broj 17 • Zagreb • 7. svibnja 2013.4 www.skolskenovine.hraktualno

Nacionalno vijeće za od-goj i obrazovanje održa-lo je u protekla nepuna

četiri mjeseca tri sjednice nakon kojih se oglasilo u javnosti dva-ma dokumentima – Preporukom Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje o aktivnostima ti-jela obrazovne politike i Mišlje-njem o razvojnom potencijalu Nacionalnog okvirnoga kuriku-luma kao ishodištu kurikularne reforme. Oba dokumenta iza-zvala su zanimanje stručne, ali i najšire javnosti pa smo iz prve ruke, od dr. sc. Jasne Krstović, predsjednice Nacionalnog vije-ća za odgoj i obrazovanje, inače dekanice Učiteljskog fakulte-ta Sveučilišta u Rijeci, željeli čuti ne samo njezine dojmove o radu Vijeća koje vodi nego i o brojnim pitanjima o kojima su članovi Vijeća raspravljali i očitovali se u spomenutim do-kumentima.

– Počašćena sam jer nisam oče-kivala da budem imenovana pred-sjednicom Nacionalnoga vijeća. Osjetila sam da bih u Vijeću mogla pridonijeti u mom području djelo-vanja, a to je predškolski odgoj, a sviđao mi se prije svega koncept formiranja takvoga tijela koje funkcionira na sličnim principima kao i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, odnosno Nacional-no vijeće za znanost. Mislim da je izvrsna ideja da se formira tijelo kojim će se popuniti vertikala i u kojemu je dominantno praćenje i unaprjeđivanje kvalitete odgoja i obrazovanja. Suočila sam se i s velikom odgovornošću, jer je to tijelo od iznimne važnosti i tek se osnivalo pa je kao takvo po-stavilo i temelje na kojima ćemo djelovati. Članovi Nacionalnog vijeća, ljudi koji su odabrani bez predrasuda i ideologije, isključi-vo na temelju svoje stručnosti i

kompetencija predstavljaju elitu, a posebno me fascinirala spozna-ja da svi ti ljudi posjeduju silnu energiju, žar i entuzijazam te vo-lju i nesebični angažman u poku-šaju da se stvari unaprijede. Svi smo dobronamjerni, želimo se angažirati, kvalitetno međusobno komuniciramo i optimistična sam. Naravno, trebat će nam vremena jer smo tek na početku svoga rada – rekla je Jasna Krstović.• Očemujedosadraspravlja-loVijećeištojezaključilo?Vijeće ima dvije dimenzije

djelovanja: prva je kontinuirani rad na unaprjeđivanju kvalitete predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obra-zovanja u Republici Hrvatskoj. To u stvari znači trajno osluški-vanje funkcioniranja sustava u cjelinu i spremnost za djelovanje u svakom trenutku u kojem po-stoji potreba. Iako nas Zakon vidi primarno u dimenziji praćenja sustava, naše je mišljenje da uz to postoji prostor i za anticipaciju promjena, dakle za djelovanje u pozicioniranja Vijeća kao pokre-tača kvalitativnih promjena gdje god je to moguće. S druge strane, svjesni činjenice da je odgojno-obrazovni sustav živ organizam u stalnim promjenama i otvorenim pitanjima, držimo važnim svojim činjenjem participirati u aktual-nim zbivanjima u sustavu za koji smo nadležni. • Unepunačetirimjesecavije-ćejeraspravljaloomnogimpitanjima, a u posljednjihdesetakdanauputilojePre-poruku tijelima obrazovnepolitike koju smo prenijeliu prošlom broju Školskihnovina.Jelibiloreakcijananjezinsadržaj?Dokument smo uputili svima za

koje mislimo da u nekom segmen-

tu svoga djelovanja mogu utjecati na obrazovnu politiku i to na razli-čitom razinama.

