novinarska grupa o.Š. ssk -...

Slap 2011./2012.

www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr2

impressum:Nakladnik: OŠ Silvija Strahimira KranjčevićaTel: 01 4649 706Adresa: Bogišićeva 13, 10000 Zagrebe-mail: [email protected]: www.os-sskranjcevic-zg.skole.hrurednik i lektor: Melita Kuntić, prof. Grafički urednik: Sandra Bašić Kantolić, prof.Dizajn naslovnice: Ivana Bajsić, prof.izabrani radovi na naslovnici: Anja Tihomirović i Jana Filipčić, 7.c Tea Rotim i Jelena Radovčić, 7.c Tin Jurko i Filip Hergešić, 7.b Gabrijela Šimunić i Magdalena Fabić, 7.a

KAZALOPrvi dan škole ......................................................... 3 Intervjui s prvim razredima ................................. 4. Izleti ove jeseni ................................................. 5.-8. Božić u našoj školi ................................................. 9. Dan škole ..............................................................10. Proljetna događanja .................................. 11.-13. Radovi učenika ............................................ 14.-22.Putopisi petaša ............................................ 23.-27. Lude 80-e ..................................................... 28.-29. Žabe traže kralja ....................................... 30.-31. Državna natjecanja .................................... 32.-33. Sportska natjecanja............................................34.Terenske nastave ......................................... 35.-36. Ispraćaj osmaša ...................................................37.Facebook ...................................................... 38.-39.Strip .......................................................................40.

Novinarska grupa O.Š. SSK

Dragi učenici,pred vama je još jedan primjerak našega školskog časopisa „Slap“. Dok ovo pišemo, ne znamo još u kojem će se obliku pojaviti pred vama. U svakom slučaju, moći ćete ga „listati“ na našoj web-stranici. Pišući ove rečenice sjetile smo se pjesme „Slap“ Dobriše Cesarića po kojoj je naš časopis i dobio ime. Kao što u pjesmi svaka kapljica sačinjava slap, tako i u našem časopisu vaši sastavci, pjesmice i likovni radovi sačinjavaju jednu cjelinu – jedan mali dio onoga što ste stvarali u ovoj školskoj godini. Htjele bismo se zahvaliti svima vama koji ste pisali, ali i svima vama koji čitate. Nadamo se da ćete na svakoj stranici pronaći nešto za sebe ili, možda, neki svoj uradak.Zato... pospremite mobitele, ugasite računala, pronađite udobno mjesto i uživajte u čitanju.

Vaše urednice, sve redom sedmašice iz 7.a i c razreda,

Monika Uđbinac, Klara Komadina, Sara Banožić, Jelena Radovčić, Anja Tihomirović, Magdalena Fabić, Nera Frajlić, Mara Jurić, Paula Marjanović, Laura Vidović

Bepa: Prvi dan sam se išla upoznati u školu, a još sam polazila vrtić. Škola mi je isprva bila dobra, a onda mi je dosadila.Viktorija: Prije prvog dana nisam mogla spavati jer sam bila jako uzbuđena.Franka: Kad sam se napokon probudila, bila sam nestrpljiva da krenem.Tena: Brinula sam se da ne zakasnim.Sofia: Obukla sam haljinu koju sam nosila na sestrinom vjenčanju.Franka: Uplašila sam se hoću li se svidjeti učiteljici.Nika: Moji prijatelji iz vrtića krenuli su zajedno sa mnom u školu.Tena: Brinula sam se kakvi će mi biti ostali prijatelji u razredu.Bepa: Bila sam se bojala, ali ne znam točno čega.Karlo: Bolio me trbuh. Nisam znao gdje je što u školi.Bepa: Bile su mi slične dvije učiteljice pa nisam znala koja je moja.Franka: Imala sam malu tremu.Tena: Kad smo završili s upoznavanjem, htjela sam još ostati u školi.svi: Jedva smo čekali drugi dan škole!(Dojmove naših prvašića prenijeli smo vam doslovno, od riječi do riječi, pa vas molimo da se ne obazirete na male nespretnosti u rečenicama. Nama su bile simpatične!)

Bogišićeva 13, 10000 Zagreb

OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića

3

PRVI DANO PRVOM DANU ŠKOLE - UČENICI 1.C RAZREDA...

Slap 2011./2012.


I ove ćemo godine posvetiti malo pažnje prvašićima. Ipak će oni ili bar neki od njih u ovoj školi provesti još osam godina. Zato smo ih odlučili intervjuirati za školski časopis Slap. I evo kako je to izgledalo s 1. b razredom (ovo su samo neki od odgovora jer da smo stavili sve, to bi bilo duuugoooo...)

1. Kako vam se sviđa u školi?Luka: Super!Lucija: Super!Roza: Fenomenalno!Matilda: Lijepo.Leda: Dobro. Maks: Super!2. Je li vam bolje bilo u vrtiću ili sad u školi?Vito: U vrtiću.Borna: Bolje je u školi nego u vrtiću.Luka: Slažem se s Bornom jer u vrtiću se igramo, a u školi se manje igramo.Roza: Bolje mi je u školi, ali mi malo smeta što se trebamo rano ustajati.Aleksandra: Pa dobro, škola je bolja od vrtića. Tak mi se činilo da je u školi bolje i sad je. 3. Koji vam je najdraži školski predmet?Borna: Najdraža mi je kocka.Marin: Engleski, hrvatski.Aleksandra: Sviđa mi se vjeronauk jer je najlakši.Pavlo: Jako mi se sviđa olovka i isto tako kocka.Matilda: Hrvatski.4.Koji vam je najteži školski predmet?Luka: Najteža je priroda i društvo.Aleksandra: Meni je najteži hrvatski.Borna: Meni je vjeronauk.5. Zašto idemo u školu i čemu ona služi?Luka: Služi za učenje.Vid: Da nešto naučimo.Ana: Da budemo pametni.Matilda: Da se možemo lijepo ponašati, da nešto naučimo.Luka: Da idem na fakultet. 6. Kakva vam je učiteljica?Borna: Dobra.Aleksandra: Super!Laura: Dobra.Sara: Super! 6.Što vam se ne sviđa u školi?Vid: Ne sviđa mi se hrvatski.Roza: Kad se netko dere.Sara: Zato jer dugo traje.Marin: Zato jer su teška pitanja. 7. Je li ti teško u školi?Luka: Nije teško.Aleksandra: Nije teško. Borna: A rekla si jedan dan u školi da ti je teško. Meni ništa nije teško. 8. Kako ste zamišljali školu?Marin: Mislio sam da škola ima rogove.Sara: Mislila sam da ništa neću znati.Ana: Mislila sam da će biti lijepo.Roza: Mislila sam da će biti samo učenje i zadaća.9. Znate li već čitati i pisati?Sara: Znam.Lucija: Znam.Ana: Da.10. Želite li nešto reći za kraj?Luka: Bio sam na jednom intervjuu za prvi dan škole.Na kraju smo se slikali i pozdravili do skorog viđenja! Klara Komadina i Sara Banožić

Učenice sedmih razreda intervjuirale su nove prvaše i upitale ih što oni misle o školi...

Anja: Što vam se više sviđa: škola ili vrtić?Karlo: Škola.Anja: A zašto?Karlo: Aaa... Zato što je super!Tea: Koji vam je najdraži predmet?Lovro: Kugla! Učiteljica: Školski predmet, npr. hrvatski, matematika…Lovro: Tjelesni!Tea: Zašto baš tjelesni?Lovro: Zato što tamo možemo trčati, vježbati i tako...mara: Sviđa li vam se vaša učiteljica?Ana: Da. Zato što nas uči svakakve oblike i slova..mara: Idete li često na igralište?Nika: Da. Pod odmorom i kad imamo slobodno vrijeme.Anja, Mara: Znate li čitati i pisati?Nika: Da.Tea: Koje vam je najdraže slovo?Nika: N. Zato što se zovem Nika. mara: Imate li najboljeg prijatelja u razredu?Luka: Da. Kak’ se on ono zove? Aha, da, Stjepan.sara: Aha. Klara i Nika.Lovro: Borna i Noel.Tea: Kako vam je u školi?Lara: Dobro mi je u školi jer učim slova i brojeve i vidim svoje nove prijatelje.

S prvašima nam je bilo super zato što su nam davali smiješne i slatke odgovore. Sada i vi znate što naši prvaši misle o školi.

Anja Tihomirović, Mara Jurić, Tea Rotim 7.c



5

IZLETI OVE JESENI

TREĆAŠI I ČETVRTAŠI NA SEOSKOM GOSPODARSTVU JANKOVIĆ –

STARA MARČA

U listopadu 2011. godine prvašići i drugašići družili su se na terenskoj nastavi u Gradu mladih pod temom “POZDRAV JESENI”. Usprkos oblačnom i kišnom danu, uz stručno vodstvo domaćina, za-

bavili smo se i ponešto naučili o ovom šarenom godišnjem dobu.

Najljepše mi je bilo hraniti jelene lopatare, a najveća fora bila je hvatati žabe na otočiću. Zabavno je bilo i trčati po livadama i raditi kruh. Bio je tamo i hrastov hlad pod kojim smo „kampirali“ i jeli najbolji sladoled

na koji ću se sigurno vratiti!Rina Baljak, 3a

PRVAŠIĆI I DRUGAŠI U GRADU MLADIH

PETAŠI U VELIKOM GRĐEVCU

Veliki Grđevac

Na izletu u Velikom Grđevcu bilo je jako lijepo iako nas nije baš služilo vrijeme.

Vidjeli smo razne stvari vezane za hrvatskoga književnika Matu Lovraka. Posjetili

smo istoimenu školu gdje nam je jedna gospođa pokazala puno njegovih knjiga, od

starih do novih izdanja, i ispričala nešto o njegovom životu i radu. Kako je Mato Lovrak

bio vrlo čitan pisac, njegove su knjige prevedene na mnoge jezike. Nakon posjeta školi

uputili smo se prema jednom posebnom mjestu - starome mlinu. Tamo smo ponovno

imali vodiča koji nam je objasnio uporabu svih starih i nama nepoznatih predmeta

koje smo vidjeli. Neke smo mogli i dotaknuti pa nas se to jako dojmilo. Nakon starog

mlina, odmah na izlasku, vidjeli smo vlak kakav je opisan u Lovrakovom romanu „Vlak

u snijegu“. Budući da je počeo veliki pljusak, ušli smo u njega da se sklonimo te smo se

i mi osjećali kao da smo u Lovrakovoj priči, samo je naš vlak umjesto u snijegu bio na

kiši. Na ovom izletu nešto smo naučili, ali smo se istovremeno i lijepo zabavili.

Ana Romac, 5.b

Slap 2011./2012.


SEDMAŠI U OGULINU I NA JEZERU SABLJACI

ŠESTAŠI U SLAVONSKOM BRODU

Svi sedmi razedi bili su na terenskoj nastavi u Ogulinu.

Najprije smo posjetili Zavičajni muzej grada Ogulina. Tamo smo pogledali neke zbirke, a među njima i spomen sobu Ivane Brlić-Mažuranić. Vrijeme nas baš i nije služilo (počela je padati kiša) pa smo ostatak dana proveli u restoranu. Budući da se uz Ogulin vežu razne legende o vješticama, igrali smo prigodnu igru – učili smo letjeti na metli. Kasnije su puštali muziku po našim željama, a mi smo plesali. Bilo je baš zabavno. Mada smo bili prilično umorni, bilo je zabavno i u autobusu, na povratku kući. Meni je to bio jedan od najboljih izleta ove godine.

