ITIDp1

Informacijska tehnologija i društvo

© Mario Radovan (2015)

Ovo je skripta za predmet "Informacijska tehnologija i društvo" (i/ili "ICT i društvo"); ova skripta je radni tekst kojeg se dorađuje. Skripta je namijenjena nastavnim potrebama iz navedenog predmeta, i nije dozvoljeno koristiti je u druge svrhe bez suglasnosti autora.

Skripta se sastoji iz slijedećih poglavlja:1. O informacijskom društvu2. O razvoju informacijske tehnologije3. Informacijska tehnologija i društvena kretanja4. Društveno umrežavanje i slobodni softver5. Mediji, komunikacija i manipulacija6. Problemi, pitanja i perspektive

1

1. O informacijskom društvu

Ovo poglavlje napisano je većim dijelom prema knjizi Robert Hassan: The Information Society (informacijsko društvo); većina podataka koji su iznijeti u ovom poglavlju dolazi iz te knjige. Pojmovi "informacijsko društvo" i "informacijsko doba" se često koriste; pritom se obično uzima da su značenja tih pojmova jasna i poznata. Rijetki su pokušaji da se te pojmove definira (ili opiše) na precizan način; a i kad se nađu, takvi pokušaji su obično jednostrani i površni, tako da nisu naročito primjereni ni dobri.

Može se reći da je informacijsko društvo (ili doba) ono društvo u kojem postoji intenzivna proizvodnja i učinkovita distribucija informacija, i u kojem informacije imaju bitan utjecaj na rad i gospodarske tokove, kao i na cjelokupan život ljudi. Ali takav opis pokreće niz daljnjih pitanja, među koje spadaju: (1) što treba smatrati "informacijom", (2) na koje načine se proizvode "informacije", i (3) u koje svrhe se te "informacije" koriste.

1. Informiranje i formiranje

Današnje društvo može se smatrati informacijskim po tome što proizvodnja, obrada i distribucija informacija (ili podataka) čine vrlo bitne elemente funkcioniranja gospodarstva i društva, kao i života pojedinaca. Međutim, činjenica da se društvo može smatrati informacijskim ne znači da su ljudi koji žive u tom društvu dobro informirani. Situacija je često obrnuta: informacije služe tome da se formira (oblikuje) mišljenje i stavove ljudi, više nego da se informira građane (koji onda samostalno formiraju svoja mišljenja i stavove). O informiranju i manipuliranju govori se u petom poglavlju.

Informacijsko društvo stalno proizvodi i distribuira vrlo velike količine raznih informacijskih sadržaja, ali ogromna većina tih sadržaje je sasvim nevažna za ogromnu većinu ljudi. Jedan od bitnih problema informacijskog doba je kako da u toj poplavi informacija svaki subjekt (pojedinac ili zajednica) nađe i razluči one sadržaje koji jesu relevantni za njega. Drugi problem je na koji način mogu ljudi utvrditi valjanost (točnost) tih sadržaja. Za takve probleme ne postoje jednostavna rješenja; ali bez rješavanja tih problema, ogromna količina informacijskih sadržaja donosi više problema nego koristi.

Obično se govori o "informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji" (information and communication technology - ICT). Ovdje smatramo da informacijska tehnologija obuhvaća komunikacijsku tehnologiju, tako da većinom koristimo kraći pojam "informacijska tehnologija" (IT). Telefoni postaju sve sličniji računalima; radijski i televizijski programi prenose se preko Interneta, a na Internetu se "tiskaju" (mogu čitati) i novine; sve to pokazuje da nema potrebe odvajati informacijsku tehnologiju (računala i slično) od komunikacijske tehnologije. Pojam informacije i pojam komunikacije ne znače isto, ali procesiranje informacija i komuniciranje

2

oslanjaju se na praktički ista tehnološka sredstva.

Pojmom "informacijska tehnologija" ovdje obuhvaćamo sve vrste hardvera i softvera koji čine osnovu raznih informacijskih i komunikacijskih sustava. Pojmom "informacijska industrija" obuhvaćamo sve industrije koje proizvode i distribuiraju razne vrste informacijskih sadržaja. Dakle, među proizvode informacijske industrije spadaju vijesti, glazba, filmovi, reklame, razna web sjedišta, kao i sve druge vrste informacijskih sadržaja koje informacijska industrija proizvodi i distribuira pomoću informacijske tehnologije.

Razvoj i širenje informacijske tehnologije i proizvoda informacijske industrije popraćeni su najavama velikih mogućnosti i pogodnosti koje te tehnologije i proizvodi donose ljudima. Međutim, razvoj i široku primjenu informacijske tehnologije pokreću prije svega ekonomski razlozi i ciljevi. Proizvodnja informacijske tehnologije, kao i širokog spektra proizvoda informacijske industrije, vođeni su ekonomskim i političkim ciljevima. Informacijska tehnologija i proizvodi informacijske industrije donose ljudima razne mogućnosti koje se može smatrati korisnima i dobrima, ali razvoj, proizvodnja i primjena tih tehnologija i proizvoda vođeni su ekonomskim ciljevima onih koji ih proizvode, kao i strateškim interesima društva u kojem se proizvode.

Dominacija ekonomskih interesa i vrijednosti ujedno znači da društvo tolerira štetne učinke nekih tehnologija ili nekih proizvoda, ako te tehnologije i proizvodi promiču ekonomske interese. U društvu u kojem dominira ekonomska narativa (i nosioci ekonomske moći) teško je uopće dokazati da je nešto štetno, ako je to ekonomski profitabilno. To se ne odnosi samo na proizvode informacijske tehnologije i industrije, nego na sve stvari i aktivnosti. Dominantna narativa je dominanta i ona oblikuje sve ostalo.

2. Tehnologija i ekonomija

Svako društvo oblikovano je prema nekim temeljnim načelima ("narativi") koja bitno određuju njegove osobine. Takva načela određuju osobine društveno-ekonomskog sustava koji je oblikovan prema njima. Danas u svijetu prevladava društveno-ekonomski sustav koji se naziva neoliberalni kapitalizam, ili ljepšim nazivom tržišna ekonomija. Taj sustav određuje temeljne osobine današnjeg društva i oblikuje način života ljudi.

Tehnologija - informacijska, transportna i druga - razvija se i koristi u skladu sa potrebama i ciljevima društveno-ekonomskog sustava. Tehnologija je važna, ali ona je samo sredstvo koje društveno-ekonomski sustav razvija i koristi u skladu sa vrijednostima i ciljevima toga sustava. Dakle, današnje društvo može se smatrati "informacijskim" na tehnološkoj i operativnoj razini, ali ono je u svojoj osnovi društvo tržišne ekonomije, kakvo postoji već odavno.

Ovdje koristimo i pojam "tehno-ekonomija"; taj pojam označava suvremeni ekonomski sustav koji se bitno oslanja na tehnologiju u svakom pogledu. Pritom ta tehnologija obuhvaća i informacijsku tehnologiju, ali ne ograničava se samo na nju.

Informacijska tehnologija donosi mnoga sredstva koja omogućuju da se svijet i život ljudi učine boljima. S druge strane, bezobzirni kapitalizam i njegova tehno-ekonomija nameću svoj način rada i života, koji su podređeni maksimizaciji učinkovitosti i profitabilnosti sustava, što

3

uključuje i stalno poticanje proizvodnje i potrošnje. Ponašanja i ciljevi koje takav tehno-ekonomski sustav nameće ljudima, često ne čine život ljudi boljim, nego ga čine gorim nego što bi mogao biti. Takvu situaciju ne stvara informacijska tehnologija, nego društveno-ekonomski sustav koji usmjerava razvoj svih tehnologija, kao i načine njihove primjene.

Neoliberalni kapitalizam i suvremena tehno-ekonomija često čine život ljudi napornijim i neudobnijim nego što bi mogao biti. Ali zagovornici tog društveno-ekonomskog sustava ističu da taj sustav ima i neke vrlo pozitivne osobine i učinke. Kaže se da je suvremena tehno-ekonomija vrlo učinkovita u proizvodnji roba i usluga, što onda omogućava velikom dijelu stanovništva da stalno poboljšava svoj materijalni položaj.

