o...odrednicusavremenog ~ovjeka. igra kaosvrsishodna ~ovjekova aktivnost je njegova su{tinska...

INSTITUCIONALNI OKVIRI MENAD@MENTA U SPORTU

prof. dr Almir MA[ALA & prof. dr Izet RA\O

41



42

SA@ETAK

Sport predstavlja fenomen kojim se zadovoljavaju potrebe ~ovjeka zakretanjem, ali i na~ina konstruktivnog i zdravog kori{tenja slobodnog

vremena pojedinca. U tom smislu on predstavlja korisnu djelatnost ~ovjeka koja se ispoljava u vidu zadovoljenja potreba za kretanjem, razli~itim sadràjima tjelesnih vje`bi i takmi~enja ljudi. Ovakvo shvatanje sporta je ve}inom bazirano na stanovi{tima grani~nih nau~nih podru~ja sociologije, psihologije, filozofije i drugih srodnih dru{tvenih nauka. Zajedni~ki imenilac, koji je ujedno i op}eprihva}en u sferama ve}ine dru{tvenih nauka, je taj da sport predstavlja dru{tvenokorisnu djelatnost ~ovjekove nadgradnje kojom se zadovoljavaju potrebe za samoaktualizacijom ljudi. Zna~ajan broj teoreti~ara isti~e da je njegova su{tina istovremeno i prilika da ~ovjek, uklju~uju}i se u sport i preko sporta, osim preventivnozdravstvenih, odgojnoobrazovanih, estetskih i takmi~arskih, zadovolji potrebe za socijalizacijom i druènjem ja~aju}i tako motivacione faktore li~nog svakodnevnog ìvota. Pote{ko}e preciznijih pojmovnih odre|enja sporta uslovljene su isprepleteno{}u shvatanja i razumijevanja koncepta sporta i koncepta igre. Dvostruki karakter sporta postaje prepoznatljiv kad se defini{e nizom dodatnih termina pri ~emu dominiraju njegova dva osnovna odre|enja: sport kao igra, (game ili play) i sport kao sport (struktuirana aktivnost).

Sport kao igra (game ili play) predstavlja ontolo{koantropolo{ku odrednicu savremenog ~ovjeka. Igra kao svrsishodna ~ovjekova aktivnost je njegova su{tinska potreba. Ona se moè izjedna~iti sa drugim potrebama ~ovjeka kao {to su: rad, intelektualna aktivnost, potreba za komuniciranjem. Igra je u tom slu~aju neizvjesna aktivnost, njen tok i krajnji rezultat su nepredvidljivi. Ta neizvjesnost je glavni uzrok uzbu|enja i uklju~ivanja u igru igra~a i posmatra~a. Svrha aktivnosti je ona sama, odnosno njena komponenta zadovoljstva.

Sport kao sport je struktuirana aktivnost koja predstavlja ciljno usmjerenu, na borbi utemeljnu, igrovnu i tjelesnu kodificiranu struktuiranu aktivnost. Osnovno obilje`je savremenog sporta kao tjelesne aktivnosti, je struktuiranost koja uklju~uje najmanje tri bitne karakteristike: igru (ludus), cilj (goal) i borbu (con test).29



43

29 McPherson, B. D., Curtis, J. E., Loy, J. W. Jr., (1989.), The Social Signifiance of Sport.Champaign:Human Kinetics Books, IL, str. 117.

3. PRIRODA I DJELATNOST SPORTA

Sport je specifi~an dru{tveni fenomen. On je igra, natjecanje, djelatnost, poziv, zabava, spektakl, a vrlo ~esto i sve to skupa.

Na~ini definisanja sporta kre}u se u dva pravca. Sport sa teleolo{kog aspekta tretira se kao stvar, a sa sociolo{kokulturolo{kog aspekta u savremenim dru{tvima kao potreba ~ovjeka. Sport se tematizira na dvojak na~in: kao ~ista igra i kao struktuirana aktivnost.

Pote{ko}e u preciznijim pojmovnim odre|enjima sporta uslovljene su isprepleteno{}u shvatanja i razumijevanja koncepta sporta i koncepta igre.

Dvostruki karakter sporta postaje prepoznatljiv kad se defini{e nizom termina. Pri tome dominiraju dva njegova osnovna odre|enja:

l sport kao igra (game ili play)

l sport kao sport (struktuirana aktivnost)

Sport kao igra (game ili play), predstavlja ontolo{koantropolo{ku odrednicu savremenog ~ovjeka. Igra kao ~ovjekova aktivnost je njegova su{tinska potreba. Ona se mo`e izjedna~iti sa drugim potrebama ~ovjeka kao {to su: rad, intelektualna aktivnost, potreba za komunikacijom i sl. Igra je neizvjesna aktivnost, njen tok i krajnji rezultat su nepredvidljivi. Ta neizvjesnost je glavni uzrok uzbu|enja i uklju~ivanja u igru igra~a i posmatra~a. Svrha aktivnosti je ona sama, odnosno njena komponenta zadovoljstva.

Sport kao struktuirana aktivnost predstavlja ciljno usmjerenu, na borbi utemeljnu, igrovnu, kodificiranu, struktuiranu tjelesnu aktivnost. Struktuiranost je osnovno obilje`je savremenog sporta kao tjelesne aktivnosti.

To zna~i da su sportovi :

a) odre|eni nizom (ne) pisanih pravila,

b)odre|eni zaokru`enim prostorom,

c) imaju fiksirane vremenske sekvence unutar kojih se odigravaju,

d) imaju strogo odre|enu unutarnju organizacijsku strukturu, od veli~inegrupa (tima) do stroge podjele uloga i zadataka,



44

e.) imaju hijerarhijsku organizaciju (vlasnik, direktor, menadèr, trener,glasnogovornik, kapiten, takmi~ar , ~lanovi kluba i sl.) od koje se polazi u procesima delegiranja mo}i i dono{enja odluka.30

Sport, kao oblik dru{tvenog uklju~ivanja, ispoljava se pona{anjem, spoznajom i emocionalnim doìvljajima.

Uklju~ivanje u sport pona{anjem odnosi se na u~estvovanje pojedinca kao igra~a tj. aktivnog sudionika i uklju~ivanje kroz razli~ite oblike participacije (npr. posmatra~i, menadèri, vlasnici i sl.).

Ovakvo shvatanje sporta, danas je op}eprihva}eno sa aspekta novijih istraìvanja nau~nih podru~ja sociologije, psihologije, filozofije i drugih srodnih dru{tvenih nauka. Zajedni~ki imenilac je sport kao dru{tveno korisna djelatnost ~ovjekove nadogradnje kojom se zadovoljavaju potrebe za samoaktualizacijom. Ve}i broj teoreti~ara isti~e da je njegova su{tina istovremeno i prilika da ~ovjek uklju~uju}i se u sport i preko sporta, osim preventivnozdravstvenih, odgojnoobrazovnih, estetskih i takmi~arskih, zadovolji potrebe za socijalizacijom, ja~aju}i vlastite motivacione faktore.

Evropska sportska povelja defini{e sport kao svaki oblik tjelesne aktivnosti koja, kroz organizovano ili neorganizovano u~e{}e, ima za cilj izraàvanje ili pobolj{anje fizi~ke spremnosti i mentalnog blagostanja, razvoj dru{tvenih odnosa ili postizanje rezultata na takmi~enjima na svim nivoima.



45

BOKS 2.Definicija sporta

Sport predstavlja ciljno usmjerenu, na borbi utemeljnu, igrovnu i tjelesnukodificiranu struktuiranu aktivnost. Osnovno obilje`je savremenog sporta, kaotjelesne aktivnosti, je struktuiranost koja uklju~uje najmanje tri bitnekarakteristike: igra (ludus), cilj (goal) i borba (con test).

Izvor: McPherson B. D., Cur tis J. E., Loy J. W. Jr., (1989). The So cial Signifianceof Spor t. Cham paign: Hu man Ki net ics Books, IL, str. 118

30 @ugi}, Z. (1996). Uvod u sociologiju sporta. Zagreb: Fakultet za fizi~ku kulturu Sveu~ili{tau Zagrebu, str. 78-88.

3.1. SPORTSKE POTREBE

Potreba za sportom, kod savremenog ~ovjeka,može imati dvojak karakter i to kao razvojna potreba i kao potreba za dru{tvenim uklju~ivanjem. Njihov kontekst zasnovan je na nivou primarnih čovjekovih potreba nastalih tokom njegovog evolutivnog razvoja (potreba za hranom, potreba za sigurno{}u potreba za produètkom vrste i sl.) i one postoje bez obzira na nivo komunikacije u kojem pojedinci u~estvuju. Kako bismo razumjeli motiviraju}u snagu potrebe, moramo je sagledati iz perspektive nosioca kod kojeg se javlja, kao unutra{nje fizi~ko ili emocionalno stanje neravnoteè ili li{enosti.

Bez obzira da li se radi o osnovnim potrebama svakog ljudskog bi}a (potreba za vodom, hranom i sl.) ili o sloènijim individualnim i dru{tvenim potrebama, postoje i nagoni (razli~itog intenziteta) koje treba zadovoljiti na na~in da se otkloni osje}anje li{enosti.

Radnja koja se pri tome preduzima jeste odgovor na konkretnu potrebu. Postoji prosta relacija koja povezuje potrebu (stanje li{enosti), nagon za zadovoljenjem (otklanjanje stanja li{enosti) i adekvatna akcija koja }e rezultirati otklanjanjem takvog stanja. To se u krajnjem slu~aju svodi na konzumiranje materijalnih dobara ili razli~itih usluga. Treba imati u vidu prirodnu hijerarhiju ~ovjekovih potreba, od primarnih (elementarnih) do sekundarnim (sloènih). U tom pogledu posebno je informativna teorija hijerarhije zadovoljavanja potreba prema A. Maslow-u (slika 1.).



46

Slika 1. Teorija hijerarhije zadovoljavanja potreba, A. Maslow

Abra ham Maslow je identificirao, grupisao i hijerarhizirao osnovne ljudske potrebe u kojima je na prvo mjesto stavio:

l fiziolo{ke potrebe, koje se odnose na stvaranje uslova zapreìvljavanje (potreba za hranom, vodom, vazduhom, odje}om iobu}om),

l potrebe za sigurno{}u locirane su na narednom nivou i sastoje se od:potreba ~ovjeka da se osje}a bezbjednim i za{ti}enim fizi~ki ipsihi~ki od vanjskih opasnosti i prijetnji,

l potrebe za dru{tvom (pripadanjem) i ljubavlju (emocionalnimvezama) nalaze se na sljede}em nivou,

l potrebe za pozicioniranjem u okruènju (potrebe za po{tovanjem, uspjehom i prestiòm) zauzimaju vi{i naredni nivo,

l potrebe za ostvarivanjem sopstvenih potencijala nalaze se na vrhuhijerarhije zadovoljavanja ~ovjekovih potreba.31

Ipak, pojedini autori negiraju linearni hijerarhijski odnos nu`nosti zadovoljavanja ~ovjekovih potreba i upu}uju na to da klju~ni faktori koji navode ~ovjeka na odre|ena pona{anja, predstavljaju njegova nastojanja: 32

l da ostvari uspjeh (potreba za uspjehom),

l da ostvari potrebu za druènjem i pripadanjem grupi,

l da zadovolji potrebu za vla{}u.

Potreba za uspjehom ukazuje na postojanje tipskih skupina ljudi kod kojih je izraèna psiholo{ka potreba da ostvare izuzetan rezultat u oblasti kojom se bave i to ne u tolikoj mjeri radi ostvarenja materijalne valorizacije (bogatstva) koliko radi samopotvr|ivanja i ja~anja ega. To su ljudi koji nastoje da uspiju kako bi uìvali u osje}anju vlastitog samopotvr|ivanja, odnosno u osje}aju da su bolji od ostalih. Bogatstvo se javlja samo kao potvrda (jo{ jedan dokaz) uspjeha, ali nikako kao krajnji cilj.

Potreba za druènjem i pripadanjem grupi simbioti~ki je povezana kod tipskih grupa ljudi koje karakteri{e nastojanje da pripadaju grupi, tj. da budu dru{tveno prihva}eni. To su ljudi koji }e `rtvovati druge ciljeve, ~esto i materijalne pa i potrebu za uspjehom, ako je to cijena dru{tvenog prihvatanja.



47

31

32

Preuzeto u: Ma{ala, A. (2003). Sportski proizvodi timskih sportova i struktura medijskog pra}enja, Sarajevo: Sport u teoriji i praksi, godina 7, broj 1, str. 97

Kontz, H., Weihrich, H. (1994). Mened`ment. (Deseto izdanje). Zagreb: Mate d.o.o., str.468.

Takvu potrebu karakteri{emo kao potrebu za povezivanjem. Ljudi sa nagla{enom potrebom za povezivanjem osje}aju se zadovoljno ako su voljeni, pri ~emu nastoje izbje}i nelagodu koju uzrokuje odba~enost iz grupe.

Kao pojedinci, vjerovatno su zaokupljeni odràvanjem ugodnih dru{tvenih veza i uìvaju u osje}aju intime.

Potreba za vla{}u ispoljava se kao potreba da se uti~e na druge ljude i naro~ito je izraèna kao motiviraju}i faktor kod uspje{nih menadèra. Razlike u motiviraju}oj snazi jedne od ove tri potrebe tuma~e se prvenstveno kulturolo{kim razlikama (razlikama religija, razlikama vrijednosnih sistema, starosnim razlikama). U nekim kulturama vlast se daje isklju~ivo samo onima koji je ne èle jer preovladava mi{ljenje da su takve vo|e obi~no najpravednije prema ljudima. U drugim pak kulturama (demokratskim dru{tvima) vodi se javno nadmetanje za vlast svim raspoloìvim resursima. Ovaj model biranja i davanja vlasti onima koji je silno èle je sve zastupljeniji i gotovo da vi{e ne postoje dru{tva u kojima se na vlast ne dolazi ovim putem.

3.1.1. Individualne potrebe u okvirima sporta

Individualne sportske potrebe uklju~uju sve potrebe, aspiracije i èlje, koje se na individualnom, kognitivnoperceptivnom nivou povezuju sa psiho-motori~kim sposobnostima ~ovjeka. Kroz angaòvanje u sportskoj sferi ljudi poku{avaju zadovoljiti konkretne potrebe. Klju~no je prepoznati da se sport javlja kao odgovor, ne samo na fiziolo{ke potrebe ~ovjeka, nego i na psihi~ke i socijalne.

