Glas Svjetske Unije Etnikih Crnogoraca Krsta Broj: 15 Godina III Lovenac , oktobar 2006. Cijena: Srbija 100 din, Crna Gora 1,5

USA

Crnogorci u provinciji ako(Katalina Milovi)

Argentina

Sjeanje na medovske stradalnike(Blao Sredanovi)

Pogled iz Paragvaja(Prof. Dr. Andre Lakoni)

Egipat

Mirisi Arabije

(Ljubinka Andrijevi)

Crnogorci u Kanadi(Zoran V. Raievi)

Crnogorski iseljenici u Australiji(Mihailo Mandi)

Oganj evolucija

Oganj 1- 4 Informator Udruenja Crnogoraca Srbije Krsta

Oganj 5-14 Glas Udruenja Crnogoraca Srbije Krsta i edukator nacionalne zajednice Crnogoracau Srbiji

Od br. 15 Oganj je glas Svjetske Unije Etnikih Crnogoraca Krsta

Oganj

U V O D N AHronologija ............................................................ 4 Radio Slobodna Evropa............................................. 6 Eduardo Vuleti (Gordan Stojovi) ..................................................... 9 Otvoreno pismo buduem ambasadoru Crne Gore u Srbiji (Nenad Stevovi) .................................................... 10 Testament (Borislav Cimea) ................................................... 12 Mirisi Arabije (Ljubinka Andrijevi) .............................................. 13 Crnogorski iseljenici u Australiji (Mihailo Mandi) .................................................... 14 Sjeanje na medovske stradalnike (Blao Sredanovi) ................................................. 16 Crnogorci u Kanadi (Zoran V. Raievi) .................................................. 18 Pogled iz Paragvaja (Prof. Dr. Andre Lakoni)... ..................................... 19 Crnogorci u provinciji ako (Katalina Milovi) ................................................... 20 Poeci crnogorskog zakonodavstva(Mr. Gordana Mitrovi) ........................................... 21 General Andrej Ivanovi Kosi (Dr. Igor Kosi ........................................................ 25 Osniva hrianske crkve (arko L. urovi) ................................................... 27 Nikola Petanovi (Gordan Stojovi) ................................................... 28 Naoj roenoj brai u americi (Nikola Petanovi) .................................................. 29 OGANJ GLAS SVJETSKE UNIJE ETNIKIH CRNOGORACA KRSTACIP-Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 061 (497.113) COBISS.SR-ID 116267788 Adresa: UC Krsta 13. jula 2, 24322 Lovenac Fax: 024/ 551-781 e-mail: oganj@krstas.org.yu www.krstas.org.yu Izdava: Udruenje Crnogoraca Krsta Glavni i odgovorni urednik: Nenad Stevovi Redakcija: Mr. Gordana Mitrovi - urednik za Vojvodinu, arko L. urovi - Crnogorska pravoslavna crkva Prof. uro J. Kaluerovi, Borislav Cimea-urednik za Crnu Goru, Blao Sredanovi-urednik za Sjevernu Ameriku, Gordan Stojovi-urednik za Junu Ameriku Mr. Vladimir Peki Mihailo Mandi - urednik za Australiju Zoran V. Raievi - urednik za Kanadu Ljubinka Andrijevi - urednik za Afriku dr. Igor Kosi - urednik za Rusiju

R I J E

Potovani itaoci Uporedo sa internacionalizacijom Krstaa i asopis Oganj zavrava svoju transformaciju iz glasila nae etnike zajednice u Srbiji u istinsko glasilo itave Crnogorske Dijaspore. Jo od prolog broja oformljene su redakcije za Sjevernu i Junu Ameriku, Vojvodinu i Crnu Goru, a od ovoga broja poinju sa radom redakcije za Rusiju, Afriku, Kanadu i Australiju. Sa novim prilozima koji dolaze direktno od naih ljudi iz Argentine, Paragvaja, USA, Kanade, Egipta, Australije, Rusije, Vojvodine i Crne Gore, u ovom broju elimo da na najefikasniji nain oivimo saradnju i razmjenu informacija i iskustava Crnogoraca iz svih djelova svijeta, da ih upoznamo meusobno, ali i da upoznamo ljude u Crnoj Gori sa onim ta radi i kako ivi naa dijaspora. Na urednik za Australiju je ujedno i predsjednik Crnogorske Etnike zajednice u Australiji gospodin Mihailo Mandi, urednik za Kanadu je gospodin Zoran V. Raievi iz Toronta - osniva popularnog sajta www.montenegro-canada.com, urednik za Afriku je gospoa Ljubinka Andrijevi iz Kaira, poznata i uspjena poslovna ena, a urednik za Rusiju dr. Igor Kosi, ruski naunik i istraiva. U ovom broju ete pronai mnoge ekskluzivne priloge, kako on naih urednika tako i od lanova redakcija iz svih djelova svijeta, posebno elim istai tekst nae poznate spisateljice iz aka (Argentina) gospoe Kataline Milovi i prilog koji nam je poslao prof. dr Andre Lakoni iz Paragvaja kao i mnoge druge. U narednom broju Ognja promovisat emo i urednitva za Japan i daleki istok, Njemaku, Italiju, eku, Beograd, itd. ali i veliki broj novih tekstova od naih dopisnika iz svih djelova svijeta. Ujedno pozivamo sve Crnogorce u svijetu kao i one u Crnoj Gori da nam se pridrue i pomognu da Oganj dobije ono mjesto koje zasluuje. Va,

Tehniki urednik: Duan Drakovi Kompjuterska obrada: Hemigrafija - Baka Topola tampa: Milen - Subotica Distribucija: Press International - Novi Sad tampa Comerce - Beograd

Oganj

Svjetska Unija Etnikih Crnogoraca Krsta World Union of Ethnic MontenegrinsCrnogorci i Crnogorke u domovini i irom svijeta, moramo biti svjesni da ako zaboravimo bilo koji dio naeg etnikog bia, zaboravili smo sebe, sami sebi smo dobrovoljno amputirali dio svog tijela. Svi Crnogorci u svijetu moraju biti jedno tijelo, moraju djelovati jedinstveno i slono. Sveukupna briga o dijaspori kao i odnosi unutar same dijaspore moraju se podii na znatno vii nivo. Godinama se ekaju signali, godinama su oi naih ljudi rasprenih po cijelom svijetu okrenuti prema zemlji matici, pa i onih koji se jedva sjeaju svoga dalekog korijena. Dola su nova vremena koja nose sasvim nove potrebe, moramo biti spremni da reagujemo na pravi nain u novom vremenu, reorganizovani i ujedinjeni gdje god da nas ima. Nakon to je o strane Etnike zajednice Crnogoraca u Argentini upuen apel dravnim organima da se to prije preduzme neto u cilju uspostavjanja diplomatskih odnosa na relaciji Crna Gora - Argentina kao zemlja od stratekog znaaja za nau cjelokupnu dijasporu, zemlja u kojoj se nalaze nae posljednje stare iseljenike kolonije i iz koje se mora pruiti kvalitetan oslonac Crnogorcima koji ive i u drugim zemljama latinske Amerike, dolo je do proirenja saradnje sa naom dijasporom u Srbiji. Tih dana, u ovom novom vremenu, novim okolnostima, stvorena je jedna plemenita ideja koja je potekla od strane nae dvije dijaspore, onih koji ive sasvim blizu matice, a vode najteu moguu borbu za opstanak i onih koji gotovo vie od vijeka ive na drugom kraju svijeta i uvaju najsvjetlije crnogorske vrijednosti, Crnogoraca u Srbiji i Crnogoraca u Junoj Americi. Do sada je bilo nekoliko pokuaja objedinjavanja svjetskih organizacija, odnosno asociacija koje okupljaju nae ljude irom svijeta, ali mi smatramo da su dola nova vremena, da naa dijaspora mora da djeluje na jedan sasvim drugaiji nain. Prola su vremena masovnih okupljanja, bezciljnih proslava, danas se moramo skoncentrisati na konkretne stvari, prije svega na ouvanje naeg jezika, jaanje Crnogorske pravoslavne crkve i pomovisanje Crne Gore i nae izvorne kulture u svim zemljama u kojima ive Crnogorci. Danas kada imamo dravu moramo se boriti za njene interese u inostranstvu, a na isti nain oekujemo da drava zatiti nas i nae interese u zemlji gdje sada ivimo. Zajedno smo stali, simbolino pod zastavu Krstaa, organizacije koja je u najteim vremenima sauvala obraz i dostojanstvo naih sunarodnika koji ive u Srbiji i postala na neki nain simbol neunitivosti borbe za Crnogorstvo u najteim moguim okolnostima i svojim dosadanjim postojanjem i uspjesima dokazala da moe da povede stvari u pravom smjeru. elja nam je da vremenom pod nau zastavu, simbol vjekovne borbe za slobodu, stane to vei broj Crnogoraca irom svijeta. Ovaj novi broj asopisa Oganj, jedinog istinskog glasila Crnogoraca u svijetu pravo je ogledalo onoga to je na krajnji cilj. Svi Crnogorci ma gdje ivjeli u svijetu da su jedni uz druge, da razmjenjuju iskustva, ideje, pomau kvalitetne projekte u Crnoj Gori i u dijaspori. Nakon apela naih sunarodnika iz Argentine, odmah nekoliko dana kasnije u Ministarstvu Inostranih poslova po prvi put pod istom zastavom bili su primljeni gospodin Nenad Stevovi i gospodin Gordan Stojovi predstavnici dijaspora u Srbiji i Argentini i predstavnici inicijativnog odbora Svjetske Unije Etnikih Crnogoraca Krsta, da bi gospodin Stojovi nekoliko dana kasnije bio primljen od strane Ministra gospodina Miodraga Vlahovia kom prilikom su voeni veoma znaajni razgovori u cilju to breg oivljavanja diplomatsk og prisustva Crne Gore na teritoriji Republike Argentine i to skorijeg uspostavljanja vrste veze izmeu Crnogoraca u Argentini i Rebublike Crne Gore za ta su predstavnici nae dijaspore u toj zemlji, ali i u okolnim zemljama ponudili svu moguu logistiku pa i materijalnu pomo i ve postojee mree ljudi. Pored ovih aktivnosti novi internacionalizovani Krsta koji e simbolino imati sjedite u Lovencu a djelovati u itavom svijetu, u svakoj zemlji potpuno autonomno i prilagoeno prilikama koje tamo vladaju, nastavlja borbu i na drugim poljima, prije svega gradnji i obnovi hramova Crnogorske pravoslavne crkve u dijaspori i irenju istine o Crnoj Gori. Pridruite nam se, jedan je Krsta, samo jedan, kroz vjekove.

Oganj

Asociacin Argentino Montenegrina ZETA

Buenos Aires, 28.08.2006

APEL

Svimcrnogorskiminstitucijama,Predsjedniku,PredsjednikuParlamenta,PredsjednikuVlade,svimpolitikimpartijama,institucijamakulture,medijimaicrnogorskimorganizacijamausvijetu. Odtrenutkasticanjanezavisnosti,danakojijecjelokupnanaazajednicauArgentiniiJunojAmerici doekalasavelikomoduevljenjemdodanasprolojetrimjeseca. NakonodlaskaposljednjeglegitimnogpredstavnikaCrneGorenanaemkontinentu,naazajednicatojeste njenilegitimnipredstavnici,aktivisti,intelektualcicnogorskogporijeklauArgentini,kaoninaiovlaeni predstavniciuCrnojGorikojisuiakoneformalnatj.vezakojanijedirektnasadravomostalikaoiranijejedinaistinskaikvalitetnasponasaCrnomGorom nijesuinformisaniniokakvomplanu,namjeridraveCrneGoreilibiloemutojevezanozadaljusaradnju, razvojiunaprijeenjeodnosa. SuprotnoodnaematinezemljeCrneGore,drugabivalanicadravnezajedniceRepublikaSrbija,intenziviralajesvojediplomatskenapore. DunismoinformisatijavnostisveodgovoreneljudeuCrnojGoridaseiromnaihklubovaizajednica stvaraatmosferapotpuneinstitucionalneodsjeenostiodmaticekojazahvaljujuinedostatkuaktivnostilegitimnihorganaRepublikeCrneGorenanekinaindobijasvojupotvrdu. PropagandistidobroinstruiranoiupornoponavljajudajeCrnaGoraprevisesiromanadanikadaneeimatinikakvogdiplomatskogpredstavnikaidajojnijeuinteresudaodrimnogobrojnucrnogorskuzajednicuu ovojzemljiitdsvetouzapsolutnopomanjkanjesaradnjenaihlegitimnihpredstavnikasapredstavnicima naedraveCrneGorestvararevoltinerazumjevanjenaihljudikojinatajnainpostajulakplijenanticrnogorskojpropagandi. MikaoinaipredstavniciuCrnojGoriprekokojihseinformiemoinimosvetojeunaojmoida ublaimosvenegativneefekte,alineprestalnosepostavljapitanjekozaistastojiizanas,kogamipredstavljamoigdjejetadravakojustalnospominjemo? OnototraimoodsvihdravnihorganajedaunajkraemmoguemperiodudirektnoinformiunasuArgentiniipredstavnikeuCrnojGoriotomekakavjeplandravekojojizmeuostalognudimosvumoguu logistikupomoitaepreduzetinaplanujaanjavezasasvojomnajbrojnijomdiasporom. Takoemolimodausaradnjisanaimpredstavnicimapokuaiznainajoptimalnijerijeenjekakobise utokraemrokuprijesvegaukloniledosadastvorenenegativneposljediceistvoriliseuslovizakvalitetnu saradnjukakvaidolikujejednojdravisamilenijumskomtradicijomkaostojeCrnaGora.Rodolfo Jokanovich, predsjednik

Asociacion Argentino Montenegrina Zeta Bolivia 2666 Buenos Aires 1417, Argentina jokanovicr@yahoo.com.ar (ovlaeni predstavnik za Crnu Goru, Gordan Stojovic, stojovic@cg.yu - 069 045 777)

Oganj

Omer KARABEG:

Crkva ili udruenje graana?