Klara Komadina 7.c



7

Toga sam se dana probudio ranije nego inače. Još umoran od loše prospavane noći, počeo sam spremati torbu za put. Naime, toga sam dana s razredom išao na terensku u Vukovar - Grad Heroj. Požurio sam u školu kako ne bih zakasnio. Kad sam došao pred školu, naš autobus je već čekao. Krenuli smo za četvrt

sata. Znao sam da nas čeka dug put, ali nisam htio prespavati niti jedan trenutak ove pustolovine.Vozili smo se oko tri i pol sata, a onda smo stigli do naše prve stanice - do Vukovarske bolnice. Tamo smo prvo obišli sobe i hodnike u kojima su se stanovnici Vukovara skrivali od bombardiranja JNA. U tim sobama su sada postavljene lutke koje predstavljaju te ljude. Za vrijeme napada na Vukovar u bolnici je rođeno devet beba, od kojih jedna, nažalost, nije preživjela. Nakon obilaska pogledali smo kratki filmić o napadu na Vukovar, a zatim smo razgledali hodnik čiji su zidovi popločeni pločicama na kojima su zapisani događaji za vrijeme napada.Naša druga stanica je bio Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti koja se još naziva i ˝Grobljem tenkova˝. U Spomen-domu napisama su imena svih žrtva napada na Vukovar. Pod je na nekim dijelovima pokriven prozirnom pločom pod kojom se može vidjeti oružje korišteno u napadu, a u sredini je poraženi tenk JNA.Bilo je podne kad smo krenuli do Bijeloga križa - križa posvećenog žrtvama za slobodnu Hrvatsku. Tamo smo se fotografirali kako bismo imali jednu zajedničku uspomenu.Već je bilo podne kad smo došli do groblja na kojem smo zapalili lampaše za žrtve rata. Nismo se dugo zadržali već smo brzo otišli do Ovčare.Na Ovčari smo prvo vidjeli dvjestotinjak bijelih križeva za poginule. Zatim nam je gospodin, koji je preživio logore, pričao što se stvarno ondje dogodilo. Neki od nas nisu mogli suzdržati jake emocije. Na Ovčari je i jedan muzej. Na zidovima muzeja su fotografije ubijenih koje se polako pale i gase.Na kraju dana smo otišli do Iloka gdje smo razgledali stare vinske podrume. Prije povratka smo se okrijepili ukusnim čajem jer je zaista bilo hladno. Kupili smo par suvenira i požurili u Zageb.Put u Zagreb je bio teži nego put u Vukovar, svi su bili umorni i bilo je hladno. Nije bilo niti lako voziti jer je bila gusta magla, no ipak smo svi sretno stigli kući. Lijepo smo se proveli i nadam se da ćemo uskoro opet ići na neku terensku.

Oliver M.Meršinjak 7.c

POSJET VUKOVARU 25.11.2011.

“Kod Ovčare smo prvo vidjeli dvjestotinjak bijelih križeva za poginule.”

Slap 2011./2012.




9

Kao što to obično biva, u vrijeme oko Božića svi osjete

potrebu da pomognu onima koji u nečemu oskudjevaju. Zbog toga je svake godine sve više humanitarnih akcija i projekata koji su više nego hvale vrijedni. Već dugi niz godina i OŠ SSK u božićno doba daruje potrebite. Tako je bilo i ove godine. Tjedan prikupljanja stvari za darivanje bio je od 12. do 16. prosinca.Darovane stvari i namirnice odnijeli smo u Kuću Ljubavi – Zagreb, Savica-Šanci, Kuću Trešnjevka - kuću za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi od sedme godine života do završetka srednjoškolskog obrazovanja, Caritasovu kuću za zbrinjavanje odraslih osoba i djece s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem “Sv. Vinko Paulski” – Oborovo te su one uz pomoć Caritasa podijeljene potrebitim obiteljima.No kako dobri duh Božića ne bi pao u zaborav početkom siječnja, Vijeće roditelja i Vijeće učitelja OŠ SSK akciju nastavlja tijekom cijele školske godine.

Naše je vjerovanje da je ljubav prema posjedovanju slabost koju treba nadvladati. Ona privlači materijalni dio, a ako joj se dopusti, s vremenom će poremetiti čovjekovu duhovnu ravnotežu.

Zbog toga djeca zarana moraju naučiti ljepotu darivanja. Treba ih učiti da daju ono što najviše vole kako bi mogla osjetiti radost davanja.

Ohijesa (Charles Alexander Eastman), Wahpeton Santee Sioux

BOŽIĆNAHUMANITARNA

AKCIJA

Osvrt na film Billy ElliotREŽIJA: Stephen Daldry

SCENARIJ: Lee Hall

ŽANR: drama

GODINA: 2000.

GLAVNE ULOGE: Jamie Bell, Gary Lewis, Julie Walters, Jamie Dreven

Radnja filma Billy Elliot odvija se za vrijeme velikog rudarskog štrajka u sjevernoj Engleskoj, točnije 1984. godine, u izmišljenom gradiću Everingtonu. U središtu zbivanja je dječak Billy koji živi sa svojim ocem,

starijim bratom Tonyem i bakom. On slučajno zavoli balet i počne potajice ići na satove baleta umjesto boksa, no njegova okolina to ne prihvaća.

Tijekom čitave radnje filma Billy nije potpuno siguran u sebe i svoje želje, ali pravi problem je njegova okolina i njegov otac koji mu ne daje nikakvu podršku. S obzirom na situaciju u državi i njihov način života, njegov otac nije bio loš čovjek i želio je sve najbolje za Billya. Nadao se da će biti uspješan u boksu i neće imati surovu budućnost u rudniku kao on. Dok pleše, Billy zaboravlja na sve brige. I on se boji predrasuda, ali nastavlja plesati zbog potpore njegove profesorice plesa gospođe Wilkinson. Ona vjeruje u njega i želi mu pomoći u ostvarenju njegovog sna. Želi uvjeriti Billyjevog oca da je Billy stvoren za balet, ali on to nikako ne može prihvatiti sve dok ne vidi Billya kako pleše. Tada se odriče štrajka kako bi prikupio novac za Billyjevu audiciju u Kraljevskoj školi baleta. Na audiciji otac mu je bio velika podrška. Billyjeve riječi o osjećajima prema baletu dotaknule su srca komisije.

Ovu priču možemo povezati sa svakodnevicom. Svaki čovjek ima svoj san, ali i probleme koji ga mogu spriječiti u ostvarivanju. Glavna misao koju nam ovaj film poručuje je da pratimo svoje srce i budemo ono što jesmo. To dokazuju likovi koji su bili uz Billyja tijekom cijelog njegovog putovanja. Billyjeva majka je, prije svega, u pismu koje mu je ostavila, govorila da bude svoj. Također, podršku mu je davala profesorica baleta koja je vjerovala u njega i poticala ga da slijedi put koji god odabere. Isto tako, i njegov najbolji prijatelj Michael, koji je priznao da je homoseksualac, bio je siguran u svoj stav i davao mu podršku da prihvati samoga sebe onakvog kakav je u stvarnosti.

Tea Rotim & Jelena Radovčić

Slap 2011./2012.


DAN ŠKOLE17. veljače 2012. godine, na obljetnicu rođenja hrvatskoga pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, obilježili smo još jedan Dan škole.

Taj smo dan proveli u ugodnom druženju i odmoru od uobičajenih školskih aktivnosti. Ove smo se godine odlučili za kino i kazališnu predstavu.

Učenici četvrtih, petih i šestih razreda pogledali su u kinu „Tuškanac“ igrani film „Billy Elliot“, a učenici sedmih i osmih razreda „Vatrene kočije“.

Za učenike nižih razreda u školi je prikazana predstava „Šuma Striborova“.

Jamie Bell u ulozi Billyja Elliota

21. veljače 2012. niži razredi naše škole obilježili su najluđi dan godine- maškare. Svaki je razred priredio maskenbal u svojoj učionici, a zadnji sat su se družili svi zajedno na hodniku. Svaki je učenik dao mašti na volju i taj dan predstavio sebe u najveselijem izdanju.

Bio je četvrtak, ali taj četvrtak nije bio običan.

Došla nam je spisateljica Nevenka Videk. Pričala je kako se postaje spisateljica i još puno toga. Toga dana imali smo za lektiru njezinu knjigu „Pismo iz Zelengrada“. Dogovorili smo se da ćemo se ponovno susresti i to me jako veseli.

Brigita Stajić, 2.a

MASKENBAL UČENIKA NIŽIH

RAZREDA

Posjet spisateljice Nevenke Videk

29. ožujka 2012.



11

KONCERT ŠKOLSKOGA ZBORA

Ove smo godine, 26. travnja, za naše roditelje,

prijatelje i profesore priredili koncert na kojemu

smo izvodili pjesme popularnih britanskih glazbenika iz

60-ih godina prošlog stoljeća, Beatlesa. Obradili smo

neke od njihovih najpoznatijih pjesama - Yesterday, She

loves you, Yellow submarine… Dok smo mi pjevali, dečki

iz osmih razreda prikazivali su zanimljivu prezentaciju

s njihovim fotografijama. Naporni sati provedeni na

probama su se na kraju isplatili jer su svi bili oduševljeni

našim pjevanjem. Profesorica Jeličić Špoljar je dobila

lijep i velik buket, a mi jednu lijepu uspomenu.

Slap 2011./2012.


18.5.2012. u 18 sati u učionici broj 14 održao se sajam Antičke

grupe. Sajam je priređen kako bi se pokazali i prodali radovi koje

su izradili članovi skupine. Prodavale su se pločice s latinskim i grčkim

izrekama te s motivima mikenskih i minojskih fresaka. Također ste

mogli kupiti rimske i grčke kacige. Atmosfera je bila odlična, a mogli

ste i pojesti grožđa ili krekera. Novac od zarade potrošit će se za

kupnju materijala za sljedeću godinu.

Podsjetimo se, u Antičku se grupu može učlaniti svatko tko uči latinski i

grčki jezik, od 5. do 7. razreda na početku školske godine.

Andrija Živković, 5.b

SAJAM ANTIČKE GRUPE ODRŽAO SE 18.5. 2012. U UČIONICI BROJ 14

Anja Tihomirović, 7.c

SPORTSKI DAN 25. svibnja 2012.



13

Drugu godinu za redom naša je škola organizirala Sportski dan u Gradu

mladih. Podijeljene su diplome i priznanja svim učenicima koji su cijele godine aktivno sudjelovali u sportskim događanjima. Sportašem škole proglašen je Neven Matković, dok je Lana Pivac zauzela mjesto sportašice škole. U pojedinim sportovima odabrani su : Andrija Pavić (rukometaš škole 7.-8. raz.), Tihana Tokić (rukometašica škole 7.-8. raz.), Lucija Lasić (odbojkašica škole 7.-8. raz.), Antonio Pavlic (nogometaš škole 7.-8. raz.), Ivan Knežević (nogometaš škole 7.-8. raz.), Ivan Ljubičić (rukometaš škole 5.-6. raz.), Rey Ferenčina (nogometaš škole 5.-6. raz.), Barbara Premec (košarkašica škole 5.raz.), Ian Petljak (skijaš škole), Jana Alajbeg ( skijašica škole), Lana Pivac ( 6. strijelac rukometne lige grada Zagreba), Timothej Jukić (nagrađen za uloženi trud i upornost) i Marta Penzar (2. rukometašica škole 7.-8. raz.). Nakon svečane podjele diploma uslijedile su međurazredne utakmice, druženje i zabava. Bilo nam je lijepo.Istoga su dana učenici nižih razreda organizirali Sportski dan u Maksimiru. Kako doznajemo, bilo je zanimljivo i zabavno, što nam potvrđuju i fotografije.

Lana Pivac, sportašica škole

Neven Matković, sportaš škole rukometna ekipa M, 5.-6. raz

rukometna ekipa Ž, 7.-8. raz

Slap 2011./2012.


RADOVI UČENIKA

Listopad se osjeti

Listopad se osjeti u zraku

i po dužem mraku.

Osjeti se po hladnoći

i po lisnatoj suhoći.

Po vjetru što vijuga,

po pticama koje idu do juga.

Osjeti se po kišnom oblaku

što se diže,

i šapuće da listopad stiže.

Tin Uzelac, 4.a

Volim svoj hrvatski jezik

Ja svoj hrvatski volim,

znat ću ga govoriti dokle god postojim.

On je jezik Hrvata i uvijek će biti,

to se ne treba kriti.

