, podučavali

neobrazovane i općenito izravno se suočavali sa

ţivotnim boljkama. Njihov je izazov dvostruk: biti

svjesni daje pred njima posao koji nema kraja, ali i

znati kad i kako trebaju stati i odmoriti se kako ne

bi izgorjeli.

Nepogrešivost. Najbolji primjer ove teme jesu ljudi za

koje nam se čini da su roĎeni sa svime - dobrim

izgledom, nadareni su, inteligentni, privilegirani,

duhoviti, otmjeni itd. Vjerovali ili ne, njihova tema

zna biti i te kako teška. Njihovi se problemi rijetko

shvaćaju ozbiljno. Ljudi ih često preziru zbog

prednosti i oni se često potajno osjećaju

bezvrijednima jer nisu morali zasluţiti svoj

privilegirani društveni poloţaj. Nije rijetkost da ih

privlače neumjerene stvari poput gojaznosti,

promiskuiteta i zloporabe droga. Kao da ţele stvoriti

protuteţu stvarajući probleme s kojima nisu roĎeni.

Budući da su toliko toga dobili tako lako, katkad se

osjećaju emotivno nedorasli situacijama koje su izazov

za njihovu osobnost.

Intelektualnost. Najbolji odraz ove teme krajnje ţeĎi

za* znanjem jest osoba koja provodi cijeli svoj ţivot

u proučavanju i neprestano upotrebljava bogatstvo

stečena znanja da bi informirala, poboljšavala,

hranila i razvijala ţivot na Zemlji. Najgori odraz ove

teme razne su varijacije »profesionalnog učenika« koji

jedino vidi smisao u stjecanju znanja zbog samog

znanja koje nagomilava, umjesto da ga podijeli s

drugima, a koje nikomu ne sluţi osim osobi koja ga

posjeduje.

Iritanti. S obzirom na teţinu ove teme, pravo je čudo

koliko ju je ljudi odabralo, zar ne? Iritanti su

konstantni i namjerni pesimisti, oni koji uvijek

nalaze pogreške u svemu, oni kojima nikad ne pone-


stane razloga za prigovaranje. Oni nam pomaţu da se

učimo strpljenju, toleranciji i da se prestanemo

baviti negativnim stvarima i mislima. A u meĎuvremenu

iritant se bori da svlada one negativne osobine koje

odabrana tema zahtijeva da ih prihvati.

Pravda. Ljudi čija je tema pravda aktivno su i cijeli

ţivot u potrazi za pravednošću i jednakošću. Neki od

najvećih američkih predsjednika i aktivista, npr.

velečasni dr. Martin Luther King ml., sjajni su

primjeri teme pravde u najplemenitijem obliku.

Naţalost, u najgorem obliku, kada je pogrešno

usmjerena i nema Boga kao svoje središte, strast da se

ispravi nepravda moţe završiti nemirima, anarhijom i

time da pojedinac uzme pravdu u svoje ruke.

Zakoni. ProvoĎenje i izvršavanje zakona te njihovo

podučavanje neki su od profesionalnih odraza teme

zakona, a ona se pak vrti oko brige da se sačuva

granica koja dijeli zakonito od nezakonitoga. U

najboljem obliku oni koji su izabrali ovu temu odani

su drţavni činovnici koji se ţestoko bore kako bi

pomogli da se odrţi red i ravnoteţa u svijetu. Ako su

pak korumpirani ili ako zlorabe svoju moć, vrijeĎaju

temu koju su odabrali.

VoĎa. Čudno. Ljudi s temom voĎe mogu biti vrlo

nadareni u voĎenju, ali gotovo nikad nisu inovativni.

Radije biraju da postanu voĎe u području gdje su se

već potvrdili, npr., postaju odvjetnici koje privlače

slučajevi koji pobuĎuju pozornost medija i koji

uţivaju da su u središtu pozornosti, umjesto da

upotrijebe svoje stručno znanje da bi se bitnije

poboljšao pravosudni sustav. Za njih bi najbolji način

usavršavanja ove teme bio da promijene prioritet.

Umjesto da gledaju samo svoj uspjeh, bilo bi bolje da

izraze svoju sposobnost voĎenja istraţujući nove i

društveno relevantnije granice.

Samotnjak. Samotnjaci su često društveno aktivni i

viĎeni, ali nerijetko biraju karijeru i stil ţivota

koji će im omogućiti da budu izolirani. Vole biti sami

i obično uţivaju u svom društvu. Često se bore da ne

pokaţu iscrpljenost i razdraţenost kad drugi ljudi

provedu previše vremena u njihovu prostoru.

Gubitnik. U biti tema gubitnika identična je temi

pogrešivosti, ali bez fizičkih, mentalnih ili

emocionalnih izazova. Oni koji su odabrali temu

gubitnika imaju mnogo prednosti i dobrih kvaliteta,

ali


toliko se ustrajno saţalijevaju da ih uporno

zanemaruju. Traţe pozornost drugih glumeći mučenike i

ako u njihovu ţivotu nedostaje melodrame, oni će je

stvoriti. Kao i iritanti, oni nas mogu nadahnuti Ďa

budemo pozitivniji i da izbjegavamo takvo ponašanje,

ali da ih pritpm ne osuĎujemo kao osobe.

\

Mampulator. Tema manipulatora moćna je i ne nuţno

negativna. Manipulatori prilaze svom ţivotu i ljudima

u njemu kao da su pijuni u njihovoj partiji šaha. Mogu

ih kontrolirati u svoju korist, i to obično

nevjerojatno nadareno. Kad je ova tema predana

najvišem dobru s Bogom u središtu, onda manipulator

moţe imati i te kako snaţan i pozitivan učinak na

društvo. Kada se ta tema zlorabi, manipulatori su

previše opsjednuti soborn da bi se brinuli za bilo

čiju dobrobit osim za svoju, i to nauštrb svih.

Pasivnost. Pasivne ljude katkad smatraju slabićima.

Zapravo, moţda bi njihov najtočniji opis bio da su

neobično osjetljivi na emocionalne prekide. Imaju

svoje mišljenje, ali ga najlakše izraze kad nema

sukoba i kad se zalaţu za stvari koje nisu nimalo

nasilne. Ljudima čija je tema pasivnost teško je izaći

na kraj s ekstremima, no malena napetost dragocjeno je

oruĎe u poticanju njihova oblika aktivnosti.

Strpljivost. Ovo je jedna od izazovnijih tema. U

svijetu koji nestrpljivost smatra vještinom vrijednom

divljenja, strpljivost zahtijeva neprestano zalaganje.

Odabir strpljivosti kao teme upućuje na ţelju da se

što brţe svlada duhovni put k savršenstvu za razliku

od slučaja kad nije odabrana tako teška tema. Drugim

riječima, strpljivost u neku ruku naznačuje duhovnu

nestrpljivost. Osim što se neprestano bore da ne puknu

pod stresom, ljudi s temom strpljivosti često se bore

protiv osjećaja krivnje što su posustali u svojim

nastojanjima da stignu do cilja, a i protiv bijesa za

koji osjećaju da njihova tema traţi da ga potisnu.

Uvid u teţinu teme koju su odabrali pomoći će im da si

lakše oproste.

Pijun. Pijuni su vaţni za unapreĎenje univerzalnog

duha jer sluţe kao fitilj koji će zapaliti nešto mnogo

većih razmjera bez obzira na to hoće li uslijediti

nešto pozitivno ili negativno. Moţda je klasičan

primjer pijuna u povijesti Juda, čija je izdaja Krista

bila ^,U1, presudna za raĎanje kršćanstva. Ljudi

koji odaberu temu pijuna i


tako na svoj način postanu vaţni moraju paziti da

prihvate samo ciljeve koji su časni i puni ljubavi.

Mirotvorac. Za razliku od tema pasivnosti i sklada,

temu mirotvorca prati iznenaĎujuća količina agresije.

Mirotvorci znaju biti poprilično laktaški raspoloţeni

kad je riječ o zaustavljanju rata i nasilja. Njihova

odanost miru bitno je veća od odanosti bilo kojoj

grupi ili drţavi i oni nemaju ništa protiv toga da

postanu poznate ličnosti na putu k svom časnom i

očitom cilju.

Predstava. Ljudi koji odaberu temu predstave mogu se

baviti zanimanjima iz područja zabave, ali isto tako

zadovoljit će se ulogom zabavljača u svojoj sredini,

uredu ili razredu. Vole biti u središtu pozornosti bez

obzira na broj ljudi. Nerijetko stvore sliku o sebi

gledajući se očima drugih, protiv čega se moraju

boriti tako da usmjere djelić svoje pozamašne energije

na sagledavanje sebe i učenje kako da sami stvore

vlastitu njima potrebnu duhovnu i emocionalnu hranu.

Progonjeni. Još jedna često teška tema. Oni koji su

proganjani ne samo da su stalno spremni na najgore

nego su uvjereni kako su izabrani za posebnu dozu

nesreće i negativnosti. Uţasavaju se biti sretni jer

su uvjereni da će za takvo što morati platiti

preveliku cijenu ili da će im to netko iznenada

oduzeti u odreĎenom trenutku. Svladavanje teme

proganjanja zahtijeva golemu snagu, ali je zato

nagrada izniman duhovni napredak.

Progonitelj. Progonitelji su tipično agresivni

sociopati koji sebe opravdavaju i koji će zlorabiti,

čak i ubijati bez osjećaja krivnje ili grizodušja, a

pritom nemaju olakotni faktor mentalne ili emocionalne

bolesti. Razumljivo je daje gotovo nemoguće shvatiti

svrhu ove teme u trajanju od jednog ţivotnog vijeka,

ali ona moţe usput testirati naše zakonodavstvo,

izazvati ga i nadahnuti napredak u njemu, sudskim

sustavima, forenzičkim tehnikama, u granicama našeg

morala, društvenoj svijesti i u jedinstvu

čovječanstva.

Siromaštvo. Izazov ove teme očit je i učestao u

zemljama Trećega svijeta, ali vrlo teţak ako se javlja

usred izobilja, gdje privilegirani poloţaj moţe

djelovati kao izrugivanje i nepravedna

neuravnoteţenost u usporedi s njim. Čak i kod onih u

povoljnijem poloţaju moţe se uočiti tema siromaštva.

Unatoč svemu što imaju, takvi ljudi


obično misle da nikad nemaju dovoljno. Izdrţljivost,

nada i shvaćanje univerzalne nebitnosti materijalne

imovine omogućit će izniman duhovni napredak onima

koji odaberu temu siromaštva.

Medij. Čovjek bi pomislio daje to moja primarna tema,

ali nije, nego je humanizam. Sposobnost medija nije

odgovor na moje veliko pitanje tko sam ja. Ljudi koji

odabiru ovu temu često istodobno \biraju strogu

okolinu u djetinjstvu koja ne odobrava njihovu

sposobnost da osjete stvari koje su daleko iznad

»normalnog« praga osjetilnosti. Ţivotni put osobe s

temom medij jest naučiti prihvaćati svoju sposobnost

ne kao teret, nego kao dar te je upotrijebiti u

najvišu, najnesebičniju i najduhovniju svrhu.

Odbacivanje. Tema odbacivanja još je jedna iznimno

teška tema koja vuče korijene još iz ranog djetinjstva

u obliku otuĎenosti i ostavljanja te nastavlja na isti

način tijekom školovanja, zrele dobi i u odnosima s

drugima. Iako teška, izazov leţi u moći da se

ostavljanje sagleda ne kao teret izvan vaše kontrole,

nego kao tema koju ste posebno odabrali kako biste

naučili da kad je duša cijela i kad se oslanja na

vlastite snage u traţenju identiteta, tada je

činjenica prihvaćaju lije drugi ili odbacuju ne moţe

sputavati.

Spasilac. Ako sami niste spasilac, onda ste zacijelo

vidjeli jednoga u akciji - nekoga tko gravitira prema

ţrtvama ţeleći da im pomogne i da ih spasi, čak i kada

je ţrtva sama stvorila svoju krizu i/ili ne ţeli baš

daje netko spašava. Tipično je za spasioce da su

najjači u prisutnosti najslabijih ili najbespomoćnijih

i kod njih je razvijena empatija. Spasiocu se moţe

dogoditi da i sam postane ţrtva ako se ne uspije

emotivno udaljiti od onih koje pokušava spasiti.

Odgovornost. Oni koji su ćaju je ne kao obvezu, nego

kad aktivno nešto postiţu i nešto nije napravljeno, a

oni da postanu toliko nesebični okruţuju takoĎer

potrebna zimanje odgovornosti te da i

kao temu odabrali odgovornost prihva-kao vrstu

emocionalne hrane. Uţivaju osjećaju krivnju ako su

svjesni da još su to propustili učiniti. Njihov je

izazov da se prisjete kako je i ljudima koji ih

emocionalna hrana koju donosi preu-oni ţele

sudjelovati u tom procesu.

Duhovnost. Osobe kojima je duhovnost tema provest će

cijeli Ţivot m revnoj potrazi za vlastitim

duhovnimsredištem. Ako im to


nije profesija, onda stalno osjećaju takvu teţnju. Što

više traţe, to više otkrivaju nova područja vrijedna

provjere. U svom najvišem obliku tema duhovnosti

stvara neograničeno nadahnuće, suosjećanje,

dalekovidnost i toleranciju. U najgorem moţe se

manifestirati kao uskogrudnost, sklonost prosuĎivanju

i opasna izolacija koja je posljedica fanatizma.

Opstanak. Dokle god postoji naš instinkt za opstanak,

mogli bismo reći da svi mi imamo temu opstanka. Ali

prema onima koji su svjesno odabrali temu opstanka

ţivot je nemilosrdan, za njih je ţivot neprestana

borba i nešto u čemu moraju ustrajati unatoč činjenici

da su izgledi protiv njih. Često se ističu u kriznim

situacijama, ali imaju teškoća u razlikovanju prave

krize i svog mračnog doţivljaja svakodnevnih izazova.

Stalno bi trebali imati na pameti slogan: »Razvedri

se!«

Suzdrţljivost. Tipično za temu suzdrţljivosti jest

ovisnost da se sve mora riješiti i svladati. Čak ako

se stvarna ovisnost nikad ne manifestira, osobe koje

su odabrale ovu temu moraju se boriti protiv stalnog

osjećaja da im je slaba točka potencijalna ovisnost,

bilo da je riječ o supstancijama, seksu, načinu ţivota

ili drugoj osobi. Ujedno moraju izbjegavati drugu

krajnost, da razviju fanatičnu i psihotičnu odbojnost

prema onome što oni vide kao potencijalnu ovisnost.

Ključ napretka za one koji su odabrali temu

suzdrţljivosti jest umjerenost.

Tolerancija. Što god vi rekli, osobe koje su odabrale

temu tolerancije osjetit će potrebu da naĎu način da

podnesu čak i ono nepodnošljivo. Razumljivo, to moţe

postati teret s kojim se neće moći nositi, i to do te

mjere da će naposljetku usredotočiti svu svoju

energiju ujedno područje: ono za koje osjećaju da ga

mogu univerzalno najlakše podnijeti. Time postaju

ograničeni i potpuno zanemaruju sve ostalo što ih

okruţuje. Njihov razvoj leţi u spoznaji da tema moţe

uzrokovati nerealan i nekritičan pogled na svijet i u

učenju da se velikodušnost isplati samo kada je cilj

vrijedan toga.

Ţrtva. To su po definiciji ţrtvena janjad, a njihova

je svrha meĎu nama da osvijeste nepravdu i nadahnu nas

da nešto poduzmemo kako bismo učinili pomak naprijed.

Zlostavljana i ubijena djeca, mete zločina mrţnje i

oni koji su krivo optuţeni zajiasilne zločine,


a zatim je dokazano da su nevini ubrajaju se medu one

čija je tema ţrtve posvećena postizanju najvećeg

dobra.

i

Mučitelj. Mučitelj postoji kako bi imao što više

ţrtava i postigao apsolutnu kontrolu nad njima, i to s

ciljem da se u svako doba okruţi vidljivim dokazom

vlastite moći. Volja i osjećaji ţrtava nevaţni su,

osim ako nisu u savršenu skladu s voljom i osjećajima

mučitelja. Jedino suosjećanje koje oni mogu pokazati

jest suosjećanje prema svom hipersenzibilnom,

nezasitnom egu. U manjim razmjerima to su ljubavnici

ili muţevi koji vole kontrolirati, osobe opsjednute

praćenjem drugih, patološki prebriţni roditelji itd. U

većim razmjerima oni su Jim Jones, osnivač People's

Templea, Bo i Peep, koji su organizirali masovna

samoubojstva pripadnika Heaven's Gatea, David Koresh,

član Branch Davidiansa, i svatko tko zahtijeva takvu

robovsku odanost da se ţrtvuju čak i djeca kojima nije

dana mogućnost izbora, i to ne u ime Boga, nego u ime

mučitelja.

Ratnik. Ratnici su osobe koje bez straha riskiraju.

Oni su naši vojnici, naši pioniri, naši astronauti i

vatrogasci te bezbroj ostalih neopjevanih junaka koji

su imali hrabrosti zakoračiti prema fizičkom, moralnom

i/ili duhovnom izazovu iz zemaljskog okruţja sva-

kodnevice prema prvim linijama u borbi protiv

kriminala, droge, prirodnih nepogoda i ubilačkih

tiranina, prema prostranstvu neosvojenih svjetova u

svemiru. Ako nije usmjerena, ratnikova agresija moţe

biti destruktivna. Ali kad je usmjeren, osobito kad mu

je sekundarna tema humanizam, onda njegovi doprinosi

mogu biti od globalne vaţnosti.

Pobjednik. Tema pobjednika razlikuje se od teme

nepogrešivosti u tome što pobjednici neprekidno

osjećaju pritisak da moraju uspjeti i trijumfirati.

Oni su vječni optimisti, uvijek uvjereni kako će

sljedeći poslovni pothvat, sljedeći odnos, sljedeće

bacanje kocaka u kockarnici, sljedeća srećka ili

oklada na konjskim utrkama, sljedeći posao, čak i

sljedeći brak ili dijete biti ono što su tako dugo

čekali i da će bitno promijeniti stanje stvari. U svom

najboljem obliku, neiscrpan optimizam pobjednika i

njegova sposobnost da se oporavi od bilo kakva

neuspjeha te da nastavi pun pouzdanja nadahnjuju i

razveseljavaju. MeĎutim, bez čestih provjera stvarnog

stanja pobjednik moţe spiskati novac, svoju sigurnost

i svoj ţivot j;bog pre^ile.nepromišljenih,

nediscipliniranih i loših odluka^


Ponovimo još jedanput, utvrĎivanje što su nam primarna

i sekundarna ţivotna tema pomoći će nam da si

razjasnimo putove koje smo odabrali. Spoznaja da ih mi

biramo, a ne da nam ih netko proizvoljno nameće, moţe

nas i te kako utješiti. Budući da su ţivotne teme

posljedica odabira koji smo učinili s One strane prije

nego što smo se odlučili utjeloviti i da se temelje ne

samo na onome na čemu ţelimo poraditi nego i na onome

što smo iskusili tijekom prijašnjih ţivota, ne moţemo

ih promijeniti. No moţemo se truditi da ih usavršimo

koliko moţemo u njihovu pozitivnom obliku i da ih

svladamo u njihovu najnegativni]em ili

najdestruktivnijem obliku.

Madeţi i mrlje koje imamo od roĎenja

Ţivotne su teme samo jedan vid mojih istraţivanja koje

sam s radošću provodila tijekom regresija u prošle

ţivote pod hipnozom. Još jedno područje koje je

nedavno izašlo na vidjelo jest fascinantna studija

madeţa i mrlja koje imamo od roĎenja. Svoju znatiţelju

za takve madeţe i mrlje i njihovo sadašnje značenje

mogu zahvaliti svomu prijatelju neurologu čija je

znatiţelja i ljubav prema istraţivanjima nezasitna kao

i moja. Bio je uvjeren kako se madeţi i mrlje ne

pojavljuju nasumce i da nisu samo genske slučajnosti.

Bezuspješno je pokušavao dokazati vezu izmeĎu madeţa i

mrlja te nekih kongenitalnih bolesti. Da budem

iskrena, prije našeg razgovora nisam nikad pridavala

posebnu vaţnost madeţima i mrljama koje imamo od

roĎenja. Ali on je bio uvjeren da imaju neko značenje,

te me je ohrabrivao da vidim mogu li što otkriti s

pomoću svojih tumačenja i regresija u prošle ţivote.

Iskreno rečeno, nisam ništa očekivala kad sam počela

istraţivati madeţe i mrlje. Bila sam skeptik bez

predrasuda prilikom susreta sa svojim klijentom koji

je sljedeće jutro došao na hipnozu. Nije neuobičajeno

da pitam klijenta tijekom regresije u prošle ţivote o

ozbiljnijem ranjavanju ili bolestima koje je imao u

prošlim ţivotima, kao i o tome kako je taj ţivot

završio. Na kraju, kad je klijent bio potpuno »budan«,

upitala sam ga ima li moţda neke madeţe ili mrlje od

roĎenja ili pak čudnu pigmentaciju koţe ili pjege s

kojima je roĎen. Kimnuo je glavom i pokazao mi

smeĎecrvenu mrlju sa straţnje strane desne

potkoljenice, otprilike sedam i pol centimetara ispod

koljena. Tako sam buljila da je jadnik pomislio kako

sam


se uţasnula, promrmljao je neku ispriku o svojim

ţgoljavim nogama i s nelagodom spustio nogavicu.

Kada sam mu objasnila »svoju reakciju i pustila mu dio

vrpce s njegovom regresijom daje potvrdi, i on je

buljio u tu mrlju s istim začuĎenim pogledom kao i ja.

Opisivao je kako je u prijašnjem ţivotu iskrvario zbog

ranjavanja noţem, i to »na straţnjoj strani desne

noge, od pet do sedam i pol centimetara ispod

koljena«. Na istome mjestu gdje se sad nalazila ta

mrlja.

Da se ta »slučajnost« zbila samo jedanput ili dvaput,

javila bih svomu prijatelju neurologu da nisam imala

veću sreću od njega kad je riječ o mrljama i madeţima

koje imamo od roĎenja. Ali isti sam pokus ponovila

nekoliko puta i od deset klijenata devet ih je bilo

roĎeno s nekom mrljom koja je odgovarala rani

zadobivenoj u prošlom ţivotu ili neprirodnim uzrokom

smrti.

Jednoj su ţeni odrezali ruke u prijašnjem ţivotu u

Salemu za vrijeme nečuvenih progona vještica. U

sadašnjem se ţivotu rodila s jasnim i isprekidanim

crvenim crtama oko oba ručna zgloba. Muškarac koji je

cijeli ţivot imao smeĎe mrlje po sredini prsnog koša

umro je potkraj 1600., nakon što je koplje probolo

njegov oklop. Drugi muškarac kojeg su objesili 1879.

godine jer je krao konje od roĎenja je imao izraţenu

bijelu mrlju sjedne strane vrata. Primjeri se mnoţe do

današnjeg dana i toliko su učestali daje teško naći

klijente koji ne nose obiljeţje neke prijašnje

inkarnacije.

Ako pogledam unatrag, ne znam zašto mije to isprva

bilo tako neobično. U četvrtom poglavlju raspravljala

sam o staničnoj memoriji - sposobnosti naših stanica

da zadrţe razne vrste informacija iz prijašnjih

ţivota. Stoga je posve prihvatljivo da će naše tijelo

prenijeti iz prijašnjeg ţivota i fizički dokaz neke

traume ili smrtonosne ozljede.

Moja šestogodišnja unuka Angelia primjer je varijante

veze izmeĎu prijašnjeg ţivota i mrlje od roĎenja.

Angelia je doslovno reinkarnacija moje bake Ade, koja

je bila medij i koja je umrla gotovo četrdeset godina

prije nego što se Angelia rodila. Nismo nikad rekli

Angeliji da je baka Ada. Nije bilo potrebno. Dovoljno

je mlada i dobar medij da ima jasna sjećanja na svoj

ţivot kao moja baka.

Baka Ada vodila je pansion, a kad nije kuhala, čistila

i donosila svojim gostima nepresušnu količinu kave,

veći dio vremena provodila je u kuhinji. Angelia me

nedavno posjetila u uredu, gdje je promatrala mog

tajnika Michaela kako ispire posudu za kavu.

Ravnodušno mu je rekla: »Kad sam ja bila Ada, ja sam

to stalno činila.« Drugom prilikom počela se hihotati,

a kad sam je pitala što


je tako smiješno, odgovorila mi je: »Sjećaš se kad sam

bila Ada i kad sam te natjerala da nosiš onu spavaćicu

s naboranim ovratnikom, a tebi je to bilo tako mrsko?«

(Doista sam je mrzila. Ne samo da je ovratnik bio

naboran nego je prianjao visoko uz vrat, tako da sam

imala osjećaj kao da mi nešto gmiţe uz vrat ili kao da

me nešto davi.) Prije nekoliko mjeseci vozili smo se

mojim starim susjedstvom u Kansas Citvju. Vozio nas je

moj sin Christopher, Angelijin otac. Bez upozorenja

Angelia je poviknula: »Tata, zaustavi auto!« IznenaĎen

hitnošću u njezinu glasu, stao je. Okrenula se prema

meni i uzbuĎena uprla prst kroz prozor i rekla:

»Bagda!« (Zove me Bagda otkad je počela govoriti. To

je riječ koja na farsi jeziku znači »mudra ţena«.

Mislite li daje itko od nas znao govoriti farsi ili da

smo ikad čuli tu riječ prije nego što se Angelia

pojavila? Ali zanijela sam se...) »Bagda, pogledaj!

Sjećaš li se kad sam ja bila velika, a ti malena kako

sam te nosila preko ceste do voćarnice?« Naravno da

sam se sjećala. Za vašu informaciju, kad se Angelia

pojavila, ta je trgovina bila već davna prošlost.

U svakom slučaju, baka Ada imala je mrlju od roĎenja s

unutarnje strane desne nadlaktice. Bila je vrlo

osjetljiva na dodir. Imala sam osam ili devet godina

kada mi je baka Ada rekla da joj je to ostalo iz

prijašnjeg ţivota jer se jako opekla na ţarač. (Zašto

mije onda trebalo daljnjih trideset godina da shvatim

povezanost izmeĎu prošlih ţivota i mrlja koje imamo od

roĎenja? Što mogu? Kao dijete toliko sam bila zauzeta

prilagodbom na činjenicu da sam medij da nisam imala

ni vremena, ni energije, ni interesa za reinkarnaciju,

tako da to jednostavno nisam registrirala.) Angelia se

rodila s identičnom mrljom, ali 5 vanjske strane desne

nadlaktice, i to u ravnini s mrljom koju je imala moja

baka. Kao da mi baka Ada govori: »Zdravo, Svlvia!

Vratila sam se!« To je takoĎer bila naznaka daje duša

spremna otpustiti opeklinu koja se zbila tako davno

jer se oţiljak preselio s unutarnje strane ruke na

vanjsku i kod Angelije više nije bio osjetljiv na

dodir.

Kako otkriti prošle ţivote

Nema sumnje da nam prošli ţivoti na bezbroj načina

pomaţu i nude korisne upute za dublje razumijevanje

ţivota koji ţivimo. TakoĎer nema sumnje da vas ugledni

hipnoterapeut i/ili psiholog moţe odvesti u prošle

ţivote.


A ako ste strpljivi, ustrajni i otvoreni, moţete sami

sebi pomoći da krenete u obilazak mjesta gdje ste

nekoć bili i da posjetite osobu koja ste nekoć bili.

Zapamtite, sve znanje o prošlom ţivotu pohranjeno je u

sjećanju vašeg duha i ţivo je i zdravo u vašoj

podsvijesti. Proces otkrivanja tog znanja vašem

svjesnom umu sastoji se od pridrţavanja uputa koje će

vas odvesti do »spremišta« te njeţnog i me-todičnog

rada na otključavanju njegovih teških vrata.

Nekoliko savjeta prije nego što počnemo:

Preporučujem vam da sljedeće stranice ili snimite na

vrpcu ili zamolite prijatelja koji ima smirujući glas

da vam ih snimi.

Slobodno pustite tihu i umirujuću instrumentalnu

glazbu u pozadini dok snimate, a koja će vam pomoći da

se usredotočite na vrpcu kada je budete slušali te će

stvoriti atmosferu umirujuće ljepote za putovanje koje

slijedi. Vrpca nije nuţna. Moţete i usput čitati

upute. Ali vjerujem da će vam iskustvo više koristiti

usmjerite li um na uţivanje u samom putovanju, a posao

čitanja uputa prepustite vanjskom glasu.

Ako u bilo kojem trenutku putovanja osjetite da ste

zaglibili ili da ste naišli na neočekivanu zapreku

koju ne moţete svladati, opustite se! Svladat ćete je

u drugom pokušaju ili u onom nakon toga. Zapamtite,

nema ţurbe, nema pritiska, a moţda će vam neka

iskustva biti nova. Kao i kod drugih novih iskustava,

što više vjeţbate, bit ćete manje smeteni, slobodniji

i sigurniji u sebe. Zato vas molim da budete

strpljivi.

Bit će i trenutaka dok putujete natrag u vremenu kada

ćete osjetiti kako ne samo da se prisjećate prošlog

dogaĎaja nego ga tako jasno proţivljavate da vas to

plaši ili vam stvara bol. Ako se to dogodi, odmaknite

se i opustite i promatrajte ga izdaleka kao promatrač.

Tijekom ovakva iskustva neprestano se podsjećajte da

su dogaĎaji koje prizivate u prošlosti, kao i sva bol

i strah koje su moţda uzrokovali.

Ako vas to neće sputavati, slobodno zamolite

prijatelja da bude uz vas i da biljeţi sve što vam se

dogodi tijekom putovanja. Moţe se dogoditi da poslije

povratka shvatite kako ste djelomično zaboravili ono

što ste rekli, vidjeli i osjetili, a ja ne ţelim da se

bilo koji dio vašeg uma opterećuje pokušavajući

zapamtiti sve što se zbilo.

Ovo iskustvo zahtijeva spontanost. Vaše geslo tijekom

cijelog putovanja glasi: »Nemoj misliti! Nemoj

ispravljati! Samo reci!«

I na kraju, ovo je putovanje sto posto sigurno. Ne

postoji nikakva opasnost od toga da se u bilo kojem

trenutku nećete moći vratiti.


Putovanje u prošle ţivote

Udobno se smjestite na mirnome mjestu gdje se osjećate

sigurni i gdje vam ništa neće odvraćati pozornost.

Stavite stopala na pod i naslonite ruke na bedra s

dlanovima prema gore, tako da ste spremni primiti

boţansku energiju i milost.

Zamolite Boga da vas okruţi bijelom svjetlošću Duha

Svetoga. Osjetite kako vas obavija ljubavlju i

toplinom i kako njezina iscjeljujuća moć upija i

pročišćava vaše brige i ono što vas opterećuje.

Svjetlost njeţno dodiruje vaše noge. Svaki se mišić

opušta prilikom njezina dodira: vaša stopala... svod

stopala... svaki prst, jedan po jedan, otpuštaju bol i

napetost... smiruje vas... bez ţurbe... stanice se

prisjećaju kad su bile najzdravije, najvitalnije i

vraćaju se u tu dob kako svjetlost polagano ide prema

gore... Prema gleţnjevima... potkoljenicama, koljena

se opuštaju, otpuštaju, pomlaĎuju se... nema

napetosti... nema stresa... krv kola slobodno i

zdravo, donosi kisik, donosi ţivot. Disanje se

usporava, postaje dublje, ritmično, smireno disanje

kao u snu, a svjetlost ide dalje...

Putuje preko bedara, straţnjice, donjeg dijela

trbuha... pročišćava... olakšava... sva bol nestaje...

hrani svaki organ, svaki mišić, svaku venu, svaku

stanicu...

Dišite duboko, bez teškoća, ritmično, svaki u dah i

izdah boţanski su i donose otpuštanje i iscjeljenje...

Bijela svjetlost Duha Svetoga masira trbuh, prsa,

ramena, opuštanje je poput energije koja se širi kao

val kroz organe, mišiće, kosti pa sve do kraljeţnice,

stupa ţivota, centimetar po centimetar, blagoslovljeno

i postupno čisti od svih negativnosti, svih tereta, s

puno ljubavi i brige.

Svjetlost se spušta niz vaše ruke, ručne zglobove,

dlanove, prste... otpušta i opušta... dišete tiho,

lagano... osjećate se poput tekućine, ţivi, osloboĎeni

stresa... mišić za mišićem, tetiva za tetivom, prst za

prstom... nema ţurbe... nema briga... nigdje nema

napetosti... tako ste zadovoljni...


Ide do vrata, upija svu napetost, mišići i ţivci se

opuštaju, rasterećeni su... glava, sljepoočice...

disanje je ritmično... oči su zatvorene... Bijela

svjetlost smiruje, nevidljive boţanske ruke zastaju

na tren iznad svakog dijela lica... usta se

opuštaju... čelo... nos... lice se opušta... čeljust

se opušta... koţa postaje mekša... krv kola, čista

ipročišćavajuća...

Disanje postaje dublje. Zatvorenih očiju usmjerite

pogled prema hrptu nosa, izbrojite do dvadeset... ne

više kako ne biste potpuno zaspali...