U dananjem Mostu razgovaraemo o tome da li Crnogorska pravoslavna crkva ima pravo da gradi svoje hramove u Srbiji, a nai sagovornici su protoakon Ljubomir Rankovi, direktor izdavake kue Glas crkve i Nenad Stevovi, povjerenik i oponumoenik Crnogorske pravoslavnecrkveuSrbiji.KARABEG: Nedavno je ministar vera u Vladi Srbije Milan

Radulovi izjavio da Crnogorska pravoslavna crkva ne moe da gradi svoje verske objekte u Srbiji jer nije registrovana kao crkva. On je rekao da je ta crkva u Srbiji registrovana kao udruenje graana, a udruenja graana ne mogu graditi crkve. Slaete li se sa ovim gospodine Rankoviu? RANKOVI: Naravno da se slaem, jer ne samo u Srbiji, nego i u celome svetu, hramove i verske objekte mogu graditi samo verske organizacije, odnosno crkve. STEVOVI: Na pitanje da li e se graditi hram Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji, moj odgovor je - da. A na pitanje da li emo se pomiriti sa diskriminacijom crnogorskih vjernika, kojih u Srbiji ima 70.000, samo zato to su druge vjere moj odgovor je - ne. Mi hoemo svoja prava i poruujemo Vladi Srbije i svim politikim partijama u Srbiji da ne odustajemo od svojih prava koje imamo kao graani Srbije. Nee se valjda jedino Crnogorcima u Srbiji nareivati iz Nemanjine 11, gdje je sjedite Vlade Srbije, u kojoj crkvi treba da se mole. Jasno je da Crnogorska pravoslavna crkva postoji, ona je zvanino registrovana u Crnoj Gori kao vjerska organizacija , a osnovana je prije vie vijekova kao izraz elje crnogorskog naroda. Koliko znam, Srpska pravoslavna crkva nije registrovana u Crnoj Gori, ali to, naravno nije prepreka za njeno djelovanje, poto je Crna Gora zemlja koja priznaje savremena civilizacijska dostignua u oblasti vjerskih sloboda. RANKOVI: Da bi jedna pravoslavna crkva bila crkva, ona mora da bude priznata od strane svih pravoslavnih crkava. Ovo udruenje graana koje sebe naziva Crnogorskom pravoslavnom crkvom nije kanonska pravoslavna crkva jer kanonska pravoslavna crkva na podruju teritorije Crne Gore jeste crkva ije je sedite u Cetinjskom manastiru i iji je mitropolit njegovo visoko pravosvetenstvo arhiepiskop Amfilohije. KARABEG: Gospodine Stevoviu da li je Crnogorska pravoslavna crkva kanonska pravoslavna crkva? STEVOVI: Jasno je da je Crnogorska pravoslavna crkva autokefalna i jasno je da ne moe neto da ne postoji zato to to nekome ne odgovara. Crnogorci u Srbiji nemaju namjeru da se pravdaju i objanjavaju zato ele da koriste svoje pravo na slobodu vjeroispovijesti i da grade svoju crkvu. Jedino e vlasti u Srbiji morati da se pravdaju ako odbiju registraciju Crnogorske pravoslavne crkve ili zabrane gradnju njene crkve. No, nee se pravdati samo graanima Srbije, ve i meunarodnom

faktoru. Morae da objasne zato progone jednu naciju i njene pripadnike u Srbiji u 21. vijeku. Neka se niko ne zavarava da e se Crnogorci u Srbiji sloiti s time da im bude zabranjena gradnja crkve u Srbiji, dok u isto vrijeme Srpska pravoslavna crkva slobodno djeluje u Crnoj Gori. Nijesmo mi ljudi drugoga reda da bismo prihvatili da nosimo ute trake oko ruke samo zato to ne pripadamo veinskoj naciji ili veinskoj vjeri u ovoj dravi. Mi smo ravnopravni graanimi Srbije i ne pada napamet da se odriemo svojih vjerskih prava u korist druge crkve samo zato to to neko trai od nas. Ovo pitanje se nee smai s dnevnog reda sve dok Crnogorci ne budu imali pravo na slobodu vjeroispovijesti u Srbiji. Ako ne bude dobre volje da se potuje Ustav Srbije koji garantuje slobodu vjeroispovijesti, mi neemo odustati od ravnopravnosti, makar ovaj proces trajao godinama. Mi nemamo ta da objanjavamo. Na zahtjev je jednostavan - hoemo da gradimo svoju crkvu. Ko ima neto protiv, neka se pravda. RANKOVI: Kada je gospodin Stevovi prvi put rekao mi smo druge vere, mislio sam da se radi o lapsusu. Meutim, sada je ponovo rekao mi neemo da se odriemo svoje vere i da pripadamo drugoj. Ovde se pre svega radi o istoj, pravoslavnoj veri. Pa ak i Crnogorci, hajde da prihvatimo da je to nacionalno opredeljenje, su svakako pripadnici pravoslavne veroispovesti. Ne radi se, dakle, o dve vere, ve o jednoj, istoj pravoslavnoj veri. Meutim, gospodin Mira Dedei, koji je na elu tog udruenja koje sebe naziva Crnogorskom paravoslavnom crkvom, nije duhovno lice, on je rainjeni svetenik koga niko ne priznaje. Voleo bih da mi gospodin Stevovi kae koja od pravoslavnih crkava u hrianskom svetu priznaje Crnogorsku pravoslavnu crkvu i gospodina Miraa Dedeia za njenog duhovnog poglavara. STEVOVI: Nakon pada srpske drave pod okupaciju Otomanske imperije Srpska crkva je bila kontrolisana od strane patrijarije u Carigradu. Za sve to vrijeme Crnogorska pravoslavna crkva je bila nezavisna i autokefalna crkva koja je bila u stalnom, vievijekovnom ratu sa Turcima. Crnogorska pravoslavna crkva je bila priznata i od strane Svetog sinoda Ruske pravoslavne crkve, kao i od ekumenskog patrijarha u Carigradu. Ja bih napomenuo

Oganj

da je 1219. godine Sava Nemanji za mito dato caru Teodoru u Nikeji dobio nekanonsku, privremenu, usmjenu saglasnost za osnivanje Srpske autokefalne arhiepiskopije. Car Duan da bi se proglasio carem uzdie Srpsku pravoslavnu crkvu na rang patrijarije jer cara krunie patrijarh. Tako je Srpska pravoslavna crkva nekanonski stekla svoj autokefalni status zbog ega je na nju baena anatema od strane Vaseljenske patrijarije. Za razliku od nje, Crnogorska pravoslavna crkva je stekla punu autokefalnost neprekidnom borbom svog naroda za slobodu, potujui naelo - slobodan narod = samostalna drava = autokefalna crkva. Srpska pravoslavna crkva kupuje tomos 1879. godine poslije Berlinskog kongresa, a zatim ga za milion i petsto hiljada vajcarskih franaka, odnosno 300 hiljada dukata u zlatu, kupuje ponovo 1920. godine. Postavlja se pitanje zato Srpska pravoslavna crkva kupuje dva tomosa u vremenskom razmaku od 41 godine kada se on izdaje samo jednom? Odgovor je jednostavan. Ona je eljela da tim aktom potvrdi svoje nekanonsko i nasilniko ponaanje prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i njezino ukidanje voljom kralja Aleksandra kao posljedica Podgorike skuptine 1918. godine. Srpska pravoslavna crkva je priznavala Crnogorsku pravoslavnu crkvu do 1918. godine kao autokefalnu. Srpski istoriari i crkveni istoriari su priznavali Crnogorsku pravoslavnu crkvu: i Kati i Veselinovi i Jevgenije Popovi i Nikodim Mila i Marinkovi i Jevrem Igumanovi i oko Slijepevi i Vladimir Dedijer i Ljubomir urkovi i profesor bogoslovije upi i Radoslav Gruji i Boko Striha i Branislav urev i mnogi drugi. Crnogorsku pravoslavnu crkvu je priznala Ruska pravoslavna crkva o emu svjedoi diptih iz 1850. godine, a Amfilohije je 1992. godine traio da se to iz njega izbrie. Pisao je molbu ruskom patrijarhu Alekseju. Ruska crkva je priznavala Crnogorsku pravoslavnu crkvu jo prije doba vladika iz dinastije Petrovia Njegoa. Vaseljenska crkva iz Carigrada je priznavala Crnogorsku pravoslavnu crkvu o emu svjedoi sintagma iz 1855. godine koju je objavio srpski istoriar Nikodim Mila. Crnogorska pravoslavna crkva nije traila tomos od Carigrada jer je sa Carigradom vodila vievjekovni rat. Pa zar nije i ukaz kralja Aleksadra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve dokaz njenog postojanja. U tom ukazu se kae da Crnogorska pravoslavna crkva prestaje s radom. Ne moe prestati sa radom neto to ne postoji. RANKOVI: Staro je pravilo da kad ovek nema argumenata, onda prosipa bujicu rei. Sve ovo to je gospodin Stevovi nabrojao odnosi se iskljuivo na pravoslavnu Mitropoliju crnogorsko-primorsku, iji je poglavar arhiepiskop Amfilohije, mitropolit crnogorsko- primorski, a ne na nekakvo samozvano udruenje graana koje sebe naziva crkvom. To prebacivanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi kako je ona kupila tomos o autokefalnosti je toliko stara i zlonamerna pria da je uopte ne treba ni komentarisati. To je svojevremeno ohridski arhiepiskop Homatijan prebacivao svetom Savi, meutim vreme i vekovi su pokazali da je Srpska pravoslavna crkva obogatila pravoslavlje i hrianstvo brojnim svetiteljima i znaajnim duhovnim iskustvima. Ali, ja ponovo molim gospodina Stevovia da mi kae da li igde u svetu ima i naznake da neko planira ili pomilja da prizna Miraa Dedeia i njegove pristalice kao pravoslavnu kanonsku crkvu. STEVOVI: Crnogorska pravoslavna crkva je registrovana i u Rusiji, i u Hrvatskoj, i u Austriji, i u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u Australiji. Tamo ve egzistiraju nae crkvene optine i pristupilo se izgradnji vjerskih objekata. Crnogorsku pravoslavnu crkvu to je veoma poznato priznaju Ukrajinska, Bugarska, Gruzijska i Italijanska pravoslavna crkva, kao i vie manjih crkava. Mislim da je svima jasno da nije potrebno da se crkve izmeu sebe priznaju, jer to nijesu drave i diplomatska predstavnitva. Crkva ivi sama za sebe.

RANKOVI: Nijedna kanonska pravoslavna crkva ne priznaje to civilno udruenje graana koje sebe naziva crkvom. Meutim, ukoliko u tim zemljama, koje je pomenuo gospodin Stevovi, postoje nekakva slina nekanonska udruenja, ne poriem da je mogue da se oni meusobno priznaju. Znam, na primer, da u Bugarskoj postoji raskol, pa je mogue da se nekakva tamonja raskolnika crkva ili druina i ova u Crnoj Gori, na elu sa Miraem Dedeiem, meusobno priznaju. STEVOVI: Srpska crkva vri zatiranje Crnogoraca, Crnogorske pravoslavne crkve i same Crne Gore ime se potvruje protivjevaneljski i protivekumenski karakter srpskog pravoslavlja. Ja bih to nazvao srpskim pravoslavnim fundamentalizmom koji propovijeda da Srbi imaju sve ono to drugi nemaju. Po toj logici sve je srpsko: srpska su jaja, srpski je Badnjak, svijea je srpska, govori se o srpskom krtenju, srpskom Boiu, srpskoj Novoj godini, srpskom Olimpu, srpskoj Sparti, srpskoj vjeri, Crnogorci su Srbi, Makedonci su Srbi, srpski je Bog, to jest Bog je Srbin. Istorijski korijeni te logike su u organskom sratanju osvajake srpske drave, Srpske pravoslavne crkve i srpske vjere. U tom duhu je nastao i Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama Republike Srbije gdje se u lanu 19, koji se odnosi na naziv vjerske organizacije, kae da se u registar ne moe upisati vjerska organizacija iji naziv ili dio naziva izraava identitet vjerske zajednice ili vjerske organizacije koja je ve upisana u registar. Po ovom zakonu se vri diskriminacija etnikih Crnogoraca u Srbiji i kre njihova vjerska i ljudska prava. Ujedno, ovakvim diskriminatorskim postupkom Srbija kri i svoj sopstveni ustav kojim je zagarantovano pravo na slobodu vjeroispovijesti. RANKOVI: Toliko je Srpska pravoslavna crkva diskriminatorska i toliko su Srbi hegemonisti da je, recimo, odmah posle formiranja srpske patrijarije 1920. godine, drugi srpski patrijarh i poglavar Srpske pravoslavne crkve bio je veliki jerarh Gavrilo Doi koji je bio Crnogorac. Jedan od danas najuglednijih arhijereja Srpske pravoslavne crkve je njegovo visoko preosvetenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je bio jedan od kandidata za izbor patrijarha, kada je izabrana njegova svetost patrijarh Pavle. On i danas apsolutno slovi kao jedan od prvih kandidata za poglavara Srpske pravoslavne crkve. Dakle, potpuno je neumesno i neargumentovano tvrditi da je Srpska pravoslavna crkva diskriminatorska i da eli da iskoreni crnogorsku veru. Meutim, ja imam jedan predlog i savet. Ako zbilja kod Crnogoraca postoji jaka elja da imaju svoju samostalnu crkvu treba da kod svih pomesnih pravoslavnih crkava pokrenu pitanje svoga priznavanja, to jeste dobivanja autokefalije. Ako to priznanje dobiju, istog trenutka e ceo svet, pa i mi Srbi, priznati da je to samostalna crkva. STEVOVI: Zato se ne moe registrovati Crnogorska pravoslavna crkva u Srbiji, a moe u Hrvatskoj, Rusiji, Austriji, Americi, Australiji i raznim drugim dravama? Zato Crnogorci ne mogu da ostvare svoja ljudska i vjerska prava u Srbiji ak ni sada kada im je itav svijet priznao dravu? Zato samo Srbija i Srpska pravoslavna crkva negiraju i poriu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, Crnogorce pa i crnogorsku dravu smatrajui je srpskom, to jest drugom srpskom nezavisnom dravom? Na ova pitanja treba da odgovori Srbija, srpski narod, srpska inteligencija, pa i sama Srpska pravoslavna crkva. Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici mogu odgovoriti na to pitanje tek kada se izvri proces lustracije i denacifikacije Srba i Srbije kao epilog njihovog uea u ratovima na tlu bive Jugoslavije. Napomenuo bih da je Nikolaj Velimirovi uio da je srpski nacionalizam najstariji u Evropi. A jo se u Nartaniju Ilije Garaanina iz daleke 1844. godine navodi se da je Duanovo carstvo preuzelo ulogu drugog Rima. U tom duhu djeluje i Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori denacionalizujui Crno-