Sa motori~kom aktivno{}u koja ispunjava sportsku sferu povezane su sve potrebe predo~ene na Maslow-ljevoj skali zadovoljavanja ~ovjekovih potreba. Uobi~ajena je predod`ba o neposrednoj povezanosti izme|u motori~ke aktivnosti (bavljenja sportom) i prevencije zdravstvenog statusa, tjelesne kondicije, mentalne spremnosti na posebne napore, polne privla~nosti, socijalne prihva}enosti, ili imidà. Ustaljenost ove predod`be je pogodnost kako za trì{no plasiranje gotovih sportskih programa, tako i za razvijanje novih. Zbog toga se sport moè ponuditi za zadovoljenje različitih čovjekovih potreba od zdravstvenorehabilitacionih do potreba za užitkom. U javnosti je već odavno izgra|ena svijest o tome, te se razli~itim marketinškim koncepcijama ona i dalje povećava. Tako|er, samo u~estvovanje u sportskim aktivnostima perceptivno se povezuje sa:



48

l ugodnom i korisnom potro{njom slobodnog vremena,

l na~inom i oblicima druženja (uklju~ivanja u grupu),

l psiholo{kom rekreacijom (redukcijom tenzija uzrokovanih savremenim na~inom `ivota),

l ostvarivanjem kreativnog nagona (ostvarivanje vrhunskih rezultata je na~in samodokazivanja i put ka dru{tvenom pozicioniranju),

l realizacijom estetskih imperativa (oblikovanjem idotjerivanjem fizi~kog izgleda).

3.1.2. Dru{tvene potrebe u okvirima sporta

Dru{tvene potrebe u okvirima sporta, odnosno potrebe koje impliciraju sport, dru{tvo iskazuje svojim javnim interesom u tom podru~ju. Tako na primjer, dru{tvo u vidu javnog interesa defini{e potrebe za zdravim radnosposobnim gra|anima, za novim oblicima socijalizacije i tipovima potro{nje. To su ujedno potrebe, ~ije zadovoljavanje vodi ka sportu i predstavljaju razloge za ulaganja u sport i njegovo sistemsko ure|enje. U takvim uslovima sport predstavlja medij koji na sebe preuzima i dio funkcija informacijsko - komunikacijskog podsistema dru{tva.

Sportisti i sportske ekipe prenose informacije o dru{tvenim strukturama koje stoje iza njih i njihovih rezultata. Sportisti i sportske ekipe u~estvuju}i na me|unarodnim takmi~enjima, nose poruku o dru{tvu iz kojeg dolaze i njegovoj namjeri da se integri{e u globalnu zajednicu univerzalnih normi. Vrlo ~esto dolaze kao prethodnica diplomatskim naporima jedne zamlje za uspostavljanje međunarodnih odnosa i kreiranja vanjske politike. Ukoliko je sport materijalno i organizacijski podržan on mo`e biti zna~ajan faktor i instrument dru{tvene integracije. Pojedini sportski ciljevi mogu postati izvorom opštedruštvene motivacije, te se sport javlja kao instrument dru{tvenog marketinga.

U su{tini, ma koliko da je sport utemeljen u svojoj konkretnoj pojavnosti na civilizacijskim vrijednostima, te{ko bi se moglo utvrditi da je pošteđen proturije~nosti koje vladaju u odre|enom dru{tvu. Svaka instrumentalizacija u politi~ke svrhe, pa i instrumentalizacija sporta, nosi rizik zloupotrebe. Instrumentalizirani od strane politi~kog marketinga sportski rezultati, nerijetko, umjesto da nose informaciju o dostignućima



49

~ovjeka u ostvarivanju svojih generi~kih potencijala, postaju instrumentom majorizacije, zao{travanja protivrije~nosti i socijalne dezintegracije.

3.2. UKLJUÊNOST U SPORT I PUTEM SPORTA

Uklju~enost u dru{tvene tokove putem sporta ispoljava se pona{anjem, spoznajom i emocionalnim doìvljajima. Uklju~ivanje pona{anjem odnosi se na u~estvovanje pojedinca u sportu kao igra~a tj. aktivnog sudionika i uklju~ivanje kroz razli~ite oblike participacije (npr. posmatra~i, menadèri, vlasnici i sl.). Sa tog aspekta izdvajaju se dva tipa uklju~ivanja: u vidu sportskih proizvo|a~a i u vidu sportskih potro{a~a.

Sportski proizvo|a~i pripremaju i organizuju sportska takmi~enja. Kroz sportske aktivnosti, sportski proizvođači se uključuju direktno i indirektno, pa ih tako razlikujemo u formi direktnih i indirektnih s portskih proizvođača.

Direktni sportski proizvo|a~i obezbje|uju uslove za organizovanje i provo|enje sportske aktivnosti i oni su uglavnom vezani za kadar koji se neposredno nalazi u vrijednosnom lancu sportskih organizacija kao {to su: menadžeri, organizatori odlaska na takmičenja, administrativno osoblje, osoblje podrške, zdravstveni djelatnici (doktori i fizioterapeuti) i sl.

Indirektni sportski proizvođači su svojim u~inkom direktno uklju~eni u organizovanje i provo|enje sportskih aktivnosti, a najčešće su to: preduzetnici, vlasnici, promotori, proizvođači sportske opreme i hrane, tehni~ko osoblje, prodavači na stadionima, slu`be obezbje|enja itd.

Sportski potro{a~i su osobe koje potrebe za sportom zadovoljavaju direktno kao sportski rekreativci ili indirektno kao posmatra~i (gledaoci/navija~i) na sportskim terenima odnosno putem sredstava javnog informisanja i ostalih medija. Na taj način sportski potrošači se prakti~no, emocionalno i spoznajno uklju~uju u sportska doga|anja. Ovo je samo jedan od načina zadovoljenja potreba za sportom, koji sadrži ~itavu paletu sportskih proizvoda kojima se upotpunjuju individualne i društvene potrebe čovjeka.



50

3.3. ETI^KE NORME PONA[ANJAU SPORTU I DRU[TVU

Etika je filozofska disciplina koja istraùje izvore i temelje morala te predstavljaju konkretan oblik ljudske slobode zasnovan na skupu nepisanih pravila, koje pripadnici zajdnice prihvataju kao dolične i podvrgavaju im se. Ona je normativna nauka na osnovu koje se donose prosudbe o dobrom i ispravnom djelovanju tzv. ćudorednom životu. Najkraće rečeno, etika predstavlja sistem općeprihvaćenih navika, običaja i normi ponašanja u društvu, pojedinca, zajednice ili organizacije. Sadržava vrijednosnu ocjenu o ispravnosti ili neispravnosti moralnih oblika socijalnog ponašanja za koje ne postoji zakonska sankcija. Kao sankcije nemoralnog ponašanja javlja se grižnja savjesti, prijekor ili bojkot okoline. S obzirom na to da sportske organizacije ostvaruju sportske i poslovne uspjehe, istovremeno imaju obavezu da brinu o sportskoj i poslovnoj etici. Ovo moè biti i „ borba na dva fronta” jer postoje slu~ajevi kada se sportska i poslovna etika direktno sukobljavaju, odnosno kada sistem vrijednosnih normi u sportu nije poželjan u poslovnom svijetu i obratno. Sportska etika obuhvata primjenu eti~kih normi u sportskim aktivnostima, dok ih poslovna etika nužno ne mora sadržavati. To je posebno izraženo u situacijama kada sport posmatramo kao biznis. Sportsku etiku moèmo sagledati kao skup normi koje obuhvataju:

l uspostavljanje korektnih odnosa izme|u sportskih takmi~ara

l po{tovanje utvr|enih sportskih pravila

l po{tovanje sudskih odluka

l razvijanje odnosa tolerancije razli~itih rasa, kultura, itd.

Etička crta sportiste i sportske borbe ogleda se u nastojanju da se uspostavi balans pravednosti i humanizira vlastita priroda (upozna i spozna {to sve moè tijelo sportiste). Sportska borba po svojoj su{tini je plemenito nadmetanje koje nije usmjereno protiv drugog sportiste, ve} uključuje tjelesni napor, takmičenje i odmjeravanje sa drugima radi ostvarenja boljeg tjelesnoduševnog stanja. Ako sportista prihvata i doživljava sportsko takmičenje kao način izgradnje moralnog odgoja i humanih vrijednosti svoje ličnosti, onda u protivniku ne vidi prepreku već motiv za dostizanje cilja. U tom slučaju njegov protivnik postaje mjerilo za realnu procjenu sopstvenih dostignuća. Sportista koji tako shvata sportsku borbu, ne raduje se pobjedi samo zato {to je savladao protivnika, već i zato što je stekao nova saznanja o vlastitim mogućnostima, otkrio nove vrijednosti, kako tehničke tako i etičke naravi.



51

Uvažavati i pridržavati se pravila te poštovati fair play, zna~i biti dobar sportista. Dobar sportista cijeni sport, cijeni igru i igra pošteno, prepoznajući da je to jedini put zadovoljstva nakon završenog sportskog takmičenja. Sportsko takmičenje izgrađuje karakter i pospješuje ljudske odnose. Izgradnja karaktera razvija se kroz preuzimanje odgovornosti prema treningu, poštivanju trenera, sportskih kolega i važan je doprinos uljudnom životu. Druga jednako važna komponenta sportskog karaktera je prihvatanje poraza. Prihvatanjem poraza u sportu olakšava se suočavanje s problemima i njihovo rješavanje u svakodnevici.Vaspitni utjecaj sporta na ličnost sportiste ne treba poistovjećivati sa obrascem uspješnog sportiste. Bez obzira što se sportom suzbija devijanto ponašanje, dešava se da u ime pobjede koja se smatra najvećim idealom, sport biva polje degradacije, dehumanizacije, makijavelisti~kog odnosa i nasilja. Imperativ sportskog uspjeha, shodno ljudskoj prirodi manje doprinosi autonomiji ličnosti sportiste i češće ima zahtjev prinude nego zadovoljstva i ličnog užitka. Povezujući ga sa društvenim ulogama, savremeni sport je stalno na vjetrometini etičkog propitivanja i isku{enja grubog dehumaniziranog pristupa. Sport sadr`ava i rizike poput ekonomskog i politi~kog uplitanja, te ostvarenje pobjede pod svaku cijenu. Sportska dešavanja u svijetu, a i kod nas, potvr|uju da je sport već odavno sredstvo propagande u me|unarodnoj politici. To pokazuju brojna dešavanja vezana za dobijanje kandidatura u organizovanju svjetskih prvenstava, olimpijada, paraolimpijada i sl. Olimpijci kao i ostali sportisti postali su borci za prestiž svoje države i nacije. Takav sport u službi je privilegovane elite koja ga kontrolira bez osjećaja moralne odgovornosti. Postaje poligon za odmjeravanje snaga različitih svjetskih utjecaja, podijeljen na sportske velesile i male zemlje. Da bi osigurali očekivani status svojoj državi, vrhunski sportisti se izlažu vrlo zahtjevnim, napornim i jedva izdržljivim treninzima. Oko sebe imaju cijeli tim stručnjaka raznih profesija kako bi dosegli postavljene rezultate i došli do tako željenog cilja. Taj cilj ima svoju cijenu, jer vrhunski sport, u savremenom društvu vrlo često nije ni human, ni etičan, ni zdrav. Veliki broj vrhunskih sportista plaća danak uspjesima vlastitim zdravljem.Postavlja se pitanje je li etično da propagiramo bavljenje sportom kako bi bili zdraviji, a istovremeno one najuspješnije i najzdravije žrtvujemo za postizanje rekorda, promocije, reklame, tržište i zaradu.Zbog toga ne iznenađuje činjenica što vrhunski sportisti s vremenom postaju sve više ranjivi i bolesni moderni gladijatori.



52

1. Moralna norma sadr`i pravilo kako se treba pona{ati u duhupostoje}eg morala;



53

33 Brklja~i}, M. (2007). Etika i sport (Tematski rad). Rijeka. Medicinski fakultet u Rijeci, str.232.

Zastrašujuća dilema etičko-socijalnog karaktera ogleda se u trenutku kada vrhunski sportisti silaze s trona rekorderstva. Odjednom, i to brutalno, njihov društveni, a time i psihološki položaj potpuno se mijenja: prestaju biti zvijezde sportskih terena, a njihova popularnost nestaje. Istovremeno, gubi se interesovanja vlastite sredine za njima, a oni sami, potpuno mijenjaju način života (nađu se pred „ običnom svakodnevnicom”).To je trostruki preobražaj: najprije se smanjuje obim njihovog fizičkog života bez intenzivnih napora, potom im se mijenja psihoemocionalni svijet dovodeći do krize identiteta (postaju uobičajene privatne osobe), a zatim se mijenja i radna sredina koja sada zahtijeva neku drugu vrstu aktivacije. Dolazi do transpozicije autoriteta. U etici istraživanja se to naziva napadom na dobročinstvo ili forma nepravednosti koja predstavlja odnos između uspjeha i rizika. Ovakva forma posebno je naglašena u sportu, jer su sportske organizacije isključivo usmjerene na podizanje sportista do neponovljivih rekorda i pobjeda, a istovremeno ih ostavljaju nespremne za prihvatanje načina života nakon sportske karijere. Stvarnost pedagoškog rada u klubovima jednostrano je okrenuta ka sportskim uspjesima i vrhunskim sportskim rezultatima. Dilema: rekorder, heroj ili žrtva, nedopustiva je u 21. stoljeću. Pojava rekordera-žrtve predstavlja naučnu nepismenost i moralnu neodgovornost društveno odgovornih lica u sportu. 33

3.4. MORALNE NORME PONAŠANJA I RESURS UGLEDA

Moral u najširem kontekstu predstavlja oblik društvene svijesti, skup pisanih i nepisanih pravila, normi, običaja i doličnog ponašanja ljudskog djelovanja. U filozofskom smislu pojam morala se može poistovijetiti sa etikom. Razlika je, što se etikom utvrđuju principi kojima se potrebno rukovoditi u svakodnevnom djelovanju, dok se moralnom filozofijom podiže svijesti o prirodi ispravnosti ljudskih postupaka. Moral kao posebna normativna dimenzija, sastoji se iz tri značajna elementa:

2. Moralni sud ogleda se u pozitivnom ili negativnom stavu ou~injenom djelu;

3. Moralna sankcija u formi prijekora ili bojkota prema pojedincuili grupi od strane okoline.34

Po{tuju}i moralne i etičke norme u sportskom takmičenju, organizacije u sportu kreiraju set nematerijalnih vrijednosti koje se u općem smislu nazivaju reputacijom. U sportskom ali i poslovnom svijetu dobra reputacija predstavlja posebnu formu organizacijskog imidža koja se u savremenoj terminologiji označava resursom ugleda. Bilo da je riječ o sportskoj organizaciji, nacionalnoj selekciji, timu ili pojedincu, resurs ugleda se ostvaruje društvenoogovornim ponašanjem, preispitivanjem sistema vrijednosti, nadilaženjem pohlepe i konformizma. Zbog toga ne iznenađuje činjnica da je takav resurs vrlo cijenjen u savremenom sportu jer ostavlja mogućnost jednostavnijeg donošenja odluka. Svjetski menadžeri, ističu kako se taj resurs izuzetno teško stiče, a veoma lahko gubi. Poslovanje u okviru sportske djelatnosti na osnovu resursa ugleda, zasnovano je na povjerenju, ljudskom dostojanstvu, sigurnosti i podjeli rizika. Ovako, složen koncept temelji se na percepciji prošlog ponašanja i refleksiji budućih očekivanja. Vrlo slikovito odražava etičke principe sadržane u nizu pozitivnih crta li~nosti menadžera, posebno u karakternoj osobini po{tenja. Ovu osobinu, za razliku od drugih potrebno je sagledati, ali i razumjeti u najširem smislu, kako pojedinca, grupe tako i sportskih organizacija. Iznesena konstatacija potkrijepljena je rezultatima istra`ivanja provedenih u SAD i BiH gdje je prema stepenu važnosti, osobina poštenje zauzela prvi rang u procjeni modela uspješnosti sportskih menadžera. Kontekst značenja ove osobine usmjeren je na spriječavanje korupcije, ulaska nedozvoljenih sredstava među sportiste, namještanja sportskih rezultata i reagovanja u skladu sa zakonskim propisima. Bez obzira kako se manifestirale, negativne pojave u sportu neće nestati same po sebi te je neophodan proaktivan način djelovanja svakog pojedinca naspram njih. Posmatrani u cjelini, ovakvi trendovi predstavljaju prijetnju sportskoj etici i smatraju se neodgovornim načinom upravljanja. Neodgovorno upravljanje sportskom djelatnošću sadržava elemente: neuspjeha u koordinaciji sportskih i drugih relevantnih tijela, neuspjeha vlasti u reguliranju ili kontroli potencijalno štetne djelatnosti, neuspjeha u uspostavi postupaka donošenja odluka ili postupaka kontrole koji su predviđeni zakonom.U takvim slučajevima posebno je važno ponašanje sportskih organizacija čije se javno djelovanje, osim zakonom, propisuje dokumentom koji se zove statut.



54

34 Sri}a, V. (1992). Principi modernog menad`menta. Zagreb: Zagreba~ka poslovna {kola.str. 144.

Statut je jedan od najvažnijih dokumenata sportske organizacije koji obavezno sadràva etički kodeks i norme javnog djelovanja. Obaveza je menad`menta odnosno rukovodstva svake sportske organizacije da donosi odluke u skladu sa proklamovanim eti~kim vrijednostima, na~elima sporta i zakonima koji ure|uju pitanje sporta.

Pojave koje dodatno prijete naru{avanju eti~kih kodeksa u sportu, posljedice su komercijalizacije sporta. Sportske organizacije postaju ekonomski subjekti koji potiču manipulaciju, moralne greške i gube duh sporta. Jedan od mogućih načina da se suzbiju ovkve pojave jeste angažman što većeg broja obrazovanih sportskih menadžera koji svoju profesionalnu karijeru zasnivaju na odgovornom djelovanju i afirmaciji povjerenja javnosti.Educirani sportski menadžeri, sa ili bez iskustva, najčešće posjeduju visok nivo svijesti o ekonomskim i socijalnim funkcijama sporta i predstavljaju prijetnju tzv. negativnom bloku u sportu. Ipak, njihov angažman u sportskim organizacijama i dalje nailazi na otpor, te je zbog toga neophodna podrška države u vidu konkretnih zakonskih rješenja. To se posebno odnosi na zemalje u tranziciji čak i u slučajevima kada su sve pomenute etičke norme sadržane u statutima njihovih sportskih organizacija (boks 4.).



55

BOKS 3.

Prijetnje etici u sportu

Posljednjih godina sport se susre}e sa ~itavim nizom te{ko}a koje prijete vjerodostojnosti ili legitimitetu velikih sportskih doga|aja i velikih sportskih organizacija. Moèmo se prisjetiti skandala sa podmi}ivanjem na Olimpijskim igrama u Salt Lake City-u ili otkrivanje {iroko rasprostranjene zloupotrebe droga na biciklisti~koj utrci Toure de France. Jedan takav skandal desio se i na testiranju UFC boraca. Naime, prvi izaziva~ za naslov UFC prvaka u te{koj kategoriji Alistair Overeem bio je pozitivan na dop ing testu ura|enom 27. marta 2012. godine, ne{to vi{e od mjesec dana pred sami turnir. Sportska komisija savezne dràve Ne vada (SAD) objavila je da je Overeem imao pove}ani T/E omjer, odnosno omjer testosterona i epitestosterona, {to ukazuje na upotrebu steroida. Overeemov A uzorak imao je omjer od preko 10:1, a limit je 6:1. Biv{i Strikeforce prvak bio je me|u {estoricom testiranih nakon konferencije za medije za UFC 146. Ostali borci koji su tu ve~er bili testirani su: Ju nior Dos Santos, Frank Mir, An to nio Silva, Cain Velasquez i Roy Nel son. Njihovi A uzorci su bili negativni.

Izvor: UFC 146. U: Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/UFC_146 (preuzeto: 25.05.2015. godine 11:30h).

3.5. POVEZANOST SPORTA SA OKRU@ENJEM

Pitanja sporta kao specifi~nog fenomena u potpunosti se uklapaju u trendove koji se odnose na op}e, sociolo{ke i kineziolo{ke teorije spram njegove posebnosti. Jedan od temeljnih problema prou~avanje sporta kao dru{tvenog fenomena jeste njegov razvoj u kontekstu dru{tvenog okruènja.

Zbog razgrani~avanja predmeta istraìvanja i istraìva~kih problema treba pone{to re}i i o odnosu sporta i drugih disciplina.

Prema @ugi}u (1996), ovu problematiku moguće je posmatrati: 1) kao neovisni interdisciplinarni odnos,2) kao intradisciplinarni odnos unutar kineziologije.

U prvom se slu~aju moè napraviti usporedba predmeta istraìvanja između sociologije sporta i drugih dru{tvenih nauka, kako bi se preciznije odredio predmet istraìvanja sociologije sporta. To su: psihologija sporta, politologija, ekonomija, sociologija odgoja i obrazovanja, socijalna psihologija, sociologija slobodnog vremena, sociologija kulture.35

U drugom slučaju riječ je o antropologiji koja se bavi istraìvanjem ~ovjeka, međutim i ona je podijeljenja na razli~ite poddiscipline (fizi~ka antropologija, kulturna i socijalna antropologija).



56

BOKS 4.Statut - temeljni dokument sportske organizacije

Statut, u pravnoj struci ozna~ava vrstu zakonom utvr|enog akta koji moè daima razli~ita zna~enja. Statut pravno potvr|uje namjenu organizacije, nazivorganizacije, prava i obaveze ~lanova, ciljeve i zadatke. Na osnovu njega seimenuje izvr{ni, upravni i nadzorni odbor kao i njihove obaveze i jo{ mnogo togau zavisnosti kojoj spor tskoj grani (sportu) pripada organizacija.

Statut ozna~ava i zbirku pravila i propisa o ure|enju organizacije ili dru{tva (npr.statut udruènja, trgova~kog dru{tva, sportske organizacije i sl.). Ume|unarodnom pravu, statut moè ozna~avati akt koji sadrì pravne normekojima su ure|eni odnosi neke me|unarodne organizacije.

Izvor: Statut: Wikipedia.http://hr.wikipedia.org/wiki/Statut (preuzeto: 25.11.2015.godine 12:25h).

35 Bjelac, S. (2006). Sport i dru{tvo. Split: Fakultet prirodoslovno-matemati~kih znanosti,kinezilogije Sveuli~i{ta u Splitu, str. 5-45.

Sociologija sporta se bavi istraživanjem dru{tveno-kulturoloških aspekata sporta i tjelovje`be, dok psihologija sporta otkriva utjecaj psihi~kih faktora (emocija, osobina li~nosti, kognitivnihi motori~kih sposobnosti i stavova) na sport i tjelovje`bu. U su{tini, psihologiju zanimaju individualni, psihi~ki faktori, a sociologiju dru{tveni.

Šire analize u domenu sociologije sporta ukazuju da savremena društva imaju sve veću potrebu za sportom i slobodnim vremenom, u kojem čovjek spontano ispoljava svoju autonomiju izvan uobičajeni (fiksiranih) životnih uloga. Sportska rekreacija postaje nužnost kojom se kompenzira štetni uticaj savremenog života, a karakteriziraju ga smanjena mogućnost slobode od rada i kretanja te povećan nivo stresa.S obzirom na pragmatičnu evoluciju sporta, ovakve pojave postajale su sve više predmetom fundamentalnih istraživanja posebno u razdoblju prve i početkom druge polovine dvadesetog stoljeća. Percepcija sporta u kontekstu analiza socijalnih struktura slobodnog vremena, koje se pri tome vidi kao dodatak radnom vremenu, teme su brojnih autora tog doba.Tako, Caillosi (1958) na sport gleda kao na zanat koji gubi smisao igre. Prema vrsti igre koju potiče sport, Caillosi vrši podjelu društva, jer se po igri može prepoznati karakter čovjeka i društva. „Paidia” je biološka potreba za trčanjem i izazivanjem bučnih efekata koji vode slobodi, razonodi i fantaziji. „Ludus” je njena dopuna kojom se uvodi red, disciplina, trening, usvajanje informacija, vještina i izvjesna kognitivnost u iznalaženju rješenja u igri.U Velikoj Britaniji je prema pisanju autora Parker (1976) i Roberts (1978) pitanje sporta povezano sa religijom i kulturom. Britanci smatraju da sport izra`ava dru{tvene i politi~ke odnose, pa ga treba prou~avati u kontekstu razvoja li~nosti, slobodnog vremena i sveukupnih kulturolo{kih vrijednosti. Nadalje, autori navode da organizirana sportska rekreacija, kao vid slobodnog vremena predstavlja kvalitativni dodatak radnom vremenu.Slobodno vrijeme, iskorišteno u vidu sportske rekreacije, utiče na povećanje radne sposobnost, mentalnog i fizičkog stanja čovjeka. Također, utiče i na povćanje produktivnost i rada, pa je osim sociologije sporta ovo pitanje i predmet izučavanja sociologije rada.



57

U Njemačkoj se dugo analizirala postavka povezanosti sporta s dru{tveno -ekonomskim strukturama rada i života. Tako, Diem (1960) prepoznaje sport kao kompenzaciju zadovoljenja čovjekovih potreba u odnosu na urbanizaciju i industrijalizaciju. Ističe kako promjene u industrijalizaciji utiču da sport sve više upotpunjava kvalitativni sadržaj slobodnog vremena i razonode. Do sličnih zaključaka dolazi i Krackow (1962) koji uočava da je sport postao opijum i civilizacijska komponenta savremenog duha vremena. Posebnu pa`nju autor usmjerava na pitanja rekorda, motiva vrhunskih sportista i konkurencije.

U SAD-u sociologiju sporta karakteri{e empirijska orijentacija i veza sa univerzitetima. Sport se tretira kao potro{a~ka roba masovne kulture i oblik kompenzacije za nizak socijalni status masa. Kapitalizacija i komercijalizacija sporta i njegovo pretvaranje u masovnu potrebu, osnovni su problemi koji se istraùju u SAD-u. Jedan od prvih autora koji se bavi sociologijom sporta u SAD-u je Boyl (1963). On razmatra odnos sporta i mladih, publike i sporta u lokalnom preobraàju dru{tva, probleme dezintegracije, dru{tvene funkcije sporta u savremenoj kulturi i civilizaciji. Na sport gleda kao na na~in ~i{}enja od ratni~kih vje{tina koje su ljudima "navodno" uro|ene.

U Francuskoj se ova nau~na disciplina razvila iz sociologije slobodnog vremena. Magnane (1964) na zanimljiv na~in pokazuje dru{tvenu funkciju sportskog okruènja, istraùju}i povezanost sporta, okruènja i rada kao zna~aj sporta za radne uslove, pojavu komercijalizacije u sportu, probleme sportskog spektakla i sporta u svakodnevnom ìvotu. Sportisti, po njemu, igraju ulogu infatilnih li~nosti manipulisanih od strane sportskih rukovodioca koji imaju izraènu volju za mo}i. On tako|er, prou~ava popularnost sporta, sportskih zvijezda te odnos igre i sporta. Po njemu, sport treba dru{tvu jer se preko njega moè utjecati na mlade. 36

3.6. DRU[TVENI ASPEKTI RAZVOJA SPORTA

Kada govorimo o dru{tvenim aspektima razvoja sporta trebamo razmotriti posebne potrebe i prilike te uzeti u obzir posebnu ulogu sporta u socijalizaciji mladih ljudi, ljudi sa invaliditetom kao i ljudi iz manje privilegiranih sredina. Zapravo rije~ je o pronalaènju prostora za bavljenje sportom kojim se kreiraju mogu}nosti jednakih prilika „nejednakima”, da se me|usobno druè na pozitivan na~in. Sport uklju~uje sve gra|ane bez obzira na pol, rasu, dob, invaliditet, vjeru i uvjerenja, polnu orijentisanost i dru{tvenu ili ekonomsku pozadinu. Sport moè igrati ulogu u raznim aspektima vanjske politike dràve kao el e ment vanjskih programa podr{ke, kao el e ment dijaloga s dràvama partnerima i kao dio diplomatije. Kroz



58

36 Ibid, str. 35-37.

konkretne akcije, sport ima zna~ajan potencijal kao oru|e za promovisanje obrazovanja, zdravlja, interkulturalnog dijaloga, razvoja i mira. Privremenim migracijama stanovni{tva, uvjetovanim nekim sportskim doga|ajima i manifestacijama ljudi upoznaju razne kulture i obi~aje te ih donose u svoja mjesta. Sport se ovdje moè tretirati kao inicijator za upoznavanje i {irenje kulture (ambasador).37

Sport kao disciplina ima vrlo sna`nu i bitnu poticajnu ulogu. Od krucijalne va`nosti je naglasiti u kakvom politi~kom, ekonomskom, pravnom te socio-kulturalnom miljeu zemlje funkcioni{e djelatnost sporta. Najvi{i nivo upravljanja u sportu i preko sporta utemeljen je u dràvi odnosno njenom institucionalnom okviru pa je zbog toga sport kao dru{tvena djelatnost ve} unaprijed apsorbovan u politi~ki kontekst dràvnih i nacionalnih interesa. Ve}ina sportske javnosti uglavnom je saglasna oko najbitnih tradicionalnih uloga sporta, kao {to je humana ili ekonomska i kao takve mogu}e ih je prepoznati u zna~ajnom dijelu dru{tva bez obzira na to da li su ona vi{e ili manje demokratski orjentisana. Postoji ~itav niz tradicionalnih aspekata sporta, a spomenuti }emo samo neke od njih:



59

Slika 2. Dru{tveni aspekti sporta

37 Ra|o, I., Mahmutovi}, I., Ma{ala, A., Vrci}, M., (2011). Aspekti razvoja sporta u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Me|unarodni simpoziji, Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma, Univerziteta u Sarajevu, Obala Kulina bana 7/II, Sarajevo, Zbornik radova, str. 389-407.