A sada... zatvorenih očiju, polako i ritmično

dišite... vratite se u dob kad ste imali dvadeset

godina... moţda vam je roĎendan ili je Boţić ili je

vaša svadba ili je prvi dan škole ili bilo koji

dogaĎaj kojeg se jasno sjećate... Ako se ne pojavi

neki odreĎeni dan i ako se detalji ne pojave odmah,

pitajte se njeţno i bez ţurbe: »Znam da sam imao

dvadeset godina. Sto se općenito zbivalo u mom ţivotu

u to doba?« Ako se ni tad ništa ne pojavi, pojavit će

se sljedeći put... Gdje ste ţivjeli, što ste radili,

tko vas je okruţivao, kakav ste auto imali, neki

detalj, veliki ili mali, otvorit će se poput cvijeta i

dat će vam cijelu scenu, jasnu poput filma, kao da se

zbiva upravo sada... Pogledajte oko sebe, primijetite

svaku boju, svaki miris, svoju odjeću, kako se

osjećate... Ako je sjećanje veselo, prozivke ga još

jedanput. Ako je to sjećanje koje vas na bilo koji

način uznemiruje, jednostavno ga promatrajte... Nema

ţurbe. Ostanite koliko god ţelite i istraţujte kako je

opet imati dvadeset... A onda recite u sebi: »Neka se

u bijeloj svjetlosti Duha Svetoga rastopi svaka

negativnost, svjesna ili nesvjesna, koju nosim od

svoje dvadesete godine pa sve do svoje trenutačne

starosti i tijekom cijelog svog sretnog, zdravog,

produktivnog i inovativnog duhovnog ţivota...«

Sad putujte dalje do svoje desete godine, kada se

oblikuje vaš pravi identitet...To moţe biti još jedan

Boţić, još jedan roĎendan, još jedan prvi dan škole,

susret s novim prijateljem, poseban dan na

logorovanju, bilo koji dan koji vam se javlja i isti

postupak se ništa ne pojavi... U kojem ste razredu, u

kojoj


ste školi, tko je bio vaš učitelj, s kim ste sjedili u

klupi, gdje ste stanovali? Budite strpljivi...

Dopustite da se pojavi vlastitim ritmom i još jedna

scena, još jedan jasni film naposljetku će se

pokazati... Istraţujte ga, primijetite sve... Ponovno

proţivite sretne trenutke, a tuţne samo promatrajte...

Ovo je vaše putovanje, sigurni ste i sve je u vašim

rukama, ni boli ni tuzi nije tu mjesto... Ponovite još

jednom: »Neka se u bijeloj svjetlosti Duha Svetoga

rastopi bilo kakva negativnost, svjesna ili nesvjesna,

koju nosim od svoje desete godine pa sve do svoje

trenutačne starosti i tijekom cijelog svog sretnog,

zdravog, produktivnog i inovativnog duhovnog

ţivota...«

Tad se tiho, polako i strpljivo vratite u trenutak

kada ste začeti. Recite si da vi to moţete učiniti.

Upotrebljava t ćete osjetilnu percepciju koju niste

navikli koristiti. Nemojte misliti. Prihvatite prvu

stvar koja vam se pojavi u mislima, oslikavajte slike

s pomoću nesvjesne verbalizacije koja samo čeka da

doĎe do izraţaja. Moţda isprva naiĎete samo na mrak.

Pustite. Dopustite da se mrak i slike razvijaju onim

ritmom kojim vam ih um razotkriva. Polako, mirno

putujete od začeća kroz tišinu utrobe prema poroĎaju.

Tu je bitno podsjetiti se: »Bilo koju negativnost, bol

ili strah koje ću doţivjeti prilikom svog poroĎaja

neću ponovno proţivljavati, nego ću samo promatrati

svoj dolazak na ovaj svijet.«

Sada putujete prekrasnim, ukrašenim, sjajnim,

smirujućim tunelom, vremenskim tunelom i mimo vas

prolaze listovi kalendara nošeni povjetarcem

miomirisa, idete unatrag, i još, stranice kalendara

vraćaju se unatrag... Spremni, sretni i veseli krećete

prema čistoj bijeloj svjetlosti ispred vas... idete

prema njoj... zakoračite . u nju znajući da ste na

sigurnome...

U istom trenutku preplavljuje vas veličanstven sjaj

ljubičastog svjetla, boja duhovnosti. Uţivate u njoj

svjesni da ta ljubičasta svjetlost koja vas okruţuje

izoštrava vašu svijest...

Na platnu pred vama javlja se predivna ţarko obojena

karta svijeta. Pristupite joj i kaţite u sebi: »Gdje


god sam zasigurno već bio, neka mi se sjećanje moje

duše smiluje i odvede moju ruku na to mjesto na ovoj

karti.« Bez razmišljanja i bez gledanja, bez ometanja

dopustite da vaša ruka dodirne kartu vodena vašim

duhom instinktivno i trenutačno.

Provjerite gdje vam je ruka stala i imajte povjerenja

i vjeru u sebe da to ne preispitujete, ma gdje to

bilo. Potpuno ste spremni sve prihvatiti i recite:

»Moj se duh sjeća. Moj će me duh odvesti onamo, u to

vrijeme i do tog mjesta...«

I odjednom vi ste ondje, na mjestu i u vremenu koje je

poznato vašem duhu isto toliko kao i vrijeme i mjesto

koje ste ostavili za sobom. Fascinirani i napunjeni

energijom počnete primjećivati detalje...

Što imate na sebi?

Ako ne moţete odmah vidjeti svoju odjeću, potraţite

nešto u čemu moţete vidjeti svoj odraz... zrcalo...

izlog... ribnjak ili potok. PriĎite bliţe i opišite

što vidite...

Što imate na sebi?

Jeste li niski, jeste li visoki, jeste li srednje

visine?

Jeste li vitki ili ste popunjeni i teški?

Jeste li muško ili ste ţensko?

Koja je boja vaše kose?Je li dugačka, kratka ili ćela-

vite?

Nosite li šešir ili rubac ili ste gologlavi?

Kakve su vaše cipele?

Nemojte razmišljati! Prihvatite prvi odgovor. Što se

više prepustite svojim odgovorima, to će opisi lakše

dolaziti...

Koja je godina?

Koliko vi imate godina?

Tko je vaša obitelj?

Gdje ţivite?

Tko su vaša braća i sestre? Imate li braću i sestre?

Tko su vaši roditelji? Jesu li oboje ţivi?

Prihvatite prvi odgovor...

Postoji li netko - majka, otac, braća ili sestre,

prijatelj i -koii su


marite njihov spol i fizički izgled i prodrite u bit

njihova duha, u stvarnost njihova bitka...

Tko su oni u vašem sadašnjem ţivotu?

A sada je pet godina poslije...

Gdje ste sada?

Jeste li oţenjeni/udati?

Ako imate bračnog druga, kako izgleda?

Jedno po jedno, opišite svako dijete ako ih imate...

Gdje ţivite?

Imate li posao? Čime se bavite? Kako provodite

vrijeme?

Opišite svoj dom i ono što vidite kroz najveći prozor.

..

Jeste li sretni? Tuţni? Zabrinuti? Ispunjeni?

Prepoznajete li svog bračnog druga ili bilo koje od

svoje djece iz tog ţivota?

Tko su oni u vašem sadašnjem ţivotu?

Ponavljate li danas odnos koji ste nekoć imali s

njima?

Ono što vam prvo doĎe, to je točno... Odgovarajte bez

razmišljanja... Nema pogrešnih odgovora...

A sada...

PoĎite do trenutka kad je vaš ţivot prestao, do

trenutka svoje smrti...

Vi to samo promatrate, ne doţivljavate...

Nema straha, promatrate sebe kako idete Doma...

Od čega ste umrli?

Tko je bio u vašoj blizini?

Je li bilo bolno?

Tko je s One strane došao po vas? Poznajete li tu

osobu sada?

Koje ste bolesti, madeţe, ostatke te smrti ponijeli sa

sobom u ovaj ţivot?

Ako sagledate taj ţivot, koja mu je bila svrha? Koja

mu je bila primarna tema? Koja mu je bila sekundarna

tema? Što ste tad odraĎivali i što ste naučili?

Prihvatite prvi odgovor koji vam doĎe - koji ste od

svojih ţivota upravo gledali? Koliko ste ţivota imali

dosad?


A sada polako, smireno, okupani bijelom svjetlošću

ljubavi Duha Svetoga i bogatom zelenom svjetlošću

iscjeljenja i s ugodnim osjećajem koji teče vašim

tijelom i duhom...

Polako se vratite u sadašnji ţivot i sretni i

osvjeţeni zahvalite Bogu na sigurnom putovanju i

ponovnom sjedinjenju sa svojom beskonačnošću i

otvorite oči...

Ako nemate prijatelja koji će zapisivati vaše odgovore

tijekom same vjeţbe, odmah zabiljeţite u dnevnik ili

na vrpcu što detaljnije sve čega se sjećate od

iskustva koje ste upravo doţivjeli.

Ponovite ovu vjeţbu koliko god puta ţelite i

vjerojatno ćete se iznenaditi jer ćete se sa svakim

putovanjem vraćati u drugo vrijeme, mjesto i ţivot.

Kad ste dovoljno uvjeţbani da vam bude ugodno tijekom

procesa, moţete ga doraditi i upotrijebiti u bilo koju

odreĎeniju svrhu. Zanima vas podrijetlo madeţa koji

imate od roĎenja ili kakva bolest ili pak neobjašnjeni

strah? Pitate li se poznajete li svog najboljeg

prijatelja ili ljubav svog ţivota ili svoje dijete

otprije? Postoji li osoba s kojom se nikako ne slaţete

ma koliko se trudili, te ţelite istraţiti mogućnost

lošeg iskustva s tom osobom u nekom od prošlih ţivota

kako biste ga napokon pokušali razriješiti? Imate li

kroničnu odbojnost prema nekome mjestu, kulturi ili

temi koju ne razumijete i ţelite prevladati?

Ovu vjeţbu moţete upotrijebiti da potraţite odgovor na

bilo koje pitanje ili zadovoljite znatiţelju. Prije

nego što počnete, recite sebi i Bogu ono što vas

zanima i onda zamolite vremenski tunel da vas odvede u

ţivot u kojem se nalazi odgovor znajući da ste na

svakom koraku puta okruţeni i zaštićeni bijelom

svjetlošću Duha Svetoga.

I uvijek iznova u svakom od svojih ţivota.

Duhovi:

što su oni i

što moţete poduzeti

»Ja ne vjerujem u duhove«, rekla mi je jednom moja

klijentica, »ali cijeli ih se ţivot bojim.« To je vrlo

dobra ilustracija općeg stava s kojim sam se susretala

otkad se sluţbeno bavim istraţivanjem pojave duhova, a

to je od 1974. godine, kad sam osnovala Zakladu za

istraţivanje nadnaravnog »Nirvana«. Neki od tih duhova

bili su zalutali glodavci, loše instalacije, optičke

varke, bujna mašta i nekoliko ţalosnih pokušaja

prijevare. Nije ni čudo što su duhovi na tako sumnjivu

glasu.

Ali srela sam i vrlo stvarne duhove, transcendirane

duhove, energetske otiske i kinetičku energiju i dok

sam učila što svako od njih jest i po čemu se

razlikuju, našla sam još potvrda o vječnoj snazi duše.

Duhovi

Duhovi doista postoje. Srela sam ih, razgovarala s

njima, čak sam s nekima stvorila i odnos. Ţalosti, ali

i začuĎuje činjenica daje svim duhovima zajedničko

jedno, ne znaju da su mrtvi. Iz njima posebnih i vrlo

osobnih razloga, duhovi odbijaju transcendirati na Onu

stranu i uporno ţele ostati na zemlji. U svom

zbunjenom i zavedenom umu oni su isto takoţivi i

stvarni kao i mi. Budući, da se poslije


smrti tako tvrdoglavo drţe ove naše dimenzije, od svih

stanovnika svijeta duhova njih je najlakše čuti i

vidjeti.

Jedno od mojih pravila koje nikad ne prekršim jest da

prije nego bilo što počnem raditi, najprije istraţim

pojavu duhova. Kad ne bi bilo tako, dovela bih u

pitanje svoju objektivnost nekim unaprijed stvorenim

očekivanjima. Što se toga tiče, medij vrlo lako moţe

izazvati laţno viĎenje duha, i to s pomoću nekoliko

dojmljivih provjerenih činjenica. I na kraju bi ga

razotkrili. Hvala lijepa, ali to nije za mene.

Kad su me zamolili da za TV seriju Nerazriješene

zagonetke istraţim rasprostranjene glasine kako

restoran na litici u sjevernoj Kali-forniji

Destilerija Moss Beach ima duha, stigla sam tamo a da

nisam znala ništa više o lokalu osim daje bezbroj

vlasnika, kuhara, konobarica i gostiju čulo i vidjelo

prestrašenu ţenu u sobama i na obliţnjoj plaţi.

Naknadno sam saznala daje prema lokalnoj predaji ona

bila legendarna ţena u modrome, česta gošća kad je

destilerija doista bila ilegalna točionica u kasnim

dvadesetim. Prema priči, varala je muţa s pijanistom i

jedne je večeri slučajno stradala na plaţi od uboda

noţem dok je pokušavala razdvojiti njih dvojicu.

Duhovi vole biti u središtu pozornosti ili im se moţda

sviĎa naša reakcija na njih. Ni ova ţena nije bila

iznimka. Ubrzo se pojavila nakon što su TV kamere

počele snimati. Ali umjesto s nevjernom brbljavicom,

razgovarala sam s tuţnim, zabrinutim duhom. Ţena je

doista bila odjevena u modro i imala je velik šešir s

rupcem. Predstavila se kao Marv Ellen Morlev. Rekla je

da je stradala u strašnoj automobilskoj nesreći u

blizini Destilerije Moss Beach i da pretraţuje

područje u potrazi za trogodišnjim sinom kako bi ga

utješila. Njezina frizura i odjeća bili su staromodni,

ali ona je očito smatrala da je samo nekoliko minuta

prošlo od nesreće. Vrijeme gubi značenje poslije smrti

čak i za one koji ne idu kroz bijelu svjetlost na Onu

stranu, gdje im je mjesto.

Tek kad sam završila taj dio snimanja za seriju,

kamere su pratile dvoje zaposlenika Destilerije Moss

Beach do lokalne knjiţnice, gdje su, nakon što su

proučili stare novine, naišli na osmrtnicu ţene Marv

Ellen Morlev. Uzrok smrti: automobilska nesreća.

Njezin muţ i trogodišnji sin preţivjeli su nesreću.

Njezin duh ostao je u laţnom uvjerenju da je njezino

trogodišnje dijete treba. Još je jedan duh ostao tako

zatočen, ali iz posve drukčijeg razloga: njegova su

vjera i povjerenje umrli davno prije njega.

Duhovi: što su oni i što moţete poduzeti 139

Kad sam 1984. g. krenula na Alcatraz kako bih

istraţila »čudne pojave«, taj je zatvor na otoku već

prije mnogo godina zatvorio svoja vrata zatvorenicima.

Pratile su me kamere i novinar TV postaje CBS. Noćni

čuvar koji je prvi prijavio te neobične pojave bio je

s nama, kao i bivši zatvorenik Leon Thompson.

Atmosfera u Alcatrazu nije me iznenadila. Bila je

okrutna, prazna, zlokobna i agresivno je napadala

osjetila. Dok smo obilazili zatvor, intenzivno sam

reagirala na jednu posve praznu ćeliju u zatvorskoj

bolnici. »Vidjela« sam slovo S i na praznim se

zidovima pojavilo ono što se meni učinilo kao bilješke

i komadi kartona. Poslije sam saznala daje to bila

ćelija u kojoj je Robert Stroud, poznat kao Ptičar

Alcatraza, proveo više od deset godina. No nikad nije

dijelio svoju ćeliju s pravim pticama, samo sa stotinu

biljeţaka o njima i njihovih slika kojima je oblijepio

zidove.

Grozan osjećaj nekog prošlog nasilja preplavio me pri

ulasku u zatvorske praonice. Nekoliko trenutaka

poslije pojavio se duh. Bio je visok i ćelav s

opreznim pogledom u očima. Odmah se pojavio inicijal

M, ali rekao mije da su ga zvali Koljač.

Sve sam to rekla svojoj maloj ekipi koja je bivala sve

obeshra-brenija i nesigurnija. Leon Thompson, koji je

iznenada izgledao kao da čezne za dobrim starim

vremenima kad su ostali zatvorenici Alcatraza bili

ţivi kriminalci i ubojice, polako mi je pristupio.

Sjećao se Koljača, plaćenika po imenu Abie Malkowitz,

kojeg je drugi zatvorenik ubio u zatvorskoj praonici.

Najmanje što moţemo učiniti za duhove koje sretnemo

jest da ih pokušamo uvjeriti da su mrtvi i da ih

gurnemo prema svjetlosti. U meĎuvremenu duhovi s One

strane svjesni su tih duša koje su vezane za zemlju i

čine sve stoje u njihovoj moći da ih vrate doma. U

biti dok mi guramo, oni s One strane vuku i prije ili

poslije, za minutu ili stotinu godina, ti će duhovi

naći svoj put do svjetlosti.

Iskreno ga ţeleći izbaviti odatle, kao i sebe, počela

sam jadnom Abieju Malkowitzu govoriti kako se njegov

ţivot završio i kako moţe ići doma i naći mir u Duhu

Svetome. Krenuo je prema meni. Gledao je u mene, ali

odbijao je čuti ono što sam mu govorila.

Mrzim gubiti, osobito ako se radi o nečijoj duši.

Umjesto da odustanem, pozvala sam svog uvijek

prisutnog »aduta«, svoju duhovnu vodilju Francine. Dok

sam ja bila u transu, ona mu se obratila kroz mene:

»Ne boj se.._MLti .RSLŢe.iiniP..nauditi...«...-<..


Takvo što već je čuo. U to je bila sigurna, i to

bezbroj puta od ljudi koji su mu poslije nanijeli

duboku bol. Gledajući ga ravno u oči, nastavila je:

*

»Kad napustim Svlvijino tijelo, vratit ću se na Onu

stranu. Molim te, poĎi sa mnom. Ondje su ljudi kojima

je stalo do tebe i koji ti ţele pomoći.«

U dugoj tišini razmotrio je stoje rekla i dobro ju je

promotrio. Kad je napokon progovorio, odgovor je bio

kratak i vjerojatno jedini u njegovu ţivotu koji mu je

pruţao sigurnost: »Ne vjerujem ti.«

Abie Malkowitz još je zatvorenik Alcatraza, duh vezan

za zemlju koji zaveden vlastitim odabirom ţivi u tom

napuštenom paklu. Čudne se stvari i dalje zbivaju u

mračnim noćima onoga stoje sad Nacionalni park

»Alcatraz«. Poslije toliko godina još se molim za

njega i molim bijelu svjetlost Duha Svetoga da ga

odvede doma.

Ona strana i ja ipak smo jednom bili uspješni. Tog

duha nisam nikad zaboravila jer se radilo o

najprestrašeni]em i najočajnijem duhu kojeg sam ikad

srela. Neću navesti ime muzeja u San Francis-cu koji

me zamolio da istraţim prijavu zvuka ljudskih koraka,

sjene koja se miče i povremenog odjeka ţenskog plača.

Budući da muzej ne navodi duhove u svojim brošurama,

pretpostavljam da bi radije bio poznat po svojim

izlošcima. Muzej je sagraĎen na mjestu gdje je nekoć

bio starački dom koji su vodile časne sestre. Zatekla

sam jednu od njih kako luta muzejskim dvoranama.

Njezin je kratki ţivot završio višestrukom tragedijom

zbog ilegalnog pobačaja.

Nisam mogla zamisliti kakvu je noćnu moru morala

proţivjeti i preklinjala sam je neka dopusti da se to

napokon završi u miru i utjesi koji je čekaju s One

strane. Povjerovala mije. Ona je ipak bila stručnjak

za temu transcendentnosti i ţivota poslije smrti. I

upravo ju je to sprječavalo. Bila je uvjerena kako je

grijeh koji je počinila tako neoprostiv da više nije

dostojna da stane pred Boga, a kamoli da Ga zamoli za

suosjećanje.

Na sreću, i ja sam odgojena kao katolikinja, tako da

sam joj se mogla obratiti riječima koje smo obje

razumjele. Trebalo nam je nekoliko posjeta, mnogo

molitava, nekoliko svetih rituala, ali Fran-cine i ja

napokon smo joj vratile vjeru u sebe kao dijete

savršena Boga ljubavi i nakon posljednje pomasti

krenula je dobrovoljno prema svjetlosti. (Usput, neka

ova priča o duhu bude odgovor onima koji se pitaju

zašto vjerujem daje krivnja tako destruktivna sila.)

Tu je i duh koji bi mogao dobiti nagradu za najbolji

tajming. ji magazin, šouLosanĎeleske televizije,

zamolio me je da


pregledam doista bizarano i zanimljivo mjesto zvano

Tajnovita kuća Winchester zbog mogućih duhova. Kuća je

zamišljena potkraj 19. stoljeća u suradnji Sare

Winchester s timom duhova s kojima je komunicirala

svaku večer u svojoj maloj plavoj sobi za seanse.

Šarah je bila nasljednica bogatstva stečena prodajom

pušaka MVinchester. Medij joj je rekao da su je

proklele sve osobe koje su ubijene vin-česterkom te

kako joj je jedina nada da sagradi kuću tako golemu i

sloţenu daje ne mogu naći zli duhovi koji su poslani

daje kazne.

Procijenjeno je da su Šarah i njezina ekipa noćnih

arhitekata--duhova uspjeli sagraditi nekih 750 soba,

srušiti ih, ponovno dizajnirati, sagraditi i onda opet

srušiti i sve to kako bije spasili od prokletstva.

Svaku je noć spavala u drugoj sobi, odbijala je

kontaktirati s ljudima, osim sa svojim beskonačnim

nizom graditelja i domara, okruţila se tajnim

prolazima i vratima za izlaz u nuţdi. No nije mogla

izbjeći smrt koja je stigla dok je mirno spavala.

Doţivjela je zrelu dob od osamdeset i pet godina, i to

bez prokletstva.

Danas Tajnovita kuća Winchester izgleda kao nedovršena

sla-galica od 160 soba i zasluţuje da bude povijesna

znamenitost. U njoj su kilometri i kilometri jezovitih

hodnika koji ili završavaju garderobama ili zidom, a

drugi pak koji su svega šezdeset centimetara široki

završavaju ulazom u zamrzivač. Šarah je čula da duhovi

vole ulaziti kroz dimnjak pa je sagradila 47 dimnjaka.

Opsjednuta brojem 13 inzistirala je da staklenik ima

13 kupola, 13 palmi krasilo je prilaz kući, strop se

sastojao od 13 panel-ploča, bilo je 13 odvodnih rupa u

kuhinjskom sudoperu i 13 svijeća u svijećnjaku. Jednu

je noć, uvjerena daje vidjela otisak Ďavolje ruke u

podrumu, naredila da se ta soba zapečati i sazida i to

je tako savršeno izvedeno da je stotinu godina poslije

još nisu našli.

Kad me ekipa LosanĎeleske televizije zamolila da poĎem

s njima u Tajnovitu kuću Winchester, ja sam je već

bila posjetila. I to ne samo jedanput nego s nekoliko

ekipa koje kao ni ja nisu mogle odoljeti kući koju su

sagradili duhovi za duhove. Veći dio prve noći koju

sam provela u toj mračnoj kući (u kući uglavnom nema

struje) bio je napet i prepun dogaĎaja - posvuda

neobjašnjivi naleti ledenog zraka. Animirana igra

svjetlosti, u jednom trenutku jarkih boja, da bi onda

iznenada nestala kao što se pojavila. Dvije goleme

kugle, bijesne i ţarkocrvene, išle su nam u susret i

onda eksplodirale i nestale u tami. Svi smo čuli zvuk

stolarskih čekića kako udaraju po cijevima i drvu,

vrata su se otvarala i zatvarala sama od sebe, čuli su

se koraci i zvuk lanaca - nešto što su čuli i mnogi

posjetitelji. A


1


ja sam čula zvuk orgulja. Ostali nisu, no otkrili smo

da se lijepo čuju na snimci koju smo napravili tijekom

te duge noći.

Sve što sam znala o kući kad sam prvi put kročila u

nju bilo je daje golema, u gotičkom stilu, da ju je

dala sagraditi Šarah Win-chester i daje njezino

čišćenje vjerojatno bilo noćna mora. Kad se pojavio

bračni par duhova u pratnji svog velikog labradora i

rekao mi da su domari koji ţive u kući, pitala sam se

zašto bi netko ostao i dalje čistio kuću i poslije

svoje smrti. Ţena je izgledala kao Latino-amerikanka i

zvala se Maria. On je imao crvenu kosu i oboje su

nosili radnu odjeću s prijelaza stoljeća. Nisu

prijetili, ali nimalo im se nije sviĎalo što su

stranci u kući njihove gazdarice.

Daljnja su istraţivanja otkrila da, iako je bila

ekscentrična i nedruštveni samotnjak, Šarah Winchester

je bila pravedan, ljubazan i doista velikodušan

poslodavac tijekom trideset i osam godina, koliko je

provela u kući, a ovo dvoje beskrajno odanih slugu

odbilo je svjetlost s One strane kako bi i dalje

štitili i čuvali bolesnu potrebu za privatnosti gĎice

Winchester.

Bilo je očito da nisam mogla obećati da će se njih

dvoje pojaviti za kamere televizijske ekipe koja je

putovala nekoliko sati iz Los Angelesa u nadi da će ih

snimiti na filmu. Ali navijala sam da malo prodrmaju

voditelja tog na mjestu dogaĎaja snimljenog dijela

šoua. Neću spominjati njegovo ime - ne bih htjela da

mu bude neugodno. (Zapravo bih to voljela, ali obećala

sam sebi da ću biti pristojna.) Nisam morala biti

vidovita da vidim kako mu to baš i nije bio zadatak

snova. Što se njega ticalo, postaja ga nije dovoljno

plaćala da prati neku luĎakinju po kući u potrazi za

duhovima za koje svi normalni ljudi znaju da ne

postoje. Bila sam sigurna da smišlja što će napisati

kad bude predavao svoju ostavku dok smo čekali... i

čekali... i čekali... a kamere su snimale...

Napokon mu je svega bilo dosta i svima je rekao da će

biti vani ako se ipak nešto zanimljivo dogodi.

Kako se okrenuo, netko za koga čak ni ja nisam znala

daje bio dovoljno blizu da ga čuje, odlučio je da ovaj

čovjek treba malo preispitati svoje ponašanje. Nisu se

pojavili domari, nego duh Sare Win-chester osobno,

koji se baš kad je trebalo pojavio u njegovu vidokrugu

kao bijela sumaglica koja se kretala graciozno ispred

prozora na prvom katu i ostao ovjekovječen na filmu, a

zatim je nestao nakon dobro obavljena posla. Nakon što

se uspio smiriti i kad je bio u stanju sročiti

normalne rečenice, voditelj je bio pun paţnje, ponizan

i nije se micao od mene cijelu noć.

Hvala ti, Šarah. Kad se ne bih bojala da ćeš novac

potratiti na izgradnju još jedne sobe, poslala bih ti

ček za taj nastup.

Bez sumnje, jedan od najtvrdoglavijih,

najmrzovoljnijih i naj-svadljivijih duhova koje sam

srela nastanjen je u Sunnvvaleu u Kaliforniji u

lokalnoj prodavaonici dječjih igračaka Toys 'R' Us. U

ljeto 1978. g. prodavači i kupci počeli su

primjećivati da nešto doista nije u redu. Svjetla su

se palila i gasila, slavine su se otvarale i zatvarale

bez ikakva razloga. Koraci su odjekivali iz praznih

prostorija i čulo se lupanje. Pokvarena lutka koja

govori na sav je glas počela vrištati »mama« kad su je

stavili u kutiju daje vrate proizvoĎaču. Tijekom noći,

kada nitko nije mogao ni ući ni izaći iz prodavaonice,

a da ne pokrene sofisticirani alarm, netko je

sistematski micao igračke s polica i slagao ih na podu

kako bi stvorio promišljene i vrlo kompleksne uzorke.

Hrpa papira koja nije bila ni blizu ventilatora ili

otvora za zrak iznenada bi kao nošena vjetrom padala

na pod, list po list. Dobro pričvršćeni izlošci rušili

su se, stvari obješene na zid počele bi se divljački

klatiti...

Napokon, jednog je dana moj telefon zazvonio. Voditelj

prodavaonice, ne baš uvjeren da su posrijedi duhovi,

stupio je u kontakt s popularnim TV šouom To je

nevjerojatno. U nadi da će povećati svoje izglede da

snime duha pozvali su i mene da im budem »istjerivač

duhova«.

Nekoliko zaposlenika prodavaonice Toys 'R' Us

pokrenulo je istragu pokušavajući otkriti identitet

duha. Najvjerojatniji im je kandidat bio Martin

Murphv, bogat, društven osnivač Sunnvvalea koji je

umro 1884. g. Prema predaji ljudi su ga znali vidjeti

kako za punog mjeseca luta svojom voljenom dolinom

Santa Clara. O duhu su govorili s njeţnosti i zvali su

ga Martin. Ť

Ja, naravno, nisam ništa istraţivala, tako da sam bila

spremna i za Martina Murphvja i za slučaj da neće biti

nikoga kada su te večeri nekoliko zaposlenika, TV

ekipu i mene zaključali u prodavaonicu i uključili

alarm kako bi onemogućili da bilo tko uĎe ili izaĎe

prije jutra.

Ubrzo nakon što smo se smjestili, odbjeglo stado lopta

za plaţu iznenada je poletjelo s polica na pod. Ubrzo

zatim medicinka sa straţnje strane police pala je na

pod. Ali to se dogaĎa, ne baš tako lako, ali ipak je

moguće pa smo je vratili na mjesto i osigurali teškom

kutijom. No ona je opet pala, a kutija je bila

paţljivo pomaknuta. Onda je krpena vrećica puna suhoga

graha izvela nimalo graciozan skok s uzvišene

platforme na svjeţe voskom ulašten linoleum.


Nešto poslije ponoći vidjela sam duha prvi put. Crpio

je imaginarnu vodu iz potoka kojije tekao u kutu

prostorije. Noga mu je bila ozlijeĎena i krvava, tak6

daje šepao.

To nije bio Martin Murphv.

Rekao mije da se zove John Johnston, ali da su ga svi

zvali Yon ili Yonny. Rekao ja daje bio putujući

propovjednik kojije stanovao kod obitelji na čijem smo

zemljištu stajali. Volio je Beth, kćer bogatog,

uglednog bračnog para iz Sunnvvalea, ali ona mu je

slomila srce udavši se za drugoga i preselivši se u

Boston. Johnnv, kako sam gaja prozvala, ţelio je

ostati ondje gdje bi ga Beth mogla naći kad jednom

shvati daje pogriješila i vrati se.

Sljedeći dan ekipa emisije To je nevjerojatno otkrila

je gledateljima u Povijesti okruga Santa Clara priču

putujućeg propovjednika Johna Johnstona kojije često

stanovao kod svojih ţupljana i kojije umro neoţenjen

nakon što je iskrvario od rane zadobivene udarcem

sjekire 1884. g.

Martin Murphv umro je te iste godine ostavivši za

sobom nekoliko djece, meĎu njima i kćer Elizabeth,

koju su svi zvali Beth.

Godine 1884. na mjestu današnje prodavaonice igračaka

bio je voćnjak s potokom kojije tekao kroz jedan od

kutova prodavaonice, ondje gdje sam vidjela Johnnvja

Johnstona kako crpi vodu.

Te smo noći napravili mnogo fotografija u prodavaonici

igračaka u Sunnvvaleu. Na infracrvenim snimkama jasno

se vide velike, neobjašnjive mrlje svjetlosti usred

zraka. Moja je omiljena snimka ona koja prikazuje

Johnnvja, otraga osvijetljenog, kako nas promatra

naslonjen na police.

Mnogo sam mu puta pokušala objasniti da mu je ţivot

kao John-nyju Johnstonu gotov i da bi našao Beth s One

strane samo kad bi pristao ući u svjetlost. Napokon mu

je bilo dosta što ga gnjavim time i dao mi je

ultimatum: »Ako mi još jedanput kaţeš da sam mrtav,

neću više razgovarati s tobom.«

Od toga dana kada ga posjetim s unukom Angelijom,

razgovaramo o drugim stvarima, dok on, čvrsto uvjeren

da se brine za voćnjak, čeka da mu se Beth vrati.

Jednog je dana prigovorio da mu smetaju ona bučna

djeca koja se pojavljuju bez nekog razloga, a osobito

bučni i neodgojeni blizanci - na koje su mi se

zaposlenici prodavaonice potuţili nešto kasnije tog

istog dana.

Jednog dana, kad napokon naĎe svoj put na Onu stranu,

nadam se da će Beth biti prva koja će mu poţeljeti

dobrodošlicu doma. Svima iz prodavaonice Tojs 'R' Us u

Sunnyvaleu nedostajat će, a i


meni. Uspjeli smo izgraditi neku vrstu

»prijateljstva«, a mojoj je unuci zabavan kad je vodim

sa sobom u posjet.

Budući da duhovi misle da su još ţivi, oni su čvrsto

uvjereni da imaju pravo na prostor u kojem se nalaze.

Nas smatraju uljezima. Oni su ipak ondje bili prvi.

Traţiti od duha da bude tiho ili da otiĎe jednakoje

kao kad biste traţili od svog domaćina da umukne ili

da napusti svoj dom. To se neće dogoditi.

Srela sam ih na desetke i prije ili poslije oni će

transcendirati uz timski napor nas i onih s One

strane. U meĎuvremenu, oni zasluţuju da suosjećamo s

njima, a ne da ih se bojimo. Uostalom, moţda ni s nama

ne bi bilo tako lako ţivjeti kad ne bismo znali da smo

mrtvi.

Transcendirani duhovi

Postoji i druga vrsta duhova. To su oni duhovi koji su

već prihvatili svoju smrt i prešli na Onu stranu. Kada

nas posjećuju, onda dolaze iz druge dimenzije, čime ih

je teţe jasno vidjeti i čuti. Percepcija duhovnog

svijeta mojim očima i ušima izgleda kao kad biste

gledali i slušali sobu punu ljudi kroz pauspapir i s

vatom u ušima, no ja nisam provodila mnogo vremena

pokušavajući to. Zato je obično lako razlikovati

transcendirane duhove od ostalih koji imaju gotovo

ljudsku jasnoću. Stoje više vremena prošlo od njihove

prošle inkarnacije, to je njihova vibracija brţa i

viša. Ne prigovaram i ne ţelim ni prema kome iskazati

nepoštovanje, ali Francine koja se nije inkarnirala

gotovo petsto godina zvuči kao jedna od onih vjeverica

iz crtica.

Razlika u visini glasa kod duhova moţe biti i te kako

zanimljiv izazov kod tumačenja. Prije nekoliko dana

posjetio me prekrasan muškarac nadajući se da će

dobiti neki znak daje njegova draga, preminula ţena u

njegovoj blizini. Odmah sam je vidjela. Bila je

brineta koja je zračila srećom i imala je malene,

upale oči i jaku čeljust. Odmah je potvrdio moj opis,

ali me onda, kako bi bio potpuno siguran, zamolio za

ime koje su oni od milja govorili jedno drugomu.

