nova arheoastronomska teorija tolosa maklavun ii dioaudiologs.com/ozrenbilan/maklavun2.pdf ·...

O. Bilan: Nova arheoastronomska teorija tolosa Maklavun II dio

S kratkim osvrtom na astronomiju neolitika i brončanog doba

1 / 22

Bilan Audio Site

Nova arheoastronomska

teorija tolosa Maklavun II dio

S kratkim osvrtom na astronomiju neolita i brončanog doba

New Archaeoastronomy Theory of Tholos Maklavun Part I A Short Overview of the Bronze Age Astronomy

copyright©

Ozren Bilan 2014.

Poveznica na I dio

Nova arheoastronomska teorija tolosa Maklavun II dio

N.Tesla Želite li otkriti tajne svemira, razmišljajte o energiji, frekvenciji i vibraciji Arheastronomija poznavanjem gibanja nebeskih tijela, pomaže pri otkrivanju uloge Sunca, Mjeseca i planeta u životu drevnih ljudi i njihovom razumijevanju svemira. U brončanom dobu ljudi su koristili kombinaciju solarnog i lunarnog kalendara kako bi mjerili vrijeme i kako bi određivali vrijeme poljoprivrednih radova. Danas iznenađuje što su ljudi u brončanom dobu uspjeli uskladiti solarnu i lunarnu godinu te što je njihova znanost i civilizacija bila viša i naprednija nego što smo zamišljali. Apstraktna simbolika brončanog doba prikazuje nebeske i kozmološke motive. Kako bi otkrili značenje simbola potrebno je uključiti socijalni motive i analogije te je potrebno analizirati organizirani sustav vjerovanja i poznavanje drevne astronomije. Arheološki nalazi čovjeka na području Mikene stari su 37000 godina, a na području Minojaca 130000 godina. Velika nepoznata civilizacija sagradila je 20 kružnih hramova u Gobekli Tepe prije 12000 godina. Prvi tolosi nastali su na području Khirokitia na Cipru prije 9000 godina, a tolosi Halafian iz Arpachiyaha u Siriji stari su 7000 godina. Moderne teorije povijesti uče nas da se svijest i povijest kreću u linearnom obrascu od primitivnih do modernih, što uključuje mnoge pretpostavke. Te paradigme apsolutno nisu u skladu s dokazima i ostacima drevnih kultura.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/maklavun1.pdf



2 / 22

Uvod Maklavun je brdo i istoimena, vrlo stara, grobnica smještena blizu mjesta Šošići kraj Rovinja. Prema načinu ukopa, pronađenoj keramici i artefaktima, riječ je o građevini starijoj od 3000 godina.

U Istri je prva istraživanja megalitskih grobnica izvršio austrijski arheolog Gnirs prije više od 100 godina, kad je na pulskoj periferiji otkrio tumule s neobičnim grobnim nalazima. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća istraživanja je nastavio B. Baćić, koji je prvi istražio i dokumentirao tumul na Maklavunu. Baćić ne govori o tolosu. Tijekom novijih istraživanja ilirskih gradina u Rovinjštini, arheolozi iz Berlina i Ljubljane postavili su hipotezu o srodnosti drevne istarske i mikenske kulture. Maklavun je neke istraživače podsjetio na mikensku arhitekturu, a naknadno na minojsku-mikensku. Posebnost Maklavuna je ulazni hodnik (dromos) i pogrebna komora (tholos). Kako je orijentacija ulaznog dromosa određena prema zimskom solsticiju, postoje tvrdnje kako je riječ o prvom takvom solarnom opservatoriju na tlu Hrvatske. Arheološka istraživanja koja ispituju hipoteze su u tijeku. Pretpostavka je da se megalitski sklop grobnice koristio za obrede i kao sunčani kalendar, te kako se radi o jedinom tolosu mikenskog tipa izvan Grčke. Najveći istarski tolos pobuđuje interes istraživača izvan Hrvatske, stručna javnost želi lokalitet zaštititi jer je postao atrakcija. Položaj i arhitektura ukazuju kako je tolos u Maklavunu vjerojatno imao obrednu i astronomsku funkciju kalendara. Međutim, o kakvim je obredima i kalendaru riječ, do sada nije ništa poznato. Istarski tumuli potječu iz brončanog doba, poput dalmatinskih oko rijeke Cetine. Radi se o posebnom obliku grobnice koja je napravljena kao kamena kutija. Takve građevine nalaze se u Europi i na Mediteranu, a najranije su iz neolitika. Istarski su srednjih veličina, a poput većine ostalih smješteni su na vrhovima brežuljaka. Arheolozi, prema materijalu i dimenzijama, zaključuju kako su u njima pokapani velikodostojnici. Nalazi daju tvrdnji dodatnu težinu jer su na tumulu Valmarina kod Pule i Monte bombista kod Banjola pronađeni brončani bodeži, koji mogu predstavljati grobnice vojskovođa. Istovremeno Maklavun se neoprezno uspoređuje s Newgrangeom. Međutim, mnogo veći Newgrange, promjera 80, a visine 12 m, stariji od egipatskih piramida, ima dijametralno suprotnu orijentaciju, a uključuje pojave poput promjene aktivnosti korteksa. Detaljniju analizu s rezultatima mjerenja i zvučnim primjerima, vidi ovdje. Pored toga, novije teorije u potpunosti odbacuju teorije grobnice; npr. knjiga Newgrange: Temple to Life, autora O'Callaghana.