Ja svoj hrvatski rado učim,

volim ga i s njime se ne mučim.

Ja svoj hrvatski volim

i svaki dan nova znanja iz njega krojim.

Hrvatski mi daje veliku sreću,

nikad ga prestat voljet neću!Vjekoslava Margetić, 4.a

Ja sam Mjesec LutalicaBok! Ja sam Mjesec Lutalica!

Lutam samo noću jer ipak sam ja Mjesec. Ja sam najstariji među svojim sestricama zvijezdama pa im pričam priču za laku noć. A kada im misli odu jako, jako daleko, ja ponovno lutam Svijetom kako bih im ispričao nove priče.

A sada, laku noć! I pozdravite mi Sunce, možda vam ono ispriča neku priču!

Silvija Jović, 4. b

“ANTIČKI GRCI” Ivan Sutlović, 2.a

“GUSARI” Ivan Sutlović, 2.a

Kad padaju zvijezde

Zvijezde još mogu pasti u jezera i rijeke.Tada postaju svijeće koje ribama pokazuju put.Zvijezde mogu pasti i na šumske proplanke.Tada postaju svjetiljke koje pokazuju put svim šumskim životinjama.

Jan Petak, 2.a



15

“ISPOD MIKRPSKOPA” Ivan Sutlović, 2.a

“VALENTINOVO” Ivan Sutlović, 2.a

2.a razred

Priča o crnoj bojiBleki je bio crne boje. Imao je crnu glavu i crne uši. I oči su

mu bile crne. Tijelo mu je bilo crno, također. Crne su mu bile

i noge. I repić, kojim je veselo mahao, bio je crni. Jedino se

vidio crveni jezik dok se oblizivao kad je jeo kosti.Ivan Sutlović, 2.a

Laura Samardžija ,3.a

Miona Zina Pejović Bakal ,3.a

Slap 2011./2012.


ZimaZima je najljepša noću dok tišina vlada snenim gradom i kad se snježne pahuljice vijore na vjetru, a na nebu trepere daleke, naizgled malene bijele zvjezdice.

Djeca će se ujutro radovati kada vide ulice prekrivene snijegom.

Karla Hebel, 6.b

PrijateljDosta trenutaka svoga života provela sam razmišljajući tko je zaista pravi prijatelj. I sada znam.Pravi prijatelj je osoba koju voliš i koja voli tebe. On je netko važan u tvome životu. Netko za koga imaš vremena. On je čovjek koji čezne za tvojim društvom. On je tvoja utjeha, pomoć i zaštita. On ti je utočište kada se nemaš gdje skloniti od snažnog vrtloga nepoštena života. Pravi je prijatelj biće koje te poštuje, koje ti vjeruje i koje te uvijek dočekuje raširenih ruku. Njemu možeš reći sve svoje tajne, nevolje, nezgode; od njega možeš tražiti savjet. On ti je rame za plakanje, pomoć u svakodnevnom životu. Uz njega možeš stati i on će ti pružiti ruku. Pravi prijatelj te tješi, nasmije, razgovara s tobom o svemu. On ti je potpora kad ti nitko drugi nije. On ti je dobra prilika za pokazati tvoje najbolje osobine. I zato je imati ga velika prednost, jer je on netko važan u tvojoj svakodnevici.Ja sam bila te sreće pa imam svoju pravu prijateljicu. Ja sam njoj, baš kao i ona meni, velika potpora. Nas dvije smo nerazdvojne, i uvijek ćemo biti, jer sada znam da je ona moja prava prijateljica, izvor moje radosti i sreće.

Klara Čelan, 5.b

ZimaStigla je zima. Ledena smrt okovala je prirodu svojom bjelinom.Nigdje više ni traga onoj šarenoj jeseni.Nema više slatkog grožđa, sočnih šljiva ni cvijeća.Sve je bijela pustoš.Gole grane obukle su svoje bijelo odijelo.Nigdje nema ni pokreta ni zvukova.Samo se ponekad začuje lavež psa u daljini.Ponekad neki maleni vrabac doleti u potrazi za hranom. Svuda je bijela tišina.U sumrak opet sniježi.Guste pahuljice plešu svoj veseli ples.Snijeg je prekrio put poput bijelog pokrivača.Tiho je.Samo na mome prozoru blista svjetlost, dugo u noć.

Marijan Džidić, 7.a

Rina Baljak, 3.a



17

Moja sobaMoja soba je mala, ali je taman za mene. Imam radni stol na kojem ponekad učim i pišem zadaću. Imam krevet koji je baš za mene i nalazi se u kutu, pored mojih starih igračaka. Moja soba nije baš nešto posebna, ali meni se sviđa točno takva.U svoju sobu sam uselio prije šest godina. Tada smo je uredili za malog dječaka. Uskoro ćemo sobu preurediti za mladića. Uz moju sobu veže me dosta lijepih uspomena. Mama mi je čitala priče i ušuškavala me prije spavanja. Na stropu moje sobe na lampi visi “dream catcher” ili hvatač loših snova. Dobio sam ga od prijatelja iz Kanade. Njega su koristili kanadski Indijanci za obranu od loših snova. Prozori u mojoj sobi gledaju na balkon na koji se ulazi iz mamine sobe. Kada sam bio manji, znao sam se kroz prozor išuljati na balkon i ući u maminu sobu. Baka i djed su me tražili u mojoj sobi, ali mene tamo nije bilo. Zvali su me, a ja se nisam javljao nego sam potiho umirao od smijeha u maminoj sobi. Pretraživali su cijeli stan i konačno me našli kako se skriven tiho smijem. Morao sam im pokazati kako sam tamo došao. Kada su vidjeli da se penjem preko prozora, djed je ostao bez riječi, a baka je morala popiti tabletu za smirenje.Moja soba je moje utočište kamo dođem kada trebam mir i tišinu. Nadam se da će moja soba i nakon preuređenja biti izvor mira i zabave.

Viktor Firšt, 5.a

Sunce sja, a proljeće se budiProljeće... ah, to proljeće! Sama riječ miriše na ljubičice, sama riječ je jutarnji pjev ptica, sama riječ u meni budi ono

najljepše. Jutro je. Spavam. Osjećam kako se jutarnje zrake sunca bore s mojim zatvorenim kapcima. Popuštam. Zajedno

sa znatiželjom, razigrane zrake sunca s lakoćom ovaraju moje oči. Galama djece tjera me da odem do prozora. Sjedam

na krevet i ustajem, misleći da bi bilo ljepše kada ne bi bilo tog vrtića preko puta mog prozora. Ali, čim mi je pogled

skočio s prozora u park koji se vidi iz moje sobe, bilo mi je sve jasno. Sunce, na krasnom plavom nebu, svojim nas rukama

budi. Ptice lete i pjevaju: „Dođi...! Izađi...!“ Krošnje su se zazelenjele i uopće ne vidim betonsko igralište. Lagani povjetarac

kao da gura cvjetne mirise meni pod nos govoreći: „Osjeti! Nije li prekrasno?“ Svojim mu osmijehom odgovaram. Moj pas

skače po stanu, vrti se i maše repom. Zaljubljen je u proljeće. Spremam se brzinom munje, doručkujem i „letim“ van. No,

nisam sama. Sa mnom je i moj bicikl. Nije još vidio svjetlo dana jer je ravno iz dućana otišao u garažu, a za to je zaslužna

oštra zima. Sjela sam na bicikl i pustila mu na volju da me vozi. Odlučio se za Maksimir. Krenuo je, a skupa smo pjevušili

Lukinu pjesmu: „...proljeće je, a u meni nemir. Od sreće bih zagrlio svemir...“ Karla Marek, 6.a

Pravi prijateljPravi prijatelj je netko stvarno poseban.

Njega mogu nazvati kad god poželim i pitati što je za

zadaću. On će me prvi nazvati kada sam bolestan čim

dođe iz škole. Odmah će me pitati kako mi je i može

li mi pomoći. On uvijek ima vremena kada mu želim

nešto ispričati ili mu se požaliti. Kada sam u nevolji, on

je sigurno u blizini. Pravi će prijatelj zadnju čokoladicu

podijeliti sa mnom. Kada se biraju ekipe za graničara

ili nogomet, uvijek će birati mene. On bi me se uvijek

sjetio, pa makar se odselio na drugi kraj svijeta.

Mislim da nije lako naći pravoga prijatelja. Kad ga

nađeš, dobro ga čuvaj i pazi da i ti njemu budeš pravi

prijatelj.Andrija Živković, 5.b

Klara Ereš i Sara Draganić, 2.a

Slap 2011./2012.


OPOMENAU ovom eseju želim opomenuti sebe i druge da

promisle o načinu svoga života. Također se nadam

da ću razmišljajući o tome bolje shvatiti poruku

velikog hrvatskog pjesnika.

Kada sam prvi puta pročitala pjesmu, imala sam

dojam da ništa ne razumijem. No, baš me to navelo

na razmišljanje. U čemu se krije tajna? Pjesma mi se

na prvi pogled činila nekako daleka, no u isti mah

osjećala sam kako je posebna i kako bih se morala

pozabaviti njome da otkrijem njezinu srž. S obzirom

da u njoj pjesnik govori o tome kako živjeti svoj

život, zamislila sam se o našem današnjem vremenu.

Što nam ona danas može poručiti? Zašto je i danas

aktualna? Zapitala sam se što danas znači život.

Kako ga živimo? Što nam je u životu najvažnije?

Koje vrijednosti cijenimo? Živimo li danas onako

kako nas opominje pjesnik?

Čini mi se da mi danas živimo u potrošačkome

društvu. Postali smo pravi potrošači. Opsjednuti smo

kupovanjem stalno novih, često nepotrebnih, stvari,

zgrtanjem bogatstva, a da pritom ne razmišljamo

o pravom smislu života i načinu na koji ga živimo.

Sa svake strane bombardirani smo reklamama koje

nas navode na to što još moramo kupiti. Svakoga

dana gradi se još jedan novi „shopping centar“,

njihova parkirališta prepuna su automobila, u

njima su velike gužve. Orijentirani smo samo na ono

nevažno, sporedno.

Također sam primijetila da našem društvu nedostaje

poštenja. Svakim danom sve smo više razočarani

ljudima kojima smo vjerovali. Upravo tada mi je

postala jasnija bezvremenska poruka Šimićeve

pjesme i činjenica zašto je ona jedna od najljepših

pjesama hrvatske književnosti.

Antun Branko Šimić nas je želio podsjetiti na istinske

vrijednosti života koji ne smijemo potrošiti uzalud.

Pjesnik nam govori da ako živimo kvalitetno,

nećemo ni za čim žaliti i tek tada ćemo moći uživati

u pravoj ljepoti života. Čini mi se da smo baš to

danas zaboravili. Veličinu čovjeka ne čini novac,

nego dobra i plemenita djela koja ga ispunjavaju

dostojanstvom i ponosom. Netko se može posvetiti

znanosti i pokušati pronaći lijekove za teške bolesti,

netko će se baviti politikom i zalagati se za prava

ljudi, a netko može biti odgajatelj djece u vrtiću,

medicinska sestra ili blagajnica u dućanu. Nije bitno

što, sve dok pošteno, plemenito i ispunjeno živimo

svoj život.Tada nećemo ići maleni ispod zvijezda.