Vaţno je spomenuti da sam ja kao medij poput ţice koja

povezuje ovu i onu stranu. Nemam pravo redigirati ono

što dobijem, čak i kad sam sigurna da ne moţe biti

točno. Paţljivo sam slušala i onda sam što

uvjerljivije rekla: »Zvuči kao... smooshie?«



Bila sam dovoljno blizu - bilo je ivooshie. Bio je

izvan sebe. Ne samo da je to bio detalj koji nisam

mogla znati nego to ne bih mogla pogoditi ni da mi je

d^o tjedan dana. Nakon četiri muţa i previše veza bila

bih se kladila da sam čula sva imena. Ali izgubila

bih. Wooshieje bilo nešto novo.

Najlakši način da si predočite razliku u vibraciji

izmeĎu duhova i transcendiranih duhova jest da kao

primjer uzmete električni ventilator. Kada je

isključen, vidite njegove nepomične lopatice

propelera. To smo mi u ovoj dimenziji. Ako uključite

ventilator da se sporije okreće, lopatice se okreću

tako da vam je teško razaznati pojedinačne lopatice,

ali ne i nemoguće ako se usredotočite. To je dimenzija

duhova, manje jasnih od nas poslije smrti, ali ipak

vidljivih. Ako uključite ventilator na najjače,

lopatice se okreću tako brzo da postanu gotovo

nevidljive - moţemo vidjeti kroz njih i čini nam se

kao da su nestale. To je dimenzija transcendiranih

duhova koja postoji pri brzini/vibraciji koju normalno

ljudsko oko ne moţe percipirati. Sljedeći put kada se

upitate zašto biste vjerovali da duhovi postoje ako ih

ne moţete vidjeti, upitajte se prestanete li vjerovati

da ventilator ima lopatice svaki put kad ga uključite

na najjače.

Na sreću, neki su duhovi, osobito ako su nedavno

preminuli, dovoljno moćni i njihova ţelja da nas

posjete dovoljno je jaka da mogu usporiti svoju

vibraciju i omogućiti nam da ih nakratko vidimo,

čujemo i percipiramo kao ljudska bića. Moja baka Ada

primjer je toga i prvi je put to dokazala 1954. g.,

tj. dvije godine poslije svoje smrti.

Baka Ada Coil, iznimno vidovita od roĎenja, bila je

moja mentorica, moj idol i strpljiva osoba od

povjerenja, puna ljubavi za dijete koje nije uvijek

moglo razlikovati darove vidovitosti i ludilo. Baka

Ada smireno mije objašnjavala glasove i vizije kojih

nitko nije bio svjestan osim mene. Objasnila mije

stoje duhovno vodstvo kad sam vrišteći istrčala iz

sobe nakon prvog susreta s Francine. Odredila je moj

ţivot učeći me da biti vidovnjakinja nije teret, nego

sveti blagoslov. Baka Ada uvijek se nadala i vjerovala

je da ću postati uči^ teljica. To se, blago rečeno,

činilo vrlo nevjerojatnim tijekom moje srednje škole.

Kada sam imala tek osamnaest godina i bila bruco-šica,

veliko srce bake Ade prestalo je kucati i ujedno

slomilo moje.

Mjesec dana prije dvadesetog roĎendana počela sam

svoju karijeru kao učiteljica u maloj katoličkoj školi

u Missouriju. Nije prošao nijedan dan, a da nisam

poţeljela da je baka Ada poţivjela dovoljno dugo da

čuje razred učenika kako oslovljava njezinu malu

Sylviju s gĎice Shoemaker (moje djevojačko prezime).

J j^l^jrj'L . Ť; -

U studenome, dva mjeseca nakon početka škole, moj je

telefon zazvonio. Bila je to sestra Regina Marv,

ravnateljica škole. Nikad me prije nije zvala tijekom

vikenda i zvučala je uznemireno. Ja sam, naravno, još

ţivjela pod utjecajem katoličkoga grizodušja i odmah

sam pretpostavila da sam počinila jedan od smrtnih

grijeha. Pokušavala sam se sjetiti koji. Kako bih

dobila na vremenu, pitala sam ju je li sve u redu, a

ona je odgovorila da nije sigurna.

Rekla je daje došla ranije u školu kako bi iskoristila

tišinu prazne zgrade da obavi administrativne poslove.

Alarm je bio uključen i svi su razredi bili

zaključani. Kad je prvi put čula zvukove iz prizemlja,

odbacila ih je smatrajući daje riječ o mašti.

Uostalom, nitko nije mogao ući u zgradu, a da ne

pokrene alarm. Ali stoje više slušala, to je bila

sigurnija da čuje korake po pločicama »donje razine«,

kako je ona nazivala podrum gdje su se nalazili peć,

ventilacija i moj razred. Hrabra i katolikinja do

srţi, sestra Regina Mary zgrabila je raspelo i oprezno

krenula u podrum da vidi o čemu je riječ.

Iako smo i ona i ja provjerile da su vrata mog razreda

zaključana kad smo večer prije krenule doma, ona ih je

našla širom otvorena kad je sišla u podrum. U mom je

razredu zatekla stariju ţenu kako je promatra.

IznenaĎena, ali ujedno s olakšanjem, sestra Regina

Mary pozdravila ju je oprezno i pitala: »Mogu li vam

pomoći?«

»Ne, hvala«, odgovorila je ţena. »Samo sam navratila

da vidim Sylvijin razred. Molim vas, recite joj kako

mislim da joj dobro ide.«

Sestra Regina Mary obećala joj je da hoće i pitala je

ţenu kako se zove, ali ona je odgovorila: »U redu je.

Ona će znati.«

Telefon je zazvonio i sestra Regina Mary otišla je da

se javi. Kad se nakon nekoliko minuta vratila, ţene

više nije bilo, stoje bilo nemoguće jer je nije

vidjela kako odlazi i nije pokrenula alarm.

Pitala sam je kako je ţena izgledala.

»Bila je visoka oko 1,70 m, imala je posve sijedu kosu

s frizurom s početka 20. stoljeća, nešto poput onih na

slikama Charlesa Dana Gibsona. Nosila je plavu haljinu

i mirisala je na lavandu. Poznajete lije?«

To je bio jedan od trenutaka u mom ţivotu koji mi je

nudio najveću utjehu i potvrdu. »Da«, rekla sam. »To

je moja baka.« »Ali kako je ušla i izašla?« Tad sam se

već smješkala. »Njoj je .to Jaka*.,Ona je mrtva.«.

,,____


Sestra Regina Mary jedva je uspjela izustiti neiskreno

i jedva jasno: »Shvaćam.«

Nakon toga me više nije gledala na isti način.

To je bio transcendirani duh bake Ade. Nije bio

izgubljen, zbunjen i vezan za zemlju, nego moćan i

dovoljno odlučan da se ponovno pojavi, provjeri da sam

na dobrome mjestu, preda svoju poruku i vrati se doma

na Onu stranu.

Kad kaţem klijentu da vidim preminulu voljenu osobu

kako stoji kraj njega i potkrijepim to opisom, posve

razumijem pogled koji mi uputi. I ja sam se

nasmiješila na isti način. Nikad ne dodam: »Čestitam,

oni nisu duhovi,« jer bih ostatak tumačenja provela

objašnjavajući. Ali duhovi koji su zaglibili u našoj

dimenziji podlijeţu jednom od naših osnovnih zakona

fizike: ne mogu biti na više mjesta u istom trenutku.

Ne mogu istodobno šetati Alcatrazom ili Destilerijom

Moss Beach i posjećivati voljene osobe.

Transcendirani duhovi to mogu i čine. Kreću se

slobodno meĎu nama neograničeni vremenom i prostorom.

Takve stvari ne postoje s One strane, gdje se ţivot

gleda iz perspektive vječnosti i beskonačnosti. Tema

koja izaziva najveće nestrpljenje u Francine jest kad

je pitam: »Kada?« U njezinu svijetu nema razlike

izmeĎu stotinu godina i jednog treptaja. Umjesto da

odgovori, recimo, »Tjedan dana«, ona uvijek doda: »Ono

što ti nazivaš tjedan dana.«

Ma koliko ţeljeli da nas duhovi posjećuju kako bi nam

prenijeli poruke kao što su: »Polica ţivotnog

osiguranja nalazi se na tavanu u zelenoj kutiji za

šešire«, to se rijetko dogaĎa. Oni najčešće dolaze

kako bi nam dali do znanja da su s nama, da nas vole i

da su i te kako ţivi.

Njima je uglavnom dobro i sretni su, iako sam vidjela

iznimke kojima smo mi uzrok. Najekstremniji slučaj

bila je klijentica čiji je ţivot potpuno stao nakon

stoje izgubila kćer nekoliko godina prije. Njezina se

kći pojavila iza nje jecajući. Kada sam je pitala što

joj je, rekla je: »Majka me ne ţeli pustiti.« Taje

ţena manipulirala svojom kćeri dok je bila ţiva i

unatoč tomu stoje kći transcendirala na Onu stranu,

majka je i dalje zahtijevala jednaku besprijekornu

poslušnost. Kada sam majci objasnila što se dogaĎa i

koju duboku tugu uzrokuje, ona je smireno odgovorila:

»Naravno daje neću pustiti. Nemam nikakvu namjeru daje

pustim.« Obično sam prilično objektivna i bez emocija

tijekom tumačenja. Ali taj put nije bilo tako. Ţena,

kao i njezina sebična potreba da kontrolira svoje

dijete, čula ie sve i svašta od mene Driie neeo što ie

Otišla,......._........_....._.


To ne znači da ne bismo trebali tugovati nakon smrti

voljene osobe. Prije nekoliko godina izgubila sam

devet meni bliskih osoba u razmaku od tri mjeseca,

uključujući svog oca kojega sam oboţavala. Bilo je

dana kad mi nije bilo stalo ni da još jedanput

udahnem, a kamoli da ustanem iz kreveta. Tugovanje je

stvar instinkta. Potrebno je i neizbjeţno - čak i

ţivotinje tuguju. Ali sljedeći put kad odlučite biti

zločesti ili sebični ili pohlepni odmah poslije smrti

voljene osobe, nemojte razmišljati što bi oni rekli da

su prisutni i da vas vide. Oni jesu prisutni i vide

vas. A i naše ponašanje moţe utjecati na njihov

zasluţeni mir u ţivotu s One strane.

Transcendirani su duhovi suptilniji i imaju više

razumijevanja od ostalih duhova prilikom otkrivanja

svoje prisutnosti. Razbacat će neobičan broj kovanica.

Pomaknut će fotografije, osobito svoje, dovoljno da vi

to primijetite. Ostavit će vam trag svog omiljenog

mirisa. Njeţno će vam dodirnuti kosu na vratu ili ćete

osjetiti kao da vas netko gleda kada ste sami u sobi

ili u autu. Jedan od najpouzdanijih signala kojim se

koristi moj otac jest da svira na moju glazbenu

kutijicu koju godinama nisam navila. Vole uzrokovati

čudno ponašanje svega što ima veze sa strujom, osobito

televizora, telefona, sata, svjetla i manjih kućanskih

aparata, i to u ranim jutarnjim satima, iz logičnog i

neromantičnog razloga. Struja, kao i zrak pun jutarnje

rose njima su savršeni vodiči za »surfanje«. Za

razliku od običnih duhova, transcendirani duhovi

svjesni su da su samo gosti u našoj dimenziji, tako da

ako im lijepo kaţete da vas ometaju, oni će prestati.

Ne ţele nas prestrašiti, nego samo pokušavaju s nama

podijeliti čudnovatu i umirujuću činjenicu da su tu

meĎu nama, doslovno udaljeni nekoliko centimetara.

Cesto kada se pojave tijekom tumačenja, uopće ne

govore, nego komuniciraju gestama kao u kakvoj

boţanskoj igri pantomime. Iako mogu jasno vidjeti i

opisati njihove geste, ne znam uvijek što

znače.

Jedna me ţena zamolila da stupim u kontakt s njezinim

preminulim muţem kojeg je jako voljela. Stajao je iza

nje, meni jasan kao dan, i moj ju je opis zadovoljio i

potvrdio daje to doista on, a ne neki duh koji je

navratio kako bi se pravio vaţan i privukao pozornost.

I onda me zbunio ponavljanjem jedne te iste geste.

Stavio je stisnutu šaku na prsa nekoliko centimetara

ispod grla. Duhovi svojim gestama često upućuju na

uzrok smrti, ali ruka mu je bila previsoko da bi bilo

srce, a prenisko da bi bilo davljenje ili problemi s

dušnikom. Nisam znala što da kaţem.


Na sreću, nikad ne nagaĎam i ne sramim se reći: »Ne

znam«, a mogla sam napraviti budalu od sebe i

trabunjati o muţevoj prsnoj kosti. Umjesto toga

jednostavno sam ţeni ponovila gestu i rekla: »Stalno

ovo ponavlja. Ne znam što to znači.«

Neću nikad zaboraviti radostan osmijeh koji joj je

obasjao lice. Nedavno je počela nositi njegov vjenčani

prsten na lančiću oko vrata i on je dodirivao njezine

grudi točno na onome mjestu koje je on dodirivao

stisnutom šakom. Ja to nisam znala, a ni itko drugi.

Ta mala gesta koju nisam razumjela bila je dokaz koji

joj je bio potreban da on bdije nad njom i daje i te

kako blizu. Otišla je od mene tog dana s onim mirom za

koji se molila od dana kad je on umro.

Budno osluškujte i promatrajte pokušavaju li duhovi

komunicirati s vama. Pritom ne traţite da to bude

dramatično ili da svaka poruka koju šalju nuţno bude

vaţna. Neka vam je dovoljno da znate kako su oni s

nama i da bdiju nad nama puni vječne ljubavi.

Energetski otisci

Još mi se ţeludac stisne kad se sjetim svog prvog

susreta s energetskim otiskom, koji se, na ţalost,

zbio prije nego što sam znala što su energetski

otisci. Putovala sam doma u sjevernu Kaliforniju s

jednim od svojih bivših muţeva nakon što smo proveli

nekoliko dana u Palm Springsu. Bilo je čudno i mekanim

svjetlom obasjano predvečerje kad smo stigli do

dionice autoceste 152 koju lokalno stanovništvo zove

Pachecov prolaz.

Iznenada i bez trunčice upozorenja udario me val

nečega što mogu opisati jedino kao panika, bol i

krajnji uţas. Takvo što nisam ni prije ni poslije

osjetila i ništa nije tako duboko i silovito prošlo

kroz mene kao taj osjećaj. Imala sam osjećaj kao da

mije duša napadnuta. Instinktivno sam osjetila potrebu

za molitvom, ali nisam se mogla sjetiti dalje od »Oče

naš...« Molitvu bi ionako preplavio nalet bučnih i

konfuznih glasova koji su se zalijetali u mene,

nerazgovijetan vrisak bijesa, nasilja i agonije, onako

kako svi zamišljamo da pakao zvuči.

Poslije sam saznala da sam zgrabila muţevu ruku i

vikala: »Po-mozi mi!«, a on je pokušao stati, ali nije

mogao jer je cesta bila preuska. Jedino se sjećam da

stoje dalje vozio, to je više vizija navira-lo,

nemilosrdni zamrznuti kadrovi brutalnih djela:

Indijanci koji jašu u krug oko prestravljenog djeteta

u natkrivenoj kočiji; Španjolci


s plaštevima koji bez milosti tuku Indijance u

okovima; meksički i američki doseljenici u ţestokoj

borbi; ljudi okupljeni oko trupla koje visi obješeno

na drvetu, baklje koje pale jednostavne drvene kolibe

i vatra koja u njima zarobljava bespomoćne obitelji.

Čak i kad sam zatvorila oči ne bih li pobjegla od

pokolja i krvoprolića, i dalje sam se gušila u trpkom

mirisu baruta, vatre i krvi.

Mnogo kilometara dalje i ne znam koliko minuta poslije

moja se panika polako stišala ostavljajući za sobom

duboku depresiju iz koje mije trebalo više dana da se

povratim. Moja obitelj i prijatelji bili su puni

razumijevanja i tješili su me kako je to bila samo

iznimno intenzivna epizoda nadnaravnih impresija koje

doţivljavam cijeli svoj ţivot. Alija sam znala daje

više od toga i nisam htjela vjerovati da sam bila

jedina koja je napadnuta iz zasjede nečim groznim na

toj cesti. Zamolila sam lokalnu radiopostaju da zamoli

sve one koji su primijetili bilo što čudno u Pachecovu

prolazu neka mi se jave.

Moj ured u Zakladi »Nirvana« bio je preplavljen

pozivima i pismima koje još čuvam. Riječi su se

razlikovale, ali iskustva su bila ista: »očajnički

očekujući«, »izgubljen, u panici i jako mi se

vrtjelo«, »uţasno prestrašen«, »posve sam i izopćen,

osjećao sam kao da ne mogu pobjeći«, »stanje potpune

panike«, »nikad nisam osjetio takvu jezu«, »doista sam

mislio da mije smrt neizbjeţna...« Kalifornijski

policajci zabiljeţili su natprosječan broj nesreća,

ţestokih svaĎa, tučnjava, samoubojstava i bili su

uvjereni da »svi ondje gore ţele umrijeti što brţe«.

Jedan je policajac dodao: »Poznajem neke ljude koji ne

ţele proći kroz Pachecov prolaz jer ga se nasmrt

boje.«

Nekoliko je spomenulo izvrtanje vremena: »Dobili smo

četrdeset pet minuta u jednom smjeru, a izgubili jedan

sat u drugom smjeru prolazeći kroz Pachecov prolaz«.

Preznatiţeljna na vlastitu štetu, natjerala sam sebe

da opet proĎem kroz prolaz i opet doţivim iste grozote

i uvjerila se. I ja sam izgubila jedan sat.

Pachecov prolaz, koji presijeca Coast Ranges izmeĎu

meĎudrţavne ceste 5 i autoceste 101, dobio je ime po

vlasniku zemlje Donu Franciscu Pachecu 1843. g. i upio

je više od dvije stotine godina nečuvenih tragedija.

Indijanci, koje su znali u okovima tući i ubijati kao

sluge tadašnjeg španjolskog feudalnog carstva početkom

19. stoljeća, zvali su ga Staza suza. Meksički banditi

i Indijanci osloboĎeni ropstva ubijali su se

meĎusobno, a ubijali su i američke doseljenike koji su

hrlili onamo za vrijeme zlatne groznice potkraj

stoljeća, dok su se doseljenici divljački

suprotstavljali.


Postala sam i ţrtva i učenica energetskih otisaka, i

to sve zahvaljujući onomu što sam mislila da će biti

dosadna i mirna voţnja kući iz Palm Springsa.

»

U osnovi energetski otisak je energetski vrtlog, neka

vrsta emocionalnog Bermudskog trokuta. Stvara se

visokom koncentracijom intenzivnih osjećaja kao što su

bijes, nasilje, tuga, jeza koji se skupljaju na

odreĎenom području i onda tijekom godina postanu

neovisni i samoodrţivi. Cijela atmosfera u samom

području i oko njega djeluje gotovo poput nevidljivog

vela od mekanog voska koji se iskrivljuje i u koji se

vrtlog »utiskuje« i uvrće prema sebi pojačavajući

intenzitet tako da uvlači svaku emocionalnu energiju

koja joj se naĎe na putu. Mi osjećamo moć

koncentrirane emocije energetskog otiska i reagiramo

intenzivno, a naše intenzivne reakcije samo hrane

energetski otisak i jačaju ga.

Od te nezaboravne noći prije više od dvadeset godina

susrela sam se s energetskim otiscima diljem svijeta i

osjetila njihovo djelovanje. A i vi ste moţda, a da

isprva kao ni ja niste znali zašto vas se to tako

duboko dojmilo i zašto vam je to bilo teško stresti sa

sebe. Bojna polja, koncentracijski logori, bilo koje

specifično mjesto najgoreg oblika ljudske okrutnosti

nad čovjekom izazivaju istu intenzivnu paniku,

dezorijentaciju i depresiju kojih se ja tako dobro

sjećam. Ali ne stvara uvijek nasilje energetski

otisak, kao što znate ako ste bili pred Zidom plača

ili u blizini Memorijala posvećenog vojnicima palim u

Vijetnamu ili ako ste hodočastili u Lourdes ili Fatimu

ili u bilo koje mjesto velikih iscjeliteljskih moći.

Moţe biti čak i u kući koja se nalazi na pogrešnome

mjestu, kao ona moja u Kansas Citvju. Bila je potpuno

nova s okućnicom, a moj prvi muţ ponosno ju je kupio

svojoj ţeni i njihovu malom sinu Paulu kako bi dokazao

da napreduju u društvu. Čim sam zakoračila u kuću,

znala sam da nešto nije u redu, i to ne samo moj muţ.

To mjesto ne samo daje plašilo mene nego i mog malog

sina, našeg njemačkog ovčara i moju sestru Sharon.

Ondje sara se tako razboljela da sam završila na

petosatnoj operaciji. Moj se brak raspao. Moj je muţ

izgubio posao. Tornado je projurio kroz grad i nijednu

kuću nije dotaknuo osim naše. Svjetleće modre prikaze

pojavljivale su se na zidovima. Naš je njemački ovčar

letio kroz mreţasta vrata, a da nitko nije bio blizu

njega. Kuća se zapalila bez ikakva vidljivog razloga.

Francine me poslala u mjesnu knjiţnicu, gdje sam s

pomoću starih zemljišnih knjiga i zemljopisnih karta

otkrila daje naša kuća


sagraĎena na starom indijanskom groblju koje nikad

nisu smjeli uznemiriti. Sve do Pachecova prolaza

mislila sam da smo bili ţrtve duhova, ali nakon

Pachecova prolaza i silnih istraţivanja koja su

uslijedila sad znam da smo ţivjeli u središtu

energetskog otiska.

Kad smo kod teme kuća, sjetila sam se da postoji još

jedna snaţna emocija koja moţe ostaviti energetski

otisak, a to je radost. Jednom sam nakratko posjetila

svoj rodni Kansas City i povela svoja dva sina kako bi

vidjeli gdje sam odrasla, kuću koju sam oboţavala

unatoč teškim trenucima koje sam ondje proţivjela.

(Nije li vam dosta slušati o tome kako su ljudi imali

»poremećene odnose u obitelji«? Ako ţelimo biti

iskreni, a tko nije?)

Nakon stoje tadašnja vlasnica otvorila vrata,

predstavila sam joj se, a ona me prekinula i ljubazno

rekla: »Znam tko ste. Vaš sam glas slušala svakog dana

svog ţivota.« Danas sam već naviknuta da mi ljudi

prepoznaju glas, koji je, moram priznati,

prepoznatljiv. Svaki liječnik koji me sretne ima ţelju

da mi pregleda grlo da vidi nemam li moţda rak. Ali

taj se posjet dogodio godinama prije nego što sam se

pojavila na televiziji.

Pitala sam je što ţeli reći i ona nas je pozvala

unutra. Objasnila mije kako je moj glas, a osobito moj

smijeh, redovito i jedva zamjetljivo znao odzvanjati

kućom. Ubrzo se naviknula na njega i zvučao joj je

previše prijateljski i bezazleno da bi ga se bojala,

iako je priznala da joj je laknulo kad je otkrila daje

to glas ţene koja je i te kako ţiva.

Iskreno rečeno, ostala sam zatečena što jesam ţiva.

Imala sam bezbroj susreta s glasovima bez tijela, ali

to su bili glasovi preminulih osoba. Sve su moje

sumnje nestale kad je dodala: »Mogu vam čak reći koja

je soba bila vaša - najviše smijeha, čini se, dolazi

odatle.« Odvela nas je do prve sobe nadesno na vrhu

stuba - u kući s četiri spavaće sobe, predobro da bi

bilo slučajno.

Poslije mnogo iskustava i istraţivanja znam da svojim

ţivljenjem čovjek moţe stvarati, a to i čini,

energetske otiske na mjestima gdje ulaţe

najintenzivnije emocije. Nisam sigurna što mislim o

tome. S jedne strane, sviĎa mi se činjenica da moţemo

utisnuti veselje i smijeh u ozračje koje napuštamo, a

da ne moramo dopustiti smrti da nas omete kako bismo

to učinili. S druge strane, ako pretpostavimo da ne

ostavljamo uvijek samo veselje i smijeh za sobom,

ostaviti naše nasljednike s negativnim energetskim

otiskom čini se kao podmukla podvala. Kad je John

Donne rekao: »Nitko nije otok«, nije se nimalgjšalk),

„Neprestano., utječemo jedni ..na...............


druge, bilo da smo se sreli ili ne. A predivnoj ţeni

koja ţivi u mom starom domu u Kansas Citvju mogu

jedino zahvaliti što je tako velikodušna domaćica mom

energetskom otisku i obećati da ću se truditi da budem

tiša.

Kinetička energija

Donningova Enciklopedija i rječnik nadnaravnih pojava

definira kinetičku energiju kao »spontano pomicanje

predmeta, nehotično i bez upotrebe svjetovnih

sredstva.« Drugim riječima, za razliku od

psihokinetičke energije, koja je namjerna mentalna

manipulacija opipljivim predmetima, kinetička energija

moţe biti isto toliko moćna, ali je nesvjesna, stoje

kvalificira kao još jedan fenomen koji se često brka s

pojavom duhova. Nekoliko prijevara stvorilo je mnoštvo

skeptika kad je riječ o psihokinetičkoj energiji, ali

ona postoji. Vjerujte mi. Moj stariji sin Paul i moja

unuka Angelia oboje imaju taj dar, ali nisu podučeni

kako da se njime koriste. Moj poziv svakomu koji tvrdi

da takvo što ne postoji glasi: Dobro. Onda vi

počistite kaos koji takvi ljudi nenamjerno ostavljaju

za sobom. Paul je odrasla osoba i mnogo bolje

kontrolira tu energiju. Angelia ima samo šest godina

i, naravno, misli daje zabavno ući u sobu i uzrokovati

pad svih računala, faksova i fotokopirnih aparata u

sobi. Ni moj sin Christopher ni ja nemamo kinetičku

energiju, ali moram priznati, kad bih je imala, i ja

bih se malo poigravala njome.

Ako predmeti lete po vašoj sobi ili kući, ili vaši

kućanski aparati odjednom polude, ili ako slike padaju

na pod dok vam vaš preplašeni afganistanski hrt skače

na glavu, posrijedi moţda nije ni duh, ni

transcendirani duh, a ni energetski otisak. Moţda vi

imate ili ţivite s nekim tko ima kinetičku energiju.

Ako je tako, ne mogu dovoljno naglasiti da stoje više

moguće budete strpljivi i puni razumijevanja. Osim ako

je priznati parapsiholog dijagnosticirao daje riječ o

kinetički nadarenoj osobi i podučio je, tada ona ne

stvara taj nered namjerno i dugoročno ona je u većoj

potencijalnoj opasnosti nego vi. Nije neuobičajeno da

ljudi s jakom kinetičkom energijom, čak i kad su dobro

podučeni i znaju je kontrolirati, imaju zdravstvene

probleme, osobito srčane udare koji su posljedica

naglog »energetskog naboja« u tijelu tijekom kinetičke

vjeţbe.

Kinetička energija doseţe svoj vrhunac u razdoblju kad

hormoni nai više divljaju, kap da nam i bez nje

hormoni dovoljno ne


kompliciraju ţivot. Tinejdţeri pretpubertetske i

pubertetske dobi, trudnice i ţene u menopauzi osobito

su skloni nekontroliranim kinetičkim ispadima, a to se

dogaĎa i neposredno prije sna u tipično najkaotičnijim

trenucima, kad svjesni um predaje kontrolu nad tijelom

nesvjesnom umu.

Kad je moj sin Paul ulazio u pubertet, stalno sam čula

jako lupanje iz njegove sobe nakon što bi išao

spavati. Zvučalo je kao da tenisicama stepa po

zidovima. (Kao da bi to nekoga iznenadilo kad je riječ

o mojoj obitelji.) Poslije nekoliko iritantnih noći

napokon sam saznala što se dogaĎa. Svaki put kad bi

ulazio u san moj kinetički nadaren pretpubertetski sin

nesvjesno bi uzrokovao da svaka cipela koju ima

divljački i nekontrolirano leti po sobi. Bilo je očito

da on to ne čini namjerno, tako da nije bilo potrebno

da ga kaznim ili da mu odrţim jednu od onih dugačkih,

dosadnih lekcija koje mi roditelji oboţavamo. Umjesto

toga, svaku večer kad bi počeo cirkus snaţno bih

pokucala na njegova vrata i viknula: »Paule, probudi

se i prestani s time!« I upalilo je svaki put.

Moţda se pitate je li kinetička energija nasljedna.

Odgovorit ću vam na to pitanje prikazom kratke

povijesti svoje obitelji. Moja baka s mamine strane,

baka Ada, bila je vidoviti medij, ali nije imala

kinetičku energiju. Moja majka nije bila vidovita i

nije imala kinetičku energiju, kao ni moj otac. Ja sam

vidovita, ali nemam kinetičku energiju. Moja sestra

Sharon nije vidovita i nema kinetičku energiju. Moj

sin Paul ima kinetičku energiju, ali nije vidovit. Moj

sin Chris je vidovit, ali nema kinetičku energiju.

Moja unuka Angelia je vidovita i ima kinetičku

energiju, ali ona nije Paulova kći, nego

Christopherova. Christopherovo drugo dijete, William,

nije ni vidovito niti ima kinetičku energiju. Ono je

samo najslaĎe i najsretnije dijete koje se ikad

rodilo. Je li vam to pomoglo?

Nisam ni mislila da jest.

Čišćenje i blagoslivljanje doma

Da sam bar prije ovo znala! Moţda, recimo, kad sam

sjedila na onom indijanskom groblju prije toliko

godina i osjećala se tako bespomoćna i silovana.

Francine se vjerojatno već umorila gledajući me kako

pokušavam sve sama dokučiti prije nego što se sjetim

da nju pitam. Ali sad radim rituale za sebe i klijente

kad je hitno i oni doista pc>maly,..Za njih vam ie

potrebno manie vremena i


energije nego za uobičajeno svakodnevno čišćenje kuće,

a rezultati znaju imati snaţan utjecaj na fizičko,

mentalno i duhovno zdravlje nas samih i naše obitelji.

t

Ovi su napuci namijenjeni svima, ali osobito ih

preporučujem onima koji imaju razloga vjerovati da

ţive s duhom, transcendira-nim duhom ili s

posljedicama energetskog otiska. Nije mi namjera

usaditi vam bilo kakve negativne ideje spominjući

specifične kuće ili lokacije za koje se brinem zbog

postojanja energetskih otisaka, ali vas molim, ako

ţivite, gradite ili radite blizu mjesta nasilne smrti,

obratite pozornost na ove jednostavne prijedloge i

uzmite si nekoliko minuta da ih provedete u djelo.

Traţenje doma. Ovo se odnosi na kupnju ili

iznajmljivanje od garsonijere do vile. Toliko se

usredotočimo na cijenu, koliko ima kvadratnih metara,

koliko kupaonica i kakav ima pogled da zaboravimo još

jedan bitni podatak: kakva je povijest zgrade i zemlje

na kojoj je sagraĎena. Raspitujemo se za probleme sa

štakorima, miševima, ţoharima i termitima. Ali što je

s duhovnom atmosferom onoga što ćemo uskoro traţiti od

naše obitelji da naziva domom?

Ako si moţete uzeti vremena da uĎete u svaku sobu i

proučite koliko ima mjesta u ormaru i kakve je boje

sag, onda moţete odvo-jitijošjednu minutu da se

pitate: »Kako se osjećam ovdje?« Pritom obratite

pozornost na prvi odgovor koji dobijete. Kao što sam

već rekla, odmah sam znala da nešto nije u redu čim

sam stupila u onu svoju prvu kuću, ali nisam reagirala

na ono što znam i cijenu smo platili moje dijete, moj

pas, moj brak i ja. Naučila sam nešto od te lekcije i

nadam se da ste i vi. Ako se osjećate loše ili čudno

ili vas hvata jeza ili vam pada na pamet riječ koja

označava nešto negativno na nekome mjestu, okrenite se

i otiĎite. Netko će vam sigurno reći da ste

preosjetljivi, smiješni i/ili ludi. Ali koga briga?!

Ništa nije pretjerano ako ţelite zaštititi sebe i one

koje volite.

Pokućstvo. Htjela bih nešto odmah raščistiti: volim

starine. Kupujem starine. Ne bih nikad nikoga

nagovorila da ne kupi starinu ili da ne prihvati

stvari koje je dobio ili naslijedio od svoje obitelji

i prijatelja. Ali ne bih nikad takvu stvar unijela u

svoj dom, a daje prije toga nisam dodirnula i provela

nekoliko minuta usredotočena na to kakav »osjećaj«

šalje i kako seja osjećam u njezinoj blizini. Duh se

moţe vezati za predmet i vjerovati da on još pripada

njemu.


Transcendiranom duhu moţda je još drag neki predmet i

poţeljet će ga posjetiti ma gdje bio. I svaki predmet

moţe imati energetski otisak koji moţe, ali ne mora

biti, sretne prirode. Vaših je pet osjetila dovoljno

radilo. Sad pruţite priliku svom šestom osjetilu. Ono

vas upozorava kad su napetost i negativnost prisutni u

zraku i moţe to učiniti i kad krenete u kupnju.

Zapravo, koristim se istim pristupom i kad kupujem

nove stvari, a i vi to činite, samo što moţda niste

osvijestili što činite. Vidite nešto u trgovini što

vam se sviĎa, uzmete to u ruke i drţite, a onda

iznenada i »bez ikakva razloga« odlučite da vas to

ipak ne zanima. Nekako vam ne leţi. Nije vaţno

shvatiti zašto. Bitno je da ste to osjetili i otišli,

a da taj predmet niste uzeli. Ţelim vam preporučiti

samo to da postanete svjesni jednog instinkta koji

imate i dopustite mu da vam uĎe u naviku. Ionako već

imamo dovoljno negativnosti u ţivotu. Sasvim je

sigurno da ne moramo još toga kupovati i donositi

doma.