Oganj

gorce, devastirajui njene spomenike i predstavljajui najveu prepreku evropskoj emancipaciji crnogorskog drutva. KARABEG: Gospodine Rankoviu, da li Srpska pravoslavna crkva priznaje crnogorsku naciju? RANKOVI: Pravo da vam kaem nema nikakvog zvaninog dekreta. Ne postoji dokument kojim je Srpska pravoslavna crkva priznala ili nije priznala Crnogorce kao naciju. Ako pitate mene lino, ja priznajem pravo svakom oveku da sebe proglasi ovim ili onim, da kae - ja sam roen tu i tu i ja sam to i to. KARABEG: Da li vlast Srbije time to nee da registruje Crnogorsku pravoslavnu crkvu i to joj ne dozvoljava da gradi svoje hramove ugroava slobodu verosipovesti Crnogoraca koji ive u Srbiji, kako tvrdi gospodin Stevovi? RANKOVI: Jedina Crnogorska pravoslavna crkva je ona iji je poglavar i mitropolit Amfilohije. Tu crkvu priznaje ceo svet i tu crkvu priznajemo i mi ovde u Srbiji. Ovo to vi pominjete je civilno udruenje graana, to nije crkva. Srpski narod, srpska drava i Srpska pravoslavna crkva priznaju jedino crkvu gospodina Amfilohija.Po ustavu i zakonu ove zemlje, crkve, bogomolje, hramove, verske objekte mogu da grade samo kanonski priznate crkve. Gospodin Stevovi i njegove pristalice mogu da grade crkvu u Lovencu, ali samo sa blagoslovom nadlenog episkopa Bake eparhije, gospodina Irineja Bulovia. STEVOVI: Crnogorskog mitropolita na elo Crnogorske pravoslavne crkve nije postavljao peki patrijarh, niti mu je politike prerogative i klerikalne vlasti dodjeljivao sultan carskom ispravom ili pak neki drugi organ bilo koje strane drave, pa samim tim nee ni danas Crnogorska pravoslavna crkva dozvoljavati da joj izgradnju odobrava bilo koja druga crkva, makar to bila i Srpska pravoslavna crkva. Nas dozvola Srpske crkve ne interesuje jer su se crnogorske vladike uvijek birala izjanjavanjem Crnogoraca, okupljenih pod otvorenim nebom ispred Cetinjskog manastira. Neka niko ne misli da emo pognuti glavu i moliti druge da nam dozvole da uivamo vjerske slobode koje nam pripadaju. Mi emo podnijeti zahtjev za registraciju Crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji. U sluaju da budemo odbijeni, idemo dalje, aliemo se Ustavnom sudu Srbije, a ako i to ne proe, idemo u enevu, Strasbur, idemo do kraja. Moramo se boriti da dobijemo sva prava koja imaju i druge nacionalne zajednice koje ive u multietnikoj, multikulturnoj i multikonfesionalnoj Srbiji. A mi smo etnika zajednica od 70.000 ljudi. RANKOVI: Voleo bih da znam datum kada se Crnogorska pravoslavna crkva registrovala u cetinskoj optini kao verska organizacija, koliko je prolo godina od tada, kakva je to njena tradicija? STEVOVI: Crnogorska pravoslavna crkva je bila samostalna 700 godina, od 1220. do 1920. godine. I za tih 700 godina na njenom tronu je bilo 44 mitropolita. Svi mitropoliti su bili Crnogorci, izuzev jednog za vrijeme knjaza Danila, kada je knjaz Danilo prekinuo teokratiju i postao samo svjetovni vladar dinastije Petrovia, odvojio, dakle, crkvu od drave. Tada je na tron Crnogorske pravoslavne crkve doao Nikanor Ivanovi, Srbin iz Zadra. On je uestvovao u atentatu na knjaza Danila nekoliko godina kasnije, a nakon toga je pobjegao iz Crne Gore. RANKOVI: Malopre ste rekli da se vaa crkva legalno registrovala u Crnoj Gori. Moete li mi rei datum kada se to udruenje graana registrovalo, kako kau u tampi, u nekoj crnogorskoj mesnoj zajednici ili optini kao Crnogorska pravoslavna crkva. Koje godine je to bilo? STEVOVI: Do 1920. godine Crnogorska crkva je bila autokefalna, a 30. oktobra te nesrene godine ona je nasil-

no ukinuta. Stvoreno je ujedinjeno srpsko kraljevstvo koje je evoluiralo pod razliitim imenima, najprije kao Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, zatim kao Kraljevina Jugoslavija i konano kao Socijalistike Federativne Republike Jugoslavija, sve do 1993. godine kada je veliko srpsko ujedinjeno kraljevstvo poelo da se raspada. U tom trenutku je dola demokratija i stvoreni su uslovi da se registruje i da ponovo pone sa radom Crnogorska pravoslavna crkva, koja sve to vrijeme nije bila nestala, ve jednostavno nije bila u mogunosti da funkcionie. RANKOVI: Znai 1993. godine. Dakle ta crkva ima tradiciju od 13 godina, a u Cetinjskom manastiru je ostao poglavar pravoslavne crkve u Crnoj Gori mitropolit Amfilohije. Velika crnogorska svetinja manastir Ostrog takoer je pod jurisdikcijom te mitropolije, to je sasvim ispravno i dobro, zatim manastir Savina i mnoge druge svetinje i crkve po Crnoj Gori. Ovde se radi, ponavljam, o jednom samozvanom, civilnom, graanskom udruenju. Nemam nita protiv toga da jedno takvo udruenje postoji, ali ono ne moe sebe nazivati crkvom. Ako jednoga dana bude volja celoga crnogorskog naroda da ima svoju samostalnu crkvu, zna se put - to je traenja priznanja od svih pomesnih pravoslavnih crkava. Ali, koliko znam, veoma je mali broj Crnogoraca koji izraavaju tu zelju i koji pripadaju udruenju koje se zove Crnogorska pravoslavna crkva na ijem je elu gospodin Mira Dedei. STEVOVI: Srpska pravoslavna crkva je u Crnoj Gori od 1920. godine, sjedite joj je u Cetinjskom manastiru, a njeni vjernici u Crnoj Gori su Srbi. Ima ih oko 30 posto. Crnogorci su vjernici Crnogorske pravoslavne crkve. To nije mala grupa ljudi. Svako ko se izjanjava kao Crnogorac vjernik je Crnogorske pravoslavne crkve. Ne postoji nijedan Crnogorac koji je vjernik neke druge crkve osim Crnogorske. Ja tu ne vidim apsolutno nikakav problem. Jedini problem je u tome to jedna crkva eli da primorava neke druge vjernike da ulaze u njene hramove i da se mole pred njenim oltarom. KARABEG: I na kraju, da li mislite da e Crnogorci koji ive u Srbiji i pripadaju Crnogorskoj pravoslavnoj dobiti svoj hram u Lovencu, gde nameravaju da ga grade? STEVOVI: Ja sam u to uvjeren i pozivam i Radio Slobodna Evropa i predstavnike Srpske pravoslavne crkve da dou i prisustvuju osvjetavanju temelja hrama Svetog Pravednog Ivana Crnojevia u Lovencu. Mislim da bi prisustvo velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve bilo dobrodolo kao prilog toleranciji na ovim prostorima i potvrda bliskosti izmeu crnogorskog i srpskog naroda i nae dvije drave. Ponavljam, ubijeen sam da e se realizovati projekat igradnje crnogorske pravoslavne crkve u Srbiji. RANKOVI: Moda e oni na neki nain uspeti da osvete temelje tog hrama i da ga podignu, ali ponavljam po stoti put, ovde se ne radi ni o kakvoj crkvi. To je produkt jednog vremena, jednog politikog incident koji se dogodio 1993. godine. I taj hram, ako bude podignut, ostae kao spomenik jednog traginog vremena i naih gluposti. Mislim da to nikada nee biti crkva i da e verujui narod u Crnoj Gori i dalje pripadati tamo gde i treba da pripada - svojoj crkvi u Crnoj Gori koja je u sastavu kanonski priznate, autokefalne Srpske pravoslavne crkve. A verujui ljudi Lovenca znaju put ako ele da grade hram, a to je da se obrate svome kanonskom episkopu, gospodinu Irineju Buloviu, ije je sedite u Novom Sadu. Uveren sam da nikakvih problema nee biti, da e on doi i osvetiti hram, hram u kome e se svi moi da se mole Bogu, i Srbi, i Crnogorci, i Rusini, i Slovaci, i esi, i nikada se niko u tom hramu nee osetiti kao tuin. Naprotiv, svako e se oseati kao svoj na svome. Sve drugo je, to bi Njego rekao, zabadanje trna u zdravu nogu.

Oganj

Pie: Gordan Stojovi

Herceg Novi - Crna Gora

EDUARDO VULETIria o Argentincu-Crnogorcu, sinu jednog od hiljadu naih sunarodnika koji su se u prolom vijeku doselili u Junu Ameriku. Eduardo Vuleti, blizak prijatelj Eve Peron, dao je veliki doprinos razvoju argentinskog drutva i pronio slavu malog naroda iz kog je potekao U posljednjih desetak godina od kada se intenzivno bavim traganjem za Crnogorcima koji su naselili Junu Ameriku, naiao sam na mnoge nae zemljake ili njihovu djecu i unuke koji su se svojim radom proslavili. Jedan od Argentinaca crnogorskog porijekla ije me djelo posebno fasciniralo i jedan od onih koji su ostavili najdublji peat u novijoj istoriji te junoamerike zemlje je svakako Eduardo Vuleti. Roen je 29. septembra 1909. u mjestu Dolores, provincija Buenos Aires. Eduardo je sin Duana Vuletia, crnogorskog iseljenika iz braka sa Urugvajkom Huanom Paredes Valah. Imao je svega pet godina ka da ga je zadesila oeva smrt, nakon koje se sa majkom seli u Buenos Aires. Zavrio je prestine kole u Ameghinu gdje je i diplomirao farmakologiju. Veoma rano poeo je da se bavi i radijskim novinarstvom, gdje postie znaajne uspjehe. Poetkom pedesetih godina, kao poznati sindikalni aktivista biva izabran za generalnog sekretara federalnog sindikata farmaceuta. Tih godina dolazi u kontakt sa porodicom Peron, sa kojom ubrzo postaje veo-

ovjek koji je ostavio peat u novijoj istoriji Argentine: Crnogorac jedna od vodeih linosti peronizma

P

ma prisan. Nakon smrti Eve Peron, sa kojom je bio blizak prijatelj, 28. oktobra 1951. imenovan na funkciju generalnog sekretara svih radnikih unija Argentine, koju pokriva sve do oktobra 1955. godine. U isto vrijeme je postao i predsjednik izvrnog odbora peronistikog pokreta i predsjednik fondacije Eva Peron, fondacije koja je bila nastavlja djela Eve Peron po ijim je humanitarnim akcijama peronizam postao prepozantljiv. Godine 1955. izbija revolucija, kojom dolazi kraj peronistike epohe. Huan Peron odlazi u egzil u paniju, a Eduardo koji mu je bio odan do samog kraja, odbija saradnju sa puistima. Smjetaju ga u zatvor, gdje je u veoma tekim uslovima, bez ikakve presude ili optube, proveo 30 mjeseci. Napokon biva puten, samo zahvaljujui dogovoru Huana Perona i dr Artura Frondizija, po kom Peron iz egzila prua podrku Frondiziju kao predsjednikom kandidatu. Izmuen zatvorom i svakakvim malteretiranjima, Eduardo se zauvijek povlai iz politikog ivota, to je bilo suprotno od oekivanja njegovih politikih istomiljenika. Umire u Buenos Airesu 1983. godine, od posljedica parkinsonove bolesti. Porodica Eduarda Vuletia danas ivi u Buenos Airesu. Potomci Duanovog brata, koji je zajedno sa njim na samom poetku dvadesetog vijeka stigao na tlo June Amerike, uglavnom ive u Montevideu, Republika Urugvaj. Istraujui lik i djelo Eduar-

EduardoVuletiiHuanPeron

da, osim sa argentinskim novinarima i istoriarima koji prouavaju njegovu ulogu i uticaj u peronistikom pokretu, stupio sam u kontakt sa gotovo itavom familijom Vuleti. Posebno je bilo znaajno poznanstvo sa njegovim sinom, dr Jorgeom Danielom Vuletiem, poznatim argentinskim advokatom i pravnim zastupnikom LAPA ajerlines, koji je najvie pomogao u prikupljanju podataka za Eduardovu biografiju. Inae, svi Eduardovi potomci su izuzetno uspjeni, priznati graani. Eduardov unuk Huan Manuel Vuleti je proslavljeni slikar, poznat irom June Amerike, a drugi unuk Sebastian je takoe krenuo oevim stopama i bavi se advokaturom. Pria o Eduardu Vuletiu je pria o Argentincu - Crnogorcu, sinu jednog od hiljade naih sunarodnika koji su se u prolom vijeku doselili u Junu Ameriku. Dao je veliki doprinos razvoju argentinskog drutva, a tako i pronio slavu malog naroda iz kog je potekao.