Pobolj{anje zdravlja kroz tjelesnu aktivnost - tjelesne aktivnosti predstavljaju svaki pokret tijela, koji je izveden aktiviranjem skeletnih mi{i}a, a rezultat te aktivnosti je potro{nja energije. Prema pisanju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tjelesna aktivnost obuhvata sve pokrete, uklju~uju}i posao, rekreaciju i sportske aktivnosti, a kategorisana je prema nivou intenziteta, od niskog preko umjerenog do visokog. Sa stajališta kineziolo{ke rekreacije najzanimljivija je upravo tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme jer se u~estvuje u razli~itim programima vje`banja u kojima se pojedinac rekreativno uključuje u sportsku aktivnost. Tako se, u ovom kontekstu, vje`banjem smatraju sve planirane, struktuirane i ponavljaju}e kretnje tijela u svrhu odràvanja ili unapređivanja jedne ili vi{e komponenti tjelesnih sposobnost. 38

Nedostatak tjelesne aktivnosti uslovljava pojavu vi{ka tjelesne teìne, gojaznosti i drugih hroni~nih oboljenja poput kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa koji smanjuju kvalitet ìvota, dovode ìvote pojedinca u rizi~ne situacije i predstavljaju teret za zdravstveni budèt i ekonomiju. Što je pojedinac stariji sve je veća korist od tjelesne vježbe. Ipak, 60% odraslih se vrlo rijetko bave tjelesnom aktivnošću ili to ne rade uopšte. Sportski pokret unapre|uje tjelesnu aktivnost i on ima mnogo ve}i zna~aj nego bilo koji drugi dru{tveni pokret jer je privla~an ljudima na način da se njime kreira pozitivan imidž. Me|utim, značaj sporta kao instrumenta za unapre|enje zdravlja ljudi ne koristi se dovoljno, tako da je u budu}nosti potrebno raditi vi{e na njegovom unapre|enju. Svjetska zdravstvena organizacija preporu~uje najmanje 20 do 30 minuta umjerene tjelesne aktivnosti dnevno za odrasle i to najmanje tri puta sedmično. Djeci se preporučuje svakodnevna tjelesna aktivnost u trajanju do 60 minuta kroz elemente igre i zabave. Svrha ovakvih ciljeva je širenje uticaja na članice ove organizacije u intenzivranju napora ka većoj prevenciji zdravstvenog statusa kod djece i odraslih na globalnom planu. Koliki zna~aj u~enici srednjih {kola pridaju sportu ogleda se u tome da 51% njih smatra da se sportom moè sa~uvati zdravlje. Budući da se sport može definisati stavom „u zdravom tijelu, zdrav duh”,15% učenika je u vezi s tim dalo potvrdan odgovor. Da je sport igra, smatra 14% učenika, a da je talenat i vje{tina 9%. Sport kao takmi~enje koje je predodređeno samo za najbolje vidi 6% učenika, dok svega 5% učenika sport prepoznaje kao mogu}nost dobre zarade (boks 5.).



60

38 Juraki}, D. (2009). Taksonomske karakteristike zaposlenih srednje dobi kao osnova izradesportsko rekreacijskih programa, (Doktorska disertacija). Zagreb: Kineziolo{ki fakultetsveuèili{ta u Zagrebu, str. 27.

Udruìvanje snaga protiv dopinga – Doping potječe od engleske rije~i dope, koja dolazi od neknjièvnog naziva za opojna ili nadraàjna sredstva. "Dope" - uzimanje ili davanje lijekova koji imaju nadraàjno dejstvo na centralni nervni sistem (kofein, kokain, strihin) s ciljem da se pobolj{a izdr`ljivost i otkloni zamaranje pri takmi~enjima. Poboljšanje tjelesnih sposobnosti uz pomoć stimulativnih supstanci stara je ljudska opsesija. Još u antičko doba na sportskim takmičenjima korištene su stimulativne supstance da bi se postigla prednost i olakšala pobjeda. Sa obnovom olimpijskih igara ponovo je aktuelizirana upotreba različitih nedozvoljenih sredstava namijenjenih vještačkom povećanju fizičkih sposobnosti sportista. Način na koji sportisti zloupotrebom hemijskih sredstava nastoje da nadmaše ostale sportiste naziva se dopingom.

Zbog toga doping predstavlja veliku prijetnju sportu na globalnom nivou. On umanjuje princip objektivnog i fer takmi~enja te izaziva



61

BOKS 5.Studija Parkesa (2006)

U okviru ove studije objavljeni su rezultati longitudinalnih istraìvanja, u kojima se ispitivao utjecaj tjelesne aktivnosti na subjektivno procijenjeno zdravlje. Uzorak se sastojao od 314 ispitanika, zaposlenih u industiji ulja. Ispitanici su ispunili anketni upitnik koji je sadràvao pitanja o fizi~koj aktivnosti, dobi, obrazovanju, indeksu tjesne mase i pu{enju. Nakon pet godina ispitanici su ponovo ispunili upitnik o subjektivnoj procjeni zdravlja, indeksu tjelesne mase i pu{enju. Za analizu longitudinalnih podataka je upotrebljena hijerarhijska regresija. Rezultati upokazuju na povezanost izme|u intezivne tjelesne aktivnosti na radnom mjestu i slabije subjektivne procjene zdravlja. Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme je zna~ajno i pozitivno povezana sa subjektivno procijenjenim zdravljem samo kod mladih ispitanika. U zaklju~ku, autor je istaknuo va`nost fizi~ke aktivnosti u slobodno vrijeme za osobe sa sjedila~kim zanimanjima i sugerisao da drugi faktori npr. nepovoljni okolni uslovi mogu utjecati na slabiju subjektivnu procjenu zdravlja."

Od zna~ajnih istraìvanja u Hrvatskoj potrebno je izdvojiti istraìvanje Andrija{evi} i saradnici iz 2005. godine. Cilj je bio utvrditi povezanost provo|enja sportskih aktivnosti u slobodno vrijeme i subjektivne procjene zdravlja studenata Splitskog Univerziteta. Anketni upitnik je ispunilo 449 studenata prosje~ne dobi od 21-39 godina. Rezultati su uputili na povezanost izmjene na~ina provo|enja slobodnog vremena i subjektivnog doìvljaja zdravlja. S obzirom na veliki broj iskazanih tegoba (op}e stanje umora, napetost, bolovi u ki~mi i nogama) koje se mogu smatrati kao posljedica nedovoljnog kretanja, autori su istakli da bi takva subjektivna ocjena zdravstvenog statusa bila primjerena osobama starije ìvotne dobi. U zaklju~ku su autori naglasili i va`nost kreiranja programa vje`banja, naro~ito za studentice koje nemaju naviku bavljenja sportskorekreacijskim aktivnostima.

Izvor: Juraki}, D. (2009). Taksonomske karakteristike zaposlenih srednje dobi kao osnova izrade sportsko rekreacijskih programa (doktorska disertacija). Zagreb: Kineziolo{ki fakultet sveu~ili{ta u Zagrebu, str. 51.

demotivirajući i neracionalan pritisak na sportiste. Utje~e na njihov imid` i predstavlja ozbiljnju prijetnju zdravlju pojedinca. Na evropskom nivou borba protiv dopinga nemoguća je bez efikasnog sporovođenja zakona i zdravstvenopreventivnih mjera. Razmišljanja eksperata iz oblasti kineziologije i sporta idu u pravcu da bi EU imala mnogo ve}u korist ako bi bolje koordinirala pristup borbi protiv dopinga, naro~ito kroz definisanje zajedni~kih pozicija u odnosu na Vije}e Evrope, Svjetsku antidoping agenciju (WADA), Organizaciju Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), te aktivnijom razmjenom informacija izme|u vlada, nacionalnih antidoping organizacija i laboratorija za antidoping kontrolu. Pravilno sprovođenje UNESCO-ve konvencije protiv dopinga u sportu od strane država članica naro~ito je va`no u kontekstu odre|enih tzv. velikih grupa nedozvoljenih preparata koje se koriste kao doping i koje }emo samo kratko pomenuti.

Pet velikih grupa nedozvoljenih preparata koji se koriste kao dop ing:

l anabolni steroidi - pomaù u izgradnji mi{i}a i brèm oporavku nakon napora,

l peptidni hormoni-njihovim se davanjem postiè u~inak sli~an davanju anabolnih steroida,

l jaki analgetici, poput morfija i sli~nih opijata koriste se zaumanjivanje u~inka velikog napora,

l stimulansi-poja~avaju rad srca i mi{i}a i time poja~avaju perfomanse sportiste,

l diuretici-pomaù organizmu da izgubi suvi{nu teku}inu tj. tjelesnuteìnu, ali su sli~ni i nekim drugim nedozvoljenim supstancama.39

Najčešći razlog upotrebe dopinga kod sportista je ostvarenje vrhunskog sportskog rezultata. U periodu od 1930-1940. godine standardna sredstva dopinga uglavnom su bili stimulansi. Uzimajući u obzir brzi razvoj farmakološke industrije, lista nedozvoljenih sredstva za povećanje sposobnosti sportista sve više je duža. Tako je anaboličke stereoide koji su tokom sedamdesetih godina 20. stoljeća bili najčešće korišteni kao doping sredstvo u 21. stoljeću zamijenio hormon rasta. U pozadini svega je novac koji je dominantan i zbog kojeg većina vrhunskih sportista svoj život stavlja na kocku. Prvi registrovani smrtni slučaj zbog upotrebe dopinga zabilježen je 1896. godine kada je britanski biciklista Linton prminuo na utrci Pariz-Bordo, nakon unosa efedrina. Osnovni razlog ipak leì u tome da doping skra}uje vrijeme oporavka, donosi bolji psihički i fizički učinak.



62

39 Muk, S. (2007). Bijela knjiga o sportu. Brisel: Institus alternativa, Studio Mouse, str. 6-137.

Upotreba dopinga suprotna je osnovnim vrijednostima savremenog sporta te predstavlja njegovu grubu zloupotrebu. Me|unarodne organizacije, vladine institucije i nacionalni sportski savezi, borbu protiv dopinga stavljaju u svoje prioritete. Tri su osnovna legitimna cilja te borbe: za{tita zdravlja sportiste, o~uvanje jednakosti {ansi (konkurencije) odràvanje vjerodostojnosti sportske grane.

Ja~anje uloge sporta u obrazovanju i odgoju odnosi se na vrijednosti koje se prenose sportom, pomaù u razvoju znanja, motivacije, vje{tina i spremnosti za li~ni napor. Vrijeme provedeno bave}i se sportskim aktivnostima u {koli i na univerzitetu daje zdravstvene i obrazovne koristi. Odgojem, kao trajnom dru{tvenom pojavom, se prenosi iskustvo starijih generacija na mla|e, da bi ga koristile, mijenjale, usavr{avale i razvijale i koje kao rezultat odgojnog procesa imaju dobro odgojenog ~ovjeka.40

Smisao istraìvanja, odgoja i obrazovanja se zasniva na sljede}em realitetu:

l ekspanzija znanja u svim naukama,

l brzo {irenje nau~nih spoznaja,

l demokrati~nost dru{tvenih odnosa,

l smanjenje tehnolo{ke ovisnosti,

l pove}anje materijalnih dobara dru{tva.

Predškolski odgoj značajno je naslonjen na koncept prvog sistema predškolskog odgoja kojeg je razradio Friderih Frobel. Odgoj djeteta prema Frobelu treba biti u skladu sa četiri dječije instiktivne težnje (nagona): nagon za rad, nagon za saznanje, umjetnički nagon, religiozni nagon. Glavno sredstvo odgoja predškolskog djeteta je igra i rad. On naglašava princip samoaktivnosti.41

Pred{kolski odgoj se ostvaruje u porodici i u dru{tvenim ustanovama za pred{kolski odgoj. Sve ustanove za pred{kolski odgoj dijele se u dvije kategorije: ustanove u kojima djeca ìve i odgajaju se, odnosno dje~ije domove, te ustanove u kojima djeca borave samo odre|eno vrijeme kao {to su dje~ije jaslice i vrti}i. Oblici odgojnog rada u pred{kolskim ustanovama su: planirane aktivnosti i slobodne aktivnosti. Sve pred{kolske ustanove trebaju biti didakti~ki opremljene najrazli~itijim igra~kama, knjigama, slikovnicama, TV i video aparatima kao i materijalima koje izra|uju sama djeca.



63

40 ]ati}, R., Stevanovi}, M. (2003). Pedagogija. Zenica: Pedago{ki fakultet, str. 84.