Reagirao je samo ministar Jovanović

Dakle, preporuku smo posla-li Saboru, saborskom odboru za obrazovanje i znanost, svim agen-cijama koje rade u okviru resornog ministarstva, svim sredstvima jav-nog priopćavanja i željeli smo sve senzibilizirati za ideju koju smo iznijeli u preporuci. Reakcija nije bilo nikakvih osim reakcije mi-nistra Jovanovića koji Preporuku nije prihvatio i u kratkom priop-ćenju naveo razloge za takav stav. Bila sam iznenađena ministrovim neprihvaćanjem preporuke, ali radi se vjerojatno o dva različita razmišljanja o istome problemu, što je legitimno. O takvim mini-strovim reakcijama razgovarat ćemo i na sjednici Nacionalnoga vijeća, ali mogu reći u svoje ime da smo možda ostali u zrakopraznom prostoru i da se međusobno nismo htjeli čuti ili nismo bili dovoljno koordinirani i ne bih željela da se raspravlja o tome kao o nekom su-kobu, jer sukoba doista nema.• Možda netko nije dobroshvatiopozicijukojuNacio-nalnovijećeimauobrazov-nomsustavu?Čini mi se da postoji koncepcij-

ska nedorečenost tko smo mi kao tijelo koje se zove Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje. Te-meljna ideja Vijeća može se išči-tati iz same procedure i toga tko nas predlaže, odnosno bira i čije smo mi tijelo. To možda zahtije-va finije nijansiranje zakonskih odredbi koje bi nas smjestile u taj prostor na primjereniji način. Zna se kakav je položaj Vijeća u odnosu na Sabor i na Ministar-

stvo znanosti, obrazovanja i spor-ta, ali još uvijek ima nejasnoća, jer u jednom članku Zakona go-vori se da će Nacionalno vijeće za kurikulum imati mandat do uspo-stave Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje, što je možda do-kaz da je predlagatelj imao ideju da će ovo Nacionalno vijeće biti svojevrsna zamjena Vijeća za ku-rikulum. A to se nije dogodilo jer Nacionalno vijeće nije te vrsnoće. Zato sam sklona vjerovati da je i tumačenje naše Preporuke Mini-starstva došlo zbog nedorečenosti u očekivanjima, jer Nacionalno vijeće nije nikakvo provedbeno tijelo koje će raditi na izradi doku-menata. Želimo da se Nacionalno vijeće, a to je i moja, ali i želja svih članova vijeća, smjesti u susta-vu kao strateško tijelo kojemu je zadaća artikulirati smjerove, pra-titi sustav te anticipirati određene stvari. To ne znači da ćemo živjeti u oblacima, docirati Ministarstvu ili nekome trećem, jer su svi čla-novi vijeća iz obrazovne prakse, čvrsto na zemlji i svaka naša sjed-nica bavi se vrlo životnim stvari-ma kao što je građanski odgoj ili pravilnik o napredovanju. Već nas ljudi iz zbornica prepoznaju kao tijelo koje može pomoći svojim savjetom i često nam se javljaju s konkretnim pitanjima. I samim nazivom dokumenta od 29. trav-nja, a to je preporuka, željeli smo to pokazati.

Šumovi u komunikaciji• U stručnim je krugovimaNacionalnovijećepercipira-nokaodoista stručno tijeločijebimišljenjetrebalouva-žavati.KakotodaMinistar-stvunijebilouinteresudativeći publicitet ovoj Prepo-ruci?

Na to pitanje nemam odgovor. Dokument smo uputili Ministar-stvu i svim relevantnim tijelima, pažljivo smo odvagnuli svaku rečenicu i svaku kvalifikaciju i jednoglasno su ju prihvatili svi članovi Nacionalnoga vijeća. Pomno smo birali i naziv do-kumenta. Željeli smo o prepo-ruci razgovarati i s ljudima iz Ministarstva, jer na svaku našu sjednicu pozivamo ministra ili osobu koju ministar ovlasti da ga zamijeni. Ministar je bio na prvoj, konstituirajućoj sjednici i nakon toga više nije slao nikoga i to nije ništa strašno u vremenu kad svi imaju jako puno obveza. Bilo nam je važno da s doku-mentima upoznamo javnost i da se javnosti predstavimo, jer smo svjesni da problematika odgoja i obrazovanja nema neku veli-ku medijsku pažnju osim ako se nešto skandalozno ne dogodi. Zbog važnosti ovog dokumenta željeli smo sazvati konferenciju za medije kako bismo ga pred-stavili javnosti, obratili smo se službama Ministarstva koje je naša potpora, ali smo iz kabine-ta ministra dobili odgovor da, s obzirom na to da smo mi sabor-sko tijelo, MZOS ne može biti organizator naše konferencije za medije. • Preporuka Nacionalnog vi-jeća nije baš bila prisutnaumedijimaiakovamjeciljbio predstaviti ju najširojjavnosti.Ne bih se složila da Preporuka

nije prisutna u medijima. Škol-ske novine objavile su je u cije-losti, na čemu vam zahvaljujem u ime cijelog Vijeća i naravno osobno. Vijeću je veoma stalo do toga kakvu percepciju stručna javnost ima o našem radu pose-

