o nacelu razloga - cetvrto poglavlje

8/19/2019 O nacelu razloga - Cetvrto poglavlje

1/33

tAl'

/il48w

AAJO

Op/., AAIKJ

DEli

II

,A/r1TePJAfllIO

rpoc

1rJ

P

j 0f1AIHAJu80 CA.IIO

rAJA kC JYlttHO

tetvrto

pogl vlje

o prvoJ klasi

objekata za

subJekat

i oblik

nacela dovoljna razloga kojl u

nJo

vlada

§ 17. Opee razjasnjenje

ove

klase objekata

~ a k l ~ a moguCih predmeta na.se moei pred

s t ~ v l ~ ~ J a .Jest klasa1)z 0 r nih 2}p 0 t

pun

i h, e m

p l r l J

Slklh p r e d s ~ y ~

~ e

s u ~ ~ u

opreci

pren:a naQrosto l J e n u n

dakle apstraktnim

poj

m o ~ a ; ~ une

ukoliko prema

Kantovu

razIi

~ o v a n J u s ~ c ; I r z a v a J u ne sarno ono formalno. nego i

ono

m a ~ n J a l n o

k ~

p o j ~ v a ,

e

~

i r

1

sKe:

.

dije-

10m u k o ~ o n.e

pt;izlaze.

zgolJnoga vezanja misli,

n ~ o

u k o l i k ~ ~ a J u :"yoJ lZVor

u pobudi

osjeeanja

nasega ~ O Z l t i v : n O ~

tiJela, na

koji uvijek

upucuju u

svrhu oVJeroylJenJa svoga lI'ealiteta, dijelom sto su

prema

zakoruma

prostora vremena

i

kauzaliteta

u

~ a j e d n i c i

: . e z a n ~

onaj ~ o m p l e k s

bez

konca i

po

cetka kOJl

saCillJava nas e m p i r i

j

sk i

r e a

1

i

t e t. No

kako

taj

empirijski

realitet prema rezultatu

Kantova u< enja ipaJk

ne

ukida

njihov

t iT a n s c e n

d e t a l n i i e a l i t e

t

zato one ovdje, gdje se

r ~

0 formalnim

elem.entima spoznaje, dolaze u ob

ZIT sarno kao

predstave.

§ 18. Obris transcendentalne analize empi-

rijskoga realiteta

~ o m e o ~

predstava

su forme

unutarnjega

i

spolJasnJega cuIa,

v:r

i j e m e

i

p 0 s tor Ali ovi

su .

z a m

j e t

1

i

v i, sarno kad

su i

s

pun

j e n

i

~ Jihova je z a m j e t

i

v

0

s t m a t e r i

j

a, na ko

JU Cu sa

vratiti

kasnije kao

i u

§ 31.

K a d

bi

v r i j e m e

b i lo

j e d i n a

f o r m a

ovih

predstava onda

ne bi bila i s t 0 d 0 b

nos

t i

a

z ~ t

niSta p

0

s

t 0 j a n 0

i nikak.ve t

r a j nos

t

i:

y r 1 J. e m e s a naime zamjeeuje, sarno ukoliko je

l s p ~ J e n < ? , a nJegov tok sarno

po

mijeni onoga, sto

ga

lSpunJava. P

0

s

t

0

j a n

0

s

t

nekoga objekta

spo-

31

znaje

se stoga sarno po opreci prema promjeni

dru-

gih,

koji

su s njime i s t

0 do

b n i. PTe d s t a

va

i s t

0

d

0

b

nos

t i nije

pa:k. moguca

u

samome

we -

menu, nego

je

u

svojoj drugoj

polovici

uvjetovana

predstavom pro

s

t o r a; jer je

u sarnome

vremenu

sve jedno za drugim u prostoru pak j ed n 0 p

o-

r e d d r u g

0

g a. Predstava istodobnosti

nastaje

dakle tek uslijed zajedoice

vremena

i prostora.

Ka d b i

s d r u g e

s t r a n e p r o s t o r b i o

j ed i na f o r m a predstave ove klase, onda ne bi

bilo m i j e n e; jer mijena iIi pTomjena jest s u k c e-

s i j a stanja a

sukcesija

je mogu6a sarno u v r

e

me n

u

Zato

se

vrijeme

i moze

definirati kao

mo

gucnost

opreenih

odredenja

na istoj

stvari.

Dakle

mi vidimo, da su

obje forme empirijskih

predstava

premda

im

je beekonacna djeljivost i

beskona< l1a

rasemost

zajednicka, od

temelja

razli

cite

u tome,

sto

u

prvoj nema nikakvoga

zna.< enja,

Sto je u

drugbj

bitno. Uzasobica

nema

znaeenja

u

vremenu, a zasobica u

prostoru.

Pa ipak se empirij

ske

predstave koje

pripadaju zakonskome kom

pleksu realiteta pojavljuju u oblIn formama

zajedno, pa

je un u t a

r n j a s j ed i n j e

nos

t

obih dapace uvjet

realiteta koji

u

neku ruku

pro

izlazi iz njili kao

produkat

iz

svojih

faktora. Ono,

Sto to

sjedinjenje

stvara jest

razum

koji s pomoeu

svoje

funkcije,

koja mu

je

svojstvena vek

one

he-

~ e r o g e n e

forme

eulnosti. tako da

iz

njihova uza

JaJIlIloga zadiranja proizlazi e m p i r i j s k i r e a 1 i

t e t

kao potpuna predstava premda

saroo

za

sam

razum

.

Ova

sa< injava kompleks,

koji se drZi na

okupu

s pomoeu

forma

na< ela razloga , ali

je

pro

b l ~ m a t i c n i h

granica. Sve pojedine predstave,

koje

pnpadaju ovoj klasi, dijelovi su toga kompleksa, te

zap elIl:aju u

njemu prema

izvjesnim

nama

a

priori

SVlJesrum

zakonima

svoja

mjesta.

Bezbrojni

objekti

e g z i s t i r ~ j u stoga

u

njemu

istodobno,

jer

u

njemu

bez

obZITa na nezaustavljivost vremena traje

sup-

stancija

t.

j. materija te mijenjaju svoja stanja

bez obzira na ukoeenu negibljivost prostora.

Dakle

say

objelktivni

svijet opstoji jednom rijeci za

nas u

tome

kompleksu. Izvodenje analize

empirijskoga

realiteta.

koje

je

ovdje dann

-;;amo

u obrisu, nalazi

paZljivi Citalac u :tSvijetu

kao volja

i

predstava«.

sv.


2/33

32

1.,

§

2.,

u

pobliZemu

tumaeenju

naCina, kako Be S

pomoeu funkcije

razum:a

stvara ono sjedinjenje i

njime

iskustveni

svijet za njega.. Pri

tome

ce rou

biti

od

velike pomoCi ona 4-tom poglavlju 2. svesk&

dodana i njegovoj paZljivoj obazrivosti preporneena

tablica »Predikabilije a priori vremena, pr

os

tora i

m a t e r i j e ~ ; jer

se

na njoj naroClto objaSnjava, kako

se izjednaeuju opreke

prostora

i VTemena u

materiji

kao

njihovu

produktu,

koji

se prikazuje

u

formi

kauzaliteta.

Funkciju razuma, koja saCinjava bazu empirij

skoga

realiteta, prikazat

cemo

odmah isCirpivo. Sa

mo se

prije s nekoliko mimogrednili

razjaSnjenja

moraju odstraniti najbliZe zapreke, na

koje

bi moglo

naici idealistiCko osnovno shvaeanje, kojega se ovdje

drZimo.

§

19.

eposredna nazocnost predstava

Kalko

subjekat,

bez

obzira

na

to sjedinjenje

forma unutarnjega

i

spoljaSnjega eula

s

POIDOCU

ra

zuma u predstavu materije i t ime u predstavu po

stojanoga

spofjaSnjeg svijeta,

spoznaje

same

unu

tarnjim.

Wlom,

jer

je

spoJjaSnje Culo opet 'Objekat

unutarnjega i

jer

ovaj

opet

zamjeCuje zamjedbe 000

ga,

dakle jer

subjekat

u pogloou n e p

0

s r ed n e

n a

zoe no s t

i

predstava

u svojoj '

svijesti ostaje

podvngnut samo

uvjetima

v r em e n a, kao

forme

nutarnjega f ,ula*; u isti cas moze Ibiti sarno

jedna predstava u njegovoj svijesti, koja dodtiSe

mooe biti veoma sil.ozena. Predstave su n e p 0 S r e -

d n o n a Z 0 .c n e reci ce: one Be

nespoznaju

same

u

s j € d i n j € n j ~

vremena

i

prostora

u

potpunu

pred

stavu empirijskoga reaIiteta,koje je izvmio razum

(koji je, kako ,cIeIllO odmah vidjeti, intuitivna

moe).

nego se

kao predstave unutarnjega cula spoznaju IU

samome vremenu,

i to

na njegovoj indiferentnoj

tocki,

odakle

se one razilazi \u dva smjer.a.

Ta se

tocka zove

s ad

a s n

j

0 s t.

Onaj

uvjet

za n ~

srednu

nazoenost jedne

:predstave ove klase, 'koje

ga

Smo

se dotakli

u predaSnjemu paragrafu,

jest

• Por. Krtt d rein. Vernuft, Elementa.rlehre Abschnl.tt

II., SchlUsse

a.

d Begr., b,

i

c,

Str,

33, prvoga, str, 49, pe

toga

1zdanj8..

33

kaUlZaJIni

utjecaj

te

predstave

na

naSa os'jetila, a po

tome

na

naee

tijelo. I same

tijelo

pripada Objekti

rna

ove

k1Lase, pa je

prema tome

podlVTgnuto

zakonu

kauzaiiteta,

koji u

njoj

V'lada i koji cemo

odmah

razjasniti. Poradi toga subjekat 'PI'ema zalkonima

kakb unutarnjega, tako i .spoljaSnjega svijeta ne

moZe

ostati

ikod one j' e d n e predstave, a.u sam.ome

vremenu nema

iSitovremenosti.

Zato

e

ona

pred

stava

svagda

opet nestati,

istisnuta od drugih, pre

ma

redu,

'

koji se ne

da a priori odrediti,

nego je

ovisan 0 prilikama, koje Cerno uskoro spomenuti.

Da

osim

toga

fantazija

i san reproduciraju ne;po

srednu nazo\: nost

predstava,

to je

poznata

.cinjeni

ca, ali njeno

razjaSnjenje ne

idre ovamo,

nego

u em

pirijsku IPsiihologiju.

No

Ibuduci da Siulbjektu uslijed

funkcijie razuma ipak

ostaje

predstava 0 ikomplelksu

realiteta, 'koji sve obuhvata, ikako sam ga gore opi

sao,

Ibez OOzira

na onu

~ e t i m i c n o s t i l1samlji'vanje

predsrtava

u pog'ledu

njihove neposredne nazocnosti

u

njegovoj

svijesti; zato

su

se

predstave

iU

pogledu

te opreike, uikoliko pripadaju ,onome kompleksu,

sttnatrale

kao

neSto posve drugo, nego ukoliko su u

svijesti neposredno nazocne. U prvome svojstvu na

zivale su se r e a 1n i m s t v r im a, a u

drugome

sarno ;predsta'Vama kat eksoihen.