41 Ibid, str. 177.

[kolski odgoj podrazumijeva odgojno-obrazovani rad u školi koji se ostvaruje putem redovne, dopunske i dodatne nastave i vannastavnih aktivnosti. Nastava je dobro planirani i organizirani proces školskog rada u kojem se realizira odgoj i obrazovanje učenika prema utvrđenom nastavnom planu i programu. Tokom nastave ostvaruju se zdravstvenotjelesni, intelektualni, estetski, moralni i radnotehnički odgojni zadaci. Vannastavne aktivnosti su također dio odgojnog rada u školama, kojima se produbljuje i proširuje odgojno djelovanje u domenu: slobodnih aktivnosti učenika, kulturne i javne djelatnosti škole i saradnja sa roditeljima.Odgoj djece sa posebnim potrebama predstavlja specifičan odgojno-obrazovni rad koji pokriva populaciju djece sa smetnjama u razvoju ili sa njihovim poteškoćama u učenju. Odvija u posebnim institucijama specijalnog odgoja koje se dijele prema vrsti razvojnih smetnji na: ustanove za osobe sa smetnjama vida, sluha i govora, zatim ustanove za osobe sa smetnjama u ponašanju ili motoričkim smetnjama, te ustanove za osobe sa mentalnim poteškoćama. Ova vrsta odgojnog rada zasnovana je na uvjerenju da svaki čovjek ima jednaka prava i mogućnosti na obrazovanje i uključivanje u društvo bez obzira na individualne razlike. Riječ je o konceptu inkluzivne nastave u kojem se škola i obrazovani sistem prilagođavaju onima koji imaju uočljive slabosti. Svrha takvog obrazovanja prvenstveno se odnosi na razvoj individualnih potencijala hendikepirane djece uz poseban naglasak na njihovo osposobljavanje i integraciju u svakodnevni život. Ciljevi specijalnog odgoja mogu biti: 1) osnovni ciljevi: odgoj i obrazovanje razvojnoometane djece i njihovo oblikovanje kao svjesnih li~nosti; 2) posebni ciljevi: sanacija, otklanjanje i ubla`avanje smetnji u razvoju.42

Poticaj volontiranja i motivacija gra|ana kroz sport primarno se odnosi na dobrovoljni rad/volontiranje u sportskim organizacijama. Takav rad otvara mogućnosti neformalnog obrazovanja kao {to je: učešće u timovima, promovisanje principa poput fair play-a, poštovanja pravila igre, poštovanja drugih, razvoj solidarnosti i samodiscipline. Volonterske aktivnosti u sportu doprinose ja~anju dru{tvenog kapitala i podstiču pozitivan pristup životu utemljen na po{tenoj igri, timskom radu, upornosti, odgovornosti, vodstvu, toleranciji, po{tovanju drugih i sposobnostima prevladavanja životnih prepreka. Sportski sektor, zajedno s volonterskim aktivnostima, čini vrlo značajnu privrednu i društvenu vrijednost u nacionalnim ekonomijama. Njome se značajno razvija potencijal za poticanje rasta i pove}anja stope zaposlenosti. Volontirnje u sportu važan je impuls razvoju tjelesnih aktivnosti na svim nivoima, što utječe na smanjanje bolesti uzrokovanih stresnim načinom života.



64

42 Ibid, str. 185-186.

Osim doprinosa mobilnosti gra|ana i razvoju evropskog identiteta, volonterske aktivnosti doprinose ostvarenju op}ih ciljeva Strategije Europa 2020.43

Kako unaprijediti volontiranje? Na osnovu rezultata studija koji su se odnosile na istraìvanje stavova o volontiranju i mjera za unapre|enje volontiranja, uo~ava se da mladi jo{ uvijek nemaju visok nivo svijesti o zna~aju volontiranja.

Kao produkt takvih istraìvanja predloèni su i ciljevi mjera za unapre|enje koji se mogu iskoristiti kao pozitivna iskustva i to:

l unaprijediti postoje}e i razviti nove efikasne mehanizme za unapre|enje volonterizma u okruènju,

l pove}ati vidljivost i prepoznatljivost vrijednosti volonterskog radakroz medije,

l razvijati i osmisliti kvalitetne programe, koji uklju~uju sve elementemenad`menta volontera koji }e odgovoriti na motivacije i intereserazli~itih kategorija stanovni{tva,

l uspostaviti i razviti mehanizme motivisanja i uklju~ivanja mladih uvolonterske aktivnosti,

l povećati u~estalost volontiranja,

l uspostaviti efikasne mehanizme pra}enja volonterskih aktivnosti,

l uvesti sadràje volonterskog rada u obrazovne institucije.

Navedeni ciljevi pokazuju da svi segmenti dru{tva mogu kontinuirano i paralelno doprinijeti razvoju volonterstva i to na sljede}im podru~jma: priznavanje volonterskog rada, promocije vrijednosti volontiranja, njegovih prednosti i mogu}nosti, te njegovog utjecaja na javnu politiku.44

Značaj sporta za dru{tveno uklju~enje i promovisanje jednakih mogu}nosti. Sport moè biti u~inkovito sredstvo za socijalnu uklju~enost. Svi gra|ani trebaju imati mogu}nosti bavljenja sportom i pristup sportskim objektima {to je va`na uloga sporta u dru{tvenoj integraciji osoba s invaliditetom i ljudi iz manje povla{tenih sredina. Kada se govori o dru{tvu jednakih mogu}nosti va`no je napomenuti i potrebu insistiranja na ravnopravnosti spolova i njihovoj jednakoj zastupljenosti u sportu i sportskim tijelima.



65

43 Broni}, M., ̂ ustonja, Z., Frani}, J., Klemen~i}, I., Kuli{, D., Kasalo, V., Maleti}, I., [koc, I., Urban, I. (2012). Finansiranje sporta u Republici Hrvatskoj s usporednim prikazomfinansiranja u Evropskoj uniji. Zagreb: Institut za javne financije u Zagrebu, str. 43.

44 For~i}, G. (2007). Kako unaprijediti volontiranje. Rijeka: Udruga za razvoj civilnogdru{tva Smart u Rijeci, str. 5.

Deklaracijom iz Nice o očuvanju postojećih sportskih struktura i održavanju socijalne funkcije sporta u okviru Evropske unije iz 1999. godine nagla{ava se da sportska aktivnost treba biti dostupna svakom mu{karcu i èni, uz nu`no po{tovanje individualnih te`nji i mogu}nosti. Tako|er, prepoznaje da „za osobe s tjelesnim ili mentalnim o{te}enjima redovna sportska aktivnost predstavlja posebno povoljno sredstvo za razvoj individualnih talenata, rehabilitacije, socijalne integracije i solidarnosti, stoga ih treba i podsticati.” 45

Integracija djece s pote{ko}ama u razvoju i osoba s invaliditetom u redovni sistem sporta i sportske rekreacije, kao i ostvarivanje vrhunskih sportskih postignu}a doprinosi uklanjanju predrasuda o osobama s invaliditetom. Vrhunski sportisti s invaliditetom pozitivan su uzor djeci i mladima. Savladavanjem razli~itih znanja i vje{tina i podizanjem nivoa sposobnosti, pove}ava se samopouzdanje, povjerenje i prijateljstvo. Pobolj{ava se me|usobna komunikacija me|u ~lanovima sportskih klubova i udruènja, u kojima se sportisti s invaliditetom prihvataju kao ravnopravni sudionici u sistemu sporta i svakodnevnog ìvota.

Ja~anje prevencije i borbe protiv rasizma. Vrlo je va`no da se u ovom segmentu istakne uloga {kolskog sistema koji, kroz instituciju {kole, prati poku{aje rasističkih incidenata i pravovremeno reaguje na prevenciju rasne mr`nje. Tako|er je va`no da {kole imaju institucionalnu podršku od strane javne vlasti u borbi protiv svih oblika diskriminacije i rasizma kada su u pitanju u~enici i nastavno osoblje. [kolski sistem zbog toga ima klju~nu ulogu jer kroz svoje nastavne planove i programe obrazuje svijest mladih o zna~aju i snazi temeljnih vrijednosti čovječanstva, kao {to su ljudska prava, prava nacionalnih manjina, demokrati~nost, solidarnost itd. Osim toga u~enici kroz nastavni proces dobijaju mogu}nost vjerske poduke koja dodatno razvija svjesnost o dobroti i dobročinstvu, eliminiraju}i tako svaki vid rasisti~kih istupa. S druge strane, kontinuiranom revizijom {kolskih ud`benika osigurava se kvalitet spoznaje o drugom i drugačijem kao posebnim civilizacijskim vrijednostima. Na taj način se razvijaju kulturološke vrijednosti pluralizma društva. Iskustva iz prakse ukazuju da su programi uvođenja nastave u kojoj učenici uče kako koristiti internet, kao sredstvo suzbijanja rasizma i rasne diskriminacije u pojedinim zemljama, dala veoma pozitivne efekte.Dijeljenje kulturolo{kih vrijednosti sa ostatkom svijeta. Kultura kao fenomen je oduvijek bila jedan od faktora dizajniranih aktivnosti, pona{anja ili stilova lidera. Dimenzija njenog utjecaja posebno dolazi do izraàja ako se govori o globalnom ili internacionalnom liderstvu, jer je onda ona po



66

45 Andrija{evi}, M., Ara~i}, M., Bili}, D, ûstonja, Z., Heimer, S., Juki}, I., Kova~evi}, R.,Koùlj, G., Milanovi}, D., Puhak, S., Rudi}, R., [kori}, S. (2011). Temeljna na~ela ismjernice razvoja sporta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: str. 30.

logici stvari osu|ena na susrete sa razli~itim kulturama. Kultura prema op}im definicijama predstavlja na~in ìvota, pa je jasno da razne kulture donose razli~ite na~ine, mentalitete i stilove ìvljenja. Imaju}i u vidu da postoji veliki broj teoretskih pristupa i koncepata koji izu~avaju kulturolo{ki aspekte razvoja dru{tva, posebno u sferi poslovanja preduze}a odnosno sportskih organizacija, najefikasniji na~in da se ona predstavi je na osnovu pojedinih modela. Za potrebe ove knjige, biti }e predstavljeni samo pojedini modeli.

Scheinov Model tri nivoa je model kojim se rasvjetljava utjecaj kulture na poduzeća, menad`ment i liderstvo. Nerijetko se de{ava da se u poslovnim i dru{tvenim procesima mije{aju kultura poduze}a i kultura zemalja, s tim da se doìvljavaju kao me|usobne komponente ili dijelovi, a pri tome se zaboravlja najzna~ajnija ~injenica da kulturu poduzeća kreiraju zaposleni sa svojim predstavama o svijetu i sistemima vrijednosti. U takvim situacijama je moguće postojanje određenih subkultura (naročito u internacionalnim poduzećima). U kontekstu razvijenog analitičkog instrumenta nameću se dva temeljna pitanja za menadžere koji rade u inostranstvu:

1.

2.

u kojem obimu i kakva je vrsta me|usobnog utjecaja kulture zemlje u kojoj posluje poduze}e i kultura poduze}a u lokalnom okruženju,

u kojoj je mjeri menadèr iz centralne kompanije sposoban da utje~e na kulturu poduze}a i lokalnog okruženja.

Naravno i ovaj kao i drugi modeli nedovoljno tematiziraju odre|ene fakore (kao npr. postojanje subkultura itd.), ali je u svakom slu~aju koristan u razumijevanju utjecaja kulturološkog faktora na poslovanje (internacionalnih) poduzeća. Model Kulturološkog koridora smatra se jednim od veoma upotrebljivih modela, posebno zemalja zapadne Evrope, kojeg je kreirao Scholz i kojeg je mogu}e primijeniti na zna~ajan dio svjetskih regiona. Temeljna teza kulturnog koridora polazi od toga da postoji zna~ajan kapacitet zajedni~kih sadràja i stajali{ta za cijeli evropski prostor, a iz kojih onda proizlazi i zna~ajan broj zajedni~kih vrijednosti, normi i standarda koji se na manifestnoj razini pojavljuju kao artefakti i simboli pri ~emu se jasno mogu uo~iti permanentni utjecaji pojedinih kultura.

Hallow Model kulturolo{kih dimenzija ukazuje na značaj razlika u obrascima kultura zemalja visokog i niskog kulturolo{kog konteksta (okruženja). Dimenzije visokog kulturološkog konteksta imaju visok stepen društvenosti i solidarnosti, te su prisutne u azijskim, arapskim i mediteranskim zemljama. Dimenzije niskog kulturolo{kog konteksta, koje uključuju nizak stepen društvenosti i viosk stepen solidarnosti, prisutne u zemljama srednje i sjeverne Evrope te SAD-a. Osim konteksta kulturoloških dimenzija, Hall razmatra i dimenziju prostora, te dimenziju teritorija, koje imaju mnogo veće



67

zna~enje za ljude iz sfere niskog kulturnog konteksta u odnosu na one čiji je kulturološki kontekst viši. êtvrta dimenzija koju u svom modelu kulturnih dimenzija analizira Hall je brzina prenosa informacija pa se npr. u SAD-u ili u Njema~koj, preferira upravo velika brzina prenosa informacija u odnosu na neke druge zemlje. Ovaj autor analizira odnos prema vremenu, koji je monohroni, dakle, radnja se odvija linearno jedna stvar za drugom te je takav prenos informacija karakteristična za SAD, srednjoevropske i sjevernoevropske zemlje. Polihroni pristup prenosa informacija karakterizira uključenost i bliskost ljudi kojima nije potrebno mnogo informacija. Informacije koje su pozadina poruke se i ne očekuju u svakodnevnom razgovoru. Sama bliskost međusobno važnih osoba daje dovoljno informacija o onome šta smatraju bitnim, a odvija se gotovo simultano. Ovakav pristup prenosa informacija karakterističan je za arapske, latinskoameri~ke i mediteranske zemlje.

Hofstedeov model kulturolo{kih dimenzija obuhvata istraìvanja i rezultate analiza "klasika", kada se govori o utjecaju kulture unutar (internacionalnih) kompanija, a kroz ovaj tekst ćemo objasnit samo najbitnije elemente njegovih modela. Ono {to je specifi~nost romanskog kulturolo{kog kruga u odnosu na druge kulturolo{ke krugove je situacija koju karakterizira postojanje velike dis tance izme|u pojedinih razina mo}i, dakle stroga hijerarhija, a {to opet po logici stvari vodi redukciji prava na upravljanje radnicima. Kao dodatno va`na karakteristika romanskog kulturolo{kog kruga je te`nja da se izbjegne situacijska nesigurnost koja je u potpunosti zasnovana na davanju prednosti tradicionalnim i rutinskim na~inima upravljanja poduze}em.

Za anglogermanski i nordijski kulturološki krug, Hofsted ističe značajno prisustvo individualizma, koji u biti teì {to brèm ostvarivanju dobiti pri ~emu je prisutna tendencija ~este promjene radnih mjesta te odsustvo izgradnje stabilnijeg odnosa izme|u poduzeća i njegovih ~lanova. Za oba predstavljena kulturolo{ka kruga može se reći da postoji zajednička karkteristika, a to je dominacija maskuliniteta.