Ako vam instinkti govore da uzmete neki predmet ili

ako vaši osjećaji nisu ni za ni protiv njega, onda

dobro. Ako osjećate i trunčicu upozorenja, najbolje bi

bilo ostaviti ga gdje jest i krenuti dalje.

MeĎutim, s vremena na vrijeme, ako ste kao ja, imat

ćete osjećaj da nešto nije u redu, no odlučit ćete da

vam je taj predmet potrebniji od ţivota samoga i ipak

ćete ga kupiti. Ali prije nego što novi ili antikni

predmet postane dio vašeg doma - drugim riječima,

nemojte poludjeti i početi to činiti s namirnicama -

moţete ga blagosloviti ili mu prirediti »duhovnu

kupku«, a oboje će trajati kraće od pranja zuba.

Duhovna kupka. Predmet ili vizualizirajte ili stanite

kraj njega i zamislite kako jaka bijela svjetlost, što

jača, to bolje, prolazi preko njega sve dok ga potpuno

ne zaokruţi. S takvom slikom zamolite Boga da ga okupa

bijelom svjetlosti Duha Svetoga i da otpusti bilo

kakvu negativnost koju moţda zadrţava i koju će onda

Bog preuzeti s ljubavlju i brigom.

To je tako jednostavno. Vjerovali ili ne, to doista

djeluje. I nije prekasno za kuću punu »neokupanih«

predmeta. Moţete ići od predmeta do predmeta i

blagoslivljati ih na isti način ili moţete

blagosloviti cijelu kuću ili stan i sve u njemu

odjedanput drukčijom, poznatijom tehnikom.

Egzorcizam. U sedmom poglavlju objasnit ću zašto

vjerujem da liudi ne mogu biti opsjednuti zlim

duhovima! zašto našijio


W

mogu. Egzorcizam u ovom slučaju nije ništa drugo do

čišćenje vašeg doma od negativnih duhova i energetskih

otisaka koji su se moţda odlučili nastaniti u vašem

domu. Postupak je jednostavan i isplati se. Bilo da se

radi o domu u koji se namjeravate useliti ili o domu u

kojem ţivite već godinama, duhovno osvjeţavanje uvijek

je dobrodošlo.

Ako biste radije zamolili svog svećenika ili rabina

ili duhovnog učitelja da obavi egzorcizam, slobodno to

učinite. Ali u Boţjim ste očima isto toliko uzvišeni i

vrijedni kao i sva ostala Njegova djeca, stoga nema

nikakva razloga da vi to sami ne obavite.

Iskreno rečeno, kad mije Francine predloţila da obavim

egzorcizam i objasnila mi kako se to radi, zakolutala

sam očima i rekla joj da to zvuči veoma jeftino i

sentimentalno. Budući da vi isto moţete pomisliti,

prosljeĎujem vam njezin odgovor. Drevni rituali sveti

svakoj vjeri moćni su upravo zato što sa sobom nose

svetost stečenu stoljećima.

I dalje sam sumnjala u to dok nisam iskušala. I,

naravno, Francine je opet imala pravo.

Sve što vam treba jest malo soli, bijela svijeća i

sveta voda. Sol je drevni simbol za pročišćavanje, a

bijela svijeća simbolizira pozitivnu duhovnu energiju.

Znam, ponestalo vam je svete vode. No vi je moţete

sami napraviti. Pustite da obična voda iz slavine

stoji na suncu tri sata i triput tijekom ta tri sata

iznad nje napravite simbol koji za vas ima neko

duhovno značenje. Ja, na primjer, crtam simbol kriţa.

Počnite noću, točno u satu Trojstva, točno u tri sata

ujutro - u 3:00, 6:00, 9:00 ili 12:00 - zapalite

bijelu svijeću i pospite sol oko cijele kuće dok nije

potpuno okruţena solju. (Kad vas susjedi pitaju što

radite, recite im da ubijate puţeve.) Zastanite kod

svakih vrata i svakog prozora i poškropite ih svetom

vodom te napravite znak koji odgovora vašoj vjeri ili

koji je simbolizira.

Kad ste okruţili svoju kuću solju i zatvorili sve

otvore svetom vodom, uĎite i s bijelom svijećom

proĎite kroz sve sobe. Blagoslovite svaku sobu svetom

vodom i znakom koji odgovara vašoj vjeri ili koji je

simbolizira i ponavljajte ovu molitvu dok idete s

jednog kraja sobe na drugi:

»Voljeni Oče, operi i pročisti ovu sobu bijelom

svjetlošću Duha Svetoga. Očisti je od svih

negativnosti iznutra ^ i ispuni je Svojom ljubavi i

milosti. Amen.<

Mračna strana:

kako se zaštititi od zla

koje nas okruţuje

Mračna strana nije bila nimalo sretna što sam odlučila

napisati ovo poglavlje. Prvu večer kad samo Lindsav i

ja sjele da snimimo svoj rad na vrpcu, istom opremom

kojom smo se koristile za ostala poglavlja, rezultat

su bila tri sata čudne, kreštave statike koja je

prekrila moj glas. Nismo htjele prihvatiti poraz, pa

smo odnijele vrpce audiotehičaru koji je bio uvjeren

da ih moţe spasiti. Nakon nekoliko dana nazvao nas je

i rekao da mu je ţao. Pokušao je sve što zna, ali

vrpce su i dalje bile neupotrebljive.

Odlučile smo se na drugi pokušaj snimanja poglavlja

»Mračna strana«. Svakih deset minuta svjetla u sobi su

se gasila u trajanju od petnaest do dvadeset sekundi,

i to samo u sobi u kojoj smo radile. Imamo svjedoke.

Čak su svjetla u kupaonici do nas ostala upaljena,

samo kako bi nam mračna strana dala do znanja na

djetinjasti način da joj se nimalo ne sviĎa što

govorimo o njoj, odnosno stoje razotkrivamo.

To je tipično za entitete. Dovoljno su sitničavi i

sebični da bi smetali pri pisanju knjige koju nikad

neće čitati. I vjerujte mi, svaka knjiga koja

istraţuje i cijeni našu duhovnu bit nije nimalo

zanimljiva mračnoj strani. Zapravo, ako se pitate dok

ovo čitate jeste li moţda mračni entitet, uvjeravam

vas da niste jer inače ne biste ovo čitali, a kamoli

sebe takvo što pitali. Mračni entiteti se nikad ne

pitaju jesu li mračni, ne zato što znaju da jesu, nego

zato što ih to, za razliku od nas ostalih, jednostavno

ne brine.


U ovom ću poglavlju govoriti o mračnim entitetima,

bijelim entitetima i sivim entitetima. Mračni, bijeli

i sivi samo su pridjevi koji označavaju količinu BoŢJL

svjetlosti koju je duh propustio u sebe. Ako vam je

palo na pamet da su mračnost, bjelina ili sivilo

ljudskog duha moţda vezani uz rasu i boju koţe, sram

vas bilo i dajte se saberite!

v

Sto je mračna strana

Bog nije stvorio negativnost, kaos i zlo koji

karakteriziraju mračnu stranu. Da bi ih stvorio, dio

Njega trebao bi biti negativan, kaotičan i zao, a mi

znamo da to nije tako.

Mračna strana postoji zato stoje Bog dao našem duhu

slobodnu volju, a neki su duhovi upotrijebili svoju

slobodnu volju da odbiju svjetlost i da umjesto nje

prihvate bezboţan mrak. Bog nikad nikomu ne okreće

leĎa, ali neće ni bilo koga spriječiti da to učini

Njemu.

Kad je Bog vidio da su neka od Njegove djece izabrala

mračnu stranu, poslao im je voljenog Lucifera, jednog

od svojih najljepših i najmoćnijih anĎela da ih čuva.

Lucifer nije mračan niti je posrnuo anĎeo. Njega Bog

nije odbio i nije prognan iz svjetlosti. Zapravo, ime

Lucifer znači »svjetlost«. Naime, Bog nije htio da se

Njegova izgubljena stvorenja na zemlji osjećaju

napuštena i usamljena, pa im je poslao Lucifera da se

brine za njih.

Ne vjerujem da postoji neško kao »vrag«. Ne vjerujem

da postoji zla, rogata napast u crvenoj odjeći i s

trozubim vilama koja se zove Sotona. Što se toga tiče,

ne vjerujem ni da postoji vatrena vječnost koja se

zove pakao, a na koji kivni Bog navodno osuĎuje sve

koji mu idu na ţivce. Ako je to istina, stoje bilo sa

svim katolicima koji su otišli u pakao jer su petkom

jeli meso? Sad je odlučeno da, ako ţele, katolici

smiju jesti meso petkom. Znači li to da se oni iz

pakla smiju vratiti ili su ostali ondje zauvijek

zatočeni? A budući da baptisti misle kako je ples

grijeh, stoje s jadnim Fredom Astaireom ili Gene-om

Kellvjem? Ţao mije, ali čini mi se da što više logično

razmišljate, to više priča o paklu gubi smisao.

Ali najvaţnije od svega jest da Bog koji nas je

stvorio ne sudi, ne kaţnjava i ni u kojem slučaju ne

osuĎuje. Mi smo Njegova djeca. Njegova ljubav prema

svakome od nas bezuvjetna je i vječna. Istina je da

snosimo posljedice kad odbijemo Njega i Njegovu

ljubav. Ali

Mračna strana: kako se zaštititi od zla koje nas

okruţuje 161

On ne proklinje one koji odbijaju uzvratiti tu ljubav

i koji biraju da ţive u mraku. Oni su sami sebe

prokleli. Zato vas molim, dok govorimo o mračnoj

strani, nemojte zamišljati legiju zlih bića koja

ulijeće u pakao i izlijeće iz njega poput šišmiša na

Sotoninu zapovijed. To je strašan prikaz i veoma je

dojmljiv u filmovima, ali to jednostavno nije tako.

Mračna strana postoji i u ljudskom obliku i u obliku

duha, isto kao što bijeli entiteti postoje i u

ljudskom obliku i u obliku duha. Oni koji ţive meĎu

nama u ljudskom obliku mogu biti članovi obitelji,

susjedi, ljubavnici, netko s kim radite ili tko tvrdi

da vam je prijatelj. Kad »mračni« ljudi umiru i njihov

duh napušta tijelo, negativna energija njihova duha

moţe duboko utjecati na nas, a da uopće nismo svjesni

što se dogaĎa. (U to ubrajam i ono kad su uništili

audiokasete i palili i gasili svjetla). No bili oni u

ljudskom obliku ili u obliku duha, svi mračni entiteti

mračne strane imaju iste osnovne karakteristike.

Kao prvo, oni nemaju savjest, nemaju nikakav osjećaj

odgovornosti za svoja djela i nemaju griţnju savjesti.

Spremni su preuzeti zasluge, ali ne i snositi

odgovornost za sve što se dogaĎa oko njih. Što se njih

tiče, ako vam naude, onda ste ili vi krivi ili ste ih

vi natjerali na to. Evo slikovitog prikaza: ako vam

zabiju noţ u leĎa, to je zato što ste vi naletjeli na

noţ. Ako ih kritizirate, nisu oni zasluţili kritiku,

nego ste vi ili preglupi ili preplitki da biste ih

razumjeli i cijenili. Samoopravdanje im doĎe kao

disanje. U njihovim očima vi biste trebali biti sretni

što ste meĎu odabranom nekolicinom koju su počastili

svojim vremenom i paţnjom. Vjerujte mi, bilo kakav

sličan odnos poniţava i neprihvatljiv je.

Riječima psihijatrije, mračni entiteti u ljudskom

obliku jesu oni istinski psihopati meĎu nama. Znaju

savršeno oponašati ljudske osjećaje, a da ih nikad

istinski ne osjete. Mogu vam se činiti iznimno

šarmantni (kako bi vas što uspješnije zaveli i

zbliţili se s vama); mogu vam se činiti osjećajni,

suosjećajni i puni ljubavi; moţe vam se činiti da im

je iskreno ţao nakon što su vas povrijedili kako bi

vas prevarili u vezi sa svojom pravom prirodom. Mogu

odglumiti zanimanje za nešto što vas zanima -

uključujući Boga i duhovnost - kako bi stvorili

iluziju da imate nešto zajedničko. To je sve samo

gluma koja prestaje kad su uvjereni da imaju potpunu

kontrolu nad vama.

Naţalost, nama bijelim entitetima, koji imamo prave

osjećaje i vjeru, teško je prihvatiti ideju da je sve

to gluma. I zato, umjesto da mračnom entitetu okrenemo

leĎa jednom kad skine masku,


ostajemo s njim i očajnički pokušavamo spasiti onu

predivnu osobu za koju smo sigurni da se krije u njemu

zato što smo je vidjeli vlastitim očima. Gotovo je

nemoguće zamisliti da ta predivna osoba nije

izgubljena, nego nikad nije ni postojala. MeĎutim, kad

se radi o pravim mračnim entitetima, to je okrutna,

tuţna istina.

Kao drugo, mračni entiteti obično ne ţele upoznati

ljude oko sebe niti ih je briga za njih. Jedino im je

stalo do odraza njih samih koji dobiju od ljudi kojima

su okruţeni. Njima su bijeli entiteti hodajuća zrcala

u kojima se mogu sami sebi diviti. Sve dok im laska

njihov odraz u našim očima oni će nas cijeniti. No kad

shvatimo da gledamo krinku i da njihov karakter i

integritet postoje samo zato što mi ispunjavamo

praznine, reagirat će na dva načina: ili će se

udaljiti ili će ponoviti nastup kojim su nas pridobili

prvi put ne bi li još jedanput uspjeli.

Kao treće, mračni entiteti poštuju vlastita,

proizvoljna pravila koja idu samo njima u korist, a

koja se mogu promijeniti bez upozorenja i kada je to

njima zgodno i ne moraju se nuţno odnositi na one koji

ih okruţuju. U njihovoj glavi njihovo je ponašanje

uvijek prihvatljivo, ali znaju pobjesnjeti ili

osjećati se pogoĎenima ako se to isto ponašanje

usmjeri prema njima. Bijeli entiteti, ţeleći naći neki

smisao u svemu tome, pokušat će se prilagoditi. To je

logično, ali ujedno i beskorisno. Pravila i ponašanje

koje godi mračnom entitetu u utorak moţda će

uzrokovati izljev bijesa u srijedu. Posljedica je toga

daje bijeli entitet neprestano nesiguran i zbunjen,

što mračnom entitetu omogućava još veću kontrolu i

nadmoć.

Cilj mračnog entiteta nije da pretvori bijeli entitet

u mračni. To je neizvedivo. Njegov je cilj da uništi

bijeli entitet - ne nuţno fizički, ali svakako

emocionalno. Budiino iskreni, jedini način da se

mračno odrţi jest da ugasi svjetlost pa je to tako

njegova svrha i zabava. Mračni entiteti pokušavaju

uzrokovati u što više bijelih entiteta što više

emocionalnih previranja, sumnju u sebe, krivnju i

depresiju kako bi ih namamili u svoj mrak. Oni

vrijeĎaju, oni poniţavaju, oni prijete da će prekinuti

vezu ako se bijeli entitet ne »sabere«, a istodobno

tvrde kako nitko drugi ne bi htio biti u vezi s

bezvrijednom osobom poput tog bijelog entiteta.

Prijete da će bijelom entitetu oduzeti sve do čega mu

je stalo ako otiĎe. Drugim riječima, učinit će sve

kako bi se bijeli entitet osjećao nesigurnim i na taj

će ga način lišiti svih moći koje posjeduje.

Problem je što bijeli entiteti imaju savjest. Mi smo

osjećajni i suosjećamo te ozbiljno shvaćamo svoje

moralne odgovornosti. U


okruţuje 163

našoj je prirodi da mislimo samo najbolje o ljudima do

kojih nam je stalo. Upravo te kvalitete privlače

mračne entitete. SviĎa im se laskav odraz njih samih u

našim očima i oni znaju da ćemo njihov mrak

percipirati kao neku vrstu tuge ili boli te da ćemo im

pokušati pomoći. Moţda ste čuli izreku: »Nijedno dobro

djelo ne ostaje nekaţnjeno.« Čini mi se daje tu izreku

izmislio bijeli entitet koji je pokušao spasiti neki

crni entitet koji je tvrdio daje u nevolji i da ga

nitko ne razumije. Ako pokušavate spasiti mračni

entitet svojom ljubavlju i/ili prijateljstvom,

postavite si ovo jednostavno pitanje: što najčešće

dobijete kao nagradu za svoj trud? Cijeni li vas druga

osoba ili vas kaţnjava?

Okretanje leĎa jednom od Boţje djece vjerojatno se

kosi s vašim odgojem i vašim dobročiniteljskim

instinktima. Ali vjerujte mi, moţete korisnije

provoditi vrijeme i trošiti energiju nego pokušavajući

pomoći ili spasiti mračni entitet za koji ste uvjereni

da će biti predivna osoba samo ako se »promijeni«

(cilj koji bijeli entiteti navode kad govore o mračnom

entitetu u svom ţivotu) i dopusti da u njega uĎe

bijela svjetlost koju nudite. Mračni entitet ne moţe

se preobraziti u bijeli, isto kao što se bijeli ne

moţe pretvoriti u mračni. Ne moţete se obraćati

nečijoj savjesti ako je nema, a budite sigurni, mračni

je entiteti nemaju. Osim toga, kako ćete izazvati

iskrenu griţnju savjesti kod nekoga tko ne vjeruje

daje kriv za bilo što loše što se dogodi? To govorim

kao duhovna vidovnjakinja i kao osoba koja je to

naučila na teţak način. Ako u vašem ţivotu postoji

mračni entitet, bio to prijatelj, ljubavnik, bračni

drug ili član obitelji, poslušajte Isusov savjet i

»otresite prašinu s nogu (i) otiĎite.«

Počela sam ovo poglavlje s nekoliko slikovitih

primjera kojim se bijednim sredstvima sluţe mračni

entiteti u obliku duha kako bi ometali nastajanje ovog

poglavlja. Navest ću vam primjer mračnog entiteta u

ljudskom obliku samo zato što mislim da će vam to

moţda koristiti. Moja je majka bila mračni entitet.

Kao roditelj zlostavljala me fizički i emocionalno, sa

svakom od prije navedenih karakteristika. Kad sam

jednom odrasla, prestala sam pokušavati da joj

pomognem ili daje usrećim ili da naĎem neko zajedničko

duhovno područje na kojem se moţemo povezati. Prestala

sam se svaĎati s njom smatrajući to gubitkom vremena i

daha. Odolijevala sam iskušenju da joj vratim sva

emocionalna zlostavljanja i izbjegavala sam bilo kakvu

bliskost s njom do kraja njezina ţivota. Godinama sam

se borila s griţnjom savjesti dok nisam o tome

razgovarala sa svojom duhovnom vodiljom Francine.

Rekla sam joj


kako jedna od deset zapovijedi glasi: Poštuj svoga oca

i svoju majku. Smireno mije odgovorila: »Naravno, ako

su zasluţili da ih poštuješ.« Od tog časa nikad se

višenisam osjećala krivom što sam majku drţala podalje

od sebe. Do kraja njezina ţivota brinula sam se da ima

sve što joj treba, ali sve to na udaljenosti.

Ja sam napisala svoj otisak prije nego što sam došla

ovamo i meĎu inim stvarima odabrala sara majku koja je

mračni entitet. Kao mlada zaključila sam da sam očito

bila u stanju ludila dok sam pisala otisak. Ali

gledajući unatrag, doista shvaćam zašto sam tako

odlučila. Od nje sam naučila što znači biti dobra

majka. Sve što bi ona učinila s djecom u nekoj

situaciji, ja učinim suprotno. Ne govorim podrugljivo.

Ne samo da su me sinovi tijekom godina u nekoliko

navrata uvjerili u to da sam ih dobro odgajala nego su

mi iskazali svoje poštovanje tako što su me uključili

u ţivot svoje djece.

Dodala bih još jednu Francineinu izreku: »Jedan bijeli

entitet moţe rastjerati tisuću mračnih«. Uočite daje

upotrijebila riječ rastjerati, a ne spasiti,

transformirati ili rehabilitirati. Samo rastjerati.

Odvratiti i poslati nekamo drugamo. Negativna energija

mračnog entiteta, bilo u ljudskom obliku ili u obliku

duha, moţe onesposobiti osjetljivi bijeli entitet

kojemu je stalo do njega. Poslije u poglavlju dat ću

vam nekoliko načina kako se moţete zaštititi od

mračnih entiteta. No najsigurniji način kako se moţete

obraniti od onih u ljudskom obliku jest da odlučno

kaţete: »Ne, hvala« i potraţite najbliţi izlaz.

Nijedna rasprava o mračnim entitetima ne bi bila

potpuna bez pojašnjenja što oni nisu. Nisu sve ubojice

i kriminalci mračni entiteti. Nisu svi koji su vas

iznevjerili ili prekinuli s vama mračni entiteti. Nisu

svi koji vas kritiziraju mračni entiteti. Nisu mračni

entiteti svi koji vam otimaju daljinski upravljač, kao

ni oni koji vam presijeku put u guţvi ili pak oni koji

se uguraju preko reda na blagajnu. Nisu mračni

entiteti svi oni kojima se vi ne sviĎate. I nisu svi

oni koji se vama ne sviĎaju mračni entiteti. Ne

govorim o tome da ljudima dajemo etikete ili da ih

osuĎujemo ili da pak postanemo duhovni snobovi, što bi

bilo sramotno. Lakomisleno kategorizirati ljude kao

mračne entitete, a da dobro ne promislite o tome,

znači obezvrijediti proces razlučivanja koji bi se

trebao ozbiljno shvatiti.

Takvo je razlučivanje kompliciranije nego što se

misli. Uzmimo primjer Jude, jedne od najpoznatijih

povijesnih ličnosti. Bio je Isusov omiljeni apostol

koji gaje izdao za trideset srebrnjaka. Bio ie iedan

od najodgovornijih za J§USOvp_ raspeće. Tuda je

igrao.


okruţuje 765

glavnu ulogu u uništenju najvjerojatnije najčistije i

najblistavije svjetlosti koju je svijet poznavao.

Entitet ne moţe biti mračniji od toga, zar ne?

No taje izdaja bila bitna za raĎanje kršćanstva. Isus

je to pret-kazao tijekom posljednje večere. Netko je

morao ispuniti tu sudbinu. Netko je morao upisati to u

svoj otisak i biti Juda i čovjek koji će predati svog

najdragocjenijeg i najvoljenijeg prijatelja vojnicima

koji će ga zatim odvesti u smrt. Kad je Isus bio u

pritvoru, Juda je bio tako uţasnut i preplavljen tugom

zbog onoga što je učinio da je odbacio trideset

srebrnjaka koje je dobio i objesio se.

To nije ni pribliţno ponašanju mračnog entiteta.

Mračni bi entitet zadrţao novac i sretno okrenuo leĎa

bez imalo griţnje savjesti i krenuo dalje u potragu za

drugim bijelim entitetom kako bi ga uništio.

Ne moţete samo uperiti prst i reći: »Taje osoba

učinila nešto vrijedno prijezira i prema tome je

mračni entitet.« Mračna strana ne uključuje mentalno

bolesne ili gensko-kemijski neuravnoteţene, što samo

komplicira pokušaj razlučivanja. Osobno smatram da je

jedan od najhitnijih redaka u Bibliji ovaj: »Nemojte

suditi da vam ne sude.« Htjela bih naglasiti da cilj

objašnjavanja i razotkrivanja mračne strane nije da se

navede nekoliko imena ili da se potakne neka duhovna

društvena igra za elitu. Cilj je da se odrede opće

karakteristike mračnih entiteta kako bismo ih naučili

prepoznati, da shvatimo kako djeluju i koji je njihov

cilj te da ih izbjegavamo kao gripu.

Ako vas netko iscrpljuje, deprimira, umara, čini

nesigurnima, manjkavima, slabima, pesimističnima,

zbunjenima, bespomoćnima ili vam se pak povraća ili

vas zaboli glava u njegovoj blizini, neću reći daje ta

osoba zasigurno mračni entitet, ali bilo bi najbolje

da se maknete od nje. Mračni se entiteti hrane

depresijom, strahom, meteţom i emocionalnim kaosom. To

su simptomi koje će neza- ' štićeni bijeli entitet

najčešće osjetiti provede li previše vremena s mračnim

entitetom. Što je vaša emocionalna otpornost slabija,

to će mračnom entitetu biti lakše da manipulira vama.

Njegova negativna energija moţe biti jednako toliko

stvarna i moćna kao pozitivna energija bijelog

entiteta. Jednom kad su uzrokovali u vama jedan ili

sve prije navedene negativne simptome, imat će veću

moć nad vama, a takvo zadovoljstvo mi bijeli entiteti

njima jednostavno ne smijemo priuštiti.

Naravno, mračni entiteti nisu nikakva slučajnost.

Postoji logično objašnjenje za nedostatak njihova

duhovnog aspekta. Iako

766 ONA STRANA I POVRATAK

pakao ne postoji, oni ipak plaćaju visoku cijenu kad

biraju mračnu stranu umjesto svjetlosti.

Mračna strana izmeĎu dva ţivota

Prije nego što sam krenula u dublje proučavanje mračne

strane, znala sam razmišljati o tome što bih učinila

da mi mračni entitet doĎe na tumačenje kao klijent.

Nisam ih se bojala. Zahvaljujući svojoj majci, imala

sam dovoljno iskustva s mračnom stranom. Ali iz nekog

razloga nisam shvaćala, nisam mislila da bi vidovnjak

imao što vidjeti.

Poslije dugogodišnjeg proučavanja shvaćam zastoje to

tako.

Ulaz na Onu stranu podijeljen je na desna i na lijeva

vrata.

Kad umru, bijeli entiteti ulaze kroz desna vrata. Put

je toliko izravan da smo rijetko svjesni postojanja

vrata. Prateći svjetlost, puni radosti jednostavno

prekoračimo prag.

S druge strane, mračni entiteti ulaze kroz lijeva

vrata u ponor ništavila lišena nade, u mrak koji je

duhovna suprotnost Boţjoj čistoj svjetlosti bezuvjetne

ljubavi. Ponavljam, ni u jednom trenutku nemojte

pomisliti da ih je Bog poslao kroz lijeva vrata. Ljudi

koji ulaze kroz lijeva vrata odvojeni su od Boga zato

što su se oni odlučili okrenuti od Njega. Oni ondje ne

ostaju dugo. Iz crne, beznadne praznine lišene ljubavi

koja se nalazi iza crnih vrata mračni se entiteti

vraćaju natrag in utero u još jedan ţivot na zemlji.

Vrte se u vječnom ciklusu sličnom potkovi.

To ujedno objašnjava zašto sam imala osjećaj da nemam

što tumačiti kad je riječ o mračnim entitetima. I

nemam! Oni se vraćaju u svaki ţivot bez otiska, bez

duhovnog vodstva, bez anĎela, bez mira, mudrosti,

uvida, ponovnih susreta s voljenim osobama, bez

iskustva savršene ljubavi i radosti u Boţjoj

svjetlosti, čemu se svi mi veselimo i što nas čeka na

Onoj strani.

Na primjer, uvjerena sam daje moja majka napustila

zemlju i ušla kroz lijeva vrata te se vratila u utrobu

neke jadne neduţne ţene u Etiopiji. Za otprilike

dvanaest godina čut ćete za neku nasilnu pobunu u

Etiopiji i kimnut ćete glavom i pomisliti: »To je

zasigurno Svlvijina majka.«

Čak ni mračni entiteti nisu osuĎeni da budu vječno

izopćeni od Boţje prisutnosti. Prije ili poslije moćni

bijeli entiteti na Onoj strani uspiju ih uloviti

prilikom prijelaza iz jedne dimenzije u


okruţuje 167

drugu i odvesti doma u zagrljaj bijele svjetlosti Duha

Svetoga. Ali dok se to ne dogodi, mračni entiteti

slijede svoj mračni, nezacrtani put lišen Boga koji su

sami odabrali i koji mi ne moţemo ni zamisliti, a ni

njih ne moţemo spasiti.

Kao i bijeli entiteti, neki mračni entiteti, nesvjesni

da su umrli, ostaju neko vrijeme vezani za zemlju.

Drugi pak u onom kratkom razdoblju izmeĎu dva ţivota

posjećuju zemlju kao duhovi. Kad bih mogla birati,

radije bih se suočila s mračnim entitetom u obliku

duha nego u ljudskom obliku. No u bilo kojem obliku

svojom negativnom energijom mogu uzrokovati razne

manje i veće kaose. Mogu utjecati na automobile,

telefone, kućanske aparate, računala, televizore, bilo

što mehaničko ili što se napaja strujom. TakoĎer mogu

utjecati na opću atmosferu u prostoriji, tako da

najveseliji i najugodniji ljudi iznenada, da i ne

znaju što ih je spopalo, postanu deprimirani,

tjeskobni i loše volje te počnu gristi sve oko sebe.

U takvoj je situaciji bitan korak razgovarati o takvim

stvarima. Ako mračni entiteti utječu na skupinu ljudi,

velika je vjerojatnost da vi niste jedina osoba koja

je napadnuta. Recite nekomu ako se vaš auto čudno

ponaša, ako vas je iznenada zaboljela glava ili ako

ste odjednom postali loše volje. Iznenadit ćete se

koliko će ljudi s kojima se druţite reći: »I ja!«

Razgovor pomaţe da rastjera zbunjenost i beznaĎe koje

osjećate tako da navodi pravog krivca - negativnost

mračnih entiteta. Ništa ih ne rastjera brţe nego kad

ih bijeli entiteti razotkriju.

Kad smo kod razotkrivanja, htjela bih raščistiti

nekoliko mitova o mračnim entitetima u obliku duha jer

su im u nekim slučajevima ljudi dali više moći nego

stoje doista imaju.

1. Oni vam ne mogu fizički nauditi. U najgorem

slučaju moţete postati zbunjeni i tako nepaţljivi da

se slučajno ozlijedite.

2. Ne mogu vas natjerati da se ubijete. U najgorem

slučaju moţete postati toliko depresivni da se

izgubite, ali to je samo privremeno i nije vaša

krivnja! Nemojte im pruţiti taj uţitak da smanje onu

svjetlost u vama. Mi bijeli entiteti potrebni smo

jedni drugima i zajedno smo jači nego što će oni ikada

biti.

3. Ne mogu vas ureći. Kao što ćete vidjeti poslije

u ovom poglavlju, uroci ne postoje.

4. I najvaţnije od svega, oni vas ne mogu

posjedovati.



okruţuje 169

Ne vjerujem da demoni ili zli duhovi mogu nekoga

posjedovati iako sam izvela popriličan broj

istjerivanja, no samo kad se radilo o osobi koja je

bila uvjerena daje zao duh ušao u nju i kad je ništa

doli egzorcizam ne bi uvjerilo daje »izliječena«. No

čak i tijekom istjerivanja uvjeravam osobe da Ďavao ne

postoji i da nema demona, uvjeravam ih da čak i da

postoje, nemaju moć da uĎu u naš um ili tijelo.

U tome me podrţava stručnjak za to područje - moja

duhovna vodilja Francine - koja kaţe da nijedan duh,

bio bijeli ili mračni, ne moţe ući u naš um. Ona i ja

bezbroj smo puta razgovarale o po-sjednutosti i ona

uvijek ponavlja jedno te isto: duhovni svijet moţe

utjecati na naš um, ali nikad ne moţe ući u njega i

preuzeti ga. Istina je da se naš ljudski mozak moţe

indoktrinirati, ali on ipak ostaje naš mozak, a ne

mozak nekog mračnog entiteta koji je tu umjesto

našega.

Ja sam medij koji se koristi transom, što znači da

tijekom transa dopustim svojoj vodilji da se koristi

mojim glasom kako bi komunicirala s ljudima. Neki

mediji dopuštaju duhovima da uĎu u njihovo tijelo

tijekom seanse ili kanaliziran]a. Ja osobno to ne

dopuštam, što je još jedan dokaz protiv ideje

opsjednutosti. Svaki će me medij poduprijeti u ovome:

duhovni se svijet moţe koristiti samo onime što im mi

dopustimo. Ako bijeli entitet moţe ući u tijelo medija

samo ako mu on to dopusti, nema teorije da će mračni

entitet opsjednuti nekoga bez njegova dopuštenja.

Ne kaţem da su ljudi koji tvrde da su bili opsjednuti

to izmislili. Ako oni u to vjeruju, to onda treba

ozbiljno shvatiti i riješiti. Ja govorim o tome da

postoje drugi fenomeni koji se lako mogu zamijeniti s

opsjednutosti.

Kao prvo, moć sugestije igra i te kako veliku ulogu i

ne zove se tako bez razloga. Ako ste odgojeni u

kulturi ili religiji koja vjeruje u opsjednutost, to

moţe biti dovoljno da sve, počevši od PMS-a pa do

ozbiljne mentalne bolesti, pripisujete opsjednutosti.

Ali čak samo poistovjećivanje s osobom ili odreĎenim

interesom moţe dovesti do toga da osoba pokazuje

simptome opsjednutosti ako joj je to netko dovoljno

jako sugerirao. Primijetit ćete da su ljudi s

religioznom pozadinom uvijek sigurni daje Sotona ušao

u njih. Osoba koju zanima povijest moţda će pomisliti

daje to Napoleon, Theo-dore Roosevelt ili Marija

Antoaneta. Ljubitelji knjiţevnosti uvjereni su daje to

Shakespeare, Ibsen, Poe ili Dickens. Ljubitelji

avijacije biraju Ameliju Earhardt, Charlesa Lindbergha

ili "VVilbura Wrighta.

Kad bolje razmislim, još nisam srela osobu koja je

tvrdila da ju je opsjela osoba za koju nitko nije čuo.

Neki su ljudi toliko osjetljivi na negativnu energiju

da ih ona preplavi do te mjere da imaju osjećaj kao da

su izgubili vlastiti identitet. To nije opsjednutost.

Svi se mi katkad osjećamo izgubljenima ili kao da

nismo »pri sebi« i što smo osjetljiviji, to će se

češće dogaĎati. Ali ponavljam, osim ako svjesno ne

dopustimo da nas obuzme neki duh, to što nismo »pri

sebi« ne znači da smo »netko drugi«. To samo znači da

nam treba više duhovne usmjerenosti, od nas samih i

nama bliţnjih, kako bismo se ponovno vratili na

siguran i poznat put.