Ovo

obi61o

shva

canje stvari zove se, kako

je

p o ~ n a t o r e a l i z a m.

Tome se Slhvacanju s nastJupom

novije

fHozofije

su

plrotstavio i de a l i z am,

koji

je

sve

viSe dobivao

na

terenu.

Isprva

su

ga

zastupali Malebrancihe i

Berikeley, a Kant ga potencirao do transcendental

noga idealizma,

koji

Cini slhvatljivim z a j e d n n op.-

stojanje

empirijskoga

realiteta

stvari

s njjho'Vim

tranSiCell1dentalnim idealitetom.

Prema tome

se

Kant

u Krit. Cist. uma izmedu osta J.oga izlr'aZava ovako:

»Ja

razumijevam pod transcendentalnim

idealizmom

8m

pojava

u.cenje, po kojemu

1h

Bve skupa

s m a ~

tramo

kao zgolJne

proostave,

a

ne

kao

same

stvan

po s e b i ~ Nadalje u tprimjedbi: »'Sam prostor nije

niSta

drngo do

1i predstava; drukle sto

je

u njemru,

mora

biti

sadrlrzano u predstavi, a u IProstoru je ne

sto samo utoli ko, ukoliko

se

one u njemu zaista

predst.avlja.«

(Krit.

4. paralogizroa

transc.

psihol.,

o

nacelu .o.logo >


3/33

34

str. 369. i 375. prvoga izdanja.) Naposljetku Ka.Ze

U

»IRazmatranju«,

S'to

je dodano ovome poglavlju:

»AJrO oduzmem misaoni sulbjekat, mora

da

otpadne

i

cijeli tjelesni svijet,

jer

je on samo

pojava

u

Cul-

nosti nsSega subjekta i

neka

V lSta njegove pred-

stave.« U Indiji je idealizam

kako

u Ibramanizmu,

tako

i u Ibudizmu

cak nauka

pu

ke

religije; sarno

je

u Evro pi paradoksan uslijed glavnoga i neo,phodno

realistickoga Zidovskog osnovnog naziranja. No rea-

lizam ne vidi,

da

je

tako

zvani

bitak

ovih realnih

stvari

n a sk r

0

'z s am

0

n e k

0 pre

d s t a

vI

j a-

n j e

ili

sarno mOgllenost predstavljanja,

predstav-

nje kata ~ n a r n i n f a k o ,se

baS hoCe

da se

sarno ne

posredna nazoenost u

subjektovoj svijesti naziva

predstavljanjem kat e n t e l e h e i a n On ne

vidi,

da

objekat izvan

svoga

odnoaaja

prema

subjektu ne

ostaje viSe objekat, va

da

je

smjesta

ukinuta i sva-

ka

objektivna

egzistencija, ako mu

se

taj odnooaj

oduzme i l l od njega apstrahira. Le i b In i t z je do

bro osjeeao uvjetovanoSt

dbjekta

po sulbjektu, ali

se ipak nije mogao rijeSiti misli

0

osebnome bitku

dbjekata neovisnih

0

njiihovu odnoSaju prema

911-

bjektu, t. j. 0

p r e

d s t a v 1

j

a n j u. Zato je .prije

svega

priihvatio ovome svijetu predstave tOOno jed'

na:k, s njime paralelan svijet

objekata :po

sebi.

Ali

ovaj nije direktno veza:n

sa

svij'etom predstave, ne-

go samo

spoljaanje

s pomoeu presta.bilirane harmo-

nije;

- oCito neSto najsuvmnije na

v i j ~ t u

jer sam

taj

sVijet objeikata ne ;pOOa uopaZanje i jer ona.j

njemu u

predstavi

posve jedna;ki

svijet

opstoji

i

bez

njega. Karl je pak htio

da tpObliZe

odredi

S I.lSti-

nu stvari,

koje

same

po

sebi

Qlbjektivno egtz;istiraJIl.

bio je prisiljen da sarne oibjekte 'Po sebi .proglasi su-

bjektima

(monades).

Upravo

time dao je

najrjeCi

tiji

dokaz 0 tom, da naSa svijest ma e naei upravo

sarno suibjekat i OIbjekat, ;predstavljaea i predstavll,

ukoliko

je

ona

sarno s poznavalacka, da.kle u grani-

cama

intelekta, t. j.

aparata za svijet

predstave, i

da zato

mOZamo doci

sarno do

s u Ib j e k t a , ako

smo apstrahirali od

objektivnoga

bitka

(predstav-

ljanja) ohjekta, t. j. ako .smo

ga

kao

takav

ukinuli,

a ipak hocemo da neSto postavimo. Hoeemo Ii pak,

35

da

apstrahiramo ad sulbjektivnoga Ibirtka subjekta,

ada: ipak

neSto zadrZimo,

onda

nastupa;

obratni

slu-

eaj koji Be razvija u ma t e r i

j

a l i z a m.

Spinoza, koji u ovoj

stvari nije

bio dosao na

Oi-

sto, a stoga ni do .jasnih pojmova 0 njoj, ipak

veoma dobro shvatio,

da

je nuZni odnoSaj

izmedu

objekta

i

subjekta

ovima

tako

bitan,

da;

je na

svaki

naCin uvjet za mogucnost njihova pomiSljanja. Zato

je taj OOnoSaj prikazao

kao

identitet

spoznavalaCko

ga

i

raseZnoga

u supstanciji,

koja

jedino

egzistira.

OPASKA. PrimjeCujem prillkom glavnoga tumare-

Jlja. ovoga. paragrafa, da se pod

izrazom

r e a 1 n t

o b j e k t 1, kojim eu

se

radi

kratko&

1 lakAe shvatljl-

vosti

sluZlti u ~ v u

ove

rasprave, imaju

razumjett

upravo sarno

zome predsta.ve, sto

8U

vezane

za

kom-

pleks

empirtjskoga.

realiteta, koji

8Q.ffi

po

sebl

uvljek

oBta.je

idealan.

§

20.

Nace o dovoljn r zlog biv nj

U

sada

prikazanojl

klasi

objekata

za

subjekat na-

stupa na:eelo razloga

kao

z a k

0

n k a u z a

i eta

a

kao

takvo

nazvat

Cu ga n a c e 10m d

0 vo l

j n a

r a z

l og

a b i v a n j a, principium. rationis suffi-

cientis fiendi.

Svi

objekti,

sto se prikazuju

u

potpu-

noj

predstavi,

koja saeinjava kompleks

iskustvenoga

realiteta,

povezani su

mOOu

sobom u pogledu na-

stupanja

i nestajanja njihovih stanja zakollom kau-

zaliteta, a prema tome u smjeru

toka

vremena. On Be

sastoji u tome: Kad nastupi novo

stanje

jednoga

iIi

viSe

objekata, onda mu

je moralo prethoditi neko

drugo, za kojim

novo

redovito slijedi,

t.

j. uvijek.,

kadgod je

prvo

ovdje. Ovaj slijed wve se s 1

j e d

van

j

e,

prvo

staonje

pak

u z r

0

Ik,

a

drugo

u

c

n a k.

Ako

Be na pro neko tijelo upali, O'l1da je

tome

sta.nju gorenja moralo prethoditi ovo stanje: 1.

srodnost

S

oksigenom, 2. doticaj s oksigenom, 3. iz

vjesna temperatura. Upaljenje je moralo neposredno

doei, eim je ovo stanje opstojalo. No kako je upa-

ljenje

tek sada

nastupilo,

to ni

ano

stanje

nije oduyi;

jek opstojalo, nego je tek

sada

moralo nastuplti.

Ovaj

nastup

zove Be

pro

m j e n a. a t ~

se

zakon

kauzaliteta

isIkljucivo odnosi

na p r o

m } ene,

pa

ima uvijek

sarnQ s njima posla.

Svaki

je uCinak.

kod

svoga

nastupa

neka p r o m jle n a, a

da

ova

nije

vee


4/33

36

ranije nastupila, to sa sigurnoSCu

u p u ~ u j e

na drugu,

njoj

prethodnu p r o

m j e n u.

Ova

se

promjena

s

obzirom na onu zove u z r 0 k,

ali

s obziTom na jednu

treCu pr o

m

j

en

u,

koja je

njoj sarnoj

opet p r e t h o ~

dila, u Cin k.

To

je lanac kauzaliteta: on

je

nuino

bez poeetka. Prema

tome

je

svako stanje,

sto na

stupa,

moralo

proizaei iz promjene,

koja

mu je

pret

hodila,

na pro

u naSemu

gornjem slucaju

iz pridola

oonja

slobodne topldne tijelu,

iz kojega je

moralo pro

izaei poviSenje

temperature. To

pridolaZenje s l o b ~

dne topline uvjetovano

je

opet

nekom prethodnom

promjenom., na pro padanjem suncanih

traka

na za

riSno zrcalo; ovo pak, recimo, udaljivanjem oblaka ad

Sunea; to udaljivanje vjetrom; ovaj nejednakom gu

stoCom uzduha; ova opet drugim stanjima i tako in

infinitum. Kad se pak ono jedno odredenje, stO' ga

neko stanja

ne

sadrzava, da

uzmogne

biti uvjetom

za nastup novoga, hoee da nazove uzrokom kat

eksohen,

ako

ono sada Jos,

dakle naposljetku

prido

de;

onda je to doouSe

ispravno

utoliko, ukoliko se

~ v j k

kod toga

dr.zi

posljednje

promjene,

koja ovdje

svakako

odlu.cuje. No

bez obzira

na

to nema jedno

ockedenje kauzalnoga

stanja za

utVTdivanje uzroene

vare stvari

u opCerutosti nika:kve pr-ednosti

pred

ostaJima

zbog

toga, sto

je posljednje, koje pridolazi.

Tako se u navedenome primjeru udaljivanje oblaka

moZe utoliko nazvati uzrokom upaljenja,

sto

nastupa

kasnije nego namjestanje zarisnoga zrcala na O'bje-

kat; ali

to narnjestanje moglo se desiti kasnije ad

udaljenja

oblaka, a

pripustanje

oksigena opet ka

snije od onoga narnjestanja. Takva slucajna vremen

ska odredenja imaju dakle u svakome pogledu da

odluce, sto Ce biti uzrok. Kod toenijega razmatranja

nalazimo

naprotiv,

da

je

c i

j

e

os

n

i

e

uzrok

onoga, sto slijedi,

pri camu

je u bitnosti svejedno,

u kakvome su se vremenskom slijedu sastala njegova

oorooenja. Prema

tome

moze

se

u pogledu pojedi

noga danog slucaja nazvati uzrokom

kat eksohen

naposljetku

pridoslo odredenje

nekoga

stanja, jer

popunj ava broj

uvjeta,

koji se

ovdje

zahtijevaju,

dakle

jer

nastupom

toga

odTedenja nastaje odlucna

promjena. No za opeenito razmatranje .smije da

vaZi kao uzrok sarno cijelo

stanje,

ikoje dovodi na

stup

onaga, sto slijedi. Razlicna pojedina odrede

nja,

koja tek zdruZena

kompletiraju

i saCinjavaju

37

uzrok, mogu se

nazvati

uzrocmm marnentima ll i

u v

j e t

m a,

pa

se po tome

U2lI ok

maZe u takve

razglobiti. Nasuprot je posve neispravno, kad

se

ne

naziva stanje uzrokorn, nego objekti, n.

pro

u nave

denome

slueaju

nazvat

ce

neki Zarisno zrcalo uzro

kom upaljenja, drugi oblak, treci Sunce, cetvrti

oksigen

i

tako po volji bez ikakvoga pravila. No ne

rna

smisla

da

se

ka.ze,

da

je jedan

objekat

um-ok

drugoga;

jer

objekti sadrZavaju prije

svega

ne sa

rno formu

i

kvalitet, nego i m t e r i j u, a

ova

niti

nastaje niti propada; a zatim, jer se zakon kauza:

liteta odnosi iskljuCivo na prO ffijene, t. j. na

nasta

janje i nestajanje u vremenu, u ikojemu on

regulira

onaj

odnos.aj,

u

pogledu

kojega sa

prijasnje

stanje

zove uzrok, kasnije u c n k, a

njihova nuzna

ve

za s

1 j ed 0 v n j

e.

