Marija Trapi

Marija TrapiHrv/ped, II. god.

V. IZVJEEDrugo i tree razdoblje izravnog istraivanja odgojno-obrazovne prakse

Prva etapa ovog akcijskog istraivanja uzdrmala je dotadanje teorije u akciji pojedinih odgajatelja, a u nastavku istraivanja otilo se korak dalje- vrti Izvor postao je prema odluci ministarstva eksperimentalan vrti i u akcijsko istraivanje ukljuili su se svi njegovi djelatnici. Na taj se nain istraivanje dovelo na jednu novu razinu- proirilo je svoje mogunosti: vie odgajatelja i grupa omoguuje i vie spoznaja te njihovu komparaciju, a u treem dijelu s mikroorganizacije postupno se prelo na makroorganizaciju (pri tome se mikro ne zanemaruje). Odgajateljice koje su se u prvoj etapi upoznale sa humanistiki usmjerenim kurikulumom postale su mentorice onim odgajateljicama koje su se tek tada ukljuile i na taj nain dodatno izvjebale svoju novosteenu teoriju u akciji (esto tek kada objanjavamo shvatimo koliko razumijemo). Na taj nain nastojalo se odgajatelje povezati u jednu cjelinu koja je aktivna, koja promatra, biljei, usporeuje i svojim radom unaprjeuje svoj odgojno-obrazovni rad. S druge strane to to se osoblje poznaje bilo je i velika prepreka u nastojanjima jer im je bilo teko izmjenjivati kritike zbog straha da se ne zamjere kolegama. Pokoje negativne opaske izricale bi se skromno i nesigurno, a neke vane stvari zbog toga bi ostale preuene. Za napredovanje su svakako vane pohvale dobrih primjera, ali podjednako (ili ak malo vie) su vane i kritike kako bi se loi primjeri zapazili, osvijestili i ispravili to zahtijeva i vie truda! Moglo bi se rei da je ak i lo primjer dobar primjer jer se na njemu mnogo naui ukoliko ga se osvijesti, a u tome pomae iskrena interakcija sa kolegama i strunim timom. Vano je da meu osobljem postoji meusobno povjerenje, razumijevanje i potivanje koje e stvoriti produktivnu atmosferu u vrtiu, a za to je nuno potrebno oslobaanje od straha od iznoenja vlastitog miljenja. Jedino se na takav nain moe izgraditi autonoman odgajatelj, a samo takav odgajatelj moe odgojiti samostalnu i kreativnu djecu koja su sigurna u svoje mogunosti i potencijale.I na poetku druge etape istraivanja kod novih odgajateljica uviaju se jednaki problemi koje su imale odgajateljice u prvoj etapi. Zamjetan je problem izrazite dominacija odgajatelja- postavljali bi previe pitanja, inzistirali na odgovorima koje su zamislili, dijelili djeci uloge, postavljali ciljeve i inili sve kako bi ih ispunili i opravdali te bi svime time u stvari zanemarivali interese djece, ometali njihovu aktivnost te guili kreativnost i samostalnost. Odgajateljima se prilino teko bilo odviknuti od pridodavanja ciljeva zamiljanim akcijama jer je to neto to se u njihovom kolovanju i dotadanjem radu zahtijevalo. Cilj dovodi do toga da ga odgajatelj mora poto-poto ostvariti jer bi se aktivnost inae smatrala propalom, a sve to zahtjeva veliku dominaciju odgajatelja kako se aktivnost ne bi poela odvijati drugaijim tokom od zamiljenog, a djeja bi se nezainteresiranost za takav pristup temi tumaila kao njihova nesposobnost. Velikim dijelom zbog unaprijed odreenog cilja odgajatelji postavljaju toliko pitanja, sami rjeavaju zadatke, sve odreuju i nadziru, a pri tome zanemaruju zanimanje djece kojima bi neki od njima nepoeljnih i drugaijih pristupa odreenoj aktivnosti bolje odgovarao. Mislim da za djecu nema