Laura Vidović, 7.c

OpomenaOpomena. Opomenom obično izričemo nekakvo upozorenje, manju mjeru koja se poduzima zbog kršenja pravila. Slično, Hrvatski enciklopedijski rječnik skupine autora, urednika prof. dr. Ranka Matasovića, opomenu tumači na sljedeći način: opomena – 1. skretanje pozornosti na kakvu opasnost, lošu posljedicu postupka itd, 2. najblaži ili jedan od blažih oblika kazne (ili mjere prije kazne) kada se ne izvršavaju obveze.Ja sam ovu pjesmu doživjela kao savjet, a ne opomenu. Podsjeća me na savjete koje često dobivam od roditelja, baka ili djedova. Ipak, dijelom je shvaćam i kao upozorenje. Kada je pročitam naglas, u njoj osjećam odlučan i smislen ton koji me potiče na razmišljanje o svrsi života. Također, u stihovima pronalazim čvrst stav koji ima oblik upute prema kojoj bi ljudi trebali živjeti svoj život. Ondje pronalazim način na koji bi ljudi trebali utjecati na svoj život i djela zbog kojih će se danas osjećati dobro, a po kojima će ga sutra pamtiti. Zbog razloga koje sam navela, ja bih ovu pjesmu nazvala „Savjet“.Pjesnik u svakoj kitici upotrebljava riječ „zvijezde“. One u svakoj od njih imaju drugo značenje. Pokazuju, primjerice, da čovjek ne bi trebao kročiti kroz svoj život nezadovoljan sobom i svojim načinom života, nego voditi računa o tome da živi velikodušno, dobronamjerno, plemenito i hrabro. Zvijezde dalje ukazuju na ljudske vrline i dobre osobine čovjeka te na potrebu pronalaženja dobrih strana života, pa i onda kada nam je teško. Na kraju, one znače i smrt, a zatim i vječnost. Ja to shvaćam tako da u trenutku smrti čovjek ne treba ni za čime žaliti, nego razmišljati o djelima kojima se ponosi i po kojima će biti zapamćen. Ta su djela plod naše savjesti, zato što je skromnost također jedna od ljudskih vrlina. Na kraju bih citirala riječi nedavno preminulog Stevea Jobsa: „Biti najbogatiji čovjek na groblju nije ono što me zanima. Otići navečer na spavanje misleći da smo napravili nešto prekrasno – to je ono što mi puno znači.“Šimić i Jobs su slični, zar ne?

Nera Frajlić, 7.c

Antun Branko Šimić

Sunčica Šrbec, 3.a



19

A bear

A bear isn’t fairHe sits in a chairHe’s a music star

He plays the guitar

He drinks in a barBut he lives very far

So he needs to drive a car

He lives in the hallHe lives by the wallHe eats from a bowlHe is very, very tall

He eats a giant foxThat he gets from a boxAnd he has smelly socks

He is my friendAnd now I have to sayThat this is THE END

Jakov Franić, 5.b

A random rap

I was looking at a starWith my guitar.

I saw a car.

I had a ball that started to fallWhen I was making a phonecall.

Then I saw a fox in a box with socksTalking to a bear who was sitting on a chair

But I didn’t care.

He was really tallLike a wall

Playing basketball.

Luna Šarić, 5.b

A Star

I play the guitarAnd I’m a star.

I play slow and fastMy friends say I’m the best.

I don’t know how I got that chanceBut now I have a lot of fans.

I’m always somewhere on a trip.Yesterday I made my first video clip.

Now I am tired in my carAnd I don’t feel like a big star…

Lana Frntić, 5.c

A Superstar

I’m a super starWith a very cool guitar.

I have a bearWho’s sitting on a chair.

And I have a beeWho’s flying around a tree

And I have a mouseWho’s running around my house.

I have a lot of fansAnd I really like to dance.

My life is great and cool

And I don’t have to go to school!

Anja Sili, 5.c2.c razred

3.b razred

Bartol Belc, 3.c

Nera Penzar, 3.c

Slap 2011./2012.


Lazy life

I wish I could get up at noonAlmost every day

If I don’t wash my feet and teeth“It’s fine with me” I’d say.

If it weren’t for kids and pranks at schoolI would stay at home,

Stretch on the sofa with my catAnd never feel alone.

We would share dreams and fleas,She would purr on my knees,

Eating only tasty food –Oh, that life would be so good!

Out of dreams, in real life, we are a big crowd,Mummy, daddy and brother Leon.

They can be so loud!Tiny thing, and yet so big

Helps us to survive – We love each other very much.

That keeps the whole world alive!

Daria Reba, 5.c

My family

My family is big,And we have one pig.

We have a foxIn a box.

Our bearHas nothing to wear.

I was in a hallWith a ball.

In that hallThere is a wall.

That wall is coolOf posters it is full.

We have a guitarWith a star.

I have a broomIn my room.

That’s my house and family.Oh, I forgot Emily! Emily?!

Nina Alebić, 5.c

The Superstar

I was in a hall,Then I heard a call.

I sat in my carAnd drove to buy a jar.

I rescued a foxAnd I got to box.

CHORUS:Then I started singing

I’m a star with my guitarThat’s right, I’m a superstar

I’m stronger than the sunBecause I like fun.

I wanna send a mailBut instead I’ll watch Chip and Dale.

I ditched a girl at the ballAnd now she won’t return my call

CHORUS

Daniel Spasić-Mlačak, 5.b

* * *I drink cocoa,

My dad says – tea.

I say you,You say me.

Horrors aren’t scary at all.When I eat lunch, I eat it

whole.

Strawberries are good for me.

I love cocoa, I hate tea.

Korina Đuretić, 5.b

3.c razred

3.c razred



21

Mr BigEverything about Mr Big is big. Mr Big is big like a giant. He has got big eyes, a big nose and a big mouth on his big face. He has got big ears and long hair on his big head. His arms and legs are big. His fingers on his big hands and his toes on his big feet are big, too. Mr Big lives in a big house. Everything in and on his house is big: big windows and doors, a big table and big chairs, a big bed and a big TV, a big kitchen and a big bathroom. His pets are big. His cat is as big as a giraffe and his dog is as big as an elephant. Mr Big is a man with a big heart. He loves everyone. With his big smile he makes everyone happy.

Lana Frntić, 5.c

Tell me a story

Mrs NervousMrs Nervous lived in Nervousland. In Nervousland everybody was nervous. They ate their food nervously. They fought all the time. One day doctor Peaceful came to Nervousland and tried to calm Mrs Nervous down. But he couldn’t do it. And then one day Mrs Nervous had a nervous breakdown and she couldn’t be nervous any more.

Josipa Cirkveni, 5.c

Mr ThinOnce upon a time Mr Thin lived in Thinland. Everything there was thin. His house was thin, his friends got thin, food was thin. He was also thin. Because of that his life was very boring and he wanted some changes. He moved and now he lives in Differentland.

He has got different friends. Some of them are fat, some are tall, some are short, some are blond, some are lazy and some are fun. And now Mr Thin is very happy.

Lea Polić, 5.c

Smelly KellyOnce upon a time there was Smelly Kelly. She was very nice but she was smelly and nobody wanted to play with her. One day Smelly Kelly found a friend, Smelly Larry. Kelly and Larry played together to the end of their life.

Robin Leon Lengel, 5.c

Kidly KidKidly Kid lived in the village where only kids lived. There everything was blue and pink, there was no politics or war. Everybody was happy. They had a nice teacher at their school. Girls had pink, yellow, red and purple Ice Watches and boys had blue, green and black Ice Watches. They all loved their teacher.

Lea Tomić, 5.b

2.c razred

Sara Ditjo, 2.b

2.c razred

skupni rad, 3.c

Slap 2011./2012.


Saddy DoggyOnce upon a time there was a really sad dog who lived in Doggyland. His name was Saddy Doggy. He was sad because nobody wanted to hang out with him. He was so lonely… Poor Saddy Doggy! He tried to figure out why nobody wanted to hang out with him. He didn’t know! But one day he figured it out. Another dog told him. Nobody would hang out with him because he smelled, omg, sooo baaaaad! And he had fleas! And he never had a shower in his whole life. So that day he took a shower for the first time in his life. He became really popular in Doggyland and he changed his name to Cool Doggy.

Luna Šarić, 5.b

Hairy Harry

Once there was a hairy hobo named Hairy Harry. He had a very hairy cat and a very hairy dog. He couldn’t get any money to buy a house, so he sold his hairy hair! He bought an apartment but he didn’t have any furniture. He figured out that he couldn’t sell any more hair because it was winter and he would freeze. So he came up with an idea. He cut off some of his hairy hair and made some hairy furniture. He also made some hairy clothes.

For the first time in his life he had a place to live … and it was full of hair.


Hairy HarryHairy Harry was a hairy young wizard who lived in Hairtown. In Hairtown everything was hairy. The houses were hairy and the schools were hairy. One day Hairy Harry was accepted in a wizard school called Hairywarts. There he met a girl called Hairymione, a great and hairy wizard, and a boy called Hairy Ron, a clumsy wizard. Everything was peaceful until Lord Baldemort came and wanted to kill Harry. But Hairy Harry took out his hairspray and sprayed Baldemort. From then on he and his friends lived happily in Hairytown.

Danijel Spasić Mlačak, 5.b

2.c razred



23

PUTOPISI PETAŠA

U Senj smo se zaputili autom. Vozili smo se Jozefinom. To je cesta

koju su sagradili Napoleonovi vojnici na temeljima stare rimske ceste koja je spajala Karlovac i Senj. Putem do Senja prolazimo kroz Malu i Veliku kapelu, a pogled mi često skreće na njihove zimzelene šume. Najdraže mi je kada, prešavši prijevoj Vratnik, odjednom ugledam more. To je znak da smo blizu. Kada stignemo u Senj, prva stvar koju ugledam je Nehaj, stara uskočka tvrđava koja je služila za obranu od Turaka. Uskoci su također bili vješti moreplovci pa se na starim slikama mogu vidjeti mnogi uskočki čamci, ali i trgovački jedrenjaci. U Senju su rođeni mnogi

poznati hrvatski književnici: Silvije Strahimir Kranjčević, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev, Pavao Ritter Vitezović, Milan Ogrizović i mnogi drugi. No Senj je vjerojatno najpoznatiji po buri. Taj se vjetar često voli igrati u malenim senjskim ulicama. Razigran je kao nestašno dijete. Ljudi u Senju uglavnom se bave ribolovom i turizmom. Također je razvijeno i šumarstvo zbog blizine velebitskih šuma. Ipak, ne mogu završiti ovaj putopis , a da ne spomenem poznatu uzrečicu hrvatskoga književnika Augusta Šenoe – „Čuvaj se senjske ruke!“.

Roko Kuntić, 5.c

Senj

Putovala sam u Vukovar. Do tamo su nam trebala tri sata.

Za vrijeme vožnje gledala sam kroz prozor. Bilo je jako lijepo. Vidjela sam puno žarko žutih polja uljane repice i zelena polja mlade, još nezrele, pšenice obasjane suncem. Vidjela sam i guste šume koje su me pozdravljale šuštanjem lišća. Prije ulaska u Vukovar morali smo prijeći most preko rijeke Lonje. To je jako lijepa rijeka. Na plavoj površini vode vidio se odsjaj zlatnoga sunca. Nije bilo oblaka na nebu. Bio je divan dan. Kad sam stigla u Vukovar, vidjela sam mnogo toga, kao na primjer rijeku Dunav koja je, onako velika i plava, izgledala kao najljepša voda na svijetu. Puhao je lagani vjetar i njihao grane drveća, cvijeće te male travke, nedavno pokošene i uređene.

Vidjela sam i, meni najdraži, vodotoranj. Mama mi je ispričala priču o tom nesretnom vodotornju koji je nastradao u ratu, no sada je lijepo obnovljen. Vidjela sam i mnoge suvenire s motivom vučedolske golubice, golubice s tri noge. Dok sam šetala, razmišljala sam o divnoj, plodnoj Slavoniji u kojoj se nalazim. Bilo je već pet sati pa sam morala krenuti kući. Vjetar me gurao u suprotnom smjeru od onog kuda sam pošla, kao da nije htio da odem. U autu, na putu kući, htjela sam opet kroz prozor gledati ona divna polja i drveće, ali nisam uspjela. Zaspala sam i sanjala Vukovar, grad koji je najviše trpio za našu slobodu, slobodu Hrvatske.