Nacionalno vijeće trebalo bi biti obrazovna avangardaRAZGOVOR Dr. sc. Jasna Krstović, preDsJeDnica nacionalnog viJeća za oDgoJ i obrazovanJe

Nacionalno vijeće ne će nikada svoja mišljenja i preporuke stavljati u službu političkih sukoba. Djelovat će uvijek kao autonomno i nezavisno stručno i strateško tijelo i razvijati visoku razinu odgovornosti za svoje činjenje prije svega pred svojim osnivačem – Hrvatskim saborom kao reprezentom hrvatskih građana

broj 17 • Zagreb • 7. svibnja 2013. 5www.skolskenovine.hraktualno

bice stoga što smo sasvim novo tijelo koje se tek treba etablirati kao relevantni subjekt obrazov-ne politike. U tom smislu veo-ma mi je drago da je Preporuka pozitivno odjeknula jer to ona u svojoj suštini i jest. Što se tiče drugih medija, moram na žalost naglasiti gorku činjenicu da zbi-vanja u sustavu predtercijarnog odgoja i obrazovanja gotovo nikada nisu atraktivno štivo za medije ako se iza njih ne krije neka afera ili potencijalni poli-tički sukob. I s ovom se Prepo-rukom pokušalo slično: naslovi u tiskanim medijima naglašavali su samo onu dimenziju koja je taj dan prodavala novine – udž-benici i sve oko njih, ne htijući čitati Preporuku onako kako ju je Vijeće napisalo. U tom smislu kategorički odbijam konotiranje Preporuke kao alata za bilo ka-kav politički sukob. Nacionalno vijeće niti je imalo takvu namje-ru niti će ikada svoja mišljenja i preporuke stavljati u službu po-litičkih sukoba. Djelovat će uvi-jek kao autonomno i nezavisno stručno i strateško tijelo i razvi-jati visoku razinu odgovornosti za svoje činjenje prije svega pred svojim osnivačem – Hrvat-skim saborom kao reprezentom hrvatskih građana.

Sjesti za stol i razgovarati• Štodalje?

Dogodilo se s Ministarstvom i ministrom što se dogodilo i bili smo začuđeni, ali vjerujem da je sve to posljedica nekog šuma na vezama i da treba stvar smiriti. Nisam se dobro osjećala zbog ta-kvog postupka i pitam se je li to nekakva poruka o tome kakva se mišljenja od Nacionalnog vijeća očekuju ili se uopće ne očekuju. Valja sjesti za stol i razgovarati. Na sljedeću sjednicu Vijeća ćemo i ovu točku staviti na dnevni red i pozvati ministra da sudjeluje na sjednici kako bismo u otvo-renom dijalogu otkrili u čemu je prijepor. Možda je jednoglasnost kojom smo donijeli ovu preporu-ku, što imamo identičnu percep-ciju stvarnosti, to što nam mož-da zamagljuje pogled, no želim reći da je dokument isključivo proaktivan, želja da se pomogne tijelima koja se bave provedbe-nom politikom, i pritisnuta su dnevnom dinamikom te brojnim inicijativama. Zato želimo da se stane na loptu, posebno zato što

se u Vijeću nalaze tri člana koji su članovi Operativnog tijela za izradu strategije razvoja obrazo-vanja. Imamo i u taj segment do-bar uvid preko tih članova i jako nam je važno da Strategija bude što kvalitetnija. Jer, i naš je posao da razmišljamo o najboljim rje-šenjima u izradi Strategije. Imam osjećaj da nas se nije htjelo čuti u onim stvarima u kojima smo že-ljeli biti podrška ministarstvu. • Okojimsetemamagovorilokadsteraspravljalidonose-ćiPreporuku?Nezavisno od činjenice da