Kinetička energija takoĎer moţe uzrokovati dramatičan

fizički kaos koji poistovjećujemo s opsjednutosti. Ako

se sjećate, kinetička se energija javlja kad um

spontano i nenamjerno manipulira konkretnim stvarima.

Razdoblja ekstremnih emocionalnih i duhovnih

previranja mogu biti okidač za napade kinetičke

energije - električni naboj, stvari koje lete po sobi,

kućanski aparati koji divljaju, cijevi koje pucaju

itd. Budući daje previranje koje stoji iza kinetičke

energije vrlo često isto ono koje povezujemo s

opsjednutosti, nije ni čudo što brkamo jedno s drugim.

Bitna razlika leţi u tome stoje kinetička energija

stvarna, a opsjednutost nije.

Sivi entiteti i mjesto njihova zadrţavanja

U svijetu gdje postoje i bijeli i mračni entiteti mora

biti i nijansa sivoga. I to stoji ne samo za svijet

duhova nego i za ţivot na zemlji.

Sivi su entiteti »neodlučni«. Na njih mogu utjecati i

bijeli i mračni entiteti, tako da nisu sigurni kamo

pripadaju. To ne znači nuţno da su slabići. Zbunjeni

su i traţe svoje mjesto.

Ako smo iskreni prema sebi, mi bijeli entiteti priznat

ćemo da smo se bar jednom zapitali zabavlja li se

mračna strana bolje od nas i pokušali se ponašati na

»mračan« način. Osim ako ne tvrdite da niste nikad

učinili nešto za što ste znali da nije u redu s

izlikom »jer mi se tako svidjelo« ili »jednostavno se

dogodilo«, a ako je tako, onda pretpostavljam da ste

premladi da biste ovo čitali. Često uopće nemamo

nikakva smisla za mračno ponašanje i prije ili poslije

od sebe napravimo pravu budalu. Duboko u sebi znamo da

smo na zabavi na kojoj ne ţelimo biti i zbunjeni i s

griţnjom savjesti otrjuţemo natrag u »bjelinu«, koja

nam je jedina zona utjehe. Još

no Ona strana i povratak

jedanput ću ponoviti, bijeli se entiteti ne mogu

pretvoriti u mračne. To je kao kad bismo se iznenada

odlučili isprobati novu odjeću koja nam se čini

uzbudljivijom odmaše, ali osjećaj novoga brzo nestaje

i na kraju sebi priznamo da nam ta odjeća ne pristaje.

Sivi se entiteti nalaze negdje izmeĎu. Traţe vlastiti

stil i mogu nositi odjeću bijelih i mračnih entiteta,

a da pritom ne znaju u kojoj se bolje osjećaju. Sivi

se entiteti mogu pretvoriti i u bijele i u mračne, pa

osjećaju kao da ih vuče u oba smjera.

To su kriminalci koji se, za razliku od mračnih

entiteta, mogu rehabilitirati. To su izgubljena djeca

koja su još u potrazi za identitetom kojim će

pridobiti najveću pozornost i odobravanje -

najomiljenija meta mračne strane. Moţda su naletjeli

na previše »pogrešnih« bijelih entiteta i zapitali se

postoji li iskrenost, integritet, suosjećanje ili nada

meĎu bijelima. Ili su pak ţivjeli dobrim, pristojnim

ţivotom dok ih nesreća i tragedije nisu ponukale da se

pitaju čemu sve to. Droga, fiziološko-kemijska

neravnoteţa, mentalna bolest i druge sile mogu odvući

nevin duh u sivu pustoš.

Postoji nekoliko stvari koje mi bijeli entiteti na

zemlji moţemo učiniti kako bismo odvukli sive entitete

od mračne strane.

Jedno je da izbjegavamo naviku bijelih entiteta da

puno govorimo, ali ne djelujemo. Svima nam je to

poznato. I moramo priznati, s vremena na vrijeme i

sami smo bili takvi. Opisali smo ljubav prema Bogu i

ţivot bijelog entiteta kao pravu stvar, a onda smo

skinuli odjeću koju nosimo kad idemo u crkvu i postali

nesretni, bezobrazni, neiskreni i puni predrasuda

protiv kojih smo maloprije govorili. Ako ne ţivimo

onako kako propovijedamo, koliko će naš ţivot biti

privlačan sivom entitetu? Ne moţemo samo govoriti o

radosti i nadi koja se javlja kad prihvatimo Boga. Mi

to moramo pokazati ili će sivi entiteti pomisliti da

tu nema ništa osim praznih riječi.

A moţemo se i moliti za njih.

Vaţnost molitve shvatila sam zahvaljujući iskustvu

koje sam imala dok sam pisala ovu knjigu. Nisam baš za

astralnu projekciju. Ne dopuštam da mi duh putuje

okolo bez tijela, no jednu sam noć zahvaljujući

astralnoj projekciji završila na mjestu za koje mije

poslije moja duhovna vodilja rekla da se zove »mjesto

zadrţavanja«.

Bila sam okruţena ljudima koji su umrli. Nisu

razgovarali sa mnom, ali mogla sam vidjeti da su

doista očajni. Zrak je bio pun tuge, a ljudi, od

tinejdţera pa sve do staraca, vukli su noge dok su

hodali i pogled im je bio uperen prema dolje, tako da

im je čak i drţanje tijela izraţavalo atmosferu

bezna.Ďa.


okruţuje 171

Iza prostora u kojem smo se nalazili vidjela sam

potpuni mrak, što me, iskreno rečeno, prestrašilo i

nisam se tomu htjela ni pribliţiti. Tad sam shvatila

da sam ušla kroz lijeva vrata na Onu stranu i da se u

mraku nalaze mračni entiteti koji su se spremali

vratiti natrag na zemlju.

TakoĎer sam shvatila da su ljudi s kojima sam bila

imali slobodnu volju da biraju. Mogli su ući u mrak,

ali mogli su i ući kroz desna vrata i u Boţju

svjetlost na Onoj strani. Nisu bili zatočeni.

Jednostavno su čekali da se odluče.

Vjera ih nije napustila. Bila je izgubljena kao i oni.

Instinktivno sam im prišla, jednom po jednom, i

preklinjala ih: »Molim vas, recite da volite Boga.

Molim vas, recite da ima nade. Vjerujte u Boga i moći

ćete izaći odavde.« Nisu ispustili ni glasa. Nisu čak

ni podignuli svoje tuţne oči kako bi me pogledali, a

prije nego što sam napokon otišla, sjećam se kako sam

postajala sve slabija od očaja koji me obuzimao i koji

sam upijala od njih.

Sljedeći dan zahtijevala sam od svoje duhovne vodilje

Francine da mi objasni zašto mi nikad nije rekla za to

mjesto zadrţavanja. Odgovorila mije kao i uvijek u

takvoj situaciji: »Ako mi ne postaviš pitanje, ne mogu

ti dati odgovor.« Mrzim kad mi to učini.

Ali rekla mije da su me čula dva duha od onih tisuću

ondje. Nakon što sam otišla, dva su napustila mjesto

zadrţavanja i zakoračila kroz desna vrata u svjetlost

One strane.

Nakon te noći uključila sam te tuţne, izgubljene duše

u svoje molitve. Nadam se da ćete i vi učiniti isto.

Ako ne mogu naći dovoljno vjere da se vrate doma,

najmanje što mi bijeli entiteti moţemo učiniti jest da

im pomognemo svojom vjerom, jer imamo tu sreću daje

imamo dovoljno i za druge.

Samoubojstvo

Iako ti duhovi nisu razgovarali sa mnom, znala sam

zašto su se nalazili na tome mjestu zadrţavanja, a i

Francine mi je to potvrdila. Zbog toga ţelim

raščistiti neke zbunjujuće činjenice vezane uz

samoubojstvo.

Dok sam odrastala, učili su me da ljudi koji se ubiju

idu u pakao. Kraj priče.

No, to nije istina. Dodala bih daje to ruţna, okrutna

laţ koja je smišljena kakobiizazivala osjećaj k/ivnje

Js,od ljudi bliskih s


osobom koja je počinila samoubojstvo. Ponavljam, nema

pakla i Bog nikad ne bi osudio bilo koje od svoje

djece na vječnost u paklu čak i da postoji. Općenito

gledano samoubojstvo znači prekinuti dogovor s Bogom i

sa svojim duhom i nitko od nas ne upisuje samoubojstvo

u svoj otisak, no ima i iznimaka. Kao uvijek, nije

naše da sudimo na slijepo.

Ljudi koji počine samoubojstvo zbog teške mentalne ili

fizičke bolesti otići će u svjetlost kao i mi i bit će

prihvaćeni na Onoj strani. Ljudi koji počine

samoubojstvo zbog beznaĎa i očaja, sada znam, idu na

mjesto zadrţavanja. Ako ste ikad razgovarali s nekim

tko je doţivio kliničku smrt zbog neuspjelog pokušaja

samoubojstva, reći će vam da se našao na mjestu gdje

prevladava tuga i gdje nije posve mrak, ali djeluje

kao daje »udaljeno od svjetlosti«. Ili su okruţeni

tišinom ili im se izruguju i omalovaţavaju ih duhovi

koji ih okruţuju jer ondje nema suosjećanja. To je

mjesto zadrţavanja. Ali to ujedno znači da imaju pravo

izbora. Mogu se pridruţiti mračnim entitetima i mraku

ili ići prema Boţjoj bezuvjetnoj ljubavi, kroz desna

vrata i na Onu stranu. Naše molitve mogu bitno

utjecati na to.

Samoubojice i ostali sivi entiteti koji biraju mračnu

stranu vraćaju se natrag in utero, baš kao i mračni

entiteti. Ali za razliku od mračnih entiteta, oni neće

biti mračni u sljedećoj inkarnaciji. Bit će ponovno

sivi, s novim ţivotom i novim prilikama da izaberu

svjetlost te da svladaju beznaĎe koje ih je shrvalo u

prošlom ţivotu. MeĎutim, postoje i samoubojstva

motivirana osvetom, samo-saţaljenjem ili zločestoćom i

ţeljom da se kazne oni koji nas okruţuju jer ne

obraćaju pozornost na nas ili pak jer su nas navodno

povrijedili. Jedino takvi slučajevi idu ravno kroz

lijeva vrata u potpuni mrak i odmah natrag in utero.

Neće nuţno biti mračni entitet u sljedećoj

inkarnaciji, neće imati otisak, duhovno vodstvo i

ostalu pomoć koju nudi Ona strana. Sljedeća će

inkarnacija uvjeriti takve osobe da se samoubojstvo iz

osvete/samosaţaljenja/zločestoće ne isplati. I

ponavljam, Bog ne uskraćuje takvim ljudima nešto kako

bi ih kaznio. Oni sami sebi uskraćuju i sebe

kaţnjavaju, dok Bog čeka, kao uvijek, ispruţenih ruku

da ih primi k Sebi.

Budući da je samoubojstvo obično traumatična smrt,

ljudski duh doţivi šok jer je smrt iznenadna, bez

obzira na to stoje osoba sama sebi oduzela ţivot, tako

da duh moţe ostati vezan za zemlju neko vrijeme jer ne

shvaća daje nastupila smrt. Tu vrijede ista pravila

kao i za sve ostale duhove. Ponavljajte im da su mrtvi

i prekli-........ njitejh da idu prema svjetlosti.

IJznad svega, molite se za njih. Ako


okruţuje 173

su sivi ili bijeli entiteti, moţete im i te kako

pomoći da krenu doma. Ako su mračni, onda je to

učinkovit način zaštite. U bilo kojoj situaciji nema

bolje zaštite do Boga.

Evo savršenog primjera samoubojstva koje je bilo

motivirano čistom zločestoćom i osvetom i koje je

završilo tako daje osoba ostala na zemlji kao duh.

Jedna me napola izluĎena ţena zamolila da joj pomognem

identificirati teţinu koju je osjećala u svakoj sobi i

u svakom kutku svoje kuće te da joj pomognem daje se

riješi. Odmah mi je bilo jasno što je uzrok tomu.

Tijekom šesnaest godina braka njezin ju je muţ

zlostavljao i bio je patološki posesivan. Napokon se

suprotstavila njegovim zahtjevima i upisala se u

večernju školu unatoč njegovu bijesnom i ţestokom

protivljenju. Prvu večer kad je krenula u školu, samo

nekoliko trenutaka nakon što je uspjela pobjeći iz

kuće i od njegova gnjeva, uzeo je pušku s police,

legao na njezinu stranu kreveta i raznio si glavu. I

kao da joj tijekom ţivota nije nanio dovoljno jada,

ostao je na zemlji kao duh kako bije promatrao i

proganjao te kako bi zbog njega bila nesretna i u

vječnom strahu.

Jasno, nije ju bilo lako uvjeriti da zaboravi svoj

prijezir i da mi se pridruţi u molitvi te da mu

ponavlja neka za svoje dobro prihvati daje mrtav i

dopusti da ga Bog odvede doma. Činjenica je da se ona

više molila kako bi ga se riješila negoli da

blagoslovi njegov duh. To mi je bilo razumljivo.

Poslije nekoliko tjedana, zahvaljujući našim molitvama

i mom razgovoru s njim, on je krenuo dalje. Ipak je

okrenuo leĎa Bogu i krenuo kroz lijeva vrata da se

opet vrati u mračnu inkarnaciju. To je bilo njegovo

pravo i njegov odabir, a ne naše, no nas smo dvije

ipak postigle ono što smo htjele. Napokon ga se

oslobodila, jednom zauvijek. Danas je sretna, mirna i

udata za dragog i blagog čovjeka.

Psihički napadi

Psihički napadi jedan su od podmuklih načina kojima se

mračna strana sluţi ne bi li prigušila svjetlost

bijelih entiteta. Usmjereni su izravno na našu svijest

i na našu brigu za vlastiti doprinos čovječanstvu i

Bogu.

Zvuči li vam ovo poznato:

»Ne znam zašto sam ikad mislio da ću učiniti nešto

vaţno na ovom svijetu. Mislio sam da ću se truditi i

marljivo raditi, ali


pogledaj me. Nisam postigao ništa vrijedno spomena.

Zavaravam samoga sebe. Nitko neće ni primijetiti ako

ne ustanem ili ako jednostavno nestanem.«

,

Te riječi ili nešto slično tomu primjer su klasičnog

psihičkog napada. To su napadi negativne energije

mračne strane, za koje se nama čini da dolaze niotkud,

a utječu na naše mentalno i emocionalno zdravlje. To

je pokušaj mračne strane da priguši našu svjetlost i

da uništi našu moć tako da nas onesposobi depresijom,

sumnjom u sebe i osjećajem beznaĎa. Bez obzira na to

koliko se misli usaĎene psihičkim napadom činile

stvarnima, one to nisu, vjerujte mi. To je lekcija

koju sam naučila iz prve ruke.

Prije nekoliko godina napale su me sve negativne misli

koje sam opisala. Osjećala sam se kao potpuno

neuspješna osoba i laţljivica, i to ne kao

vidovnjakinja, nego kao ljudsko biće uopće. Mislila

sam, tko god me je cijenio ili mi se divio i komu god

sam se svidjela, ili je samo ţelio biti pristojan ili

sam gaja prevarila pa misli kako nešto vrijedim. Ništa

nisam osjećala, bila sam nesposobna i previše

beznačajna da bih zasluţila bilo kakvu posebnu paţnju

od Boga.

Jedne večeri, usred te »duhovne pustinje«, obratila

sam se vjernicima u svojoj crkvi, bilo ih je oko sto

pedeset, ne kako bih u njima izazvala suosjećanje,

nego zato što sam smatrala da moram prema njima biti

iskrena. Odlučila sam da ti ljudi nisu zasluţili da im

glumim da imam nešto vaţno reći. Priznala sam im što

osjećam. Počela sam s popisom svih negativnih misli

koje me muče. Očekivala sam šokirana i razočarana

lica.

Umjesto toga, na svoje iznenaĎenje vidjela sam kako

kimaju glavom u znak razumijevanja, neki su čak

uzdahnuli s olakšanjem.

Ispostavilo se da se svaki drugi bar jedanput osjećao

kao ja, da je doţivio isti osjećaj neuspješnosti, laţi

i bezvrijednosti. I njima je bilo previše neugodno da

to priznaju dok su patili. Moram priznati da nemam

problema s nelagodom, čak i kad se najgore osjećam.

Te sam večeri počela istraţivati psihičke napade. To

je ujedno bio početak kraja napada na moju psihu koji

sam proţivljavala, a to samo dokazuje da moramo

razgovarati jedni s drugima, iskreno i otvoreno!

Oslobodilo nas je samo saznanje da se ne radi samo o

meni nego da su ljudi koje volim i koji nisu

neuspješne osobe ili laţljivci ili bezvrijedna bića

ili bilo što slično tomu doţivjeli istu prazninu.

Najvaţnije je otkriće bilo da kad je posrijedi

psihički napad, svi slušamo istu pjesmu. Klijenti

diljem svijeta i u najrazličitijim okolnostima vrte u

glavi isti film bar u jednom trenutku svoga ţivota.

f


okruţuje 175

Evo što predlaţem da učinite kad sljedeći put doţivite

psihički napad. Nemojte se opterećivati time izgleda

li glupo to što činite. Bolje je osjećati se glupim

nego ništa ne osjećati ili biti depresivan ili se pak

osjećati bezvrijednim.

Cim se u vašem umu počnu vrtjeti negativne misli o

vama, nemojte potrošiti ni sekundu razmišljajući jesu

li istinite. Podsjetite se da se opet radi o mračnoj

strani koja vam pokušava podmetnuti još jedan od

svojih smiješnih filmova kako bi vas uznemirila i

ugasila vašu svjetlost. Vi ste jači i pametniji od

mračne strane i nećete opet podlegnuti toj glupoj

šali.

Stavite kaţiprst na čelo izmeĎu obrva, i to nekih dva

i pol centimetra iznad njih, na točku gdje se nalazi

vaše treće oko. Ondje zamislite gumb za izbacivanje.

Pritisnite gumb i pritom izgovarajte: »Odbijam ovaj

film i mračnu stranu te otpuštam njihovu negativnost

iz svog uma u bijelu svjetlost Duha Svetoga.«

Jednostavan čin pritiska na gumb za izbacivanje

podsjetit će vas na to da su takve negativne misli

samo iritantni film koji nam se povremeno zalomi.

Zapamtite to i nećete se nikad više osjećati

bespomoćnima i napadnutima tijekom psihičkog napada.

Kulto

vi i uroci

Nekoliko je razloga zašto sam ovo dvoje stavila u istu

kategoriju. Oboje je prijezira vrijedno i na iskrene

duhovne upite nudi mani-pulativne laţi koje su same

sebi svrha. Cvjetaju u vremenima povećanog straha i

neizvjesnosti, kao stoje, primjerice, novi milenij.

Nisam sigurna stoje to u novom mileniju da su zbog

njega svi pomalo luckasti. Ako je Bog negdje zapisao

da će nas sve izbrisati na datum koji ima tri nule,

onda je to meni očito promaklo. Ono što jesam

pročitala jest daje u posljednjim minutama 1999. g. na

tisuće ljudi istrčalo na ceste, uvjereno da će svijet

nestati kad kucne ponoć. Pitam se kako su dugo ondje

stajali dok se nisu počeli osjećati glupo te se

vratili doma, natrag u krevet.


U svakom slučaju, budući da će kultova, uroka i

prijevara biti napretek oko 2000. g. i budući da vas

mogu skupo stajati financijski, emocionalno i duhovno,

molim vas da budete osobito oprezni te da im jasno i

glasno kaţete: »Stop!«

Kultovi. Obično ih osnivaju mračni entiteti prerušeni

u bijele kako bi privukli i uništili druge bijele

entitete. Deprogramiranje ţrtava kultova danas je

nezakonito zbog »slobode vjere«. Strastveno vjerujem u

slobodu vjere. Ali isto tako strastveno vjerujem da se

bilo koja grupa koja promovira samoubojstvo,

izolaciju, kao i zlostavljanje, ugroţavanje ili

ţrtvovanje nevine djece doista ne moţe nazivati

religijom.

Najgore je to što su ţrtve kultova zapravo osobe koje

su u iskrenoj, dobrohotnoj, humanitarnoj duhovnoj

potrazi. Ako ste vi u takvoj potrazi i mislite da ste

našli odgovor u osobi ili skupini kojoj namjeravate

darovati svoj novac i/ili ţivot, nadam se da ćete

sjesti s nekim tko je izvan te grupe i porazgovarati o

ovome:

U devedeset i devet posto slučajeva skupinu vodi jedna

osoba (ali katkad i dvije) koja zahtijeva daje

prepoznajete kao svoje bo-ţansko središte kako biste

bili prihvaćeni u tu skupinu. To znači da ste ovisni o

njoj kako biste bili blizu Boga zato štoje ona bliţa

Bogu nego vi, i ona, i samo ona, odreĎuje tko je

zasluţio krajnje nagrade koje Bog nudi.

To je sve laţ. Bez obzira na to što vi mislili, vi

jeste svoje boţan-sko središte. Bjeţite od svakoga tko

traţi da pogledate izvan sebe umjesto u sebe i svoj

boţanski duh kako biste našli svoje boţansko središte,

svoju bliskost Bogu i svoja prava stečena roĎenjem na

nagrade koje Bog nudi svoj svojoj djeci.

VoĎe kultova smišljaju razne izlike kako bi opravdali

zašto se njihova skupina mora izolirati od ostatka

društva. Ne zanima me koliko one uvjerljivo ili

duhovno zvučale. To je samo lukava retorika iza koje

se krije pravi razlog zašto voĎa kulta ţeli izolirati

svoje članove: kult ne moţe izdrţati pomno ispitivanje

onih izvan njega. Na svjetlosti dana netko bi mogao

pogledati voĎu i reći daje kralj gol (ali zato moţda

ima dosje kriminalca, a u tom ćete slučaju čuti dva

objašnjenja - ili se pokajao pa je njegova prošlost

nebitna ili se odrekao »proizvoljnih zakona vlasti i

čovječanstva«).

Ili će se netko pitati zašto u nekim slučajevima

skupina koja podrţava pacifizam i nenasilje ima više

oruţja nego jedna manja drţava.


okruţuje 177

Ili će netko htjeti znati zašto su članovi kulta

darovali ili oporučno ostavili sav svoj novac skupini

i/ili voĎi kulta. Kultovi se izoliraju od društva, pa

znamo da novac ne ide u dobrotvorne svrhe i ne rabi se

za dobro čovječanstva. Kultovi su takoĎer poznati po

tome da ne ţive baš luksuzno, tako da se novac ne

troši ni na to. Najčešće se tvrdi daje novac

namijenjen Bogu. Što će Bogu taj novac? Što će On s

njime? Sljedeći put kad vidite Boga u dućanu ili

trgovačkom centru, obavijestite me! To ne bih htjela

propustiti.

Ako sav taj novac nije za dobro čovječanstva, ne rabi

se za članove kulta i Bogu nije potreban, što mislite

kamo ide? Da budemo precizniji, komu ide?

Nakon iskrenog preispitivanja sama sebe i nakon što

ste si otvoreno odgovorili na najteţa pitanja koja si

moţete postaviti, ako ipak odlučite daje kult ono što

ţelite u svom ţivotu, onda vam doista ţelim sve

najbolje. Ali, molim vas, nemojte uvlačiti svoju djecu

u to. Ako mislite daje takva potraga za boţanskim

središtem doista vrijedna toga, onda ona mogu

pristupiti kad budu dovoljno odrasla da sama odluče.

Ako vi imate pravo na izbor, i ona bi trebala imati to

isto pravo. U meĎuvremenu, stanite malo i razmislite.

Zna se da roditelji koji su pristupili kultovima

sudnjeg dana poput People's Templea (masovno

samoubojstvo više od 900 pripadnika kulta 1978. g. u

Jamestownu, voĎa Jim Jones, napomena prev.) i Branch

Davidi-ansa (voĎa David Koresh, poznat po napadu na

Waco 1993. g., kad je stradalo 86 pripadnika kulta i

četvero pripadnika američke pro-tuterorističke

jedinice, napomena prev.) nisu isprva mislili da su

svoju djecu zapravo osudili na smrt. Imate pravo sa

svojim ţivotom činiti što ţelite. Ali svako dijete ima

pravo odrastati s osjećajem sigurnosti i jednog dana

bit će dovoljno odraslo da sa svojim ţivotom čini ono

što ono ţeli.

Uroci. Oni su još jedan podmukao način da se iskoristi

strah i navodna izravna veza s Bogom i/ili duhovnim

svijetom kako biste se odvojili od svog novca. Ljudi

koji su skloni povjerovati prijetnji koju

predstavljaju uroci često su zatečeni nizom nesreća te

ih zanima zašto se to njima dogaĎa i kako se to moţe

zaustaviti. Oni koji tvrde da imaju odgovore nazivaju

se raznim imenima, od vidovnjaka preko medija do

vračara i duhovnjaka, ali svima je njima jedno

zajedničko. Oni su lasci!

Istina izgleda ovako: jedina osoba koja moţe baciti

urok na vas jeste vi. Nijedna osoba nema tu moć, osim

ako joj je vi ne date, ali

...J


čak i onda, da bi urok uspio, vi morate aktivno

sudjelovati u tome. Ja sam ţivi dokaz da uroci nemaju

utjecaja osim ako vi to ne dopustite. Pomagala sam

policiji i vlastima da raskrinkaju bezbroj prijezira

vrijednih prevaranta, tako da vjerujem da ima onih

koji danonoćno zabadaju igle u voodoo lutkicu koja

predstavlja mene. Da uroci doista postoje, ja bih

neprestano trzala rukama i nogama i vrištala: »Joj,

joj, joj!«

Nekoć davno, a u nekim kulturama i danas, kad bi netko

bacio urok na vas, on bi to najavio tako da bi vam

ostavio mrtvo pile pred ulaznim vratima. Paralizirani

od straha saznavši daje urok bačen na vas, legli biste

u krevet, odbili hranu i vodu, za svaki slučaj ako su

otrovane, i za vrlo kratko vrijeme vi biste umrli. A

mit o uroku ţivio bi dalje.

A moţda ste umrli zato što ste danima tijelu uskratili

hranu i vodu! Ako vam se išta slično ikada dogodi,

ustanite, pijte dovoljno vode, nastavite sa svojim

poslom i riješite se onog odvratnog mrtvog pileta pred

vratima.

Ne čini li vam se kako nije slučajno da je jedini

način skidanja uroka baš novac? I to vaš novac. Dobro,

katkad moţda samo vaš auto ili vaš nakit ili vaša

kuća, ali što se zapravo krije iza svega toga? Uručite

novac i/ili sve dragocjenosti vračari kojaje otkrila

da urok postoji i poput čarolije urok će nestati,

zajedno s vašim novcem i/ili dragocjenostima, a nestat

će i vračara.

Iako su oni koji uklanjaju uroke i muškarci i ţene,

naš ću primjer nazvati madam Zorro - madam zato što su

one u biti prostitutke (iako više cijenim one prave

jer one bar nude pravu uslugu za novac), a Zorro zato

stoje slovo Z vrlo popularno meĎu takvim svijetom i

mnogi od njih smatraju da dobro izgledaju s crnim

plaštem.

Načini koje su sve madam Zorro ovoga svijeta smislile

kako bi vas odvojile od vašeg novca mogli bi ispuniti

cijelu knjigu. Ali svi kreću od iste osnovne

pretpostavke koja im omogućava nadmoć nad vama kad

uĎete kroz njihova vrata. Da vam ide dobro u ţivotu,

ne biste bili tu. Ţelite znati zastoje to tako i

riješiti se toga.

Odgovor koji ćete čuti od madam Zorro na vaše »zašto«

uvijek će biti »urok«. Moţda će ga nazvati crnim

oblakom i zlim okom, ali sve će vas to koštati bez

obzira na to kako se zvalo. Nevjerojatno, ali

istinito. Čak iako se niste nikad prije sreli i unatoč

tomu što ona nije mogla imati nikakve veze s bacanjem

uroka, ona je jedina osoba koja vam moţe pomoći da ga

se riješite. Zvuči li to i vama posve besmisleno?


okruţuje 179

Njezine su ţrtve obično osobe odgajane u kulturi,

osobito hi-spanoameričkoj ili otočja Srednje Amerike,

koja prihvaća uroke i praznovjerje kao normalan dio

svog sustava vjerovanja. Ali čak i većina nas koja će

se podrugljivo smijati na samu pomisao praznovjerja

(dok nosi čarape koje joj nose sreću) moţe se dovoljno

pokolebati da se pita, pa makar samo na tren: »Što ako

ima pravo?« Ako ste dok ste ovo čitali pomislili kako

vi ne biste nikad mogli biti tako naivni, nemojte to

dvaput reći.

Prema madam Zorro urok obično baca tamnokosa ţena

kojaje vjerojatno neki daljnji rod ili bivši suradnik.

Time pokriva sve poslove kojima ste se bavili i cijelu

vašu rodbinu, i onu sa ţenine ili muţeve strane, kojoj

ionako nikad niste baš previše vjerovali. Bez obzira

na podrijetlo uroka, ona će vam reći da ga se,

naţalost, ne moţete osloboditi za cijenu jednog

posjeta, koji je uvijek varljivo jeftin. Treba joj što

veći promet.

Njezini su »lijekovi za uroke« uvijek vizualni,

hiperemocional-ni i skupi. Potrebno je toliko hitno

reagirati da ne stignete doći k sebi i razmisliti. Ako

joj ne vjerujete na riječ da urok postoji, ona će vam

to dokazati laganim pokretom ruke ili posebnim

efektima koje biste i vi mogli ponoviti uz pomoć dobre

knjige o čarolijama i uz malo kemikalija. Nedvojbeno,

ona je dobra u tome. Zato nikad ne vjerujte svojim

očima. Prisjetite se kako je jednom David Cop-perfield

učinio da Kip Slobode nestane. Kad sam prije tjedan

dana provjerila, još je bio na svome mjestu.

Ako je madam Zorro sitni prevarant, oslobodit će vas

uroka tako što će zapaliti deset svijeća, svaka po 80

$, ili će vam prodati bočicu napitka za 50 $. Ako je

zanima veća dobit i ako namjerava uskoro napustiti

grad, iznenada će otkriti daje urok bačen na vaš nakit

ili auto ili kuću ili bilo što vrijedno. I bez obzira

na to kako ona to formulirala, njezino se rješenje

uvijek moţe svesti na tri riječi koje će zaustaviti

raspadanje vašeg ţivota: »Dajte meni to.« Nikad nisam

mogla shvatiti, ako se doista radi o uroku, što će to

njoj?

Nemojte nikad zaboraviti da bez obzira na to što ona s

tom stvari učinila - bilo daje zapali, zakopa, baci s

mosta - čim doĎe u njezine ruke, vi je nikad više

nećete vidjeti. Time što vas je prevarila, nije ništa

pametnija od vas. Da bi naučila kako će manipulirati

vama, upotrijebila je istu onu energiju koju vi rabite

da biste bili pristojna i briţljiva osoba.

Njezino je najveće oruţje urok nad urocima - vi patite

zato što se Bog ljuti na vas. Ako se ne moţete sjetiti

zbog čega bi vas On


kaznio, onda se to očito odnosi na nešto što ste

učinili u prijašnjem ţivotu. Ali njemu se još puši iz

ušiju zbog toga. A ako ste mislili da ste skupo

platili kako biste se*riješili uroka koji je bacila

neka tamnokosa roĎakinja, budite spremni na cijenu

koju ćete platiti za molitve koje će vam pomoći da vas

Bog ponovno primi k Sebi.

Ako sumnjate u sve što sam vam rekla, u ovo nemojte.

Bog se nikad nije ljutio na vas, ne ljuti se na vas

sad i neće se ljutiti u budućnosti. Boţja je ljubav

savršena i bezuvjetna. Bog ne sjedi i ne biljeţi

minuse svaki put kad smo nevaljali. Ispravite me ako

griješim, ali mislim da to čini Djed Mraz.

Čak i da se ljuti na vas, što se nikad neće dogoditi,

zar bi to povjerio baš madam Zorro?

Otkad Bog daje prednost molitvama plaćenima u

gotovini? Bez obzira na to koje varijante, dimne

zavjese i prijevare izmislile vračare ovoga svijeta,

ima nekoliko jednostavnih činjenica kojima ćete si

uštedjeti novac i bol:

1. Onaj tko pokuša okrenuti vaš strah protiv vas

kako bi vas još više zastrašio, ţeli vas kontrolirati.

Ne ţeli vam pomoći.

2. Nema nikakva razloga zašto bi posjet bilo kojem

vidovnjaku, mediju, vračari ili duhovnjaku stajao više

nego stoje unaprijed ugovoreno.

3. Čim čujete da se spominje urok, »zla karma«,

»tamni oblak« ili bilo koji izraz koji naznačuje da

ste meta nekog prokletstva, otiĎite i nemojte platiti.

Ozbiljno vam kaţem. Ako vas je neki vidovnjak ili

duhovnjak prevario, progovorite o tome! Moţda ćete se

osjećati glupima ili naivnima ili će vam biti

neugodno, ali zapamtite, varalice računaju s time. Kao

i s vašom šutnjom, jer to je jedini način da mogu

nastaviti s onim što rade.

Nakon sluţbenog prigovora upućenog okruţnom tuţiocu

takvi će prevaranti bar imati dosje koji će pomoći

drugima. Usput rečeno, većina njih nema dozvolu za

rad, prima novac bez izdavanja računa i ne plaća

porez. Vjerujem da bi porezna uprava bila presretna da

joj ih otkrijete. Svaki ugledan, legalan vidovnjak

kojeg ja poznajem, i ja osobno, ima dozvolu za rad te

prijavljuje i plaća porez na svaki cent koji zaradi,

jednako kao vi.

No imajte na umu da nijedan vidovnjak na svijetu,

uključujući i niene, Qg moţebiti sto posto točan. Onaj

koji tvrdi da jest ili laţe


okruţuje 181

ili je posve lud. Stoga netočna tumačenja ili

pretkazanja koja se ne ostvare moţda nisu ono što

ţelite, njih ne moţemo svrstati pod »prijevaru«.

