Marija Trapi

Marija Trapi

Hrv/Ped

IZVJEE

Kod pojma humanistiki pristup teoriji i praksi predkolskog odgoja prvo sam pomislila na humaniziranje poloaja djeteta, ali uvodni tekst me upozorio na moju zabludu koja, izgleda, nije bila samo moja nego sveprisutna u pedagokoj znanosti. Naime, ne nastoji se humanizirati samo poloaj djeteta nego i zanemareni poloaj i vanost odgajatelja. Slaem se sa time da teorija kao takva ne moe opstati bez dopune i razrade onih koji ih provode u praksu, u ovom sluaju odgajatelja. Smatram da svaki praktiar pristupa teoriji na svoj nain, kroz svoje iskustvo koje moe unaprijediti pedagoku teoriju i besmisleno je da ga zbog iste zatomljuje. Slijepo pridravanje pravila koje odreuje vladajua teorija, kako se donedavno pristupalo odgoju i obrazovanju, predstavlja odgajatelja kao pijuna ili roba vie ideje to on, svjesno ili nesvjesno, ne moe biti jer svaki odgajatelj, ak i kada to ne bi htio, svojem poslu pristupa i individualno. Odgajatelje bi trebalo vie promatrati i poticati njihovu inovativnost u pristupima djeci, naravno i upozoriti na neke predrasude, koje svi ljudi imaju, a koje bi oni trebali osvjestiti i prevladati.Pokuaji jedinstvene organizacije odgoja i obrazovanja ine mi se nemogui zbog individualnosti odgajatelja i konteksta, a i besmisleni jer jedinstvena organizacija onemoguuje izbor i komparaciju i time smanjuje mogunost napredovanja. Jedna teorija ne moe se primjeniti jednako u svim institucijama jedne drave jer njezin uinak ovisi i o kulturno-socijalnom kontekstu koji okruuje odreenu instituciju i ini mi se da su upravo praktiari ti koji ju prilagoavaju okruenju te da ih se zato nikako ne bi smjelo sputavati u njihovom radu. Teorija tako ne moe biti neto apsolutno i nepromjenjivo nego samo usmjerenje u radu odgajatelja ija se sloboda potie.Pojam kurikuluma, unato zbrci u odreivanju sadraja uglavnom shvaenom kao plan i program odgoja i obrazovanja, doivjela sam kao poveznicu izmeu pedagoke teorije i prakse. ini mi se kako se donedavno mislilo da je on i jedina poveznica, a odgajatelji samo instrument njegova provoenja. To bi, po mome miljenju, odgovaralo transmisijskom pristupu kurikuluma. U prvom planu je znanje, a ne dijete i njegova linost; odnos djeteta i uitelja dosta je hladan, a djetetova budunost ovisi o testovima. Dijete je to koje se mora prilagoditi situaciji, a ne uitelj njemu. Hrvatski sustav odgoja i obrazovanja smatram da jo uvelike poiva na tom pristupu, ali naziru se tendencije prema drugom, transakcijsko-transformacijskom pristupu. Taj pristup vie odgovara dananjim saznanjima i tendencijama u znanostima, kako u pedagogiji tako i drugim znanostima s kojima ona blisko surauje poput psihologije, sociologije i dr: dijete se pokuava razumjeti, nastoji mu se pomoi, razviti linost... To me podsjetilo na nastojanja s kojima smo se upoznali i u Montessori vrtiu: promatranje djeteta, razvijanje njegove samostalnosti, sposobnoosti i samopouzdanja, poticanje njegove aktivnosti, tolerantnosti i dr.Teorije se kroz povijest znanosti izmjenjuju istiui i istraujui pojedine aspekte, odgovaraju kontekstu i saznanjima svoga vremena i nipoto nisu statine. Vjerujem da e se napretkom pedagogijske i njoj bliskih znanosti iz trenutno postojeih teorija svojedobno razviti i nove koje e jo bolje razumijeti dijete i procese odgoja i obrazovanja te nam tako poveati kvalitetu ivljenja.Modeli kurikuluma koji smatraju da se odgojna praksa moe propisati te da kontekst ne utjee na teoriju iz dananjeg kuta gledanja ne mogu biti shvaeni ozbiljno. Teorija koncentrinih krugova mi se ini logina kada se nastoji obuhvatiti institucije iz djetetove okoline koje planski utjeu na njegov odgoj i obrazovanje. Interakcija izmeu tih krugova je vrlo vana i smatram da kroz nju drutvo nastoji ostvariti ono to mu treba. Sebi sam to objasnila kroz primjer: drutvo danas tei samostalnim, aktivnim i motiviranim pojedincima izgraenih linosti i to e, naravno, nastojati postii kroz kolski sustav koji e izgradnji takvih pojedinaca pristupiti na razliit nain u razliitim kulturno-socijalnim sredinama i to provoditi u odgojno-obrazovnim institucijama- obaveznim i neobaveznim (vrti, izvannastavne aktivnosti). Na odgajateljima je najtei zadatak da kroz izravnu interakciju s djetetom ostvare ciljeve drutva i izgrade pojedinca unutar razreda koji ini najui krug. Nakon itanja o teoriji krugova neki bi se mogli zapitati zato nema obitelji kao najueg kruga na to bih rekla da obitelj jest najvanija varijabla, ali nije jedan od krugova jer odgoj i obrazovanje ne provode planski, odnosno kroz kurikulum.Posljednji odlomak podnaslova Vanost konteksta u kojem se kurikulum ostvaruje me zbunio: shvaam vanu ulogu uitelja u primjeni kurikuluma kroz vrijednosti sustav, znanje i akciju tog uitelja, ali mi je reenica ... ni jedna ni druga orijentacija ne vidi uitelja u ulozi onog koji provjerava, dopunjuje i razrauje, tj. razvija i konceptualizira kurikulum. ostala nejasna. Ne doputa li se ili se ignorira uiteljevo dopunjivanje i razraivanje kurikuluma iako se meni to ini kao samorazumljiva radnja jednog odgajatelja? Nije li normalno da se preispituje i provjerava ono to se provodi svojim radom? Ne odgovara li to transakcijsko-transformacijskom pristupu kojem bi se trebalo teiti?Nov i drugaiji pristup odgajatelju u teoriji velik je i znaajan pomak, ali praksa je mnogo tee izmjenjiva. ini mi se da se odreeni otpor novoj koncepciji moe oekivati i od odreenog broja odgajatelja jer donosi drugaiji nain miljenja, zahtjeva mnogo vie panje i prouavanja ne samo djece nego i samoga sebe te uavanje i ispravljanje vlastitog pogrenog ponaanja za to vjerujem da je najtei korak.Literatura:

Arjana Miljak: Humanistiki pristup teoriji i praksi predkolskog odgoja, Model Izvor; Persona, Velika Gorica- Zagreb, 1996; str. 15-20