smo svi u nekakvom stanju hi-bernacije u iščekivanju Strate-gije, koja se postavila kao važ-no pitanje, željeli smo poručiti da puno očekujemo od njezina donošenja i željeli smo poslati poruku javnosti da su očekivanja od takvog projekta doista veli-ka. Da bismo pojačali dojam i odaslali poruku da nam je doista potreban i stručni, i znanstveni, i politički konsenzus apelirali smo na odgovornost i zrelost te potre-bu da – bez obzira na prijepore, različita stajališta ili političke opcije – pokažemo da možemo postići konsenzus oko smjera u kojemu želimo ići. Mislili smo da se važnost toga umanjuje ako se istodobno u području na koje se dokument odnosi donose za-koni koji na neki način definira-ju stanje i strategiju u određenim segmentima čine besmislenom. Činilo nam se da to nije politički mudro. Recimo, svi svjedočimo velikoj raspravi o tome kako će izgledati naš školski sustav. Ve-lika se rasprava vodi o tome kad početi obvezno obrazovanje i do kada će obvezno obrazovanje trajati.

I to je suštinsko pitanje koje se odražava na sve dimenzije živ-ljenja. Povjerenstvo za izradu strategije je tu pred velikom za-daćom, a istodobno se u zakon-sku proceduru puštaju na pri-mjer izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obra-zovanju u kojemu se eksplicite navodi obveznost predškole. Na takve primjere želimo upozo-ravati. Dakle, dok se razmišlja kako osmisliti sustav, priča o obveznosti predškole samo pre-judicira neka sustavna rješenja koja se tek projiciraju. Na stra-nu priče i polemike o tome treba li to ili ne treba, valja li predš-kola, je li ministar mislio dobro ili loše. Puno je stručnih i inih

elemenata koji utječu na takve odluke, ali pitanje je koliko je to usustavljeno, hoće li takva rje-šenja uopće biti u strategiji koju tek treba napraviti. Pitanje je koliko je obveznost predškole realna, ne kao koncept nego pri-je svega jer je vezana za velike financijske izdatke.• Sigurno ste raspravljali i osrednjemobrazovanju.Kolege koji su u vijeću i dolaze

iz strukovnog obrazovanja govo-re o velikom pritisku strukovnja-ka s novim kurikulumima koji su predstavljeni i ušli u provedbu. Ali stručnjaci iz povjerenstva za izradu strategije govore i o kuri-kularnoj reformi, jer ne može se govoriti o strategiji bez promjena u kurikulumima, bez razgovora o Nacionalnom okvirnom kuriku-lumu i zato mislimo da ne treba sve procese zaustaviti, ali ih kao stručnjaci moramo preispitati, vidjeti je li to što se radi dobro, jer iz takvih pozicija iščitavamo poruke. Ako se već sad donose neki podzakonski akti, onda net-ko ne vjeruje u strategiju koja još nije ni donesena.• Ministar Jovanović naja-vio je značajne korake naudžbeničkom planu, iakosvistručnjacigovoredate-meljazatonemajernemanovih predmetnih kuriku-luma,kojibitrebaliproizaćiiznacionalnogakurikuluma,koji pak treba biti rezultatstrategije. Nema ni novogudžbeničkogstandarda,aninovogpravopisa.U svom odgovoru na ovakve

prigovore ministar je dao priop-ćenje u kojemu tvrdi da sve to nisu valjani argumenti. Moj je stav da nema nikakve vane niti krucijalne ili sudbonosne pro-mjene koja bi iziskivala promje-ne udžbenika, ali nakon objave naše preporuke taj se problem umnogostručio i priča oko udž-benika uzavrela je pa ćemo o tome svakako razgovarati na Na-cionalnome vijeću. Ne sviđa mi se ideja da oko svega pravimo političke sukobe i brine me što ministar Jovanović nije spreman poslušati dobronamjerne savjete. Nacionalno je vijeće, osvrćući se na udžbenike, u preporuci izjavi-lo da se ne treba raditi ništa no-voga, a da se tamo gdje je stanje urgentno stvari mogu popraviti kroz neke nadopune, separate ili učenicima jednostavno uka-zati na netočan podatak. Ne bih željela da se Nacionalno vijeće pretvori u korektiv i da se jav-ljamo samo po potrebi, kad treba ispravljati nekakve anomalije. Želimo da takvih situacija bude što manje.