Anja Sili, 5.c

Vukovar

Dubrovik je jedan jako lijep grad okružen zidinama. U Dubrovnik možeš doći autom, avionom ili pak brodom. Oko

Dubrovnika ima puno hotela u kojima možeš odsjesti i koji imaju prekrasan pogled na grad i gradske zidine. Duž Dubrovnika prostire se najduže ulica, Stradun. Na njoj se nalazi Orlandov stup i druge znamenitosti. Iznad Dubrovnika nalazi se i Srđ do kojeg vozi žičara. S njega se pruža predivan pogled na Dubrovnik, more i okolne otoke. Možeš hodati i po zidinama s kojih se vidi unutrašnjost grada. Stanovnici Dubrovinka (Dubrovčani) imaju specifičan naglasak kakav se čuje samo u Dubrovniku.

Anja Avakumović 5.b

Dubrovnik

Slap 2011./2012.


Putovanje po otoku Krku

Konačno smo skrenuli s autoceste Zagreb-Rijeka i počeli se spuštati prema, svima vama koji ste već tuda putovali,

poznatom otoku Krku. Uskoro će nam pasti pogled prema Krčkom mostu koji izgleda kao jato lastavica koje se odmaraju između dvije stijene. I evo nas, letimo s tim jatom iznad zeleno-plavog ponora i spuštamo se na tlo otoka Krka. S naše desne strane ostaje grad Omišalj, a s lijeve strane krčki aerodrom. Otok Krk smješten je u Kvarnerskom zaljevu i jedan je od najzelenijih jadranskih otoka. Dok putujemo po otoku, nalazimo se u labirintu uskih, krivudavih puteva između zelenog raslinja. Uputili smo se prema središtu otoka u malo mjesto Garica koje pripada općini Vrbnik. To je stari krčki grad okružen vinogradima i poznat po vinu žlahtina. Dok se iz Garice vozimo prema pješčanoj plaži Sv. Marak, skrećemo na jedan put kroz vinograd i dolazimo do nečeg posebnog i neobičnog - prirodnog izvora pitke vode. Od Sv. Maraka nastavljamo prema Šilu iz kojega mašemo Cirkvenici. Uputili smo se prema Klimnu, a iz Klimna posjećujemo plaže: Soline, poznatu po ljekovitom blatu i Haludovo kod Malinske. Tu uživamo u sjeni stoljetnih borova i odmaramo oči u bistrom zelenoplavom moru. Kupanje u Haludovu je malo „šljivasto“, što bi rekla naša prijateljica Marina, zbog bistrine i hladnoće mora u tom zaljevu. Ponovno smo u labirintu krčkih puteva i kao u pravom labirintu, malo smo se izgubili. Cilj nam je grad Krk i posjeta jednoj “Krčkoj večeri”. Jako se veselim jer ću se ponovno susresti s prijateljicom Teom iz Garice, a na raznobojnim štandovima pronaći ću i svoje prijateljice Miju i Ivu čiji roditelji izlažu svoje umjetničke predmete od keramike. “Krčke večeri” su kulturna razglednica otoka Krka. Poslije zabave slijedi sutrašnje putovanje u špilju Biserujku. U dubinama špilje mogu se vidjeti posebna prirodna bogatstva. Iz dubina špilje putujemo na drugi kraj otoka Krka. Na kraju ćemo posjetiti Bašku i Jurandvor. Spojit ćemo prirodne ljepote otoka Krka s njegovim najvećim kulturnim i povjesnim bogatstvom. To je Baščanska ploča, pečat hrvatske kulture, spomenik pisan glagoljicom koji je star tisuću godina. Za mene je putovanje otokom Krkom, kroz labirint njegovog zelenila, putovanje labirintom prijateljstva jer u svakom mjestu na Krku susrećem drage prijatelje.

Hana Šimunić 5b

Murter je mali zeleni otok, lijep poput najljepše oaze. S kopna se može doći autom ili

autobusom jer je otok s kopnom povezan mostom, a s mora se dolazi brodom ili gliserom. Na otoku postoje četiri manja mjesta. Glavno je ono koje se zove kao i otok - Murter. Mjesto Murter se sastoji od dva dijela: starog i novog. U starom dijelu kuće su građene u starinskom stilu. Ima još nekih ljudi koji se odijevaju starinski. U novom dijelu mjesta gradnja je moderna. Vile i vikendice okružene su prekrasnim vrtovima. U mnogima raste egzotično bilje i voće. Obala otoka Murtera je jako razvedena, poput Hrvatske u malom. U lijepu murtersku marinu dolaze prekrasne jahte. Osim njih ima i velikih sjajnih jedrilica i glisera. Na

glavnoj gradskoj rivi stoje turistički brodovi uređeni u raznim stilovima, namijenjeni turističkom obilasku obližnjeg Nacionalnog parka Kornati. Plaže otoka Murtera ljeti izgledaju kao mravinjaci. U hladovini velikih i starih borova može se pronaći pravo osvježenje i mir. Često u večernjim satima na glavnom trgu gostuju razne pjevačke i glumačke družine. Ne mogu zamisliti ljeto bez otoka Murtera, kao ni dan bez obroka. Gladan sam njegovih ljepota.

Lovro Juraga, 5.b

Murter



25

PagProšle sam godine ljetovao na otoku Pagu u istoimenom

gradu. Unaprijed sam se jako veselio tom ljetovanju jer sam čuo da je Pag jako lijep.I nisam se razočarao.Taj je otok poznat po razvedenoj obali te po površini koja se uspoređuje s Mjesečevom.Ako se nađete na tom predivnom otoku, preporučam vam da posjetite stari grad Pag. On naravno više nije naseljen, no ako se uspnete na akropolu, možete vidjeti crkvu, bunar i ostatke starine. Sigurno ste čuli za Pašku solanu i ako je posjetite, preporučljivo je kročiti i u velik i zanimljiv Muzej soli u kojem ćete puno naučiti te izaći sretni i zadovoljni.U gradu imate priliku posjetiti Muzej autentične paške čipke te možda i kupiti koji tabletić. Ako svratite do samostana Sv. Margarite, za doručak možete uživati u baškotinima - prepečencima koje peku časne sestre benediktinke.

U Pagu ne nedostaje ni crkava, kao ni raznih kula i građevina.Svima toplo preporučam da svrate do otoka Paga i opuste se na jednoj od mnogih prelijepih plaža uz možda koju krišku paškoga sira. Ja ću poći opet idućeg ljeta i već se sada veselim.


Kada završi škola i počnu ljetni praznici, jedva čekam da otputujem na more. Svakoga ljeta obavezno

posjetim naš najveći poluotok Istru i meni najdraži grad Pulu. U tom gradu, koji je poznat po svojoj slavnoj Areni, moja obitelj ima kuću uz more.Uvijek putujemo automobilom. Put ne traje predugo, a vrijeme brzo proleti jer je krajolik kojim prolazimo vrlo zanimljiv i raznolik. Kada napustimo Zagreb i siđemo na autocestu, najprije odmaram oči u prostranom zelenilu. Oko nas se prostiru tamnozelene borove šume Gorskoga kotara, dok se kućice gube u daljini. Za sobom ostavljamo bogata polja i pašnjake na kojima redovito uživaju domaće životinje. Iako ne volim tunele, kojih ima mnogo i koji mi prekidaju ove lijepe prizore, znam da ću nakon jednoga od njih ugledati moju najdražu boju – boju mora. Na putu do Pule bit će još boja: crvena boja istarske zemlje, siva boja strmih stijena i bijele kamene kućice. S nestrpljenjem iščekujem trenutak kada ću ugledati natpis Pula. Ljeti je more neobično plavo, boje mu se presijavaju iz tamne u svijetlu. Uživam gledajući brodove. Neki su manji i miruju, a neki veći i brzo plove. Još malo i stigli smo na Stoju.Izlazim iz auta i ulazim u dvorište u kojem me čekaju bratić i sestrična. Ljeto može početi! Imamo toliko planova, želimo vidjeti i posjetiti mnoga mjesta. Pred nama su tri tjedna, bit će dovoljno vremena za sve. Najprije ćemo otići na Verudelu, moje omiljeno mjesto u Puli. Tamo ću igrati mini-golf, posjetiti Akvarij, skakati po trambulinu i šetati. Prvi dan u Puli ne stignemo se okupati, no umjesto toga se igramo u parku. Navečer odlazimo u restoran u kojem jedemo ribu i plodove mora. Sljedeći dan odlazimo na čamac. Dok tata lovi ribu, mama, sestra i ja kupamo se i uživamo. Svakoga ljeta obiđemo centar grada, razgledamo Arenu, rimski teatar, šetamo uskim ulicama i prolazimo ispod Zlatnih vrata.Najveći dio ljeta provodim na plaži u društvu svoje obitelji. Moja najdraža plaža nalazi se tik do naše kuće. Zovemo je Klizalica zbog jedne stijene koja se poput tobogana spušta u more. Svakoga dana izlazim iz mora, uzimam mrežice i kanticu i igram se loveći kozice, račiće i školjke i ribice. To mi je ujedno i najdraži dio ljeta. Na kraju praznika školjke spremam u boce i čuvam za uspomenu.Dolazi i zadnji dan u mojoj Puli. Pakiramo se i spremamo na put u Zagreb. Opraštam se s morem i odlazim s lijepim uspomenama na još jedno veselo ljeto. Na putu do Zagreba vrijeme opet provodim gledajući kroz prozor. Primjećujem razliku. Boje su drugačije, polja su žuta, a šume više nisu tako zelene. Vidi se da je ljetu kraj i da dolazi novo godišnje doba. U Zagrebu je sve po starom, sve je isto pa čak i pomalo dosadno. Nema boja, sve je sivo i tmurno. Moje ljeto u Puli djeluje kao lijep san.

Lana Frntić, 5.c

Pula

Premantura je mali gradić na jugu Istre koji se nalazi odmah uz veliku Pulu, ima malo stanovnika, a diči se

ljepotom svoje prirode i čistoćom svoga okoliša. Odmah uz nju, južnije, nalazi se Rt Kamenjak. 5 kilometara netaknute prirode, otvoreno more, bezbroj uvalica, zaljeva i otočića... On je važno arheološko nalazište, još iz doba dinosaura. Njegove su plaže uvijek pune odraslih i djece jer je more čisto i bogato živim bićima. Kamenjak je svakodnevno obasjan suncem koje ga grije i daje mu zlatnožutu boju. Razne se životinje kriju na njegovu tlu, razne ribe u njegovim dubinama. Prolazeći kroz polja osušenih trava i kroz krš, ptice svake vrste prolijeću vam iznad glave, dok se negdje ispod vas skriva još mnogo stvorova. Crnogorica tamo ponosno stoji i krasi šume rta, dok je ispod nje pjeskovito tlo. Udarajući o čvrste stijene, snažni se valovi pjene, dok horizont krasi skupina nestašnih, plavomodrih dupina. Predvečer, negdje u daljini, brodovi sijeku zaigrane valove, dok je more pri obali posve mirno, prozirno. Ležeći na plaži, moru oblutaka, svjetla udaljenog svjetionika rasvjetljuju vam obzor kroz mračnu i oblačnu noć dok se polako sprema oluja.

Klara Čelan, 5.b

Slap 2011./2012.


Rovinj

U Rovinj možeš putovati autom, a ako si avanturističkog duha možeš do njega putovati pješice ili biciklom.

Do Rovinja je put dugačak pa budi spreman smisliti neku dobru igru koje ćeš se igrati sa svojim suputnicima. Meni osobno najdraže su „Kaladont“ i „Tko prvi ugleda more“. No nakon sati i sati vožnje u autu, busu ili na biciklu, vidjet ćeš sjajno more koje me podsjeća na niz sitnih kristalčića koji prodiru u beskonačnost. I tako izbezumljen tim morskim pogledom, prije nego što si shvatio, doći ćeš u Rovinj. Kad pogledaš taj mali istarski gradić, mislit ćeš da si mogao otići u bilo koji grad i naći ovakav pejzaž. No nemoj suditi o tom mjestu prije nego što ga upoznaš. Kada malo bolje pogledaš, shvatit ćeš u što si se zapravo „uvalio“.