Oganj

Pie: Nenad Stevovi

Lovenac - Vojvodina - Srbija

OTVORENO PISMO BUDUEM AMBASADORU CRNE GORE U SRBIJIVaa Ekselencijo g. Ambasadore dobro doli u Srbiju! Nas 69,049 etnikih Crnogoraca sa popisa iz 2002. godine, kao i mnogo vei broj dravljana Crne Gore eljno oekujemo Va dolazak! Vanost vaeg dolaska moemo ilustrovati i injenicom da u svim optinama u Srbiji ima deklarisanih Crnogoraca ili Crnogorki, osim u optini Crna Trava! Sigurni smo da ste svjesni svih izazova koji stoje pred Vama, ali elimo ovim putem da Vas obavijestimo da smo sigurni da je mjesto Crnogorskog Ambasadora u Beogradu istovremeno na jedan nain najlake, ali na mnoge druge naine i najtee diplomatsko mjesto u Crnogorskoj diplomatskoj slubi. Pitanja koja su aktuelna za Crnogorce u Srbiji su brojna, a solidarnost i pomo nae diplomatske slube nam nedostaje skoro 90 godina. Spisak goruih tema u ovoj 2006. godini je velik, ali u ovom prvom pismenom obraanju Vama i diplomatskoj slubi Crne Gore istiemo samo nekoliko vanijih. Crnogorska manjina pozivamo vas da odmah po dolasku u Srbiju obiete Prijestonicu crnogorske dijaspore, Lovenac, kao i Udruenje Crnogoraca Srbije Krsta. Vaa posjeta e biti istorijska! Oekujemo da e Crnogorska Ambasada u Beogradu biti zajedno sa nama na svim vanijim datumima, proslavama, vjerskim proslavama i sveanostima Crnogoraca u Srbiji. Oekujemo da ete posredovati u nae ime i sa svim ostalim dravnim organima Crne Gore, i da ete omoguiti i prvu zvaninu posjetu dravnika iz Crne Gore naoj nacionalnoj zajednici kada doe do naredne posjete zvaninika iz Crne Gore Srbiji. Dvojno dravljanstvo oekujemo da e se Crnogorska Ambasada u Beogradu snano zaloiti za to hitnije postizanje meunarodnog bilateralnog sporazuma izmeu drave Crne Gore i Srbije o dvojnom dravljanstvu, za dravljane Crne Gore koji ve godinama ive u Srbiji. Iako je Vlada u Beogradu dozvolila mogunost dobijanja dravljanstva Srbije za sve dravljane Crne Gore koji su imali prebivalite u Srbiji tokom postojanja zajednike drave, ovo jo uvek ne znai

Lovenacda je dvojno dravljanstvo mogue. Naime, lan 16 zakona o dravljanstvu R. Crne Gore propisuje da Crnogorsko dravljanstvo prestaje crnogorskom dravljaninu ako stekne dravljanstvo druge republike lanice ili druge drave. Crnogorski dravljani u Srbiji se trenutno nalaze u pravnom vakuumu kada je u pitanju mogunost dvojnog dravljanstva. Ovo su pitanja koja se reavaju meunarodnim sporazumima, a ne individualnim nagaanjem svakog dravljana o tome ta da radi. Putne isprave (pasoi) Crnogorski dravljani u Srbiji oekuju to hitnije uspostavljanje efikasne i profesionalne konzularne slube, poto desetine hiljada Crnogorskih dravljana u Srbiji nemaju vie gdje da izvade putne isprave (pasoe). Nestankom zajednike drave, graani Srbije koji imaju samo Crnogorsko dravljanstvo vie ne mogu da izvade paso Republike Srbije, to znai da od maja 2006 godine ne mogu da putuju ako nemaju validan paso. A pasoi se trenutno ne mogu izvaditi u Crnoj Gori, ako dravljanin ima linu kartu u Srbiji. Ovo je pitanje za Ministarstvo spoljnih poslova i Ambasadu potrebno je najhitnije da se pone sa izdavanjem pasoa dravljanima Crne Gore u Ambasadi u Beogradu. Snana konzularna sluba Broj crnogorskih dravljana u Srbiji je toliko velik da je potrebna vrlo jaka, vrlo obuena i vrlo profesionalna konzularna sluba

10

Oganj

Beogradda bi obradila zahtjeve koji e se iskazati prema Ambasadi Crne Gore u Srbiji. Proglaenjem nezavisnosti, brojna ivotna pitanja crnogorskih dravljana u Srbiji e se reavati u Ambasadi i ako ona ne bude sadrala dovoljan broj profesionalnih slubenika u konzularnom segmentu, stvarae se ogromni redovi i vrlo loe slike drave Crne Gore. Mogue uvoenje institucije dvojnog dravljanstva nee automatski smanjiti interesovanje dravljana Crne Gore za ostvarivanje svojih prava u odnosu na svoju matinu dravu. Glasila Crnogorske zajednice u Srbiji Crnogorska etnika zajednica u Srbiji oekuje podrku drave Crne Gore, posredstvom Ambasade Crne Gore, da se formalizuje odreena pomo za nastavak izdavanja glasila i internet portala najvee crnogorske zajednice van Crne Gore radi ouvanja nacionalne svijesti i identiteta graana koji se izjanjavaju nacionalno Crnogorcima. Asimilacija u Srbiji je proces koji traje i koji e se zavriti brzo ako drava Crna Gora ne pomogne napore da se istorija, kultura i sveopte naslee Crne Gore popularie u crnogorskom narodu u Srbiji. Potrebno je razmotriti jaanje medijske, radio i TV, pokrivenosti crnogorske dijaspore iz same Crne Gore, kao i stvaranje posebnih kulturnih, obrazovnih, umjetnikih veza Crnogoraca u Srbiji sa Crnom Gorom. Ustavni poloaj Crnogoraca pozivamo Ambasadu Crne Gore u Beogradu da se zvaninim diplomatskim

kanalima u Beogradu pokrene i konstantno prati - pitanje ustavne jednakosti crnogorske nacionalne manjine sa ostalim nacionalnim manjinama u Srbiji. Ovo je od izuzetne vanosti u kontekstu predstojeeg donoenja novog Ustava Republike Srbije. Pozivanje na uklanjanje diskriminatorskih zakona i prakse Zbog nedostatka adekvatne zatite, crnogorska nacionalna zajednica u Srbiji je diskriminisana po pitanju prava slobode vjeroispovesti. Postojee zakonodavstvo u Srbiji je objektivna prepreka gradnji hrama Crnogorske pravoslavne crkve kao i registraciji Crnogorske pravoslavne crkve. Zakonodavstvo direktno diskriminie prava crnogorske nacionalne zajednice u Srbiji, uprkos injenice da se u Ustavu Srbije garantuje da nijedan graanin ne smije biti diskriminisan zbog svoje vjere ili nacionalne pripadnosti. Takoe je od izuzetne vanosti podrati i formiranje Nacionalnog savjeta Crnogoraca u Srbiji, kao i svih ostalih formi organizovanja crnogorske nacionalne zajednice. Pravna zatita crnogorskih dravljana u Srbiji Crnogorski dravljani u Srbiji su pred zakonom stranci i crnogorska diplomatska sluba mora izgraditi mehanizam da na odgovarajui nain moe da odgovori na zahtjeve svojih dravljana u Srbiji koji se nau u poziciji da su im odreena prava ograniena ili da im prijeti mogue ograniavanje prava po raznim osnovama, ukljuujui i ogranienje slobode zbog pritvora ili zatvora. Evidentiranje crnogorskih dravljana u Srbiji i formalizacija odnosa sa dravom Crnom Gorom Mnogi crnogorski dravljani u Srbiji nemaju formalni odnos sa svojom dravom, niti se moda nalaze u zvaninoj evidenciji crnogorske drave. Oekujemo da se Ambasada Crne Gore u Beogradu angauje na rjeavanju specifinog poloaja crnogorskih dravljana u Srbiji i na njihovom evidentiranju, kao i kreiranju prijedloga Ministarstvu spoljnih poslova u Podgorici radi to efikasnije evidencije i formalizovanja odnosa svakog dravljana Crne Gore sa svojom dravom Crnom Gorom. Potovani Ambasadore - u svim ovim poslovima imaete najveu moguu pomo i Crnogorske nacionalne manjine kao i dravljana Crne Gore u Srbiji. Nestrpljivo oekujemo Va dolazak!

Beograd11

Oganj

Pie: Borislav Cimea

Cetinje - Crna Gora

TESTAMENTRije je uvala Crnu Goru, i uvae je, a ako je Crna Gora izgubi, izgubie i samu sebeStevan Perkov Vukoti

U

poetku bijae rije, zbori Biblija. Prije nje bijae samo Bog. Bog pa rije. Varvari, pjeani sat i maina, jednom rijeju udovite zvano Moloh, uradie svoje. Rije se razloi u slova, u djelove slova, u crtice, zareze, take. ivot polako poe da gubi smisao. Rije se nala pred pogubljenjem. Nasta doba privida. to ovjek mora da uva? Upita udovite Svetog Petra Cetinjskog. Rije? stie odgovor A to ne? Slabu rije! potvrdi upitani. I nastavi obraajui se udovitu. to ti misli? Jedno. to zbori? Drugo. to radi? Tree. Troi tuu rije. Teko je preutati. Tee oprostiti. Najtee zaboraviti! Kad nestane rije, nastane muk. Tada nastupa rije tvojeg likovanja. Sve smo ti ponijeli, stentorskim krikom vie na nas, o Moloe. Nijeste Crnu Goru! Nijeste Rije! dobija na odgovor.

Kua Svetog Petra na Karuu

Ne inite sa rijeima ono to ne biste sa ljudima, nastavi orator obraajui se narodu. Ko ne misli, ne treba ni da govori. I upamtite: Rije nema veeg zlotvora od same sebe. Ona je tvorac a ruke su megdandija. uvajte rije koja potuje samu sebe! Potujte rije da bi vas potovala. Ne priaj ono to voli, ve ljubi ono to pria. Govornik uze izgubljene take, crtice, zareze, djelove slova i sama slova. Porea ih u red, sloi ih u Rije. Ako sa rijeju stoji ne boj se. Istrajae, ree i stade kao da prikuplja nove misli. Rije se ne uzima od onoga ko je ne moe dati. Ni daje onome, ko je ne moe odrati. Ko ima rije, ima itav svijet. Velike se stvari dogaaju tamo e se spoje rije i ovjek. Tada nastupa puno vrijeme. Dolazi pravi ivot. Haos i privid ustupie mjesto miru, redu i napretku. Dri rije! otpozdravi Sveti Petar. Tvorac rijei i prijatelj ovjeka. I radi vee vjere stavi svoj mour. Na kraju.