Vidovnjaci se procjenjuju prema zadnjem tumačenju, a

mi ovisimo o svom ugledu i vjerodostojnosti. Ako smo

vas razočarali u nečem vaţnome i ako vi to proširite

drugima, ostat ćemo bez posla.

I još nešto što se tiče novca. Nedavno su mi ponudili

velik iznos - 40.000 $ na tjedan plus 3 centa po

pozivu - kako bi me ljudi mogli nazivati, a ja bih

njima predviĎala budućnost i tumačila preko telefona.

Bez imalo oklijevanja odbila sam ponudu. Kao što

Cvrano de Bergerac kaţe, namjeravam ići k Bogu s

bijelim perom neokaljanim. Takva telefonska linija ne

postoji i nikad i neće. U nekim publikacijama koje se

prodaju diljem Amerike oglašava se neka Svlvia B. Ne

znam tko je ona. Ima i drugih brojeva uz koje je

vezano moje ime. Policija i ja postupno ulazimo u trag

takvim prevarantima i ulovit ćemo ih. Dok se to ne

dogodi, ponovit ću: nikad se neću baviti vidovnjaštvom

preko telefona, neću takvo što podrţavati ni

preporučivati niti ću bilo kojoj telefonskoj liniji

dopustiti da se koristi mojim imenom.

Kako se zaštititi

Katkad se moţda čini kao daje mračna strana posvuda i

spremna da nas iznenada zaskoči. Naţalost, to je samo

malo pretjerano viĎenje. Dobra je vijest da mi bijeli

entiteti moţemo pobijediti. Mračna je strana već

slabija zbog činjenice da se okrenula od Boga, a mi

smo se okrenuli Njemu. Trikovi kojima se koristi

mračna strana ni upola ne zastrašuju kad ih

osvijetlimo, razgovaramo o njima, zajedno se borimo

protiv njih.

Prvi, najjači i najmoćniji način zaštite od mračne

strane jest da volite i prigrlite Boga te da si svaki

dan kaţite: Nitko osim mene nije i ne moţe biti moje

boţansko središte.

Drugi je: Nemojte nikad nikomu predati svoju slobodnu

volju, svoj um i zdrav razum! To su dragocjeni darovi

koje ste dobili od velikodušnog Boga koji vas voli i

Njemu se trebate uvijek obratiti.

Sljedeći načini zaštite nisu navedeni nekim

redoslijedom i nijedan nije učinkovitiji od drugoga.

Ako vam se svide, koristite se jednim ili svima - što

više, to bolje. U bilo koje doba dana ili noći. Ja to

činim ujutro dok se spremam za početak dana i navečer

prije


nego što legnem u krevet, ali vi odaberite vrijeme

koje vama odgovara. Neka vam njihova upotreba uĎe u

naviku do te mjere da se osjećate golima bez njih.

s

Ako sumnjate u njihovu učinkovitost, učinite mi uslugu

i isprobajte ih tjedan-dva. Pokušaj vas neće ništa

stajati, a sigurno vam neće ni škoditi. Jedinu izliku

koju ne prihvaćam jest: »Nemam vremena!« Ako moţete

provesti pet minuta brijući se ili deset šminkajući se

ili petnaest radeći frizuru ili dvadeset odlučujući

što ćete odjenuti, onda moţete odvojiti minutu ili

dvije da se naoruţate za cijeli dan protiv mračne

strane i njezine negativne energije.

Krug zrcala. Zamislite sebe u savršenom krugu od

zrcala. Ona su viša od vas i okrenuta prema van.

Zrcala će privući bijele entitete, dok će mračne

odbiti i tako će vas oni izbjegavati.

Mjehurić bijele svjetlosti. Traţite da uvijek budete

okruţeni bijelom svjetlošću Duha Svetoga, ali evo

načina koji će vam olakšati da si to predočite. Ako

ste gledali čarobnjaka iz Oza, sigurno se sjećate

Glinde, Dobre vještice Sjevera koja je putovala od

mjesta do mjesta u prekrasnom, prozirnom mjehuriću.

Pokušajte putovati kroz svoje dane i noći na sličan

način, u mjehuriću koji je napravljen od sjajne,

prozirne bijele svjetlosti Duha Svetoga i primijetit

ćete da mračni entiteti neće htjeti imati bilo kakve

veze s vama.

Ima još jedna scena iz filma koja će vam pomoći da

zadrţite mračnu stranu na svome mjestu. Kad se Glinda

suoči sa Zločestom vješticom Zapada, odmahne rukom i

kaţe: »Ovdje nemaš nikakvih moći. Nestani!« U sebi

usmjerite tu misao prema svakoj osobi za koju mislite

daje mračni entitet. Bit ćete iznenaĎeni koliko je to

učinkovit podsjetnik da vi imate moć, a ujedno će

umanjiti njihovu. I sve to bez riječi.

Zlatni mač. Zamislite dug, moćan, sjajan zlatni mač s

prelijepim drškom ukrašenim sjajnim draguljima.

Podignite mač ispred svog tijela tako da kriţ koji

stvaraju drţak i oštrica mača podignete u visinu

trećeg oka, koje se nalazi izmeĎu vaših obrva, malo

iznad njih. Oštrica mača pruţa se prema dolje duţ

tijela poput štita koji daje snagu i štiti cijelo vaše

tijelo strašeći i odbijajući kukavičluk koji je

svojstven mračnoj strani.

1


okruţuje 183

Niti se isprepleću i sjaje bijelom svjetlošću Duha

Svetoga. Ogrnite je tako da vas pokrije od glave do

pete i zaštiti boţanskom svjetlošću. Tijekom dana

pokrijte mračne entitete koje susrećete sličnom

zlatno-srebrnkastom mreţom. To će posluţiti kao

blagoslov, ali i način da neutralizirate moći koje oni

moţda imaju.

Kupola svjetlosti. Zamislite veličanstvenu kupolu sa

savršeno kruţnim zidovima i stropom od blistave bijele

svjetlosti Duha Svetoga. U njoj se nalazite vi i osobe

koje volite. Na sigurnome ste, toplo vam je i uţivate

u Boţjoj ljubavi, zaštićeni od mraka i negativ-nosti.

Kako bih vam predočila koliko je učinkovita kupola

svjetlosti, navest ću svoj primjer. Bila sam nedavno

na koktelu s prijateljem psihologom. U sobi je bio

mračni entitet, odvratan oportunist koji je očito

odlučio da smo se okupili samo kako bismo učinili što

više stvari za njega. Dok smo ga promatrali, moj je

prijatelj stenjao od muke, čak je rekao da se brine

kako ćemo uspjeti biti pristojni prema tom očitom

folirantu. Ja sam mu odgovorila: »Nećemo morati ništa.

Neće nam se ni pribliţiti.« Tad sam nas oboje okruţila

kupolom bijele Boţje svjetlosti.

Na koktelu je bilo trideset ljudi. Mračnije entitet

nemilosrdno gnjavio dvadeset i osmero njih. Meni i mom

prijatelju nije se pribliţio ni na tri metra.

Oboţavam kupolu svjetlosti!

I danju i noću, tijekom cijelog ţivota, neka se

okupljaju svi bijeli entiteti ovoga svijeta da zajedno

koračaju, sigurni i neozlijeĎeni, kroz negativnost

mračne strane na putu doma.

Zlatno-srebrna mreţa. Zamislite gotovo prozirnu

ribarsku mreţu od platnih i srebrnihjnitj. Čvrsta je,

alijagana poput vjetra.

I

8

Deset stvari kojih se bojimo i zašto ih se ne bismo

trebali bojati

Strah je destruktivan. On nas izolira, smanjuje naš

svijet i odvaja nas od našeg dostojanstva,

samopouzdanja i od naše vjere. Strah se hrani strahom

i ako mu dopustimo, postat će naš svakodnevni pratilac

koji nam se izruguje. Na ţalost, nitko od nas tijekom

ţivota nije pošteĎen njegova utjecaja.

Naši strahovi mogu biti tako duboko ukorijenjeni u

našoj podsvijesti da nismo sigurni o čemu se radi i

odakle to potječe pa onda ţivimo s nelagodnim i mučnim

osjećajem da nešto nije u redu i da smo uvijek u nekoj

vrsti potencijalne opasnosti koju ne moţemo točno

odrediti. Ali kako se moţemo boriti protiv nečega što

ne moţemo identificirati i kako to moţemo nadjačati i

maknuti jednom zauvijek iz svog ţivota?

Ako ţelimo biti iskreni, ne moţemo.

Kad čujemo zvuk ili vidimo čudan oblik u kutu sobe

tijekom noći, imamo dvije mogućnosti. Moţemo leţati u

mraku i dopustiti da nam strah postaje sve dublji dok

zamišljamo razna čudovišta ili moţemo upaliti svjetlo

da vidimo protiv čega se točno borimo. U devet od

deset slučajeva posrijedije slijeganje temelja kuće

ili hrpa odjeće koja je pala sa stolice.

Čak i kad se radi o nečem ozbiljnijem, ja sam uvijek

za to da se upale sva svjetla u kući. Znanje daje moć.

Što se više nečega bojimo, to sebi više dugujemo da

saznamo o čemu se točno radi. I što više učimo o tome,

to ćemo imati više pouzdanja da se suočimo s time i

pobijedimo1


Moji klijenti dolaze sa svih strana svijeta, iz svih

mogućih sredina i uvjeta, ali većina se bori s istih

deset osnovnih strahova. To me zapravo i ne

iznenaĎuje, jer sam se i ja borila s nekoliko njih.

Znam koliko strah moţe biti hladan i koliko čovjeka

moţe paralizirati. Znam koliko je snage, hrabrosti i

napornog rada potrebno da se svlada. I stoje

najvaţnije, znam da malo pobjeda u ţivotu tako

oslobaĎa kao pobjeda nad niskim, mračnim oblacima

straha koji sprječavaju naš duh da zauzme svoje

zasluţeno mjesto pod suncem.

Doista moţete svladati bilo koji od ovih navedenih

deset vrsta strahova. Na površini, neki od njih neće

se doimati kao problemi psihičke prirode. MeĎutim,

njihovi se korijeni često nalaze duboko u psihi.

Katkad se mogu povezati s traumatskim dogaĎajima u

ţivotu, ali često se osjećaj bespomoćnosti koji

uzrokuju pojačava samim time što ne moţemo dokučiti

što stvara taj strah.

Bol koju stvara taj strah moţe doprijeti sve do srţi

naše psihe. Tu srţ moramo pregledati, liječiti i

iscijeliti. Na primjer, ja nisam baš opuštena kad sam

okruţena velikim kukcima. Znala sam i vrisnuti kad bih

ih vidjela. Ali takva vrsta straha gotovo da i ne

dodirne površinu mojeg bića, a kamoli da ide dublje do

njegove srţi. Tu su i sredstva koja nam pomaţu da

svedemo broj velikih kukaca na minimum. Ovih deset

strahova kojima ćemo se pozabaviti mogu povrijediti

esenciju naše psihe, a nemamo kamo pobjeći od straha

čiji su psihički korijeni zamršeni duboko u nama.

Ali ne moramo bjeţati. Na sreću, moţemo učiniti nešto

mnogo bolje. Moţemo uzeti veliku psihičku cipelu i s

razumijevanjem, znanjem i u dobro ciljanoj akciji

moţemo gaziti po tih deset strahova sve dok više ne

budu postojali.

1. Odbijanje

i 2. Napuštanje

Ovo je dvoje tako usko povezano da ih nije lako

odvojiti. Oboje moţe biti i te kako bolno i oboje moţe

u nama ostaviti osjećaj da smo zakazali ili da se u

nečijim očima nismo dokazali i da smo zbog toga

odbačeni.

Strah od odbijanja i/ili napuštanja moţe utjecati na

naše tijekom cijelog našeg tivgtg,. Mojda nećemo ni

dopustiti da


trebali bojati 187

nam se netko do te mjere pribliţi kako nam ne bi nanio

toliku bol. Moţda ćemo nekoga tako čvrsto drţati i

nenamjerno ga gušiti i na taj način uzrokovati

odbijanje i napuštanje kojeg se bojimo. Moţe se čak

dogoditi da izaberemo one osobe za koje nesvjesno

znamo da će nas odbiti ili napustiti kako bismo

dokazali da je naš strah opravdan ili da vidimo moţemo

li sebi dokazati da bar jedanput nije tako.

Ovisno o osobnim iskustvima, vjerojatno imate vlastito

mišljenje o razlici izmeĎu odbijanja i napuštanja. Ja

sam uvijek definirala odbijanje kao kad netko kaţe

»Odlazi«, a napuštanje kao kad netko kaţe »Zbogom«.

Odbiti vas moţe stranac ili osoba koju volite, na

radnome mjestu ili kod kuće, ili to moţe biti

prijatelj. S druge strane, napuštanje implicira da se

ljubav, ili ono što se ljubavlju naziva, daje da bi se

onda oduzela. MeĎutim, u oba slučaja posljedica zna

katkad biti razarajući osjećaj emocionalnoga gubitka.

Postoji vrlo dobar i duboko ukorijenjen duhovan razlog

zašto odbijanje i napuštanje tako duboko utječu na

nas. Razumijevanje tog razloga velik je korak k

sagledavanju toga zašto ih se bojimo.

Bol koju uzrokuju odbijanje i napuštanje već nam je

poznata od trenutka roĎenja, tako da kad je ponovno

doţivimo na zemlji, kao da ponovno diramo staru ranu.

Kad na Onoj strani donesemo odluku da se ponovno

vratimo na zemlju kako bismo se još jedanput

inkarnirali, prolazimo kroz proces desenzibilizacije

koji pomaţe da se ublaţi duhovni šok prijelaza. U neku

ruku to je obrnuto od orijentacije koju dobivamo kada

napuštamo ovaj ţivot i vraćamo se doma. Kao dio

procesa desenzibilizacije entiteti s One strane, od

nama voljenih osoba preko odabranog duhovnog vodstva i

srodnih duša do bezbroj drugih prijatelja i suradnika,

emocionalno se distanciraju od nas. Oni to čine iz

ljubavi i za naše dobro. To je njihov način da nas

pripreme za put koji nas očekuje.

Zamislite da ste svaki dan okruţeni sretnom,

stimulativnom, produktivnom obitelji koja vas otvoreno

oboţava, prijateljima koji su apsolutno pouzdani,

suosjećajni i čija bezuvjetna ljubav nema kraja. Vaši

su omiljeni ljubimci s vama i zrak koji udišete pun je

Boţje snage i prisutnosti. Ţivite u stanju savršenoga

blaţenstva. Ali zbog vlastitog esencijalnog rastg i

razvoja pbvLz,ah ste se duši da


ćete ići na koledţ ili da ćete obavljati vaţan posao.

Vi znate daje to ispravna odluka i svi koji vas vole

potpuno se slaţu s vama. I vi i oni već ste bili na

tom putovanju i svi ste svjesni daje njihovo

povlačenje dio pripreme. Ako oni to ne učine, vaš će

odlazak biti nepodnošljivo bolan i nećete stići na

svoje odredište kao neovisno i otvoreno biće kao što

biste trebali.

Tako iz nuţde, počinjete svoj put odvajanja od One

strane s osjećajem da vas je netko napustio i odbio i

svaki put kada doţivite napuštanje ili odbijanje

tijekom ţivota nesvjesno ponovno proţivljavate dubok

osjećaj gubitka, praznine i odvajanja koji su vam

omogućili da budete tu. Posve je prirodno pripisati

svu bol zemaljskih doţivljaja odbijanja i napuštanja

onomu prvom dogaĎaju koji je sve to pokrenuo. No bol

koju osjećamo većim dijelom ne potječe od tog

dogaĎaja, nego iz sjećanja našeg duha na mnogo veći i

posve privremeni gubitak neusporediv s onime koji

uopće moţemo iskusiti na zemlji.

Ovo nije pokušaj da umanjim vrlo stvarnu traumu koju

zemaljsko napuštanje ili odbijanje moţe uzrokovati,

kao i vaţnost da traţite pomoć kako biste to

prebrodili. Jednostavno vas ţelim utješiti da ono što

osjećate nije nova rana, nego nadraţivanje stare koju

ste već preţivjeli. Naravno, najučinkovitiji bi lijek

bio da se liječi prvotna rana - naše porazno, ali

bitno udaljavanje od doma.

Ključ u liječenju jest duhovnost. Što više energije i

strasti uloţimo u svoju duhovnost dok smo ovdje, to se

više osjećamo povezani sa svime i svima koje smo

ostavili da bismo napustili Onu stranu i krenuli na

ovo kratko putovanje. To je najsigurniji način

odrţavanja kontakta s onima koji nam najviše nedostaju

dok opet ne budemo zajedno. Odrţavanje takve veze

pomoći će nam da onemogućimo da nas bilo kakvo

odbijanje ili napuštanje na zemlji rani tako duboko da

to ne moţemo podnijeti.

3. Neuspjeh

Strah od neuspjeha gotovo da je poprimio razmjere

epidemije, a razlog tomu većim je dijelom što ţivot

postaje sve više kompliciran. Zahvaljujući svemu, od

stalnog napretka u tehnologiji preko sve većeg

pristupa globalnoj zajednici do presporog, ali

sigurnog razvoja jednakih mogućnosti za sve neovisno o

rasi, spolu, vjeri i seksualnom opredjeljenju, suočeni

smo s više izbora nego ikad i


trebali bojati 189

otvoreno nam je više putova nego ikad izmeĎu kojih

moţemo birati tijekom svog boravka ovdje.

Ali da odmah raščistimo s kompliciranjem. Ma koliko

izbora imali, ma koliko se katkad konfuzno osjećali,

pravi duhovni korijen svakog straha od neuspjeha moţe

se svesti na samo jedno pitanje, bili mi toga svjesni

ili ne: Pratim li svoju kartu?

A odgovor je jednostavno i nesumnjivo: da!

Ako se zna da ćemo svi slijediti svoju kartu bez

obzira na to koliko puta zabrljali ili koliko lijeni

ili zločesti bili, što nas onda motivira da se uopće

potrudimo? Zašto ne bismo ljenčarili i drugima

prepustili stres, tjeskobu i mogućnost neuspjeha?

Sjetite se da smo prije dolaska ovamo na Onoj strani

stvorili vlastiti otisak ili kartu za ţivot koji

slijedi i odabrali primarnu i sekundarnu ţivotnu temu

kojima ćemo se baviti dok smo ovdje i koje su u skladu

s ciljevima zacrtanima u karti. Nitko, čak ni mi, ne

moţe utjecati na te teme ili na način kako se rastvara

karta koju smo zacrtali. Ali, raĎamo se s motivacijom

i tjera nas svrha vlastita plana. Zapravo, vjerovali

ili ne, kad bih vam u tumačenju rekla daje svrha vašeg

postojanja da ljenčarite i ništa ne postignete, moţda

bi vam laknulo nekoliko sekunda, ali vjerujte mi, kad

bi taj podatak bio u suprotnosti s vašom kartom i

ţivotnim temama, vi na to ne biste nikad pristali.

Varijacije u izvoĎenju onoga zapisanog u karti ovisit

će o tome kako ćemo se nositi s neizbjeţnim zaprekama

s kojima se suočavamo na putu, kao i s teškoćama

kojima sebe izlaţemo. Recimo da je prema vašoj karti

svrha vašeg ţivota da hodate od Los Angelesa do New

Yorka. Zajamčeno vam je da ćete to uspjeti tijekom

ţivota. Ali pitanje je kako. Idete li preko Argentine?

Prigovarate li na svakom koraku i time zagorčavate

ţivot svima oko sebe? Nosite li stalno tijesne cipele

ili veţete li noge zajedno i pokušavate skakutati

donde kako biste bili sigurni da će vam taj put od

četiri tisuće i osam stotina kilometara biti dovoljno

bolan? Jesu li ljudi koje ste sreli putem bogatiji za

to iskustvo? Uza sve moguće izbore na svijetu,

odlučujete li posvetiti svoje vrijeme osobama koje će

postupati dobro prema vama i obogatiti vaš put ili pak

traţite one koji će zasuti vaš put raznoraznim

zaprekama ili će vas uvjeravati kako je vaš put manje

vaţan od njihova?

Drugim riječima, propješačit ćete od Los Angelesa do

New Yorka. Ne moţete ne uspjeti. Stići ćete do New

Yorka na ovaj ili na neki drugi način, prema tome vaš

je strah od neuspjeha zapravo strah od nečega što se

ne moţe dogoditi.


Najsigurniji način da izbrišete takav strah jest da se

jednom zauvijek usredotočite na kvalitetu svog puta.

Jednostavno pravilo koje će osigurati kvalitetu jest

da ţivite prema nepisanom Boţjem obećanju koje nam On

daje svaki put kad napuštamo Onu stranu vraćajući se

na zemlju: »Ako se dobro brineš za Moju djecu, Ja ću

se uvijek pobrinuti za tebe.«

Znači li to da Bog ne daje svoju ljubav i brigu onima

koji Ga iznevjere? Naravno da ne. Ali koliko vam je

lako osjećati se voljeno i osjećati da se netko brine

za vas ako tu osobu uporno odgurujete od sebe?

Učinite mi uslugu. Sljedeća tri mjeseca pomolite se

jedanput na dan kako biste ostali povezani s Bogom i

učinite jedno dobro djelo kako biste ostali povezani s

Njegovom djecom. Vjerojatno će vam zajedno i drugo

zajedno trebati manje nego što vam je potrebno da se

ujutro istuširate ili da operete zube. Tri su mjeseca

dovoljna da stvorite naviku i da vam se dan bez

molitve i dobra djela učini čudnim ili neugodnim. To

što to činite iz naizgled sebičnih razloga neće vam

štetiti. Time si osiguravate ţivot u kojem vam riječ

neuspjeh više neće pasti na pamet.

A kako biste bili sigurni da napredujete i slijedite

svoj otisak, pokušajte jedanput na mjesec sjesti i

iskreno odgovoriti na ova osnovna pitanja:

• Kako rješavate neizbjeţnu negativnost s kojom

ste se došli suočiti? Trudite li se najiskrenije daje

svladate i pomaţete li onima oko vas daje svladaju, a

da ih ne osuĎujete kad zatrebaju vašu pomoć? Ili pak

širite negativnost, uţivate u njoj i/ili privlačite

pozornost tako što dopuštate da vas pretvori u ţrtvu?

• Koristite li se darovima koje ste dobili ili ih

zlorabite i tratite?

• Jesu li ţivoti koje dodirnete bogatiji ili

siromašniji zbog tog susreta?

• Kad ste nekomu uzrokovali bol, moţete li iskreno

tvrditi da to nije bila vaša namjera?

• Je li vaš svakodnevni ţivot istinski odraz vaših

vrijednosti i uvjerenja ili su vaše vrijednosti samo

pogodno mjerilo za tuĎe ţivote, ali ne i za vaš?

• Kad pogriješite, preuzimate li odgovornost za

svoja djela i činite li sve što je u vašoj moći kako

biste se ispričali i popravili učinjeno ili odmah

traţite koga ćete okriviti za to? Jeste li


trebali bojati 191

brzi u opraštanju tuĎih pogrešaka kao što ţelite da i

vama drugi oproste?

• Bez obzira na godine, kad ste se zadnji put

potrudili da nešto naučite?

• Bez obzira na godine, ulaţete li svaki dan

jednako u mentalno, fizičko i duhovno zdravlje?

• Kako često stanete da poslušate i zahvalite

višoj mudrosti i duhovnim pomagačima na Onoj strani

koji vas nikad ne napuštaju, čak ni u najmračnijim

trenucima kad vi njih napustite?

Klijenti često traţe da im pomognem da vrate svoj

ţivot na pravi kolosijek, što zapravo znači da ponovno

budu u skladu sa svojim otiskom. Jedan od mojih

najomiljenijih primjera bila je Pam. Kao samohrana

majka u ranim tridesetima pristala je da bude strip-

tizeta kako bi mogla preţivjeti. Nemam ništa protiv

striptizeta. Problem je bio u tome stoje Pam mrzila

svaki trenutak svog posla, znala je daje to bila loša

odluka i htjela je da joj pokaţem sretniji put.

Odgovor je odzvonio jasno i glasno. »Trebali biste

pisati knjige za djecu.« Bila je u šoku. Oboţavala je

djecu, ali nikad to nije pokušala, nikad nije ni

pomislila da bi mogla pisati za djecu. Ja sam bila

tako sigurna da mije obećala da će pokušati i javiti

mi stoje bilo.

Nazvala me nakon šest mjeseci. Napisala je nekoliko

knjiga za djecu, ali nijednu nitko nije izdao. No

jedan se agent počeo zanimati za njezin rad, pa onda

za nju, zaljubili su se jedno u drugo i namjeravali su

se vjenčati. Rekla mije daje njezina karijera strip-

tizete zauvijek prošlost.

To je primjer koji dokazuje kako vraćanje svomu otisku

zna biti nagraĎeno raznim neočekivanim nagradama.

Jedno od pitanja koje mi ljudi najčešće postavljaju

tijekom tumačenja glasi: »Kojaje svrha mog ţivota?«

Budući daje ţivot tako kompliciran, često nudimo

prekompliciran odgovor na to pitanje. Zato evo

najjednostavnijeg odgovora i onog koji se odnosi na

sve nas, bez obzira na naše otiske:

Volite Boga,

Činite dobro

i onda umuknite i poĎite doma.


4. Uspjeh

Ţao mi je što moram reći nešto stoje tako očito, ali

glavni razlog zašto se ljudi boje uspjeha jest zato

što se boje da će im ga netko oduzeti. Zato se neki

ljudi grčevito drţe svoje verzije neuspjeha. Kod

neuspjeha bar se moţete tješiti time da nemate kamo

osim prema gore.

Ţalosno je zapravo koliko se bojimo uspjeha. Ako mi ne

vjerujete, pitajte se što vam je lakše: reći nekomu da

vam se dogodilo nešto lijepo ili da vam se dogodilo

nešto loše? A kad govorite o onome lijepome, kucate li

u drvo, bojite li se govoriti o tome kako ne biste to

urekli ili se počnete ispričavati i/ili dodajete neku

manje lošu vijest u razgovor koja će posluţiti kao

protuteţa dobrim vijestima?

Istina je da nitko ne voli hvalisavce. No postoji

razlika izmeĎu podijeliti dobre vijesti o sebi i njima

lupati ljude po glavi. Sljedeći put kad budete imali

dobre vijesti koje ţelite podijeliti, pokušajte to

učiniti bez isprika i praznovjernih dodataka. Glasno i

jasno recite koliko ste zahvalni i onda promijenite

temu. Ako oko vas ima onih koji se ne mogu radovati

vašem uspjehu i/ili kao da vam zamjeraju, njih se

klonite. Točka. Ako pristajete na prijateljstva koja

lijepo funkcioniraju samo kad vam ne ide ili koja u

vama izazivaju osjećaj krivnje kad vam ide, onda se

radije druţite s neprijateljem.

To se odnosi i na osobe koje vas uvijek podsjete kako

dobra vremena i uspjeh nikad ne traju. To je činjenica

samo ako vi vjerujete daje to činjenica. Ako svim

srcem i dušom vjerujete da iza dobre vijesti uvijek

slijedi loša ili daje logičan slijed poslije uspjeha

neuspjeh, onda ćete pokrenuti nebo i zemlju kako bi se

to dogodilo. Pazite da sami sebi ne pucate u nogu, a

nemojte ni drugomu dopustiti da to učini.

No mnogo toga ovisi o tome kako definirate uspjeh. Ja

osobno ne vjerujem da on ima bilo kakve veze s novcem,

vrstom posla, veličinom kuće, vrstom odjeće koju

nosite, autom koji vozite. Poznavala sam ludo uspješne

osobe koje su se valjale u novcu i ludo uspješne osobe

koje nisu imale ni centa.

Uspjeh ţivi u našem duhu. Nigdje drugdje. Ako sebe

opisujete bilo čime osim integritetom, aktivnošću,

hrabrošću, dubinom, znatiţeljom i suosjećanjem duha,

onda imate još posla prije nego što iskreno o sebi

moţete reći da ste uspješni. Dobar način za mjerenje

vlastita napretka jest da se pitate što biste bili da

sutra ostanete bez karijere, braka ili odnosa,

bankovnog računa, kuće, auta i bilo

JL


trebali bojati 193

čega izvanjskog s čime se pokušavate identificirati.

Ako ne znate odgovor na to pitanje, naći ćete ga ako

istraţite, njegujete i proširite svoje duhovno ja. To

je ono što vi jeste. To je vaš identitet. Sve je

ostalo odjeća i šminka. Sretan, zdrav i aktivan duh

najveći je osjećaj sigurnosti koji ćete ikad iskusiti

zato stoje to dokaz uspjeha koji vam nitko ne moţe

oduzeti.

Još jedno dobro mjerilo stvarnog uspjeha jest ovo:

Kako šiješ, tako ćeš i ţeti.

Ako kad to čujete, pomislite: »Nadam se daje tako!«

onda čestitam. Na pravom ste putu.

Ako kad to čujete, pomislite: »Ajoj!« onda vam

savjetujem da se potrudite da to promijenite. Bez

obzira na to što ste učinili, nikad nije kasno. Sve

dok dišete nikad nije prekasno.

I još posljednji dokaz da ne izmišljam. Pitajte bilo

koga tko je duhovno sretan, zdrav i aktivan je li ikad

iskusio strah od uspjeha.

Neće imati pojma o čemu govorite.

5. Izdaja

Ova mi tema teško pada jer znam iz prve ruke kako je

kad te netko izda. Zaklinjao se da me voli, a

istodobno zamalo da me nije uništio.

No najteţi oblik izdaje jest izdaja samoga sebe. Sebe

moţemo izdati na niz načina, tako da zanemarimo

signale koje sebi šaljemo ili tako da dopustimo da na

nas utječe ono što ja nazivam determinizmom.

Jednostavno rečeno, determinizam znači dopustiti da

netko drugi nasumce odredi tko ste bez obzira na to

ima li dokaze koji će poduprijeti takve »činjenice«

ili ne.

Na primjer, jedna od mnogih »činjenica« koje mije

majka govorila dok sam odrastala jest da nisam

stvorena da budem ţena s karijerom. Moja jedina nada

da uspijem bila je da postanem kućanica i majka.

Svakako, ja volim kuhati, ureĎivati kuću i brinuti se

za svoj dom, kao i za sve ostale stvari vezane za

kuću. Biti majka i baka najveća je radost mog ţivota.

Ali zamislite kako bih samo izdala sebe i svoj duh da

sam dopustila da mi njezin »determinizam« uskrati

gotovo pedeset godina druţenja sa svima vama. Neki dan

čula sam kako neki medij govori da su mu tumačenja

»način zarade«. Zamalo da nisam udarila nogom u

televizor. Način zarade? To je čast! Boţji dar! Da sam


dopustila da takav dar ostane neizraţen kako bih mogla

biti kućanica i majka, što uključuje doţivljaje koje

je vrijedilo iskusiti i koji su me ispunili, izdala

bih ijamu sebe na najgori način.

Izdajemo sebe ako bilo komu, čak i sebi, dopustimo da

nehotice odreĎuje što bismo trebali biti i koje su

naše zamišljene granice. Izdajemo sebe ako bilo komu,

čak i sebi, dopustimo da nas poniţa-va, zlostavlja ili

tjera da posumnjamo u svoju dobrotu i potencijal.

Izdajemo sebe ako bilo komu, čak i sebi, dopustimo da

nas odvoji od naših darova, naših snova i radosti

Boţje moći u nama.

Evo jednostavne vjeţbe koja će vam pomoći da počnete

sebe primjećivati i da odbijete bilo kakvu vrstu

izdaje sama sebe. Svaki put kad čujete sebe da kaţete

ili pomislite bilo koju rečenicu koja počinje ovako:

»Uvijek sam htio/htjela...« zapišite je. Nastavite

dovršavati rečenicu sve dok nemate pet završetaka bez

obzira na to treba li vam za to nekoliko sati, dana

ili tjedana. Onda naĎite nekoliko mirnih trenutaka i

krenite popisom i ispod svakog završetka napišite

iskreni odgovor na pitanje: »Zašto to nisam

učinio/la?« Ispod toga napišite iskreni odgovor na

pitanje: »Zašto to sad ne učinim?« Odmah ćete

prepoznati prave razloge od bezveznih izlika. S

vremenom nastavite dodavati svom popisu. Ako ništa

drugo, ova će vjeţba biti izvrstan način da ostanete u

dodiru s vlastitim snovima i ciljevima i posluţit će

kao podsjetnik kako nikad nije prekasno da ih

ispunite.

Treba mnogo rada, discipline i vjere u sebe i u Boga,

ali moţete spriječiti i/ili preboljeti izdaju samog

sebe.

Ali nije tako lako preboljeti izdaju nekoga koga ste

voljeli i komu ste vjerovali. Voljela bih da vam mogu

obećati kako vas nitko neće izdati ako ste dovoljno

pametni, dovoljno budni, dovoljno oprezni, dovoljno

dobri. Ovako vam mogu samo obećati da vi to moţete

preţivjeli ako vam se dogodi, ako ništa drugo, kako ne

biste onomu tko vas je izdao dali dodatno zadovoljstvo

da vas uništi. Naţalost, dobre je ljude najlakše

izdati iz vrlo logičnog razloga. Mi vidimo svijet samo

svojim očima i pretpostavljamo da svi misle kao mi. Ne

pada nam na pamet da pripazimo na izdaju, laţi i noţ u

leĎa, osobito ne od osobe koja tvrdi da nas voli.

