1

Nove orgulje u župnoj crkvi sv. Marka ev.

Gornji grad – Zagreb

2011.

2 3

Kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskupi metropolit

2 3

Kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskupi metropolit

4 5

Pozdravna riječ Msgr. Franje Prsteca, župnika župne crkve sv. Marka ev. na Gornjem gradu

«Hvalite Boga u Svetištu njegovu. Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom!» (Ps.150, 4)

mi radosno prigodom blagoslova novih orgulja s piscem redaka ovog psalma kli-čemo: svirale, registri, klavijature, spojevi manuala i pedala – slavite Boga Stvorite-

lja svijeta. Bilo je to tako od davne 1359. godi-ne, a da se u crkvi sv. Marka trajno njegovala glazba i pjevanje svjedoči i podatak iz godine 1669. kada se u analima obračuna Gradeca (Gornjega grada) spominje kako je orguljaš primao godišnju nagradu 50 funti, četvorica koralista i jedan solist 30 forinti.

Crkva sv. Marka spomenik je kulture i riznica sakralne umjetnosti, jer čuva djela svjetski po-znatih umjetnika, a isto tako čuvarica je ime-na glasovitih skladatelja, orguljaša i dirigenata koji su obogatili našu hrvatsku glazbenu bašti-nu. Ona je vjerodostojni svjedok naše prošlosti, dragi nam i nezaobilazni simbol Gornjega gra-da, simbol postojanosti kulturnog i političkog života hrvatskoga naroda i zato je A. G. Matoš zapisao o Gradecu i stoljećima nazivanoj ban-skoj crkvi sv. Marka: «…idite noću na Grič i kao iz misterijskog fonografa čut ćete poruku toga grada, te zemlje, toga naroda, vidjet ćete gričke duhove, kraljeve i banove, izdajice i mu-čenike, prokletnike i budioce...».

Kronika župe spominje imena brojnih zasluž-nih umjetnika, glazbenika i orguljaša. O zna-čenju orgulja govori i Drugi vatikanski sabor u konstituciji o liturgiji: «...u Crkvi treba uvelike cijeniti orgulje sa sviralama kao tradicionalno glazbalo kojega zvuk može crkvenim obredima dati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima...» (SC 120 ). Dok se veseli-mo novim orguljama kojima ćemo u našim li-turgijskim slavljima slaviti Boga uzdižući naša srca k Bogu, ujedno zahvaljujemo svima koji su žrtvovali svoje vrijeme i sposobnosti, kao i materijalna dobra, da u ovom stoljeću grad Za-

greb bude obogaćen novim instrumentom na kojem će nadolazeći umjetnici posadašnjavati kulturnu i glazbenu baštinu domaćih i stranih umjetnika. Zahvaljujemo i svim pastoralnim suradnicima naše župne zajednice, kao i red. prof. maestru Vladimiru Kranjčeviću i gosp. prof. Nevenu Valentu, voditeljima Oratorij-skog zbora Cantores sancti Marci, te svim nje-govim podupirateljima.

Zahvaljujemo doc. Anti Knešaureku, sveu-čilišnom profesoru na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i glavnom orguljašu Bazilike Srca Isusova u Zagrebu na sastavljanju dispozicije novih orgulja, kao i akademiku Anđelku Klo-bučaru, mr. art. Pavlu Mašiću, glavnom orgu-ljašu župne crkve sv. Marka, te maestru Alenu Kopunoviću – Legetinu, orguljašu požeške katedrale na mnogim korisnim savjetima i osobnom angažmanu. Na koncu zahvaljujemo svim darovateljima koji su omogućili gradnju novih orgulja, te molimo Gospodina da bdije nad njima i svima koji su povjereni njihovoj brizi i ljubavi.

I

Vlč. Jozo Mario Tolj, župni vikar i duhovnik Oratorijskog zbora

Msgr. Franjo Prstec, župnik župe sv. Marka u Zagrebu

4 5

Pozdravna riječ Msgr. Franje Prsteca, župnika župne crkve sv. Marka ev. na Gornjem gradu

«Hvalite Boga u Svetištu njegovu. Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom!» (Ps.150, 4)

mi radosno prigodom blagoslova novih orgulja s piscem redaka ovog psalma kli-čemo: svirale, registri, klavijature, spojevi manuala i pedala – slavite Boga Stvorite-

lja svijeta. Bilo je to tako od davne 1359. godi-ne, a da se u crkvi sv. Marka trajno njegovala glazba i pjevanje svjedoči i podatak iz godine 1669. kada se u analima obračuna Gradeca (Gornjega grada) spominje kako je orguljaš primao godišnju nagradu 50 funti, četvorica koralista i jedan solist 30 forinti.

Crkva sv. Marka spomenik je kulture i riznica sakralne umjetnosti, jer čuva djela svjetski po-znatih umjetnika, a isto tako čuvarica je ime-na glasovitih skladatelja, orguljaša i dirigenata koji su obogatili našu hrvatsku glazbenu bašti-nu. Ona je vjerodostojni svjedok naše prošlosti, dragi nam i nezaobilazni simbol Gornjega gra-da, simbol postojanosti kulturnog i političkog života hrvatskoga naroda i zato je A. G. Matoš zapisao o Gradecu i stoljećima nazivanoj ban-skoj crkvi sv. Marka: «…idite noću na Grič i kao iz misterijskog fonografa čut ćete poruku toga grada, te zemlje, toga naroda, vidjet ćete gričke duhove, kraljeve i banove, izdajice i mu-čenike, prokletnike i budioce...».

Kronika župe spominje imena brojnih zasluž-nih umjetnika, glazbenika i orguljaša. O zna-čenju orgulja govori i Drugi vatikanski sabor u konstituciji o liturgiji: «...u Crkvi treba uvelike cijeniti orgulje sa sviralama kao tradicionalno glazbalo kojega zvuk može crkvenim obredima dati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima...» (SC 120 ). Dok se veseli-mo novim orguljama kojima ćemo u našim li-turgijskim slavljima slaviti Boga uzdižući naša srca k Bogu, ujedno zahvaljujemo svima koji su žrtvovali svoje vrijeme i sposobnosti, kao i materijalna dobra, da u ovom stoljeću grad Za-

greb bude obogaćen novim instrumentom na kojem će nadolazeći umjetnici posadašnjavati kulturnu i glazbenu baštinu domaćih i stranih umjetnika. Zahvaljujemo i svim pastoralnim suradnicima naše župne zajednice, kao i red. prof. maestru Vladimiru Kranjčeviću i gosp. prof. Nevenu Valentu, voditeljima Oratorij-skog zbora Cantores sancti Marci, te svim nje-govim podupirateljima.

Zahvaljujemo doc. Anti Knešaureku, sveu-čilišnom profesoru na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i glavnom orguljašu Bazilike Srca Isusova u Zagrebu na sastavljanju dispozicije novih orgulja, kao i akademiku Anđelku Klo-bučaru, mr. art. Pavlu Mašiću, glavnom orgu-ljašu župne crkve sv. Marka, te maestru Alenu Kopunoviću – Legetinu, orguljašu požeške katedrale na mnogim korisnim savjetima i osobnom angažmanu. Na koncu zahvaljujemo svim darovateljima koji su omogućili gradnju novih orgulja, te molimo Gospodina da bdije nad njima i svima koji su povjereni njihovoj brizi i ljubavi.

I

Vlč. Jozo Mario Tolj, župni vikar i duhovnik Oratorijskog zbora

Msgr. Franjo Prstec, župnik župe sv. Marka u Zagrebu

6 7

koj tradiciji izgraditi orgulje koje će predstav-ljati ono bitno iz golemog fundusa orguljarske tradicije i time pružiti glazbenu osnovu vr-hunskom skladateljskom stvaralaštvu. Naravno, zahvaljujemo svim svojim surad-nicima na njihovu zalaganju i zauzetosti pri gradnji ovih orgulja.Za ostvarenje ovog projekta veliku zahvalnost dugujem velečasnom gospodinu msgr. Franji Prstecu, gosp. doc. Anti Knešaureku i gosp. Pavlu Mašiću.

Wolfgang Eisenbarthmajstorski graditelj orgulja i diplomirani restaurator

Nove orgulje u župnoj crkvi sv. Marka ev. u Zagrebu

roizvodnja tona putem svirala počiva na načinu gradnje najstarijih instrume-nata čovječanstva, kao što to dokazuju nalazi iz pretpovijesnog razdoblja 1).

Takva konstrukcija, pri kojoj se stupac zraka oblikuje prolaskom kroz zračni kanal i dovodi do ruba labiuma, primjenjuje se kod 75% or-guljskih svirala, te stoga govorimo o labijalnim sviralama. Osim njih postoje i jezične svirale koje su se razvile iz instrumenata od trstike, za što postoje svjedočanstva već iz 3. tisućljeća prije Krista 2). U 3. stoljeću prije Krista mate-matičar i fizičar imenom Ktesibije došao je na ideju da komprimirani zrak pomoću određene mehanike provede kroz poznate flaute i instru-mente od trstike; tako su izumljene orgulje 3).

U tom izvornom obliku orgulje su se vrlo dugo održale na carskom dvoru u Bizantu, no nika-da im nije omogućen pristup u Istočnu Crkvu. Zapadna je, pak, Crkva prihvatila orgulje kao crkveni instrument negdje od 8. stoljeća i pr-votno ih gradila u biskupskim crkvama. Godi-ne 873. papa Ivan VIII zatražio je da mu biskup Anno von Freising pošalje orgulje zajedno s majstorom vještim u gradnji i sviranju 4).

Naravno, orgulje su se dalje tehnički razvijale i glazbeno se prilagođavale praksi muzicira-nja, te su konačno, zahvaljujući duhu kršćan-stva, postale ono što su danas 5). Stoga gradnja kvalitetnih orgulja uvijek predstavlja vrlo za-htjevan cilj, budući da se zbog opsežnog broja skladbi visoke umjetničke izražajnosti, nasta-lih kroz najmanje četiri stoljeća, mora stvoriti instrument koji će slušatelju omogućiti da taj duhovni svijet i na osjetilan način pojmi. Kako bi se postigla za to potrebna estetika zvuka, graditelj orgulja mora težište svoga rada staviti na menzure i gradnju svirala kako bi došao do željenoga rezultata. Zvuk orgulja u prvom redu ovisi o akustičkim uvjetima prostora, sa ili bez posjetitelja, te o stilu i veličini orgulja. Nave-dene menzure svirala moraju služiti boji zvuka pojedinog registra, čujnosti u prostoru, a prije svega međusobnom spajanju u što većem bro-ju varijanti, dakle cjelokupnom sustavu, i to uvijek imajući u vidu kulminirajuće momen-te orguljaške literature. Orgulje se u svakom prostoru trebaju takoreći ukomponirati i to ne samo u glazbenom, već i u arhitektonskom pogledu.

P

Ovdje u crkvi sv. Marka povijesno kućište, a time i fasada orgulja, predstavljaju unaprijed zadani okvir. Naš se, pak, zadatak sastojao u tome da glazbeni koncept planiranih orgulja tako ugradimo iza pročelja kako bi sve svira-le imale dobar izgovor i pristupačnost, a osim toga kako bi i tehnički temelji bili postavljeni na optimalan način. Iz toga se razvio orgulj-ski sklop: iza prospekta na širokom pročelju stoje svirale glavnog manuala, iza njih nešto uže svirale pozitiva, te iznad njih u punoj vi-sini do svoda svirale trećeg manuala. Svirale pedala postavljene su niže od svirala manuala, pri čemu su pedalne zračnice okrenute za 90°. Svirale prospekta sastoje se od registara Flûte grande 8’ i Montre 8’. Sviraonik slobodno stoji uz korsku ogradu s pogledom orguljaša prema orguljama. Na taj način orguljaš jako dobro čuje orgulje, te istovremeno može voditi zbor.

Kao sržni tehnički element, zračnice s pomi-caljkama primjenjuju se u kombinaciji s me-haničkom trakturom. Takav je sustav prokušan kroz stoljeća jer jamči dug životni vijek, a prije svega – pri odgovarajućoj konstrukciji – profi-njeni i artikulacijski jasan način sviranja čime je omogućen živ glazbeni izražaj koji daje na-slutiti izvorni zvuk puhačkog instrumenta.

Naš cilj bio je u najboljoj umjetničko-obrtnič-

1) Nalaz 2008. g. iz pećine Hohle Fels Schelklingen 3) Vitruvije, de Architektura 5) Kardinal Lehmann, Mainz2) 4. dinastija, Nekropola Giech 4) G. Brenninger: Orgeln in Altbayern

6 7

koj tradiciji izgraditi orgulje koje će predstav-ljati ono bitno iz golemog fundusa orguljarske tradicije i time pružiti glazbenu osnovu vr-hunskom skladateljskom stvaralaštvu. Naravno, zahvaljujemo svim svojim surad-nicima na njihovu zalaganju i zauzetosti pri gradnji ovih orgulja.Za ostvarenje ovog projekta veliku zahvalnost dugujem velečasnom gospodinu msgr. Franji Prstecu, gosp. doc. Anti Knešaureku i gosp. Pavlu Mašiću.

Wolfgang Eisenbarthmajstorski graditelj orgulja i diplomirani restaurator

Nove orgulje u župnoj crkvi sv. Marka ev. u Zagrebu

roizvodnja tona putem svirala počiva na načinu gradnje najstarijih instrume-nata čovječanstva, kao što to dokazuju nalazi iz pretpovijesnog razdoblja 1).

Takva konstrukcija, pri kojoj se stupac zraka oblikuje prolaskom kroz zračni kanal i dovodi do ruba labiuma, primjenjuje se kod 75% or-guljskih svirala, te stoga govorimo o labijalnim sviralama. Osim njih postoje i jezične svirale koje su se razvile iz instrumenata od trstike, za što postoje svjedočanstva već iz 3. tisućljeća prije Krista 2). U 3. stoljeću prije Krista mate-matičar i fizičar imenom Ktesibije došao je na ideju da komprimirani zrak pomoću određene mehanike provede kroz poznate flaute i instru-mente od trstike; tako su izumljene orgulje 3).