1

Oganj

Pie: Ljubinka Andrijevi

Kairo - Egipat

J

Mirisi Arabije

ednog jutra se probudila i shvatila da joj nema povratka. To je kraj. Treba zaboraviti stare planove da e se idue godine sigurno vratiti rodnom kraju, ljudima i svom nebu. Gotovo je pijesak e biti taj koji e joj dati vjeni mir i spokojstvo. Gledajui to vlano jutro u sjeanje joj se vraa prvi dolazak i prvo jutro kada od magle i prljavtine, sa tog istog prozora, nije mogla da vidi nita osim dvije palme, koje su kao vjena straa stajale zajedno sa minaretom. Eto, one su jo tuni manje ni vie...jo uvijek hoda pjeva sa minareta, sve je isto kao prije 20 godina, samo to joj sve to sada izgleda kao njen dom, kao neto blisko i drago. Egipat vam je, kao kada prvi put uete u tek dobijen stan. Prazan. hladan stran ali ve sjutradan ponete da osjeate toplinu doma. Svaki kutak poinje da biva dio vas, pria za sebe. ivot velegrada, arm istoka, mirisi Arabije, sve to omaija i odvue i nju dalje od planova koje je imala kada je dola. Vie se i ne sjea doma, tamo negdje daleko, svoje stare majke, cvijea Da li lipe cvjetaju u proljeekako izgledaju...miriu? Dali bi je prepoznaliosudili to nije bila tu, to se nije brinula o roditeljima? Dali bi je mogli prihvatiti sada kada je i ona stara ili bi je odbacili kao i onda kada je prvi put sve to napustila i otila da trai neto bolje. A da li je nala..? A baka Danica je cijeli ivot provela u Egiptu. ivot joj se blii kraju ali jo uvijek, kao to je i moja pokojna baka govorila, kae : a to u, Gospod me nema jo u vidu Ostale smo same. Za vrijeme one nae lijepe Juge, tu i tamo su ih posjeivali.. a sada . Kako se Crnogorci svuda nau, tako sam i ja kad sam dola prije 20-ak godina u Kairu srela sestre Crnogorke Mlaa Ljubica (sada pokojna), bila je DAMA! Nijesi mogao da je izbjegne. to po ljepoti to i po visini se izdvajala od drugih. Srele smo se u tadanjoj ambasadi SFRJ. Plijenila je govorom i dranjem. Nekako su joj se svi obraali s potovanjem. Priem, predstavim se i tako je poelo nae druenje, ja u ranim dvadesetim a ona ve u godinama. Nikada nije htjela da mi pria o prolosti. Bolje je tako, vremena su grdnasve su ovo nikogovii.. ne vjeruj im Imala je i stariju bolesnu sestru Vrijeme je prolazilo..ivotposaoporodicasvi smo starili a ona, kao da je vrijeme stalo. Ista.Samo da doivim

da vidim moju Crnu Goru slobodnu. Zna li ti da smo mi porobljeni? Nijesam znala, jer se o tome nikada ni pred kim nije prialo. A zato? Ni dan danas ne znam! Rat je proao, ivot se nastavlja, a ja sam sve vie bila svjesna da Crna Gora ipak nije slobodna. Ui dijete da pria Crnogorski. Vidi mene i poslije 70 godina priam ka da sam jue dola sa Cetinja. Svi ete u ivotu odbaciti, svuda es se osjeati strancem, osim u Crnoj Gori. To ti je kao majka znala je govoriti. Ajde sreo bakina, govorila bi mojoj petogodinjoj kerci Tari, otpjevaj mi onu nau A onda uz pjesmu moje kerke Kralj Nikola na umoru bismo plakale zajedno, svaka iz svog razloga. A onda je jednoga dana samo nestala. Gospod je htio da ode prije starije sestre. Ostala je Danica sama. Juga se rasparala a na kraju je i Crna Gora postala slobodna. Sad poslije svih ovih godina, ao mi je to nijesam insistirala da mi pria kako, kada i zato su dole u Egipat. Znam samo da imaju bratanca u Bejrutu i njegovu djecu. Baka Danica je svakog dana sve starija i bolesnija. Mnogo ega se vie ne sjea. Iz njene prie teko da mogu da razumijem vie od e, moja Crna Gora Suza kane iz stariinog oka, a ja sjedjei pored nje i drei je za ruku ne mogu da se uzdrim. Zaplaem.. moda vidim sebe kroz nju. Ne, vratiu se mojoj Crnoj Gori! Ali nijesu li i njih dvije to isto sebi obeale hiljadu puta! I eto, ne odrae obeanje. Ipak treba imati nade! Zar ne Crna Goro? elja nekada postane stvarnost, samo ako istinski vjeruje u nju.

Oganj

1

Pie: Mihailo Mandi

Sydney - Australija

Crnogorski iseljenici u Australiji(SazadovoljstvomsamseodazvaomolbiKrstaaig.Nenada StevoviadapripremimjedanprilogonaimauAustraliji.Zadataknijebionimalolagan,jeronaimauAustralijiimaveoma malodostupnogmaterijala,anatutemusamvepisaounekolikonavratazaMonitoriostalemedije,kaoizanawebsajt, pajeponavljanjeveomatekoizbjei.Ipaksamsepotrudioda napravimjednukombinacijuobjavljenihtekstovasanajnovijim podacimaizZavodazastatistikuAustralijesanadomdaenaii napozitivanprijemkoditalaca.) ustralija je najljepa u monografijama i dok potpuno ne ovladate jezikom. Kada stignete, obasuti ste svakojakom panjom pa namah ostajete oamueni gostoprimstvom, ljubaznou, organizovanou i svim onim to vam je nedostajalo u bivoj domovini. Ljudi se ne tiskaju na alterima, ne guraju se, strpljivo ekaju u redu da uu u autobus. Telefonski imenici ostaju nepocijepani i teko je nai govornicu koja ne funkcionie. Ulazi stambenih zgrada su svi do jednog isti i stalno se odravaju. Isto se moe rei i za javne toalete. Potanska sanduad se ne razvaljuju, a tuu potu niko ne otvara! U oping-centrima nema ega nema, poneto se nae za svaiji dep. Personal je izuzetno ljubazan prema strankama, pa iako ste svjesni da je sve to vjetaki godi vam takav odnos. Ljudi su, zaista, miroljubivi i gledaju na sve mogue naine da izbjegnu konfliktne situacije. Nemaju onu crtu agresivnosti i sile koju moete nai kod naeg naroda. Sve preputaju institucijama sistema, a sistem je taj koji sve regulie i sve izjednaava prema australijskim standardima. Australija se ubrzano amerikanizira i sve se sa Amerikom poredi. Specifian je i nain na koji Australija otvoreno provodi svoju politiku asimilovanja pridolica. Nakon dobijanja dravljanstva, ne pitajui vas, u pasoku rubriku vam unesu australijsku nacionalnost i kad god ispunjavate kakav dokument trae da se izjasnite po nacionalnom pitanju onako kako je zapisano u pasou! Moete li zamisliti kako bi to izgledalo kada bi Srbinu koji dobije hrvatsko dravljanstvo u paso upisali da je Hrvat ili obrnuto! Jedan ovdanji politiar se na ovu moju primjedbu, nakon kraeg razmisljanja dosjetio opravdanja - pa i Amerikanci rade to isto! Australija je ponosna na svoj multikulturalizam. Iseljenicima su dali veliku slobodu organizovanja u etnike zajednice koje na neki nain predstavljaju izolovane skupine kojima se pridaje mali znaaj, uglavnom, prigodom raznih praznika. Prosto reeno - unuti su u svoje nacionalne kazane! S vremena na vrijeme, obrati im se neki od politiara i naglasi znaaj multikulturalizma, napravi po koji snimak na kome se vide pripadnici raznih rasa, kao potvrdu modernom australijskom stremljenju. Za razliku od drugih, ovdje su rasizam i jezika diskriminacija tako lijepo upakovani da ima mjesta tvrdnji koju sam uo od mnogih starih doseljenika, a koji nijesu naega porijekla - Da, to je tako, ali mi se moemo nositi sa time. Stoga se nemojte zauditi kada u nekom Donu, Elizabeti, Jasmin, Reju, Dordzu ili Dominiku

A

1

Oganj

prepoznate Kineza ili nekog od naih. Iseljenici sa neengleskog govornog podruja ine znatnu manjinu, pa je i gledanost TV kanala i sluanost etnikih radio-emisija minorna u odnosu na onih par vodeih privatnih i pokriva samo nekoliko procenata. Televizija je ovdje, za razliku od evropske - oajna i predstavlja prvo veliko razoarenje. Po nekim statistikim podacima samo oko 16% doseljenika nae posao u svojoj struci - sto ne znai i odgovarajue radno mjesto! Uglavnom rade teke fizike poslove na graevinama i razne none poslove (isenja, kreenja, taksiranja, obezbjeenja i deurstva). Da bi se odravao steeni standard radi se i cijelih sedam dana, pa se od umora nema mnogo vremena za druenje. Nemogunost da se uspije u australijskom drutvu nai (i ne samo nai) iseljenici nadomjetaju punim angaovanjem u svojim zajednicama. Oni koji su due vremena ovdje i sa malo vie vijuga bave se biznisom - veinom u svojoj zajednici, a do bolje pozicije i mogunosti ostanka u Australiji ne biraju se sredstva. Gazi se i preko roackih, prijateljskih, kumovskih i inih odnosa, samo da bi se ostvario san o uspjenosti. Najei izgovor za ovakav odnos je budunost djece. A djeca su i najei izgovor za ostanak ili odlazak. Veina doseljenika se ovdje jo nije estito ni smjestila, a vec poinju sa pakovanjem kofera za povratak. Malo je onih koji taj korak uine na vrijeme. Kasnije, kad djeca uhvate korijene u novom okruenju i pou u kolu, sve postaje besmisleno. Prvi iseljenik iz Crne Gore, kojemu je zabiljeeno ime, stigao je u Australiju 1885. godine i zvao se Kosta Celovic (elovi ili elovi), a prva emigracija koja se biljei u Australiji vezana je za 1884 godinu. Dio Crnogoraca koji se skrasio u na ovom kontinentu u kasnom devetnaestom stoleu dolazi iz dijela okupiranog od strane Austrije (Patrovii i Boka Kotorska) i bili su upameni kao Austrijanci. Od 1921 oni se prepoznaju kao Jugosloveni. Na osnovu podataka sakupljenih u Iseljenikom Komesarijatu (Migration Commission) u Zagrebu vidljivo je da izmedju 1919 i 1941. oko 15000 ljudi potie iz Jugoslavije, od ega se neznatan procenat odnosi na Crnu Goru. Oni su nalazili zaposlenje na eernim poljima u Queensland (Innisfail), u drvnoj industriji, u rudnicima (Broken Hill) ili na farmama. Bio je to naporan rad, od zore do kasnih nonih sati i esto se radilo za suvo preivljavanje, ali drugoga izlaza nije bilo. U samom poetku veina nasih zemljaka bila je izvrgnuta raznim prevarama i podvalama i nije mali broj onih koji za svoj rad nijesu dobijali ni minimalnu nadnicu. Takva situacija upuivala ih je jedne na druge, da se pomau i organizuju. Tada poinju da se formiraju i prva zajednika udruenja. Tako je Srpsko-Crnogorski Crveni krst, osnovan u Boulder u Zapadnoj Australiji 1912 godine i bio je jedan od prva dva junoslovenska udruenja formiranih u Australiji, dok su ostali pripadali Hrvatima. U Broken Hill Crnogorci aktivno uestvuju u osnivanju Saveza Jugoslovenskih Iseljenika Australije (The Association of Yugoslav Immigrants) 1934 godine i u Centralni Patrionat Jugoslavije (Central Yugoslav Assistance), koji je pomagao one koji su bili u nemilosti od strane jugoslovensk-

og reima, a tokom II Svjetskog rata pomagali su u sanitetskom materijalu oslobodilaki pokret Jugoslavije. Poslije rata veina od Crnogoraca koji su bili ratni zarobljenici u Italiji i Njemackoj, motivisani u potrazi za materijalnim dobrima, a voeni politikim interesima i usled uticaja anti-komunistike propagande, emigriraju u Ameriku i Kanadu, a kasnije u Australiju i Novi Zeland. Tada se osnivaju jaka, isto nacionalistika udruenja, naroito srpskog i hrvatskog profila. Osjeala se izuzetna podjela i mrnja spram udruenja koja su nosila jugoslovensko obiljeje. Uticaj takvog stanja je i danas prisutan, mada se mora rei da je umnogome izgubio otrinu. Druga i trea generacija iseljenika okrenuta je vie australijskom nainu ivota i njenoj kulturi pa se djelovanje mladih na tome planu moe posmatrati jedino kao dio nametnutog folklornog naslijea. Sedamdesetih godina ovoga vijeka u Jugo-

slaviji ponovo poinje da raste stopa nezaposlenosti, osjea se ekonomska nesigurnost to dovodi do poveanja emigracije i iz Crne Gore. Taj talas iseljenika predstavljali su veinom zanatlije koji su za relativno kratko vrijeme, uz naporan rad, rijeili svoje ivotne probleme. Naseljavali su se na periferijama velikih gradova gdje su ih saekivali stari doseljenici i uvlaili u svoja pravila ekonomskog i politikog ponaanja. Na toj periferiji su i danas ostali. U Australiji do nedavno nijesu postojali zvanini statistiki podaci izdvojenih jugoslovenskih nacionalnosti sem brojano jeziko porijeklo iz 1976 (koje se smatra dosta nepouzdanim) kao i podaci iz popisa 1986. godine. Promjene na tu temu nastaju tek popisom iz 1996. godine, kada je u Australiji, prema podacima Biroa za statistiku, ivjelo 766 osoba koje se vode kao Crnogorci. Od tog broja, 254 je u Novom Junom Velsu (229 Sidnej), 231 u Viktoriji (216 Melburn), 139 u Zapadnoj Australiji (127 Pert), 75 u Kvinslendu (65 Brizbejn) i 67 sveukupno u Junoj Australiji, Sjevernoj Teritoriji i Kanberi! Ovome broju moe se dodati i jedan vei broj onih iseljenika iz Crne Gore druge nacionalnosti (Srba, Hrvata, Albanaca, Bosnjaka i ostalih) pa se moe reci, po nasoj slobodnoj procjeni, da u Australiji ivi oko 5000 iseljenika iz Crne Gore. Kada se taj broj poredi sa brojem ostalih iseljenika iz drava bive Jugoslavije moe se vidjeti kakvom asimilatorskom procesu su izloeni crnogorski iseljenici (Prema upravo objavljenim podacima Biroa za statistiku u zemlji kengura zivi 97.315 osoba iji su roditelji Srbi, Hrvata ima 105.000, a Makedonaca 81.000). Nakon ovih ratnih strahota nastalo je veliko rasulo i prestrojavanje. Svi su formirali svoje zajednice, jedino su se Crnogorci izgubili i u vremenu i u prostoru. Nesposobni i nedovoljno hrabri da se suprotstave najezdi izvornog primitivizma, ostajali su u tom kolu svjesno igrajui igru lane ljubavi. Tako se i veliki broj Crnogoraca naao pod skutima SPC ne primjeujui da time lagano utapa i svoje nacionalno bie zarad ostvarivanja velikosrpskih ciljeva. Svoj nacion brane izmeu sebe ili meu etiri zida. Svaka aktivnost van