Misaona Citaoca

upueujem

ovdje na razjaSnje

nja, sto

sarn

ih dao

u »Svijetu kao

volja

i

predsta

v « ~ sv. 2.

1

4. naroeita strana 42. i dalje. Na-

-iiii.e

Od iiajveee

je va.Z:nosrr,-da COVfei{ ma potpuno

jasne

i

cvrste

pojmove

0

zbiljskome

i

pravome

zna

renju

z k o n ~ kauzaliteta

kao i 0

cju njegove

vrijednosti,

dakle da

se prlje svih stvarl ~ s n ~

se

on Joomo 1 isldjucivo 0 osi na r

zn:en

e materijanih stanja i upravo ni na

sto

-

go, pa da se po

tome

ne smije primijeruti, gdje nije

govor 0 tom. On je naime regulator p r a m j e n a

predmeta spoljaSnjega iskustva, koje nastupaju u

vremenu; ovi

su

pak svi materijalni. Svaka promje

na moZe

nastupiti

sarno uslijed toga, Sto joj

je

neka

druga, odredena po. nekome . pravilu, prethodila; ali

uslijed nje nastupa

ona

onda

kao

nuino dovedena;

ova

je nuZnost

kauzalna

veza.

Kolikogod je pTema

tome zakon kauzaliteta je

dnostavan, ipak nalazimo, da j.e u filozofijskim

ud:Zbenicima od najstarijega pa sve do najnovijega

vremena

redovno posve drukcije izra.zen , naime ap

stralktnije, a po tome opsezruje i neodredenije shva

Cen. I

tako se

na

pro

ka.ze,

da

je um-ok ono, s po-

maeu

cega

nesto drugo

dolazi do

bitka, iIi

sto stva

ra

neSto drugo, sto cini

nesto drugo

zbiljskim i

t.

d.

Tako vee Wolf ka.ze: causa; est principium, a quo

existentia, sive

actualitas

,

entis alterius

dependet

;f

dok

se

kod

kauzaliteta ocito

ipak

radi sarno 0 pro-


5/33

38

mjena.m.a forme n e n ~ e i neuniStive m a ~ j ~ e

Prema

tome

je nemoguce neko

pravo

nastaJan,Je,

neko stupanje u bitak

onoga,

eega prije toga uopCe

nije bilo. Onim

spomenutim

adviSe opseZnim

kri

vim neispravnim shvaeanjima 'kauzalnoga odnooa

ja kriva je doduSe ~ e C i m ?ijelom .nejasnost ~ j e -

nja.

No

zacijelo se 1 namJera kriJe u

tome,

n ~ ~

teologijska, koja vee izdaleka

oCijuka s kozmologlJ

skim.

dokazom

i

koja

je,

da

bi se

njemu

svidjela,

pripravna da iSkrivi same tra.nscendentalne istine .a

priori

(to

majCino mlijeko ljudskoga razuma). Na}

jasnije se

to

vidi u knjizi od

T h o ~

tBrowna,

On

the relation of eause

and

effect, koJ3. I ma 460 stra

niea, i koja je

vee

1835. doZivjela svoje eetvrto iz

danje,

a odonda maZda i viSe njih. Ona

svoj pred-

met ne

obraduje

rdavo, bez obzira na

katedralnu

oplirnost koja

umara

Ovajl je Englez posve ispra

vno

~ da

su svagda

p r o m ~ e n e < : > n o ~ sto

se tire

zakona

kauzaliteta, dakle da Je

svaki ucmak

p r o m j e n a No da je uzrdk

ta koder

p romje-

n

a,

iz

cega

izlazi,

da

je

cijela

stvar

neprekidna veza

p r o m j en a, koje sukcediraju u vremenu, --:- to

on

ne spominje,

premda je

nemoguce,

da mu

Je

to

moglo izmaknuti. Nasuprot on ~ v ~ puta n ~ a s : v e

nezgodno

naziva uzrokom p r o m J e ~ p r e t h ~

obJe

kat i l l

pak

supstanciju, pa ~ s posve n e ~ p r a v -

nim

izra.zom, koji mu sva;gdJe ha r t ra.zglabanJa, sa

ZaIno nateZe i muCi u svojoj mtavoj knjizi protiv

svojega boljeg znanja

i s a v j

e s t .

vSarno z a v t . ~

da

mu prikaz

ne bude

na

putu

poneSto d r u k c l ~ e m u

kozmologijskom

dokazu,

Sto su ga negda W:Ugl

po-

stavili. Tako je to s istinom, za

koju

se vee lZdaleka

ima

utrti put s pomoeu

takvih zavaravanja

A 8to su naSi valjani, cestiti njemaCki p r o f ~

filowfije, koji

duh

i istinu cijene iznad . s v ~ g a uCi

nili

sa

svoje strane za onaj tako

dragocJenl

k ~ < >

logijSk.i dokaz, poSto mu

je

naime K

a n t

u KrltiCl

uma zadao smrtni udaxac? Tu je dakako dobar sa

vjet

bio

dragocjen, jer causa prima oni, ?

. C ~ s : U

to

znadu,

premda ne kafu) jest

o o n t J r a d i c ~ ? In

adjecto isto

talro

kao

i cau.sa

sui; p r e m ~ I Z r ~

mnogo

CeSCe

upotrebljavaJu nego dTugl.

O b l ~ V 8 : J U

ga izgovarati s posve ozbiljnim, dapaee £ ~

i2JraZajem lica, StoviSe, neki, poglavito engleskl

re -

39

verendJ prevreu

veoma poboZno

oCima,

kad s

emfa

wm i ganuCem izgovruraju

the

first

cause:

taj con

tradictio

in adjecto. On.i znadu, da se neki p uz

rdk

isto

taka ne da ponriSljati kao

ni

mjesto,

gdje

je

prostoru

:kraj, i l l trenutak, kad

je

vrijeme zapo-

0010.

Ma svaki

je

uzrok neka p r o

m j en a,

kod

koje

se

DuZnO

mora pitati za

promjenu,

koja je njoj

prethodila i koja ju

je dovela, i

tako in

infinitum,

in infinitum

Ne

da se pomiSljati niti ne/ko

prvo

sta

nje materije,

iz kojega su, buduCi da

ga

viSe nema,

proiziSla

sva

iduca stanja. Da

je

to

stanje

naime po

eebi bilo njihovim uzrokom,

onda

bi ona stanja

vee

odvajkada morala

biti,

dalkle sadaSnje stanje ne

tek sada. Poene Ii ono pak tek u izvjesno vrijeme

biti

kauzalno, onda ga je na vrijeme moralo ne.sto

p r o m i j e

n i t

i, tako da je prestalo mirovati. No

u tome je slueaju neSto pridoSlo, desila se neka Pl 'O

mjena, pa

l1lOC3.mO

odmah da pitamo za njez.in uz

rok, to

jest za promjenu, koja je njoj opet pretho

dila.

I

tako

smo

opet

na

ljestvici uzroka,

a

neumo

ljivi

zakon

/kauzaliteta

t jera

nas

sve

viSe

i

vise

go

re, -

in

infinitum,

in

infinitum. (Gospoda

se

valjda

De

Ce usuditi

da mi govore

0

nekome

postanku

sa

me materije od nieega?

Dalje

dolje oeekuju ih

rolariji.) Zakon kauzaliteta nije dakle tako uslu

Zan da sa dade upotrijebiti kao ko6ja, koju Covjek

salje kuCi kad je prispio, kamo je

htio.

On napro

tiv sliCi ~ e t l i koju je Goetheov caTO


6/33

40

jatelju,«

rekoSe mu, »8 tobom je rdavo, vrlo

rdavo

od casa tvoga fatalnog rekontrea S onim statim ko

rugsberakim tvrdoglavcem; veoma rdavo, -

kao

i s

tvojom

braeom, s

ontologijskim

i fizikoteologijskim

dokazom.

No umiri

se,

mi te zato

ne Cemo

ostaviti

(ti znas, da

sm?

za. ::

p l ~ ~ ; a Ii t i nema druge

-

moras

proIDlJemtli svoJe

une ruho;

jer

ako

te

budemo nazivali tvojim starim irnenom, onda e nam

svi

pobjeei. Mi Cemo te inkognito uzeti ispod rulke

i dovesti

opet

medu Ijude; sarno inkognito,

kako

smo

kazali;

to

ide

Prije

svega dakle: tvoj predmet. no

~ i t ce . o d ~ a d a ime »absolutum«;

to

zvuci

strano,

po

steno

I fmo. - a koliko

se fmoeom kod Nijemaca

moze postiCi, to mi najbolje mamo. sto se pak mi

ce i p ~ k

svaki

razumjeti, pa Ce pri tome joS

mishb,

da Je

mudar.

A

ti

sam

nastupas

preru.Sen,

u obliku e n t i m e m a

N a i m e

sve svoje paralogizm.e i

premise, s pemocu

kojih si

nas obieavao zavlaciti u

dugi

klimaks,

ostavi

sarno lijepo kod kuce; ta zna

00,

da

se

s

pomoeu

njih

ne

moZe niSta.

Ali kao

eo

vjek

od malo rijeci, koji nastupa smiono, ponosno i

fino,

bit

ces jednim skokom na cilju: »absoluturn«,

vikat ces ( a mi s tobom), »on do

vraga

ipak mora

b i t i; maCe ne bi niSta bilo « (pri tome res

udariti

na sto). Ali otkud je

on?

~ G l u p o pitanje Nijesam

i kazao,

da

je on

absolutum?

- Ide to,

tako nam

vjere,

ide

Nijemci su navikli da mjesto pojmova

priroaju

rijeci;

za to

ih mi ad

mladosti

dresiramo,

- vidi saroo tu hegelariju,

Sto

je ona drugo nego

prazno, Stiplje,

ktome

i

odvratno naklapanje?