nepoeljnih aktivnosti osim onih u kojima su sputana, a sve ostalo oni e prilagoditi sebi ukoliko im se to omogui. Kao to u tekstu pie: aktivnosti bi se trebale provoditi zbog aktivnosti tj. mogli bismo si kao jedan univerzalni cilj svih aktivnosti postaviti djeje zanimanje. Osim postavljenih ciljeva veliku dominantnost odgajatelja uzrokuje i strah od gubitka kontrole to je posljedica nepovjerenja u djeje sposobnosti. To nepovjerenje se takoer moe izlijeiti tako da se odgajatelje osokoli na postepeno davanje djeci vie i vie slobode kroz poticaj da analiziraju vlastite, ali i tue, primjere. Zanimljivo je kako su nakon prvotnog nijekanja zaueni djejim sposobnostima, a onda se ipak ohrabruju i odluuju ih bolje prouiti kroz akciju koju sami organiziraju da se i sami uvjere. Trailo se da to manje interveniraju u djeji rad pa ak i u sukobe za to je njima trebalo mnogo samokontrole i svjesnog odstupanja od vlastitih navika i vjerovanja. Opisano je par primjera djejeg rjeavanja razmirica i to na nain mnogo bolji i prirodniji od odgajateljevog uplitanja kao nekakvog suca kojem se svi meusobno tuakaju. Vjerujem da je to svakog odgajatelja koji je to opazio potaklo da se zamisli nad vlastitim postupcima u slinim situacijama. Izostankom dominantne figure i povlaenjem u redateljsku ulogu kod odgajatelja se javlja osjeaj nepotrebnosti to naravno ne odgovara stvarnom stanju stvari. ak i kada je provedena aktivnost bila uspjena (djeci zanimljiva, odgajatelj izvan dominantne uloge i ne vidi se na video zapisima) oni to ne zamijete i imaju osjeaj da nije bilo dobro i da im neto nedostaje, a to znai da jo uvijek razmiljaju na stari nain. Vano je da odgajatelj prepozna dobru aktivnost jer je to znak da razumije svoju deklarativnu teoriju i teoriju u akciji te moe takvu aktivnost postaviti kao nit vodilju kod drugih aktivnosti koje organizira. Potrebno je shvatiti da to to je nevidljiv nikako ne znai da ga nema ili da nije potreban! Dapae, njihov je osvijeteni rad mnogo zahtjevniji jer je vano da se upozna djecu- njihove mogunosti i interese na temelju promatranja i vrednovanja aktivnosti koje e onda u skladu s tim organizirati koristei pri tome materijal koji e djecu potaknuti da obogate svoja saznanja i mogunosti. Dobar primjer toga u tekstu su opisane aktivnosti sa sjemenkama i kartonskim kutijama pri emu me se dojmila primjenjivost jednog materijala na vie naina- tako e sjemenke prvotno biti u zvekama da bi ih djeca naknadno otkrila i poela ih pretakati, a kutije oblikovale kuu da bi po njenom raspadu djeca crtala po kartonu. Primjer dobro uoenog interesa djece i velike djeje slobode su brojne organizirane radionice sa slovima u treoj etapi. Za djecu su slova svakodnevnica jer su okruena brojnim pisanim medijima i u njima pobuuju zanimanje koje e manifestirati kroz mnogobrojne naine igranja s njima i aktivnosti e trajati dugo. Zanimljivo je kako sama sebi stvaraju pravila i kriterije- slau kockama slova napisanog imena, rjeavaju krialjke i u tome su uvijek spremni na meusobnu suradnju. Djevojica koja se dosjetila da trae slova u imenima na svojim ormariima svojom je matovitou i kreativnou nadmaila odgajatelja, a ta je aktivnost toliko zaintrigirala djecu da su je se nastavili igrati i drugi dan. Ono to je bilo najzanimljivije je to da se u aktivnosti sa slovima pronala ak i jaslika skupina!Uistinu je vrlo