Oganj

tih okvira igosala ih je kao katolike plaenike, prozelite, crnolatinae, srbomrzce i separatiste. Uzme li se u obzir da je veina nasih iseljenika meusobno poslovno vezana - nije bilo ni finansijski isplativo isticati svoje crnogorstvo. Takvo nekakvo stanje se i sada odrava. Ovome je svakako veliki doprinos dala SPC koja je veoma organizovana na ovom Kontinentu i naroito se njen uticaj iskazao poslije raspada jugoslovenske zajednice. Nesumnjivi doprinos asimilaciji Crnogoraca dao je i etniki radio program koji se emituje na talasima SBSa, na srpskom programu. Taj radio program je poeo sa radom prije 25 godina i od samoga starta je nitio sve crnogorske vrijednosti pokuavajui da ih utopi u projekat velikosrpstva. Priueni, a snano obojeni ovinizmom i velikosrpstvom, srpski novinari projektovali su u javnosti ideje. Naertanija punih 20 godina. Crnogorci nijesu bili organizovani i nijesu imali ni snage ni umijea da zaustave ovu ogavnu propagandu. U takvom ambijentu, gdje je arila i palila SBS radio-stanica na srpskom jeziku, zajedno sa anticrnogorskim listovima VESTI i Svetski srpski glas, 1996. godine roena je Crnogorska etnika zajednica Australije. Tu ideju podrali su i rijetki nai zemljaci koji su sa oduevljenjem prihvatili njeno osnivanje. Bila je to tenja da ukaemo na istorijsku injenicu o naoj nacionalnoj samosvijesti. Pokuaj da dignemo glas protiv estokog procesa asimilacije i nipodatavanja svega crnogorskog. Glas protiv uniavanja Crne Gore. Registraciju nae zajednice sva sredstva srpskih medija doekali su izrazito neprijateljski. Nijesu se birala sredstva i naini da se diskreditujemo. Smjenjivali su se srpski radio program, VESTI, Svetski srpski glas, ali su zaboravili na injenicu da sadanja generacija zna i da napie pismo na engleskom jeziku i da to pismo poalje na adrese koje neto znae. Tako smo i reagovali i kao rezultat naeg angaovanja moemo rei da je srpski radio program sveden na jednu podnoljivu mjeru, barem to se tie odnosa prema Crnoj Gori i po pitanju Crnogoraca. Odstranjeni su glasnogovornici velikosrpstva i to po kratkom postupku. Nastojanjima da se minimizira znaaj nae zajednice i nainu na koji to ine dajui reklamu podobnim Crnogorcima, mi smo se suprotstavili naim web-sajtom www.montenegro.org.au. Prole godine, blagoslovom poglavara Crnogorske pravoslavne crkve, arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita Crnogorskog Mihaila, registrovana je i prva Crkvenokolska optina Crnogorske pravoslavne crkve u Australiji. Australija je ogroman kontinent i vrlo je teko organizovati crnogorske iseljenike, ali i zato to nikada nije postojala bliska veza matice sa iseljenitvom. Diplomate koje su dolazile u Australiju su se, uglavnom, plaile povezivanja sa crnogorskom dijasporom kako im se nebi zamjerila pristrasnost i dovela u pitanje lojalnost sistemu. Tako je izostala vazna spona sa maticom pa i nije za uenje to je veoma teko doi do bilo kakvih podataka o ivotu i radu crnogorskih iseljenika u Australiji. Za Australiju se moe rei i da je zemlja bivih! Nigdje neete nai na jednom mjestu toliko bivih doktora, inenjera, profesora, uitelja, pravnika, ekonomista, ministara, konzula i vicekonzula, direktora i efova, slikara, vajara i raznih drugih umjetnika, pjesnika, pisaca i novinara, mueva i ena! I nigdje se nije lake osloboditi suprunikovih recidiva iz prethodnih brakova nego to je to ovdje. Zaboravite li na injenicu da morate biti obazrivi prema raznim vrstama otrovnih paukova (trava se redovno ia i parkovi su uvijek sreeni, prozori su opremljeni mrezicama), da je kupanje preporuljivo jedino izmeu zastavica koje na svakoj plai nadgledaju uvari, s obzirom na to da ne proe sezona a da neko ne zavri u eljustima krokodila ili ajkule i da se najopasnije vrste zmija nalaze se na ovom kontinentu ovdje se mnogo lake ivi.U Australiji se, jednostavno reeno, ivi drugaije! Zemlja puna kontrasta u koju se rado dolazi, iz nje radije odlazi i jo radije joj se vraate.

1

Pie: Blao Sredanovi

San Francisko - USA

SJEANJE NA MEDOVSKE STRADALNIKEobne 1915. godine, 24. decembra, odnosno 6. januara 1916., na Badnji dan kada je crnogorski narod vodio sudbonosnu borbu protiv Austro-ugarske - u Medovskom zalivu tragino je izgubilo ivote oko 350 crnogorskih iseljenika - ratnih dobrovoljaca. Bili su, preko opunomoenih izaslanika crnogorske vlade Jovana Matanovia i Sava urakovia, pozvani da u ime praedovskog amaneta ispune svoj zavjet za slobodu. Okupljeni u Vankuveru poloili su zakletvu pred polazak u otadbinu: Zaklinjem se sinovskom ljubavlju svoga roda, zaklinjem se slovenskom krvlju svoga oca i plemenitim mlijekom majke svoje, zaklinjem se patnikim pepelom naih predaka, svetim prahom roene grude, zaklinjem se velikim suncem slobode - da u stajati junaki neustraivo, rame uz rame, bok uz bok hrabre crnogorske i srbijanske vojske u svetoj borbi za osloboenje do posljednjeg daha, do zadnje kapi krvi. Tako mi pomogao veliki Bog Pravde, Istine i Slobode. Prvi dobrovoljci su sredinom avgusta, na dva kanadska broda i pod zatitom saveznike flote stigli u Solun, a zatim preko Skoplja i Mitrovice u Crnu Goru. Druga grupa dobrovoljaca, sa kojom je putovala i jedna misija Crvenog krsta, okupila se u Vankuveru, gdje su im engleski oficiri i vlasti priredili sveani doek. Na putu eljeznicom za Istonu obalu Kanade na mnogim stanicama okupljeni narod je klicao saveznicima i Crnoj Gori. Kad su stigli u Halifaks, odakle ce nastavili brodom za Evropu, ponavljale su se iste ovacije i poasti. Ve su bili formirani bataljon, ete i vodovi. Dok su bili u vojnom logoru, nad kojim se gordo vila crnogorska zastava, dobrovoljci su izvodili vojne vjebe i ubrzano se uili ratnim vjetinama. I ako nijesu imali uniforme ivjeli su vojnikim ivotom, nosei na ruci malu nacionalnu zastavu na kojoj je pisalo: U boj za narod svoj!

K

Taan broj putnika i posade na brodu nije bio poznat. Rauna se da je dobrovoljaca bilo oko pet stotina. Poslije 25 dana plovidbe dobrovoljci su stigli u Napulj, a dva dana kasnije u Brindizi, odakle su na istoimenom brodu, nou uoi Badnjeg dana, otputovali za Medovu. Na brodu su bili i tovari hrane i sanitetskog materijala. Pratili su ih etiri italijanska torpiljera. Plovili su u mraku i u najveoj tiini, da se ne odaju neprijatelju. Kad se brod naao u Medovskom zalivu na oko 500 metara od obale, na kojoj je tog maglovitog jutra bilo oko sto hiljada pripadnika polomljene srbijanske i crnogorske vojske brod je naiao, kako se pretpostavlja, na minu i poslije jake detonacije odmah poeo da tone. Mina je eksplodirala kad je ve bio dat znak za pripremu iskrcavanja, pa je veina dobrovoljaca sila u potpalublje da prihvati prtljag. Uzalud je brodska sirena pozivala u pomo. Nikoga nije bilo u blizini. Pomo je stigla suvie kasno i nije bila dovoljna. Po iskazima preivjelih prizor je bio straan. Nesueni ratnici bili su preputeni morskim talasima. Na vrhu katarke potonulog broda, koji je malim dijelom stajao iznad vode, kao roj pela bila se uhvatila grupica brodolomnika. Oni koji su se domogli kopna, goli, bosi i promrzli, samo su se ogrtali

praznim vreama za brano. Stiskali su se oko malo vatre od gomilice uglja i okretali da se sue i ugriju. Spasle su se svega sto ezdeset i etiri osobe. Mnogi su teko napustali Medovu; ostajali su jo dan-dva na mjestu nesree, lutali obalom izgubljeni i slomljeni, oekujui da im talasi izbace srodnike kako bie ih sahranili. Kralj Nikola je tada boravio svoje posljednje dane u Crnoj Gori. Kada se na Kruevcu opratao sa narodom preivjeli brodolomci su mu doli u posjetu. Susret je bio potresan. Kralj je zaridao pokrivi lice rukama. Pored Crnogoraca, koji su inili veinu, meu dobrovoljcima je bilo Srba, Hrvata i Slovenaca, a barjak je u tom dobrovoljakom bataljonu nosio Rus. Kralj Nikola ga je odlikovao Obilia medaljom. Bili su to dani pred poraz Crne Gore u Prvom svjetskom ratu. Iznurenoj i prepolovljenoj crnogorskoj vojsci, koja je uz velike rtve i legendarni heroizam omoguila odstupnicu poraenih srpskih trupa prema Albaniji, vie nijesu mogli pomoi nikakvi dobrovoljci. To, naravno, ni malo ne umanjuje veliinu njihovog patriotizma, niti divljenje za njihove dostojne rtve. U optoj nevolji, posjeta preivjelih iz Medove davala je jo tuniji ton. Badnji dan uvijen u crninu! Sigurno najalosniji u crnogorskoj istoriji.Tri dana poslije brodoloma, kada je pored mjesta nesree proao kralj Nikola, naputajui za uvijek Crnu Goru, na morskoj povrini su se jo mogli vidjeti komadi odjee i prtljaga nesrenih dobrovoljaca. Poslije vie od dvije decenije 1939. godine, na trgu pred Vlakom crkvom na Cetinju, podignut je poginulim dobrovoljcima pod Medovom spomenik Lovenska vila, djelo vajara Rista Stijovia. U desnoj ruci, u osvetnikom zamahu, vitka i elegantna enska figura dri visoko i pobjedonosno ma, a lijevom prinosi lovorov vijenac rtvama. Tako je, poslije vie od dvije decenije, djelo rodoljuba i medovskih muenika dobilo vidno priznanje. Inicijativu za podizanje spomenika pokrenuli su crnogorski iseljenici u Americi 22. septembra 1930. godine. Tada je Milo Radunovi, brat jednog od utopljenih dobrovoljaca,objavio uAmerikanskom srbobranu lanak pod naslovom Dug zahvalnosti. U njemu se, izmeu osta-