Kod nordijaca muškarci imaju dominantan utjecaj na formiranje privrednih prilika i vođenja poduzeća, dok anglogermanci preferiraju fleksibilnost, inovativnost i rast poduze}a. Ono što je također zajedničko jednom i drugom kulturološkom krugu je da se konkurentska prednost, likvidnost ili finansijska neovisnost nalaze u drugom planu.46



68

46 Ra|o, I., Sadàk, M. (2009). Globalno liderstvo. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, Olimpijski komitet BiH u Sarajevu, str. 62-81.

3.7. SAVREMENI TRENDOVI SPORTA IMENAD@MENTA NA GLOBALNOM NIVOU

Društveni aspekti razvoja sporta i menad`menta na globalnom planu uglavnom su uvjetovani razli~itim sociolo{kim faktorima i odnosima dru{tva. [to su dru{tva na ve}em ekonomskom stepenu razvoja, zastupljenost dru{tvenih funkcija sporta je sve sna`nija. Ono {to se vrlo ~esto smatra najbitnijom dru{tvenom funkcijom sporta, u savremenom svijetu, jeste njegova politička funkcija koja se u sferi globalnih promjena smatra dokazivanjem nadmo}i sistema iz kojeg se dolazi. Najčešće je riječ o tzv. "dru{tvima sa pedigreom" koja na sportskom planu imaju mogućnost nadrastanja sebe samih.

U tom smislu, politi~ka funkcija sporta u potpunosti je sadràna u Maslow- ljevoj skali potreba za dominacijom i izraàjnija je od samog sportskog uìtka. Takva potreba prerasta u dru{tvenu frustraciju i motiv od sudbonosne va`nosti, a sportski događaj prvorazredni medij u kojem sportisti i sportske ekipe nose posebno "kodirane" poruke. Nedovoljno vidljiva, a istovremeno prepoznatljiva, politička funkcij a sporta mo že biti snaàn kohezioni ili dezintegriraju}i faktor. Savremeno dru{tvo i sport nisu homogeni, ve} diferencirani (često se sastoje iz subkultura). Isti sport, za razli~ite dru{tvene skupine, moè imati razli~it smisao ili zna~enje kao {to i razli~iti sportovi razli~itim grupama mogu zna~iti isto. Što je za jednu grupu funkcionalno za drugu moè biti nefunkcionalno. Usprkos tome, definirati sport neovisno od dru{tva zna~ilo bi njegovo maksimalno apstrahovanje, demistifikaciju, svojevrsno formalizovanje i razotkrivanje njegove ideologije. Ovo je zaista kompleksno pitanje i zahtijeva multidisciplinaran istraživački pristup, da bi se došlo do sveobuhvatnijeg odgovora. Zbog toga ćemo ovom pitanju pristupiti iz ugla njegovih najosnovnijih detalja. Obzirom da se radi o razli~itim sportovima, jedna od metoda utvrđivanja uloge sporta je diferencijalna metoda. Tako je za aktivno i pasivno uključivanje u sportsku aktivnost najznačajnija društvena uloga djelovanja na gledaoce, a preko njih i na dru{tveni sistem. Dru{tvena uloga rekreativnog sporta vezana je za zabavu i uživanje sudionika. Takmičarski sport svoju društvenu ulogu ispunjava kroz fascinaciju miliona direktnih i posrednih gledalaca. Treba naglasiti da se društvena uloga aktivnih sudionika (sportista) posebno razlikuje od uloga koje preko sporta ostvaruju različite privredne i političke organizacije ili institucije. Za ove prve, ona ima zna~aj dobre zarade i ostvarivanja društvenog ugleda, a za politi~are i privrednike ulogu manipulacije masama. 47



69

47 Bjelajac, S. (2006). Sport i dru{tvo. Split: Fakultet prirodoslovno-matemati~kih znanosti ikineziologije Sveu~ili{ta u Splitu, str. 54-55.

Politi~ka uloga sporta davno je evoluirala u ~itav niz posebnih uloga (neki autori ih jo{ nazivaju latentnim funkcijama) koje su duboko urezane u sami politi~ki kontekst dru{tva iz kojeg poti~u. To upu}uje na zaklju~ak kako je sport evoluirao iz forme koju nosi igra i zabava u fenomen razli~itih dru{tvenih funkcija. Za potrebe ove knjige upoznat }emo se samo sa osnovnim dru{tvenim ulogama sporta, iz razloga {to svaka od njih ima svoje {ire teorijsko i prakti~no obja{njenje, a one su:



70

Slika 3. Osnovne dru{tvene uloge sporta

Uloga sportskog lobija podrazumijeva posebne aktivnosti formalnih i neformalnih grupa ili pojedinaca u sportu, koje utječu na donošenje važnih odluka u njihovom interesu pri čemu se koriste dobro osmišljenim i pripremljenim strategijama. U konkretnijem smislu lobiranje može biti i profesionalna orjentacija pojedinca ili grupa, a svi oni koji se bave takvim poslom nazivaju se lobistima. Ipak ako govorimo o sportskom lobiju, pitanje koje se nameće je ko lobisti u sportu? Najčešće se radi o vrlo uspješnim sportskim organizacijama ili pojedincima koje su izgradile svoj potencijal do tog nivoa da mogu uvjeriti donosioce važnih odluka na prihvatanje njihovih ciljeva ili politike. U domen sportskog lobija se ubrajaju: uspješni sportski klubovi, sportske asocijacije, vrhunski sportisti, uspješni sportski biznismeni, sportski menadžere i sl.

Prvi pisani tragovi o lobiranju, kao načinu zastupanja pojedinih interesa ili nastojanja da se određeni centri odlučivanja uvjere na prihvatanje politika koje dolaze od strane formalnih ili neformalnih grupa sežu u doba 18. vijeka. Ipak, smisao lobiranja kakvog ga danas poznajemo najboljemožemo sagledati iz ugla menadžmenta koji se gotovo jednako razvijao saovom pojavom. Iako je star koliko i civilizacija – koliko i najstariji procesiorganizovanja i tipovi organizacija, razvoj menadžmenta kao nauke seveže za period industrijske revolucije na prelazu iz 18. u 19. vijek. Ovakvakoincidencija nije nimalo slučajna jer se sa pojavom prvih fabrika čiji jecilj veći poslovni profit "po svaku cijenu" , javljaju i prvi lobisti u formiradničkih sindikata koji koriste svoj utjecaj za ostvarivanje boljih pravaradnika ili donošenja zakona koji su u njihovom interesu.Postajući polje naučnog istraživanja i vjerodostojnih naučnih rezultata, menadžment se sve brže institucionalizirao, zauzimajući lidersku poziciju u koncepciji kreiranja poslovne filozofije velikih svjetskih ekonomija. Paralelno s tim, širio se utjecaj pojedinca i skupina kojima je zajednički cilj bilo lobiranje za: vrijednosti svojih proizvoda, vrijednosti prirodnih bogatstava, vrijednosti razvojnih potencijala, vrijednosti rekreacije i zabave te vrijednosti globalnog statusa.Na taj način je i menadžerska profesija preko noći zauzela posebno mjesto u procesima formulisanja i provođenja savremene filozofije poslovanja. Njihova participacija se ponajviše ogledala u znanjima neophodnim za kreiranje koncepta poslovanja baziranog na menadžmentu ali i sposobnosti da se na jasan način iskaže interes svoje organizacije u užem i širem okruženju.Sposobnost menadžera za iskazivanjem i promovisanjem interesa organizacije u procesu ostvarivanja poslovnih ciljeva utjecala je na pojavu ubrzanog širenje lobističkog djelovanja u svim sferam društva pa tako i lobiranja u sportu. Komercijalizacija i razvoj sporta kao biznisa otvorila je novo interesno područje za lobiste koje je uključivalo vrijednosti rekreacije i zabave ali i globalnog statusa.Sportske organizacije postale maksimalno fokusirane na ostvarivanje prihoda putem sponzorstava, tv prava, reklama, transakcija igrača, prodaje ulaznica i sl. Procjenjuje se da je sportska industrija u zadnjih nekoliko godina, finansijski značajno porasala i da se zarada na godišnjem nivou kreće između 215 i 350 milijardi dolara. U tom smislu ne iznenađuje i pojava sportskih lobista koji posjeduju talenat, sposobnost i inteligenciju da pridobiju i ubijede ljude u politiku koja odražava interese njihovih organizacija. Takva sposobnosti je sve više ključni prioritet njihovog radnog angažmana. Ponekad i važniji od same tehnologije rada.



71

Uloga sportske diplomatije povezana je sa razvojem i ambicijom podizanja nivoa kvalitete sporta u me|unarodnoj sportskoj saradnji, borbom za presti` i ugledom dràva u me|unarodnim odnosima putem sporta i visokih sportskih dostignu}a. Ovakve društvene potrebe smišljenog vođenja politike i operativnih aktivnosti na ovom podru~ju, u uslovima globalnih dru{tvenih kretanja, otvorile su i pitanja sportskih diplomatskih aktivnosti, posebno za problematiku kvalifikovanih i kvalitetnih sportskih djelatnika u obavljanju ove vrste poslova. Tako je u novije vrijeme i ve} u osnovnim linijama prepoznatljiv termin "sportska diplomatija", sa ~vrstom empirijskom utemeljeno{}u, ali i sa dosta rijetkim, ste~enim i nau~enim obradama i odre|enjima.

S obzirom na prirodu me|unarodnog sporta, na karakteristi~no funkcioniranje me|unarodnih sportskih asocijacija, institucija, organa i tijela, kao i uloge funkcioniranja me|unarodnih sportskih i drugih odnosa, pojam sportska diplomatija (iako ~esto vezan za ukupne odnose suverenih me|unarodno pravno priznatih dràva), u velikoj mjeri podrazumijeva specifi~nu situaciju, vrlo visokog stepena odgovornosti, autonomije i suvereniteta institucija, velikog me|unarodnog ugleda i odgovaraju}eg statusa članstva. Prou~avanjem razli~itih odnosa i pojava u sportu, va`no mjesto u tom procesu zauzima prou~avanje grupa jer cjelokupna ~ovjekova aktivnost, u bilo kojoj formi, odvija se kroz grupe ili izme|u grupa. Evidentno je da dru{tvene grupe zauzimaju jedno od centralnih istraìva~kih pitanja koje sportsku diplomatiju ~ine zna~ajno druga~ijom od one uobi~ajene. Specifi~nost sportskog uspjeha, kulta vrhunskog sportiste, ogleda se u tome da sportski uspjeh najuspje{nije nacionalne selekcije na planeti ili kluba svjetske slave, dvostruko pa i trostruko je sna`nije emotivno vezivno tkivo od bilo kojeg drugog fenomena. @elja da se razgovara, slika ili boravi u dru{tvu svjetski poznatih sportskih zvijezda, neodoljiva je i za one najkonzervativnije dràvnike i diplomate.

Snaga sporta se tada bri`ljivo projektuje kako bi se ostvario èljeni efekat jer kao {to smo ve} ranije istakli, razli~iti sportovi razli~itim grupama mogu zna~iti isto ali jednako tako mogu biti i nefunkcionalni. Pa`ljivim definiranjem ciljeva koji se èle ostvariti na me|unarodnom planu, neovisno od ploàja i statusa zemlje, sportskom diplomatijom mogu}e je ostvariti projektovane efekte od interesa i zna~aja za zemlju i dru{tvo u kojem ̀ ivimo.



72

Uloga liderstva nezaobilazna je kategorija i o njoj se načešće govori sa pozicije koncepta moći koja je ujedno povezan sa procesima utjecaja na stavove, vrijednosti i ponašanje drugih. Veliki broj nau~nika je prou~avao liderstvo, njihove karakterne osobine, lidersko pona{anje i okolnosti ili situacije u kojima su radili. Tamarkin je zapisao da lideri izrastaju iz svog vremena, a njihove se osobine oblikuju kroz plime i oseke doga|anja koji ih okruùju.

Neupitna je ~injenica da svaki menadèr raspolaè odre|enom mo}i unutar organizacije kojom upravlja. Na~in kori{tenja i ispoljavanja te mo}i je razli~it i zavisi kako od li~nih sklonosti svake osobe tako i od strukture i kulture svake organizacije.



73

BOKS 6.

Sport i UNICEF

„Sport ima jedinstven i nezamjenjiv kapacitet da ujedini ljude, bez obzira na njihove etni~ke, vjerske ili socijalne razlike. Uvjeren sam da sport moè biti dugoro~na alatka u slu`bi mira”, rekao je Prince Al bert II od Monaca na mirovnom sportskom forumu 2010. godine.

Povodom proslave Dvadesete godi{njice konvencije o pravima djeteta, gospo|a Flor- ence Bauer, {efica ureda UNICEF-a za Bosnu i Hercegovinu, 2009. godine u Sarajevu imenovala je Edina Dèku, napada~a nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, ambasadorom UNICEF-a u Bosni i Hercegovini. Osim {to je uspje{an sportista, omiljen u zemlji i inostranstvu, Edin Dèko je pokazao veliku posve}enost djeci i mladima, posebno najugroènijim kategorijama. Od na{ih sportista koji na dostojan na~in predstavljaju svoju zemlju u svijetu treba spomenuti i Vedada Ibi{evi}a koji je bio prvi ambasador Sportskih igara mladih, a koji i danas ovom ali i sli~nim projektima pruà svoju zna~ajnu podr{ku.Jedan od ambasadora je bio i bh. nogometni reprezentativac Miralem Pjani}. Novi ambasador je proslavljeni bosanskohercogova~ki ko{arka{ki reprezentativac Mirza Teletovi}.

Dejvid Bekam se u rad UNICEF-a uklju~io 1999. godine kada je u~estvovao u kampanjama za obrazovanje djece. Istakao se u skupljanju pomo}i za nastradale od cunamija u Indijskom okeanu 2004. godine, a kasnije je imao aktivnosti u ratom zahva}enom Sijera Leoneu, na Filipinima, za nastradale od tajfuna, te u nekoliko afri~kih dràva koje su bile zahva}ene virusom ebole.

Leo Mesi se preko svog kluba Barselona uklju~io u rad UNICEF-a ~iji su logo od

2006. godine nosili fudbaleri katalonskog kluba. Radio je i mnoge kampanje o pravima i potrebama djece.

Izvor:http://www.prekoramena.com/t.item.375/ekonomija-fudbala-lopta-je-coskasta.html(preuzeto: 27.05.2015. godine 10:15h).