Pa

ipak, kako

je

sjajna bila karijera te filowfske mi

nistarskc kreature U tu

je

svrhu trebalo same ne

koliko obicnih momaka,

da intoniraju

slavu mavo-

ga,

a

njihov

je

glas pored praznih tikava tisuee

bu

dala

naJSao eho,

koji

joS i

sada

odzvanja, te i dalje

zahvaca

korijenje. I gIe,

tako

je

uskoro od jedne

obi

ene glave, Stovise,

od

obicna sarlata,na bio naCinjen

veltk filozof. Dakle

budi srean

Mi cerno ti osirn to-

ga, prijatelju i pokrovitelju,

jos

i

drukcije

sekundi-

rati; ta bez tebe

m1

ne moZamo da Zivimo - Kad

je stara

korugsberSka cjepidlaka kritizirala urn i

podrezala mu

kriIa, - dobra

pa

cemo izmisliti no-

v i urn, 0 kojemu

dosada

rutko Ziv nije nista euo,

urn,

koji

ne misli, nego neposredno

p ro ma t

r a,

4

koji

t j e l ~ ~ o . J ? r o ~ t r a . ~ e j e (izvrsna rijee, stvore-

na za

IDlstiflCiranJe); IIi pak urn,

koji ideje razabi-

ra, n p ~ ~ o :.azabira, st? si ti i drugi tek

htjeli

d o ~ a z B : t l ; kOJ to, - nalme kod onih, koji malo

pnznaJU, ali se s malo i zadovoljavaju - n a s 1 u -

cu j e. RB:no ~ ~ i j e p l j e n e

pucke

p o j m o v ~

prikazat

ce

mo

na

taJ nacm

kao nepo sredna nadah nuca ovoga

na.Seg novog uma, t. j.

kao

nadahnuea odozgo. Stari

iskritizirani

urn degradirat cemo, nazvat Cemo

ga r a z u rn 0 m i

poslati

ga da

promenira.

A zbilj

ski, pravi

razum?

- sto

se

vraga nas tice zbiljski,

pravi razum? -

Ti

se

smjeskas

s nepouzdanjem, ali

mi poznajemo

svoju

publiku i one svakojakovice, Sto

ih

imarno tu pred sobom u klupama. Vee

je

Bacon

Verularnski rekao:

»Na

sveuciliStu mIade ljud.e

vjerovati.«

A od nas

mogu nauciti

neSto valjano Mi

imamo

dobru

zalihu

artiklova

za vjerovanje. -

Kad

te

obuzme strah,

onda

misli uvijek

samo

na to, da

smo u Njemackoj, gdje se moglo ono, sto rugdje dru-

gdje

ne

bi

bilo moguCe,

naime

da se

proglasi velikim

duhom

i dubokirn misliocem filozofaster, neznalica,

koja lupa

besmislice, kvari

glave ad osnova

bespri

mjernim

praznim naklapanjem, pa ih zauvijek dez

organizira: mislim naaega

postovanog Hegela. I to

se moglo

nesamo

nekaZujivo i neizrugivano; nego

oni

u to zaista

vjeruju,

vjeruju vee 30 godina,

sve

do

danamjega

dana - Sarno kad mi tvojom pomoei

imamo absolutum unatoe Kantu i Kritici,

onda

smo

pokriveru. Onda mi filozofiramo odozgo

prema

dolje,

dajemo, da

iz

absolutuma

proizide

svijet

s

po

moeu najrazlienijih

dedukcija,

koje

su

uzajamno

sli

ene po

tome, sto muCe; nazivamo ga i konaenoscu,

a

absoluturn

beskonaenoseu, -

sto

opet daje jednu

ugodnu varijaciju u naklapanju; - pa govorimo u

opCe

samo

0 bogu; ekspliciramo, kako, zaSto, eernu,

zbog

cega, kojirn je

hotimicnim

i i i nehotimicnim

pro-

cesom napravio

i i

rodio svijet;

da Ii

je on izvan nje-

ga, da li je u njemu, kao da

je

fHozofija

teoIogija

i

kao da ne

rtraZi

objas.njenje 0 svijetu, nego 0 bogu. «

Kozmologijski dokaz, kojega je iSao ovaj apo

strof i kojim smo ovdje zabavljeni, sastoji se za

pravo u tVrdnji, da nacelo dovoljna razloga bivanja

i i

zakon

kauzaliteta

nu.zno vodi do misli, koja njega

samoga ukida i proglaSlije niStetnim i nevrijednim.


7/33

42

Do prvoga uzroka (causa prima , absolutum) dolazi

ne

same

dizanjern

od posljOOice k

razlogu kroz po

volji

dug red;

ali ne

~ se kod njega s

tati

, a da

se nacelo razloga ne

anubra.

Posto

sam dakle ovdje

kratko

i jasnO' prikazao

niStavilo kozmologijskoga dokaza kao u drugome

poglavlju

niStavilo

ontologijskoga dokaza, zeljet

Ce

maZda paZljivi c.italac, da se joS i 0

fizikoteologijsko-

me, u kojemu ima mnogo viSe opsjene,

iznese

, 0

je

potrebno. No taj niposto

ne

ide

ovamo,

jer njegov

predmet pripada

posve drugome dijelu

filozofije.

Upueujem

dakle s

obzirom na

njega prije

svega

na

Kanta, kako na Krit. c uma, tako, ex

professo,

i na

Krit.

moei

rasudivanja

i

za

dopunjenje njegova Cisto

negativnoga

postupka

na moj pozitivni

u

Volji

u

prirodi«, spisu, koji

je

malen

po

opsegu, ali

bogat i

teZak

po sadrZaju. Neskloni citalac

moZe naprotiv

dati, da ovaj i svi moji spisi netaknuti prijedu na nje-

govu unucad. Za to ja slabo

marim.;

jer ja nijesam

O'vdje

za

jed.nu

generaciju, nego za

mnoge.

Buduci

da

SInO, kako eu to' u idueemu poglavlju

ookazati,

zakona kauzaliteta a priori

svijesni,

a

sto-

ga je transcendentalan, za svako

moguce

iskustvo

valjan, dakle bez izuzetka; buduci da .on n a d ~ j e

utvrduje , da za

odredeno

danim , relativno prvun

stanjem

mora slijediti

drugo stanje, trukoderodre-

deno

prema

nekome pravilu,

t.

j.

u svako

doba:

zato

je odnoSaj uzroka prema ueinku nuZ8iI1. Zakon kau-

zaliteta

daje

stoga

prava za hipotetiCke

sudove

i po

kazuje se prema tome kao jedan blik naeela dOVO'lj-

na

razloga,

na kojemu mora da se temelje svi hipo

tetiCki sudovi

i

osniva

svaka

n u zn o s t, kaJko se to

nadalje ima prikazati.

Ja nazivam ()IVaj oblik

naSega

naeela na.eelom

dovoljna razloga bivanja,

zato

sto njegova

primjena

svagdje pretpostavlja neku promjenu, nastup novoga

stanja,

da:kle neko

bivanje.

Njegovu bitnome karak-

teru pripada nadalje to, da uzrok po vremenu svagda

prethodi uCinku (pOI'. §

47.),

pa se

sarno

po tome

izvornO'

spoznaje,

Ikoje

je

od dva stanja, sto su ve-

7.ana

kauzalnom

vezom, uzrolk, a koje uCinak. Ima

naprotiv slucajeva, u kojima

nam

je kauzalna veza

poznata iz prijaSnjega iskustva, ali kod k o ~ . s u ~ -

sija

tako

brzo

teee,

da

izmice na.semu

z a m ~ : ; l v a n J U .

43

Tada mi

s

potpunom

sigurnoecu

po kauzalitetu za -

kljueujemo sukcesiju. na

pro

da

upaljenje baruta

prethodi ekspIoziji. U pogledu ovoga upueujem na

»Svijet b o volju i predstavu«,

sv.

2., pogl. 4. , str. 41.

Iz

ove

bitne veze kauzaliteta

sa sukcesijom pro-

izlazi

opet

,

da

je pojam. u z a j m i C n

0

g d e I 0 -

v n j a, strogo uzet,

niStetan.

On naime

p r i h v a c ~

da

je

uCinak

opet uzrok

svoga

uzroka

,

dakle

da

Je

ono posljed:icno ujedno hilo ono prethodno. Prikazao

sam OipSirno neodrZivost

toga.

tako

omiljeloga

pojma

u svojoj »Kritici Kantove filozofije« , ~ t r . 5 1 7 . - - - 5 2 ~ .

drugoga

izdanja, k o ~ dodao ~ S V l J e t u k ~ voIJa

i predstava«,

:pa

upucuJ€ID prema tome na nJu. yOpa

zit Ce se, da se pisci onim pojmom redovno sluze ta

mo, gdje im spoznajapoCinje

bi1:i n e j ~ n ~ ; stoga ~

njegova upatreba taJJ.to

~ t a

Jest,

g d ~ .jednOl:ne.J>1:

saru

pojmovi posve

J.ZlIll(ru, ta.mo se m jedan

l Z I l ~ J

ne pokazuje tako pripravan, da

se napiSe kao

»uzaJ:

miCno

djelovanje«.

Stoga je

citalac

mo.ze smatrati

kao neku vrstu topa za alann, koji

navijeSta,

da

je

dospio

u bezda:n.

Vrijedno

je

takoder da se

spa-

mene

, da samo njemaCki

jezi.k

ima rijeC »Wechsel:

wJrung« (uzajmieno djelovanje) id ni ~ n drugi

j >.zik nema uolbieajenog ekvivalenta za n}u.

Iz zaJkona kauzaliteta proizlaze dva k 0 r 0 I a

l

i-

j a, koji upravo

time

dobivaju svo.je o v j ~ l j e n ~

kao spoznaje a

priori,

a

po

tome su

ti

korolanJl

U ~ V l

Seni

nad

svaku

sumnju

i

nemaju

izuzetaka: .naune

z k o n u s t r j n o s t i i z k o n p o s t o J ~ n o -

s tis u p s

t n

c i j e. Prvi ka.ze,.da sva:':w stan)e

koga

tijela

,

prema

tome dakle m 1 r o v a n ~ k ~ o nJe

govo

ibanje sva k.e vrste, mora neprorrtlJenJeno, ne

ffila:bljeno, nepojaCano ustrajati i

cak

b e s k o n c n ~

vrije:me potrajati, ako

ne pridode neki

~ ? k yko]l

ga mijenja iIi

ukida.

- Drugi

pak, kOJl

lzrazava

stpiternitet

materije, proizlazi

iz t ~ a

~ t o

se

zakon

Eauzaliteta odnosi sarno

na

s t n J a tJelesa, dakle

njihovo mirovanje ,

gibanje,

formu i

~ ~ t e t .

jer

on

upravlja.

njihovim vremenskim

n a s ~ a J a n J ~ m

ne-

stajanjem.

No on

se

nipoSto

ne

~ 0 S l na b d : ~ ~ n o

s i

°

a

onih

stanja,

kojemu

Be

une supstancIJa

djenulo upravo zato,

da se

izrazi njegova ~ a

od svega nastajanja i nestajanja. u p s t a. n J a

j t P 0 S t 0 j n a,

t.

j ona ne maze nastati m ne-


8/33

44

stati dakle njezin kvantum, koji opstoji na svijetu,

ne

~ o Z e

se

nikada umnoZiti

niti

umanjiti. Da mi

to

a priori znarno,. dokazuje svijest ?

n e p o k o l ~ b l j i v o j

izvjesnosti, s kOJ om s v a t k ~ . tko

v ~ ~ ~ . a k :

J e n e ~ ~

dane tijelo - bilo to opsJenom, lli diJeIJenJem,

izgaranjem, i l l ishlapljivanjem i l l inim

lrakvirn

pro

cesam - nestalo,

ipak

cvrsto pretpostavlja, da nje

gova supstancija, t. j.

materija

mora.

neumanjena

da

opstoji

i

da

se

negdje

mora nalaziti,

stogod

se

dogodilo s

formom

tijela.