U tom izvornom obliku orgulje su se vrlo dugo održale na carskom dvoru u Bizantu, no nika-da im nije omogućen pristup u Istočnu Crkvu. Zapadna je, pak, Crkva prihvatila orgulje kao crkveni instrument negdje od 8. stoljeća i pr-votno ih gradila u biskupskim crkvama. Godi-ne 873. papa Ivan VIII zatražio je da mu biskup Anno von Freising pošalje orgulje zajedno s majstorom vještim u gradnji i sviranju 4).

Naravno, orgulje su se dalje tehnički razvijale i glazbeno se prilagođavale praksi muzicira-nja, te su konačno, zahvaljujući duhu kršćan-stva, postale ono što su danas 5). Stoga gradnja kvalitetnih orgulja uvijek predstavlja vrlo za-htjevan cilj, budući da se zbog opsežnog broja skladbi visoke umjetničke izražajnosti, nasta-lih kroz najmanje četiri stoljeća, mora stvoriti instrument koji će slušatelju omogućiti da taj duhovni svijet i na osjetilan način pojmi. Kako bi se postigla za to potrebna estetika zvuka, graditelj orgulja mora težište svoga rada staviti na menzure i gradnju svirala kako bi došao do željenoga rezultata. Zvuk orgulja u prvom redu ovisi o akustičkim uvjetima prostora, sa ili bez posjetitelja, te o stilu i veličini orgulja. Nave-dene menzure svirala moraju služiti boji zvuka pojedinog registra, čujnosti u prostoru, a prije svega međusobnom spajanju u što većem bro-ju varijanti, dakle cjelokupnom sustavu, i to uvijek imajući u vidu kulminirajuće momen-te orguljaške literature. Orgulje se u svakom prostoru trebaju takoreći ukomponirati i to ne samo u glazbenom, već i u arhitektonskom pogledu.

P

Ovdje u crkvi sv. Marka povijesno kućište, a time i fasada orgulja, predstavljaju unaprijed zadani okvir. Naš se, pak, zadatak sastojao u tome da glazbeni koncept planiranih orgulja tako ugradimo iza pročelja kako bi sve svira-le imale dobar izgovor i pristupačnost, a osim toga kako bi i tehnički temelji bili postavljeni na optimalan način. Iz toga se razvio orgulj-ski sklop: iza prospekta na širokom pročelju stoje svirale glavnog manuala, iza njih nešto uže svirale pozitiva, te iznad njih u punoj vi-sini do svoda svirale trećeg manuala. Svirale pedala postavljene su niže od svirala manuala, pri čemu su pedalne zračnice okrenute za 90°. Svirale prospekta sastoje se od registara Flûte grande 8’ i Montre 8’. Sviraonik slobodno stoji uz korsku ogradu s pogledom orguljaša prema orguljama. Na taj način orguljaš jako dobro čuje orgulje, te istovremeno može voditi zbor.

Kao sržni tehnički element, zračnice s pomi-caljkama primjenjuju se u kombinaciji s me-haničkom trakturom. Takav je sustav prokušan kroz stoljeća jer jamči dug životni vijek, a prije svega – pri odgovarajućoj konstrukciji – profi-njeni i artikulacijski jasan način sviranja čime je omogućen živ glazbeni izražaj koji daje na-slutiti izvorni zvuk puhačkog instrumenta.

Naš cilj bio je u najboljoj umjetničko-obrtnič-

1) Nalaz 2008. g. iz pećine Hohle Fels Schelklingen 3) Vitruvije, de Architektura 5) Kardinal Lehmann, Mainz2) 4. dinastija, Nekropola Giech 4) G. Brenninger: Orgeln in Altbayern

8 9

Glazbena tradicija u župnoj crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu

eraskidivo vezana za povijest gra-da Zagreba, gornjogradska crkva sv. Marka pripada među njegove naj-starije i najljepše građevine. I dok

se na Kaptolu od osnutka zagrebačke bisku-pije 1094. g. razvija biskupski grad Zagreb, povlašten položaj „kraljevskoga i slobodnoga grada na brdu Gradecu zagrebačkome“ no-voutvrđenom naselju dodijelio je ugarski kralj Bela IV. dokumentom poznatim pod imenom Zlatna bula iz 1242. g. netom nakon povlače-nja Tatara. Već 1256. g. indirektno saznajemo za postojanje crkve sv. Marka – budući da je tada gradska općina Gradec dobila pravo odr-žavanja godišnjeg sajma o blagdanu Markova – dok 1261. g. kraljica Marija, supruga Bele IV. uz pristanak zagrebačkog biskupa Filipa uspo-stavlja slobodnu gradsku župu sv. Marka pod patronatom Gradeca i ugarsko-hrvatskih kra-ljeva „izuzetu od svake jurisdikcije biskupskog dostojanstva“.

Smatra se kako je župna crkva najvjerojatnije građena sredinom 13. stoljeća, a već u drugoj polovici 14. stoljeća nalazimo i prve podatke o glazbenicima na Gradecu. Zahvaljujući sud-skim spisima iz 1359. g. saznajemo za Nikolu, orguljaša župne crkve koji je zajedno sa supru-gom stanovao u neposrednoj blizini Markova trga. Ovaj, ujedno i prvi spomen orgulja u Hrvatskoj, početak je dokumentiranja trajne glazbene aktivnosti vezane za župnu crkvu sv. Marka. Tako se 1443. g. spominje ime or-guljaša Matije Judasa, ali i ime Stjepana Ber-tuna, osuđenog na smrt vješanjem zbog krađe orguljskih svirala 1472. g. Godine 1691. imala je crkva i četiri pjevača koji su bili plaćeni od Gradske općine, a 1740. g. zagrebački kanonik Juraj Rees nabavlja za župnu crkvu sv. Marka nove orgulje s 22 registra za koje je naš ugledni organolog Ladislav Šaban ustvrdio kako se ra-dilo o instrumentu drugom po veličini u čita-voj Hrvatskoj, odmah nakon onog zagrebačke katedrale. Mijehove orgulja obično su gazila dva zvonara ili učenici ondašnje gornjograd-

ske pučke škole, a od orguljaša se u tom razdo-blju spominju Felicijan Belić (1742 – 1754), te neki Banek, na Gornjem gradu dobro poznat među pučanstvom.

Kroz stoljeća mijenjao se i izgled crkve nepre-kidnim intervencijama, nerijetko uzrokova-nim brojnim požarima i potresima. Smatra se da impozantni južni portal – iz urbanističkih razloga okrenut prema Goszpodszkoj vuliczi – datira s prijelaza 14. na 15. stoljeće, dok iz 1499. g. potječe nova kapela sv. Fabijana i Se-bastijana na kojoj se nalazio najstariji sačuvani kameni grb grada iz 1409. g. Već od 1588. g. to-ranj sv. Marka posjeduje sat, a iz 1707. datiraju i dva najstarija zvona: zvono sv. Marije teško 1800 kg i zvono sv. Marka teško 1200 kg, koji-ma se pridružuju ona nešto mlađa posvećena sv. Ivanu Krstitelju i sv. Iliji. Iako se u nekoliko navrata pomišljalo na to da se crkva sruši (!), svaka od tih inicijativa na sreću je bila zaustav-ljena (1771., 1805. i 1848.), te je prevladalo mi-šljenje da se crkva temeljito obnovi. U razdo-

N blju od 1876. – 1882. provedena je po nacrtima bečkih arhitekata Friedricha Schmidta i Her-manna Bolléa po nekim shvaćanjima krajnje radikalna obnova, te je crkva poprimila mnoga neogotička obilježja. Tada je dotadašnji rene-sansni zapadni portal zamijenjen novim neo-gotičkim, brojni cehovski oltari (njih dvanae-stak) zamijenjeni su novim neogotičkim trima oltarima, a iz tog vremena datira i nadasve prepoznatljivi krov s pocakljenim crijepom s grbovima Trojedine kraljevine Hrvatske, Dal-macije i Slavonije, te grada Zagreba. Prilikom ove obnove iz crkve su uklonjene i spomenute Reesove orgulje, te je sagrađeno novo pjevali-šte na kojem 1890. g. nove mehaničke orgulje postavlja Ferdinand Heferer.

Nedugo zatim uslijedila je još jedna, uisti-nu temeljita obnova pod vodstvom tadašnjeg župnika dr. Svetozara Rittiga u kojoj su u raz-doblju od 1923. – 1937. aktivno sudjelovali kipar Ivan Meštrović, te slikari Jozo Kljaković i Ljubo Babić. Tada unutrašnjost crkve zado-biva današnji izgled prvenstveno zahvaljujući kamenim i brončanim djelima I. Meštrovića kao i freskama J. Kljakovića. Pozlaćen je svod, postavljen je novi kameni pod i kamena oplata zidova, te niša s Malim raspelom kao spomen na nekadašnji oltar sv. Križa pred kojim su svečanu prisegu davali gradski suci i hrvatski banovi (tradicija veli kako su se u niši čuvali važni dokumenti, uključujući i Zlatnu bulu).

Zbog nezgrapnosti, staro je pjevalište zamije-njeno novim, manjim, te su 1936. g. na njemu postavljene nove orgulje pneumatskog tipa. One su posjedovale fonički materijal preuzet iz prethodnog instrumenta, ali je originalno ku-ćište prošireno zbog nove, veće dispozicije koja je uglavnom pratila zvukovnu koncepciju svoj-stvenu idealima cecilijanskog pokreta. Sagra-dio ih je August Faullend – Heferer na temelju dispozicije koju je koncipirao Franjo Dugan, orguljaš zagrebačke katedrale i dirigent Orato-rijskog zbora crkve sv. Marka. Upravo je Ora-

torijski zbor utemeljen 1920. g. posvjedočio na najbolji način obnovu sakralne glazbe u Hr-vatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Kao jedini pravno konstituirani crkveni zbor u Hrvatskoj, od osnutka je njegovao svjetsku, a posebice hrvatsku duhovnu i svjetovnu glazbenu bašti-nu. Zahvaljujući uglednim dirigentima zbor je praizveo mnoge vrijedne skladbe, održav-ši preko 1500 crkvenih i koncertnih nastupa, kao i redovitih prijenosa nedjeljnih sv. Misa iz župne crkve sv. Marka na tadašnjem Radi-ju Zagreb, sve do prestanka djelovanja 1945. g. Otada glazbena aktivnost iz razumljivih razlo-ga stagnira, sve do ponovne obnove Oratorij-skog zbora 1987. g. na inicijativu prof. Nevena Valenta i prof. Vladimira Kranjčevića, uz po-dršku tadašnjeg župnika vlč. Mihaela Duda-ša (koji je također inicirao još jednu obnovu crkve u periodu 1970-1974) i mnogih drugih mladih entuzijasta.

Kako je u posljednje vrijeme instrument A. Fa-ullenda – Heferera pokazivao stanje iznimne zapuštenosti, prije svega po pitanju pneumat-ske trakture i opskrbe zrakom, kao i neade-kvatno profilirane dispozicije, odlučilo se pri-stupiti obnovi i proširenju dispozicije za što je bila angažirana radionica Wolfganga J. Brauna 2001. g. Ni spomenuti zahvat, kao niti oni pret-hodni, nažalost nije rezultirao kvalitetnim i za-dovoljavajućim rješenjem već je samo produ-bio probleme, te se 2009. g. počelo razmišljati o nabavci novog instrumenta mehaničke trak-ture. U dogovoru s predstavnicima konzer-vatorske struke došlo se do zaključka kako je najbolje rješenje ugradnja novog instrumenta u povijesno kućište koje datira s konca 19. sto-ljeća, budući da recentne primjere takve slične, provjereno dobre prakse nalazimo u mnogim važnim crkvama europskih zemalja.

Između više ponuda renomiranih, mahom inozemnih orguljarskih radionica izabrana je ona Majstorske radionice Wolfganga Eise-nbartha (Passau) čija je kvaliteta i stručnost

8 9

Glazbena tradicija u župnoj crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu

eraskidivo vezana za povijest gra-da Zagreba, gornjogradska crkva sv. Marka pripada među njegove naj-starije i najljepše građevine. I dok

se na Kaptolu od osnutka zagrebačke bisku-pije 1094. g. razvija biskupski grad Zagreb, povlašten položaj „kraljevskoga i slobodnoga grada na brdu Gradecu zagrebačkome“ no-voutvrđenom naselju dodijelio je ugarski kralj Bela IV. dokumentom poznatim pod imenom Zlatna bula iz 1242. g. netom nakon povlače-nja Tatara. Već 1256. g. indirektno saznajemo za postojanje crkve sv. Marka – budući da je tada gradska općina Gradec dobila pravo odr-žavanja godišnjeg sajma o blagdanu Markova – dok 1261. g. kraljica Marija, supruga Bele IV. uz pristanak zagrebačkog biskupa Filipa uspo-stavlja slobodnu gradsku župu sv. Marka pod patronatom Gradeca i ugarsko-hrvatskih kra-ljeva „izuzetu od svake jurisdikcije biskupskog dostojanstva“.

Smatra se kako je župna crkva najvjerojatnije građena sredinom 13. stoljeća, a već u drugoj polovici 14. stoljeća nalazimo i prve podatke o glazbenicima na Gradecu. Zahvaljujući sud-skim spisima iz 1359. g. saznajemo za Nikolu, orguljaša župne crkve koji je zajedno sa supru-gom stanovao u neposrednoj blizini Markova trga. Ovaj, ujedno i prvi spomen orgulja u Hrvatskoj, početak je dokumentiranja trajne glazbene aktivnosti vezane za župnu crkvu sv. Marka. Tako se 1443. g. spominje ime or-guljaša Matije Judasa, ali i ime Stjepana Ber-tuna, osuđenog na smrt vješanjem zbog krađe orguljskih svirala 1472. g. Godine 1691. imala je crkva i četiri pjevača koji su bili plaćeni od Gradske općine, a 1740. g. zagrebački kanonik Juraj Rees nabavlja za župnu crkvu sv. Marka nove orgulje s 22 registra za koje je naš ugledni organolog Ladislav Šaban ustvrdio kako se ra-dilo o instrumentu drugom po veličini u čita-voj Hrvatskoj, odmah nakon onog zagrebačke katedrale. Mijehove orgulja obično su gazila dva zvonara ili učenici ondašnje gornjograd-

ske pučke škole, a od orguljaša se u tom razdo-blju spominju Felicijan Belić (1742 – 1754), te neki Banek, na Gornjem gradu dobro poznat među pučanstvom.