Liderstvo je najva`niji aspekt menad`menta. Su{tina vo|enja je volja ljudi da slijede vo|u i drè se onoga {to on naredi ili kaè. Liderstvo ozna~ava poseban na~in pona{anja i upravljanja organizacijom i ljudima unutar nje. Nisu i ne mogu svi menadèri biti lideri. Zadatak lidera je da neprestano uskla|uju organizacijsku kulturu s brzim promjenama u okruènju i sa sve ve}im zahtjevima trì{ta. Oni imaju viziju i sposobnost nadahnu}a i usmjeravanja zaposlenih na stvaranje novih odnosa i ostvarivanje potrebnih kratkoro~nih i dugoro~nih ciljeva.

Liderstvo zaokuplja pa`nju ljudi jo{ od an ti~kih vremena. Kada ljudi razmi{ljaju o liderstvu u svojoj glavi imaju sliku jakih i dinami~nih po -jedinaca koji komanduju pobjedni~kim vojska ma, direktno uti~u i oblikuju de{avanja naroda, pomjeraju granice religije ili stvaraju multina cionalne imperije. Kako su pojedini lideri u sta nju da razviju tako mo}ne ar mije, dràve, re ligije ili kom panije? Za{to pojedini lide ri imaju pos ve}ene sljedbe nike, a dugi ne? Ne postoji univerzalna de finicija liderstva, jer liderstvo je sloèno i prou~ava se na razli~ite na~ine koji traè razli~ite definicije.

Ipak, Northouse (2008) is ti~e da usprkos mno{tvu definicija liderstva mogu se ustanoviti njegovi klju~ni elementi:

l liderstvo je proces,

l liderstvom se ostvaruje utjecaj,

l liderstvo se javlja u kontekstu grupe,

l liderstvu se pretpostavlja ostvarivanje cilja.

Na osnovu ovih tvrdnji moèmo da kaèmo da je liderstvo proces u kome pojedinac ostvaruje utjecaj na sljedbenike, radi ostvarivanja organizacionih ciljeva kroz promjene. Ra|o i Sadàk (2009) navode da je mo`da najbolji opis lidera dao Luthans koji je rekao „[...] mi traìmo ljude koji su treneri, koji }e osigurati ekipnu saradnju, rast, razvoj i sl., a ne one koji }e samo kontrolisati radnike, biti moderatori, mentori i učitelji”. Potrebno je naglasiti da su neki lideri zahvaljuju}i poziciji na kojoj se nalaze ovakav stil liderstva nazvali formalnim liderstvom. U praksi smo svjedoci da osoba kojoj je dodijeljena liderska pozicija ne postaje uvijek i pravi lider. Sa druge strane, de{ava se da ljudi u nekoj organizaciji prihvate neku osobu kao lidera bez obzira na njegov poloàj i titulu. Taj pojedinac je u tom slu~aju neformalni (spontani) lider. Takav lider nastaje vremenom zahvaljuju}i komunikaciji. Moè se ra}i da kada neko iskaè liderske sposobnosti, onda je on lider bez obzira da li mu je ta funkcija dodijeljena ili su te sposobnosti stvar talenta (Northouse, 2008). Kako je liderstvo dio procesa ostvarivanja utjecaja, ono je neraskidivo vezano sa konceptom moći. U organizacijama postoje dvije vrste mo}i, mo} pozicije i lična moć.



74

Moć pozicije osoba ima zahvaljuju}i odre|enom mjestu ili djelovanju u formalnom organizacionom sistemu. Lider ima mogu}nost da ostvaruje utjecaj na osnovu toga {to posjeduju vi{i status od njegovih sljedbenika. Li~na mo} je sposobnost lidera da ostvaruje utjecaj kao neko koga sljedbenici smatraju dopad ljivim i stru~nim. Kada se lideri pona{aju na na~in koji je sljedbenicima vaàn, to im daje mo}. 48

Liderstvo u sportskim organizacijama predstavlja poznavanje i sposobnost rada s ljudima te mu se zbog naglašene humanističke odnosno ljudske vještine pridaje i posebna pažnja. Istraìvanja, koja su se do danas naj~e{}e bavila liderstvom u sportu, bila su usmjerena na li~nost trenera ili na stil dono{enja odluka trenera-autokratski naspram demokratskog. Tako su Pen man, Hastad i Cords (1974) istraìvali stepen korelacije izme|u uspjeha trenera i autoriteta. Utvrdili su da su treneri autokrate uspje{niji. Sli~na istraìvanja koja su slijedila nastojala su da ustanove odnos izme|u efektivnog liderstva i osobina ili pona{anja kod dono{enja odluka npr. Lenk (1977); Pratt i Eitzen, (1989). Neki teoreti~ari, Ogilvie (1966) i Tutko (1970), ~ak su napravili trenerski profil koji je trebao da bude model uspje{nih trenera. Iako su u svojim istraìvanima ustanovili da osobine kao {to su: autoritativnost, nezavisno mi{ljenje, emocionalna zrelost i realizam jesu va`ne za trenera, ovi teoreti~ari ipak nisu pruìli nikakav dokaz koji bi opravdao ovaj profil. Pojedina istraìvanja su se odnosila na analizu primjene Fidlerove teorije u odre|enim sportskim situacijama navode}i primjer fudbalskog menadèra orjentisanog na zadatak.



75

BOKS 7.Vesla~ki tim

Ra|o i Sadàk (2009) kao primjer koncepta podijeljenog liderstva navode vesla~ki tim.Naime, vesla~ki ~etverac ~ine ~etiri ~lana koji tokom veslanja ne komuniciraju, nego sesve koordinira preko jednog ~ovjeka koji ne vesla nego navigira. Uspjeh veslanja zavisiod kompetentnosti i zalaganja svakog ~lana vesla~kog tima. Na pitanje ko je lider tima,~lanovi tima daju razli~ite odgovore. To je kormilar ili nav i ga tor, za vrijeme trke, jer ondiktira ritam. "Na suhom", dakle izvan ~amca, lider je kapiten ~amca koji bira posadu,motivi{e je i po potrebi disciplinuje itd., a tu je i trener koji je odgovoran za trening iusavr{avanje ~itavog tima. Iz ovoga proizilazi da vesla~ki tim nema jednog lidera, negose u ulozi lidera smjenjuju razli~ite osobe zavisno od situacije. Na primjeru vesla~kogtima moèmo vidjeti nivoe liderstva u organizacijama. Lider zadatka, defini{e cilj i kreirastrategiju, on ne mora znati da vesla, ali upravlja timom, on je arhitekta, {ef stru~nog{taba. Drugi nivo su lideri koji znaju da veslaju, ali to nije njihov posao jer oni rade naekipiranju ili timovima i njihovim kompetencijama, oni su treneri. I prvu liniju liderstva~ine na-vigatori, oni upravljaju kompanijom.

48 Ra|o, I., Sadàk, M. (2009). Globalno liderstvo. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnogodgoja u Sarajevu, Olimpijski komitet BiH u Sarajevu, str. 22.

Takav menadžer daje prioritet efikasnosti u igri u odnosu na razvijanje pozitivnih me|uljud skih odnosa, koji }e prema ovoj teoriji vjerovatno biti efikasniji lider od menadèra orijentisanog na odnose u situaciji kada se tim bori za opstanak (Crust i Law rence, 2006). Horn (2002) konstatuje da usprkos pojavi razli~itih teorija liderstva, kada su u pitanju istra ̀ ivanja u sportu, dobijeni rezultati ukazuju na mi nimalnu vezu sa teorijama koje su izvan sporta. Razlog tome su specifi~ni izazovi za lidera (i me nadèra) sportskih organizacija koji se zasnivaju na jedinstvenim karakteristikama i specifičnostima organizacija u sportu.

Kona~no je Chelladurai (1978, 1990, 1993) predloìo "Multidimensional Model of Leadership" (MML) koji definiše efikasnost lidera (coach trenera), a u zavsnosti je od njegovog ponašanja, njegovih sljedbenika, odnosno situacije.



76

Slika 4. MML model liderstva u sportu (izvor: Chelladurai, 1993, str. 649).

Chelladurai (1993) je definisao efektivno liderstvo na dinami~nom procesu, zasnovanom na sloènom nizu in terakcija izme|u lidera, ~lanova grupe i situaci onih ograni~enja. Model sugeri{e da se pozitiv ni rezultati (u~inak i zadovoljstvo) javljaju kada postoji podudarnost izme|u liderovog stvarnog pona{anja (tj. kroz organizovanje treninga ili pruànja pozitivne povratne informacije), po ̀ eljnog pona{anja rukovodstva ~lanovima grupe (tj. podr{ke lidera) i pona{anje koje je potrebno u odnosu na situaciju. Isprav -nost i primjenjivost MML modela dodatno potvr|uje Horn (2002). Istraìva nja provedena od strane Chelladurai i Doherty (2009), koji su koristili prethodna saznanja MML modela, potvrdila su da i demokratski i

Situacionekarakteristike

Karakteristikelidera

Karakteristikečlanova

Zahtijevanoponašanje

Aktuelnoponašanje

Preferiranoponašanje

Efekti izadovoljstvo

autokratski stil odlu~ivanja ima prednosti i ograni~enja, odnosno da stil koji se primjenjuje zavisi od situacije.49

Uloga menadèrstva se uglavnom povezuje sa licima koja obavljaju menadžerske funkcije planiranja, organiziovanja, kadrovskog popunjavanja, vođenja i kontrole. Na engleskom jeziku rije~ manage ozna~ava upravljanje, rukovo|enje, uspijevanje, postupanje, nadgledanje, a od te rije~i izvedena je i rije~ manager, koja ozna~ava rukovodioca, upravnika i direktora. Korijen rije~i menad`ment nije iz engleskog jezika, ve} iz latinskog i potje~e od rije~i manus {to u prevodu zna~i ruka, stoga i menad`ment zna~i rukovo|enje. U italijanskom jeziku rije~ managg(aire) ozna~ava rukovanje, dresiranje (konja). U francuskom jeziku rije~ managgeire zna~i sre|ivanje, uređivanje. U slavenskom jeziku rije~ menadžment podrazumijeva nau~no postavljanje organizacije i rukovo|enja.50

Menad`ment je sloèn pojam, koji ima vi{e zna~enja i u tom smislu izu~avaju se njegovi sljede}i aspekti:l menad`ment kao skup ljudi (svih kadrova u datoj organizaciji);l menad`ment kao proces;l menad`ment kao nau~na disciplina i prakti~na vje{tina;l menad`ment kao zanimanje.

Menad`ment je dostignu}e organizacionih ciljeva na efikasan i efektivan na~in kroz planiranje, organizovanje, liderstvo (vo|enje) i kontrolu organizacionih resursa.51

Prema Stoneru (1997) menad`ment je proces rada sa ljudima da bi se na efektivan na~in dostigli ciljevi organizacije putem efikasnog kori{tenja limitiranih resursa u uslovima promjenjivog okruènja.

Prema Stjepanu Hanu (2001) menad`ment je interdisciplinarno intimna sinteza, funkcija predvi|anja, planiranja, organizovanja, razvoja ljudskih resursa, rukovo|enja i kontrole.

Prema Piteru Drakeru (1990) djelovanje menad`menta se sastoji u „sistematskom organizovanju ekonomskih resursa”. U tom smislu, menad`ment se moè smatrati procesom pretvaranja (konverzije) ulaznih faktora organizacije u rezultate.

Menad`ment se moè definisati na najmanje ~etiri na~ina: 52

1. kao proces;



77

49 Ibid, str. 25-28.

50 Vujaklija, M. (2006). Leksikon stranih re~i i izraza. (Deveto izdanje). Beograd: Prosveta,str. 532.

51 A}imovi}, D. (2009). Osnove menad`menta u sportu. Ni{: Serbona, str. 21.

52 Voich, D., Wren. (1984). Man age ment pro cess, struc ture and be hav ior. New York: str. 14.-17.

2. kao nauka, disciplina ili vje{tina;3. kao profesija;4. kao karijera i zanimanje.

Menad`ment se defini{e kao proces koji povezuje vi{e funkcija menad`menta i ostvaruje se njihovim optimalnim odnosom u strukturi i dinamici poslovanja pa se stoga ne moè locirati u jednoj kategoriji ili kategoriji nekih od menadèrskih funkcija.53

Uloga preduzetni~kih akcija predstavlja mogu}nosti preduzetni{tva koje su u sportu skoro neiscrpne. Prvenstveno su saznovane na ljudskim idejama temeljem kojih se kreiraju sportski proizvodi i usluge. Suštinski u velikoj mjeri zavise od ponuđenog proizvoda, usluge odnosno programa koji se nudi na tržištu, njegove cijene, promocije i distribucije. Kako se ovi elementi prepoznaju kao marketinški splet može se reći da su preduzetništvo u sportu i marketing usko vezani i da ovise jedan o drugome.Uloga marketinga u sportu odnosi se na posebno podru~je primjene koncepta marketinga u sportskoj djelatnosti. Postoje neke dileme pojmovnog i terminolo{kog odre|enja posebnog podru~ja primjene marketinga. Ve}ina autora knjiga o op}em marketingu obra|uju posebna ili izbarana podru~ja primjene marketinga. Iz ovoga je vidljivo prisustvo pojedinih razlika primjene marketinga unutar odre|enih podru~ja, u kojima pojedini ekonomski teoreti~ari, o pitanju da li se radi o primjeni uvijek istog op}eg marketinga ili je to primjena specifi~nog marketinga jo{ uvijek ne mogu da ponude jedinstven odgovor. To su, dakle dva stava primjene marketinga. Ono {to je zajedni~ko svima je to da mar ket ing daje osnovu, na~in razmi{ljanja i postupke kojima se to ~ini.



78

BOKS 8.Sportska industrija "te{ka" oko 400 milijardi dolara

Samo onaj ko je stekao dosta saznanja iz podru~ja sporta, moè adekvatno shvatitirastu}e zahtjeve na podru~ju spor ta i pretvoriti ih u marketin{ke strategije. Jer, bezpoznavanja specifi~nosti sporta mogu se posti}i samo djelimi~ni rezultati i rje{enja. Sdruge strane, sport kao djelatnost se mora koristiti svim nau~nim dostignu}ima iprakti~nim iskustvima savremenog op}eg poslovnog marketinga {to rezultirainterdisciplinarnim nau~nim istraìvanjima. Zaklju~ak je da su sport i ekonomija u ovomsegmentu djelovanja neodvojivo povezani, na {ta upu}uju i osnovni kriteriji koncepcijemarketinga: kao poslovne koncepcije, poslovne funkcije, ekonomskog procesa i nau~ne dis ci pline, a koje zadovoljava i sportski mar ket ing.