Sve veći dio gospodarskih aktivnosti odnosi se na uslužne djelatnosti, kao što su putovanja, turizam, zdravstvene usluge i slično; sve veći dio stanovništva koristi takve usluge jer si to može priuštiti. Tvrdi se da razina zdravstvenih usluga i obrazovanja stalno raste; mogućnosti zabave isto tako se stalno povećavaju. Broj radnih mjesta raznih vrsta stalno raste (ili je rastao do početka krize 2008. godine); to se ističe kao dobro, bez obzira na to što uvjeti zaposlenja postaju sve nestabilniji i sve nepovoljniji za radnike (sve "fleksibilniji").

Suvremena tehno-ekonomija proizvela je mnogo naprava i sustava u području informacijske tehnologije, koji ljudima pružaju ogromne mogućnosti komuniciranja i zabave. Odijevanje i prijevoz postali su relativno jeftini, tako da većina ljudi može se odijevati kako želi i može putovati lakše i više nego ikad ranije. Sve veći dio ljudi završava razne škole i sveučilišne studije.

Ukratko, suvremeni kapitalizam i tehno-ekonomija imaju i svoje dobre strane i pozitivne učinke. Ali oni koji hvale taj društveno-ekonomski sustav i koji ga nameću drugima, uvećavaju njegove dobre strane i rezultate, a zanemaruju njegove loše strane i štetne učinke, koji su isto tako veliki kao i pozitivni učinci, a možda i veći od njih. Sa nekih stanovišta, negativni učinci su sigurno veći od pozitivnih. Suvremena tehno-ekonomija čini rad i život tehnički sve zahtjevnijima, što onda čini život ljudi lošijim nego što bi mogao biti. U nekom boljem društveno-ekonomskom sustavu, mnoge dobre učinke koji su navedeni iznad, moglo se postići i bez nekih loših učinaka koje donosi neoliberalni kapitalizam. Materijalni napredak većine stanovništva u razdoblju od deset godina vjerojatno je bio veći u doba državnog socijalizma, nego što je to bio u toku posljednjih deset godina kapitalizma.

Život ljudi u kapitalizmu alias tržišnoj ekonomiji prožet je osjećajem neizvjesnosti i straha. To društvo nastoji prikriti taj osjećaj isticanjem svoje "slobode", ali osjećaj neizvjesnosti je znatno izraženiji od osjećaja slobode. Kapitalizam kao društveno-ekonomski sustav potiče nadmetanje i sebičnost, a ne suradnju i solidarnost među ljudima. To samo po sebi stvara osjećaj nesigurnosti i straha u ljudima. Taj osjećaj straha je višeslojan i uključuje strah od neuspjeha, od gubitka posla i od materijalne propasti, kao i strah za osobnu fizičku sigurnost i za sigurnost bliskih osoba. Slobodni Svijet je pun tabua; strah je jedan od tih tabua, tako da mediji Slobodnog Svijeta ne govore o njemu.

Poticanje nadmetanja i sebičnosti stvara osjećaj otuđenosti u ljudima, što onda otežava razvoj i funkcioniranje društva. Štoviše, neki slavni političari Slobodnog Svijeta tvrdili su da ne postoji "društvo", nego da postoje samo pojedinci (i njihove obitelji) i razne interesne zajednice, te da svatko treba voditi računa prvenstveno o svojim interesima. Život u takvom nepostojećem društvu prožet je osjećajem nesigurnosti i uvelike upravljan strahom. To društvo može sebe nazivati "informacijskim" ili "društvom znanja", ili jednostavno "demokratskim" i "slobodnim",

4

ali to je prije svega društvo bezobzirnog kapitalizma i opće neizvjesnosti. Takav (neoliberalni) kapitalizam se često opisuje kao "ruthless" (bezobziran) i kao "unfettered" (neokovan); moglo bi se ga nazvati i "barbaric", ne u nekom uvredljivom smislu, nego zato što su barbari obično vrlo "liberalni" u svom djelovanju.

Informacijska tehnologija omogućava radikalno ubrzanje mnogih procesa, kao i paralelno izvođenje više procesa (multitasking). Naprimjer, operacijski sustav računala omogućava paralelno izvođenje više procesa, kao i praćenje odvijanja tih procesa, u različitim prozorima na ekranu računala. Tehnologija omogućava "ubrzavanje svega" i "paralelizam u radu", a ekonomija to zahtijeva i nameće. Kapitalizam zahtijeva učinkovitost (brzinu) i profitabilnost u svakoj aktivnosti i time oblikuje razvoj tehnologije i načine njene upotrebe, a time i način života pojedinaca i društva.

Kapitalizam je temeljna narativa koja postavlja vrijednosti i načela (okvir) djelovanja, a današnja tehno-ekonomija je jedan proizvod (rezultat) te narative i njenih vrijednosti i načela. Tehnologija omogućava razne aktivnosti i načine djelovanja, a ekonomija (kao realizacija neke narative) zahtijeva i nameće takve aktivnosti i načine djelovanja.

Ovim uvodom u govor o informacijskoj tehnologiji i društvu htjelo se istaknuti značaj strukturnih osobina društva, jer te osobine usmjeravaju razvoj tehnologije i određuju načine njene primjene. Da bi se život i svijet učinilo boljima nije dovoljno samo razvijati nove tehnologije, nego je potrebo oblikovati strukturne odnose u društvu na pravičan način, jer se time potiče konstruktivna nagnuća u ljudima i umanjuje učinke destruktivnih nagnuća. Da bi se moglo napraviti konstruktivne promjene u društvu, potrebno je prije svega promicati kritičko mišljenje i kritičan govor. Međutim, kritički govor o stanju stvari je ono što nosioci moći u svakom društvu nastoje izbjeći i spriječiti na razne načine. U Slobodnom Svijetu dopušteno je kritizirati predsjednika države, ali nije uputno kritizirati velik broj drugih subjekata i pojava; naprimjer, moćne tvrtke i druge "nosioce moći", koji obično oblikuju stvarnost u kojoj živimo, više nego što mogu učiniti predsjednici.

3. Komunikacija, informiranost, interesi

Informacijska tehnologija omogućava mnoge stvari koje se danas smatraju normalnima, ali te stvari su relativno nove i rezultat su intenzivnog razvijanja nekih tehnologija. Među takve stvari spada mogućnost jeftine komunikacije na globalnoj razini. Razni oblici takve komunikacije dostupni su mnogima (tehnološki i financijski) i ta komunikacija postaje sve intenzivnija. Globalna komunikacija može biti osobna ili javna, može uključivati razne vrste sadržaja, poput teksta, zvuka, slika i "slika pokreta" (filmova).

U svijetu se pošalje više milijardi poruka računalne pošte dnevno. Nadalje, dnevno se proizvede milijardu gigabajtova informacijskih sadržaja raznih vrsta (podaci o tome variraju). Velik dio toga su digitalni zapisi grafičkih sadržaja (dokumenata, slika, filmova) i zvuka (glazbe), ali kada se zapise svih tih informacijskih sadržaja izrazi u bajtovima, onda je dnevna proizvodnja informacijskih sadržaja (u bajtovima) danas 10.000 puta veća nego što ima teksta (u bajtovima) u svim knjigama zajedno koje su napisane u povijesti. Ti brojevi su vrlo impresivni; zato treba reći

5

da je ogromna većina informacijskih sadržaja koji se danas proizvode, praktički nevažna sa praktički svakog stanovišta. Valja reći i to, da podaci o veličinama informacijskih sadržaja, koji su okvirne procjene, obično ne kažu o kakvim vrstama informacijskih sadržaja govore.

Inače, jedan bajt je memorijski prostor od osam bitova; takvim nizom bitova može se zapisati jedan znak (slovo, ili drugo); jedan bit je minimalna jedinica memorijskog zapisa. Svaka točka slike može se zapisati sa jednim bajtom, ali zavisno od kvalitete zapisa i stupnja kompresije, takav zapis može zauzeti i više memorijskog prostora. Gigabajt je 230 bajtova, što znači nešto više od jedne milijarde bajtova.

I bez preciznih podataka, očito je da su ljudi preplavljeni informacijskim sadržajima i nametljivim porukama. Takvi sadržaji se intenzivno proizvode i distribuiraju, praktički bez ograničenja. Informacijski sadržaji proizvode se i distribuiraju sa raznim ciljevima. Točnost takvih sadržaja obično je teško provjeriti, ili se to ne isplati činiti. Isto tako, teško je utvrditi u kojoj je mjeri slanje takvih sadržaja (poruka) korisno za onog tko ih šalje, ili za onog tko ih prima. Ali izvjesno je da informacijski sadržaji promiču interese onog tko ih proizvodi i distribuira, a ne onog kome su upućeni; takvi sadržaji mogu biti korisni i za onog kome su upućeni, ali u većini slučajeva to im nije cilj. Naprimjer, razne obavijesti o neposrednim opasnostima obično imaju za cilj da budu korisne onima kojima su upućene, ali takve obavijesti čine neznatnu manjinu u ukupnoj količini informacijskih sadržaja kojima su ljudi stalno izloženi. S druge strane, globalni izvori vijesti i oni koji ih emitiraju (televizije) obično nemaju za cilj informirati ljude i povećati razinu razumijevanja gledatelja, nego promiču ono viđenje događaja i one stavove koji su u interesu onog koji te vijesti proizvodi.