Prije mnogo godina moja mije duhovna vodilja Francine

rekla da iza svih izdaja stoje dva osnovna motiva -

pohlepa i taština. Pokušala sam je uvjeriti i dokazati

joj da ima krivo, ali kad svaku priču o izdaji lišite

ukrasa i dodataka, ima pravo. Posrijedi su ili pohlepa

ili taština ili ijedno i drugo. Mnogi od nas ne bi

cijenili pohlepu i


trebali bojati

taštinu više od ljubavi. MeĎutim, ima onih koji nikako

da shvate kako ljubav, kada se osjeti i izrazi u svom

najboţanskijem obliku, automatski smanjuje pohlepu i

taštinu i one postaju ono što u biti i jesu - sitne,

isprazne i kratkotrajne gluposti. Ne znam za vas

(zapravo znam), ali prilikom svog posljednjeg daha na

ovoj zemlji i na putu doma radovat ću se spokoju koji

donosi znanje da sam voljela i dobro voljela. Teško je

zamisliti da moţete mirno leţati i misliti: »Pa, moţda

i jesam sama i svi do kojih mije bilo stalo moţda me

mrze, ali bar sam bila pohlepna i tašta.«

Naţalost, sumnjam da vam ja moram dati primjere izdaje

jer pretpostavljam da ste je već sami iskusili. Ako su

moji klijenti dobar pokazatelj, onda se to dogaĎa

svaki dan, i to najdraţim i najbistrijim ljudima. Tu

su bračni drugovi koji odlaze zbog mlaĎe i/ili

bogatije alternative. Pohlepa i taština. Tu je

najbolji prijatelj koji iznevjeri vaše povjerenje kako

bi srozao vaš ugled i popravio svoj posjedovanjem

privilegiranih podataka. Pohlepa i taština. Tu je i

moje iskustvo: muţ koji više nije ţivio sa mnom, ali

koji se bez mog znanja koristio mojim imenom i ugledom

da bi na ilegalan način privukao investitore u

poslovni pothvat »koji ne moţe propasti«. Pohlepa i

taština. (Neka se zna da sam tim investitorima vratila

svaki cent koji su uloţili.) Pričama nikad kraja. A

naţalost, susret s izdajom bar jedanput u ţivotu ne

moţe se izbjeći.

Oporavak od izdaje vrlo je sličan oporavku od smrti

voljene osobe. Proţivljavate razdoblje poricanja,

tuge, bijesa, samosaţalije-vanja, okrivljavanja sebe.

To se ne moţe izbjeći, ali imajte pred očima vaţan

cilj - dopustite sebi da to osjetite kako biste to

izbacili iz sebe i kako ne biste postali toliko

opsjednuti izdajom da ne moţete krenuti dalje. Ţivot

teče dalje poslije izdaje. Znam što govorim. Evo

nekoliko naputaka, neke sam od njih morala naučiti na

teţi način:

• Odgovor na pitanje: »Kako sam mogao biti tako

naivan/glup/ slijep? glasi: »Zato što ste vjerovali da

svi misle i osjećaju kao vi.« Ali to nije tako. Vrlo

jednostavno. Postoje dobri ljudi kao što ste vi, ali

što se brţe saberete i maknete, to ćete ih brţe naći.

• Odgovor na pitanje: »Kako su mi to mogli učiniti

ako me vole?« glasi: »Njihov duh ima duţi put pred

sobom nego što imate vi, inače ne bi toliko malo

cijenili ljubav.« To je lekcija koju oni moraju

naučiti, što moţda uspiju, a moţda i ne u ovom ţivotu.

Nije vaš posao da ih učite, ţeljeli to oni ili ne.

Neće ništa naučiti sve dok ne budu spremni, isto kao

što ni dijete u vrtiću nije

795


spremno učiti o nuklearnoj fizici. Dugo i iskreno

pogledajte ne u osobu kakva ste htjeli da ona bude,

nego u osobu za koju dokazi potvrĎuju daje takva,

prepoznajte daje došlo do izdaje zbog njezinih

duhovnih ograničenja, a ne zbog vaših i onda to

otpustite.

• Izreka »Djela govore glasnije od riječi« postala je

takav klišej da smo gotovo i zaboravili koliko je to

vaţno. Kad ono što netko kaţe protuslovi onomu što

čini, istina je svaki put očita u ponašanju. Čuti

riječi »volim te« od nekoga tko vam zabada noţ u leĎa

ne znači daje »ljubav poput noţa u leĎa«. To znači:

»Ova me osoba namjerno ţeli povrijediti, a to nije

ljubav!«

O osveti je moţda zabavno maštati, ali ona ne dolazi u

obzir. U istočnjačkoj filozofiji postoji izreka koju

oboţavam: »Ako krećete s namjerom da se osvetite,

iskopajte dva groba - jedan za osobu o kojoj je riječ

ijedan za sebe.« Najveći je problem kod osvete što ona

zahtijeva vaše vrijeme, misli i energiju. Kad vas je

netko izdao i nanio vam toliko boli, zar ne mislite da

ste odvojili dovoljno svog vremena, svojih misli i

energije i da to ne morate još produţiti i dati mu još

više svoje snage obračunavajući se s njim? Nemojte se

zavaravati: dokle su god takvi ljudi u središtu vaše

pozornosti, šaljete im poruku da oni imaju moć i

vaţnost u vašem ţivotu. Uostalom, najveća uvreda

nekomu nije mrţnja, nego ravnodušnost.

Da odmah raščistimo nešto vezano uz praštanje. Dobra

duhovna osoba ne mora nuţno praštati sve i svašta što

joj netko učini. Nemojte se mučiti s nerazumnim

očekivanjem da ne moţete krenuti dalje ili naći mir

ako vas je netko izdao dok niste oprostili. Moţete.

Način kako moţete krenuti dalje i naći mir jest da u

svoje molitve uključite ovu rečenicu: »Ovo je previše

za mene, Boţe. Ti to sredi.«

I On će to učiniti. Računajte s time. U meĎuvremenu vi

ćete se baviti drugim stvarima, jer imate pametnijeg

posla nego tratiti i jednu dodatnu minutu na nekoga

tko je dobio priliku, ali je zabrljao.

6. Usamljenost

Ljudima koji se boje usamljenosti uvijek je teško

prihvatiti ovo što

ću reći, ali to je istina. A oni koji nemaju problema

s njome, po-

. drţat će me u tome,


trebali bojati 197

Lijek za usamljenost nema nikakve veze s drugim

ljudima. Lijek za usamljenost je u vama. Zašto biste

se onda bojali nečega što moţete sami kontrolirati?

Nemojte brkati biti sam s usamljenosti. Moţete biti

sami, a da se nimalo ne osjećate usamljeni, a moţete

biti duboko usamljeni u sobi punoj ljudi. Prvo pitanje

koje postavljam klijentima koji ţele naučiti

istraţivati svoju duhovnost jest: »Moţete li provoditi

vrijeme sami sa sobom?« Ako ne moţete, to je prva

stvar na kojoj moramo poraditi jer ako znate provoditi

vrijeme sami, to znači da znate i da vam se sviĎa tko

ste, a da ne morate traţiti tuĎa mišljenja da biste

imali svoje mišljenje o svom identitetu. Tek kad

stignete na prag duhovnosti kao cjelovita osoba,

moţete u cijelosti primiti radost, ljubav i mir koje

duhovnost nudi.

Kronična je usamljenost praznina u vašem duhu koju

nitko ne moţe ispuniti osim vas. To ne znači da nam s

vremena na vrijeme ne nedostaju odreĎene osobe koje

volimo, zvuk poznatoga glasa, da nemamo potrebu za

smijehom, poticanjem i optimističnim riječima koje nam

nude prijatelji i voljene osobe. Ali kronična

usamljenost, usamljenost koja vas proţima znači da

niste ni počeli otkrivati koliko ste, sami za sebe,

zanimljivi, duhoviti, moćni, znatiţeljni, puni

ljubavi, uviĎavni, zabavni i kreativni bez obzira na

to znaju li to drugi ili ne.

Dva su razloga koja nas tjeraju da svladamo strah od

usamljenosti, osim onoga da nas ona dovodi do

depresije, tjeskobe i bolesti.

Kao prvo, ako se oslanjamo na druge kako bismo se

imali s čime identificirati i kako bismo mogli

odrediti tko smo, dovodimo se u strašan poloţaj da

preuzimamo identitet kad je to nekomu drugomu zgodno.

Što bi bilo kad biste nazvali sve na koje se oslanjate

da biste potvrdili svoju osobnost, a oni su svi

zauzeti ili nisu kod kuće? Znači li to da prestajete

postojati dok vam se netko ne javi? A što ako su loše

raspoloţeni i eksplodiraju bez razloga? Znači li to da

ste bezvrijedni idiot sve dok ih ne proĎe? Koliko

ljudi poznajete koji su toliko ovisni ili čija su

mišljenja sjajnija i točnija od vaših?

Kao drugo, ako mislite da se usamljenost moţe

izliječiti tako da imate nekoga uz sebe, onda niste

dovoljno izbirljivi koliko biste trebali biti. Grozim

se same pomisli koga biste bili voljni podnijeti samo

kako ne biste bili sami. Sagledajte to ovako: ako ne

poznajete sebe istinski i ako se sami sebi ne sviĎate,

to znači da kad ste sami, prisiljeni ste provoditi

vrijeme sa strancem za kojim niste osobito ludi.

Umjesto da pogoršavate problem uvlačenjem osoba koje

ne


poznajete i koje vam se ne sviĎaju, zašto se ne biste

sprijateljili sami sa sobom?

Putem ćete otkriti zanimljivu ironiju. Što više

uţivate u samoći, to će više ljudi htjeti provoditi

vrijeme s vama. Ako prigovarate kako ste usamljeni i

deprimirani, time samo oglašavate da ste prilično

dosadno društvo, što znači da baš i neće biti navale

prijatelja. Kad postane očito da vam je ugodno samima

sa sobom, tad ljudima šaljete poruku da ste moţda

zanimljiva, poticajna osoba koju se isplati pobliţe

upoznati.

Potrebno vam je samo da vas netko lagano gurne u

pravom smjeru i da se pokrenete. Podsjetila bih vas

daje sklapanje prijateljstva sa samim sobom lakše i

jeftinije nego sklapanje prijateljstva s drugim

ljudima. Ne morate usklaĎivati rasporede i nema

telefonskih računa.

Svakog dana, dok ste pod tušem ili dok se vozite na

posao ili dok kuhate večeru ili radite bilo što drugo

što ne zahtijeva da uključite mozak, postavite si pet

kviz-pitanja koja biste postavili osobi koju ţelite

bolje upoznati. Iz bilo kojeg područja. Jedino je

pravilo: nema gledanja u tuĎe odgovorel Nas ne zanima

što drugi misle, je li to jasno? Ovdje se radi o vama.

Ako je odgovor na bilo koje pitanje »Ne znam«,

nastavite razmišljati o tome dok ne saznate. To i jest

svrha - to će vam pomoći da naučite kako ne samo da

imate vlastita mišljenja nego da su ona isto toliko

vrijedna i zanimljiva kao i tuĎa.

Za početak ja ću vam postaviti nekoliko pitanja, a

onda prepuštam vama da si postavljate pet pitanja

svaki dan, sve dok vam to ne prijeĎe u naviku i

postane nešto čemu se radujete:

Što mislite o fizičkom kaţnjavanju djece u školi?

Zašto?

Tko je vaš omiljeni umjetnik? (Ako je odgovor: »Ne

znam«, sigurno postoji galerija ili muzej u vašoj

blizini ili kakav članak o umjetnosti u novinama. Ako

je odgovor: »Mrzim umjetnost«, zar ste doista vidjeli

dovoljno umjetničkih djela da biste imali takvo

mišljenje?)

Koja je najbolja knjiga koju ste pročitali u

posljednjih šest mjeseci? Što vam se svidjelo u njoj?

Jeste li pročitali koju drugu knjigu istog autora i s

istom tematikom? Ako niste, moţda je danas pravi dan

za odlazak u knjiţaru ili knjiţnicu.

Koja su vaša tri najomiljenija TV šoua? Zašto? Imate

li prijatelje koji ih takoĎer vole gledati? Zašto se

ne dogovorite da skuhate nešto i gledate ih zajedno?


trebali bojati 199

SviĎa li vam se rap glazba? (Ako je odgovor: »Mrzim

je«, jeste lije ikad pokušali slušati ili ste stvorili

mišljenje na osnovi nečega o čemu nemate pojma?)

Kad biste mogli ići na odmor bilo gdje na svijetu,

kamo biste otišli? Zašto? Jeste li proučili nešto o

tome mjestu? Ako ondje govore vama stranim jezikom,

što kaţete na to da posudite ili kupite Berlitzovu

audiovrpcu i da za svaki slučaj naučite neke osnovne

riječi ili fraze?

Što mislite tko radi one krugove u ţitu?

Ima li neki sport koji biste s uţitkom rado naučili?

Navedite tri stvari u kojima ste iznimno dobri.

Navedite tri stvari koje uţivate raditi.

Koliko je prošlo otkad ste ih radili?

Kojoj se povijesnoj ličnosti najviše divite? Zašto?

Tko je vaš omiljeni komičar?

Što mislite o operi? (Akoje odgovor: »Mrzimje«, jeste

lije ikad

slušali?) SviĎa li vam se tajlandska kuhinja? (Ako je

odgovor: »Ne«, jeste

lije ikad kušali?)

Koja pitanja imate o Bogu? Što činite kako biste našli

odgovore? Koji je vaš horoskopski znak? Vjerujete li u

astrologiju?

Jeste li shvatili? Nema te teme koja je preopseţna ili

premalena, nema pogrešnog odgovora, samo neka su to

vaši odgovori. Pet pitanja na dan, svaki dan, i ne

samo da ćete nešto naučiti o sebi nego ako nastavite

tako, postupno ćete se sprijateljiti sami sa sobom i

uţivati u vlastitom društvu.

A kada se to dogodi, obećavam, više se nikad nećete

bojati usamljenosti.

7. Bolest

O ovoj smo temi podrobnije govorili u poglavlju o

vašem zdravlju, ali sad je vaţno naglasiti jednu stvar

vezanu uz strah od bolesti.



trebali bojati 201

Potencijalnu bolest moţete pogoršati ako se brinete

jer time dodajete nezdravi stres onomu s čime se vaše

tijelo bori.

Bolest je tako prirodan dio ţk/otnog iskustva daje

unosimo u svoju kartu prije nego što doĎemo ovamo. Kao

i sve negativnosti zapisane u našoj karti, bolest nam

sluţi kao izazov koji učimo svladati, fizički i

duhovno, a ne da bismo uţivali u njoj, da budemo njome

opsjednuti ili pak da pretpostavimo kako je ona dio

našeg identiteta.

Sigurno ste već upoznali ljude koji kad se

predstavljaju, govore o svojoj bolesti. »Zdravo, ja

sam Susie. Oprostite što šepam. Ukliještio mi se

disk.« »Ja sam John. Vjerojatno ste primijetili da

mije ruka slaba kad se rukujem. Imam sindrom karpalnog

tunela.« DoĎe li vam da kaţete: »A tko vas je pitao?«

Bio je slučaj u Kali-forniji o kojem su svi

izvještavali: netko se borio za pravo da dobije

registarske tablice HIV POZ. Naizgled se postavljalo

pitanje je li to stvar lošeg ukusa, no pravi se

problem krio u tome da što više ističemo neku bolest

ili fizički problem kao dio sebe, to ga se više drţimo

i odbijamo ga otpustiti, i to zato što se nerado

odričemo nečega stoje postalo dio našeg identiteta.

Molim vas, nemojte me pogrešno shvatiti. Ne kaţem da

ne trebate shvaćati svoje bolesti ozbiljno. Slijedite

preporuke najboljih liječnika koji su vam dostupni.

Idite na redovite preglede. Čitajte o zdravstvenim

problemima. Jedite pametno, vjeţbajte i osluškujte

svoje tijelo kad vam govori da mu je potrebna odreĎena

briga. Ali imajte zdravlje pred sobom. Vi niste

tijelo, jednako kao što niste auto koji vozite ili

kuća u kojoj ţivite. Moţete li zamisliti kako bi bilo

kad biste se predstavljali ovako: »Zdravo, ja sam

Susie. Radijator mi ne radi.« Ili ovako: »Ja sam John.

Trebam novi krov.«

Strah od bolesti ili njezino neprekidno uključivanje u

naše razgovore nešto je poput one naredbe: »Sljedećih

pet minuta nemojte razmišljati o slonovima.«

Vjerojatno nećete toliko razmišljati o slonovima

tijekom cijelog ţivota koliko u tih pet minuta.

Zapamtite, vaš um registrira sve što čujete, čak i

vaše riječi, i sve to utječe na njega. Ponavljajući

»Nije mi dobro« preko »Boli me glava ili boli me« do

»Znate, dobijem svaku prehladu ili gripu koja kruţi!«

svom umu stalno govorite da tijelu prenese poruku neka

bude bolesno onako kako mu sugerirate. Čak ako ţelite

biti pozitivni i ponavljate: »Ne ţelim biti bolestan,

ne ţelim biti bolestan, ne ţelim biti bolestan!«

neprestano svom umu prenosite riječ bolestan, a onda i

svom tijelu. Umjesto toga, preokrenite to u ovakvu

rečenicu: »Bit ću zdrav, bit ću zdrav, bit ću zdrav!«

i vaš um i tijelo nagradit će vas.

L

Evo brze vjeţbe koja vam moţe pomoći oko fizičkog

problema dok ne dobijete odgovarajuću medicinsku

pomoć. Ujedno sluţi kao izvrstan podsjetnik da ste vi

i vaše tijelo odvojeni jedno od drugoga. Nedavno sam i

ja upotrijebila ovu vjeţbu. Neću vas zamarati

pojedinostima, ali mislim da će vam riječi zubni

korijen i zrakoplov dovoljno dočarati situaciju. Da

nije bilo ove vjeţbe, vjerojatno bih otela avion da

što brţe stignem do najbliţeg zubara ili bih ponudila

stjuardesi bilo koji iznos da mi učini uslugu i

odsiječe mi glavu. No uspjela sam preţivjeti bez nekih

većih meĎunarodnih incidenata.

Kad osjetite bol i prve simptome bolesti, nemojte se

zgrčiti! Opustite se i dišite. Opustite se i dišite.

Opustite se i dišite i traţite Boga da vas zaštiti

bijelom svjetlošću Duha Svetoga sve dok vas svjetlost

potpuno ne obavije. Onda zamislite kako ta sjajna

bijela svjetlost polako mijenja boju u toplu,

iscjeljujuću zelenu. I kad ste oba-vijeni tom zelenom

svjetlošću, skupite bol ili bolest u vatrenu kuglu i

zamislite kako se uzdiţe nekoliko centimetara iznad

vašeg tijela i ulazi u olovnu kutiju. Cim je ta

vatrena kugla u olovnoj kutiji, hermetično je

zatvorite, zapalite fitilj koji vodi do kutije i

raznesite tu bol ili bolest. Olovna kutija zaštitit će

vas i one oko vas, a eksternalizacijom boli ili

bolesti te detonacijom poduzimate korake da se lakše

nosite s njom.

Nemojte me pogrešno shvatiti. Bol je i dalje bila

prisutna i nisam nikad bila tako sretna što vidim

zubara. Odjurila sam ravno s aerodroma u njegovu

ordinaciju. Ali da nije bilo vjeţbe, iznijeli bi me iz

zrakoplova bez svijesti.

Više o bolesti govori se u četvrtom poglavlju. Što

više čitate, uvjerit ćete se kako imate više kontrole

nad bolesti nego što mislite. Logika koja stoji iza

toga jednostavna je: Ne bojimo se onoga za što znamo

da moţemo kontrolirati.

8. Starenje

Kao što se moţemo odbiti identificirati s bolešću,

moţemo se odbiti identificirati sa svojom ţivotnom

dobi, osobito nakon što su John


Glenn, Betty Ford, Walter Cronkite i mnogi drugi

dokazali da se starost ne moţe definirati.

Jednom sam upitala svoju duhovnu vodilju zašto uopće

starimo. Zašto ne odaberemo lijepu, vitalnu dob,

recimo trideset godina, i onda ne ostanemo tako dok ne

umremo? Njezin odgovor neću nikada zaboraviti: »Oni

koji su zapisali starost u svoj otisak učinili su to

jer starenje nosi sa sobom dovoljno umora da čovjek

poţeli ići doma.« To ne znači da bismo svi kad kucne

čas trebali skakutati do lijesa vičući hura. Ali sa

svoje šezdeset dvije počinjem shvaćati stoje htjela

reći.

Još nisam umorna i nisam spremna otići. Još imam mnogo

posla i unučad koju ţelim razmaziti. Ali kad bih danas

umrla, mogu iskreno reći da bih krenula doma bez

ijednog prigovora. Moj je put bio doista čudesan i

nijedan dan nisam potratila, a to je najbolji lijek za

strah od starenja. Provedite svaki dan kao da vam je

posljednji na ovoj zemlji i tako ćete odagnati

mogućnost da vam starost bude ispunjena ţaljenjem.

Ima nekih stvari vezanih uz starenje koje mi se

sviĎaju, a koje mi nitko nije prije spomenuo.

Kad sam bila tinejdţerka, voljela sam ići na ples i

vraćala bih se u dva ili tri ujutro. Zapravo, smatrala

sam daje plesanje do dva ili tri ujutro nuţno kao i

disanje. Moja je baka tad imala osamdeset godina i

bila je u krevetu i duboko spavala kad sam ja tek

odlučivala što ću odjenuti. Oboţavala sam je i bilo mi

ju je ţao. Jadna baka Ada. Sigurno je ţudila za

plesom, uostalom tko normalan ne bi ţelio ići na ples?

Ali ona nikad nije htjela, očito jer je bila pre-stara

i nije više mogla izdrţati. Pomislila sam kako je

starenje nepravedno i bolno.

Otad sam otkrila još jedan razlog zašto baka Ada nije

ţudila za plesom u svojim kasnim godinama - nju to

uopće nije zanimalo. Čak i sad kad sam dvadeset godina

mlaĎa nego stoje ona bila tad kad sam je saţalijevala,

vjerujem da bih se snašla na plesnom podiju. Ali bučan

klub pun ljudi u dva ili tri ujutro? Kao ni baka Ada,

nisam prestara. Jednostavno ne ţelim. Zanimaju me neke

druge stvari koje me isto toliko uzbuĎuju kao ples

nekoć.

Nije li to prelijepo i s duhovne strane milostivo što

s godinama doista sazrimo i dublje sagledavamo svijet?

Nije li predivno što mislimo daje igra skrivača prava

stvar kad imamo pet godina, ali zato ne pozivamo

prijatelje doma da bismo se toga igrali kad imamo

,..„ifidfiset godina? Nije li luksuz biti dovoljno

star da, za razliku od


trebali bojati 203

naših tinejdţerskih dana, našim ţivotima više ne

upravljaju hormoni? Niti će nam itko više reći da smo

premladi da bismo znali stoje ljubav. Jeste li počeli

cijeniti onaj postupni, ali neizbjeţni uvid da ono što

drugi misle o vama nije ni pribliţno toliko vaţno kao

što je ono što vi mislite o sebi?

Starenje takoĎer nudi savršenu i neoborivu izliku za

stvari koje vam se ne rade. Prešla sam cijeli svijet

trudeći se pokazati da sam dobar i zabavan roditelj.

Kao baka, kada mi se ne da penjati na neke ruševine

ili uzimati sate iz paraglidinga, mogu se lako izvući

sa: »Hvala, ali nisam više dijete«.

Pazim da upotrijebim točno te riječi. Nikad neću reći:

»Prestara sam« ili »U mojim godinama?!« Kao daje

starost nešto što ograničava ili zbog čega se moramo

ispričavati. Ponosim se svojim godinama. Zasluţila sam

svaku minutu svakog dana svake godine i tako ću

nastaviti sve dok ne poĎem doma. Ako vam je teško

povjerovati da ono što kaţete na glas o sebi moţe

imati dramatičan učinak na to koliko se mladim ili

starim osjećali, to je u redu. Ali pokušajte tri

kratka mjeseca zauzeti stav da ste stari onoliko

koliko ţelite biti, bez obzira na to mislili vi tako

isprva ili ne. Mislim da ćete shvatiti kako to ipak

stvara uzbudljivu razliku u vašem oduševljenju

prilikom ustajanja iz kreveta svakog jutra.

Očito je da je dio našeg straha vezan uz brigu za naše

tijelo i razvoj mehaničkih problema. Nitko od nas ne

ţeli biti nesposoban. Ali starenje je još jedan dobar

razlog da se podsjetimo kako mi nismo tijelo. Mi smo

duh koji je bio ovdje već bezbroj puta, onaj isti koji

je napisao otisak prema kojem sada ţivimo i onaj koji

sadrţava boţansko obećanje vječne Boţje ljubavi koja

nas čeka s One strane.

A što se tiče tijela u kojem putujemo - točno, poput

automobila, treba mu više njege što je više kilometara

prešao. A ako me poznajete, onda znate da nemam ništa

protiv ako se iznova lakira i ako se poprave udubine i

ogrebotine. Da budem iskrena, lakše je izgledati mlaĎe

nego podnositi bilo što što će izazvati nelagodu,

osobito ako se nešto moţe poduzeti protiv toga. Prema

tome, sve dok nema zabrana i ograničenja za moju boju

za kosu, lak za nokte i šminku i sve dok nije osobama

iznad pedesete zabranjena plastična kirurgija, ja ću

sebe smatrati djelom u stvaranju.


9. Gubitak

Ako ste ikad izgubili voljenu osobu, znate koliko je

to razorno. Iako sam sigurna da ţivot na Onoj strani

postoji, i ja sam pretrpjela duboku ţalost, ne za

onima koji su otišli, nego za sobom, koja sam ostala

odvojena od njih u drugoj dimenziji iako znam daje to

samo privremeno.

Ţalovanje je doista bolan i duboko osoban proces koji

nas ostavlja praznima, tupima i ljutima. Traje koliko

traje - ni više ni manje. To nije ništa novo, samo

podsjetnik onima koji pokušavaju pomoći nekomu tko

tuguje. »Trebati« ovdje ništa ne znači - kako bi se

»trebali« osjećati, što bi »trebali« raditi, kako

daleko bi »trebali« biti na putu k oporavku, kad bi

»trebali« osjećati potrebu za društvom. Shvaćam

potrebu da se voljenoj osobi ublaţi tuga, ali u biti

ljudske prirode leţi istina daje bolno i zastrašujuće

biti svjedok tuge i često naši pokušaji prije sluţe

tomu da sami sebe utješimo negoli druge. Najveća pomoć

koju moţete pruţiti voljenoj osobi koja tuguje jest da

poštujete njezinu tugu, ali i da budete uz nju kako bi

se imala na koga osloniti dok ne bude spremna sama

zakoračiti dalje.

Ako prekinete proces ţalovanja prije nego stoje osoba

uspjela do kraja izraziti i iskusiti svoju tugu, to

moţe biti opasno za zdravlje te osobe. Jednom sam to

pokušala prije mnogo, mnogo godina. Odlučila sam da

sam dovoljno jaka i neuništiva da bi me zaboljelo pa

sam pohranila bol duboko u sebe i napunila svoj

raspored svakakvim beznačajnim poslovima koje sam

mogla naći i koji su me zaokupili. Platila sam

odvratnom upalom bubrega. Kao i svaka moćna emocija,

energija tuge mora nekamo otići i ako nije odraĎena do

kraja i otpuštena iz tijela, kad-tad, prije ili

poslije platit ćete za to. Zato budite strpljivi kad

se radi o ţalovanju, bilo vašem ili onih oko vas.

Sjećam se da sam se vozila iz bolnice nakon što mije

otac umro i pomislila kako svi ti ljudi na cesti mogu

mirno ići svojim putem, kao daje to dan kao svaki

drugi, a svijet se oko mene rušio. Sjećam se da sam

navratila u trgovinu na putu doma i da sam hodala kao

u bunilu dok me potpuni stranac nije zaustavio s

bučnim, glupim, ali vjerojatno dobronamjernim: »Hej!

Bit će bolje!« Najradije bih ga bila pregazila

kolicima, ali bilo je previše svjedoka.

Ali otkud je on mogao znati? Čak i danas mislim da

bismo trebali opet uvesti crninu ili crne vrpce ili

bilo koji drugi način da se oni koji tuguju mogu odmah

prepoznati i da bi im drugi mogli iskazati poštovanje,

dati mjesta i pruţiti razumijevanje koje zasluţuju.


trebali bojati 205

Ma koliko agonije prouzrokovao gubitak, što više

razumijemo duhovni aspekt onoga što se dogodilo, to

ćemo biti spokojniji i manje ćemo kriviti Boga što nam

je oteo nekoga koga volimo. Kad kaţemo: »On ih je

uzeo«, to ispada kao da to Bog čini nasumce i da je

sebičan, osobito kad je riječ o djetetu. Ne ide to

tako. Čak i najmanje dijete u sebi nosi vječni duh

koji je stvorio otisak na Onoj strani prije nego stoje

došao ovamo, a taj otisak uključuje i smrt. Nije na

nama da pokušamo shvatiti tuĎi izbor i razlog za to.

Naše je da ga poštujemo kako najbolje znamo, makar nam

se to činilo okrutno i nepravedno. Bog ne »uzima« nas

ili nama voljene osobe protiv naše vječne volje. On

nam jednostavno pomaţe u stvaranju i ţivljenju našeg

otiska i dovoljno nas voli da hoda s nama i da nam

čuva duh.

Imala sam bezbroj klijenata koji su se toliko bojali

izgubiti voljene osobe da su emocionalno ostali

nedostupni kako bi se zaštitili od boli koju donosi

gubitak. Na kraju, oni sebi i voljenim osobama samo

uskraćuju radost duhovne intimnosti i umjesto da su

zaštićeni kada doĎe do gubitka, preostaje im samo da

se bore s krivnjom i ţaljenjem za svim onim što su

propustili. To je kao da se bojite potresa i cijeli

ţivot provedete ispod okvira vrata ili kao da ţivite u

jugozapadnom dijelu podruma u slučaju da naleti

tornado. Ţivoti kojima vlada strah, čak i strah od

nečega tako poraznog kao stoje gubitak, jesu ţivoti

kojima su uskraćeni mir, sloboda, ljubav i suosjećanje

koje bi ovaj svijet pruţao kad bismo samo imali

strpljenja i ne bismo traţili ništa više.

Jedan klijent koji me duboko dirnuo zvao se Bernie.

Bio je shrvan od tuge nakon gubitka ţene s kojom je

preveo trideset i dvije godine. Uz neizrecivu tugu

koju je osjećao, mučilo gaje i to što iako je volio

svoju ţenu, emocionalno se uvijek drţao na udaljenosti

i nikad joj nije rekao koliko je zapravo voli. Tijekom

tumačenja otkrila sam razlog tomu. Kao dijete Bernie

je jednom rekao svojoj majci koliko je voli. Tri dana

poslije iznenada je umrla. Zaključio je kako reći

nekomu da ga voliš znači da će ta osoba nestati. A on

toga uopće nije bio svjestan. Tijekom braka uskratio

je sebi i svojoj ţeni istinsku emocionalnu intimnost

zato što ju je volio. Ironično, ali istinito. Dobra je

vijest, naravno, da nikad nije prekasno reći voljenim

osobama koje su preminule sve što nam je na srcu. Bio

je skeptičan, ali pristao je da bar pokuša. Tjedan

dana poslije imao je, kako je on to opisao, san o

svojoj preminuloj ţeni. U biti, ona gaje posjetila i

tijekom njezina posjeta rekao joj je što osjeća prema

njoj i koliko gaje usrećila. U tom »snu« ona gaje

uvjeravala kako . m'kad nije sumnjala uto^ijimem^


Istina je da nalazimo utjehu u znanju da nama voljene

osobe i dalje ţive u našem sjećanju i našem srcu. Ja

još veću utjehu nalazim u činjenici da upijamo one

kvalitete kojima se najviše divimo u svim osobama koje

dodirnu naš ţivot. Poput skupljača upijamo ono

najbolje, a odbacujemo ono najgore u ljudima koji nas

okruţuju. Ne samo da se prisjećamo voljenih osoba nego

im svojim ţivotom odajemo aktivnu počast, a praznina

koja je ostala iza njih mogla bi se izbrisati samo kad

bismo obratili pozornost na koji način oni ţive kao

dio nas. Svakim sam danom obogaćena smislom za humor

koji je moj otac imao, bakinom mudrošću i bliskošću

koju imam s njezinim unucima, kao i nesvakidašnjim

suosjećanjem, velikodušnošću, jedinstvenim uvidima,

smijehom i hrabrošću mojih velikih prijatelja. Čak su

me obogatile one duše koje su napustile svoje tijelo i

koje su, da budem blaga, bile oštećene. Na primjer,

sve što sam dobro učinila kao roditelj mogu zahvaliti

svojoj majci. U danoj situaciji upitala bih se što bi

moja majka učinila i onda bih učinila suprotno. Ako

sebe sagledamo kao mozaik u kojem se, da bismo bili

cijeli, isprepleću naše sjajne boje s bojama onih koji

nam nedostaju, tada ćemo shvatiti da zapravo nikoga

nikad ne »izgubimo«.

No istina je da ne moţemo spriječiti gubitke s kojima

se moramo suočiti tijekom ţivota. MeĎutim, ima

nekoliko predivnih stvari koje moţemo činiti kako

bismo bili spremni na gubitak i koje će nas dovoljno

osnaţiti da to prebrodimo i pritom ostanemo čitavi.

Kao prvo, trebate odrţavati postojeće odnose s

voljenim osobama i stoje više moguće ne ostavljati

nedovršene poslove. Nemojte to činiti zbog voljenih

osoba, činite to zbog sebe. Što se voljenih osoba

tiče, kad su na Onoj strani, nema nedovršenih poslova.

Ţaljenje, srdţba, ljutnja i negativnost ne postoje

kadjednom stignu doma. Ali srce me boli kad čujem

klijente da kaţu: »Je li znao koliko sam ga volio?«

Ili: »Namjeravao sam se ispričati zbog one glupe

svaĎe, ali nisam stigao. Sad je prekasno.« Ili: »Bojim

se dajejoš ljut na mene.« Nemojte si to činiti!

Pokaţite svoju ljubav i pomirite se danas, dok ste

oboje ovdje, u ovoj dimenziji, i dok moţete imati

koristi od toga.

Drugo što moţemo učiniti jest da odrţavamo odnos sa

svojom duhovnošću - s boţanskom prisutnošću u svom

ţivotu - i da budemo ţivi, aktivni i uvijek dostupni.