Kroz stoljeća mijenjao se i izgled crkve nepre-kidnim intervencijama, nerijetko uzrokova-nim brojnim požarima i potresima. Smatra se da impozantni južni portal – iz urbanističkih razloga okrenut prema Goszpodszkoj vuliczi – datira s prijelaza 14. na 15. stoljeće, dok iz 1499. g. potječe nova kapela sv. Fabijana i Se-bastijana na kojoj se nalazio najstariji sačuvani kameni grb grada iz 1409. g. Već od 1588. g. to-ranj sv. Marka posjeduje sat, a iz 1707. datiraju i dva najstarija zvona: zvono sv. Marije teško 1800 kg i zvono sv. Marka teško 1200 kg, koji-ma se pridružuju ona nešto mlađa posvećena sv. Ivanu Krstitelju i sv. Iliji. Iako se u nekoliko navrata pomišljalo na to da se crkva sruši (!), svaka od tih inicijativa na sreću je bila zaustav-ljena (1771., 1805. i 1848.), te je prevladalo mi-šljenje da se crkva temeljito obnovi. U razdo-

N blju od 1876. – 1882. provedena je po nacrtima bečkih arhitekata Friedricha Schmidta i Her-manna Bolléa po nekim shvaćanjima krajnje radikalna obnova, te je crkva poprimila mnoga neogotička obilježja. Tada je dotadašnji rene-sansni zapadni portal zamijenjen novim neo-gotičkim, brojni cehovski oltari (njih dvanae-stak) zamijenjeni su novim neogotičkim trima oltarima, a iz tog vremena datira i nadasve prepoznatljivi krov s pocakljenim crijepom s grbovima Trojedine kraljevine Hrvatske, Dal-macije i Slavonije, te grada Zagreba. Prilikom ove obnove iz crkve su uklonjene i spomenute Reesove orgulje, te je sagrađeno novo pjevali-šte na kojem 1890. g. nove mehaničke orgulje postavlja Ferdinand Heferer.

Nedugo zatim uslijedila je još jedna, uisti-nu temeljita obnova pod vodstvom tadašnjeg župnika dr. Svetozara Rittiga u kojoj su u raz-doblju od 1923. – 1937. aktivno sudjelovali kipar Ivan Meštrović, te slikari Jozo Kljaković i Ljubo Babić. Tada unutrašnjost crkve zado-biva današnji izgled prvenstveno zahvaljujući kamenim i brončanim djelima I. Meštrovića kao i freskama J. Kljakovića. Pozlaćen je svod, postavljen je novi kameni pod i kamena oplata zidova, te niša s Malim raspelom kao spomen na nekadašnji oltar sv. Križa pred kojim su svečanu prisegu davali gradski suci i hrvatski banovi (tradicija veli kako su se u niši čuvali važni dokumenti, uključujući i Zlatnu bulu).

Zbog nezgrapnosti, staro je pjevalište zamije-njeno novim, manjim, te su 1936. g. na njemu postavljene nove orgulje pneumatskog tipa. One su posjedovale fonički materijal preuzet iz prethodnog instrumenta, ali je originalno ku-ćište prošireno zbog nove, veće dispozicije koja je uglavnom pratila zvukovnu koncepciju svoj-stvenu idealima cecilijanskog pokreta. Sagra-dio ih je August Faullend – Heferer na temelju dispozicije koju je koncipirao Franjo Dugan, orguljaš zagrebačke katedrale i dirigent Orato-rijskog zbora crkve sv. Marka. Upravo je Ora-

torijski zbor utemeljen 1920. g. posvjedočio na najbolji način obnovu sakralne glazbe u Hr-vatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Kao jedini pravno konstituirani crkveni zbor u Hrvatskoj, od osnutka je njegovao svjetsku, a posebice hrvatsku duhovnu i svjetovnu glazbenu bašti-nu. Zahvaljujući uglednim dirigentima zbor je praizveo mnoge vrijedne skladbe, održav-ši preko 1500 crkvenih i koncertnih nastupa, kao i redovitih prijenosa nedjeljnih sv. Misa iz župne crkve sv. Marka na tadašnjem Radi-ju Zagreb, sve do prestanka djelovanja 1945. g. Otada glazbena aktivnost iz razumljivih razlo-ga stagnira, sve do ponovne obnove Oratorij-skog zbora 1987. g. na inicijativu prof. Nevena Valenta i prof. Vladimira Kranjčevića, uz po-dršku tadašnjeg župnika vlč. Mihaela Duda-ša (koji je također inicirao još jednu obnovu crkve u periodu 1970-1974) i mnogih drugih mladih entuzijasta.

Kako je u posljednje vrijeme instrument A. Fa-ullenda – Heferera pokazivao stanje iznimne zapuštenosti, prije svega po pitanju pneumat-ske trakture i opskrbe zrakom, kao i neade-kvatno profilirane dispozicije, odlučilo se pri-stupiti obnovi i proširenju dispozicije za što je bila angažirana radionica Wolfganga J. Brauna 2001. g. Ni spomenuti zahvat, kao niti oni pret-hodni, nažalost nije rezultirao kvalitetnim i za-dovoljavajućim rješenjem već je samo produ-bio probleme, te se 2009. g. počelo razmišljati o nabavci novog instrumenta mehaničke trak-ture. U dogovoru s predstavnicima konzer-vatorske struke došlo se do zaključka kako je najbolje rješenje ugradnja novog instrumenta u povijesno kućište koje datira s konca 19. sto-ljeća, budući da recentne primjere takve slične, provjereno dobre prakse nalazimo u mnogim važnim crkvama europskih zemalja.

Između više ponuda renomiranih, mahom inozemnih orguljarskih radionica izabrana je ona Majstorske radionice Wolfganga Eise-nbartha (Passau) čija je kvaliteta i stručnost

10 11

dokazana ne samo velikim brojem instrume-nata građenim u crkvama i koncertnim dvora-nama Europe i Azije, već u posljednje vrijeme i novim instrumentima u stolnim crkvama u Požegi i Zadru, te župnoj crkvi na Jordanovcu u Zagrebu. Jedan od reprezentativnih primje-ra ove radionice svakako su orgulje Katedrale u Passau, ujedno i najveće orgulje među svim europskim katedralama s preko 18000 svirala. U tom smislu, odlučili smo se povjeriti projekt izrade novih orgulja upravo g. Wolfgangu Eise-nbarthu, na temelju dispozicije koju je izradio doc. Ante Knešaurek, glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Nove orgulje poseb-nost su u orguljskom pejzažu grada Zagreba, obogaćujući ga za ovu sredinu novim, dosad prilično nepoznatim zvukom francuske or-guljske graditeljske škole. U tehničkom pogle-du opremljene najsuvremenijim pomagalima i graditeljskim rješenjima (iznimno preciznom i fleksibilnom mehaničkom trakturom, te na-dasve efikasnim žaluzijama), orguljašu pružaju nebrojene mogućnosti za izvođenje kako litur-gijskog, tako i koncertnog repertoara.

Time je na najljepši i najsvečaniji način zao-kružena recentna temeljita obnova župne cr-kve sv. Marka koju je u posljednjem desetljeću

proveo msgr. Franjo Prstec, 66. po redu župnik sv. Marka. U dugotrajnom procesu obnove koji je započeo njegovim dolaskom na mjesto župnika 1998. g., neumornim angažmanom msgr. Prsteca i njegovih pastoralnih suradni-ka postavljen je novi glavni oltar, restaurirane freske i prozori, očišćena unutrašnjost crkve i restauriran pozlaćeni svod kao i oba portala, obnovljena je fasada crkve i krov s potpuno novim glaziranim crijepom, postavljen novi sustav grijanja, rasvjete, razglasa i kompletnih električnih instalacija (kako u crkvi, tako i u kapeli sv. Fabijana i Sebastijana), a iznimno uspjelim kopijama Meštrovićeva originalnog centralnog svijećnjaka i vjerničkih klupâ osi-gurana bolja funkcionalnost crkvenog prosto-ra. Nove orgulje, nadamo se, još će kvalitetni-je i bolje pridonijeti liturgijskim i glazbenim aktivnostima ove najstarije župne crkve grada Zagreba, pod čijim svodovima već dulje od 650 godina odzvanja neprekinuto suglasje or-guljskih svirala i vjerničkoga puka.

mr. art. Pavao MašićMuzička akademija Sveučilišta u ZagrebuGlavni orguljaš župne crkve sv. Marka ev. Zagreb – Gornji grad

anašnja glazbena aktivnost u Crkvi sv. Marka obuhvaća djelovanje Ora-torijskog zbora Crkve sv. Marka Can-tores sancti Marci koji je do danas

održao preko dvije tisuće i petsto različitih jav-nih i koncertnih nastupa, potom organizaciju Festivala sv. Marka zahvaljujući kojem već 13 godina prostor Crkve sv. Marka ugošćuje velik broj vrhunskih inozemnih i domaćih umjetni-ka, kao i djelovanje Solista sv. Marka čiji razno-liki repertoar sadrži djela renesansne i barokne glazbe, glagoljaške napjeve, djela suvremenih hrvatskih skladatelja i svjetsku baštinu dvade-setog stoljeća.

Do današnjih dana glazbeni ravnatelji u Crkvi sv. Marka uvijek su bili profesori Muzičke aka-demije u Zagrebu: Franjo Vilhar Kalski, Franjo Dugan, Mladen Pozaić, Mladen Stahuljak, Ju-raj Stahuljak, Vladimir Kranjčević, a posljed-njih godina umjetničko vodstvo preuzimaju hrvatski dirigenti mlađe generacije: Marijan Sivoš, Igor Cecić, Ivan Repušić, Tomislav Fa-čini, Matija Fortuna i Jurica Petar Petrač. Or-guljaši Crkve sv. Marka uvijek su bili istaknuti hrvatski orguljaši poput Čedomila Dugana, s. Vilke Šimecki, Alena Kopunovića – Legetina i

Pavla Mašića. Ulogu psalmista Crkve sv. Mar-ka posljednjih godina nose istaknuti operni pjevački umjetnici poput Tomislava Neralića, Vitomira Marofa, Ozrena Bilušića, Adama Vi-dovića, Matije Meića, Antonija Bogojevića i Nevena Valenta.

Koncerti ciklusa ˝GLAZBA U CRKVI SV. MARKA˝ događaju se jednom do dva puta mjesečno (ovisno o mjesecu) s početkom u 12:15h. Brojni gosti i turisti Zagreba, kao i sami Zagrepčani koji vole glazbu, dolaze u pohode Crkvi sv. Marka u to vrijeme samo s jednom idejom: da uživaju u glazbi na Gor-njem gradu pod drevnim svodovima Crkve sv. Marka slušajući njezine pjevače i instrumenta-liste. Ovakvi koncerti održavaju se u mnogim europskim gradovima i daju posebnu draž nedjeljnom zagrebačkom popodnevu. Ovim ciklusom obnavlja se tako nakon punih 70 go-dina tradicija koncerata koji su se u Crkvi sv. Marka odvijali u prvoj polovici 20. stoljeća.

prof. Neven Valentprefekt Oratorijskog zbora Cantores sancti Marci i ravnatelj Festivala sv. Marka

D

10 11

dokazana ne samo velikim brojem instrume-nata građenim u crkvama i koncertnim dvora-nama Europe i Azije, već u posljednje vrijeme i novim instrumentima u stolnim crkvama u Požegi i Zadru, te župnoj crkvi na Jordanovcu u Zagrebu. Jedan od reprezentativnih primje-ra ove radionice svakako su orgulje Katedrale u Passau, ujedno i najveće orgulje među svim europskim katedralama s preko 18000 svirala. U tom smislu, odlučili smo se povjeriti projekt izrade novih orgulja upravo g. Wolfgangu Eise-nbarthu, na temelju dispozicije koju je izradio doc. Ante Knešaurek, glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Nove orgulje poseb-nost su u orguljskom pejzažu grada Zagreba, obogaćujući ga za ovu sredinu novim, dosad prilično nepoznatim zvukom francuske or-guljske graditeljske škole. U tehničkom pogle-du opremljene najsuvremenijim pomagalima i graditeljskim rješenjima (iznimno preciznom i fleksibilnom mehaničkom trakturom, te na-dasve efikasnim žaluzijama), orguljašu pružaju nebrojene mogućnosti za izvođenje kako litur-gijskog, tako i koncertnog repertoara.

Time je na najljepši i najsvečaniji način zao-kružena recentna temeljita obnova župne cr-kve sv. Marka koju je u posljednjem desetljeću

proveo msgr. Franjo Prstec, 66. po redu župnik sv. Marka. U dugotrajnom procesu obnove koji je započeo njegovim dolaskom na mjesto župnika 1998. g., neumornim angažmanom msgr. Prsteca i njegovih pastoralnih suradni-ka postavljen je novi glavni oltar, restaurirane freske i prozori, očišćena unutrašnjost crkve i restauriran pozlaćeni svod kao i oba portala, obnovljena je fasada crkve i krov s potpuno novim glaziranim crijepom, postavljen novi sustav grijanja, rasvjete, razglasa i kompletnih električnih instalacija (kako u crkvi, tako i u kapeli sv. Fabijana i Sebastijana), a iznimno uspjelim kopijama Meštrovićeva originalnog centralnog svijećnjaka i vjerničkih klupâ osi-gurana bolja funkcionalnost crkvenog prosto-ra. Nove orgulje, nadamo se, još će kvalitetni-je i bolje pridonijeti liturgijskim i glazbenim aktivnostima ove najstarije župne crkve grada Zagreba, pod čijim svodovima već dulje od 650 godina odzvanja neprekinuto suglasje or-guljskih svirala i vjerničkoga puka.

mr. art. Pavao MašićMuzička akademija Sveučilišta u ZagrebuGlavni orguljaš župne crkve sv. Marka ev. Zagreb – Gornji grad

anašnja glazbena aktivnost u Crkvi sv. Marka obuhvaća djelovanje Ora-torijskog zbora Crkve sv. Marka Can-tores sancti Marci koji je do danas

održao preko dvije tisuće i petsto različitih jav-nih i koncertnih nastupa, potom organizaciju Festivala sv. Marka zahvaljujući kojem već 13 godina prostor Crkve sv. Marka ugošćuje velik broj vrhunskih inozemnih i domaćih umjetni-ka, kao i djelovanje Solista sv. Marka čiji razno-liki repertoar sadrži djela renesansne i barokne glazbe, glagoljaške napjeve, djela suvremenih hrvatskih skladatelja i svjetsku baštinu dvade-setog stoljeća.