Kako je to već rečeno, u informacijskom društvu ljude se ne informira, nego se ih stalno pokušava formirati na određen način. Tako je postupalo svako društvo kroz povijest, ali u današnje doba sredstva formiranja ljudi i manipulacije ljudima su mnogo učinkovitija nego što su to bila ikad ranije. Stalno preplavljeni formirajućim porukama i agresivnim bukama, ljudi informacijskog doba "komuniciraju" sve više, ali znaju i razumiju sve manje.

4. Društvene mreže, blogovi

Informacijska tehnologija omogućila je razvoj virtualnih zajednica koje se nazivaju društvenim mrežama; točnije rečeno, tehnologija je omogućila razvoj web sustava za društveno umrežavanje (social networking), koji omogućava tvorbu virtualnih zajednica na Internetu.

Sustavi (web usluge) za društveno umrežavanje omogućuju korisnicima da stvaraju vlastite web stranice (obično sa sadržajima koji se odnose na njih) i da promatraju sadržaje koje na takve društvene mreže postavljaju drugi ljudi. Mogućnost uvrštavanja vlastitih sadržaja u sustav je posebno važna i privlačna mnogim ljudima, jer im omogućava da u globalnu društvenu mrežu uvrštavaju one sadržaje za koje oni žele da budu viđeni i dostupni drugima, i to na globalnoj razini. To su obično podaci, fotografije i filmovi o sebi, svojoj rodbini i prijateljima, ali isto tako i razni drugi sadržaji koje pojedinci žele pokazati drugima, kao i poruke, stavovi i slično. Među vrlo poznate društvene mreže, ili sustave za društveno umrežavanje, spadaju Facebook, YouTube, Twitter i drugi sustavi. Svaki od tih sustava ima neke svoje specifičnosti, i popularnost svakog od njih se s vremenom mijenja. O sustavima za društveno umrežavanje govorimo u poglavlju 4.

6

Društvene mreže su vrlo popularne; sredinom 2010. godine, jedna od tih mreža dosegla je broj od pet stotina milijuna članova (registriranih korisnika), što je vrlo mnogo. Kaže se, da su te mreže (web sjedišta) vrlo popularne zato što zadovoljavaju temeljnu ljudsku potrebu po komuniciranju, kao i duboku potrebu po tome da se bude član zajednice, odnosno da se bude "društven". To je vjerojatno točno, ali takve tvrdnje su vrlo općenite (načelne), jer komunicirati i pripadati zajednici može se i bez postavljanja vlastitih slika i drugih sadržaja o sebi na društvene mreže.

Te mreže privlačne su i zato što svakom pojedincu omogućuju da se "predstavi cijelom svijetu", i to onako kako on sam želi da bude viđen. Postavši globalno vidljivim, čovjek se počinje osjećati kao "netko" u svijetu; taj osjećaj ne mora biti eksplicitan, ali je vjerojatno implicitno prisutan. Čini se da egocentričnost, radoznalost i želja za igrom imaju veće zasluge za veliku popularnost društvenih mreža, nego što to ima sama potreba po komuniciranju i po pripadanju zajednici. U svakom slučaju, postavši članom društvene mreže, pojedinac omogućava drugima da ga "nađu", ako ga slučajno trebaju, što je dobro iz praktičkih razloga.

Društvene mreže su obično proizvodi ne-profitnih organizacija koje ih održavaju i koje upravljaju njima. Održavanje takvih mreža iziskuje znatnu računalnu opremu, kao i znatne poslove operativnog održavanja. Ne-profitne organizacije koje održavaju društvene mreže, obično zarađuju novac od reklama koje ugrađuju u web stranice. Vlasnici tih mreža navodno zarađuju novac i prodajom podataka koje članovi tih mreža (korisnici) sami postavljaju na mrežu (unose u sustav). Takvi podaci se obično prodaju i koriste u marketinške svrhe; na temelju njih stvaraju se "potrošački profili" pojedinaca i zajednica; na temelju tih profila, pojedincima i zajednicama šalju se prikladne ("ciljane") ponude određenih proizvoda i usluga. Prodavanje tuđih podataka i podataka o drugima može biti pravno problematično, ali u društvu tržišne ekonomije, svako uspješno prodavanje obično odnosi prevagu nad svim pravima.

Kaže se da je kultura ekrana danas istisnula kulturu knjige i da je kultura pokretnih slika istisnula kulturu pisane riječi. Takva kulturalna promjena ima više dobrih i više loših strana; spomenimo neke od njih.

Ekran i pokretna slika (film) mogu pokazati događaje i izložiti stvari brže i zornije nego što to mogu knjiga i pisana riječ. Slaba strana ekrana i pokretnih slika je u tome što brzo prolaze i ne traju; njihovi sadržaji stalno prolaze, ne ostavljajući vremena ni prostora za razmišljanje, a ni za pamćenje. Jer stalno dolaze novi sadržaji, koji preplavljuju prethodne sadržaje. Nasuprot tome, pisana riječ i knjiga potiču na koncentrirano i angažirano mišljenje.

Ekrani i pokretne slike potiču površnost i promiču kulturu prolaznog. Govori se o kulturi prolaznog, trenutnog i neposrednog; u engleskom jeziku se često koristi riječ "ephemeral(ity)", što znači kratkotrajno i prolazno, a ima i konotacije nejakog i ništavnog. U svakom slučaju, čini se da kultura prolaznog čini ljude sve više površnima.

Preko sto milijuna ljudi piše svoj blog na Internetu. Blog je svojevrstan javni dnevnik kojeg pojedinac piše na Internetu, u želji da izrazi neko svoje mišljenje ili raspoloženje, kao i da čuje reakcije drugih ljudi na one sadržaje koje iznosi u svom blogu. U tom kontekstu postavlja se pitanje koliki i kakav društveni utjecaj imaju ti blogovi; o tome postoje različita mišljenja.

Blogovi obično sadrže veze na druge blogove, obično na blogove koji izražavaju slične sklonosti, interese i stanovišta. To praktički znači da je prostor pisanja blogova razdrobljen i da je

7

svaki blog praktički "zatvoren" u krug istomišljenika. To onda znači da je društveni utjecaj blogova prilično ograničen i relativno malen. Neki blogeri postaju poznati, ali tek onda kad ih takvima učini televizija. A televizija to obično čini u propagandne svrhe, kad neki bloger dođe u sukob sa vlastima zemlje protiv koje je usmjerena propagandna aktivnost te televizije

Postoje stavovi da većina blogova nalikuje na monologe u džungli Internet, u kojoj sve govori (ili kriješti), ali nitko ne sluša. Inače, informacijsko doba se općenito može opisati kao doba u kojem ima više onih koji govore nego onih koji slušaju, i kao doba u kojem slušaju samo oni koji obično ne uspijevaju razabrati "pozadinu" i ciljeve govora. Ali često je i bolje ne slušati, jer neki pojedinci u blogovima (i na Internetu općenito) govore na način koji zagovara društveno neprihvatljive stavove, kao što su rasizam, Nacizam, fanatizam raznih vrsta, kao i razne druge oblike mržnje, nasilja i uništavanja.

S tim u vezi, postoje stavovi da se kroz blogove "troši" mnogo negativne (destruktivne) političke energije i to na način koji obično nema negativnih materijalnih učinaka. To može biti točno, ali se na taj način vjerojatno troši i mnogo pozitivne (konstruktivne) političke energije na način koji nema praktički nikakvih pozitivnih učinaka. Pisanje bloga može nalikovati razgovaranju sa nekim svecom; promjena "tehnološkog sredstva" ne mora donijeti promjenu suštine. U svakom slučaju, pisanje blogova, bez konkretnog djelovanja u zemaljskim institucijama društva, teško da može donijeti relevantne društvene promjene.