1

Oganj

log, kae: Njihova zla kob je veoma bolna i dirljiva. Iz daleke Amerike pohitali su u sveti rat. No, ne bi im sueno da se dograbe puke i upere je u neprijatelja. Gusarski i podmukao napad poslao ih je u smrt u morskim dubinama. Kako im je sudbina bila nemilosrdna u posljednjem asu, pripremivi im groznu smrt, tako ih, izgleda, goni i poslije njihove smrti. Skoro su zaboravljeni. Drim da je to grijeh koji treba da ispravimo im prije. Meu nama koji smo jo u Americi imaju ti poginuli heroji dosta brae, roaka, prijatelja i poznanika. Oni ne smiju da zaborave rtve ove tragedije. Treba da se dogovore i pokrenu akciju da se toj naoj izginuloj brai im prije podigne spomenik. inei ovaj predlog, smatram da je to jedan na opti sveti dug sjenima poginulih dobrovoljaca. Njegova ideja je svesrdno prihvaena i odmah, sljedee godine u Sakramentu, u Kaliforniji, osnovano Bratsko dobrovoljako udruenje irom Amerike i Kanade za podizanje spomenika na Cetinju potopljenim kod San ovani di Medua 1915. Lokalni odbori formirani su po svim veim gradovima. Na Cetinju je ban Zetske banovine Andrija Stanii formirao Banovinski odbor za podizanje spomenika potopljenim dobrovoljcima pod Medovom, na elu sa predsjednikom Petrom Martinoviem, generalom u penziji. lanovi su bili mnoge istaknute linosti onoga vremena. Profesor Savo Vukmanovi je 1939. godine publikovao na Cetinju brouru Spomenica u kojoj je iznio detalje u vezi sa pomenutim poduhvatom, kao i spisak imena potopljenih i spaenih dobrovoljaca, prema izvjetajima dobivenim iz Amerike. Objavio je u njoj i dvije pjesme kralja Nikole: Kolo crnogorskih Amerikanaca i Bol Crnogoraca u Americi, kao i spisak novanih priloga za spomenik. Njima je vjeno uho i srce bilo otvoreno za sudbinu svoga kraja. Glas domovine oni su u sebi osjetili jae od svega, koji ih je gonio da svoje ivote poloe za ono tlo koje ih je rodilo pie, izmeu ostalog, profesor Vukmanovi. Mi, dananji crnogorski iseljenici po Americi i Kanadi, pitamo se ko su i kakvi bili ti nai ljudi spremni na tolike rtve? Zar i oni nijesu imali kue, poslove, enu, djecu, svoje blinje, kao to ih mi danas imamo? Zar i oni nijesu imali planove za budunost i radosti ivljenja kao to ih i mi imamo? Sve su ostavili zbog toga da bi se se stavili u slubu Crne Gore, u slubu njenog postojanja i odbranu njene slobode i dostojanstva! Zar i mi ne osjeamo potrebu i obavezu da se danas, kad Crna Gora prolazi kroz najkritinije trenutke svoje istorije, stavimo u njenu slubu? Ne da je branimo pukama, ve dignemo glas razuma i ljudskosti, i sve uradimo da naa domovina ponovo postane ono to je bila: slobodna, suverena i dostojanstvena drava. Sjeanje na crnogorske dobrovoljce iz 1915. go-

dine trebalo bi da nas ispuni osjeanjem duga i zahvalnosti. Udruenje Crnogoraca Amerike, sa centrom u San Francisku, nekoliko puta je u novije vrijeme polagalo na spomenik Lovenska vila vijenac pijeteta sjenima medovskih stradalnika. To nas je podsjealo i opominjalo na neophodnost gajenja trajnih duhovnih veza sa Crnom Gorom i njenim vrijednostima. Ove je godine nae Udruenje imalo ideju, koju je predoilo mjerodavnim ministarstvima Crne Gore, da se, povodom devedeset godina od medovske katastrofe, poe u Albaniju i poloi u more vijenac na mjestu nesree. eljeli smo da tom prilikom mit-

ropolit Crnogorske pravoslavne crkve, njegovo visokopreosvetenstvo Mihailo, odri opijelo stradalnicima. To bi bila prva ovakva posjeta naih iseljenika mjestu medovske katastrofe. Izgubiti u jednom danu toliki broj dobrovoljaca za jednu malu zemlju ima isto znaenje kao kad bi Amerika za isto vrijeme izgubila nekoliko stotina hiljada vojnika. Radi se o istom postotku. Naalost, ova naa ideja nije naila na razumijevanje. Ostaje nam da se, uz poznate stihove Milutina Bojia iz pjesme Plava grobnica, prisjeamo naih prometeja nade, apostola jada.

KOLO CRNOGORSKIH AMERIKANACAIz daleke Amerike Crnogorac vitez hita: Da l` u u boj prispjet` ljuti? On u svaki pristan pita. e je vojska i kralj e je, to je bilo to se uje; Kojom stranom crnogorskom Top i puka odjekuje; Gine li se il` dobiva; Je li barjak na visoko? Brino plove` Okeanom Crnogorski pita soko, A srdi se na vjetrove, to brzini lae smeta I to morska puina se Ne utia malo kleta. Sve se njemu sporo ini; Ah, da mi je imat` krila! ini mu se povrh vala Da glas uje roda mila, e u pomo zove sina, Da mu doe iz daleka Dok u krilo on mu hita, Smrt il` slavu da doeka. Hita jadan, Boga moli Da krvavi boj zastane; Tromost lae svoje kune A preduge broji dane. Boe sveti, ne daj samo Da krvavi boj prestane; Dokle ova teka laa Uz moj mili kraj pristane; Tamo e me vjerna ljuba Srest` il` sestra il` brat mali, Da bi samo moskovku mi I otri mi no dodali; A na domu svraat` neu Ocu, majci na vienje,Mjesto njih u poljubiti Ono nae milo stijenje. Zar da pusto moje srce Raznjei se na ognjite, I na vojsku kada krenem Da mi ona eca pite? Ne nikada no u trat` Do logora besputice, bez ikakvog ogrtaa I bez struke i torbice. Roditeljskom brigom Kralja U logoru ima hrane, Ima, kau, hljeba dosta I atora i debane. A novaca ovo malo Koje nosim u zavoju, Izmuenih na dlanove U radove i u znoju Priuvau da ih nae, Na mrtvome mome trupu, Dobar Turin, il` ispit` ih Na junakom naem skupu; U eheru skadarskome O ijemu snivam padu, Il Janjini, il` Citaldzi, Ili samom Carigradu!Nikola I - 1913 g.

Oganj

1

Pie: Zoran V. Raievi

Toronto - Kanada

Crnogorci u KanadiCrnogorcima u Kanadi postoji mnogo podataka. Prema nekom mom istraivanju, danas u Kanadi ivi vie hiljada Crnogoraca, od toga najvie u provinciji Ontario, a od gradova, najvie u Torontu. Jo u 19. vijeku srijeemo podatke o naseljavanju Crnogoraca u Kanadi. U mnogim knjigama o naseljavanju Kanade, nalazimo podatke o dolasku iseljenika sa Balkanskog poluostrva. U knjizi The Great Transatlantic Migrations, 18701914 kae se sljedee: TheonlySlavswhoarethoroughseamenandwhoarecomingtoourcoastsinincreasinglylargenumbersassailorsand fishermen,aretheDalmatians;andlastbutmostheroicofall theSlavs,istheMontenegrin,whohasheldhismountainfastnessesagainsttheTurkandwhohasbeenthelivingwall,resistingthevictoriesofIslam.Hislittlecountryisblessedbybuta few crumbs of soil between huge mountains and boulders, andinthemeasureinwhichpeacereignsintheBalkans,heis without occupation and sustenance; so that he is compelled to seek these more fertile shores, where he will for the first time in history and quite unconsciously, Turn the sword into a plowshare and the spear into a pruning hook. pp.25-27ofSteiner Jedini Sloveni koji su bili zadojeni morem i koji su dolazili na nae obale u sve veem broju kao mornari i ribari su bili - Dalmatinci, a potom - najhrabriji od svih Slovena - Crnogorci, koji su branili planinsko uporite od Turaka i odravali bedem, suprostavljajui se pobjedi Islama. Njihova mala drava obdarena mrvicama zemlje izmedju planina i stijena, u kojim caruje mir na Balkanu; bez posla i bez pomoi, bila je prinudjena da trai plodnije obale, gdje e prvi put u istoriji dosta nesvjesno zamijeniti ma sa kosom, a koplje sa dugakim kosijerom. U svojim sjeanjima Vojo Raovic, predsjednik CrnogorskoKanadskog Drutva govori o tome kako su Crnogorci dolazili u Kanadu: Kanadski Crnogorci su preteno ivjeli na sjeveru e su se nalazili rudnici. Nijesu imali kole, slabo su poznavali jezik, i radili su teke poslove. Mnogi od njih nijesu bili oenjeni i ivjeli su tzv. bording house-ma e je jedna domaica kuvala za dvadesetak ljudi. Radili su za male pare, moda dolar na dan. Kasnije, kako su osnivali porodice, ba zbog djece, odlazili su u gradove - Toronto, Hamilton, Montreal... Zapamtio sam Krcuna Vujovia, koji je nakon ivota po rudnicima, doao u gradi Veland e je poslije ostao i proveo cijeli svoj vijek. Tamo je i ukopan,

O

i on i ena mu. Po lijepom se sjeam i Pavla Ivanovia, Cetinjanina, visokog, zgodnog, duhoviCrnogorsko kolo ispred City Hall-a u Torontu, 1985.g. tog, pravog, zdrau organizaciji Crnogorsko-Kanadskog drutva vog Crnogorca. Onda Boka Milutinovia, iz Pipera, koji je kao i Pavle, bio dobrovoljac u Prvom Svjetskom Ratu. Po mnogo emu lijepom pamtim i Marka Vujaia, jednog od najuglednijih Crnogoraca u Kanadi, kao i njegovu enu Veliku, sa Ljubotinja, od Drecuna. Bili su to divni ljudi.....Po dolasku u Torontu, ljudi drugih nacionalnosti bili su mnogo bolje organizovaniji. To ponajprije vai za Hrvate, koji su preko crkvenih organizacija odmah bili zbrinjavani. Bosanci, Makedonci i Crnogorci bili su preputeni samim sebi... Na svoj put krenuo sam iz Fundine, Crna Gora. Preko Austrije i Njemake. Godine 1957. naao sam se na brodu koji je isplovio iz luke Bremenhaven sa jo 600 ljudi iz ondanje Jugoslavije. Putovanje do luke Kvibek Siti, u zalivu Sent Lorens, trajalo je dvanaest dana. Po stupanju na kanadsko tlo, od imigracionih vlasti, ba kao i svaki iseljenik, dobio sam 16 dolara. Dobili smo i jedan dokument, kao cedjuljicu, na kojem je pisalo landed, znai stigao, i to nam je bilo zakaeno za kaput. Onda su nam, svakom ponaosob, odreivali u koje emo gradove ili podruja zemlje da idemo. Meni su odredili Toronto. Znam samo da su mi od onih 16 dolara, po dolasku u Toronto, ostala samo dva dolara. Nakon est mjeseci gradskog ivota, odluio sam da krenem u novu avanturu. Odluio sam da prihvatim posao na krajnjem sjeveru, koji je meni izgledao kao kraj svijeta, u oblasti Sjeverni Ontario, gdje je jedna velika amerika kompanija imala drvenopreraivacku fabriku. Sjekli smo svako drvo, neku vrstu jelke, koje je bili deblje od tri ina. Plus,skidanje kore sa drveta. Plaalo se 13 dolara za etiri kubna metra. S tim to platu nijesi mogao da uzme sve dok ne napusti posao. Tada su ti obraunavali i trokove smjetaja i ishrane pa, to ostane. Radilo se svakog dana od zore do mraka. Puenje, alkohol i noenje oruja bilo je najstroe zabranjeno. Nakon dvije godine, zaradio sam 5.800 dolara. Za te pare sam mogao, onda, da kupim malu, novu kuu. No, bio sam mlad i sve to sam kupio bilo je drutvo. Naravno, dok su pare trajale. Nakon tog provoda, poslije samo pola godine, centa mi jednog nije ostalo. Prie o Crnogorcima u Kanadi su vrlo interesantne i ja u pokuati preko naeg lista u nastavcima objavljivati mnoge ivotne romane naih u Kanadi. Isto tako, objavljivau i druge prie iz svakodnevnog ivota, kao i priloge iz Kanade

1

Oganj

Pie: Prof. Dr. Andre Lakoni

Assuncion - Paragvaj

D

Pogled iz Paragvaja...

avne 1890 godine u Asuncionu glavnom gradu Paragvaja osnovano je po ugledu na mnogobrojna tadanja drutva u Junoj Americi Slavjansko Drutvo Uzajamne Pomoi Prvi osnivai kako tog tako i ostalih drutava uzajamne pomoi u Junoj Americi bili su najveim brojem Dalmatinci, ali i Crnogorci. Od tada pa sve do danas nije osnivano niti jedno drugo drutvo koje je u znaajnijoj mjeri okupljalo nae iseljenike. Paragvaj je danas jedna od ekonomski najsiromanijih zemalja u Latinskoj Americi, ali veoma znaajno strateki pozicionirana izmeu dvije velike kontinentalne supersile Argentine i Brazila i posjeduje ogroman hidro potencijal. U Asuncionu danas kao i u drugim djelovima Paragvaja ivi moe se rei i nekoliko stotina crnogorskih familija odnosno potomaka naih doseljenika od kojih su neke kao to je familija Lakoni u toj zemlji jo od kraja 19 vijeka.

AssuncionU integrativnim procesima koji su pokrenuti unutar crnogorske dijaspore u Junoj Americi koji su podstaknuti najvie iz Argentine gdje i ivi najvei broj nah ljudi uea su uzeli i predstavnici iz Paragvaja. Ubudue oekujemo sve aktivnije ukljuivanje nae dijaspore u Paragvaju, kao i u ostalim zemljama latinske amerike za ta su ve uinjeni prvi koraci koji e doprinijeti to je mogue boljem i efikasnijem organizovanju nae dijaspore u ovoj zemlji. Inae u istoriji Paragvaja ostale su upamene mnoge familije porijeklom iz Crne Gore. Prije svih tu su orii iz Kamenara kod Herceg Novog koji su obavljali funkciju poasnih konzula za vrijeme bive Jugoslavije. Tu imamo i Petrievie, Jovanovie, Rakoevie kao i mnoge druge koji izreda svi zauzimaju ili su zauzimali znaajna mjesta u drutvu. Kada se sagleda pojedinano, pored Argentine, Urugvaja i ilea gdje ivi najvei broj Crnogoraca, ne manji znaaj, iako su prisutni u znatno manjem broju, su ostavili i idalje ostavljaju familije koje su porijeklom iz Crne Gore, kako u Paragaju tako i u Boliviji, Venecueli, a posebno Peru-u gdje ne smijemo zaboraviti legendarnog Vlada Kapetanovia Bulatovia, poznatog peruanskog pisca crnogorskig porijekla (umjetniko ime Vitko Novi) i Vlada Radovia, filmskog producenta i glumca, kojeg mnogi smatraju ocem perunaske filmske industrije ili danas u svijetu popularnih Telenovela , kao ni poznatog Batria Boovia, politiara i osnivaa jedne od najveih drvnih industrija u Junoj Americi i itd. Mnogo je jo onih ija su imena duboko urezana u korijene latinoamerikih drava i njihova imena ne smijemo nikada odati zaboravu.