fascinantna povezanost izmeu naina odgajateljevog rada i ponaanja djece: kod dominantnog pristupa djeca su vrlo nesamostalna- esto ga dozivaju i manje nastoje sama rijeiti problem pa ak i manje meusobno komuniciraju i pomau si, dok, s druge strane, kod nedominantnog pristupa stvar je upravo suprotna: djeja je kreativnost velika, a suradnja predivna! Kroz meusobnu komunikaciju zajedno rjeavaju probleme i to vrhunskim rjeenjima koja esto nadilaze odgajateljeva oekivanja, a produkt su djeje slobode i kreativnosti koja iz nje proizlazi. To se najbolje vidjelo kada je u jednoj aktivnosti dominantna odgajateljica nakon gubitka kontrole maknuta, a djeca su sama uspostavila mirnu i aktivnu atmosferu.Druga povezanost koja me veoma iznenadila je izmeu dostupnosti materijala i djeje agresivnosti: naime, agresivnost se u Hrvatskoj esto uzima za gotovo kao posljedica Domovinskog rata, a u stvari je lako rjeiva na nain da se djeci ponudi obilje njima zanimljivog materijala. ak se u jaslikoj dobi koja se esto vee uz predrasude o tome kako su djeca te dobi posesivna i okrenuta sebi pokazalo da su postojea stereotipna shvaanja pogrena, a djeca sposobna i spremna na suradnju ukoliko im je materijal koji ih zanima dostupan. Zapravo je i posve logino: zato bi se otimali i gubili vrijeme na svau ako im je objekt elja nadohvat ruke?

Odgajatelji su polako naputajui dotadanji nain rada stekli povjerenje u djecu- njihove sposobnosti i kreativnost i uvidjeli da ona ne e podivljati im odgajatelja nema da ih nadzire. Djeca su samostalno organizirala aktivnosti u brojnim kutiima simulacija zbilje- bili su doktori i pacijenti, frizeri, kuhari, mame i tate; sami su nalazili nove pristupe ponuenom materijalu- kartonske kutije su bile kue, vlakovi, puke, plohe za crtanje i jo tota; sami su stvarali svoja pravila- uporaba karta sa geometrijskim likovima, matematikih jaja, slova Trijumf djeje sposobnosti bilo je samostalno posluivanje obroka koje su mnogi osporavali pogotovo kod jaslike skupine. Djeca su samostalnom obroku prila s mnogo panje i odgovornosti. Spremni su si meusobno pomagati, pristup je mnogo leerniji, sporiji, ali zato potie djeju komunikaciju i suradnju to vrti pribliuje toplini roditeljskog doma. Nikakva urba nije potrebna jer je obrok za djecu i ona bi trebala jesti koliko god im treba. Uz to oni dobivaju slobodu to e i u kojoj koliini jesti i to im ini jelo jo slaim. Kako je ovakav pristup obroku jo nov dolazi do nekih tehnikih nedostataka- npr. vea grupa djece naspram jedne zdjele, veliina eflje i slino, ali uz volju odgajatelja to ne predstavlja vee probleme.Pitanje obaveznog poslijepodnevnog spavanja izazvalo je jo vee dvoumljenje odgajatelja, a primjeri iz prakse pokazali su nevjerojatnu razinu djeje tolerancije i suradnje na kojoj bi odrasli svakako mogli pozavidjeti! Djeca su se sama podijelila prema tome trebaju li san ili ne, nije bilo nikakve prisile ili gubljenja vremena u dosadi ukoliko nemaju potrebe za spavanjem. Oni koji su to vrijeme odluili drugaije provesti povukli bi se sa strane u neku igru i s velikom panjom nastojali ne ometati drugu djecu. Ovakav pristup potuje djeju individualnost jer osim to djeca ne moraju spavati ukoliko to ne ele, ne moraju niti svi spavati jednako vrijeme. Neki e se probuditi prije, a neki kasnije i kad se probude, neovisno o drugima, mogu se izleavati, otii u