Nakon predsjedničkih izbora 2008. godine u SAD, neki ističu ogromne potencijale Interneta u političkom djelovanju, jer kažu da je Internet odigrao vrlo bitnu, a možda i presudnu ulogu u tim izborima. Internet svakako ima utjecaja, kao što ga imaju i drugi mediji i nosioci društvene moći. Međutim, ti izbori ne daju osnove za preveliko isticanje uloge i moći Interneta, i to iz barem dva razloga. Prvo, na tim izborima pobijedio je kandidat koji je izgledao superiorno u svim elementima medijskog (scenskog) nadmetanja. Drugo, Internet je u toj kampanji poslužio prvenstveno kao sredstvo za prikupljanje novca (priloga) sa kojim je zatim kupovano reklamno vrijeme na televiziji. Ovime ne mislimo umanjiti politički značaj Interneta, ali televizija je "jednostavnija za uporabu" nego Internet i zato je njen utjecaj i dalje dominantan, a takvim će vjerojatno i ostati u dogledno vrijeme.

Pored komunikacije, informacijska tehnologija omogućava vrlo brza i opsežna računanja, te pohranu ogromnih količina podataka, njihovo uređivanje i pretraživanje. Time je informacijska tehnologija omogućila mnoga znanstvena istraživanja i otkrića. Mnoga od tih istraživanja ne bi bilo moguće poduzeti bez informacijske tehnologije, jer ta istraživanja iziskuju prikupljanje ogromnih količina podataka, te ogromna pretraživanja podataka i računanja. Takva istraživanja su česta u biologiji, genetici i medicini, ali potreba po velikim količinama podataka i intenzivnim računanjima prisutna je u praktički svim područjima znanstvenog istraživanja i razvoja novih tehnologija i proizvoda.

5. Tehnologija, slobode i ograničavanja

Informacijska tehnologija, kao i tehnologija općenito, oslobađa ljude od mnogih prirodnih ograničenja, ali ona ujedno nameće ljudima brojne zahtjeve. Na taj način tehnologija nameće

8

ljudima određen način života i ponašanja, što znači da nameće ljudima neka nova ograničenja.Informacijska tehnologija bitno oblikuje način rada i zabavljanja; način komuniciranja,

obrazovanja i poslovanja, kao i sve druge ljudske aktivnosti. Tehnologija oblikuje cjelokupan način života i mišljenja ljudi. Ovdje treba istaknuti da je tehnologija pritom samo operativno sredstvo, dok stvarno nametanje i oblikovanje svega dolazi od društveno-ekonomskog sustava, kako je to rečeno iznad. U svakom slučaju, nametanjem načina ponašanja - obavljanja više aktivnosti istodobno i ubrzanjem svega - tehnologija bitno utječe na to kako ljudi žive, kako doživljavaju druge, svoje okruženje i svijet, kao i sebe same.

Suvremena tehno-ekonomija i nosioci moći nastoje koristiti nova tehnološka sredstva na način koji povećava materijalnu (ekonomsku) i društvenu (psihološku) zavisnost ljudi od tih sredstava. Onaj tko ne posjeduje određena tehnološka sredstva, ili nije dovoljno sposoban u rukovanju tim sredstvima, biva istisnut iz prostora rada, kao i iz prostora društvenog života. Ta zavisnost je ponekad operativno neizbježna, ali se često stvara namjerno, sa ciljem da se svakog primora da kupuje nova sredstva i da koristi nove usluge.

Razvoj i širenje tehnologije vođeni su ekonomskim interesima, a ne željom da se promiče znanje, slobodu i kvalitetu života ljudi. Razvoj i primjena raznih tehnologija obično ima svoje dobre strane, ali one nisu cilj, nego "popratna pojava" razvoja i djelovanja koje se zasniva na ekonomskim interesima. Razvoj tehnologije redovito ima i neke negativne popratne pojave, kao što su zagađenja, zračenja i razne buke, koje umanjuju kvalitetu života ljudi. Nove tehnologije stalno postavljaju i nove zahtjeve pred radnike i građane, koji se tim zahtjevima moraju povinovati.

Tehnološki razvoj oslobađa ljude mnogih ograničenja i širi prostor mogućnosti ljudskog djelovanja i iskustva. Ali nove tehnologije stalno stvaraju nove uvjete rada i života, koji ljudima nameću nove zahtjeve koji su za mnoge ljude ujedno i ograničenja.

Svaka tehnologija ima neke "popratne učinke" koji nisu namjerno stvoreni, a često mogu smetati onome koji je tu tehnologiju razvio. Naprimjer, informacijska tehnologija daje ljudima ogromne mogućnosti osobne i javne komunikacije na lokalnoj i na globalnoj razini. Time ta tehnologija otvara pojedincima i zajednicama velike mogućnosti organiziranja raznih aktivnosti i djelovanja. Na taj način tehnologija omogućava razne aktivnosti, zakonite i protuzakonite; neke od tih aktivnosti često nisu u interesu nosioca društvene moći, kao ni društva koje razvija određenu tehnologiju. Naprimjer, informacijska tehnologija bitno olakšava organiziranje ljudi i poduzimanje prosvjeda protiv načina ponašanja društveno-ekonomskog sustava koji tu tehnologiju proizvodi. Tehnologija isto tako omogućava učinkovitu komunikaciju i djelovanje u prostoru kriminala i subverzivnih aktivnosti.

Informacijska tehnologija i industrija omogućuju nosiocima ekonomske i društvene moći da oblikuju stvarnost i ljude na način koji služi ciljevima nosioca moći. Ali ta tehnologija i njeni proizvodi isto tako omogućuju "običnim ljudima" da međusobno komuniciraju i da djeluju na organiziran način koji ograničava moć nosioca ekonomske i društvene moći. Time informacijska tehnologija povećava društvenu moć građana i omogućava im da izravno utječu na razvoj i ponašanje društva. Konkretno, informacijska tehnologija omogućava širenje raznih stavova i organiziranje protestnih okupljanja; ali pitanje je koliko su takva organiziranja i okupljanja učinkovita, jer nosioci moći imaju načina da ih spriječe. Onima koji kontroliraju medije i javni

9

govor, još je lakše ignorirati javne manifestacije koje im nisu po volji; a ono čega nema u medijima, to "ne postoji". Netko takve događaje može "staviti na Internet", ali to ima mnogo manji društveni učinak nego oni događaji o kojima izvještava televizija.

Informacijska tehnologija omogućava sve veći nadzor nosioca moći nad radnicima i nad građanima. Nadziranje (surveillance) postaje sve intenzivnije, kako u prostoru rada, tako i u svim drugim javnim prostorima, a sve više i u privatnim prostorima. Velika Britanija je vodeća u svijetu po broju kamera za nadziranje u odnosu na broj stanovnika; rečeno je da ima instaliranih blizu pet milijuna takvih kamera, odnosno jednu kameru na svakih 14 stanovnika. Takvo je bilo stanje 2008. godine; nakon toga, govori se o potrebama da se instalira još kamera (često pod izgovorom nadziranja prometa) i instalirano je mnogo novih kamera.

Građane se uvjerilo da su te kamere dobre za njih, jer povećavaju njihovu sigurnost. Pozivanjem na "sigurnost", mnoge ljude može se uvjeriti u mnoge stvari. Međutim, događa se ono što se trebalo znati da će se događati: takav sustav ne mora raditi besprijekorno, a može se lako i zloupotrijebiti. Tada "više nadziranja" i prikupljanja raznih osobnih podataka o građanima nije u interesu tih građana. Jer ti podaci tada mogu biti i bivaju upotrijebljeni na njihovu štetu.

U Velikoj Britaniji se zadnjih godina dogodilo nekoliko impresivnih "gubljenja" podataka raznih vrsta koji su smatrani "povjerljivima". Jedan takav "gubitak" (ili nekoliko njih) dogodio se ovih dana (2010) u SAD; mediji kažu da je "iscurilo" (leaked) oko 750 tisuća povjerljivih državnih dokumenata. Netko je objasnio (na televiziji) da se takve stvari mogu dogoditi zato što postoji jako velik broj službi i pojedinaca koji imaju pravo pristupa raznim povjerljivim podacima. Navedeni su konkretni brojevi organizacija i pojedinaca sa takvim ovlastima i ti brojevi bili su zaista veliki. Kad tako velik broj ljudi ima pristup nečemu, onda je tajnost tog nečeg vrlo teško sačuvati, a vrlo lako izgubiti. Dovoljno je da jedan od bezbroj ljudi koji imaju pristup povjerljivim sadržajima zloupotrijebi svoju ovlast i da te sadržaje proda ili pokloni bilo kome.