Što smo više u dodiru sa svojim duhovnim ţivotom i

svjesni Boţje ljubavi i mudrosti, to će nam biti lakše

sjetiti se istine koju svi mi znamo u dubini duše,

daje čak i najokrutniji gubitak koji nas potpuno shrva

privremen. Ma koliko nam se to beskonačno činilo dok

se pokušavamo oporaviti, za


trebali bojati 207

vječnost to je tek treptaj koji je samo nekoliko

trenutaka udaljen od nezamislive radosti ponovnih

susreta kojima se trebamo veseliti kad se svi opet

zajedno naĎemo na Onoj strani.

10. Smrt

Znate li stoje doista čudno? Ja znam da naš duh

nadilazi smrt. Vi znate da duh nadilazi smrt. Gotovo

svaka religija na svijetu zna da naš duh nadilazi

smrt. A što je naš najveći strah vezan za smrt?

Potpuno uništenje. Strah da ćemo kad umremo prestati

postojati.

Zaboga, o čemu se tu radi? Mi znamo bolje! Ili moţda

mislimo da će duh svih ostalih nadići smrt, ali da naš

neće? Kao da u Bibliji piše: »Onaj tko vjeruje u Njega

neće umrijeti, nego će se roditi u ţivot vječni - osim

tebe. Ti ćeš dobiti pet minuta i onda gotovo!« Nije li

to glupo? Ne postoji potpuno uništenje duha. Točka. To

moţemo zaboraviti.

Ujedno vjerujemo daje smrt po definiciji nešto tako

strašno da nas doslovno ubije. Ali evo nešto

nevjerojatno što sam naučila iz tisuća regresija

tijekom hipnoze. Nijedan klijent s kojim sam radila

nije toliko traumatiziran sjećanjem na smrt u prošlom

ţivotu koliko je traumatiziran raĎanjem u ovaj ţivot.

Zamislite proces raĎanja ako mislite da vam ovo

govorim kako bi vam bilo bolje. Iz mračnog, sigurnog,

toplog mjesta, gdje mirno spavate, jedete i nikomu ne

smetate, odjednom vas istiskuju kroz uski prolaz,

primaju vas hladne ruke ili hladan metal i iščupaju

vas u sobu punu jake svjetlosti i stranaca koji viču,

usklikuju i bulje u vas dok vas jedan od njih ne udari

po straţnjici i prekine vam dovod hrane. To ste već

prošli, inače ne biste bili tu. Stoje trenutak smrti u

usporedbi s time?

TakoĎer se bez potrebe brinemo za to kako ćemo

umrijeti. Bitno je znati da kad pišemo svoj otisak

prije nego što doĎemo ovamo, unosimo i pet »izlaznih

točaka« - pet različitih trenutaka kada moţemo

prekinuti sa ţivotom ovdje i vratiti se doma. Evo

jednostavne analogije. Odlučite napustiti svoj dom

koji volite da biste krenuli na ekskurziju. Ne znate

točno koliko će vam trebati da ispunite sve zadatke,

ali znate da ne idete na ekskurziju, a da pritom niste

osigurali mogućnost povratka doma kad budete spremni.

Prije nego što krenete na put, odredite pet mogućnosti

za povratak, u raznim fazama tijekom ekskurzije.

Recimo, rezervaciju za let doma nakon tjedan dana,

kartu za vlak nakon godinu dana, kartu


za autobus nakon pet godina, unajmljeno vozilo nakon

dvanaest godina i rezervaciju za krstarenje nakon

dvadeset i pet godina. Obećali ste si da ma koliko

ţddili za domom dok ste odsutni, nećete odustati od

ekskurzije dok niste ispunili svoje zadane ciljeve.

Ako vam za to treba samo tjedan dana, ukrcat ćete se u

avion. Ako vam treba dvanaest godina, sjest ćete u

unajmljeno vozilo itd. Drugim riječima, onih pet

izlaznih točaka nije ništa drugo do pet načina

prijevoza koje rezervirate prije nego što napustite

dom i o vama ovisi koju ćete točku od tih pet odabrati

putem, a ovisit će o tome kad budete osjetili da ste

naučili sve što trebate.

Neke su izlazne točke očite. Uţasna nesreća, teška

bolest, čak i sudar koji ste izbjegli u posljednji čas

ili pad iz kolijevke, pri čemu ste za dlaku promašili

oštar rub koji bi vas usmrtio, dobri su primjeri. No

druge su izlazne točke toliko suptilne da ih moţda

niste prepoznali - pogrešno »skretanje« ili izlaz s

autoceste, promjena ili otkazivanje leta u zadnji čas,

nešto naizgled trivijalno što vas je omelo da

napustite kuću kad ste namjeravali. Bili vi svjesni

ili ne da ste prošli kraj jedne od mogućih izlaznih

točaka, dio je ţivotne čarolije, a i Boţje, da

»slučajnosti« ne postoje.

Dok se oporavljao od ozbiljna pada s motora, moj dragi

prijatelj zamolio me da ga hipnotiziram i vodim kroz

detalje nesreće jer se nije sjećao kako je i zašto do

nje došlo. Pod hipnozom se sjetio dvaju zanimljivih

detalja. Jedan je bio njegova potpuna svijest o tome

da je odlučio skrenuti s ceste i krenuti preko nasipa

kako bi izbjegao smrtonosan frontalni sudar s kamionom

koji je jurio prema njemu pogrešnom trakom. Drugi je

bio glas (njegova duhovnog vodstva, kao što se poslije

ispostavilo) koji mu je šapnuo na uho: »To je bio

četvrti« dok je dolazio k svijesti u kolima Hitne

pomoći.

Molim vas, nemojte se uspaničiti ako se prisjetite

izlaznih točaka u svom ţivotu i shvatite kako ih je

bilo četiri te da je sad pred vama peta i posljednja.

Niste ih ravnomjerno rasporedili kad ste stvarali svoj

otisak. Desetljeća mogu proći od jedne izlazne točke

do druge. Meni su se pojavile treća i četvrta izlazna

točka u istoj godini. To je bilo prije dvadeset

godina, a moja mi duhovna vodilja kaţe da mi peta još

nije ni na vidiku.

TakoĎer mije objasnila da bez obzira na to koju od pet

točaka odaberemo kao izlaz, moţemo birati i koliko

dugo ţelimo drţati uţe koje nas veţe za ovozemaljski

ţivot. Bez opreme koja odrţava ţivot i ostalih

»herojskih djela«, odluka je naša i samo naša, s

Boţjim blagoslovom, kad ćemo pustiti uţe i predati se

spokojnim i radosnim


trebali bojati 209

ponovnim susretima koji nas očekuju s One strane.

Programirani smo da drţimo uţe zbog voljenih osoba.

Ali velik je to čin nesebične ljubavi ako moţete reći

osobi koju volite daje vrijeme da pusti uţe i da krene

prema svjetlosti i domu.

Ţeljela bih još nešto naglasiti. Uz nekoliko iznimaka,

samoubojstvo nije jedan od izbora kao potencijalna

izlazna točka. Samoubojstvo je u većini slučajeva

prekid dogovora sa samim sobom, s našim otiskom i s

Bogom. To ne znači da Bog osuĎuje na vječni pakao one

koji su počinili samoubojstvo. Takvo što ne postoji i

Bog takvo što ne bi nikad učinio. Ali kao što ste

vidjeli u poglavlju »Mračna strana«, dugoročne

posljedice većine samoubojstava mogu trajati previše

ţivota da bi se ono isplatilo kao trenutačno

izbavljenje.

Kladim se da ste mislili kako ću vam reći da se ne

bojite smrti jer je ona »prirodan prijelaz« i da idete

»na bolje mjesto«. Oba su ta klišeja istinita, ali

toliko se rabe da su mi odavno prestali biti izvor

utjehe. Pretpostavljam da su i vama postali pomalo

otrcani. Ja imam izravnu vezu sa svijetom duhova pa ne

morate meni vjerovati na riječ kad kaţem daje smrt još

jedan fascinantni i sloţeni korak na putu kroz

vječnost, a i veličanstveni ponovni susret s domom na

Onoj strani. Vjerujte onima koji su »umrli« i koji

kroz mene očajnički ţele da znate da su sretniji,

zdraviji i više ţivi nego ikad u nebeskoj Boţjoj

bijeloj svjetlosti koja nas sve očekuje.

Znanje je moć. Sto god vas plašilo, bilo to uključeno

u ovo poglavlje ili ne, umjesto da od toga bjeţite,

molim vas da se naoruţate znanjem o tome i da se s

time suočite, licem u lice. Pod blještavilom svjetla

ništa ne izgleda tako zastrašujuće. Svladavanjem

straha odabiremo ţivjeti ţivot u njegovoj punini, a ne

provoditi ga u mraku, gdje do nas ne dopire sunčeva

svjetlost.

Pretkazanja za novi milenij 2000. - 2099.

Naravno da sam cijeli ţivot znala da moj dar uključuje

i sposobnost da predviĎam buduće dogaĎaje klijentima,

svojoj obitelji i prijateljima. No nisam se ozbiljno

usredotočila na taj dar za dobrobit društva općenito

dok me nisu prije trideset godina mjesne novine iz

Campbella u Kaliforniji zamolile za popis pretkazanja

za sljedeću godinu. To mije ujedno postao jedan od

najkorisnijih zadataka i zadatak koji mije donio

najviše zadovoljstva.

Mogla bih ispuniti cijelu knjigu svojim pretkazanjima

koja su se obistinila tijekom proteklih trideset

godina i na sreću mediji su većinu zabiljeţili - od

televizije preko radija do novina i časopisa -tako da

moţete provjeriti njihovu istinitost i ne morate mi

vjerovati samo na riječ. Mnoga su pretkazanja bila

korisna, za razliku od nebitnih podataka o skandalima

i bračnim problemima slavnih ličnosti. No oni mi

pomaţu da budem na frekvenciji s onim stoje pred nama.

Evo nekoliko primjera.

• Godine 1980., šest mjeseci prije same tragedije,

pretkazala sam strašnu avionsku nesreću na čikaškom

aerodromu O'Hare. Nekoliko dana nakon nesreće primila

sam pismo od stanovitog Kenta Herkenratha, koji mije

zahvalio što sam mu spasila ţivot. Trebao je biti na

tom letu, ali otkazao je put nakon stoje pročitao moje

pretkazanje.

• U šouu Leeze Gibbons dala sam agentu FBI-a Tedu

Gunder-sonu imena petorice koja su odgovorna za napad

na Svjetski


trgovački centar dok je istraga još bila u ranoj fazi

i dok su vlasti još pokušavale napraviti popis mogućih

osumnjičenih. Da budem iskrena, pogriješila sam u

jednom slogu jednog imena koje sam dala Tedu. Na

sreću, bila sam dovoljno dobra i time je počeo moj

odnos s FBI-em koji se otad samo produbio.

• Neposredno nakon otmice Polly Klaas izjavila sam

da su inicijali njezina ubojice R. A. D. Richard Allen

Daviš uhićen je i osuĎen za njezino umorstvo. (Pollv

Klaas bila je dvanaestogodi-šnjakinja čiji su otmica i

ubojstvo rezultirali većom svijesti kad je riječ o

zločinima nad djecom i njihovoj prevenciji te

osnivanjem Naklade »Klaas«, koja se bori protiv

nasilja nad djecom, napomena prev.)

• Još imam pisma zahvale od ljudi koji su se

odlučili privremeno preseliti kad sam pretkazala udar

uragana Andrew u Floridi i potres u Northridgeu.

• Mjesecima prije samog dogaĎaja pretkazala sam u

šouu Mon-tela Williamsa krah trţišta dionicama u

listopadu 1997. godine; »koktel« od tri lijeka koji

sluţi kao inhibitor proteaza, a koji će se koristiti u

borbi protiv side; »kratki sukob« s Irakom potkraj

1998. godine; laţan prilog u 60 minuta (informativni

magazin na TV postaji CBS, napomena prev.) zbog kojeg

će oni koji istraţuju slučaj postati predmet istrage

(laţno izvješće o kolumbijskim kraljevima droge zbog

kojeg su se producenti emisije 60 minuta morali

ispričati); neuspjeli pokušaj da se podigne optuţba

protiv Hillarv Clinton itd.

Začudo, osim što povremeno potvrdi ili opovrgne

pretkazanja koja mi stiţu, moja duhovna vodilja

Francine uopće nema veze s tim procesom. I ona i ja

vjerujemo da njezina nemoć da pretkazuje leţi u tome

što joj je teško sagledati vrijeme u zemaljskim

razmjerima, tako da joj je veoma teško razlikovati

prošlost, sadašnjost i budućnost. Iz odreĎenih razloga

ona prepušta pretkazanje Bogu preko mene. U biti, to

je jednostavna, ali uzbudljiva vjeţba. Uzmem olovku i

papir i usredotočim se na odreĎenu temu -

gospodarstvo, zdravlje, medicinska otkrića, promjene u

vremenu i prirodne fenomene, drţavnu i svjetsku

politiku, odreĎene osobe i ličnosti, sve osim sporta

jer, iskreno rečeno, to me ne zanima. I onda kaţem:

»Idemo, Boţe!« Moja ruka krene i automatski zapisuje

sve informacije koje mi pristiţu i ono što dobijem

iznenadi me jednako kao i sve ostale.

Pretkazanja za novi milenij 2000. - 2099. 213

Montel me je njeţno vodio i ohrabrivao da proširim

opseg svojih pretkazanja. Pitao je naglas, isprva u

četiri oka, mogu li vidjeti deset ili dvadeset ili

pedeset ili sto godina u budućnost jednako tako jasno

kao što vidim godinu dana unaprijed. Uz malo vjeţbe i

velike otvorenosti da se usredotočim na to da

prihvatim pretkazanja tako daleko u budućnost, otkrila

sam da jednako tako mogu primiti i zapisati i takvu

informaciju.

I sada, zahvaljujući djelomično Montelu, a i ostalima,

uz vječnu zahvalnost Bogu, dajem vam pretkazanja koja

su mi »diktirana« za sljedećih stotinu godina.

Pretkazanja Sylvije Brovvne za 2000. sodinu

• Na ţalost, moram reći da će na jesen tri uragana

u kratkim razmacima, jedan za drugim, opet pogoditi

Bahame, zatim Meksiko, Floridu te Sjevernu i Juţnu

Karolinu.

• Manji će potres pogoditi područje oko Niagarinih

slapova, ali bit će vaţan zbog samog područja.

• Globalno će se zagrijavanje nastaviti i klima će

se drastično mijenjati, još više nego što smo vidjeli

proteklih deset godina. Temperature na američkoj

Istočnoj obali postat će blaţe. Zapadna će obala

postati hladnija i vlaţnija, djelomično i kao

posljedica nagiba polova.

• Bit će velikih prosvjeda na američkom Srednjem

zapadu zbog neke vrste onečišćenja opasnim tvarima.

Zasad se o tome ništa ne zna, ali pojavit će se oko

Bransona u Missouriju.

• U kolovozu će biti spriječena otmica aviona na

letu iz Floride.

• Na izborima će pobijediti demokrati s Billom

Bradlevem na čelu unatoč velikoj konkurenciji

Reformske stranke.

• Kriminal u New Yorku i dalje će biti najniţi

dosad, a i kriminal diljem Amerike i u američkim

školama smanjit će se na najniţu razinu dosad.

• Jedna od zastrašujućih pojava na pragu novog

milenija, iako smo duhovno na najvišoj razini, jest da

će biti sve više okultnih skupina i osoba koje će

tvrditi da su Mesija.


• Organizirana religija postat će mekša, blaţa i

liberalnija, stoje u skladu s duhovnim učenjima i

Isusovim riječima.

• Elizabeth Tavlor opet će zaVršiti u klinici

Betty Ford.

• Brad Pitt i Jennifer Aniston će se vjenčati, ali

brak će trajati kratko.

• Gwyneth Paltrow udat će se za starijeg muškarca

koji je u šou-biznisu, ali nije tako poznat kao ona.

• David Letterman odlučit će prekinuti emitiranje

svog šoua na kraju 2000. g.

• Ni Warren Beaty ni Donald Trump neće imati

uspjeha u politici.

• Do ljeta 2000. g. usavršit će se nova injekcija

za dijabetičare.

• Alzheimerova će se bolest moći liječiti nekom

vrstom proteinskog enzima koji se unosi u tijelo

oboljeloga. Proteinski enzimi, koji se istraţuju

posljednjih deset godina, bit će u prvom planu u

liječenju multiple skleroze, mentalne demencije i

Alzheime-rove bolesti, kao i mnogih bolesti oslabljene

imunosti.

• Genetičko istraţivanje bit će u središtu

pozornosti sredinom godine, ne samo zato što. nudi

mogućnost ranog otkrivanja raka, moţdanih udara i

srčanih napada nego i prevenciju mnogih oblika raka

ubrizgavanjem gena. Genetičari će moći nadomjestiti

bilo koji manjkav gen.

• Pojavit će se vrsta gripe koja će početi na

Istočnoj obali i do listopada će se proširiti

Amerikom. Medicinari će panično pokušati napraviti

novo cjepivo kako bi suzbili nešto vrlo slično

španjolskoj gripi. Bolje će se provjeravati azijski

imigranti koji ulaze u Ameriku i to će pomoći u

suzbijanju tog virusa gripe.

• Pojavit će se sprej za nos koji će trenutačno

spriječiti, običnu prehladu.

KaliFornija će doţivjeti sušu koja će trajati od 1998.

g. do 2000. g.

New Vork i Istočna obala bit će vodeći u suzbijanju

kriminala i rješavanju problema beskućnika od 1999. g.

do 2000. g.

Rak koji danas poznajemo nestat će tijekom sljedećih

stotinu godina zahvaljujući zvučnim valovima,

fotosenzitivnoj terapiji lijekovima i stanicama koje

»same sebe liječe«.

.-lit«:,

Pretkazanja za novi milenij 2000. - 2099. 215

Bit će mnogo robotiziranih kuća koje će se

kontrolirati s pomoću računala. Kuće će se graditi od

plastificiranog prešanog papira, a unutarnji će zidovi

biti pomični. Mnoge će kuće biti dvokatnice s pomičnim

krovom, koji će omogućavati slijetanje zrakoplova na

zračni jastuk.

Usavršit će se električni automobili koji će moći

plutati i koristiti se vodenim površinama da bi

izbjegli autoceste. Jednog će se dana ti automobili

pokretati atomskim akumulatorom.

Neće se klonirati cijela ljudska tijela, nego samo

zasebni dijelovi i koristit će se za potrebe

presaĎivanja organa.

Zubarstvo će razviti novi bezbolni način vaĎenja zuba.

Zub će se isisati i automatski zamijeniti novim.

Dijagnostičke će komore biljeţiti električnu ravnoteţu

tijela i predviĎati zdravstvene probleme prije nego

što se pojave.

Postojat će cilindrične sobe u kojima će ljudi moći

vidjeti svoj prikaz u različitoj odjeći raznih boja.

Nakon odabira tijelo će se skenirati kako bi se

odredila veličina, a odjeća po mjeri moći će se podići

dva dana nakon toga.

Posve će nestati operativni zahvati u kojima se

koristi skalpel. Bolesne će se stanice uklanjati

aparatom za molekularnu ionizaciju koji zatvara ranu

bez oţiljka.

Plastična će kirurgija toliko napredovati da će

pojednostavniti oblikovanje lica i ponuditi pacijentu

izgled po ţelji, koji će se onda duplicirati.

Ukinut će se Ured predsjednika Sjedinjenih Američkih

Drţava i Amerika će se ponovno vratiti na strukturu

sustava grčkog Senata.

Umjesto jednog pape birat će se trijumvirat, pri čemu

će svaki papa imati ovlast nad odreĎenim područjem u

kojem ţive katolici.

Mir će zavladati na Bliskom istoku 2050. g.

Godine 2026. Zapadna obala, dijelovi Istočne obale i

veći dio Japana bit će na udaru razornih tsunamija,

tj. plimnih valova. Kao posljedica toga pojavit će se

novi otok unutar Havajskog otočja.

Atlantida će se ponovno pojaviti 2023. g. i postat će

potpuno vidljiva do 2026. g.

Nakon 2050. g. ući ćemo u Doba Mesije. Ljudi će biti

predani duhovnom razvoju i mir će vladati mnogo

godina. Pojavit će se uspješan način ţivljenja u

komunama, gdje će članovi naučiti voljeti jedni druge

i zajedno raditi.

2/6 Ona strana i povratak

Pretkazanja za novi milenij 2000. - 2099. 2/7

Tretmani za liječenje depresije i poremećaja

raspoloţenja obavljat će se u »kontrolnim komorama«,

gdje će se povećavati osjećaj ugode senzornom

stimulacijom mozga i pomoću odreĎenih mirisa i glazbe.

Nestat će lijekovi u tabletama. Umjesto toga, lijekovi

će se ubrizgavati u koţu bezbolnim zračnim

injekcijama.

Svemirske rakete neće više upotrebljavati raketno

gorivo. Umjesto toga, u svemir će se putovati

cilindričnim letjelicama na nuklearni pogon.

Stvorit će se baza na Mjesecu koja će posluţiti kao

turistički vidikovac, ali i kao tranzitna stanica za

veće udaljenosti.

Zbog loših atmosferskih prilika do 2055. g. većina će

gradova biti natkrivena kupolama.

Slušalice virtualne stvarnosti stimulirat će moţdane

valove, tako da će ljudi moći svladati cijele

knjiţnice znanja za samo nekoliko sati.

Golemo voće i povrće uzgajat će se u prostoru nalik na

staklenik, a njihove će se hranjive tvari

sintetizirati u kondenzirane injekcije.

Bez upotrebe tvari ţivotinjskog podrijetla stvorit će

se moćne bjelančevine koje će sluţiti za jačanje

imuniteta.

Sredstvo za stimulaciju mozga bez nuspojava uspješno

će iskorijeniti sve vrste ovisnosti.

Smrtna kazna izvodit će se isparivanjem cijelog

tijela.

Individualne vlade naposljetku će dati prednost jednoj

globalnoj vladi.

Prije nego što svijetom zavlada mir, dogodit će se

velike promjene na Zemlji, a doći će i do biološkog

rata. Ali iz zla će proizaći i dobro i klatno će se

vratiti i donijeti humanizam i ljubav.

Bit će mnogo graĎanskih nemira i manjih sukoba izmeĎu

zemalja, ali neće biti većeg rata ili nuklearnog

holokausta.

Potkraj 2 1 . stoljeća veo koji odvaja naš svijet i

Onu stranu nestat će do te mjere da će većina ljudi

vidjeti svoje duhovno vodstvo i preminule voljene

osobe te komunicirati s njima.

Pojavit će se mnogo laţnih proroka koji će tvrditi da

su uskrsnuli Krist, osobito na početku novog milenija.

Pokušat će odvući ljude s pravog puta.

Tijekom sljedećih stotinu godina pojavit će se još

četiri kometa.

Godine 2010. izvanzemaljci će dopustiti da ih ljudi

vide. Neće nam nauditi, nego će samo promatrati što

činimo našem planetu. Ponovno će nas naučiti da se

koristimo anti-gravitacijskim pomagalima, sličnim

onima koji su se rabili prilikom gradnje piramida.

Mir će vladati od 2050. g. do 2100. g.

Ne vidim ništa poslije 2100. godine, što moţda znači

da će kraj doći »noću tiho kao tat«.

Posljednji blagoslov

Bila mije radost krenuti s vama na ovo putovanje, u

vjeri učiti i razvijati se s vama slaveći činjenicu da

smo, kao Boţja djeca, globalna obitelj, braća i

sestre, ujedinjeni svojim boţanskim nasljeĎem i samom

hrabrošću što smo odlučili napustiti dom i doći ovamo.

Cijenim tu našu povezanost, kao i ţeĎ za još većim

znanjem, nadom i intimnosti s boţanskim središtem koje

se nalazi u svakom od nas i koje nam je omogućilo da

se naĎemo svi zajedno u čitanju ovih stranica.

Kao zaključak, dok se opet ne sretnemo, predlaţem da

svi zajedno sjednemo, stavimo ruke u krilo, ali ne

spojene u »zatvorenom« poloţaju, nego otvorene s

dlanovima okrenutima prema gore, spremnima da prime

milost i radost Boţju, dok se naši duhovi spajaju u

zajedničkoj molitvi koju vam dajem s ljubavlju i

duboko zahvalna.

Najdraţi Boţe,

stojim pred Tobom znajući da Ti znaš tko sam ja i što

ţelim postići. Pomozi mi da svakog dana ostanem na

zacrtanom putu kako bih postigla/o vlastito

savršenstvo i time proslavila/o Tvoje sveto ime. Neka

uvijek budem svjesna/tan bijele svjetlosti Duha

Svetoga koja me okruţuje i Kristove svijesti koja me

vodi. Ako posrnem, kao što nam se svima dogaĎa, pruţi

mi Svoju ruku i vrati me natrag na put koji sam

odabrala/o.

Obećavam da ću razborito, časno, pošteno i ustrajno

slijediti put dobrote. U svojim ću djelima biti

svjesna/tan kako nikad ne bih namjerno povrijedila/o

drugu osobu. Sluţit ću drugima i ništa neću očekivati

zauzvrat.


Molim Te da Tvoja svjetlost obavije ovaj svijet i

donese mir i sklad svim ljudima. Molim Te da svi

napokon ţivimo duhovnim ţivotom i da zajedno stvorimo

svijet lišen predrasuda vezanih uz boju koţe i vjeru.

Molim Te da tijekom ove godine i svih onih koje su

pred nama, dok se opet ne naĎemo ujedinjeni s Tobom,

Tvoja ljubav uĎe u svako srce, um i dušu.

Svi mi zajedno, Boţe, rame uz rame, nudimo Ti svoje

duše kako bi se stvorile velike ljestve koje vode do

Tvog srca, odakle svi mi potječemo. Kad bi svako srce

samo šapnulo Tvoje ime ljubavi, tad bi se sav mrak

ovoga svijeta pretvorio u svjetlost.

Mi to moţemo učiniti.

Mi to moramo učiniti.

I mi ćemo to i učiniti.

U ljubavi prema Bogu, sebi i cijelom čovječanstvu.

Amen.

Dodatak:

AFIRMACIJE

Molitve su naša veza s Bogom, a svi smo mi dio Njega.

S druge strane, afirmacijama stupamo u vezu s Bogom,

koji je dio svakoga od nas. Uključimo li molitve i

afirmacije u svakodnevni ţivot, doista moţemo stvarati

čuda.

Afirmacijama pojačavamo one boţanske elemente u nama

koje stječemo roĎenjem - ponos, samopoštovanje, nadu,

suosjećanje, mirnoću duha i intimnost s višom moći,

čiji glas rezonira u dubini našeg duha i samo čeka da

ga čujemo.

Knjiţevnost je prepuna bezbrojnih prelijepih

afirmacija - od Biblije i Kurana preko Talmuda i djela

budističkih majstora do bilo čega što ste sami

pročitali ili napisali i što na bilo koji način

rasplamsava vatru i istinu Duha Svetoga u vašoj duši.

Ovih nekoliko koje sam ovdje navela ponavljam svaki

dan u svakom mirnom trenutku samoće koji uspijem naći

- pod tušem, u autu, prije nego što utonem u san, bilo

kada i bez obzira na to koliko kratak taj trenutak

bio, a koji je »samo moj«. Za mene su afirmacije poput

navike kao stoje pranje zubi i vjerujte mi, one su

jedina ovisnost koja vam moţe donijeti pravi zanos i

zdravlje, a pritom vas ništa ne stoje.

»Bog mi daje Fizičku i duševnu snagu da preţivim ovaj

dan u miru, ljubavi i radosti. Zaštićena sam od svih

negativnosti koje me okruţuju štitom bijele svjetlosti

Duha Svetoga.«

» Tijekom današnjeg dana zamislit ću sebe i osobe koje

volim sigurne u savršenome, bijelome mjehuriću Boţje

svjetlosti. Čak ću i svoje neprijatelje staviti u taj

mjehurić svjetlosti kako bi Bog onesposobio i

rastvorio negativnost i mrak koji nas razdvajaju.«


»Danas traţim da svaka stanica u mom tijelu reagira

onako kako je to činila kad sam se osjećala

najzdravije i s najviše energije. Negirat ću svu

bolest znajući daje moj um jači od mog tijela.«

»Danas ću se pribliţiti onakvoj osobi kakva ţelim

biti.

Napravit ću popis svega onoga nepoţeljnoga što nisam

i time potvrditi i proslaviti sve one čudesne stvari

koje

jesam i na njima ću graditi svoje duhovno

savršenstvo.«

»Danas izjavljujem sa svemoćnom snagom Boţje moći da

zasluţujem izobilje i financijsku mogućnost da ţivim

udobno te da ću s radošću dijeliti svoje izobilje s

drugima manje sretnima od mene.«

»Danas ću širiti auru ljepote i svjetlosti prema svima

koji me okruţuju. Sjajna, narančasta boja zračit će iz

mojih grudi i drugima donijeti osjećaj blaţenstva i

osjećaj da su voljeni.«

»Počinjem ovaj dan s vizijom čistog, bijelog oblaka

iznad glave. U oblak stavljam sve najdublje i

najljepše ţelje za sebe i one koje volim i molim Boga

da dopusti da taj oblak lebdi iznad mene, da me

obavije i postane dio mene.«

»Danas ću pomno osluškivati ovaj instrument koji

nazivam svojim tijelom. Neću negirati bol ili bolest

kojoj treba stručna medicinska pomoć, ali kroničnu ili

manju bol ili bolest kondenzirat ću u vatrenu kuglu

koju ću otpustiti iz svog tijela, staviti je u sigurni

olovni sef i raznijeti u bezopasnu, nemoćnu paru.«

»Danas ću naći miran trenutak za sebe i napisat ću

pismo svemiru, adresirano na Boga, u kojem ću Mu reći

sve svoje ţelje, jade, zlostavljanja i radosti. Pismo

ću onda zapaliti na sigurnome mjestu i povjeriti

energiji vatre da moje riječi odnese na njihovo

boţansko odredište.«

»Danas, na početku svakog sata, podsjetit ću se da sam

mlada i vitalna, da mogu ostvariti bilo koji cilj te

da posjedujem veliku ljepotu i um% i duha. <

Dodatak: afirmacije 221

»Danas potvrĎujem da će moj intelekt i moje emocije

biti nerazdvojno povezani tvoreći tako savršeni

lijevak kroz koji će Boţje poruke i energija teći te

iscijeliti mene i osobe koje volim.«

»Na početku današnjeg dana osjećam bujicu snage koju

ću usmjeriti u praćenje svog ţivotnog otiska i u

usavršavanje svojih duhovnih ciljeva.«

»Ja jesam od Boga. Ja jesam dio Boga i Bog je dio

mene. Stoga me nitko ne moţe oslabiti. Ja sam snaţna,

ja sam voljena, ja volim zato što danas, kao i svaki

dan, ţivim u skladu s velikim Boţjim planom.«

»Danas, kad se suočavam sa svojom tugom, neću je

potiskivati, nego ću je prihvatiti. Prihvaćanjem molim

Boga da mi pomogne da crpim snagu iz Njegova

boţanskoga plana te da me vodi i okruţi Svojim

anĎelima jer znam istinu da ću u savršenoj radosti One

strane ponovno vidjeti osobe koje volim i dijeliti

vječnost s njima.«

»Danas neću samo gledati ljude koji me okruţuju nego

ću u njima vidjeti boţanski duh i voljet ću ih bez

predrasuda kao Boţju djecu, što znam da svi mi jesmo.

PotvrĎujem da je moja najveća namjera ne da očekujem

ljubav nego daje slobodno dajem ne traţeći ništa

zauzvrat.«

»Danas ću voljeti sebe u cijelosti i gledat ću se kao

ponosnu i časnu osobu. Budući da su moja duša i duh od

Boga, previše se cijenim da bih bilo komu dopustila da

me blati ili kleveće na bilo koji način.«

Devet večeri zaredom, točno u devet sati, zapalite

svijeću i ponovite:

»Ja sam blaţeno dijete Boţje. Dobro mije. Sretan sam.

Čeka me veliko izobilje jer mi je kao djetetu Boţjem

dana moć da činim čuda.«

O autorici

SYLVIA BROWNE (r. 1936.g., Kansas City, Missouri)

jedna je od najpoznatijih i najvećih svjetskih medija

i vidovnjakinja. Objavila je nekoliko svjetskih

bestselera, a najpoznatiji su Ona strana i povratak,

Ţivot na Onoj strani te Pustolovine jedne

vidovnjakinje (Advantures of a Psvchic). Istraţivanjem

iskustava kliničke smrti te onostranog svijeta i

ţivota bavi se već 50 godina. Ima licenciju i

ovlaštenje rada kao majstor hipnoterapije. Godine

1974. osnovala je Zakladu Nirvana, kasnije

preimenovanu u Sylvia Broume Corporation, strukovnu

neprofitnu organizaciju za proučavanje i istraţivanje

paranormal-nih sposobnosti i pojava. Čest je gost u

televizijskim emisijama uţivo (The Montel Willams

Show, CNN i Entertainment Tonight). SuraĎuje s FBI.

Svojim je vidovnjačkim sposobnostima otkrila imena

petorice terorista prvog napada na Svjetski trgovački

centar u New Yorku. Svlvia Browne ţivi i radi u

Kaliforniji.

Ako ţelite doznati više o Sylviji Browne, potraţite

informacije na njezinoj web stranici www.sylvia.org.

U izdanju Biovege uskoro će biti objavljena i njezina

knjiga Ţivot na Onoj strani.

koj

ŢENSKO TIJELO, ŢENSKA MUDROST

Stvaranje tjelesnog i emocionalnog zdravlja

Dr. Christiane Northrup

JOGA ZA SVAKOGA

Vjeţbajte samostalno kod kuće

Tara Fraser

RAZLOG ZA NADU

Duhovno putovanje

Jane Goodall

ŢENE KOJE PREVIŠE VOLE

Za one koje se nadaju da će se on promijeniti

Dr. Robin Norivood

ZAŠTO...

Odgovori na najteţa ţivotna pitanja Dr. Robin Norivood

SVEMIR JE ZELENI ZMAJ

Priča o stvaranju svemira

Brian Sivimme

ŠAMBHALA: Sveti put ratnika Chogyam Trungpa

Kačićeva 6a, Zagreb 01/376-83-62;

www.biovega.hr

Knjiţnica Zelina III

540007291

ona strana i povratak

Documents