Isto

tako.

moralo

se neko

tijelo

donijeti on amo

gdje se

nalazi, ako ga prije

nije bilo, i l l se morale konkrescirati, il'ecimo preci

pitacijom od nevidljivih djelcica, ali prema svojoj

supstanciji

(materiji) ono nikalko nije magio

nastati,

jer to impIicira

potpunu

nemoguenost

i

ne da se ni

kako pomiSIjati. Izvjesno.st, s kojom

mi to

unaprijed

(a priori) zakljueujemo, proizlazi iz toga, sto naSe

mu razumu posve nedostaje

forma

za pomisljanje

nastajanja. ili nestajanja materije; jer se zakon kau

uzaliteta, koji je jedina forma, pod. kojom uopee IIl.()-

Zemo pomiSljati

promjene, odnosi uvijek same na

s

t n

j a t j e 1e s a, a nikako

na

bitak nos i 0 c a

svih

stanja,

na m t

e r i j u. Zato ja postavijam

osnovno naeelo postojanosti

supstancije

kao komIa

rij zakona ikauzaliteta.

Uvjerenje 0 postojanosti

rna

terije

nijesmo uo.pee mogli stooi a posteriori;

dije-

10m,

sto je

u veeini slucajeva nemoguee,

da

se to

stanje empirijski konstatira. dijelom, sto

je

svaka

empirijska,

naprosto

indukcijom dobivena spoznaja

samo aproksimativno,

dakle

prekarno, a nikada

bezuvjetno izvjesna. Stoga je

i

ona sigurnost nMega

uvjerenja

0

onome osnovnom naeelu

posve druge

vrste i naravi nego izvjesnost 0 ispravnosti kojega

god

priJrodnoga

zakona,

ikoji

se

em

p i

r i j

sk i

~ r o -

nai§ao, jer ima posve drugu, potpuno nepokoieblJlvu,

a

nikada nestalnu

cvrstoeu. To dolazi baS otale, sto

one osnovno nacelo izraZava

t.r

a n s e e n d e n t a

l-

n u spoznaju,

t.

j.

takvu, koja

p r i j c

svega

iskustva

odreduje i postavlja, sto je u svakome

iskustvu

l?o

guce,

ali

Ikoja iskustveni svijet uopCe upravo tune

snizuje do prostoga moogovnog fenomena. ~ a p a e

najo.bicniji i

najbeziznimniji

00 svih ostalih p r l r O ~ l

zakona, zakon gravitacije. vee je

emprijskoga

pon

jekIa, a stoga bez garancije za njegovu opeenitost.

qU LiT f

OC

j

TA

45

Zbog toga ga katkada joe pobijaju, a ujedno se

javlja i ta sumnja, da Ii on vrijedi i lzvan naSega

suncanog sustava. Jest, a.stronOmi ne propustaju, da

istaknu znakove

i

potvrde

za to, Sto su

i l l

zgodimice

naSli,

pa

dokazuju

time, da ga smatraju

sarno. empi

rijskirn. SvakaJko se

maZe

nabaciti pitanje, da

I i

bi

gravitacija.

postojala

izmedu tjelesa,

koje

bi rastav

Ijala. a p

so l

u t n a prazIlina.;

i l l

da

Ii

je

unutar

ja

dnoga suncanog sustava u neku

ruku

ne posreduje

nekakav etel

i da stoga ne bi mogla djelovati izmedu

stanovnih

zvijezd.a; a

to

se onda sarno

empirijski

dade rijeSiti. To dokazuje, da ovdje

nemamo

posla. sa

spoznajom a priori. Ako naprotiv prihvatimo,

da

se

svaki sunCani sustav, Ikao ato

je to

vjerojatno, razvio

iz postepene kondenzacije nekeprasvjets ke magIe, a

prema tome po Kant-Laplaceovoj hipotezi;

onda

mi ipak ni na.

cas

ne m Zemo pomisIiti, da je

ona

pratvaJI od n i c e g a. ~ j e r r i l ~ napr??v,

da

pretpostavimo,

da

su

se

nJell.e

partikule

prlJ,? toga

negdje nalazile i da

su

se sarno sastale;

bas

zato,

sto je

na.eelo

postojanosti

s u p s t ~ ~ i j e

t r ~ c e n d e n -

taIno. Prikazao sam uootalom opS1l Ilo, da Je

sup-

s

t n

c i j a sarno sinonim m t e r i j e, ~

nje

zin

po

am

dade

reaJizirati sarno na maten.11 1 stoga

on potjeee od nje.

Kako

je pak

onaj

pojam

stvoren

sarno u svrhu zavaravanja, dakazao

sam

Specijalno

u

svojoj

Kritici Kantove filooofije


9/33

46

nuZnu sukcesiju u vremenu.

Prirodne

sile naprotiv,

po kojima svi

utMOci

djeluju,

izuzete

su

od svake

promjene, pa su stoga u ovome

smislu

wan sva-

koga.

vremena, ali

baS poradi toga

i

svagdje na-

wene, posvudne i neiscrpive, uvijek

pripravne

da

se oCituju, cim na lancu kauzaliteta sarno nastupi.

prilika za to. Uzrok. je

svaki puta

kao i njegov

uCi-

nak

.neSto

pojedinaCno,

pojedina

promjena;

prirodna

je sila naprotiv

neSto opeenito,

nepromjenljivo,

na

zoCno 11

svako

doba. i

svagdje. Na pro sto jantar

sada privlaCi

pahuljicu, to je

uC:mak;

njegov je

uz

rok

prethodno trenje i sadaSnje pribliZavanje

jan-

tara;

a

prirodna. si.la,

koja. djeluje u

ovome

pro

cesu i

koja

mu

prethodi,

jeste elek.tricitet. Razja-

Snjenje ove stvari s pallloCu jasnijega primjera

na -

lazi se u »8vijetu kao volja i

predstava«,

sv.

l.,

§

26., str. 53.

i dalje, gdje sam na

dugome lancu

uzrdka i uCinaka pokazao,

kako

u njemu najra.zno

vrsnije

prirodne

site sukoesivno

nastupaju

i djelu-

ju.

S

pomoeu toga primjera.

postaje nadasve

shvat-

ljiva

lI'8.Zli.ka

izmedu

uzroka

i

prirodne

sile,

trenu-

taenoga

fenomena

i vjeene

forme

djelovanja.

Kako

je

pak

tamo onaj cijeli dugi

§

26.

posveeen

ovome

istraZivanju,

zato

je

ovdje dovoljno 0010, da

se

ta

stvar ukratko

navede. Nor m a, kojoj

Be

prirodna

siIa;

podvrgava u pogledu

njene

pojave

na

lancu

uzroka

i uCinaka, dakle veza,

koja

je veZe s onim

lancem, jest p r i r od n i z a k

0

n.

No

zamjenjiva-

nje

prirodne sile s uzrokom isto je tako eesto, kao

eto

je

stetllo

za jasnoeu miSljenja. Cini se dapace.

da

se ti pojmovi

prije

:m ene nijesu. nikada C:isto

razluCivali, kolikogod je

to nadasve

potrebno. Ne

samo da su

od

samih

prirodnih

sila napravili uzro-

ke, buduCi

da

ka:Zu:

elektricitet, sila

teZe

i t

d.

jest

uzrok; nego

neki od njih napravili su

:ih

dapaee

ucincima, jer pitaju za

uzrok

elektriciteta. sile teZe

i t. d.; a

to je

apsurdno.

DoduSe,

posve je neSto

drugo, karl se broj

prirodnih si.la.

smanji na taj na-

Cin,

da se jedna

od

nj:ih svede

naJ drugu,

kao u naSe

dane

magnetizam na elektricitet Svaka p r a v a,

dakle

zaista

izvorna prirodna

sUa, a ovamo ide i

svako osnovno lremijsko svojstvo,

jest

u bitnosti

qualitas occulta, t. j. ne da

se

fizicki dalje objasniti.

nego sarno joo meta;fiziCki, t j. podesno

je

samo

joo

za takvo objaSnjenje, koje nadilazi

pojavu.

Ono

za-

Q

NA.Rr AMA;

O / I r; TI Ij

47

mjenjivaillje iii,

stoviSe,

identificiranje prirodne

sile s uzrokom. nije jOO nitko doveo

tako

daleko kao

M a i n e d e B

i r a

n u svojima Nouvelles conside

rations des

rapports du physique au moral.

jer

je

to

njegovoj filozofiji bitno.

Cudnovato je

pri

tome,

da

nikada ne

.ka.Ze sarno cause,

kad govori

o .uzro-

cima,

nego

kaZe svaki

puta

cause ou f o r e ~

isto

tako, kao

sto

smo

prije

u

§

8.

vidjeli,

da je

Spinoza

na jednoj stJranici osa.m

puta

napisao ratio sive

c a u s a ~ b o j i c a su svijesni,

da

identificiraju dva

dis-

paratua

pojma, da uzmognu

stvrur

udesiti

tako,

da

prema prilikarna vaZi sad jedan sad drugi; poradi

toga su prisiljeni da tu identifikaciju Citaocu nepre-

stano ponavljaju.

Dakle kauzalitet, taj upravljac svih i svake

promjene,

nastapa

u pr.i rod:i u t

r im

a formarna:

kao

u z r 0 k u najuZemu smislu, kao

,

pod r a

z

a j

i

kao mot

i v. Upravo

na toj

razli.cnosti osniva

se

prava

i

bitna razlika izmedu

neorganskoga

tijela,

biljke i

Zivotinje; a ne

na spoljaSnjim

anatomijskim

i l l

Ca.k

kemijskim

obiljeZjima.

U z r

0

k u najuZemu smislu jest ono, poslije re-

ga slijede

promjene

iskljuCivo na n e

0

r g a n s k

m e podrucju, dakle oni uCinci, koji

su tema

meha-

nike, fizike i ikemije.

Samo za

nj

vrijedi

treei New

tonov

osnovni

zakon:

,>ucinak i protivuuCinak uza

jamno

su jednaki«. Taj za:kon b.oo, da poslije pret-

hodnoga stanja uzroka) dolazi promjena

ueinak)

,

koja je po veliCini jednaka onoj, koja

ju

je izazvala.

Nadalje je samo kod ove

forme

kauzaliteta stupanj

uCinka

uvijek

toCrro

jednak

stupnju uzroka, tako

da

se po ovome

dade

izraCunati ucinak i obratno.

Druga je forma kauzaliteta pod

I

a Z a

j:

on

vlada S

organSikim Zivotom tkao

taJkvim, dakle sa Zi·

votom bilina i s vegetativnim, dakle s besvijesnim

dijelom Zivotinjskoga

Zivota, koji je ta:koder

samo

neki bilinski Z1vot. On

se karakterizira

po

manjkanjem obiljeZja prve forme. Dakle ovdje

uCi-

nak i protivuuCinak nijesu uzajamno jednaki, i in-

tezitet uCinka ne povodi se nipoSto kroz sve stup-

njeve za intenzitetom uzroka. Naprotiv se ucinak

kod pojaeanja uzroka moZe obrnuti u svoju opreku.