Do današnjih dana glazbeni ravnatelji u Crkvi sv. Marka uvijek su bili profesori Muzičke aka-demije u Zagrebu: Franjo Vilhar Kalski, Franjo Dugan, Mladen Pozaić, Mladen Stahuljak, Ju-raj Stahuljak, Vladimir Kranjčević, a posljed-njih godina umjetničko vodstvo preuzimaju hrvatski dirigenti mlađe generacije: Marijan Sivoš, Igor Cecić, Ivan Repušić, Tomislav Fa-čini, Matija Fortuna i Jurica Petar Petrač. Or-guljaši Crkve sv. Marka uvijek su bili istaknuti hrvatski orguljaši poput Čedomila Dugana, s. Vilke Šimecki, Alena Kopunovića – Legetina i

Pavla Mašića. Ulogu psalmista Crkve sv. Mar-ka posljednjih godina nose istaknuti operni pjevački umjetnici poput Tomislava Neralića, Vitomira Marofa, Ozrena Bilušića, Adama Vi-dovića, Matije Meića, Antonija Bogojevića i Nevena Valenta.

Koncerti ciklusa ˝GLAZBA U CRKVI SV. MARKA˝ događaju se jednom do dva puta mjesečno (ovisno o mjesecu) s početkom u 12:15h. Brojni gosti i turisti Zagreba, kao i sami Zagrepčani koji vole glazbu, dolaze u pohode Crkvi sv. Marka u to vrijeme samo s jednom idejom: da uživaju u glazbi na Gor-njem gradu pod drevnim svodovima Crkve sv. Marka slušajući njezine pjevače i instrumenta-liste. Ovakvi koncerti održavaju se u mnogim europskim gradovima i daju posebnu draž nedjeljnom zagrebačkom popodnevu. Ovim ciklusom obnavlja se tako nakon punih 70 go-dina tradicija koncerata koji su se u Crkvi sv. Marka odvijali u prvoj polovici 20. stoljeća.

prof. Neven Valentprefekt Oratorijskog zbora Cantores sancti Marci i ravnatelj Festivala sv. Marka

D

12 13

Dispozicija orgulja u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu

radeći cjelokupnu hrvatsku povijest na temeljima kršćanstva, župna crkva sv. Marka na svojevrsni način pred-stavlja zaštitni znak naše povijesti,

poglavito one kontinentalnog dijela Hrvatske. U toj crkvi tako su se čuvali brojni spisi i važne isprave staroga Zagreba, cehovi su imali svo-je oltare, krstila su se zagrebačka djeca, tamo su sklapali brakove i pokapali se naši predci. Imajući u vidu te važne povijesno - kulturo-loške fakte, nije mi bila nimalo lagana zadaća sastaviti dispoziciju (vrstu i raspored zvučećih orguljskih registara) za najstariju župnu crkvu grada Zagreba. Takva prilika svakom se orgu-ljašu pruža tek jednom, a možda niti jednom u životu, te mi je bila osobita čast, ali i velika od-govornost prihvatiti se sastavljanja samoga tki-va instrumenta. Posavjetovavši se s orguljašem sv. Marka i kolegom Pavlom Mašićem, aka-demikom Anđelkom Klobučarom te, dakako, župnikom msgr. Franjom Prstecom – bez čijeg velikog angažmana uopće ne bi bilo novih or-gulja – došli smo do zaključka kako crkva toli-ke i takove povijesne i kulturne važnosti za Hr-vatsku zaista mora posjedovati reprezentativni instrument europskoga kalibra. Odlučili smo se za gradnju instrumenta francuske dispozici-je, prvenstveno iz razloga što su do danas, na-žalost, orgulje francuskog tipa u našoj sredini nepoznanica, te je ovo bila idealna prilika da se i crkvena i sekularna glazba obogati novom vrstom zvuka, ali i da se prije svega obrazuje kako publika, tako i struka. Naš izbor pao je na njemačku radionicu Eisenbarth iz Passa-ua koja već desetljećima proučava francuske orgulje, restaurira i gradi nove instrumente u tom smjeru imajući za uzor velikog francuskog graditelja orgulja Aristidea Cavaille – Colla. Već je krajem XIX. stoljeća francuski sklada-telj i orguljaš Charles – Marie Widor ustvrdio kako otac francuske orguljaške glazbe nije niti jedan od francuskih skladatelja, nego upravo Aristide Cavaille-Coll, majstor jake umjetnič-ke vizije koji je u orguljarstvo unio brojne ino-

vacije, olakšao sviranje orgulja, proširio opsege manuala i pedala, oplemenio kvalitetu zvuka te jednom riječju postavio standard na kojeg su se kasnije nadovezali gotovo svi svjetski gradi-telji orgulja.

Naime, ukoliko se prošećemo jezgrom Za-greba, svakako ćemo primjetiti nekoliko ve-ćih i važnih crkava u samom središtu grada. Tu je prije svega Katedrala Uznesenja BDM s velikim kasnoromantičnim njemačkim in-strumentom tvrtke Walcker iz Ludwigsburga (1855.), potom Bazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj na čijem se koru nalaze velike orgulje austrijske tvrtke Rieger iz 1905. g. i na-posljetku Crkva sv. Franje na Kaptolu čije su orgulje rad iste tvrtke kao i u Bazilici. Već pri samom letimičnom opažanju nameće se za-ključak kako u svim spomenutim crkvama sto-je instrumenti germanskog profila zvuka (neki od njih nažalost narušenog foničkog korpusa uslijed loših intervencija stranih tvrtki). Upra-vo je to bio još jedan od razloga da crkva sv.

G

Marka dobije nešto zaista unikatno - orgulje francuskog, u kontinentalnoj Hrvatskoj još nepoznatog profila zvuka. Naime, francuska tradicija gradnje orgulja nije nipošto manje značajna od njemačke, no zbog geografske bli-zine germanskih zemalja kroz prošlost su se u većini slučajeva kod nas gradile manje orgulje, južnoaustrijskog tipa, nerijetko neupotrebljive za koncertnu praksu.

Francuski tip orgulja u mnogočemu se razli-kuje od germanskog profila instrumenta, po-najprije nazivljem registara, koji je dakako, romanski, zatim zaobljenošću zvuka labijalnih svirala (flaute, principali), te bogatstvom je-zičnih registara (trompeta, oboa, engleski rog, klarinet), koji su za razliku od germanskog tipa istih registara mnogo zaobljenijeg i toplijeg zvuka. Posebnost ovih orgulja je i u činjenici da imitiraju zvuk velikog simfonijskog orke-stra, te iz tog razloga posjeduju tri cjelokupno izgrađena „kora“ registara (najdublje registre, srednje i visoke registre) i to porodice :

1. gudača: violina, viola, violončelo, kontrabas

2. limenih puhača: trublja, trombon

3. drvenih puhača: flaute, oboa i engleski rog.

Ove tri velike skupine registara raspodijeljene su na tri manuala (redovi tipaka koji se sviraju prstima) i pedal (klavijatura koja se svira no-gama), čiji je opseg primjeren za izvođenje i najzahtjevnijih suvremenih kompozicija.

Prvi manual naziva se Grand Orgue što bi u doslovnom prijevodu značilo „velike orgulje“ i zapravo predstavlja raspored najsnažnijih re-gistara u čijem se sastavu nalaze registri iz ra-nije spomenute tri orkestralne skupine. Tako se na Grand Orgue kao predstavnici labijalnih registara nalaze Montre 8’ i Flute grande 8’ (od kojih dio svirala stoji u samom prospektu or-gulja), od gudačih Gambe 8’, te od jezične sku-pine svirala Trompette 8’. Ovdje valja spome-nuti i ostale registre koji su „tipični“ za većinu orgulja poput registara Bourdon 16’ i Bourdon 8’, zatim registre koji zvuče oktavu više od svojih istoimenih predstavnika poput Flute 4’, Prestant 4’, Doublette 2’, te karakteristične registre koji daju blještavilo i alikvotnu krunu zvuka, tzv. miksture, koje su na prvom manu-alu predstavljene registrom Fourniture 1 1/3’ (na trećem manualu nalazi se korespondentni registar Plein Jeu 2 2/3’, dok je na pozitivu u toj funkciji prisutan Larigot 1 1/3’).

Drugi manual klasicistički je pozitiv, cjelina koja se svojim registrima predstavlja kao so-listička dionica po karakterističnom registru korneta ovdje razloženim na registre koji su njegovi sastavni dijelovi (Bourdon 8’, Flute do-uce 4’, Prestant 4’, Doublette 2’, Tierce 1 3/5’). Na taj način nešto tanjim zvukom korespon-dira mnogo snažnijem registru Grand Cornet 8’ prvog manuala, a dodatni izbor pružaju solistički profilirani labijalni registar Quin-tade 8’, te jezični registri Cromorne 8’ i Voix humaine 8’.

Treći manual u svojoj pak bazi posjeduje ele-gantni, ali izrazito noseći registar Violoncelle 16’ koji zajedno sa Gambom 8’ i registrom Viole 4’ te Voix céléste 8’ izvanredno imitira gudački orkestar i pruža anđeoski miran glaz-

12 13

Dispozicija orgulja u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu

radeći cjelokupnu hrvatsku povijest na temeljima kršćanstva, župna crkva sv. Marka na svojevrsni način pred-stavlja zaštitni znak naše povijesti,

poglavito one kontinentalnog dijela Hrvatske. U toj crkvi tako su se čuvali brojni spisi i važne isprave staroga Zagreba, cehovi su imali svo-je oltare, krstila su se zagrebačka djeca, tamo su sklapali brakove i pokapali se naši predci. Imajući u vidu te važne povijesno - kulturo-loške fakte, nije mi bila nimalo lagana zadaća sastaviti dispoziciju (vrstu i raspored zvučećih orguljskih registara) za najstariju župnu crkvu grada Zagreba. Takva prilika svakom se orgu-ljašu pruža tek jednom, a možda niti jednom u životu, te mi je bila osobita čast, ali i velika od-govornost prihvatiti se sastavljanja samoga tki-va instrumenta. Posavjetovavši se s orguljašem sv. Marka i kolegom Pavlom Mašićem, aka-demikom Anđelkom Klobučarom te, dakako, župnikom msgr. Franjom Prstecom – bez čijeg velikog angažmana uopće ne bi bilo novih or-gulja – došli smo do zaključka kako crkva toli-ke i takove povijesne i kulturne važnosti za Hr-vatsku zaista mora posjedovati reprezentativni instrument europskoga kalibra. Odlučili smo se za gradnju instrumenta francuske dispozici-je, prvenstveno iz razloga što su do danas, na-žalost, orgulje francuskog tipa u našoj sredini nepoznanica, te je ovo bila idealna prilika da se i crkvena i sekularna glazba obogati novom vrstom zvuka, ali i da se prije svega obrazuje kako publika, tako i struka. Naš izbor pao je na njemačku radionicu Eisenbarth iz Passa-ua koja već desetljećima proučava francuske orgulje, restaurira i gradi nove instrumente u tom smjeru imajući za uzor velikog francuskog graditelja orgulja Aristidea Cavaille – Colla. Već je krajem XIX. stoljeća francuski sklada-telj i orguljaš Charles – Marie Widor ustvrdio kako otac francuske orguljaške glazbe nije niti jedan od francuskih skladatelja, nego upravo Aristide Cavaille-Coll, majstor jake umjetnič-ke vizije koji je u orguljarstvo unio brojne ino-

vacije, olakšao sviranje orgulja, proširio opsege manuala i pedala, oplemenio kvalitetu zvuka te jednom riječju postavio standard na kojeg su se kasnije nadovezali gotovo svi svjetski gradi-telji orgulja.

Naime, ukoliko se prošećemo jezgrom Za-greba, svakako ćemo primjetiti nekoliko ve-ćih i važnih crkava u samom središtu grada. Tu je prije svega Katedrala Uznesenja BDM s velikim kasnoromantičnim njemačkim in-strumentom tvrtke Walcker iz Ludwigsburga (1855.), potom Bazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj na čijem se koru nalaze velike orgulje austrijske tvrtke Rieger iz 1905. g. i na-posljetku Crkva sv. Franje na Kaptolu čije su orgulje rad iste tvrtke kao i u Bazilici. Već pri samom letimičnom opažanju nameće se za-ključak kako u svim spomenutim crkvama sto-je instrumenti germanskog profila zvuka (neki od njih nažalost narušenog foničkog korpusa uslijed loših intervencija stranih tvrtki). Upra-vo je to bio još jedan od razloga da crkva sv.

G

Marka dobije nešto zaista unikatno - orgulje francuskog, u kontinentalnoj Hrvatskoj još nepoznatog profila zvuka. Naime, francuska tradicija gradnje orgulja nije nipošto manje značajna od njemačke, no zbog geografske bli-zine germanskih zemalja kroz prošlost su se u većini slučajeva kod nas gradile manje orgulje, južnoaustrijskog tipa, nerijetko neupotrebljive za koncertnu praksu.

Francuski tip orgulja u mnogočemu se razli-kuje od germanskog profila instrumenta, po-najprije nazivljem registara, koji je dakako, romanski, zatim zaobljenošću zvuka labijalnih svirala (flaute, principali), te bogatstvom je-zičnih registara (trompeta, oboa, engleski rog, klarinet), koji su za razliku od germanskog tipa istih registara mnogo zaobljenijeg i toplijeg zvuka. Posebnost ovih orgulja je i u činjenici da imitiraju zvuk velikog simfonijskog orke-stra, te iz tog razloga posjeduju tri cjelokupno izgrađena „kora“ registara (najdublje registre, srednje i visoke registre) i to porodice :

1. gudača: violina, viola, violončelo, kontrabas

2. limenih puhača: trublja, trombon

3. drvenih puhača: flaute, oboa i engleski rog.

Ove tri velike skupine registara raspodijeljene su na tri manuala (redovi tipaka koji se sviraju prstima) i pedal (klavijatura koja se svira no-gama), čiji je opseg primjeren za izvođenje i najzahtjevnijih suvremenih kompozicija.