Kada odeš u središte grada, naći ćeš se u brdu zabave. U tom biseru Rovinja nalazi se predivna riva za šetnju, kafići s vrsnim frapeima, dućani za kupovanje suvenira (i nepovratan gubitak novca) te prekrasni brodovi. Savjetujem ti da sa svojim roditeljima igraš igru u kojoj gledaš registracije brodova i trudiš se pronaći najmanji broj (moj osobni rekord je 3). Isto tako ti preporučam da u kafiću narućiš „Pasaretu“, sjajno gazirano piće koje je prava rjetkost u Zagrebu. To su skoro sve stvari kojima se možeš baviti u središtu Rovinja. No, vratimo se na plažu. To je, vjerojatno, najljepša plaža koju ćeš ikada vidjeti. Tamo se možeš kupati, loptati, čitati, roniti, hvatati rakove ili drugim riječima uživati. No ako misliš da ne može biti bolje od ovog, poslušaj još malo. Ako si kupio vikendicu u mom kvartu, u okolici ćeš stalno viđati predivnu kujicu Puči. Istina, treba malo dulje da je zavoliš, ali kad se i to dogodi, nema boljega. Ne bi mi vjerovao da ti kažem da nisam rekao ni pola o Rovinju, ali me sad već boli ruka pa moram prestati. Sretan put!!!

Daniel Spasić Mlačak, 5.b

Rt Kamenjak

Svake godine putujem u jedno malo mjesto - Živogošće. Na putu do tamo prolazi se kroz mnoge tunele.

Kada se prođe Tunel Sveti Rok, već se može osjetiti miris mediterana i vidjeti naše prekrasno Jadransko more.Kada sam prvi puta došao u Živogošće, ugledao sam veliku planinu Biokovo kako motri na to prekrasno mjesto kao majka na svoje dijete. Živogošće se nalazi blizu Makarske u lijepoj Dalmaciji. Šećući kroz to predivno mjesto, imao sam priliku vidjeti puno zelenih biljaka i razigranih životinja. U Živogošću je more toplo, a plaže prekrasne. Ima puno riba koje se mogu uloviti i pojesti s velikim užitkom. U centru toga lijepog mjesta nalazi se nekoliko malih restorana punih ukusne mediteranske ribe, a ljudi su stvarno ljubazni. Taj predivan duh Živogošća daju baš ti ljudi koji nasmiješeni šetaju ulicama i ljubazno odgovore ako ih se nešto pita.Možda će neki turisti govoriti da je Makarska veće i ljepša, no ja upravo mislim suprotno. Zato morate jednoga dana otići tamo i uvjeriti se sami.

Adrian Perić, 5.b



27

Živogošće

Grad Nin je otok koji je mostom povezan s kopnom. U Nin je najbolje doći automobilom do mosta, a

zatim prošetati do centra. Nin je plav, bijel, zelen... Plavo je more koje ga okružuje. Bijela je solana u kojoj se bere najbolja sol. Zelene su masline i smokve koje građani Nina uzgajaju. Nin je vrlo star grad i vrijedno je arheološko nalazište. Ondje se može zabaviti dijete od tri godine, ali i starac od devedeset tri godine, jer se u Ninu možeš igrati u dječjem parku ili mirno šetati rivom. Ljeti se možeš okupati na prekrasnim ninskim plažama, a zimi možeš uživati pijući vruću čokoladu i gledajući u more. U Ninu možeš mnogo toga razgledati, kao npr. crkvu sv. Križa, najmanju katedralu na svijetu, Donja i Gornja vrata,

Kraljičinu plažu, ostatke velikog rimskog hrama, Muzej grada Nina, kip Grgura Ninskog itd. Ako se više voliš izležavati i močiti noge u moru, ninske plaže su kao stvorene za to. Na plažama ima puno ljekovitog blata koje je korisno za starije ljude koje bole kosti. Ondje ima i puno galebova koji će ti neprestano letjeti iznad glave. U ninskoj solani ima više od 200 vrsta ptica i zanimljivih životinjica i biljaka koje žive samo ondje. Kuće u Ninu su najčešće bijele i lijepo ukrašene. Dvorišta se zelene od trave i mirišu na lavandu. Skoro svaka kuća ima svog vrtnog patuljka koji uveseljava prolaznike. Građani su druželjubivi. Većina obrađuje svoje vrtove, a neki rade u trgovinama i bave se poljoprivredom. Svima bih preporučila da posjeti Nin jer se ondje može puno toga naučiti, ali i dobro se zabaviti.

Nina Alebić, 5.c

Nin

Slap 2011./2012.


LUDE OSAMDESETEVRIJEME KADA SU NAŠI RODITELJI BILI MLADI

Budući da naši roditelji često pričaju o “ zanimljivim i ludim osamdesetima”, odlučili smo i sami doznati nešto o tom vremenu

GLAZBA

Glazba iz 80-ih je glazba djetinjstva naših roditelja. Kad to kažem, sigurno pomislite nešto kao: „A joj, ne, moji starci baš ne znaju što se sluša!“ ili „Ajme, ono što svaki dan moram slušati u autu na radiju!“. Ali glazbu iz 80-ih, vjerovali ili ne, slušamo i mi. Neki izvođači toga razdoblja održavaju koncerte još i danas, neki novi super poznati hitovi baš su njihovi (npr. Bon Jovi, Madonna, AC/DC, U2…). Pa kad malo razmislimo, bilo bi dobro da poslušamo glazbene prijedloge naših roditelja jer bi nam se možda mogli svidjeti.

FILM

Neke filmove, isto kao i glazbu iz 80-ih, gledamo i slušamo i danas. Neki od najgledanijih filmova 80-ih su Terminator, E.T., Ghostbusters i sl. Dakle, filmovi su i u doba kad su naši roditelji bili u školskim klupama bili jako dobri. A sada, kad ste ovo pročitali, otiđite u videoteku, posudite neki od super poznatih filmova 80-ih, ispecite kokice i pogledajte ga s roditeljima. Tako će se vaši roditelji prisjetiti svoga djetinjstva, a i vama će biti drago što provodite vrijeme s bližnjima. Želimo vam lijep provod.

POLITIKA

Osamdesete su godine kada su u Jugoslaviji započela zbivanja koja će desetljeće kasnije rezultirati ratom u kojem je Hrvatska izborila svoju neovisnost.

Nakon smrti Josipa Broza Tita, 1980., u Jugoslaviji su do izražaja došle razlike između jugoslavenskih republika oko ustroja i opstanka federacije. U Srbiji se širilo nezadovoljstvo Ustavom iz 1974. zbog statusa autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova. Postupno se oblikovalo stajalište o neravnopravnom položaju i zakinutosti Srbije. Ono je prvotno objavljeno u akademskim krugovima (Memorandum SANU) odakle se proširilo u javnost. Oživljeni su i tradicionalni nacionalistički mitovi te postavljeni zahtjevi za ujedinjenjem svih Srba u teritorijalnu cjelinu. U tom kontekstu Hrvati su bivali optuživani za genocid nad Srbima u 2. svjetskom ratu te za diskriminaciju nad Srbima u Hrvatskoj koja se navodno nastavila i pod komunističkim režimom.

Godine 1987. na čelo SK Srbije došao je Slobodan Milošević i ubrzo se stavio na čelo svesrpskoga pokreta. Uz pomoć vojnih grupa, od ljeta 1988., počeo je organizirati masovne mitinge po svim većim gradovima u Srbiji, na kojima se zahtijevalo preuređenje Jugoslavije po mjeri Srbije. Budući da je pritiscima ishodila ukidanje autonomije Kosova i Vojvodine, i u Crnoj Gori postavila prosrpsko vodstvo, Srbija je svoja stajališta pokušala nametnuti i ostalim republikama. Na udaru srbijanske promidžbe najprije su se našle Slovenija i Hrvatska, koje su zagovarale preuređenje Jugoslavije na konfederalnom principu.

PAD BERLINSKOG ZIDA - 9. studenog 1989. godine, u sedam sati, vođa komunističke partije istočnog Berlina, Gunter Schabowski, proglasio je da će granica sa zapadnim Berlinom biti otvorena za “privatne putove u inozemstvo.” Tzv. “zidni djetlići” započeli su koristiti čekiće i dlijeta da izbiju dijelove berlinskog zida. Ubrzo nakon toga započela je masovna emigracija stanovnika istočnog Berlina u zapadni Berlin.

Slika iz filma E.T.

Adam Clayton, The Edge, Bono Vox, Larry Mullen Jr.U2



29

MODA

Otkad ljudi znaju za modu, niti jedno desetljeće nije bilo tako modno ozloglašeno kao 80-te. To je bilo vrijeme kada si jedan dan mogao nositi najuže tajice na svijetu, a drugi vrećaste ‘MC Hammer’ hlače. Razmislite, u kojem drugom razdoblju ste mogli nositi štucne, vestu i minicu - sve odjednom, i sve to u jarkim neonskim bojama? Ovdje ćemo vam predstaviti 10 najvećih trendova tadašnje mode.

Jastučići za ramena su sigurno jedan od najgorih modnih hirova 80-tih. Nosili su se jako često i s ponosom.

Mini suknje – što kraće, to bolje! I žene i djevojke voljele su minice. Najpopularnije su bile traper suknje, ali su se radile i od mnogih drugih materijala, kao i od pletiva ili kože. Često su se nosile uz tajice. Jedini ljudi koji tada nisu nosili minice su bili muškarci i starije žene. Mini suknje su doživjele veliki povratak i mnogi ih još uvijek nose.

Štucne su također bile jedan od modnih hirova koji nisu imali previše smisla. Možda je svima bilo hladno za noge zbog nošenja silnih minica ili su jednostavno mislili da to izgleda super. Bez obzira na razlog, sigurno ste mogli naći barem jedan par štucni u ormaru svake djevojke!

Ogromne naušnice su se vrlo rado nosile u 80-tima. Ako nisu doticale ramena – bile su premale!

Rukavice bez prstiju bile su još jedan čudni modni dodatak 80-tih i čini se da su se vratile u modu. Svi su ih nosili, od šminkera do punkera, a najpoznatija od njih bila je Maddona, modna ikona 80-tih.

Vojničke hlače su se prvo počele nositi skroz uske, da bi na kraju završile vrećastije od vreće za krumpire. Nosili su ih svi, a najpopularnije su bile u zelenoj boji.

Mrkva hlače – gore široke, dolje uske. Uglavnom u šarenim bojama i mnogim uzorcima.

Members Only jakne su bile glavni hit u Americi. Ako ste imali jednu, automatski ste bili pripadnik ‘in’ skupine. Imitacije i lažnjaci bili su u potpunosti nedopustivi.

Rastezljive hlače su, po mišljenju mnogih, bile najgori hir od svih. Kažu da nitko u njima nije izgledao dobro. U njima su i najmršavije osobe izgledale debelo. Dok se mnogi tadašnji trendovi vraćaju u današnju modu, tajice bi zauvijek trebale ostati u 80-tima.

Prevelike majice - ogromne veste i majice su bile jako popularne. Nosile su se preko minica i tajica što ih je činilo još boljima nego što su bile. Često se preko njih stavljao veliki remen.

Neke od modnih ikona 80-tih su bile Brooke Shields, Jane Fonda, Madonna i Grace Jones.

Jelena RadovčićAnja TihomirovićMara Jurić, 7.c

Slap 2011./2012.


ŽABE TRAŽE KRALJA

Ines Osmančević, 8bLucija Sili, 8c

Marta Penzar, 8b Sara Jelovčić, 8a

Bilo to u davno doba,Dok su žabe divlje bile,Niti su što lijepa znaleNiti se uputit dale.

Nebrijane,Neoprane,Kreketale, lokvu pile.

Ipak jednoć među njimaNapredak se desi mali;Plemenski se osjećajiMeđu žabam budit stali:

- Ja sam žaba! Samo žaba! –Jedna drugu uvjerava.- To sam i ja! – druga viče,Sve ih ponos provejava.