Treea je forma.

kauzaliteta mo t

i v: pod ovom

formom

upravlja on s

pravim

animalnim Zivotom.


10/33

LfOBfJ( . I O H J ~ MOTUl ii (IOP / ,lrru

48

49

dakle s pDstupanjem, t. j. sa spoljaSnjim akcijama.

svih Zivotinjskih biea, .

koje

se zbivaju svijesno. Me-

dij motiva jest s p

0

z n a j a; prijemljivost

za

moti-

ve zahtijeva neki intelekat. Stoga je prava karakte

ristika Zivotinje spoznavanje, predstavljanje. zivo-

tinja, kao

takva,

ide svagda za nekim ciljem i i

svrhom. Prema tome je tu svrhu morala s p 0 z n a-

t

i: t.

j.

morala joj se

prikazati

kao

neSto

razlicno

od nje sarne,

eega

ona

postaje

svijesna. Zivotinja

se po

tome more

definirati: »bice, .sto spoznaje«;

ni jedna druga definicija ne pogada

onQ

bitno; jest,

druga

nije mozda ni odrZiva. Sa spoznajom manjka.

nU Zno i pokretanje

na

motive; onda

preostaje

dakle

sarno pDkretanje na podraZaje, bilinski Zivot; stoga

au iritabilitet i senzibilitet nerazdruzivi.

No

nwn

djelovanja motiva oCigledno je razliCit od djelova-

nja podraz.aja.

Nairne utjecaj

motiva moze

da

bude

veoma ikratak, stoviSe,

treba

sarno

da

je

trenuta

can; jer djelovanje

toga

utjecaja nije poput djelo-

vanja

podraZaja u nekakvom odnosU prema njego

vu trajaju, blizini predmeta i t. d.;

nego motiv tre

ba sarno da se spozna, pa da

djeluje; dok

je podra

zaju

uvijek

potreban kontakt, . Cesto ,cak i

intusus

cepcija i svaki puta izvjesno trajanje.

Ovaj kratki navod

triju

forarna kauzaliteta

jest

ovdje dovoljan.

Njihov

opSirniji prikaz nalaz.i se U

mome

nagradnom

spisu 0 slobodi str. 30.-34.

»Obaju osnovnih problema etiika«). Sarno jedno va

lja

ovdje urgirati. Razlika izmedu uzroka, podra:zaja

i

motiva oCtto

je

sarno posljedica stupnja prijemlji-

vosti biea. sto je prijemljivost veea,

to

slabiji more

da

bude utjecaj;

karnen

se mora

gurnuti; covjek

se

pOikori pogledu.

Ali oba se pokreeu nekim dovol}

nim uzrokom, dakle jednakom nuZnoSCu. Motivaci-

ja je naime sarno

kauzalitet,

koji prolazi ;kroz spo-

znaju; intelekat je medij

motiva,

jer je

on najvi..qi

stupanj prijemljivDsti. No

time zakon kauzaliteta

ne gubi upravo niSta od svoje stalnosti i strDgosti.

Motiv je uzrok i djeluje s nuZno8Cu, koju svi uzroci

dClvode. Kod Zivotinje,

koje

je

intelekat

jednosta

van, zbog cega daje sarno spoznaju 0 nazoenome,

udara

ova

llU Znost

lako

u oei

covjeeji je intelekat

dvostrulk:

on pored zorne spoznaje

ima

jos

i a p ~

stralktnu, koja nije vezana

na

nazoellost,

t .

j. on ima

urn. Stoga

Otn

kod izbora odlucuje

jasnom

svijeScu:

on nairne maZe motive, kOtji se kao takvi uzajamno

iskljueuju, medusobno

imljeriti,

t.

j.

mok dati,

da

okusaju

svoju

moe na njegovu volju; nakon cega

je jaei

determinira,

a njezino djelovanje proizlazi 8

isto takvom nuZnoocu kao kotrljanje gurnute kugle.

Sloboda volje znaci ne brbljarija

profesora

filozo-

fije,

nego) »d a

s u n

e k

0

m e C

0

v j e

:k

u u i z v j e-

sno j

s i t u a c i j i mogu c a

dva

r a z l i c n a

d j e 10 va n j No

da je

potpuno a p

s u r

d

no,

da

se

takvo

8to tvrdi, jeste tako sigurno i jasno do-

kazana istina, kao sto

to

ne

mOiZe

biti ni jedna, koja

prelazi podrucje matematike. Najjasnije, najmeto

dicnije i

povrh toga s

osobitim obzirom na

cinjenice

samosvijesti, s pomoeu kojih neznalice misle

da

tre

ba

potvrditi

gornji

apsurditet, nalazi se spomenuta

istina prikazana

u mome nagradnom spisu

1

slobodi

volje, sto ga je nagradio

kraljevski nOrV'eSki

socie-

tet za znanost. Vee su doduSe Hobbes, Spinoza,

Priestley, Voltaire i

Kant·)

uglavnom naucavali isto.

To daikako naSim vrijednim profesorima filozofije

ne smeta,

da

posve nepristrano i kao

da

niSta nije

bilo govore 0 slobodi volje

kao

0

sigurnoj stvari.

Zar gospoda misle,

da

su spomenuti veliki Ijudi bili

. stogod covjek i

htlo

uciniti u metafizickoj namjerl

za pojarn 0

slobodi volje, to su

ipak nj

ezine pojave, Ijudsld

Mnovi

isrto tako kao i

svaki drugi pdrodn1

dogadaj,

odre

deni prema opcenitim

p,r.i.rodnlm

zakonima.«

Ideje

za

op6U

povijest.

Potetak.

»Svi cmovi nekoga eovj eka u pojaVi odredeni su n j e g ~

Vim empirijskim karakterom i drugim udjelnim uzroclma

prema poretku prlrode. I

kad

bismo sve pojave njegove

Ije mogJi istraZiti

do

temelja, onda

ne

bi bilo n t jednoga

ana,

koji

ne bismo

mog1i

sa

slgurnoMu

proreci

i

iz

njegovih

prethodnih

uvjeta spoznatl,

da

je nuZan. S obzirom na

ta j

empirljsld

karakter nema dakle slobode, dok

mi

ipak sarno

po

njemu

mooemo

prosuditi

eovjeka,

ako sarno

promatramo

i ako hocemo

fiziologijski da istraZimo

pokretne uzroke nje

govih

6lnova,

kao

81:0 se to

de§ava

u antropologiji.«

Krit. C.

uma, str. 548.

»Tako

se maZe vjerovaU, da

bi

se ~ j e nekoga co-

vjeka u buduCnosti

moglo

sa

sigurnoMu

izrae:unati

kan

po-

mrClna

Mjeseca ll Sunca,

kad bl naIIl bilo

moguce

da u

naein m i ~ l j e n j a

nekoga

rovjeka, kako se prlkazuje po unu·

tarnjim kao i spoljaAnj1m. cinovima., imamo

~ o

dubok

po-

gled, da bi narn svaki i

najmanjiJ

nagon

za

nJh

postao

po-

znat, a

isto

tako i spoljaSnji povodi, koji djeluju nB; taj na

gon.«

Krit.

prak. uma, s. 236.

Rosenkranzova

izdanja.

o

nece\u r .zloge 4


11/33

50

na ovome svijetu

iz

milosti prirode? -

da bi

mogli

Zivjeti ad filozofije? -

zar

ne? - No

kako sam

ja

u svome nagradnom spisu

prikazao

jasnije, nego

eto

se

to igda desilo, a ktome joB pod sankcijom

jednoga

kraljevskog

societeta,

koji je

moj

spis

uzeo

takoder u

svoje

spomen-spise;

to je pri gornjemu

~ i S l j e n j u ~ P ~ b i l ~

d u Z ~ o s t

gosp,?de, da se uspro

bve takvo]

stetno] nauCl zablude 1

odvratnome kri-

vovjerstvu

i

da

je

najtemeljitije

oprovrgnu.

Jest,

bila im je to duZnost utoliko viSe, ukoliko sam u

nagradnome

spisu 0 fundamentu

moral

a, koji

se

na-

lazi u istome svesku s onim (»Osnovni problemi eti

ke«), tako

neoborivo i

jasno

dokazao,

da je Kantov

praktiCni um. s njegovim

kategoriakim imperativom

,

eto ga gospoda pod imenom »cudoredni zakon« jos

uvijek upotrebljavaju

kao

kamen temeljac za svoje

plitke moraIne sisteme, posve neosnovano i niStetno

prihvaeanje,

da

nitko Ziv, posta je taj spis

proCitao,

ne

moZe

dulje

da

vjeruje

u O llU fikciju,

ako ima

samo jednu iskricu rrasudne snage. - »To

hi dakle

zacijelo bill uCinili « - No cuvaju se

da

idu

na

poledicu

sutjeti,

drzati

jezik

za

zubima,

to

je

say

njihov

talenat

i jedino njihovo sredstvo pro

tiv

duha, razbora, ozbiljnosti i istine. Ni u jednome

ad 1841. iziSlome produktu

njihova nekorisnoga

pi

skaranja

naveliko ne spominje se

moja etika

ni je

dnom rijeei, premda je ona nepobitno najva.znije,

sto

se

u posljednjih

60

godina napisalo

0

moralu.

Jest, tako je

velik

njihov strah

preda mnom

i

mo

jom istinom,

da

se ta knjiga ni jednom jedinom

ri -

jeCi

nije spomenula ni u jednim

Iiterarnim

novina

ma, sto

ih izdaju

univerziteti i akademije. Zitto,

zitto

flf

da samo publika niSta ne primijeti, 'to

jest

,

ostaje

cijela njihova poIitika. DakaJko da je osnov

tome

lukav;om

vladanju nagon

za

vlastitim

odrza

njem.

Zar ne igra

filozofija bezobzirno

upravljena

na

istinu medu sistemcicima, koje

su

s tisucu obzi

ra stvorili

ljudi, koji

su za

to pozvani poradi svoje

dobre volje, ulogu zeljezna lonca medu

zemlianima?

~ j ~ o v

jadni

strah

od mojih spisa

jest strah

od

l S ~ e Svakako je n. pro vee i ova nauka 0 potpu

no] " n ~ o s t i voljIrih

akata

u Zivome proti

~ J e ] U sa

svima pretpostavkama omiljele,

prema

Zidovstvu s.'krojene bablje filozofije. No daleko od

toga, da

bi ova pobijala onu strogo dokazanu istinu,

dokazuje naprotiv ta istina kao s i g u ~ \ n datum.

i

smjernica, kao pravi dos moi pou otO"1:listavilo ci

jele one bablje filozofije i potrebu jednoga od osno

va drukCijega, nesrazmjerno dublje shvacenoga na-

zora 0 svijetu

i covjeku; - svejedno

da

Ii

takav

s

dopu.stenjem profesora filozofije mozE:- da opstoji

ill ne.