kupaonu ili na igru ve prema eljama. Ukoliko se djeci omogui vie kutia pomalo zaklonjenih i udobnih ona e moi otii odrijemati kada god budu imala za to potrebe i nakon odmora ponovno se ukljuiti u neku aktivnost.Nadalje postavilo se pitanje svakodnevnosti ovakvog rada s djecom. Ideja je bila da se nov pristup djejim sposobnostima i kreativnosti provodi svaki dan u svim aktivnostima svih grupa, a ne samo ponekad ili kad je snimanje koje se stoga prestalo posebno najavljivati. Nastojalo se promjenama koje su ostvarene u pojedinim grupama obuhvatiti cijeli vrti.Prvo je par puta je u grupu dovedena druga grupa djece i reakcije djece iz obiju grupa su bile odline! Djeca su, ak i kada nisu bila iste dobi, suraivala, stariji su pomagali mlaima i vladala je smirena i aktivna atmosfera. Zatim se otilo korak dalje i spojilo tri grupe. Djeca su se igrala materijalima u svim trima prostorijama te hodniku i sama su odluivala koja im aktivnost najbolje odgovara. Meusobno su se druili i suraivali i nije bilo razlike tko je iz koje grupe. To je bio poticaj da se iskorakne jo dalje i da se uspjeh ovakvog naina rada primjeni na cijeli vrti tako da sve grupe otvore svoja vrata, a hodnici postanu poveznice prostorija kao mali trgovi. U novu koncepciju rada vrtia potrebno je ukljuiti suradnju s roditeljima kroz sastanke, priredbe i informativne kutie. Svakako pohvaljujem pokazivanje roditeljima video-snimaka njihove djece u vrtiu jer se na taj nain i roditelj ukljuuje u napredovanje djeteta i nerijetko e se iznenaditi kad vidi to ono moe, a to se moda zanemaruje kod kue. Roditelji takoer mogu u skladu sa svojim zanimanjima i hobijima pomoi vrtiu u opskrbi predmetima koji bi obogatili djeju igru. Besmislena mi je konstatacija da je nov pristup odgoju i obrazovanju lo jer e se djeca tee snai u koli. Treba teiti tome da nam djeca budu samostalna, slobodna i kreativna i kola je ta koja bi to svojim nainom rada takoer trebala poticati! Odgoj i obrazovanje zapoinju od roenja, ali i traju- stoga predkolske institucije nisu dovoljne da bi se izgradili samostalni, aktivni i inovativni pojedinci izgraenih linosti. Potrebna je suradnja i drugih institucija i njihova tenja humanizaciji uvjeta pojedinaca koji ulaze u odgojno-obrazovni sustav.Ovo je istraivanje velik korak za predkolsku pedagogiju i odgajatelje koji ju provode u praksu. Od njih se trai da u svojem radu premoste jaz s djecom, s drugim odgajateljima te jaz onoga to su mislili da znaju i onoga to sada otkrivaju u sebi. Naravno, treba razumjeti da postoje individualne razlike meu odgajateljima- neki e lake, a neki tee stjecati spoznaje i usvajati promjene, a vrlo je vano da svi odgajatelji svoje deklarativne teorije ostvare u svojem radu jer je utjecaj samo jednog odgajatelja koji odstupa od svoje teorije o akciji na djecu o kojoj se brine neizmjeran (kao primjer bismo mogli uzeti ponaanje grupe djece sa dominantnom odgajateljicom i kada se nju makne). Mislim da se i na odgoj moe primijeniti ono to G.G.Mrquez kae za ovjeanstvo: da poput vojske u polju napreduje brzinom najslabijega, tj. pravi napredak u odgoju i obrazovanju biti e onda kada niti jedan odgajatelj ne e moi zatvarati oi pred djejim mogunostima.Literatura:

Arjana Miljak: Humanistiki pristup teoriji i praksi predkolskog odgoja, Model Izvor; Persona, Velika Gorica- Zagreb, 1996; str. 83-140

PAGE - 5 -