Prvi manual naziva se Grand Orgue što bi u doslovnom prijevodu značilo „velike orgulje“ i zapravo predstavlja raspored najsnažnijih re-gistara u čijem se sastavu nalaze registri iz ra-nije spomenute tri orkestralne skupine. Tako se na Grand Orgue kao predstavnici labijalnih registara nalaze Montre 8’ i Flute grande 8’ (od kojih dio svirala stoji u samom prospektu or-gulja), od gudačih Gambe 8’, te od jezične sku-pine svirala Trompette 8’. Ovdje valja spome-nuti i ostale registre koji su „tipični“ za većinu orgulja poput registara Bourdon 16’ i Bourdon 8’, zatim registre koji zvuče oktavu više od svojih istoimenih predstavnika poput Flute 4’, Prestant 4’, Doublette 2’, te karakteristične registre koji daju blještavilo i alikvotnu krunu zvuka, tzv. miksture, koje su na prvom manu-alu predstavljene registrom Fourniture 1 1/3’ (na trećem manualu nalazi se korespondentni registar Plein Jeu 2 2/3’, dok je na pozitivu u toj funkciji prisutan Larigot 1 1/3’).

Drugi manual klasicistički je pozitiv, cjelina koja se svojim registrima predstavlja kao so-listička dionica po karakterističnom registru korneta ovdje razloženim na registre koji su njegovi sastavni dijelovi (Bourdon 8’, Flute do-uce 4’, Prestant 4’, Doublette 2’, Tierce 1 3/5’). Na taj način nešto tanjim zvukom korespon-dira mnogo snažnijem registru Grand Cornet 8’ prvog manuala, a dodatni izbor pružaju solistički profilirani labijalni registar Quin-tade 8’, te jezični registri Cromorne 8’ i Voix humaine 8’.

Treći manual u svojoj pak bazi posjeduje ele-gantni, ali izrazito noseći registar Violoncelle 16’ koji zajedno sa Gambom 8’ i registrom Viole 4’ te Voix céléste 8’ izvanredno imitira gudački orkestar i pruža anđeoski miran glaz-

14 15

beni ugođaj. Pored toga, na trećem se manualu nalazi kor jezičnih registra koji predstavlja pu-hače instrumente iz orkestra poput Hautbois 8’ (oboa), Trompette harmonique 8’ (trublja), Cor anglais 16’ (engleski rog) te Clairon 4’ (piccolo trublja). Njima se pridružuju labijalni registri Cor de nuit 8’, Flute harmonique 8’ i Flute octa-viante 4’, te Octavin harmonique 2’. Posebna dinamička rafiniranost zvuka omogućena je stavljanjem svirala drugog i trećeg manuala u zasebne drvene ormare čija vratašca (žalu-zije) orguljaš po želji može zatvarati i otvarati upravljajući njima sa sviraonika.

Na koncu su pedalni registri, kako je i za pret-postaviti, oni koji nose čitav temelj orgulja. Svirale pedalnih registara odlikuju se snagom i zaokruženošću tona, a svojom veličinom ne-rijetko prelaze visinu od 4 metra. Među njima se izdvajaju nezaobilazni Soubasse 16’ – tihi, ali pouzdani temelj orgulja, potom čvrsti Princi-pal 16’, te svakako snažan Bombarde 16’ koji svojim zvukom imitira trombon i tubu u veli-kom orkestru, dočim je solidna zvukovna pod-loga osigurana je s još tri registra: Trompette 8’, Basse ouverte 8’ i Principal 8’.

U tehničkom smislu nove su orgulje izvedene upotrebom mehaničkog tipa trakture (spoja sviraonika i svirala) čije su kvalitete dugovječ-nost i jednostavnije održavanje, kao i izrazito

precizan i neposredan utjecaj na izgovor svira-la čime je posljedično zajamčena potpuna kon-trola tijekom sviranja instrumenta. Mogućnost pohranjivanja više od 4000 zvukovnih kombi-nacija, kao i iznimno kvalitetno izveden sustav žaluzija jednako su važni, budući da orguljašu pružaju brojne mogućnosti oblikovanja zvuka i na taj način omogućuju krajnje suvereno vla-danje instrumentom.

Jedinstveni primjer ovakve vrste instrumenta u Hrvatskoj, orgulje u župnoj crkvi sv. Mar-ka nastale u radionici njemačkog graditelja Wolfganga Eisenbartha svrstavaju se tako u unikatni majstorski rad najviše kvalitete. Sa že-ljom da orgulje župne crkve sv. Marka sviraju dugi niz godina Bogu na slavu, a bližnjemu na korist, izražavam svoju zahvalnost msgr. Franji Prstecu što je svojim trudom i zalaganjem, te velikim ulogom u duhovnu kulturu Zagreba omogućio izgradnju ovako kvalitetnog i veli-kog instrumenta.

doc. mr. art. Ante KnešaurekMuzička akademija Sveučilišta u ZagrebInstitut za crkvenu glazbu Albe Vidaković pri KBF-u Sveučilišta u ZagrebuGlavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu

I. manual: Grand Orgue III. manual: Récit expressif C-c4 C-c4

1. Bourdon 16’ 23. Violon-Celle 16’ 2. Montre 8’ 24. Diapason 8’ 3. Flûte grande 8’ 25. Flûte harmonique 8’ 4. Bourdon 8’ 26. Cor de nuit 8’ 5. Gambe 8’ 27. Gambe 8’ 6. Prestant 4’ 28. Voix celeste 8’ 7. Flûte 4’ 29. Flûte octaviante 4’ 8. Quinte 2 2/3’ 30. Viole 4’ 9. Doublette 2’ 31. Octavin 2’10. Cornet V 8’ 32. Plein jeu II – V 2 2/3’11. Fourniture V 1 1/3’ 33. Cor anglais 16’12. Trompette 8’ 34. Trompette harmonique 8’ 35. Hautbois 8’ 36. Clairon 4’ Tremblant

II. manual: Positif expressif Pedal C-c4 C-g1

13. Bourdon 8’ 37. Principal 16’14. Quintade 8’ - Principal 8’15. Prestant 4’ 38. Soubbasse 16’16. Flûte douce 4’ 39. Basse ouverte 8’17. Nazard 2 2/3’ 40. Bombarde 16’18. Doublette 2’ 41. Trompette 8’19. Tierce 1 3/5’ 20. Larigot 1 1/3’ 21. Cromorne 8’ 22. Voix humaine 8’ Tremblant

Spojevi:

II-I, III-I, III-II, III-P, II-P, I-P, Super III-I, Super III-II, Super III, Sub III-I, Sub III-II, Sub III

Dispozicija novih orgulja u župnoj crkvi sv. Marka (Wolfgang Eisenbarth, op. 380, Passau)

14 15

beni ugođaj. Pored toga, na trećem se manualu nalazi kor jezičnih registra koji predstavlja pu-hače instrumente iz orkestra poput Hautbois 8’ (oboa), Trompette harmonique 8’ (trublja), Cor anglais 16’ (engleski rog) te Clairon 4’ (piccolo trublja). Njima se pridružuju labijalni registri Cor de nuit 8’, Flute harmonique 8’ i Flute octa-viante 4’, te Octavin harmonique 2’. Posebna dinamička rafiniranost zvuka omogućena je stavljanjem svirala drugog i trećeg manuala u zasebne drvene ormare čija vratašca (žalu-zije) orguljaš po želji može zatvarati i otvarati upravljajući njima sa sviraonika.

Na koncu su pedalni registri, kako je i za pret-postaviti, oni koji nose čitav temelj orgulja. Svirale pedalnih registara odlikuju se snagom i zaokruženošću tona, a svojom veličinom ne-rijetko prelaze visinu od 4 metra. Među njima se izdvajaju nezaobilazni Soubasse 16’ – tihi, ali pouzdani temelj orgulja, potom čvrsti Princi-pal 16’, te svakako snažan Bombarde 16’ koji svojim zvukom imitira trombon i tubu u veli-kom orkestru, dočim je solidna zvukovna pod-loga osigurana je s još tri registra: Trompette 8’, Basse ouverte 8’ i Principal 8’.

U tehničkom smislu nove su orgulje izvedene upotrebom mehaničkog tipa trakture (spoja sviraonika i svirala) čije su kvalitete dugovječ-nost i jednostavnije održavanje, kao i izrazito

precizan i neposredan utjecaj na izgovor svira-la čime je posljedično zajamčena potpuna kon-trola tijekom sviranja instrumenta. Mogućnost pohranjivanja više od 4000 zvukovnih kombi-nacija, kao i iznimno kvalitetno izveden sustav žaluzija jednako su važni, budući da orguljašu pružaju brojne mogućnosti oblikovanja zvuka i na taj način omogućuju krajnje suvereno vla-danje instrumentom.

Jedinstveni primjer ovakve vrste instrumenta u Hrvatskoj, orgulje u župnoj crkvi sv. Mar-ka nastale u radionici njemačkog graditelja Wolfganga Eisenbartha svrstavaju se tako u unikatni majstorski rad najviše kvalitete. Sa že-ljom da orgulje župne crkve sv. Marka sviraju dugi niz godina Bogu na slavu, a bližnjemu na korist, izražavam svoju zahvalnost msgr. Franji Prstecu što je svojim trudom i zalaganjem, te velikim ulogom u duhovnu kulturu Zagreba omogućio izgradnju ovako kvalitetnog i veli-kog instrumenta.

doc. mr. art. Ante KnešaurekMuzička akademija Sveučilišta u ZagrebInstitut za crkvenu glazbu Albe Vidaković pri KBF-u Sveučilišta u ZagrebuGlavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu

I. manual: Grand Orgue III. manual: Récit expressif C-c4 C-c4

1. Bourdon 16’ 23. Violon-Celle 16’ 2. Montre 8’ 24. Diapason 8’ 3. Flûte grande 8’ 25. Flûte harmonique 8’ 4. Bourdon 8’ 26. Cor de nuit 8’ 5. Gambe 8’ 27. Gambe 8’ 6. Prestant 4’ 28. Voix celeste 8’ 7. Flûte 4’ 29. Flûte octaviante 4’ 8. Quinte 2 2/3’ 30. Viole 4’ 9. Doublette 2’ 31. Octavin 2’10. Cornet V 8’ 32. Plein jeu II – V 2 2/3’11. Fourniture V 1 1/3’ 33. Cor anglais 16’12. Trompette 8’ 34. Trompette harmonique 8’ 35. Hautbois 8’ 36. Clairon 4’ Tremblant

II. manual: Positif expressif Pedal C-c4 C-g1

13. Bourdon 8’ 37. Principal 16’14. Quintade 8’ - Principal 8’15. Prestant 4’ 38. Soubbasse 16’16. Flûte douce 4’ 39. Basse ouverte 8’17. Nazard 2 2/3’ 40. Bombarde 16’18. Doublette 2’ 41. Trompette 8’19. Tierce 1 3/5’ 20. Larigot 1 1/3’ 21. Cromorne 8’ 22. Voix humaine 8’ Tremblant

Spojevi:

II-I, III-I, III-II, III-P, II-P, I-P, Super III-I, Super III-II, Super III, Sub III-I, Sub III-II, Sub III

Dispozicija novih orgulja u župnoj crkvi sv. Marka (Wolfgang Eisenbarth, op. 380, Passau)

16 17

Tehničke karakteristike:

I. Manual: Grand Orgue C - c4

1. Bourdon 16’, C-H bor, c0-h0 hrast, c’- c4 kositar 40 % 2. Montre 8’, C-fs° kositar 87,5 % u prospek- tu, g° - c4 kositar 80 % 3. Flûte grande 8’, C – G bor, Gs –ds° kositar 80 % u prospektu, e° - c4 kositar 70 %, od a° s dvostrukim labijem 4. Bourdon 8’, C - H hrast, c° - c4 kositar 40% sa stožastim cjevčicama 5. Gambe 8’, kositar 80% 6. Prestant 4’, kositar 80 % 7. Flûte 4’, kositar 70 %, od c1 s prepuhiva- njem 8. Quinte 2 2/3’, kositar 70 %, 9. Doublette 2’, kositar 70 % 10. Cornett V, kositar 40%, od C 2 2/3’ + 2’, od c° 4’ + 2 2/3’ + 2’, od g° 8’ + 4’ + 2 2/3’ + 2’ + 1 3/5’ 11. Fourniture V, kositar 80 % 12. Trompette 8’, C-g3 jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma 35 %, od gs³ labi- jalne 2 fach, kositar 80 %

II. Manual: Positif expressif C - c4

13. Bourdon 8’, C-H hrast, c°- c4 kositar 40%, s cjevčicama 14. Quintade 8’, kositar 70 % 15. Prestant 4’, kositar 80 % 16. Flûte douce 4’, kositar 40 %, kao Rohrflöte 17. Nazard 2 2/3’, kositar 40 % 18. Doublette 2’, kositar 40 % 19. Tierce 1 3/5’, kositar 40 % 20. Larigot 1 1/3’, kositar 80 % 21. Cromorne 8’, C-g³ jezične svirale, rezo- nator kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne kositar 80 % 22. Voix humaine 8’, C-g³ jezične svirale, re- zonator kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne

III. Manual: Récit expressif C - c4

23. Violon-Celle 16’, C – Gs bor 8’ + 5 1/3’, A – c4 kositar 70% 24. Diapason 8’, kositar 80 % 25. Flûte harmonique 8’, C – H bor, c° - c4 ko- sitar 70 %, od f1 s prepuhivanjem 26. Cor de nuit 8’, kositar 40%, pokriven, s uskim dugim cjevčicama 27. Gambe 8’, kositar 80% 28. Voix celeste 8’, od c0 kositar 80% 29. Flûte octaviante 4’, kositar 70 %, od f° s prepuhivanjem 30. Viole 4’, kositar 80% 31. Octavin 2’, kositar 70 %, od c0 s prepuhi- vanjem 32. Plein jeu harmonique II-V, 2 2/3’, kositar 80 % 33. Cor anglais 16’, rezonator kositar 80 %, čizma kositar 35% 34. Trompette harmonique 8’, C-g³ jezične svirale, rezonator kositar 80 %, od c1 dvo- struke duljine, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 2 fach 35. Hautbois 8’, C-g³ jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 36. Clairon 4’, C- g² jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma kositar 35 % , od gs² labijalne 2 fach