Nakon takvih žabljih razgovoraSviće uvijek bili kakva zora.Jedna tusta žaba to je dobro znala,Pa je jednog jutra strašno kričat stala:

- Sve je spremno, dragi Bože,Država započet može!Samo jedno još nam treba,Da nam pane kralj sa neba!- Samo kralja! – viču svi –Drugo ćemo stvorit mi!

Poslušao dobri BogMolbu žabljeg puka svog.Prije no se itko nada,Pade s neba – klada.

Buče žabe, rogobore:- Silna radost!Silnoga li u nas kralja!Šuma ječi, polja oreOd bezbrojnih žabljih ralja.

Polagano, nasred bare,Klada pliva,Oko nje se narod žabljiNatiskiva.

Složno viču, složno buče,Ali za se žuri svaka,Da bi kralju došla bliže,Pliva u sva četir’ kraka.

Trajalo to vrijeme neko.

Al najdednoć – neki žabac drski,Odgojen u ponajboljoj trski,Digao se pa je reko:- Nije ovo vladar, već je ovo panj!

Učenici viših razreda inspirirani basnom “Žabe traže kralja” Ivane Brlić Mažuranić izradili su lijepe likovne radove...

Lucija Jurković, 8a



31

Klara Komadina, 7c

Možete bez straha uzjašiti nanj!

Te on skokac s dva, tri drugaVeličanstvu baš na leđa.Uplašeno ciknu narodGdje se vladar tako vrijeđa.Ali klada – dobra duša,Misli valjda: - Ništa zato!Pliva dalje pa ih nosiMirno, tiho, umiljato.

Nemir. Buna:- Kakva mi je ovo kruna? –

Stade mrmljat puk od žaba.- Dao si nam, dobri Bože,Kralja slaba!Nit što hoće, nit što može,Nit upravlja, niti vlada,Nije kralj, već klada.

Posluša i opet BogPrigovore puka svog,Pa im posla sada s nebaKralja, kako treba.

Bućnu voda,Spustila se nakraj bare – roda.Zirnuvši roda desno i lijevoPogleda odmah zemlju i puk,Zabaci glavu, udari kljunom.Protrnu žabe na ovaj zvuk.Te pod žezlom ove umne pticePoče novo doba žablje povjesnice.

Mori roda, gnječi i gnjavi,Ubija, pljačka, guši i davi.I domove ruši i gnijezda razara,I oblasni neke himbene stvara:Te oblast i vladar rukom o rukuSišu i mozak žabljemu puku.

A žabe? – Ta ništa! Čuče u kaluI dive se rodi kad šeće po žalu!I mal da ne žude: - Oj hoće li krunaDa počasti mene sa vršikom kljuna...A žapcu se nekom, kog roda baš gnječi,Tek usta još vide, i njima još dreči:- Tako valja!Bog da živi našeg kralja! –

A ja vam u tome ne nahodim čuda,Jer takva je fajta strahovito luda,I samo se onom zlotvoru diviKoji od krvi njezine živi.

Ivana Brlić Mažuranić

Dujmović Helena , 8a

Magdalena Delač, 6b

Tokić Tihana, 8b

U povodu obilježavanja rođendana Ivane Brlić Mažuranić (rođ. u Ogulinu18.04.1874., umrla u Zagrebu 21.09.1938.g.), kao i svakog proljeća, grad u kome je naša poznata i ugledna spisateljica provela najveći dio svoga života, i čiji trg i škola nose njeno ime, Slavonski Brod, raspisao je likovni natječaj na temu njezine malo poznate, ali zanimljive basne “Žabe traže kralja”.Izborom najuspjelijih devet likovnih radova i učenici naše škole sudjelovali su u postavljanju velike izložbe koja se već više godina održava u spisateljičinom gradu u kojem je najvećim dijelom nastao opus njenih iznimno vrijednih i zanimljivih književnih djela.Različitih likovnih zadatka, ali istog motiva, inspirirani basnom, od petog do osmog razreda, u tehnici tempere, izabrani su radovi ovdije prikazanih učenica.

Slap 2011./2012.


DRŽAVNA NATJECANJADRŽAVNO NATJECANJE IZ KLASIČNIH JEZIKA

ŠIBENIK, 26.-28. ožujka 2012.

Postgnuti rezultati:

Latinski jezik

1. Marta Penzar, 8.b (mentor: D. Zamola)

2. Ognjen Ražov Bogavčić, 8.b (mentor: D. Zamola)

3. Lucija Sili, 8.c (mentor: M. Gjurašin)

4. Helena Shek Brnardić, 8.c (mentor: M. Gjurašin)

Grčki jezik

1. Lucija Sili, 8.c (mentor: D. Zamola)

2. Marta Penzar, 8.b (mentor: M. Gjurašin)

3. Helena Shek Brnardić, 8c (mentor: D. Zamola)

5. Luka Vlahović, 8.c (mentor: D. Zamola)

DRŽAVNO NATJECANJE IZ INFORMATIKE

PRIMOŠTEN, 19. - 22. ožujka 2012.

Postignuta mjesta:

3. mjesto LOGO 5.razred Danijel Spasić Mlačak, 5.b

6. mjesto LOGO 6. razred Janko Vidaković, 6.c

(mentor: Z. Augustinović)



33

19. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE

Dubrovnik, 2. - 4.V. 2012.

Prelijepi Dubrovnik i njegovu okolicu posjetio je naš učenik 7.c razreda Leo Pleše kao sudionik 19. državnog natjecanja iz geografije. Leu je ovo drugo sudjelovanje na državnom natjecanju iz geografije na kojem je osvojio visoko šesto mjesto. Mentor našem vrijednom Leu bila je profesorica Sanja Hrvojević.

Leo i prof.Hrvojević pored spomenika Baltazaru Bogišiću u Cavtatu, rodnom mjestu hrvatskog pravnika i etnografa po kojem nosi ime ulica u kojoj se nalazi naša škola.

OTVORENO EKIPNO NATJECANJE IZ MATEMATIKE, Pula – 4. 5. 2012.

OMIKRON (učenici 5. i 6. razreda)4. MJESTO, 590 bodova (Leon Lušić, Roko Kuntić, Tin Blagojević i Andrija Pavić)

OMEGA (učenici 7. i 8. razreda)34. MJESTO 200 bodova (Oliver Meršinjak, Filip Košec, Lucija Sili, Klara Komadina, Laura Vidović i Nera Frajlić)

Skupina učenika sedmih razreda predstavila je na natjecanju svoj projekt koji su izradili na satovima matematike s profesoricom L. Bunjački. Projekt se zvao “Uzorci u sakralnoj arhitekturi moga grada” (Anja Tihomirović, Sara Banožić, Filip Košec, Nera Frajlić, Laura Vidović).

“KLOKAN BEZ GRANICA”

Ove godine natjecanje je održano 15. ožujka u 12 sati i 30 minuta, a pored prijašnjih skupina, uvedena je i nova skupina učenika

drugih razreda pod imenom Pčelice. Naši učenici su, i ove godine, postigli vrlo dobre rezultate, a naročito ECOLIERI. Popis naših

učenika koji su se plasirali među10% svih sudionika u Republici Hrvatskoj:

PČELICE (Borna Mostarčić, Niko Milić, Marko Herceg, Marko Carić)

LEPTIRIĆI (Margita Delač)

ECOLIERI (Jakov Franić, Roko Kuntić, Leon Lušić, Lina Radončić, Dorotea Igrec, Petra Šaravanja, Pavel Kliska, Jurica Vidaković, Daniel

Spasić Mlačak, Luka Radić Car, Andrija Živković, Marko Ivanković i Borna Rebić Taučer)

BENJAMINI (Andrija Pavić, Janko Vidaković, Oliver Martin Meršinjak, Filip Košec, Leo Pleše, Sven Blagaić i Ivana Čonkaš)

Slap 2011./2012.


SPORTSKA NATJECANJA

REZULTATI ŠKOLSKOG SPORTSKOG KLUBA Š.G.

2011./2012.

Rukometna ekipa M 7-8 raz.-10 mjesto u Zagrebu

Rukometna ekipa Ž 7-8 raz. – 5 mjesto u Zagrebu

Odbojkaška ekipa Ž 7-8 raz- završile natjecanje u kvalifikacijama

Nogomrtna ekipa M7-8 raz.- 12 mjesto u Zagrebu

Nogometna ekipa M 5-6 raz. završili natjecanje u kvalifikacijama

Košarkaška ekipa Ž 2-5 raz. završile natjecanje u kvalifikacijama

Skijaška ekipa Ž –2.mjesto u Zagrebu

Ian Petljak pojedinačni rezultat u skijanju – 3.mjesto u Zagrebu

Rukometna ekipa M 5-6 raz.-natjecanje još u tijeku

Lana Pivac –6.strijelac rukometne lige grada Zagreba

Mentori: Dubravka Skačej, prof. i Nikša Labaš, prof.

Rukometna ekipa Ž 7-8 raz

Odbojkaška ekipa Ž 7-8 raz

Rukometna ekipa M 5-6 razNogometna ekipa M 5-6 raz



35

TERENSKE NASTAVE

Oko deset sati ujutro naš autobus stao je u Puli. Nakon što smo

svi uzeli svoje stvari, zaputili smo se prema pulskoj Areni gdje smo započeli obilazak. Ušli smo i smjestili se na sunčani dio Arene. Vodič nam je ispričao sve o nastanku i svrsi arene. Nastala je u isto vrijeme kao i Koloseum u Rimu, a služila je za zabavljanje naroda. Uslijedila su naša pitanja, primjerice,„Koliko je visoka?“ ,„ Kada je zadnji put obnovljena?“ , „ Zašto nema krova?“ ...Nakon što smo saznali u kakvoj se povijesnoj građevini nalazimo, krenuli smo do podruma. Tamo smo vidjeli veliki broj amfora, mlin za masline i razne karte. Zatim smo otišli do centra gdje smo bili podijeljeni u grupe koje su trebale riješiti zadatke vezane uz pulske kulturne znamenitosti. Po centru Pule smo tražili gređevine i znamenitosti kao što su Gradska palača, Forum, Augustov hram, Zlatna vrata, Agripinina vila, crkva sv. Marije Formoze, mozaik i sl.U jedanaestom zadatku tebali smo naći mozaik i zaključiti koji je lik na njemu prikazan. Tekst koji nam je u tome trebao pomoći glasio je: „Zet i Amfion

su me zavezali za rogove bijesnog bika. Tako su me odlučili kazniti jer sam iz ljubomore mučila njihovu majku Antiopu. Na obližnjem parkiralištu pronađi mozaik koji prikazuje moje kažnjavanje. Tko sam ja?“ Pronašli smo mozaik u zabačenom dijelu parkirališta i ustanovili da se radi o Dirki. Nakon istraživanja Pule otišli smo do teatra gdje smo provjerili svoje odgovore.Iz Pule smo se odvezli do Monkodonje, tzv. “hrvatske Mikene”. Vidjeli smo ostatke velike gradine podijeljene na akropolu i gornji grad. Na akropoli su živjeli bogatiji stanovnici, a u gornjem gradu obrtnici. Naše putovanje završilo je u Rovinju gdje smo se odmorili, prošetali uskim uličicama, a zatim zadovoljni krenuli prema Zagrebu.

Paula MarjanovićMonika Uđbinski

Magdalena Fabić, 7.a

TERENSKA NASTAVA U PULI27.04. 2012.

( 7. raz)

U Puli smo pronalazili vidljive i skrivene znamenitosti najvećeg istarskog grada...

Jedna od skupina pokraj spomenika književniku Jamesu Joyceu

Kažnjavanje Dirke, podni mozaik

Slap 2011./2012.