§

21

prioritet

po

ma kauzaliteta Inte-

lektualitet empirijskoga zrenja Razum

U

profesorskoj

filozofiji profesora filozofije joS

uvijek Ce se naei, da je zrenje spolja.snjega svijeta

stvar osjetila; a zatim slijedi siro.ka i dugaCka 0

svakome od

pet

osjetila. Ni govorra naprotiv nema

o intelektualitetu zrenja,

naime da je

ono uglavnom

djelo r a z u m a, koji

tek

s pomocu njemu svojstve

ne forme kauzaliteta i ovoj podmetnute forme Ciste

culnosti, dakle vremena i prostora, stvara i proiz

vodi od sirove

grade

nekojih

osjeta

U osjetnim or

ganima

objektivni

spoljasnji

svijet. No

ja sam

tu

stvar

u njezinim glavnim

crtama

postavio vee u

prvom izdanju ove

rasprave

od god. 1813., str. 53.-

55., a nedugo zatim, god. 1816., izveo sam

je

pot

puno u svojoj raspravi

0

videnju i bojama. Za ovaj

prikaz pokazao je profesor Rosas u Beeu svoje 000-

bravanje time,

sto

se njime

dao zavesti na

plagi

jato Ono

pob1iZe 0 tom

moZe se

naei

u knjizi »0

volji u prirodi«,

str.

19. No profesori filo2ofije nije

su marili

ni za ovu kao ni za druge velike va.zne

istine, dok

je

zad3ica

i

posao mojega cijelog Zivota

bilo prikazivanje

tih

istina, da

ih

Ijudski rod zauvi

jek usvoji. To im ne ide u tek; sve to ne pristaje

u njihovu zbrku; ne vodi to k teologiji; ma to

uopce nije prikladno za dresiranje studenata za

najviSe

drzavne

svrhe.

Ukratko,

oni

od

mene

ne

ce

niSta

da

uce i ne vide, koliko bi toga 00 mene imali

da nauCe. Mjesto toga sjeda

svaki

od njih,

da

u na-

dugacko

ispredenoj metafizici

obogati

publiku svo

jim originalnim

mislima.

Ako prsti daju prava

na

pisanje, onda svatko ima prava na nj. No zaista,

Mac

h i a

ve l

i ima pravo,

kad

- poput Hesioda

prije

njega Erga,

293,) -

ka.ze: »Ima tri

vrste

gla-


12/33

52

va:

prvo takvih,

koje sarne dolaze

do

spoznaje

i

ra

zumijevanja:

stvari; z ~ i m

. t ~ koje

spoznaju

ono

pravo,

kad

l l l

ga drugl prika.zu;

naposljetku takvih

koje

nijesu

sposobne ni za

jedno

ni za drugo.« n

principe, c. 22.)

Covjeka mora da su ostavili 8vi bogovi, ako mi

sli, da bi taj zorni svijet tu vam, kako on ispunja

prostor

u

trlma

njegovim dimeozijama,

kako

se

on

neprekidno krece u neumoljivo strogom toku vreme

na, kako s

njime

na

svakome koraku upravlja bez

izuzetni zakon kauzaliteta, ali

kako

se u svemu tome

podvrgava

sarno zakonima,

koje

mi mozemo

navesti

prije svakoga

iskustva

0

tom, -

da bi takav svij

et

tu

vani opstojao

posve objektivno-realno i bez nase

ga sudioniStva, pa da bi onda naprosto s pomoeu u -

noga osjeta dosao u na.Su glavu, gdje bi

se

tada joa

jedarnput

nalazio onakav, kakav je

tu

vani. Kakva

je sarno jadna stvar taj Culni osjet

cak u

najple

menitijim osjetnim organima nije on niSta viSe do

I i lokalan, specifiean osjeeaj,

koji

je u granicama

svoje

vrste

donekle sposoban

za

promjene,

ali

je

sam

po selbi ipaJk svagda subjekJtivoo, dalkle ne moZe

sa


13/33

54

Objelktivnome zrenju sluie z3Jpravo same

dva

osjetila: opip i vid. Sarno ani

daju

podait.ke, na

te

melju kojih razum

s pomoeu

navedenoga procesa

stvara

objektivni svijet.

Ostala tri

osjetila ostaju

uglavnom subjektiv na: njihovi osjeti ukazuju do-

duse

na nelld spoljaSnji uzroik, ali ne sadrZavaj'll po-

dart:aJka

za

odred1vanje

njegovih

p ro

s

t o r

n i h

sno

saja. No p ro

s

t o r

je fo:rma svega

zrenja,

t.

j.

p r e hen z i j e, rpa se

objekti

zapravo same u nje

m'll

mogu

prikazivati. Stoga mogu doduSe ona tri

osjetila

slu2iti, da nam

navije§taju

nazoenost obje-

kart:a, koji su nam vee drukcije poonati; ali na teme

lju

njihovih podataka

ne nastaje

nikalkva prostorna

kons.tr:wkcija,

dakle

niikakav objelktivni zor. Od mi

risa

ne moZemo nikada konStruir3Jti ruZu; slijepac

pak za cijeloga svog zivota moze slooati glazbu, a

da ne dobije ni najmamje predstave gIazbenicima

i i mstrumentima

i i

vibracijama uzduha. Zato slub

ima svoju

visoku vrijednost

kao medij govora, a

zbog

toga

je

on osjetilo

u m a,

u

njemailkome

»Ver-

nunft« dapaee

dolazi od »vernerunen«,

cuti, razabi

rati),

zart:im

kao medij

glazbe,

taj

jedini

put, da se

komplicirami brojevni snooaji shvate ne sanno in aJb-

stracto,

nego

i neposrredno, daJkle in concreto. No

ton nikooa ne ukazuje na prostOiI"Ile snosaje, dakle

ne

vodi nilkada kaJkvo.Ci

svoga uzroka, nego mi osta

jemo kod njega samoga.

Po tome

on

nije podata k za

razum

koji

lkonStrtrira

objektivni svijet.

To su

samo

osjeti

opipa i

vida;

zbog toga

bi

sebi slijepac bez

ruku i nogu doduSe

mogao

a

priori konStruirati pro

stor u :njegovoj cijeloj za:ltonitosti,

ali objektivno

me svijetu mogao bi dobiti same wlo nejasnu spo-

zoaju.

Ono doduSe, Sio

opirp

i

vid daju,

to

ipak

joo

niposto nije zor, nego sanno sirova

grada

za nj. Na

irne u osjert:ima ovih

osjetila

ne leZi joo ror, i ani

maj'll, StoviSe, joS nikaJkve slicnosti sa svojstvima

stvari, koje nam se

s pomoeu

njih prikazuju, kako

eu to odmah pokazati. Sanno

se

pri

tome

mora ono,

sto .zbilja

pripada osjetu, jasno

odluciti

od

onoga,

sto

je u .zrenju intele\kat dodao. To

je

III

poeetku

te

saro; jer smo posve navikli na to, da 8 osjeta odman

prijedemo na

njegov

uzrdk,

tako da

nann se

ovaj

prikazuje,

a da

ne obraeamo

pamje

samom

osjetu po

sebi, koji ovdje, taiko reCi, daje premise za onaj za-

kljueaik

razuma.

55

Opip i vid imaju daikle

prije

svega

svaki

svoje

prednosti; stoga se uzajamno potpomaZu. Vidu nije

potrebam nikaikav dodir, stoviSe,

niti

blizina; njego

vo

je

'polje neizmjerno, dopiTe do zvijezda.

Zatim

on

osjeea

najfinije

nijance

svijetla, sjene, boje, prozir

nosti;

dalkle

on daje

razumu

mnostvo

toono o d r e d ~

nih podataika, od kojih ovaj o:nda nakon p


14/33

..

JA

fT f L4 u u / l ~ / A

nama i u svim smjerovima isti; bridovi dodiruju ma.-

nji

dio rwke. Pa ipak u

tim

osjetima ne

leii

neSto,

sto bi bilo sliwo kodki.

Ali

po

OItporu, ato ga je osje

t i ~

za.kljueuje njegov

razum

nepOS fedno

i

IDtuitivno

uzrdk toga atpora, koji

se

sada u ~ a v o uslijed toga

pdkazuje

Ikao

cvrsi:n tijelo; a

iz

P()lkreta,

ato

ih

kod

pipanja

ptra.ve njegove ruke, doik osjeeanje u ruka-

ma ostaje isto,

konstruira on

sebi oblik

tijela

u pro

storu, kojega je a priori svijestan. Da vee nije sa

s()lboon

donio

predstavu uzrdka

i prostora s njego

vim zalkonima,

onda

vee ne hi iz sukcesivnog osje

ca.nja u njegovoj ruci mogla proizi6i slika kocke.

Dade li se, da kroo njegovu zatvorenu

ruku

ptrolazi

uZe, onda ce on Ik;raj

takve

namjeStenosti

ruke

kao

uzroik trenja i njegova

trajanja

/kOl11StruiTati du

ga?ko tijelo u obliku valjka, koje se jednolicno giba

u Jednoane pravcu.

Ali

od

samoga

Ill ig

osjeta

u nje

~ o ~ ~ ~ c i bi.

mogla

nastati ptredSltava gibanja,

t.

mlJenJanJa mJesta u ptrostoru s poonoeu wemena ;

JeT

takvo

neSto

U osjetu ne

moZe

da

leZi.

niti

on

to

sam. ilkada

more

ptroizvesti. Njegov

intelekat

mora

naprotiv prije svega iSikustva u sebi nositi zorove

prostora, vremena

i po

njima

mogucnost

gibanja

,

a i isto taJko predstavu kauzaliteta, da ona

S

osjeta.,

koji je sarno empirijSk.i dan, ptrijede na njegov uzrok

i da zatim

taj

uzrdk kOnStruitra

kao

tijelo oZIlaee

noga oblika, koje se onako giba. Kakva je

to

ve

lika razlika i2medu

samoga osjeta

u

ruci

i predsta-

va uzroenosti, materijaliteta i gibanja prostoru.

koje je posredovruno s pomoeu vremena

I

kod raz

Iicitoga doticanja i poloZaja

osjet

je u

ruci

nesto

odviSe jednoIiono i siroma.sno podacima, a da bi bilo

moguee

da

se se

iz

njega

IkOillstruira

predstava

pro

s t ~ r s njegovim trima dimenzijama i uzajamnoga.

ut ecanja tjelesa poJkraj njihovih svojstava raseZno

sti,

neprobojnosti, kohezije, oblika, tvrdoCe. mekoee.

mirovanja

i gibanja, ulkratko 0SIIl0lV objelktivnoga.

svijeta. To

je

moguee sarno zato, sto su prostor kao

forma tpromjena. i

zrukon

kauzaliteta

kao

regulator u

nastuprunju proonjena u samome mtelcldu prefOl'

m i r ~

Ona

vee

gotova

i

svemu islku,stVlll

p 'ethodna.

OpstOJlllost ovih

forma sacinjava upravo

intelelkat.