Pedal C-g1

37. Principal 16’ + 8’, C- H jela, c° - g² kositar 80% 38. Soubbasse 16’, C-h bor, od c1 hrast 39. Basse ouverte 8’, C – H bor, c° - g1 hrast 40. Bombarde 16’, jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, pune duljine, rezonator C-G pojačan s bakrom, čizma bor 41. Trompette 8’, jezične svirale, rezonator kositar 80%, čizma kositar 35 %

Instrument izgradila: Orguljarska radionica Eisenbarth, d.o.o., Passau, SR NjemačkaDispoziciju izradili: doc. Ante Knešaurek, mr. art. Pavao Mašić, akad. Anđelko Klobučar Ukupan broj registara: 41, od čega 9 jezičnih registaraUkupan broj svirala: 3117, od čega 449 jezič-nih svirala i 162 drvene sviraleNajdulja svirala: 4, 90 m, frekvencije 64 HzNajkraća svirala: 8 mm, frekvencije 12545 HzTri manuala s opsegom od 61 tona: C-c4

Pedal s opsegom 30 tonova: C-g1

Registarska traktura: električna Svirna traktura: mehaničkaNajveća duljina abstrakta: 7,5 mSekvencer za memoriranje: 4000 kombinacija (+ USB)Spojevi: 6 mehaničkih normalnih spojeva, 4 električno izvedena oktavna spoja, sve sklopke elektronske (fotoelektrični kontakti na tipka-ma), BUS-sustavPistoni: za spojeve, za kombinacije sekvence-

ra, za dvije kombinacije valjka za crescendo Pomagala: valjak za crescendo (s dvije slobod-ne kombinacije), stupaljke za žaluzije II. i III. manualaTremolo za 2. i 3. manual (promjenom zrač-nog tlaka) podesiv sa sviraonikaVrsta korištenog drveta: hrast, bor, crveni ce-dar, orah, planinski jasen, bijela smreka (White Wood), crna smreka, johaKućište i žaluzije 2. i 3. manuala: hrastovina debljine 60 mm Tlak zraka: Grand orgue 70, Positif expressiv 70, Récit expressiv 80, Pédale 100Ugodba: jednaka, a1 = 440 Hz pri 21° CUkupna težina: 14 000 kgVrijeme utrošeno za izradu instrumenta u radionici: 8 mjeseci

Wolfgang Eisenbarthmajstorski graditelj orgulja i diplomirani restaurator

16 17

Tehničke karakteristike:

I. Manual: Grand Orgue C - c4

1. Bourdon 16’, C-H bor, c0-h0 hrast, c’- c4 kositar 40 % 2. Montre 8’, C-fs° kositar 87,5 % u prospek- tu, g° - c4 kositar 80 % 3. Flûte grande 8’, C – G bor, Gs –ds° kositar 80 % u prospektu, e° - c4 kositar 70 %, od a° s dvostrukim labijem 4. Bourdon 8’, C - H hrast, c° - c4 kositar 40% sa stožastim cjevčicama 5. Gambe 8’, kositar 80% 6. Prestant 4’, kositar 80 % 7. Flûte 4’, kositar 70 %, od c1 s prepuhiva- njem 8. Quinte 2 2/3’, kositar 70 %, 9. Doublette 2’, kositar 70 % 10. Cornett V, kositar 40%, od C 2 2/3’ + 2’, od c° 4’ + 2 2/3’ + 2’, od g° 8’ + 4’ + 2 2/3’ + 2’ + 1 3/5’ 11. Fourniture V, kositar 80 % 12. Trompette 8’, C-g3 jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma 35 %, od gs³ labi- jalne 2 fach, kositar 80 %

II. Manual: Positif expressif C - c4

13. Bourdon 8’, C-H hrast, c°- c4 kositar 40%, s cjevčicama 14. Quintade 8’, kositar 70 % 15. Prestant 4’, kositar 80 % 16. Flûte douce 4’, kositar 40 %, kao Rohrflöte 17. Nazard 2 2/3’, kositar 40 % 18. Doublette 2’, kositar 40 % 19. Tierce 1 3/5’, kositar 40 % 20. Larigot 1 1/3’, kositar 80 % 21. Cromorne 8’, C-g³ jezične svirale, rezo- nator kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne kositar 80 % 22. Voix humaine 8’, C-g³ jezične svirale, re- zonator kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne

III. Manual: Récit expressif C - c4

23. Violon-Celle 16’, C – Gs bor 8’ + 5 1/3’, A – c4 kositar 70% 24. Diapason 8’, kositar 80 % 25. Flûte harmonique 8’, C – H bor, c° - c4 ko- sitar 70 %, od f1 s prepuhivanjem 26. Cor de nuit 8’, kositar 40%, pokriven, s uskim dugim cjevčicama 27. Gambe 8’, kositar 80% 28. Voix celeste 8’, od c0 kositar 80% 29. Flûte octaviante 4’, kositar 70 %, od f° s prepuhivanjem 30. Viole 4’, kositar 80% 31. Octavin 2’, kositar 70 %, od c0 s prepuhi- vanjem 32. Plein jeu harmonique II-V, 2 2/3’, kositar 80 % 33. Cor anglais 16’, rezonator kositar 80 %, čizma kositar 35% 34. Trompette harmonique 8’, C-g³ jezične svirale, rezonator kositar 80 %, od c1 dvo- struke duljine, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 2 fach 35. Hautbois 8’, C-g³ jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma kositar 35 %, od gs³ labijalne 36. Clairon 4’, C- g² jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, čizma kositar 35 % , od gs² labijalne 2 fach

Pedal C-g1

37. Principal 16’ + 8’, C- H jela, c° - g² kositar 80% 38. Soubbasse 16’, C-h bor, od c1 hrast 39. Basse ouverte 8’, C – H bor, c° - g1 hrast 40. Bombarde 16’, jezične svirale, rezona- tor kositar 80 %, pune duljine, rezonator C-G pojačan s bakrom, čizma bor 41. Trompette 8’, jezične svirale, rezonator kositar 80%, čizma kositar 35 %

Instrument izgradila: Orguljarska radionica Eisenbarth, d.o.o., Passau, SR NjemačkaDispoziciju izradili: doc. Ante Knešaurek, mr. art. Pavao Mašić, akad. Anđelko Klobučar Ukupan broj registara: 41, od čega 9 jezičnih registaraUkupan broj svirala: 3117, od čega 449 jezič-nih svirala i 162 drvene sviraleNajdulja svirala: 4, 90 m, frekvencije 64 HzNajkraća svirala: 8 mm, frekvencije 12545 HzTri manuala s opsegom od 61 tona: C-c4

Pedal s opsegom 30 tonova: C-g1

Registarska traktura: električna Svirna traktura: mehaničkaNajveća duljina abstrakta: 7,5 mSekvencer za memoriranje: 4000 kombinacija (+ USB)Spojevi: 6 mehaničkih normalnih spojeva, 4 električno izvedena oktavna spoja, sve sklopke elektronske (fotoelektrični kontakti na tipka-ma), BUS-sustavPistoni: za spojeve, za kombinacije sekvence-

ra, za dvije kombinacije valjka za crescendo Pomagala: valjak za crescendo (s dvije slobod-ne kombinacije), stupaljke za žaluzije II. i III. manualaTremolo za 2. i 3. manual (promjenom zrač-nog tlaka) podesiv sa sviraonikaVrsta korištenog drveta: hrast, bor, crveni ce-dar, orah, planinski jasen, bijela smreka (White Wood), crna smreka, johaKućište i žaluzije 2. i 3. manuala: hrastovina debljine 60 mm Tlak zraka: Grand orgue 70, Positif expressiv 70, Récit expressiv 80, Pédale 100Ugodba: jednaka, a1 = 440 Hz pri 21° CUkupna težina: 14 000 kgVrijeme utrošeno za izradu instrumenta u radionici: 8 mjeseci

Wolfgang Eisenbarthmajstorski graditelj orgulja i diplomirani restaurator

18 19

Orgelbau Eisenbarth GmbH (Orguljarska radionica Eisenbarth, d.o.o.) obiteljsko je po-duzeće koje je 2009. g. zakoračilo u treću ge-neraciju svog postojanja. Tvrtka koju je 1945. g. osnovao Ludwig Eisenbarth (1909-1992) sjedište ima u Passau, biskupskom gradu bo-gate tradicije i povijesti, u kojem su već od 17. pa sve do danas svoje radionice imali mnogi značajni graditelji orgulja. Ukupno 278 orgulja izgrađeno je do godine 1987., kada Ludwigov sin Wolfgang Eisenbarth preuzima ne samo umjetničko – tehničko, već i komercijalno vodstvo poduzeća. On se jasno opredijelio za mehaničke orgulje sa zračnicama s pomi-caljkama bez obzira na dimenzije instrumen-ta, kao i za jasno izražen osobni stil kojim se svakom novom instrumentu – što je posebno značajno – osigurava njegov individualni ka-rakter. Duhovno – glazbena pozadina njego-vih instrumenata romanski je kulturni prostor, osobito Francuska i sjeverna Italija, gdje je po prvi puta ostvarena transformacija iz klasičnih u romantične orgulje. Bitni stilski elementi više različitih epoha ondje su rezultirali speci-fičnim novim stilom koji se dalje razvijao, te je i u našem vremenu imao značajnu ulogu.

Vrhunac njihove graditeljske aktivnosti bila je gradnja novih orgulja s 233 registra za Ka-tedralu u Passau u razdoblju od 1977. – 1980. Najveće katedralne orgulje na svijetu danas su stare 30 godina i funkcioniraju besprijekorno i pouzdano bez ikakvih smetnji. Dolaskom kće-

ri Agathe Eisenbarth i njezinog supruga Rudija Bauera 2000. g. tvrtka je proširena pogonom za izradu metalnih svirala koji uključuje i lje-vaonicu. Čak se i sviraonici najvećih dimenzija izrađuju potpuno samostalno, tako da se sada u radionici svi bitni dijelovi orgulja proizvo-de majstorski umjetničkom ručnom izradom, prije svega zahvaljujući iznimno kvalificiranoj radnoj snazi s čak 20 zaposlenika.

Od utemeljenja do danas tvrtka je sagradi-la 380 novih orgulja te restaurirala oko 50 povijesnih orgulja, poštujući pritom uvijek kriterije i gledišta službi nadležnih za zaštitu spomeničke baštine. Njihovo načelo da svake orgulje treba kvalitetno ukomponirati u odgo-varajući prostor i na taj način unikatno obli-kovati, našlo je još jednom potvrdu i u slučaju novog instrumenta u župnoj crkvi sv. Marka. Narudžbe značajnih projekata poput gradnje novih orgulja u katedrali u Požegi, u župnoj crkvi na Jordanovcu u Zagrebu, u katedrali sv. Stošije u Zadru, te na koncu i novih orgulja u župnoj crkvi sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu za našu tvrtku predstavljaju priznanje našim izvedbenim dometima što nas ispunja-va iznimnim ponosom. S takvim poticajima nastavljamo razvijati osnovnu misiju tvrtke - gradimo instrumente najviše kvalitete koji odgovaraju najsloženijim muzičkim zahjevima čime je osigurana njihova međunarodna pre-poznatljivost.

RASPORED SVEČANIH DOGAĐANJA

Nedjelja 8. svibnja 2011.

Svečana Sv. Misa i blagoslov novih orgulja koju predvodi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, s početkom u 11h

Svečana kolaudacija novih orgulja s početkom u 19:30 h

PROGRAM

Pozdravna riječ gosp. Župnika, mons. Franje Prsteca

Pozdravna riječ gosp. Wolfganga Eisenbartha

Predstavljanje dispozicije novih orgulja: Ante Knešaurek

* * *J. S. Bach: Toccata i fuga u d-molu, BWV 565 (Ante Knešaurek)

Ch. Tournemire: Improvizacija na koralni napjev Victimae paschali (Alen Kopunović – Legetin)

M. Dupre: Nigra sum sed formosa, op. 18, br. 3 (Alen Kopunović – Legetin)

H. Mulet: Tu es petra (Carillon-Toccata) (Alen Kopunović – Legetin)

Ch. – M. Widor: Cantabile iz Šeste simfonije u g-molu, op. 42, br. 2 (Pavao Mašić)

Ch. – M. Widor: Allegro vivace iz Pete simfonije u f-molu, op. 42, br. 1 (Pavao Mašić)

Improvizacija na hrvatske uskrsne pučke napjeve (Ante Knešaurek)

18 19

Orgelbau Eisenbarth GmbH (Orguljarska radionica Eisenbarth, d.o.o.) obiteljsko je po-duzeće koje je 2009. g. zakoračilo u treću ge-neraciju svog postojanja. Tvrtka koju je 1945. g. osnovao Ludwig Eisenbarth (1909-1992) sjedište ima u Passau, biskupskom gradu bo-gate tradicije i povijesti, u kojem su već od 17. pa sve do danas svoje radionice imali mnogi značajni graditelji orgulja. Ukupno 278 orgulja izgrađeno je do godine 1987., kada Ludwigov sin Wolfgang Eisenbarth preuzima ne samo umjetničko – tehničko, već i komercijalno vodstvo poduzeća. On se jasno opredijelio za mehaničke orgulje sa zračnicama s pomi-caljkama bez obzira na dimenzije instrumen-ta, kao i za jasno izražen osobni stil kojim se svakom novom instrumentu – što je posebno značajno – osigurava njegov individualni ka-rakter. Duhovno – glazbena pozadina njego-vih instrumenata romanski je kulturni prostor, osobito Francuska i sjeverna Italija, gdje je po prvi puta ostvarena transformacija iz klasičnih u romantične orgulje. Bitni stilski elementi više različitih epoha ondje su rezultirali speci-fičnim novim stilom koji se dalje razvijao, te je i u našem vremenu imao značajnu ulogu.

Vrhunac njihove graditeljske aktivnosti bila je gradnja novih orgulja s 233 registra za Ka-tedralu u Passau u razdoblju od 1977. – 1980. Najveće katedralne orgulje na svijetu danas su stare 30 godina i funkcioniraju besprijekorno i pouzdano bez ikakvih smetnji. Dolaskom kće-

ri Agathe Eisenbarth i njezinog supruga Rudija Bauera 2000. g. tvrtka je proširena pogonom za izradu metalnih svirala koji uključuje i lje-vaonicu. Čak se i sviraonici najvećih dimenzija izrađuju potpuno samostalno, tako da se sada u radionici svi bitni dijelovi orgulja proizvo-de majstorski umjetničkom ručnom izradom, prije svega zahvaljujući iznimno kvalificiranoj radnoj snazi s čak 20 zaposlenika.