Antčka grupa petih i šestih razreda, uz pratnju profesorica Matković i Zamola te profesora Gjurašina, zaputila se na

jednodnevnu terensku nastavu u Nin i Zadar. Polazak je bio oko 7.45 sati ispred škole. Za put smo trebali biti dobro opremljeni jer bez sendviča, vode, kreme za sunce, kape, metra, pernice, tableta protiv povraćanja, bilježnice, Orbisa i prigodne odjeće ne bismo mogli “preživjeti”. Isto tako, morali smo ponijeti dobru volju da lakše komuniciramo u grupi. Tijekom puta stali smo samo jednom, na benzinskoj pumpi, pa smo dosta brzo stigli u dugo očekivani Nin. Kada smo prošli kroz Donja vrata, profesori su nas podijelili u grupe, dali su nam zadatke i odredili vrijeme povratka. Meni osobno zadaci su bili odlični jer smo morali:

komunicirati s građanima•

slikati se s Grgurom Ninskim•

pronalaziti razne informacije...•

Kasnije smo išli u Muzej grada Nina gdje nas je jedna simpatična gospođa provela kroz muzej. Vidjeli smo neke lijepe predmete iskopane na području Nina, repliku Višeslavove krstionice...

Obišli smo crkvu sv. Križa i hram.

Na kraju našeg boravka u Ninu posjetili smo ninsku solanu.

Odslušali smo kratko predavanje o povijesti solane te o flori i fauni. Isto tako, saznali smo da postoji par vrsta soli i da je

potrebno jako puno truda da se nabere sol. Vodič nas je proveo kroz park (solanu) pa smo svratili do suvenirnice koja i nije ostavila neki dojam.

Na putu za Zadar svratili smo do crkvice sv. Nikole. Kada smo stigli u Zadar, krenuli smo prema Muzeju antičkog stakla. Mislim da nas se muzej najviše dojmio, a pogotovo dio kada smo gledali kako se puše staklo. U muzejskoj galeriji pogledali smo isto tako odličnu izložbu s puno staklenih predmeta. A onda smo opet dobili zadatke. Mjesto okupljališta je bila crkva sv. Donata, a kada smo se okupili, krenuli smo prema Morskim orguljama koje su zvučale fantastično! Prošetali smo se uz more, vidjeli smo Pozdrav Suncu, i skoro svi smo izgorjeli. To je bilo pravo vrijeme za polazak kući. Terenska nastava je bila zabavna i zanimljiva. Svima preporučam da posjete barem neka od navedenih mjesta!

Josipa Cirkveni, 5.c

TERENSKA NASTAVA U NINU I

ZADRU 11. svibnja 2012. (ANTIČKA GRUPA, 5. i 6. raz.)

Profesorica Skačej je nas, sportaše , odlučila odvesti u Sveti Martin na Muri kao nagradu za sve napore, vrijeme i trud koji smo uložili

kako bismo postigli što bolje rezultate za našu školu. Cijele smo godine nestrpljivo čekali i napokon dočekali. Ujutro svi samo razgovarali o tome što ćemo raditi i kako ćemo se zabaviti. Iako je bilo rano, svi smo pričali i smijali se jer smo bili jako uzbuđeni zbog putovanja. Najprije smo posjetili Čakovec. Tamo smo razgledali stare građevine i krenuli prema centru gdje smo pogledali nastup mažoretkinja. Nakon Čakovca na red je došao Goričanec. Ondje smo igrali odbojku i badminton, a dečki nogomet. Na kraju smo napokon stigli i u Sveti Martin. Odmah po dolasku smjestili smo se po sobama, a zatim se otišli kupati. Iako se prvi dan nismo mogli kupati u vanjskim bazenima i spuštati niz tobogane, jacuzzi i unutarnji bazen su nam bili dovoljni. U bazenu smo igrali vaterpolo i odbojku, a dečki su pokušali napraviti piramidu. Kasnije smo igrali odbojku na pijesku i nogomet, a navečer su neki dečki pokušali raditi palačinke. Drugi dan smo jedva dočekali jer smo napokon mogli na tobogane! Prvi se spustio profesor Labaš, a onda i svi ostali. Večer smo proveli igrajući stolni nogomet, pikado i bilijar. Bilo nam je žao kada smo morali otići na spavanje. Posljednji dan u Svetom Martinu proveli smo kupajući se i igrajući razne sportove. Prije povratka u Zagreb svratili smo u Varaždin gdje smo imali slobodno vrijeme za šetnju i razgledavanje.

Tihana Tokić, 8.b

TERENSKA NASTAVA SVETI MARTIN NA MURI

29. svibnja 2012.



37

OSMAŠI O.Š. SSK, GENERACIJA 2011./2012.

8. A RAZREDRazrednica: Sanja HRVOJEVIĆ

1.Dominik BOŽIĆ 2.Antonela DELAČ 3.Helena DUJMOVIĆ4.Benjamin ĐURETIĆ5.Leon GRABAREVIĆ6.Alek GRACIN7.Paula HEINZL8.Sara JELOVČIĆ9.Franko JELUŠIĆ10.Timothei JUKIĆ 11. Lucija JURKOVIĆ12. Vid Josip KOVAČIĆ13. Josip KUJUNDŽIĆ14. Igor KURTOV15. Karlo KURTOV16. Bruno LJUBEK 17. Tomislava MARGETIĆ18.Luka MARIĆ19.Lucija PETROVICKI20.Jure REZO21.Antonio SMREČKI22.Martin SVILIČIĆ23.Lucija WAGMANN24.Dora ZIDAR

A 8. B RAZREDRazrednica: Mirela FIDLER

1.Mihovil BECK2.Filip BULIĆ3.Lara DESKAR4.Bruno DIJANOVIĆ5.Dan JERGOVIĆ6.Gita KELLER7.Ivan KNEŽEVIĆ8.Petar KUNKUŠAK9.Mark MALOVIĆ10.Šimun MARKIĆ11.Ksenija MATIČIĆ12.Filip MATIĆ13.Lucija MLAĐENOVIĆ14.Ines OSMANČEVIĆ15.Marta PENZAR16.Ian PETLJAK17.Lana PIVAC18.Ognjen RAŽOV BOGAVČIĆ19.Sara SEVER20.Tin ŠEREMET21.Kristijan ŠIBL22.Dijana ŠREDL23.Tihana TOKIĆ24.Luka ŽONJA

8. C RAZREDRazrednica: Neva MAGLOV

1.Andrea ARMANDA2.David Petar BALABAN3.Nina BEGIĆ4.Lea BIČANIĆ5.Ana CRNEK6.Lara JURIŠIĆ7.Anamarija KARIN8.Martin KNEZOVIĆ9.Lucija LASIĆ10.Nera Lucija LENGEL11.Mavro MARKULIN GRGIĆ12.Neven MATKOVIĆ13.Martin MIŠČIN14.Nika PALARIĆ15.Ian Renei PREMEC16.Hannah RASTOVSKI17.Helena SHEK BRNARDIĆ18.Lucija SILI19.Josip ŠERMAN20.Vito TRBULJAK21.Iva VALENTIĆ22.Luka VLAHOVIĆ

Slap 2011./2012.


1. Kojim se društvenim mrežama koristiš? (Možeš odabrati više odgovora.)

Facebooka)

My spaceb)

Twitterc)

nešto drugo (navedi što) __________________d)

Ne koristim se društvenim mrežama.e)

2. Tko je i kada prvi došao na ideju o stvaranju Facebooka?2006. g., Bill Gatesa)

2008. g. , Donald Trumpb)

2004. g., Mark Zuckerbergc)

2002. g., Nick Dillidond)

3. Od koga si saznao/la za Facebook?od roditeljaa)

od prijateljab)

iz medijac)

4. Kako provodiš vrijeme na Facebooku?pregledavajući novostia)

igrajući igriceb)

dopisujući se s prijateljimac)

pišući objaved)

nešto drugo __________________e)

5. Koliko se često koristiš društvenim mrežama?jednom mjesečnoa)

jednom tjednob)

svaki drugi danc)

30 min do 2h dnevnod)

više od 2h dnevnoe)

6. Mislim da je Facebook:koristana)

beskoristanb)

7. Imam profil na Facebooku jer:tako lakše komuniciram s prijateljimaa)

tako saznajem čime se moji prijatelji baveb)

Nemam profil na Facebooku.c)

8. Zašto si odlučio/odlučila napraviti Facebook-profil?

Napravio/la sam Facebook-profil na nagovor a) prijatelja.

Iz znatiželje.b)

Zbog igrica koje ondje mogu igrati.c)

Nešto drugo ___________________________d)

Nemam profil na Facebooku.e)

9 . Jesi li ikada imao/imala loše iskustvo vezano uz Facebook? Ako je tvoj odgovor da, napiši o čemu se radilo (svađa, razočaranje, verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, neželjene fotografije ili sl.)

da ________________________a)

neb)

10. Ukoliko si imao/la loše iskustvo vezano uz Facebook, jesi li kome povjerio/la svoj problem?

Da, roditeljima.a)

Da, prijateljima.b)

Da, prijateljima i razrednici na SR.c)

Nikome o tome nisam govorio/la.d)

Nisam imao/la loših iskustava.e)

11. Mogao/la bih imati društveni život i bez Facebooka.

TOČNO NETOČNO

12. Korisnije je provoditi vrijeme u stvarnom (šetnja, kino, zajedničko učenje i sl.) nego u „virtualnom“ druženju s prijateljima.

TOČNO NETOČNO

Anketa o Facebooku



39

1. Facebook je najzastupljenija društvena mreža među anketiranim učenicima naše škole. Dobila je 101 glas, što iznosi 63% od ukupnog broja glasova. Najmanje se koristi My Space, društvena mreža koja je dobila samo 5 glasova.

2. Većina anketiranih učenika zna da je Mark Zuckerberg 2004. Godine došao na ideju o stvaranju Facebooka (78% anketiranih). Ipak, 13% učenika nije upoznato s tom informacijom. Neki su glasovali za Billa Gatesa (2%) i za Nicka Dilldona (7%). Nitko nije glasovao za Donalda Trumpa.

3. Od 112 anketiranih učenika, najviše ih je odgovorilo kako su za Facebook saznali od prijatelja (77%). Znatno manji broj učenika saznao je za ovu društvenu mrežu iz medija (13%) ili od roditelja (10%).Naš je zaključak da djeca često razgovaraju o komuniciranju putem društvenih mreža, te da informacije o istom dobivaju češće od svojih vršnjaka nego putem medija ili od roditelja.

4. Najveći broj anketiranih učenika provodi slobodno vrijeme na Facebooku razgovarajući s prijateljima (40%). 13% učenika piše razne objave, a 11% ih igra igrice. Svega 4% anketiranih koristi se Facebookom u neke druge svrhe.

5. Od 112 anketiranih učenika, njih 46 (41%) koristi se društvenim mrežama od 30 minuta do 2 sata dnevno. Samo 7 učenika koristi

se društvenim mrežama jedanput mjesečno (6%). 26 učenika koristi se društvenim mrežama svaki drugi dan, 20 učenika jednom

tjedno, a13 učenika više od 2 sata dnevno.

6. 78% anketiranih učenika misli da je Facebook koristan jer na taj način mogu besplatno razgovarati, gledati fotografije i čitati

novosti. 22% anketiranih smatra da je Facebook beskoristan.

7. Najviše učenika koristi se Facebookom zato što tako lakše komunicira s prijateljima. 16,7% učenika tako saznaje čime se njihovi prijatelji bave, a 7,9% anketiranih učenika uopće se ne koristi niti jednom društvenom mrežom.

8. Mnogi se na Facebbok prijavljuju samo iz znatiželje (47% anketiranih), dok su mnoge na to nagovorili prijatelji (27%). Nešto manje

ih se prijavilo radi igrica (12%) , a neki su se prijavili iz nepoznatih razloga(11%). Svega 7% nema Facebook profil.

9. Većina anketiranih učenika (80%) nisu imali nikakvih neugodnih iskustava prilikom korištenja Facebooka, a 20% učenika bili su

žrtve vrijeđanja na Facebooku.

10. 118 od 120 anketiranih učenika (98%) smatra da je korisnije provoditi vrijeme u stvarnom nego u virtualnom druženju s

prijateljima. Dakle, svega 2% učenika misli da je korisnije virtualno druženje.Istraživanje su proveli učenici 7.c razreda

ZAKLJUČCI ankete:

novinarska grupa o.Š. ssk -...

Documents