Informacijska tehnologija omogućava nosiocima moći da nadziru građane, ali ta ista tehnologija omogućava građanima da otkrivaju i dokumentiraju nezakonita (i neprimjerena) ponašanja nosioca moći, te da se takvim ponašanjima suprotstavljaju na učinkovitiji način. Informacijska tehnologija omogućava javni govor "običnih građana", promicanje prava slabijih i njihovu zaštitu, kao i pokretanje društvenih rasprava i promicanje novih društvenih vizija.

Ali nosioci moći nastoje umanjiti učinkovitost informacijske tehnologije u promicanju individualnih sloboda i kritičkog javnog govora građana. To se može učiniti na razne načine koji su obično formalno zakoniti. Onima koji kritiziraju nosioce moći mogu se slati razne inspekcije (bez stvarnih razloga) i time ometati njihov rad i vršiti pritisak na njih. Razni oblici kritičkog govora mogu se proglasiti društveno ili gospodarski štetnima, nepatriotskima, nezakonitima ili subverzivnima; na takav način može se "odstraniti" svaki oblik kritičkog govora, bez obzira na informacijsku tehnologiju koja ga čini tehnološki i operativno lako ostvarivim.

Nosioci gospodarske i političke moći, koji kontroliraju govor medija, mogu i uvelike ignorirati javni govor građana, kao i prikazati njihovo djelovanje na iskrivljen način, i na temelju toga proglasiti ga društveno neprihvatljivim.

6. Javni govor i manipuliranje

10

Informacijska tehnologija otvara mnoge dobre mogućnosti, ali pitanje je na koje načine i u koje svrhe se te tehnološke mogućnosti koriste. Informacijska tehnologija može se koristiti za informiranje ljudi i za promicanje njihovog razumijevanja raznih pojava, ali isto tako može se koristiti za dezinformiranje i zaglupljivanje, kao i za masovno manipuliranje ljudima. Informacijska tehnologija koristi se u sve te svrhe, ali čini se da manipuliranje dominira nad informiranjem.

Javni govor građana može biti (i često jest) manipuliran sa raznih strana i sa raznim ciljevima. Nosioci moći potiču javne rasprave o nevažnim stvarima, da bi na taj način skrenuli pozornost sa stvarnih problema. Javni govor pokreću nosioci ekonomske moći, sa ciljem da tako promiču svoje interese; oni koji podržavaju takav javni govor često nisu svjesni koje i čije ciljeve zapravo promiču.

Pogledajmo neke jednostavne primjere. U javnim (medijskim) raspravama o proizvodnji struje pomoću vjetrenjača nikad se ne spominje koliko košta proizvodnja jedne vjetrenjače, koliko košta instaliranje polja od sto vjetrenjača, koliki su troškovi održavanja i vijek trajanja jedne vjetrenjače, kolika je prosječna cijena proizvodnje energije pomoću vjetrenjača, koliko košta rad termoelektrana koje moraju raditi uz vjetrenjače, jer vjetar ne puše stalno, i tako dalje. Javni govor o "ekološki čistom" električnom automobilu je još siromašniji relevantnim podacima. Vrlo je moguće da taj "ekološki čist" automobil iziskuje znatno veću količinu zagađenja (negdje drugdje), nego bilo koji drugi automobil. Jer za taj automobil treba proizvesti ne samo struju (vjerojatno iz nafte), nego i baterije, koje su obično skupe i sadrže razne štetne tvari. Ali o takvim stvarima se ne govori. Može biti da električni automobil prevozi tonu tereta sto kilometara uz najmanje zagađenja, ali ovdje je bitno to da se u javnom govoru (na globalnim televizijama) takvi podaci uopće ne spominju. Dovoljno je reći da auto "ide na struju" i da "ne dimi"; ništa drugo se ne spominje, a nitko ništa više i ne pita.

Općenito, javni govor nastoji postići podršku za nešto poticanjem određenih emocija, a ne iznošenjem relevantnih podataka i činjenica. Javni govor ne potiče razmišljanje ljudi, nego obično nastoji odvratiti ljude od kritičkog razmišljanja. Zato je javni govor, iako neophodan, postao općenito sumnjiv, tako da ga treba uvijek promatrati kritički.

Jedno od bitnih pitanja današnjeg "informacijskog doba" jest učinak količine informacijskih sadržaja (ili "podražaja") na kognitivne (misaone, spoznajne) sposobnosti ljudi, kao i na njihova mentalna (emotivna) stanja. Jer pored stalnog "ubrzavanja svega", ljudi su danas stalno izloženi i ogromnim količinama informacijskih sadržaja - obično nametljivih poruka - što ima bitan utjecaj na cjelokupan život i zdravlje ljudi.

Pomoću raznih informacijskih tehnologija i proizvoda informacijske industrije, tržišna ekonomija stalno povećava količinu informacijskih sadržaja ("podražaja") raznih vrsta, kojima su ljudi izloženi. Ti sadržaji su usto nametljivi i često agresivni, jer njihovi pošiljatelji žele da ti sadržaji dospiju do ciljanih subjekata, a za to moraju nadjačati buku mnogih drugih agresivnih sadržaja sa kojima su ljudi stalno preplavljeni.

Učincima "informacijskog pritiska" na kognitivne (misaone, spoznajne) sposobnosti ljudi bavi se kognitivna psihologija. Njena istraživanja pokazuju da takvi intenzivni pritisci imaju negativan učinak na sposobnost pamćenja i odlučivanja. Zato nosioci moći namjerno proizvode razne "buke", jer sa ljudima slabog pamćenja i smanjenih sposobnosti kritičkog mišljenja je lakše upravljati. Takva istraživanja pokazuju i to da opterećivanje ljudi nametljivim informacijskim

11

sadržajima (bukama) povećava agresivnost ljudi. Netko će reći da su ljudi kroz cijelu povijest "udarali bubnjeve" iz sličnih razloga; to je vjerojatno točno, ali danas su razni "bubnjevi" prisutni praktički svugdje.

7. Informacijska tehnologija i demokracija

Često se ističe kako informacijska tehnologija i informacijska industrija unaprjeđuju demokraciju i podižu je na sve više razine kvalitete. U načelu, to bi moglo biti tako, ali u praksi često nije. Informacijska tehnologija i industrija često ometaju demokraciju, ili potiču društvena kretanja koja su štetna i destruktivna. Informacijska tehnologija omogućava učinkovito informiranje ljudi, ali jednako tako omogućava i učinkovito dezinformiranje ljudi. Informacijska tehnologija i industrija omogućavaju intenzivno laganje i zastrašivanje ljudi, a time i učinkovito manipuliranje ljudima.

Kaže se da je vrlo umješna upotreba radija omogućila Hitleru i Nacistima da pobijede na izborima 1932. godine i da tako dođu na vlast. Govoreći o medijima i demokraciji, valja spomenuti da su Hitler i Nacisti došli na vlast na višestranačkim izborima i u društvu ondašnje tržišne ekonomije i raznih demokratskih institucija s kakvima se ponosi današnje doba. Taj "slučaj" ne znači da je tehnologija "kriva" za razne probleme i zla, ali to ilustrira kako "napredna tehnologija" (u ovom slučaju radio) sama po sebi ne mora promicati konstruktivno ponašanje nekog društva niti čovječanstva u cjelini.

Demokracija je forma i ona ne jamči kakav će sadržaj netko uspjeti postaviti u nju. Nije samo vješta upotreba radija (koji je bio glavna informacijska tehnologija onog vremena) učinila da Hitler bude demokratski izabran, nego su tome bitno doprinijele i druge okolnosti. Ali razna sredstva javne komunikacije mogu se koristiti za promicanje agresivnog i destruktivnog ponašanja, jednako kao što se mogu koristiti za promicanje konstruktivnog i dobronamjernog ponašanja. Govor medija zavisi od volje i vještine onih koji upravljaju medijima; taj govor nije nikad sasvim nepristran, a često je štetan za mnoge ljude i za čovječanstvo u cjelini. U svakom slučaju, tržišna ekonomija i informacijska industrija pretvorile su demokraciju u neku vrstu pučke igre u kojoj pobjeđuju oni koji su materijalno jači i koji su bolji scenski majstori. Što će demokratski izabrani vođe donijeti ljudima i društvu, to se ponekad može slutiti, ali se nikad ne može znati unaprijed.