Oganj

1

Pie: Katalina Milovi

Argentina - ako

N

Crnogorci u provinciji akonika Stevan Pavievi, za sekretara Blao Roganovi, blagajnika Stevan Jovanovi a u odbor su bili izabrani jo Lazar Nikevi, Marko Tatar i Milija Vulekovi. 4 avgusta 1938 sagraena je Crkva Sveti Nikola u Machagay-ako. Veliku odgovornost i glavnu ulogu u razvoju vjerskoga ivota imao je prvi svetenik Alexander Konovalenko, koji je inae bio Rus. Veoma prijatan ovijek, radan i portvovan, bio je na svetenik 14 godina, umro je ovamo meu nama. Pokopan je taman do crkve. Nakon njega je stigao pop Radojica Popovi, Mihajilo Rajkovic i drugi.

a prostorima June Amerike gdje mi danas ivimo prije nego su stigli panski konkvistadori ivjela su uroenika plemena koja su se bavila ribolovom, lovom i ivjeli su iskljuivo nomadskim nainom ivota. Tek dolaskom prvih kolonista ovdje su poela da niu naselja, a sve to se poelo dogaati relativno skoro. Argentina je dobila prvu vladu 25 maja 1810, znai sve skupa jo nijesmo proslavili ni 200 godina, a ovi krajevi su se poeli naseljavati tek nekoliko decenija kasnije. Nakon panskih doseljenika prvo su poeli masovnije da dolaze Italijani, a tek poetkom dvadesetog vijeka poinju da pristiu i ostali evropski doseljenici, a meu njima i mnogi Crnogorci. Konkretno ova provincija je jedna od mlaih u Argentini, glavni grad je Resistencija i njega su osnovali italijanski doseljenici 1872 godine. U vrijeme kada jo nije bilo drugih gradova itavih 99 000km2 koliko obuhvata ako bilo je pokriveno umama, ravnicama i naseljeno indijanskim plamenima. 27 marta 1917, ove krajeve svijeta je naselila grupa hrabrih Crnogoraca, svega pet godina od osnivanja drugog grada u aku- Presidencija Roke Saenz Penja. Crnogorci su se naselili 40 km jugozapadno od njega i tamo osnivali svoju koloniju. Bavili su se iskljuivo zemljoradnjom. Malo po malo poeli su da se doseljavaju i druge familije i pojedinci iz Crne Gore tako da je broj stanovnika u naredne dvije decenije stalno rastao. Svi zajedno sa velikom upornou, solidarnou i jedinstvom obraivali su zemiju, pravili su puteve, kue. Osnovali su drutvo, kolu, crkvu, trgovine, prevoz. Pomogli su da ako postane jedna bogata i napredna provincija, itavo vrijeme praeni veoma neprijatnom klimom, velikim vruinama, poplavama, bolestima i nostalgijama za starim krajem. Danas u provinciji ako ivi gotovo 5000 potomaka crnogorskih doseljenika. U aku nas ima najvie, u Saenz Penja, Machagay, Morsuela i Resistencija. Puno naih je i otilo odavde, mlade generacije su krenule na kolovanje irom Argentine. Nai stari su se jako mnogo patili i teko radili kako bi nam omoguili da se kolujemo. Oni koji nijesu htjeli ii na fakultete ostali su ovdje da rade na svojim imanjima, a oni koji su poli na kolovanje rasprili su se po cijeloj Argentini. Od samog poetka Crnogorci su gradili svoje institucije na ovim prostranstvima, domove, kole i crkve, kako u aku tako i irom Argentine. Prije mnogo godina tako se okupie Crnogorci u kui orija Popovia kako bi se osnovao odbor za izgradnju crkve i kako bi se podijelila zaduenja. Doneena je odluka da za predsjednika bude izabran Minja Jovanovi, podpredsjed-

Crkva Svetog Nikole - ako

Nedavno smo proslavili i 75 godina od osnivanja kole u Montenegrini naoj najveoj naseobini. kola je radila u sklopu doma Durmitor. Naa kola koja nosi naziv 180- Colono Montenegrino, poela je raditi 24 setembara 1930 godine u zgradi drutva Durmitor, koju su takoe sagradili ovdanji Crnogorci. Uvjek je radila kao osnovna kola, iji sam prvo bila ak, a kasnije i uitelj. Osnovali su je Crnogorci, ali su u njoj uili djeca i drugih doseljenika. U naoj zemlji kako sam i ranije rekla ima puno doseljenika iz raznih zemalja, ali svi ivimo slono i potujemo tue obiaje i razlike meu nama. 2007 godine e se proslaviti 90 godina od osnivanja La Montenegrina i 90 godina od doseljavanja Crnogoraca u ako, proslava e se dogoditi najvjerovatnije tokom mjeseca marta i oekujemo da e ta proslava biti prekretnica u odnosima sa zemljom naeg porijekla. Isto ako oekujemo da Crna Gora sada kao meunarodno priznata drava na ozbiljan nain zaista povede rauna o etnikim Crnogorcima u Argentini koji su jedna od najstarijih jo uvjek odranih diaspora.

0

Oganj

Pie: Mr Gordana Mitrovi

Novi Sad - Vojvodina - Srbija

POECI CRNOGORSKOG ZAKONODAVSTVA-RETROSPEKTIVAPotovaniitaoci, od petog do devetog broja Ognja smo pisali o poecima crnogorskog zakonodavstva. Bavili smo se Zakonikom Petra I vladike crnogorskog, Zakonikom Danila I Knjaza i Gospodara slobodne Crne Gore i Brdah, Optim imovinskim zakonikom za Knjaevinu Crnu Goru i, na kraju, Ustavom za Knjaevinu Crnu Goru, iz 1905. godine. Potom smo, od desetog do etrnaestog broja Ognja, piui o pravnim vrijednostima, totalitarnim reimima, pojmu demokratije, izborima kao uslovu postojanja demokratije i odnosu prava i morala, stvarali nau azbuku demokratije. Budui da od ovog broja Oganj nije vie samo Glas Udruenja Crnogoraca Srbije Krsta, nego i glas itave crnogorske dijaspore, radi naih novih italaca daemo u ovom broju jednu malu retrospektivu feljtona Poeci crnogorskog zakonodavstva, da bismo se od sledeeg broja ponovo vratili Azbuci demokratije.

ZAKONIK PETRA I VLADIKE CRNOGORSKOGNakon pobjeda crno gorske vojske u bitkama na Martiniima i Krusima, 1796. godine, i nakon to je aktom nazvanim Stega iste godine utvreno ujedinjenje crnogorskih i brdskih plemena, na skuptini glavara, odranoj 1798. godine u manastiru Stanjevii, donijet je prvi dio Zakonika (l. 1-16.) koga je sastavio sam vladika Petar I, dok je drugi dio (l. 17-33.) donijet pet godina kasnije, 1803. godine, u Cetinjskom manastiru. Zakonik je donijet pod nazivom Zakonik obi crnogorski i brdski, a u literaturi se pominje jo i kao Zakonik opti crnogorski i brdski i Zakonik Petra I vladike crnogorskog. Na pomenutoj skuptini u manastiru Stanjevii, pored toga to je usvojen prvi dio prvog crnogorskog zakonika, ustanovljen je i prvi crnogorski organ vlasti, koji se zvao Praviteljstvo suda cnogorskog i brdskog ili Kuluk (ovaj drugi naziv organ je dobio zbog injenice da su izabrane sudije besplatno radile, tj. kuluile), iji je zadatak bio da primjenjuje Zakonik, ali i da miri zavaena crnogorska plemena. Prilikom donoenja drugog dijela Zakonika, potvrena je i pripojena tekstu Zakonika ranije pomenuta Stega. Zakonik Petra I je u najveoj mjeri sadravao krivinopravne odredbe i odredbe o sudijama i sudskom postupku. Pored njih postoji svega nekoliko lanova koji ureuju privatnopravne odnose (kupoprodaja nekretnina, pravo pree kupovine, naknada tete) i jedna odredba o uvoenju poreza. Krivinom djelu namjernog ubistva posveeno je 6 lanova Zakonika. Ubica se nije mogao nikakvim blagom otkupiti, nego je ukoliko bi ga uhvatili, trebao biti objeen ili ubijen kamenovanjem ili ognjem iz puaka. Ukoliko bi ubica pobjegao iz zemlje, nije se smio vie vraati

na svoju starinu, a Crnogorcu ili Braninu koji bi ga skrivao i titio, slijedila bi ista kazna kao i samom ubici. Takoe, ubica je mogao biti ubijen u bilo kom mjestu u kom bi bio naen i to od ruke bilo kojeg Crnogorca ili Branina. U sluaju nehatnog i ubistva u nunoj odbrani, bilo je preputeno sudu da takvo zlo lijei koliko se bolje uiniti moe. Za tjelesnu povredu prilikom svae, sud je sam odreivao kaznu, a za udarac nogom ili kamiem krivac je plaao 50 cekina. Ukoliko bi povrijeeni ubio krivca, nije mu slijedila nikakva kazna, jer je krivac tada bio tretiran kao lupe koi u krau pogine. Za otmicu ene ili evojke kazna je bila progonstvo i oduzimanje imovine. Za djelo krae (lupeine) kazna je bila novana, ali ako je kraa uinjena po drugi put (u povratu), kanjavana je smrtnom kaznom, kao i ubistvo. to se tie privatnopravnih odredbi, Zakonik je ureivao kupoprodaju nepokretnosti. Zabranjivao je samopomo, samovolju i osvetu, a njime je takoe bilo pokuano, i potrebom organizovanja organa vlasti i vojske obrazloeno, uvoenje poreza. Zakonik je detaljno regulisao organizaciju sudstva i sudski postupak. On nije imao retroaktivno dejstvo, tj. na sva djela uinjena prije usvajanja Stege, 1796. godine, primjenjivali su se stari obiaji; usvajao je staro pravilo poznato jo u rimskom pravu ignorantia iuris nocet (nepoznavanje prava teti, tj. to to neko nije znao d a je neko djelo kanjivo, ne oslobaa ga krivice ako to djelo uini) i nalagao svjetenicima, knezovima i stareinama plemena da svakog domaina naue da mirno i u ljubavi sa svakim ivi, Boga se boji, da prestane zlo govoriti i initi, kao i da sve to prenese svojim ukuanima.

Oganj

1

ZAKONIK DANILA I KNJAZA I GOSPODARA SLOBODNE CRNE GORE I BRDAHUbrzo po stupanju na vlast 1851. godine, prvi iskljuivo svetovni vladar Crne Gore, knjaz Danilo je pristupio sastavljanju jednog novog i savremenog zakonika, i uz saglasnost glavara i strajeina od sve Crne Gore i Brda, isti ustanovio 23. aprila 1855. godine pod nazivom Zakonik Danila Prvog Knjaza i Gospodara slobodne Crne Gore i Brdah ili, kako se jo u samoj preambuli (uvodu) naziva, Opti zemaljski zakonik. Zakonik Danila I sadri 95 lanova, od kojih je veliki broj preuzet iz Zakonika Petra I. Takorei, svi lanovi (izuzev est) Zakonika Petra I su uli u novi zakonik. Prvih pet lanova Zakonika sadre odredbe koje samom Zakoniku jednim dijelom daju i karakter ustava. Ovim lanovima se utvruje da je svaki Crnogorac i Branin jednak pred sudom, da su mu obezbijeeni ast, imovina, ivot i sloboda i da u ove svetinje ne moe dirati nijedan Crnogorac ni Branin, a ni sam sud. Knjaz je neprikosnoveno lice, svetinja svakom Crnogorcu i Braninu, i svaki ga je Crnogorac i Branin duan potovati i o njemu nita zlo ne govoriti niti nekoga protiv njega nagovarati. Onome ko bi se usudio da uvrijedi linost ili dostojanstvo knjaza slijedila bi ista kazna kao i ubici, a knjaz je, prilikom izricanja smrtne kazne od strane vrhovnog suda, imao pravo da pomiluje osuenog. Odredbama narednih deset lanova Zakonika Danila I (l. 6-15.) detaljno je ureeno sudstvo. Nakon organizacije sudstva, Zakonik u naredna etiri lana (l. 16-19.) regulie krivino djelo izdaje i vojnu obavezu. Svaki izdajnik koji bi u dogovoru s neprijateljem zlo svojoj zemlji inio ili narod pomutiti htio, bio bi, po ovom Zakoniku, ognjem iz puaka razneen. Ovakvog izdajnika i krvnika oteestva naega mogao je ubiti bilo koji Crnogorac i Branin, a onome ko bi izdajnika skrivao ili ga ne bi ubio, kad bi ga, znajui da je izdajnik, pronaao, slijedila bi ista kazna kao i samom izdajniku. U sluaju neprijateljskog napada na Crnu Goru, Zakonik je predviao da duan e odma svaki Crnogorac i Branin, dok uje da svoje oteestvo braniti treba, ustati na oruje i ii protiv neprijatelja i krvnika naega oteestva i nae slobode; ako li bi se naao koji Crnogorac ili Branin, ili koje pleme ili selo ili bratstvo da ne poe protiv naeg obteg neprijatelja, svakoemu takovomu nehatniku za svoje oteestvo i straivici, ima se oduzeti oruje i da ga vie nigda za ivota svoga nositi ne smije i da potenja meu ostalijema Crnogorcima i Branima nigd