Fiziologijslki

je

OlD. funkcija mozga, koju ovaj

isto

tako ne uci tek iz

iskustva

kao

ni

zeludac probavlja-

nje i l l dZigerica izlueivanje Zuei. Sarno se

tako

moze

objasniti, sto nekoji slijepci

od rodenja postizavaju

tako potpuno znanje 0 prostornim snosajima, da time

nadoiknaduju nedostatalk vida i da stvaraju neobi

ena djela,

kao sto

je prije stotinu

godina

od djetinj-

stva

slijepi

Sa

u n de r s on u Cambridgeu poduca

vao u matematici, optici i astronomiji. (OpSirno iz

vjeSCe 0 S a u n d e r

son

u

daje

Dideroc:

LeUre sur

les aveugles.) Sarno

se

isto

tako

da.de objasniti i

obratni

slucaj

ve L auk

0

ve,

koja

je, rodivsi se

bez ru tku i nogu, usikO fo samim vidom postigla pra-

vu

predodZbu spoljaSnjega

svijeta

kao i druga dje

ca. (Izvjeace 0 njoj nalazi se u »Svijetu

kao

volja i

predSltava«, sv. 2., pogl. 4.) Sve to d8Jkle dokazuje,

da vrijeme,

prostor

i kauzalitet

ne

doiaze u

nas

ni

vidoon

ni

opipom, nego da SIll

naprotiv unutarnjega

postanja, dakle ne empirijskoga, nego intelektual

noga. Iz ovoga opet proizlazi, da je zrenje tjelesnoga

svijeta

u hitnosti inteleiktualan proces, djelo razu-

rna,

za koje

culni

oojet daje

sarno povod

i

podatke

za primjenu u pojedinim slueajevima.

Sada n to isto dokazati za osjetilo vida. Ono, sto

je neposredno dano, ograniceno je ovdje na osjet

mrezmce, koji doduae dopuata mnoge razlicitosti, ali

koji ipak potjece od utiska svijetloga i tamnoga

i

njihovih

srednjih stupnjeva

i od utisaka

pravih

bo

ja. Taj je

osjet

naskroz

subjektivan,

t.

j. OIpstoji sa-

mo unutar

organimla

i pod k o ~ m 0nih

utisaka

postali bismo takoder svijesni

samo

kao

naroeitih

i

raznolikih modifikacija naSega

osjeta

u ()Iku,

koje

ne bi imale niSta slieno obliku, p o l o ~ a j u blizini i l l

druljini stva.ri izvan na.s. Nai·me 01110, sto

kod

videnja

osjet

daje,

nije

niSta viSe

do

li

ramolika

afekcija

mroomce, Sio je posve sHeno pogledu na paletu s

mnogim razJ.iOnim, sarenirm bojama.

I

same bi to

preostalo u svijesti, kad bi se, recimo, moglo onome,

koji

stoji

pred sirolkim

bujnim vidiikom, kljenutoscu

mozga smjesta potpuno oduzeti razum,

ali mu

ipak

ostaviti osjet; jer to

je

bila sirova grada, od

koje

je

prije njegov

razum

stvorio onu predodZbu.

Da razum

od taIkve ogranicene gr ade, kao Sto su

osvjeUjenje, sjena i boja, moZe svojom tako jedno

stavnom funkcijom prenoSenja uCilllka na uzrok 8

pomoeu prid.8lIle mu zorne forme prostora proizvesti


15/33

58

tako neiscrpirvo bogati i ramloliki vidljivi svijet, to

se prije srvega osniva

pomOOi, sto je

vovdje

~ a j ~

sam

osjet. Ona se SastoJl u tome: prvo, sto mrezru

ca

kao

powSina

dOipUSta sasobicu (uporednost) uti

ska; drugo, sto svijetlo dje1uje uvijelk. samo u prav-

cima, pa se i u 0Iku lomi u pravcu; naposljetku sto

je

rnre2mica sposobna, da neposredno osjeea i smjer,

u Ikojemu

je

svijetlo

pogada, a

to

Be

zacijelo

dade

objasniti samo talko, sto zraka svijetla zadire u de

bljinu rnreZnice. Time se palk. dobiva to, da vee i

sam

utisa:k ozn8iCuje smjer

svoga

llZrOlka, daJde da

upra-

vo

pokazuje na mjesto

oibjekta, koji

salje

svijeUo

ill reflelk.tira. Dakalko da prijelaz k ovome objektu

kao uzroku

vee

pretpostavlja

spoznaju kauzainoga

odnosa

kao

i zakona prostora. Obje su ove spoznaje

oprema in t e l e k t a, koji i ovdje opet irna da od

samoga

osjeta

stvori zor. Njegov postupak kod to

ga

ramnotrit

cemo sada poibliZe

l

PrvO)

sto

on

Cini', jest,

da opet

iis,pra V Ilo postavlja

utisalk

objekta,

koji na'Opako pada na mreZnicu, t. j.

gornje

nalazi

se na njoj

dolje. To prvobitno 'preokre

tanje

nastaje, kalko je pomato·, zbog toga,

sto

se

zrake, klOje dolaze s

gornjega

kTaja objekta,

krizaju

u uskome

otvoru

ptljpile S onima,

koje

dolaze s do

njega

klraja,

jer svaka

toOka vti.dljiva objekta

salje

svojezrake u pra'V'cu. Zbog toga udaraju posljednj'e

gore. a prve dol.je, i isto tako na Lijevu stranu one,

sto dolaze s desne. Aparat za lomljenje, koji se

na-

lazi u olk.u, dakle cornea, humor aqueus, lens

et

cor

pus vitreum, sluzi naplI'osto za to, da zra.ke svijetla,

sto dolaze od objekta, Imncenttira tako, da nadu

mjesta na malenu prostoru mreznice. Kad bi se dakle

videnje

sastojalo

u

samome

osjetu, zamjeeirvali bismo

utisak predmeta naopalko. Ali

onda

bismo ga Zanll

jeti ll ikao nesta, sto

se

nalazi u unuttaSnjosti oka,

jer

bismo ostali kod samoga osjeta. Zad.sta se pa.k u to

'Odmah mijeSa iI'azum '

sa

svojim kauzal nim za.konom,

te od nosi ucinak,

sto

ga je IOsjetio,

na

njegov uzrok,

a od

osjeta

iima (pOdatak smjera, u kojemu je dolazila

zraka svijetla,

pa tako on taj

smjoc u .ba ,pravca sli

jeW natrag

prema

UZI ok ll. Zato

se

kI'lizanje

sada

na

obrnutome putu Qpet waca, uslijed cega se vanj'ski

uzrok pravilno

prikazuje

ikao 'Objekat u

prostoN,

59

naime u l P o l O ~ a j u , u ikojemu srulje

zra

'ke, a

ne

u ono

me,

ika

1o

S ll

One prlispjele vidi

sl. 1. . - Cisti

iIIlte-

lektualitet

lOve

stvarti

pod

iSkljucenjem svih drukcijih,

narocito

fiziowgWj1skih objaanjenja dade se

potwditi

jos

i time,

sto

COyjek stvari ipak

ne

vidi

nao

IPa.ko.

A

B L ~ \ t ~ ~

3

Sl.1.

nego ,posve pravilino,

aIk o

glavu

turi

medu noge iI i

ako mu

je

Qna (kod wsenja dolje, premda sada gorrrji

dio stvari udara u onaj dio mreZnice, u koji je

prije

obicno uda:rao

donji

i iPremda

je

lVe

naopruko,

ali

sarno

razum

ne.

ll l

g ~ sto razum

izvrsuje kod svoga preradiva nja

osje u

predodZbu,

jeste

to,

sto

on cini, da se

on O,

sto

se dvostruko osjetilo, vidi jednostruko;

jer

svako O ko

za sebe,

i

to dapace u poneSto razlienome smjeru, do

biva

utisak

predmeta,

ali

se ovaj :ipak prikazuje samQ

kao jedan; a

to

sa moze desiti

sarn O

ll

razumu.

Bro

ces, kojirn do toga dolazi,

jest

ovaj: Nase oei stoje

sarno onda paralelno,

kad

gledarno u daljin:u, t.

j.

preko 200 stopa dalek'O; ali inace upravljamQ oba oka

na predmet, kojii se Il'azmatra, uslijed eega Om kon

vergiraju.

Obje ilinije, povueene

od

SlVaikoga Oka

do

toeno fiksirane tocke objekta, wore ovdje k u t, koji

sa

naziva

0 ,p t c

k im

kutom, a same liIIlije pruk

o c n i m

0

s i m a. Kad objekat

1eZi

ravno pred nama,

udM'aju oCne osi toono

11

sred±nu svake mreznice, na

d Vije

toOke, ikQje uzajamnQ toCno odgovaraju u sva-

kome oku. Razum,

kojisvemu

uvijek traZi samo

u z r 0 k, ubrzo spoznaje,

da

taj utisak proizlazi ipak

sarno

liz

j e d n e

Stpolj

'aSnje tocke, dakle

da

mu je

osnovom sarno j ed a n uzrok, premda je ovdje uti

sa.k dvostruk. Ptrema

tome

se

taj

uzroik sada vee

pri-

kazuje

Ikao objekat i sarno jednostruko. Nairne sve,


16/33

60

ato

gledamo, p;r"omatramo same kao uzrok,

t. j. kao

uzrok ucinka,

sto smo ga

osjetili, a

po

tome u r a

Z

i l l

m u. No buduci

da

mi S obadva oka lIle primamo

sam.o jed nu toCku, mega

opseznu

,povrSilnu ,predmeta,

a

iJpak

sarno jednostruko;

zato je

potJrebno,

da

daoo

razjasnjenje

JOB lIlesto rprosir.imo. sto na oillome obje

ktu

leZi

postrance

od

oilloga

zenita

-D ptickoga

kuta,

me baca viSe svoje

zrake

baS u srediSte svruke

mre

znice, nego

upravo

onako

postrance

od

sredista,

ali

ipa:k u sVa'kome oku

na

istu, n. pro llijevu

stranu

svake

mreZnlce. Stoga su

OIva

mjesta, sto ih

ove

zrake po

ga;daju, isto taiko Ikae

ona

sred.iSta u z a

j a m n o s

i

m et r i no

o d g o v a r a j u c a i i i s t o i m e n a

m j e s t a. Razum

ih

uskoro u.po1ll1aje

~ p r o t e z e prema

tome

gornje

-prav]lo svoga kauzainog shvacalllja i

na

njiih, daJkle ne prenosi sarno one zrake svijetla, koje

·

padaju

iii srediste make mrezmce, nego i one, koje

IUdaraju ma

ostala

u z a

j a m n o s

i

m e t

r i c n

0

°d

g 0 v a r a j u c a mjesta obih mreznica, na jednu

te

;Stu toCku

na

objektu,

koja te

ZI lrlre

salje.

Dakle sve

te

tocke, a Iprema

tome

citavi 'Obje\kat gleda

on

tako

der

sarno

j e d II 0 IS

trill k O.

Pri tome valja dobro

upamtiti, da va:njstka stJrana jedne mrezIllice ne od

govara vanjskoj straci druge mreZnice i illnutarnja

UIIlutarnjoj, nego

de

-sna stJrana

desne

mrezruce desnoj

straci druge

i

t. d., dakle

stvar ne valja

razumjeti u

fliziologijSikome, nego

i l l

geometrijskome smislu. Jasne

i razJicne sIlike, koje razjaSnjaJVaju taj 'proces

i

sve

one

fenomene, koji su -s njiJrne u vezi, nalaze se u

»O:ptici« od Roberta S:mIi.tha, dijelom i u KaSitnerovu

niemackome iprijevodu od 1755. Jasam dao same je

~ n u

i

to

sliku 2.,

koja zapra

o nacelu razloga - cetvrto poglavlje

Documents