Informacijska tehnologija i industrija omogućuju nosiocima moći da manipuliraju ljudima mnogo intenzivnije i učinkovitije nego što je to bilo moguće činiti ikad ranije u povijesti. Vještim obećavanjem i zastrašivanjem, nosioci moći i gospodari medijskog (javnog) govora mogu opravdati razna nepravična i destruktivna ponašanja, kao i dobiti "podršku građana" za razne problematične postupke i ponašanja. Situacija po tom pitanju je različita u raznim državama, ali u nekim državama Slobodnog Svijeta, manipuliranje građana postiže impresivne rezultate. Više o tome rečeno je u petom poglavlju ove skripte.

Nosioci moći su oduvijek lagali i manipulirali ljudima; neki kažu da tako mora biti, jer se jednino na taj način uopće može upravljati ljudima i svijetom. Bitna novost sadašnjeg doba je u tome što vrlo učinkovita sredstva komunikacije omogućuju izuzetno brzo i učinkovito laganje i manipuliranje ljudima. Kaže se da informacijska tehnologija omogućava učinkovito laganje, ali da

12

isto tako omogućava i učinkovito otkrivanje laži, kao i globalnu distribuciju takvih otkrića. To je uvelike točno, ali takva otkrića obično dolaze prekasno, nakon što je intenzivna manipulacija omogućila poduzimanje onih aktivnosti koje su gospodari javnog govora željeli poduzeti.

8. Internet i javni govor

Kaže se da je Internet stvorio "globalni prostor slobode", koji omogućava da se otkriju laži i manipulacije nosioca moći i da se ljudima pruži istinu o onome o čemu ih nosioci moći lažu preko televizije. Televizija je i dalje najvažniji medij javne komunikacije i ona je redovito pod kontrolom nosioca ekonomske i političke moći; Internet nije pod kontrolom u tolikoj mjeri, između ostalog zato što ga je teško kontrolirati (bez da se bitno osakati). Govor o velikim mogućnostima Interneta u otkrivanju manipulacije i informiranju ljudi je uvelike točan, ali se te mogućnosti obično ne ostvaruju u bitnoj mjeri. Naime, pokazalo se da u kritičnim situacijama, većina građana sluša svoju vlast (Predsjednika) i vjeruje toj vlasti (i njenoj televiziji), više nego onima koji pokušavaju otkriti i objaviti njena manipuliranja građana. Internet omogućava da se kasnije pokaže "cijelom svijetu" da je vlast lagala, ali to saznanje dolazi prekasno da bi moglo utjecati na razvoj događaja.

Informacijska tehnologija općenito omogućava učinkovit javni govor i može bitno doprinijeti povećanju kvalitete toga govora. Informacijska industrija može podizati razinu znanja i promicati razumijevanje građana, a time i podizati kvalitetu demokracije u društvu i u svijetu. Na taj način informacijska tehnologija i industrija mogu doprinositi kvaliteti života ljudi, zajednica i čovječanstva. Ali mediji općenito ne teže promicanju istine i razumijevanja, nego govore na način koji promiče interese njihovih gospodara. Zato su učinci medija općenito suboptimalni, a često su i izrazito negativni i destruktivni. Svijet ne bi bio bolji bez informacijske industrije i medija, ali naivno je (i opasno) misliti da od te industrije i njenih "sloboda" dolaze samo dobre stvari.

Za Internet se kaže da nije pod potpunom kontrolom nosioca političke i ekonomske moći, tako da pruža mogućnost slobodne komunikacije "običnih ljudi". To je donekle točno, ali stvarna politička moć Interneta kao "slobodnog medija" je manja nego što se obično misli. To se moglo vidjeti na primjeru invazije na Iraq. Političari su uz pomoć televizije lako stvorili veliku podršku za invaziju među građanima SADa; u Europi to nisu uspjeli postići, ali su demokratske vlasti u mnogim Europskim državama s lakoćom ignorirale volju većine svojih građana, kao i Internet.

Govoreći o političkim mogućnostima Interneta, valja spomenuti dvije stvari. Prvo, Internet omogućava ljudima (aktivistima) širom svijeta da organiziraju održavanje raznih demonstracija i drugih aktivnosti na globalnoj razini. U takvim aktivnostima često sudjeluje mnogo milijuna ljudi, koji se ne moraju nalaziti na jednom mjestu. Dakle, Internet omogućava dogovor i provedbu globalnih aktivnosti građana. Ali pitanje je koliki stvarni (materijalni) učinak imaju takve aktivnosti na razvoj događaja u pojedinim državama i u svijetu u cjelini. Taj učinak zacijelo postoji, ali ne koristi uveličavati ga do onih razmjera do kojih vjerojatno ne doseže.

Internet često ne uspijeva promijeniti ni ono javno mišljenje građana, koje su nosioci moći stvorili vještom manipulacijom uz pomoć televizije. To je uvelike tako zato što su ljudi naučili da

13

je bolje (ili lakše) za njih da "vjeruju" ono što govore njihovi nosioci moći, nego ono što im govori Internet. Vjerovanje se ne zasniva samo na uvidu u informacije, nego je rezultat šireg (i dubljeg) društvenog konteksta i odnosa u društvu.

Možemo zaključiti da Internet pruža ljudima mogućnost političkog djelovanja i daje im određenu društvenu moć, ali ta moć je (još uvijek) relativno mala. Internet obično ne uspijeva spriječiti događaje, ali pokazao se vrlo dobrim sredstvom za širenje raznih informacijskih sadržaja za koje nosioci moći ne bi željeli da budu viđeni. Možda na taj način Internet može odvratiti nosioce moći od poduzimanja nekih budućih destruktivnih poduhvata.

Da zaključimo. U današnjem društvu tržišne ekonomije, koje sebe naziva slobodnim i demokratskim, ljudi mogu glasovati, mogu puno komunicirati, a mogu i demonstrirati. Ali ne mogu puno utjecati na bitne stvari, bez obzira na ogromne mogućnosti informacijske tehnologije. Građani mogu povremeno birati novu vlast, ali nemaju neke naročite mogućnosti da promijene bitne strukturne odnose u društvu. A ti odnosi suštinski određuju stvaran položaj i način života građana. To ne znači da bi društvo bez demokracije i informacijske tehnologije bilo bolje; ali demokracija i informacijska tehnologija očito nemaju onu "magičnu moć" koju im neki rado pripisuju.

9. Tehnologija, prostor i vrijeme

Kaže se da informacijska tehnologija ukida prostor i vrijeme, jer omogućava ljudima izravnu komunikaciju na globalnoj razini, omogućava ljudima da odmah saznaju za svaki događaj u svijetu, kao i da taj događaj izravno vide. Može se reći da informacijska tehnologija čini ljude "sveprisutnima" i "sveznajućima". Ali u praksi nije sasvim tako. Mediji i javni govor (vijesti, informacije) su selektivni i pristrani. To ovdje znači da se vijesti i sav medijski govor oblikuju u skladu sa ekonomskim interesima vlasnika medija i u skladu sa strateškim interesima društva (zajednice, kulture) u koje taj medij spada. Takvo ponašanje medija čini sav javni govor selektivnim i pristranim; umjesto da budu informirani na nepristran način o stvarno relevantnim događajima, ljudi su stalno manipulirani pristranim govorom o odabranim stvarima.

Informacijsku tehnologiju se okrivljuje za stalno ubrzavanje svega, što čini život ljudi težim i gorim nego što bi mogao biti. To ubrzavanje svega i pritisci koje ono stvara, stalno drži ljude u "stresnom stanju", koje dovodi do raznih oboljenja koja su karakteristična za suvremeno doba. Među te bolesti spadaju neuroza, depresija i drugi psihički poremećaji, bolesti srca i krvotoka, i bolesti probavnog sustava. Intenzivna uporaba informacijske tehnologije, koja omogućava stalno ubrzavanje svega i obavljanje više poslova istovremeno (multitasking), može biti izravan uzrok tih oboljenja, ali nije njihov izvorni (pravi) uzrok. Tehnologija omogućava ubrzavanje svega, ali tehnologija sama po sebi, to ne zahtijeva niti nameće. Ubrzavanje svega nameće dominantna narativa, odnosno društveno-ekonomski sustav; ovdje je to liberalni kapitalizam, odnosno tržišna ekonomija. Taj sustav izrastao je na načelima kao što su "vrijeme je novac" i "vrijeme je sve", koja ističu značaj brzine djelovanja u tržišnoj ekonomiji. Brzina jest bitna za ekonomiju, ali često nije dobra za ljude.