Od utemeljenja do danas tvrtka je sagradi-la 380 novih orgulja te restaurirala oko 50 povijesnih orgulja, poštujući pritom uvijek kriterije i gledišta službi nadležnih za zaštitu spomeničke baštine. Njihovo načelo da svake orgulje treba kvalitetno ukomponirati u odgo-varajući prostor i na taj način unikatno obli-kovati, našlo je još jednom potvrdu i u slučaju novog instrumenta u župnoj crkvi sv. Marka. Narudžbe značajnih projekata poput gradnje novih orgulja u katedrali u Požegi, u župnoj crkvi na Jordanovcu u Zagrebu, u katedrali sv. Stošije u Zadru, te na koncu i novih orgulja u župnoj crkvi sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu za našu tvrtku predstavljaju priznanje našim izvedbenim dometima što nas ispunja-va iznimnim ponosom. S takvim poticajima nastavljamo razvijati osnovnu misiju tvrtke - gradimo instrumente najviše kvalitete koji odgovaraju najsloženijim muzičkim zahjevima čime je osigurana njihova međunarodna pre-poznatljivost.

RASPORED SVEČANIH DOGAĐANJA

Nedjelja 8. svibnja 2011.

Svečana Sv. Misa i blagoslov novih orgulja koju predvodi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit, s početkom u 11h

Svečana kolaudacija novih orgulja s početkom u 19:30 h

PROGRAM

Pozdravna riječ gosp. Župnika, mons. Franje Prsteca

Pozdravna riječ gosp. Wolfganga Eisenbartha

Predstavljanje dispozicije novih orgulja: Ante Knešaurek

* * *J. S. Bach: Toccata i fuga u d-molu, BWV 565 (Ante Knešaurek)

Ch. Tournemire: Improvizacija na koralni napjev Victimae paschali (Alen Kopunović – Legetin)

M. Dupre: Nigra sum sed formosa, op. 18, br. 3 (Alen Kopunović – Legetin)

H. Mulet: Tu es petra (Carillon-Toccata) (Alen Kopunović – Legetin)

Ch. – M. Widor: Cantabile iz Šeste simfonije u g-molu, op. 42, br. 2 (Pavao Mašić)

Ch. – M. Widor: Allegro vivace iz Pete simfonije u f-molu, op. 42, br. 1 (Pavao Mašić)

Improvizacija na hrvatske uskrsne pučke napjeve (Ante Knešaurek)

20 21

Ante Knešaurek (Zagreb, 1978) di-plomirao je orgulje na Muzičkoj akade-miji u Zagrebu, gdje je i magistrirao 2003. godine. Studij orgulja potom je nastavio na Händel-Akademie u Karlsruheu u razre-du profesora Ludge-ra Lohmanna i Da-niela Rotha u Parizu,

te u okviru dvaju majstorskih specijalističkih postdiplomskih studija orgulja i improvizacije: u klasi prof. Norberta Düchtela na Hochschule für Musik u Detmoldu i u klasi prof. Guntera Rosta na Kunstuniversität u Grazu. Orguljsku improvizaciju također je studirao i u Hrvat-skoj s akademikom Anđelkom Klobučarom, te je jedan od rijetkih hrvatskih orguljaša koji se aktivno bavi orguljskom improvizacijom u okviru vlastitih solističkih orguljskih recitala koje redovito održava na festivalima u Hrvat-skoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji i Francuskoj.

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu također je diplomirao studij kompozicije u klasi akademi-ka Marka Ruždjaka 2005.g., te se na tom po-dručju usavršavao kod Amadeusa Webersinkea i Thierryija Escaichea. Na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni redovito je prisutan kao skla-datelj, te su njegova djela izvođena u okviru zagrebačkog Bienalla, kao i srodnih glazbenih manifestacija u Zagrebu, Samoboru, Opatiji, Osijeku, Ljubljani, Puli, Beču, Moskvi, Berlinu, Freyungu, Detmoldu, Trstu te Udinama.

Dobitnik je domaćih nagrada među kojima se ističu Rektorova Nagrada Sveučilišta u Zagre-bu za najbolji studentski rad izrađen na Mu-zičkoj akademiji u ak. god. 1998./99. i Nagrada Darko Lukić koju mu je kao najboljem hrvat-skom mladom glazbeniku u 2005.g dodijelilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika. Od inozemnih uspjeha izdvaja se prestižna nagra-da Günther Ramin za polifonu improvizaciju koju je osvojio na međunarodnom natjecanju orguljske improvizacije Günther Ramin pri Hochschule für Musik Felix Mendelssohn – Bar-

tholdy u Leipzigu 1999.g.

Glavni je orguljaš Bazilike Srca Isusova u Za-grebu, gdje surađuje s Akademskim zborom Palma, s kojim je snimio više kompaktnih plo-ča. Uz bogatu solističku koncertnu djelatnost redovito surađuje s raznim solistima i ansam-blima te snima za HRT. Redoviti je član Hrvat-skog društva skladatelja, a skladbe mu izvode renomirani domaći i inozemni ansambli i or-kestri poput Cantus ansambla, Zagrebačke fil-harmonije, Simfonijskog puhačkog orkestra HV, Pekinške filharmonije. Radi u zvanju docenta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagre-bu. Trenutno je njegova umjetnička aktivnost usmjerena na orguljski opus J. S. Bacha, kojega zajedno s orguljašem Pavlom Mašićem izvodi tijekom 17 koncerata na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Oni su 2010. g. za-jednički pokrenuli projekt integralne izvedbe, ujedno i prve sustavne i cjelovite izvedbe kom-pletnog Bachova orguljskog opusa u Hrvatskoj.

Alen Kopunović Legetin osnovnu i srednju glazbenu školu završio je u Subotici, a diplomi-rao 1997. na Muzič-koj akademiji u Za-grebu, u klasi prof. Ljerke Očić. Tijekom studija bio je stalni orguljaš crkve Dje-čačkoga sjemeništa na Šalati te orguljaš

crkve sv. Marka na Gornjem gradu. Nagrađen je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagre-bu. Akademske godine 1998/99. usavršavao se na znamenitom sveučilištu Mozarteum u Salz-burgu u prof. Elisabeth Ullmann, a 2004/05. na Papinskom Institutu za crkvenu glazbu u Rimu. Liturgijsku glazbu studirao je u maestra Valentina Miserachsa, a orgulje u maestra p. Thea Fluryja. Za promicanje kulture bačkih Hrvata, dodijeljena mu je Antušova nagrada 1998. u Subotici.

Od 1999. u Požegi obnaša dužnost orguljaša i

zborovođe u crkvi sv. Lovre, kao i pontifikal-nog zborovođe i orguljaša u Katedrali. Redo-vito gostuje kao solist i uz orkestre (F. Pou-lenc, Koncert za orgulje i gudače uz Zadarski komorni orkestar; S. Barber, Toccata Festiva uz Orkestar Hrvatske vojske; A. Guilmant, Symphonie no.1 uz orkestar Hrvatske vojske u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Za-grebu) na festivalima kao što su Zagrebački ljetni festival, Glazbene večeri u sv. Donatu, Rapske večeri, Varaždinske barokne večeri, Osorske glazbene večeri, Makarsko kulturno ljeto, Festival sv.Marka, Ciklus koncerata Or-gulje Hefferer. Nastupa u gotovo svim hrvat-skim katedralama. Od inozemnih gostovanja valja istaći one u Beču (Schubert Kirche), Bu-dimpešti (Bazilika sv. Matije i Stjepana), Rimu (Bazilika sv. Petra), Beogradu (Katedrala), Ko-toru, Subotici (Katedrala), Ljubljani (Dvorana filharmonije) i Cardiffu (St David’s Hall). Kao dirigent, ravnao je izvedbama duhovnih kan-tata i misa: Bach (Magnificat), Pergolesi (Sta-bat Mater), Charpentier (Te Deum), Gounod (Misa sv. Cecilije).

Osim bogate koncertne djelatnosti, redovito snima za HRT. Član je žirija županijskih i dr-žavnih natjecanja iz orgulja te predavač orgulja na Srednjoj glazbenoj školi u Požegi. Dirigent je gradskog zbora HKUD Vijenac, Požega. Do-bitnik je Godišnje nagrade Grada Požege 2010. za doprinos glazbenoj kulturi.

Hrvatski čembalist i orguljaš Pavao Ma-šić (Šibenik, 1980) diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu više studi-ja: čembalo u razre-du Višnje Mažuran, orgulje u razredu Marija Penzara, te studij glazbenoteo-retskih disciplina. S najvišim ocjenama

završio je potom poslijediplomski solistički studij orgulja u razredu Kei Koito na Visokoj

školi za glazbu u Lausanni, kao i poslijedi-plomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama u razredu dr. Roberta Hilla i Micha-ela Behringera (basso continuo) pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Br. Posljednje tri godine kontinuirano radi s najistaknuti-jim čembalistima današnjice kao što su Pierre Hantaї i Skip Sempé, pod čijim se vodstvom posvećuje repertoaru skladbi J. S. Bacha i fran-cuskih baroknih skladatelja. Bob van Asperen, Ton Koopman, Laurence Cummings, Anđelko Klobučar, Daniel Roth, Luigi Ferdinando Ta-gliavini, Christoph Bossert te Katherine Bine Bryndorf tek su neki od renomiranih umjetni-ka pod čijim se vodstvom usavršavao u okviru mnogobrojnih majstorskih tečajeva posveće-nih interpretaciji glazbe za čembalo i orgulje.

Nositelj je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja Grand Prix Bach de Lausanne (Švi-carska, 2006.) i Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), Rektorove nagrade za aka-demsku godinu 2004/2005, te Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006.g. prema izboru Hrvatske glazbene mla-deži. Godine 2009. bio je laureat na međuna-rodnom natjecanju 1. Concurso internacional CAI – Jóvenes Intérpretes de Organo održa-nom u Zaragozi (Španjolska), dok su osobito uspješnu 2010. godinu ovjenčale sve tri na-grade koje istaknutim umjetnicima dodjeljuju Varaždinske barokne večeri. Iako tek debitant na tom renomiranom hrvatskom festivalu, u okviru jubilarnih 40. Varaždinskih baroknih večeri primio je Pavao Mašić Nagradu Ivan Lukačić za koncert na čembalu s ansamblom Symblema, Nagradu Jurica Murai za solistički orguljaški recital kao najbolju interpretaciju na 40. VBV, te Vjesnikovu nagradu Kantor za naj-bolju interpretaciju skladbi J. S. Bacha.

Od 1999.g. glavni je orguljaš Crkve sv. Markaev. u Zagrebu gdje surađuje s Oratorijskimzborom Cantores Sancti Marci, a od 2008. g.kao asistent prof. Višnje Mažuran na Muzič-koj akademiji u Zagrebu predaje kolegije na-mijenjene izobrazbi studenata čembala. Kao solist i komorni glazbenik redovito koncertira na renomiranim glazbenim festivalima u Hr-vatskoj i inozemstvu. Solistički je nastupao uz

20 21

Ante Knešaurek (Zagreb, 1978) di-plomirao je orgulje na Muzičkoj akade-miji u Zagrebu, gdje je i magistrirao 2003. godine. Studij orgulja potom je nastavio na Händel-Akademie u Karlsruheu u razre-du profesora Ludge-ra Lohmanna i Da-niela Rotha u Parizu,

te u okviru dvaju majstorskih specijalističkih postdiplomskih studija orgulja i improvizacije: u klasi prof. Norberta Düchtela na Hochschule für Musik u Detmoldu i u klasi prof. Guntera Rosta na Kunstuniversität u Grazu. Orguljsku improvizaciju također je studirao i u Hrvat-skoj s akademikom Anđelkom Klobučarom, te je jedan od rijetkih hrvatskih orguljaša koji se aktivno bavi orguljskom improvizacijom u okviru vlastitih solističkih orguljskih recitala koje redovito održava na festivalima u Hrvat-skoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji i Francuskoj.

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu također je diplomirao studij kompozicije u klasi akademi-ka Marka Ruždjaka 2005.g., te se na tom po-dručju usavršavao kod Amadeusa Webersinkea i Thierryija Escaichea. Na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni redovito je prisutan kao skla-datelj, te su njegova djela izvođena u okviru zagrebačkog Bienalla, kao i srodnih glazbenih manifestacija u Zagrebu, Samoboru, Opatiji, Osijeku, Ljubljani, Puli, Beču, Moskvi, Berlinu, Freyungu, Detmoldu, Trstu te Udinama.

Dobitnik je domaćih nagrada među kojima se ističu Rektorova Nagrada Sveučilišta u Zagre-bu za najbolji studentski rad izrađen na Mu-zičkoj akademiji u ak. god. 1998./99. i Nagrada Darko Lukić koju mu je kao najboljem hrvat-skom mladom glazbeniku u 2005.g dodijelilo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika. Od inozemnih uspjeha izdvaja se prestižna nagra-da Günther Ramin za polifonu improvizaciju koju je osvojio na međunarodnom natjecanju orguljske improvizacije Günther Ramin pri Hochschule für Musik Felix Mendelssohn – Bar-

tholdy u Leipzigu 1999.g.

Glavni je orguljaš Bazilike Srca Isusova u Za-grebu, gdje surađuje s Akademskim zborom Palma, s kojim je snimio više kompaktnih plo-ča. Uz bogatu solističku koncertnu djelatnost redovito surađuje s raznim solistima i ansam-blima te snima za HRT. Redoviti je član Hrvat-skog društva skladatelja, a skladbe mu izvode renomirani domaći i inozemni ansambli i or-kestri poput Cantus ansambla, Zagrebačke fil-harmonije, Simfonijskog puhačkog orkestra HV, Pekinške filharmonije. Radi u zvanju docenta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagre-bu. Trenutno je njegova umjetnička aktivnost usmjerena na orguljski opus J. S. Bacha, kojega zajedno s orguljašem Pavlom Mašićem izvodi tijekom 17 koncerata na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Oni su 2010. g. za-jednički pokrenuli projekt integralne izvedbe, ujedno i prve sustavne i cjelovite izvedbe kom-pletnog Bachova orguljskog opusa u Hrvatskoj.