Nastaviti kurikularnu reformu• Kurikulumjevrlovažnopi-tanjeionjemuseNacional-no vijeće očitovalo u svompriopćenju.Rasprava o ovoj temi već je

započela. Vijeće je donijelo Mi-šljenje o razvojnom potencijalu Nacionalnog okvirnog kurikulu-ma kao ishodištu kurikularne re-forme. Njime smo željeli nagla-siti nekoliko stvari. Prije svega ocijenili smo da je rad na kuriku-

larnoj reformi kao takozvanom srcu svake preobrazbe neophod-no nastaviti. Naglasak je na na-staviti zato što držimo potrebnim naglasiti činjenicu da ne počinje sve od nas niti želimo da Vijeće funkcionira po maksimi dicta et sententiae. Nadalje, NOK je ra-đen punih pet godina i na njemu je predano, stručno i angažirano u tri saziva Nacionalnog vijeća za kurikulum radilo skoro stotinu stručnjaka iz svih dijelova susta-va i svih krajeva Hrvatske. I to treba uvažiti.

Svojim mišljenjem Vijeće je ukazalo na potrebu redefiniranja pojedinih dijelova NOK-a za koje drži da se u aktualnom tre-nutku mogu napraviti kvalitativ-na poboljšanja. Odredili smo se prema NOK-u kao vrlo važnom dokumentu i rekla bih da ima nekoliko metodoloških nedore-čenosti posebice u dijelu u ko-jemu se govori o vrijednostima, ciljevima, zadaćama, ali ne bih rekla da se radi o vrijednosnoj diskvalifikaciji nego o prezenta-ciji suštine same priče. Pozdra-vili bismo drugačiju metodološ-ku konstrukciju toga dijela i u tom smislu očekujemo drukčije metodološko utemeljenje. Tu će trebati manji kozmetički zahva-ti. Problematičnim nam se či-nilo izostavljanje predškolskog sustava kojega gotovo da i nema u kurikulumu i obojen je previše školskom terminologijom.

Javnosti smo željeli poručiti da ne bi bilo dobro da svaki sljedeći dokument ide uvijek od počet-ka te da je i Nacionalni okvirni kurikulum dokaz kako važni dokument završavaju kad posta-nu alatom političke borbe, jer je prošlo previše vremena od nje-gova nastanka, a da mi ne zna-mo što ćemo s njim. Javna je ra-sprava dugo trajala i bilo je puno

kvalitetnih prijedloga i rješenja pa nositeljima obrazovne politi-ke treba poručiti da se bez dobre kvalitativne analize ne bi smjelo minorizirati nešto što se stvorilo. Jer ljudi gube entuzijazam i kad izađu obrisi novoga kurikuluma pitanje je kako ljude animirati i pokrenuti ih da se prihvate po-sla koji ne može napraviti nitko osim njih. A pogotovo ako se ne uvažava njihov dotadašnji anga-žman. Vjerujem da ni prosvjetna politika tako ne misli i da smo samo na trenutak zastali u među-prostoru u kojemu nismo dobro zatvorili vrata kroz koja smo ušli, a nova još nismo otvorili.

Zahvaljujem Školskim novina-ma, koje su nam dale prostor za plasiranje naših ideja i razmišlja-nja i često ćemo u tom smislu ku-cati na vaša vrata jer su one glasi-lo naše ciljane čitateljske publike, a to su prosvjetni djelatnici. Jako me veseli da nam se javljaju ljudi iz škola tražeći naše savjete i su-gestije i to vezano za najrazličitije probleme s kojima se susreću u svakodnevnom radu. Nacionalno vijeće kao novo tijelo obrazovne politike svakako bi trebalo funk-cionirati kao svojevrsna obrazov-na avangarda i trebali bismo vi-djeti dalje od ostalih, ali nas ljudi ipak prepoznaju i kao svojevrstan korektiv u obrazovnom sustavu, tijelo koje neće docirati i soliti pamet nego upozoravati i činiti pozitivne stvari. Mi želimo ko-municirati s učiteljima i nastojat ćemo odgovoriti na svaki dopis koji nam stigne.

I na kraju, Vijeće će surađiva-ti sa svim subjektima obrazovne politike na način pružanja ruke, kao partner, i to uvijek kada oci-jeni da se radi o dobrobiti sustava za koje je nadležno.

Razgovarali:IvanVavraMarijanŠimeg

Nacionalno vijeće trebalo bi biti obrazovna avangardaRAZGOVOR Dr. sc. Jasna Krstović, preDsJeDnica nacionalnog viJeća za oDgoJ i obrazovanJe