Načela kapitalizma i tržišna ekonomija su oni čimbenici koji nameću "stalno ubrzavanje

14

svega", te su zato odgovorni za negativne posljedice tog ubrzavanja. Tehnologija je samo sredstvo koje taj društveno-ekonomski sustav razvija zbog toga da bi pomoću nje ostvarivao svoje ciljeve. Istraživanja pokazuju da nagli porast bolesti vezanih uz ubrzanje rada i života, počinje zajedno sa prevagom neoliberalnog kapitalizma u društvu, 1970ih godina. Otprilike u to vrijeme započeo je i intenzivan razvoj informacijske tehnologije, kao i intenzivno širenje njene primjene. Tržišna ekonomija je uvelike zaslužna za nagli razvoj i širenje informacijske tehnologije, ali je isto tako odgovorna za negativne posljedice načina rada i života, koje ta tehnologija omogućava i koje taj društveno-ekonomski sustav nameće. Jer društveno-ekonomski sustav usmjerava razvoj novih tehnologija, kao i načine njihove primjene.

Brzinu i razne buke nameće društveno-ekonomski sustav. Ovdje valja reći da su mnogi ljudi skloni brzini i raznim bukama, ali ne svi u istoj mjeri; po tome postoje velike razlike među ljudima. Brzina i buka onemogućuju da ljudi razmišljaju o stvarima i događajima oko sebe, kao i o vlastitom ponašanju i životu. Brzina i buka ne daju vremena ni prostora ljudima da misle o vrijednostima i načelima prema kojima oblikuju svoje djelovanje i o načinu na koji žive. Brzina i buka onemogućuju ljudima da misle o onome što čine i u kom smjeru se kreću, ili da uopće budu svjesni toga da postoje. Rečeno je da su brzina i buka opijatici koje mnogi ljudi vole upravo zbog toga što umanjuju njihovu svjest o sebi i svom okruženju, i na taj način oslobađaju ljude raznih pitanja i tjeskoba. Ljudi su oduvijek proizvodili i tražili razne opijatike takve vrste; dinamizam (brzina) i razne buke, koje proizvode informacijska tehnologija i tržišna ekonomija, mogu se smatrati opijaticima suvremenog doba.

Informacijska tehnologija intenzivno veže pozornost ljudi na tekuće događanje, tako da je svijest ljudi stalno ograničena na sadašnjost (na "sada"). To čini informacijsku tehnologiju i proizvode informacijske industrije privlačnima za mnoge ljude, jer ograničavanjem svijesti na "sada", proizvodi informacijske industrije izdižu ljude iznad svijesti o vremenu i prolaznosti. Naime, za protok vremena nije dovoljna samo sadašnjost, nego su potrebne prošlost i budućnost. Ono što veže svijest za "sada", oslobađa je prošlog i budućeg, i time je izdiže iznad vremena i prolaznosti. Slikovito govoreći, može se reći da proizvodi informacijske tehnologije na taj način čine ljude "bezvremenima" ili besmrtnima; ali može se isto tako reći da ih čine mrtvima, jer se i mrtvi nalaze "iznad vremena".

10. Operativno znanje i razumijevanje

Suvremeno društvo naziva se i "društvom znanja" (knowledge society). Ali današnje znanje, kao i obrazovanje na svim razinama, sve više naginje operativnim (instrumentalnim) znanjima koja izravno služe za rad i koja se dobro prodaju na tržištu rada. Za povijesni uvid u razvoj nekog znanja, kao i za razumijevanja konteksta u kojem se to znanje javlja i koristi, nema dovoljnog interesa, a nema ni vremena. Povijesni uvid u razvoj raznih narativa, vrijednosnih sustava i načina življenja - uvid u uspone i tragedije čovječanstva - nema tržišne vrijednosti, tako da u doba tržišne ekonomije nije nikome zanimljiv i pada u zaborav. Isto vrijedi za kritičko mišljenje. Bitna je sadašnjost, bitna je učinkovitost, i bitna je profitabilnost.

U današnjem "društvu znanja", znanje je proceduralno, operativno, instrumentalno,

15

izravno primjenjivo i nadasve tržišno orijentirano. Na taj način, današnje društvo operativnih znanja postaje društvo rastućeg neznanja svega onog što nema izravnu tržišnu vrijednost. U svako doba, vladajuća narativa (ideologija) oblikuje život i svijet, pa tako i pojam znanja. U Srednjem vijeku u Europi je to činila Kršćanska narativa; danas to čini narativa tržišne ekonomije na globalnoj razini. Učinkovitost i profitabilnost su vrhunske vrijednosti i ciljevi kapitalizma, koji je za sebe izmislio lijepi naziv "tržišna ekonomija"; tehnologija je temeljno sredstvo pomoću kojeg ta ekonomija ostvaruje svoje ciljeve. U tom kontekstu oblikuje se i suvremeni pojam znanja.

Što su ljudi više zaokupljeni sredstvima sa kojima ih tržišna ekonomija stalno preplavljuje i sa procedurama koje moraju poznavati da bi mogli upravljati tim sredstvima, to su manje u stanju vidjeti i razumjeti one sile koje oblikuju njihov životni prostor i njihov život. "Biti suvremen" je neophodno u određenoj mjeri, za to da se može živjeti u svom vremenu. Ali vrlo suvremeni ljudi obično najmanje razumiju prostor i vrijeme u kojem žive. Takvi ljudi jednostavno prihvaćaju načela i vrijednosti svog prostora i vremena, bez da ih kritički promišljaju; oni nastoje postići "najviše što se može" prema danim načelima djelovanja i kriterijima vrednovanja koji vrijede u tom prostoru i vremenu.

Informacijsko društvo, ili društvo znanja, karakterizira instrumentalno i operativno znanje. To je znanje o napravama i procesima, koje omogućava učinkovito djelovanje, ali ne propituje razloge, ciljeve ni vrijednosti. "Informacijsko doba" i "društvo znanja" nisu donijeli neke velike promjene na razini bitnih odnosa među ljudima i zajednicama. Razna oslobađanja i osvajanja pokazuju da se stvari nisu mnogo promijenile na planu globalnog ponašanja među državama i narodima. Stari Atenjani, izumitelji demokracije, isticali su načelo: "Jači rade ono što hoće, slabiji podnose ono što moraju". Prema tom osnovnom načelu funkcionira i današnji svijet, bez obzira kakvim se nazivima kitio.

11. Materijalne razlike i društvene podjele

Neoliberalni kapitalizam i suvremena tehno-ekonomija, kao njegov "operativni oblik", stvaraju enormne razlike među ljudima u ekonomskoj moći; takve razlike onda stvaraju velika socijalna raslojavanja u društvu. Dominacija neoliberalnog kapitalizma počinje 1970ih godina; u to vrijeme, ili malo zatim, počinje intenzivan razvoj i širenje informacijske tehnologije, kao i proces ekonomske globalizacije. Godine 1980. prosječni CEO (chief executive officer; "direktor") u SAD imao je 42 puta veću plaću od prosječnog radnika. Godine 2000. taj razmjer porastao je na 525 puta, da bi 2005. godine pao na 411 puta. To praktički znači da rast učinkovitosti i profitabilnosti gospodarskih aktivnosti, koji iziskuje povećane napore svih radnika, donosi zaradu prvenstveno (ili samo) čelnicima i vlasnicima tvrtki.

U istom razdoblju pred radnike su se postavljali sve veći zahtjevi, u vidu novih tehnoloških (operativnih) znanja i nepovoljnijih oblika zaposlenja. Od radnika se traži da budu maksimalno učinkoviti u radu i da budu "fleksibilni". Pritom "fleksibilnost" znači da radnici trebaju biti spremni i sposobni prihvaćati stalno nove načine rada koji iziskuju stalno nova znanja, kao i nove oblike zaposlenja koji su nepovoljni za radnike. Činjenica da se dominacija neoliberalnog kapitalizma odvijala zajedno sa razvojem informacijske tehnologije i industrije - ili sa "informacijskom revolucijom", kako neki nazivaju to razdoblje - ne znači da je informacijska tehnologija "kriva" za stalno pogoršavanje položaja radnika. Razvoj informacijske tehnologije postavlja stalno veće

16

zahtjeve pred radnike, jer moraju stalno učiti rukovati novim sredstvima. Ali informacijska tehnologija nije "kriva" za to da CEO dobiva (ili uzima) 500 puta veću plaću nego radnik. Takav nerazmjer u tretmanu ljudi stvara raslojavanja i nepovoljnu atmosferu u društvu, što onda čini život svih građana lošijim nego što bi mogao biti.