Izvor: Hoffman, D.L. and T.P. Novak (1996). Mar ket ing in Hypermedia Com puter-Me di -ated En vi ron ments: Con cep tual Foun da tions, Jour nal of Mar ket ing, 60 (July), 50-68.

53 Tomi}, M. (2007). Sportski menad`ment. (Prvo izdanje). Beograd: Data sta tus, str. 29.

ZAKLJUÂK

Ovo poglavlje je koncipirano na na~in da ponudi odgovor na pitanjeza{to je sport specifi~an dru{tveni fenomen, kakva je njegova

priroda i svrha postojanja, dru{tveni aspekti i uloge njegovog funkcionisanja, te principi liderstva i menad`menta na kojima po~iva njegov savremeni razvoj. Vode}i se osnovnom premisom sporta kao secifi~nog dru{tvenog fenomena, definisanje njegove prirode kretalo se u dva pravca.

Prvi, u kojem se zastupa stav da sport sagledan sa teleolo{kog aspekta predstavlja stvar po sebi i drugi koji se veže za sociokulturološki aspekt čovjekove prvorazredne potrebe za pripadnošću.Na taj na~in sport dobija svoj dvojaki karakter, kao ~ista igra (game, play) ~iji je tok i krajnji rezultat nepredvidljiv i kao struktuirana aktivnost odnosno savremeni takmi~arski sport. Nadalje, koriste}i se Maslow-ljevom hijerarhijskom skalom potreba, vrlo studiozno je obja{njeno na koji na~in ~ovjek zadovoljava svoje individualne i dru{tvene potrebe za sportom.

Tako|er, predo~eni su na~ini uklju~ivanja u sport kroz aktivnosti sudionika u igri (igra~a) i aktivnosti sudionika putem razli~itih oblika participacije (npr. posmatra~i, menadèri, vlasnici i sl.). Sa tog aspekta posebno su se izdvojila dva tipa uklju~ivanja i to u vidu sportskih proizvo|a~a i sportskih potro{a~a. Etika i moralne norme kao univerzalni principi razvoja sporta sagledani su u duhu pozitivnih, ali i negativnih refleksija koje produkuje savremeni sport, pri ~emu je istaknuto da sportska etika obuhvata primjenu eti~kih na~ela, dok poslovna etika nu`no ne uklju~uje sportsku etiku, posebno u situacijama kada sport posmatramo kao biznis.

Opserviran je utjecaj i razvoj dru{tvenog okruènja koje predstavlja osnovu za uspje{no poslovanja sportske organizacije. Razja{njen je koncept tradicionalnih dru{tvenih vrijednosti sporta kao {to je: pobolj{anje zdravlja kroz tjelesnu aktivnost, udruìvanje snaga protiv dopinga, ja~anje uloge sporta u obrazovanju i odgoju, poticaj volontiranja i motivacija gra|ana kroz sport, značaj sporta za dru{tveno uklju~enje i promovisanje jednakih mogu}nosti, ja~anje prevencije i borbe protiv rasizma, te dijeljenja kulturolo{kih vrijednosti sa ostatkom svijeta.



79

Osim toga obrađeni su savremeni trendovi razvoja sporta i menadžmenta na globalnom nivou, pojašnjavajući uloge kao što su: uloga sportskog lobija, uloga sportske diplomatije, uloga liderstva, uloga menad`erstva kao i uloga preduzetni~kih akcija, ~ime je ovo poglavlje zaokru`eno.



80

PITANJA ZA RASPRAVU

Nakon ~itanja tre}eg poglavlja ~italac bi trebao razumjeti i odgovoriti na sljede}a pitanja:

l [ta podrazumijevamo pod pojmom sporta kao igre (game, play)?l [ta podrazumijevamo pod pojmom sporta kao sporta (struktuirana

aktivnost)?

l Koje potrebe ~ovjek treba zadovoljiti kako bi postao jedan od akterasportskih aktivnosti?

l Koje su to indvidualne, a koje dru{tvene potrebe u okvirima sporta?

l Ko su proizvo|a~i, a ko su potro{a~i sportskih proizvoda?

l Detektovati za{to su bitni sportska etika i moral u sportu, te za{to jebitan resurs ugleda u sportu?

l Koliko je sport povezan sa drugim nau~nim oblastima kao kao {to subiologija i sociologija?

l Koji je uticaj sporta na obrazovanje?

l Objasnite {kolski odgoj i odgoj djece sa posebnim potrebama?

l Koje su osnovne dru{tvene funkcije sporta?

l Kakav je stepen korelacije izme|u uspjeha trenera i autoriteta?



81

Bibliografija

A}imovi}, D. (2009). Osnove menad`menta u sportu. Ni{: Serbona.

Andrija{evi}, M., Ara~i}, M., Bili}, D, ûstonja, Z., Heimer, S., Juki}, I.,Kova~evi}, R., Koùlj, G., Milanovi}, D., Puhak, S., Rudi}, R., [kori}, S.(2011). Temeljna na~ela i smjernice razvoja sporta u Republici Hrvatskoj.Zagreb.

Andrija{evi}, M., Ara~i}, M., Bili}, D., ûstonja, Z., Heimer s, Juki}, I.,Kova~evi}, R., Koùlj, G., Milanovi}, D., Baleti}, Z.(1995). Ekonomskileksikon, (CD-ROM). Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleà iMasmedia.

Bartoluci, M. (2003). Ekonomika i menad`ment sporta. Zagreb:Kineziolo{ki fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu.

Bjelac, S. (2006). Sport i dru{tvo. Split: Fakultet prirodoslovno-matemati~kih znanosti, kinezilogije Sveuli~i{ta u Splitu.

Brklja~i}, M. (2007). Etika i sport. (Tematski rad). Rijeka: Medicinskifakultet u Rijeci.

Broni}, M, ̂ ustonja, Z, Frani}, J, Klemen~i}, I, Kuli{ D, Kasalo, V, Maleti}, I, [koc, I, Ur ban, I. (2012). Finansiranje sporta u Republici Hrvatskoj susporednim prikazom finansiranja u Evropskoj uniji. Zagreb: Institut zajavne financije u Zagrebu (Istraìva~ki projekat). Zagreb.

]ati} R, Stevanovi} M. (2003). Pedagogija. Zenica: Pedago{ki fakultet.

For~i}, G. (2007). Kako unaprijediti volontiranje. Rijeka: Udruga za razvojcivilnog dru{tva Smart u Rijeci.

Hoffman, D.L. and T.P. Novak (1996). Mar ket ing in Hypermedia Com -puter-Me di ated En vi ron ments: Con cep tual Foun da tions, Jour nal of Mar -ket ing, 60 (July), 50-68.

Juraki}, D.(2009).Taksonomske karakteristike zaposlenih srednje dobi kaoosnova izrade sportsko rekreacijskih programa, (doktorska disertacija).Zagreb: Kineziolo{ki fakultet sveu~ili{ta u Zagrebu.

Kontz, H., Weihrich, H. (1994). Mened`ment. (Deseto izdanje). Zagreb:Mate d.o.o.

Kozar~anin, A. ( 2005). Kineziolo{ka sociologija. Sarajevo: Fakultet sportai tjelesnog odgoja u Sarajevu.

Krki}, S. (2003). Menad`ment. Mostar: Univerzitetska knjiga Mostar.



82

Ma{ala A. (2003). Sportski proizvodi timskih sportova i strukturamedijskog pra}enja, Sarajevo: Sport u teoriji i praksi, godina 7, broj 1.

McPherson B. D., Curtis J. E., Loy J. W. Jr., (1989.), The So cial Signifianceof Sport. Cham paign:Hu man Ki net ics Books.

Moesch, K.,Elbe, A.-M., Hauge, M.-L.T.,Wikman, M.,J.,(2011), "Scan di -na vian Jour nal of Med i cine & Sci ence in Sport", Kopenhagen: Danska.

Muk, S. (2007). Bijela knjiga o sportu. Brisel: Institus alternativa, Stu dioMouse.

Puhak, S., Rudi}, R., [kori}, S. (2011). Temeljna na~ela i smjernice razvojasporta u Republici Hrvatskoj, Zagreb: Nacionalno vije}e za sport.

Ra|o, I., Mahmutovi}, I., Ma{ala, A.,Vrci}, M.,(2011). Aspekti razvojasporta u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Me|unarodni simpoziji, Bosna iHercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma, Univerziteta uSarajevu, Obala Kulina bana 7/II, Sarajevo, Zbornik radova.

Ra|o, I., Sadàk, M. (2009). Globalno liderstvo. Sarajevo: Fakultet sporta itjelesnog odgoja u Sarajevu, Olimpijski komitet BiH u Sarajevu.

Samuelson, P., Nordhaus, W. (2007). Ekonomija. Zagreb: Mate d.o.o.18

Sri}a, V. (1992). Principi modernog menad`menta. Zagreb: Zagreba~kaposlovna {kola.

[unje, A. (2003). Top-menadèr vizionar i strateg. Sarajevo. Tirada d.o.o.

Tomi}, M. (2007). Sportski menad`ment. (Prvo izdanje). Beograd: Data sta -tus.

Voich, D., Wren. (1984). Man age ment pro cess, struc ture and be hav ior.New York.

Vujaklija, M. (2006). Leksikon stranih re~i i izraza. (Deveto izdanje).Beograd: Prosveta.

Vujimilovi}, D., Ra{idagi} , F., Zubovi}, M., Ma{ala, A. (2004). Zbirkavaè}ih kantonalnih, gradskih i op{tinskih propisa iz oblasti sporta.Sarajevo: Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo.

@ugi}, Z.(1996). Uvod u sociologiju sporta. Zagreb: Fakultet za fizi~kukulturu Sveu~ili{ta u Zagrebu.

Izvor: UFC 146. U: Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/UFC_146(preuzeto: 25.05.2015. godine 11:30h).

Izvor: Statut U: Wikipedia.http://hr.wikipedia.org/wiki/Statut (preuzeto:25.11.2015.godine 12:25h).

Izvor:http://www.prekoramena.com/t.item.375/ekonomija-fudbala-lopta-je-coskasta.html (preuzeto: 27.05.2015. godine 10:15h).



83



84



85



86

SA@ETAK

Sportski menad`ment predstavlja skup aktivnosti u sportu, kojeobavljaju menadèri, unutar organizacija u sportu, s ciljem da se

sportske i poslovne funkcije sprovode na {to racionalniji, ekonomi~niji i efikasniji na~in u kojem sportista, trener i tim stru~njaka predstavljaju najva`niji resurs. Bez sportske organizacije menad`ment ne moè da obezbijedi svoj funkcionalni sadràj i obratno, bez menad`menta sportska organizacija nema integralnu, odnosno optimalnu mo} za svoje djelovanje i razvoj.

Sportski menad`ment je u postoje}em realnom okruènju potpuno nova pojava. Realnost postoje}e prestruktuiranosti dru{tvenog sistema, njegova ideolo{ka, politi~ka i socijalna transformacija, nametnula je potpuno druga~ije me|uljudske odnose, kao i nove poslovne odnose koji se odvijaju na svim nivoima dru{tvene segmentiranosti. Jedna od poznatijih definicija sportskog menad`menta glasi: „Sportski menad`ment je proces organizovanja i upravljanja sportom ili sportskom organizacijom radi ostvarivanja sportskih ili drugih ciljeva uz racionalno kori{tenje ograni~enih resursa”.

Sport ima svoje podru~je djelovanja, subjekte djelovanja, predmet djelovanja i svoje krajnje ciljeve, postizanje vrhunskog sportskog rezultata, a time i sportskog uspjeha. Sport, u neku ruku, izmi~e strogom profiliranju i ograni~avanju. Ono {to sport predstavlja jeste specifi~na dru{tvena pojava svojstvena ljudskom bi}u. Zbog toga se sportski menadèr karakteriše kao lice koje je zaduèno za organizovanje i upravljanje odre|enom sportskom organizacijom, koja kao krajnji cilj ima ostvarivanje sportskih i poslovnih rezultata.

Ljudski resurs je klju~ni i najva`niji resurs koji nas upu}uje kako na ekonomi~nost poslovanja u sportu tako i na sveukupnu primjenu sportskog menad`menta, bez kojeg je nezamisliva savremena sportska djelatnost.

Tako|er, moèmo govoriti i o razli~itim oblicima organizovanja i primjene sportskog menad`menta kao {to je: menad`ment sportskog doga|aja, menad`ment sportskih objekata, menad`ment ljudskih resursa, strate{ki menad`ment, sportsko finansijski menad`ment i sl.



87

4. SPORTSKI MENAD@MENT

U stru~noj literaturi je dobro poznato da ne postoje unaprijed konstruisane{eme organizacionih sistema u bilo kojoj ljudskoj djelatnosti jer svakaorganizaciona cjelina ima svoje specifi~nosti koje je izdvajaju od drugih i na taj na~in je ~ine originalnom.54

Originalni organizacioni sistemi su oni koji su prona{li sopstveni putizgra|en na osnovu svrhe postojanja, ciljeva i strategija, kojima se utvr|eniciljevi dostiù. Iz tih razloga se tu|a iskustva ne mogu slijepo kopirati iaplicirati na svaku organizaciju. Organizacioni sistemi su sloèni sistemikoji primjenjuju struktuiran proces u kojem individue i grupe utje~u jednena druge, da bi postigle svoje ciljeve kao pretpostavku svoga opstanka irazvoja. Uloga organizacionih sistema, u uèm smislu, je ispunjavanjepotreba pojedinaca ili grupa koji formiraju taj sistem, dok, u {irem smislu,organizacioni sistemi imaju za cilj ispunjavanje potreba dru{tva i kao takvipredstavljaju el e ment drugih vi{ih (nadre|enih) organizacionih sistema.

Organizaciona struktura globalnog sistema sporta se naj~e{}e defini{e kaopovezivanje pojedina~nih dijelova u cjelinu.55

Zada}a menad`menta u organizacijskim sistemima je sljede}a:

l primjena organizacionih {ema,

l organizovanje i povezivanje pojedina~nih dijelova u cjelinu,

l uspostavljanje organizacione strukture,

l upravlja~ka funkcija,

l rukovo|enje organizacijama.



88

54

55

Malacko, J., Ra|o, I. (2006). Menad`ment ljudskih resursa u sportu. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, str. 101.

Ibid, str. 102.

o...odrednicusavremenog ~ovjeka. igra kaosvrsishodna ~ovjekova aktivnost je njegova su{tinska...

Documents