Alen Kopunović Legetin osnovnu i srednju glazbenu školu završio je u Subotici, a diplomi-rao 1997. na Muzič-koj akademiji u Za-grebu, u klasi prof. Ljerke Očić. Tijekom studija bio je stalni orguljaš crkve Dje-čačkoga sjemeništa na Šalati te orguljaš

crkve sv. Marka na Gornjem gradu. Nagrađen je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagre-bu. Akademske godine 1998/99. usavršavao se na znamenitom sveučilištu Mozarteum u Salz-burgu u prof. Elisabeth Ullmann, a 2004/05. na Papinskom Institutu za crkvenu glazbu u Rimu. Liturgijsku glazbu studirao je u maestra Valentina Miserachsa, a orgulje u maestra p. Thea Fluryja. Za promicanje kulture bačkih Hrvata, dodijeljena mu je Antušova nagrada 1998. u Subotici.

Od 1999. u Požegi obnaša dužnost orguljaša i

zborovođe u crkvi sv. Lovre, kao i pontifikal-nog zborovođe i orguljaša u Katedrali. Redo-vito gostuje kao solist i uz orkestre (F. Pou-lenc, Koncert za orgulje i gudače uz Zadarski komorni orkestar; S. Barber, Toccata Festiva uz Orkestar Hrvatske vojske; A. Guilmant, Symphonie no.1 uz orkestar Hrvatske vojske u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Za-grebu) na festivalima kao što su Zagrebački ljetni festival, Glazbene večeri u sv. Donatu, Rapske večeri, Varaždinske barokne večeri, Osorske glazbene večeri, Makarsko kulturno ljeto, Festival sv.Marka, Ciklus koncerata Or-gulje Hefferer. Nastupa u gotovo svim hrvat-skim katedralama. Od inozemnih gostovanja valja istaći one u Beču (Schubert Kirche), Bu-dimpešti (Bazilika sv. Matije i Stjepana), Rimu (Bazilika sv. Petra), Beogradu (Katedrala), Ko-toru, Subotici (Katedrala), Ljubljani (Dvorana filharmonije) i Cardiffu (St David’s Hall). Kao dirigent, ravnao je izvedbama duhovnih kan-tata i misa: Bach (Magnificat), Pergolesi (Sta-bat Mater), Charpentier (Te Deum), Gounod (Misa sv. Cecilije).

Osim bogate koncertne djelatnosti, redovito snima za HRT. Član je žirija županijskih i dr-žavnih natjecanja iz orgulja te predavač orgulja na Srednjoj glazbenoj školi u Požegi. Dirigent je gradskog zbora HKUD Vijenac, Požega. Do-bitnik je Godišnje nagrade Grada Požege 2010. za doprinos glazbenoj kulturi.

Hrvatski čembalist i orguljaš Pavao Ma-šić (Šibenik, 1980) diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu više studi-ja: čembalo u razre-du Višnje Mažuran, orgulje u razredu Marija Penzara, te studij glazbenoteo-retskih disciplina. S najvišim ocjenama

završio je potom poslijediplomski solistički studij orgulja u razredu Kei Koito na Visokoj

školi za glazbu u Lausanni, kao i poslijedi-plomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama u razredu dr. Roberta Hilla i Micha-ela Behringera (basso continuo) pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Br. Posljednje tri godine kontinuirano radi s najistaknuti-jim čembalistima današnjice kao što su Pierre Hantaї i Skip Sempé, pod čijim se vodstvom posvećuje repertoaru skladbi J. S. Bacha i fran-cuskih baroknih skladatelja. Bob van Asperen, Ton Koopman, Laurence Cummings, Anđelko Klobučar, Daniel Roth, Luigi Ferdinando Ta-gliavini, Christoph Bossert te Katherine Bine Bryndorf tek su neki od renomiranih umjetni-ka pod čijim se vodstvom usavršavao u okviru mnogobrojnih majstorskih tečajeva posveće-nih interpretaciji glazbe za čembalo i orgulje.

Nositelj je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja Grand Prix Bach de Lausanne (Švi-carska, 2006.) i Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), Rektorove nagrade za aka-demsku godinu 2004/2005, te Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006.g. prema izboru Hrvatske glazbene mla-deži. Godine 2009. bio je laureat na međuna-rodnom natjecanju 1. Concurso internacional CAI – Jóvenes Intérpretes de Organo održa-nom u Zaragozi (Španjolska), dok su osobito uspješnu 2010. godinu ovjenčale sve tri na-grade koje istaknutim umjetnicima dodjeljuju Varaždinske barokne večeri. Iako tek debitant na tom renomiranom hrvatskom festivalu, u okviru jubilarnih 40. Varaždinskih baroknih večeri primio je Pavao Mašić Nagradu Ivan Lukačić za koncert na čembalu s ansamblom Symblema, Nagradu Jurica Murai za solistički orguljaški recital kao najbolju interpretaciju na 40. VBV, te Vjesnikovu nagradu Kantor za naj-bolju interpretaciju skladbi J. S. Bacha.

Od 1999.g. glavni je orguljaš Crkve sv. Markaev. u Zagrebu gdje surađuje s Oratorijskimzborom Cantores Sancti Marci, a od 2008. g.kao asistent prof. Višnje Mažuran na Muzič-koj akademiji u Zagrebu predaje kolegije na-mijenjene izobrazbi studenata čembala. Kao solist i komorni glazbenik redovito koncertira na renomiranim glazbenim festivalima u Hr-vatskoj i inozemstvu. Solistički je nastupao uz

22 23

Hrvatski barokni ansambl, Barokni ansambl La Risonanza, Orkestar Visoke škole za glazbu u Lausanni, Varaždinski komorni orkestar, Simfo-nijski puhački orkestar Hrvatske vojske i Zagre-bačku filharmoniju (uz koju je 2006. praizveo Carillon, koncert za orgulje i orkestar Ante Knešaureka), a redovito surađuje i s raznim so-listima i ansamblima. Tako u koncertnoj sezoni 2010/11 na poziv Zagrebačkih solista sudjeluje u opsežnom projektu izvedbi svih Brandenbur-ških koncerata, te praizvedbi šest novonastalih Zagrebačkih koncerata eminentnih hrvatskih skladatelja. Trenutno je njegova umjetnička ak-tivnost usmjerena na orguljski opus J. S. Bacha, kojega zajedno s orguljašem Antom Knešaure-kom izvodi tijekom 17 koncerata na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Oni su 2010. g. zajednički pokrenuli projekt integralne izved-be, ujedno i prve sustavne i cjelovite izvedbe kompletnog Bachova orguljskog opusa u Hr-vatskoj.

Popis župnika župe svetoga Marka na teritoriju nekadašnje slobodne kraljevske varoši Gradeca

1359. – BLAŽ

1363. – RADČEC

1377. – 1378. NIKOLA

1374. – 1379. KOLOMAN

1387. – 1397. PETAR prije 1397. JAKOV

1397. – STJEPAN

1402. – MIHAILO

1400.(2) – 1413. BLAŽ

1400. (?) – 1413. NIKOLA

1418. – 1423. PETAR

1423. – BLAŽ

1422. – treći župnik nepoznata imena Prije 1427. NIKOLA

–1441. sin Boljijev

1425. – 1435. ANTUN

1425. – 1435. PAVAO

1425. – 1435. IVAN

1433. – DIMITRIJE

1440. – DIMITRIJE, zvan BALŠA i sužupnici nepoznata imena

1441. – PAVAO

1442. – 1465. NIKOLA, sin Tomin

1469. – 1482. MATIJA, zvan Postolar

1476. – 1494. kanonik STJEPAN

1497. – 1508. MARTIN

1516. – 1519. BLAŽ

1519. – NIKOLA

1529. (?) – 1535. JURAJ prije 1536. JAKOV HEREMITA prije 1547. IVAN

1547. – 1548. MIHAILO

1548. – kanonik JURAJ HERESINSKI

1548. (31. 9.) – 1560. PETAR

1564. – 1566. (?) JURAJ

1568. – MIHAILO

1569. – GRGUR

1572. – 1575. kanonik ANTUN VRAMEC

1577. – 1580. PETAR SALKOVIĆ

1574. – 1592. NIKOLA ZMOLKOVIĆ

1605. – STJEPAN

1622. – MATIJA ŠANTIĆ

1623. – 1646. GAŠPAR BRATKOVIĆ

1646. – 1649. MATIJA RATAIĆ

1650. – 1661. PETAR DRAGOVAN

1661. – 1668. GAŠPAR VUK

1669. – 1679. NIKOLA STUPARIĆ

1679. – 1698. FRANJO NITRAJ

1698. – 1724. JURAJ PAVLESTIĆ

1724. – 1735. NIKOLA ČEH BABOČAJ

1735. – 1738. TOMO KOVAČIĆ

1738. – 1761. JURAJ JURAJIĆ

1761. – 1780. MATIJA STEPANIĆ

1780. – 1793. JOSIP SERMAGE

1793. – 1798. LADISLAV BABOČAJ

1798. – 1813. JOSIP KARVANČIĆ

1817. – 1835. PETAR HORVATIĆ

1835. – 1890. STJEPAN POGLEDIĆ

1890. – STJEPAN BOROŠA

1905. – 1916. PETAR MRZLJAK

1916. – 1943. SVETOZAR RITTIG

1943. – 1967. IVAN ERJAVAC

1969. – 1969. VJEKOSLAV KOVAČIĆ

1969. – 1997. MIHAEL DUDAŠ

1997. – FRANJO PRSTEC

22 23

Hrvatski barokni ansambl, Barokni ansambl La Risonanza, Orkestar Visoke škole za glazbu u Lausanni, Varaždinski komorni orkestar, Simfo-nijski puhački orkestar Hrvatske vojske i Zagre-bačku filharmoniju (uz koju je 2006. praizveo Carillon, koncert za orgulje i orkestar Ante Knešaureka), a redovito surađuje i s raznim so-listima i ansamblima. Tako u koncertnoj sezoni 2010/11 na poziv Zagrebačkih solista sudjeluje u opsežnom projektu izvedbi svih Brandenbur-ških koncerata, te praizvedbi šest novonastalih Zagrebačkih koncerata eminentnih hrvatskih skladatelja. Trenutno je njegova umjetnička ak-tivnost usmjerena na orguljski opus J. S. Bacha, kojega zajedno s orguljašem Antom Knešaure-kom izvodi tijekom 17 koncerata na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Oni su 2010. g. zajednički pokrenuli projekt integralne izved-be, ujedno i prve sustavne i cjelovite izvedbe kompletnog Bachova orguljskog opusa u Hr-vatskoj.

Popis župnika župe svetoga Marka na teritoriju nekadašnje slobodne kraljevske varoši Gradeca

1359. – BLAŽ

1363. – RADČEC

1377. – 1378. NIKOLA

1374. – 1379. KOLOMAN

1387. – 1397. PETAR prije 1397. JAKOV

1397. – STJEPAN

1402. – MIHAILO

1400.(2) – 1413. BLAŽ

1400. (?) – 1413. NIKOLA

1418. – 1423. PETAR

1423. – BLAŽ

1422. – treći župnik nepoznata imena Prije 1427. NIKOLA

–1441. sin Boljijev

1425. – 1435. ANTUN

1425. – 1435. PAVAO

1425. – 1435. IVAN

1433. – DIMITRIJE

1440. – DIMITRIJE, zvan BALŠA i sužupnici nepoznata imena

1441. – PAVAO

1442. – 1465. NIKOLA, sin Tomin

1469. – 1482. MATIJA, zvan Postolar

1476. – 1494. kanonik STJEPAN

1497. – 1508. MARTIN

1516. – 1519. BLAŽ

1519. – NIKOLA

1529. (?) – 1535. JURAJ prije 1536. JAKOV HEREMITA prije 1547. IVAN

1547. – 1548. MIHAILO

1548. – kanonik JURAJ HERESINSKI

1548. (31. 9.) – 1560. PETAR

1564. – 1566. (?) JURAJ

1568. – MIHAILO

1569. – GRGUR

1572. – 1575. kanonik ANTUN VRAMEC

1577. – 1580. PETAR SALKOVIĆ

1574. – 1592. NIKOLA ZMOLKOVIĆ

1605. – STJEPAN

1622. – MATIJA ŠANTIĆ

1623. – 1646. GAŠPAR BRATKOVIĆ

1646. – 1649. MATIJA RATAIĆ

1650. – 1661. PETAR DRAGOVAN

1661. – 1668. GAŠPAR VUK

1669. – 1679. NIKOLA STUPARIĆ

1679. – 1698. FRANJO NITRAJ

1698. – 1724. JURAJ PAVLESTIĆ

1724. – 1735. NIKOLA ČEH BABOČAJ

1735. – 1738. TOMO KOVAČIĆ

1738. – 1761. JURAJ JURAJIĆ

1761. – 1780. MATIJA STEPANIĆ

1780. – 1793. JOSIP SERMAGE

1793. – 1798. LADISLAV BABOČAJ

1798. – 1813. JOSIP KARVANČIĆ

1817. – 1835. PETAR HORVATIĆ

1835. – 1890. STJEPAN POGLEDIĆ

1890. – STJEPAN BOROŠA

1905. – 1916. PETAR MRZLJAK

1916. – 1943. SVETOZAR RITTIG

1943. – 1967. IVAN ERJAVAC

1969. – 1969. VJEKOSLAV KOVAČIĆ

1969. – 1997. MIHAEL DUDAŠ

1997. – FRANJO PRSTEC

24

Impresum

Nakladnik:Župni ured sv. Marka ev.Trg sv.Marka 5, Gornji grad – Zagreb

Za nakladnika:Franjo Prstec, župnik

Urednik:Pavao Mašić

Prijevod s njemačkog jezika:s. Ivana Kučak

Fotografije:Mirko Cvjetko (naslovnica, str.6, 8, 10, 11, 12, 14, 17, 22)Luka Gusić (str.7)

Oblikovanje i grafička priprema:Erwin Rotta

Tisak:Osamnaest Plus

Tiskano u svibnju 2011.

Naklada:500 primjeraka