Pogoršavanje položaja radnika u razdoblju vrlo intenzivnog razvoja novih tehnologija, kao i znatnog gospodarskog rasta, pokazuje da nove tehnologije i gospodarski rast ne čine život običnih ljudi boljim, ako je društveno-ekonomski sustav nepravičan. Tehnološki razvoj može voditi prema stvaranju "najboljeg mogućeg svijeta", ali isto tako i prema "najgorem mogućem svijetu". Učinci novih tehnologija bitno zavise od temeljne narative (ideologije) društva i od konkretnog društveno-ekonomskog sustava koji oblikuje odnose i tokove u društvu. U svakom slučaju, ogromne razlike u primanjima rukovoditelja u odnosu na radnike može se smatrati društveno nepravičnima i štetnima, a isto tako i ponižavajućima za radnike.

Kapitalizam i tehno-ekonomija prevagnuli su u cijelom svijetu, ali oni često stvaraju uvjete rada i života koji pogoršavaju živote mnogih milijuna ljudi širom svijeta. Taj sustav omogućava jednom malom broju ljudi da postanu enormno bogati, ali to ne pomaže onima čije živote čini gorima. Neoliberalni kapitalizam obično sebe izjednačava sa demokracijom, ali taj sustav je u svojoj biti anti-demokratski. Stvarna demokracija se ne svodi na glasovanje, nego štiti i promiče stvarnu društvenu moć građana. Ta moć uvijek bitno zavisi od ekonomske moći građana. Za onog tko nema novaca da kupi hranu ili lijek, svejedno je tko je "na vlasti". Ako je društveno-ekonomski sustav strukturno nepravičan prema slabijima, onda je za njih svejedno tko je "na vlasti", tako da i glasovanje gubi smisao.

12. Internet i kultura darivanja

Informacijska tehnologija razvijena je u okviru tehno-ekonomije čiji je glavni cilj stvaranje profita. Ali ta tehnologija omogućila je i ostvarenje nekih velikih projekata koji ujedinjuju besplatan rad mnogih ljudi širom svijeta. Među najpoznatije projekte i proizvode te vrste spadaju operacijski sustav Linux i enciklopedija Wikipedija koja se nalazi na Internetu. Dakle, dominantna narativa nije svemoćna i ne uspijeva odrediti ponašanje svakog pojedinca. Kapitalizam i tržišna ekonomija stvaraju kulturu sebičnosti, posjedovanja i potrošnje. S druge strane, informacijska tehnologija otvara velike mogućnosti intenzivne komunikacije i time potiče ljude na razne oblike suradnje i solidarnosti. Zato se može reći da informacijska tehnologija potiče kulturu suradnje, nasuprot dominantnoj kulturi nadmetanja, i kulturu darivanja, nasuprot dominantnoj kulturi stjecanja i sebičnosti.

Na projektima kao što su Linux i Wikipedija sudjelovalo je i/ili sudjeluje tisuće ljudi, koji besplatno rade na ostvarenju nekog zajedničkom cilja; njihovi doprinosi sabiru se i ujedinjavaju preko Interneta; rezultati njihovog zajedničkog rada (operacijski sustav, sadržaji enciklopedije) su isto tako dostupni preko mreže. Ali za ostvarenje takvih projekata potrebna je znatna računalna oprema, a potrebna je i velika količina stručnog i organizacijskog rada za vođenje tih projekata. Zato bez obzira na besplatan rad onih koji proizvode dijelove projekta, takvi projekti trebaju ostvarivati neke prihode da bi mogli pokrivati svoje operativne troškove. Ti prihodi se obično ostvaruju prodajom nekih njihovih dijelova (sadržaja) nekim korisnicima, ili pak preko reklama koje se dodaju besplatnim proizvodima projekta.

17

Veliki projekti (kao Linux i Wikipedia) zasnovani na suradnji i darivanju - to jest, na besplatnom radu mnogih ljudi - su relativno malobrojni, ali informacijska tehnologija i komunikacijski sustavi omogućuju mnoge oblike suradnje i darivanja, koji mogu biti manjih razmjera, ali su jednako važni za brojne pojedince i zajednice.

13. Povijesne snage i promjene

Neoliberalni kapitalizam, čija je dominacija započela 1970ih godina, proglašen je sumnjivim 2008 godine, kad je došlo do gospodarske krize koja je zahvatila cijeli svijet. Nakon spomenute krize čelnici dvadeset ekonomski najjačih zemalja, na jednom "povijesnom sastanku" (2009. godine) došli su do zaključka da je "vrijeme neokovanog (unfettered) kapitalizma prošlo". Dakle, spomenuti čelnici zaključili su da "neokovani" (neoliberalni) kapitalizam treba otići u "ropotarnicu povijesti", kako su to običavali govoriti marksisti. Jesu li ti čelnici uspjeli nešto učiniti po pitanju "okivanja" kapitalizma, teško je reći. Postoje mišljenja da je neoliberalni kapitalizam pobjegao izvan kontrole političkih čelnika, tako da ga oni ne mogu okovati. Drugim riječima, nosioci ekonomske moći postali su jači od nosioca političke moći. Tako prvi upravljaju potonjima, više nego što potonji mogu upravljati prvima.

Povijest kazuje da se kulture i sustavi obično mijenjaju onda kad se počnu rušiti pod vlastitom težinom. Neki sustavi se tada uspijevaju mijenjati na način koji im omogućava da opstanu, dok drugi sustavi to ne uspijevaju učiniti i propadaju. Kapitalizam se pokazao sposobnim preživjeti razne krize i brojne ratove koje on sam rado pokreće, zato ovdje nećemo nagađati o njegovoj budućnosti; nije naročito human, ali pokazao se prilično izdržljivim. Kapitalizam kao društveno-ekonomski sustav danas nema konkurencije jer je uspio uništiti sve stvarne i potencijalne konkurente; kroz povijest, grublji i agresivniji su obično satirali ostale. Nedostatak konkurencije nije dobra vijest, jer to znači da se neokovani kapitalizam može ponašati praktički kako hoće; ne izgleda vjerojatnim da bi ga iznad spomenuti čelnici mogli zaista okovati. U svakom slučaju, tako izgleda stvarnost koju se naziva "informacijskim društvom", "društvom znanja" i sličnim lijepim nazivima, koji više prikrivaju suštinu stvari, nego što je opisuju.

14. O poglavljima koja slijede

Nakon ovog "političkog" uvoda u široku temu "informacijska tehnologija i društvo", u slijedećem poglavlju iznosimo kratki prikaz povijesnog razvoja nekih od temeljnih komponenti informacijske tehnologije. Iznose se samo osnovni podaci jer u ovoj skripti nema prostora za šire prikaze svakog od tih elemenata.

U trećem poglavlju skripte govorimo o širokom spektru tema i problema koji karakteriziraju suvremeno društvo, a koji su vezani uz informacijsku tehnologiju. Među te teme spadaju pitanja nadziranja, privatnosti, obrazovanja, političkih sloboda i brojna druga.

Četvrto poglavlje bavi se sustavima (sjedištima) za društveno umrežavanje i softverom otvorenog izvora (open source). Iznijeti su kraći prikazi nekoliko najpoznatijih sustava za društveno umrežavanje, kao što su Facebook, YouTube, Twitter i drugi.

U petom poglavlju govori se o raznim medijima i o komuniciranju, o informiranju i o manipuliranju ljudima. Komunikacija može biti osobna ili javna; uvijek se odvija u određenom

18

tehnološkom i društvenom okruženju, i može promicati razne ciljeve.U zadnjem poglavlju sabrana su neka zaključna mišljenja i neki kritički pogledi na

sadašnju stvarnost koju se naziva "informacijskim društvom", "tehnološkim društvom", "društvom znanja" i sličnim nazivima. To je zapravo društvo tržišne ekonomije (ili neokovanog kapitalizma), čije se djelovanje bitno naslanja na intenzivnu uporabu informacijske tehnologije. To društvo treba informacijsku tehnologiju za učinkovito funkcioniranje, i koristi informacijsku tehnologiju za to da pomoću nje oblikuje ljude i svijet na način koji promiče njegove vrijednosti i služi njegovim ciljevima.

+

19