Šira lokacija Maklavuna na spojnici Rovinj - Kanfanar, pored kamenoloma Šošići, između mjesta Putini i Brajkovići.

Odmah se primjećuje značaj neposredne blizine Limskog kanala

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/newgrange.pdf



3 / 22

Naglasimo da je Newgrange samo početak spektakla solsticija irskih druida. Izlazna sunčeva zraka prvo ulazi u Newgrange, a nakon toga Sunce ulazi sinkronizirano u sve ostale megalite, dok konačno u smiraj dana ne uđe u Dowth. U manji megalit, poznat pod imenom K, ulazi točno u podne. To znači da se sunčeva zraka, na najkraći dan, konstantno zadržava unutar megalita jer ako bi se (prema legendi) izgubila, više se nikad ne bi mogla pronaći. Newgrange je, samo uvod u spektakl solsticija koji traje za vrijeme najkraćeg dana godine, a finale je u Dowthu. To nedvojbeno potvrđuje da su drevni irski astronomi-druidi sinkronizirali lunarni ciklus sa solarnom godinom. Više o tome kasnije. Iako je Newgrange sagrađen 2500 godina prije dolaska Kelta, pridružena mu je keltska mitologija. Za vrijeme zimskog solsticija dolina Boyd obiluje velikom količinom lososa koji su prema legendi davali mitskim keltskim herojima mudrost i promišljenost. Konzumacijom lososa ili Eo Feasa, dobivali bi znanje i hrabrost što je dio mnogih mitova. Ispijanjem vode Svete rijeke Boyne posvećenima bi se otvaralo treće oko i uvid u Onostrano. Mjesto je poznato i kao Bend of the River of the White Cow Goddess. Krava daje mlijeko što je poveznica na Mliječni put – Aveniju mrtvih. Koje je skriveno značenje? Losos se vraća na mjesto nastanka kako bi stvorio novi ciklus života. Rijeka Boyne je upravo to mjesto. Losos identificiramo sa znanjem i ljudskim nastojanjem da ga postigne, a ono dolazi od zvijezda s neba. Ako simbolično, na najkraći dan u godini, uhvatimo moć Sunca isto tako kako je moć Sunca uhvaćena u zavoju rijeke Boyne, gdje se losos vraća na mjesto nastanka, kako bi stvorio novi ciklus života, onda ćemo i mi dobit moć. Znanstvenici nisu sigurni tko su graditelji megalita, a neki pretpostavljaju kako je riječ o grupi stotinjak ljudi koji su doplovili iz Britanije i sagradili prve irske grobnice. Preplovili su zaljev Moribhan do rijeke Boyne, a zatim su se proširili zapadno. Sve grobnice su impresivne i u njih je uložen nevjerojatan trud i ogroman rad. Zbog toga su znanstvenici zaključili kako ih je sagradila elita koja je štovala Kult mrtvih. Sličnu paralelu možemo uočiti između Maklavuna i Limskog kanala. Limski kanal je zaljev na zapadnoj obali Istre između Vrsara i Rovinja. Nastao je kao – rijas, potopljeno riječno ušće, rijeke Pazinčice koja danas ponire u Pazinskoj jami. U davnoj prošlosti se ulijevala u more u Limskom kanalu. U njezino staro korito je prodrlo more te je tako nastao današnji zaljev. Limski kanal je jedinstvena prirodna pojava s izraženom znanstvenom, estetskom i gospodarskom vrijednosti. Stvoren je u jurskim vapnencima, dužine 10 km, širine 600 m i visinom kanjona do 150 m. Strane zaljeva su obrasle

makijom crnike (Quercus ilex L.), zelenike (Phillyrea latifolia L.), planike (Arbutus unedo L.), lemprike (Viburnum tinus L.), tetivike (Smilax aspera L.), tršlje (Pistacia lentiscus L.) bjelograba (Carpinus orientalis Mill.) i crnog jasena (Fraxinus ornus L.). Jedinstvena ekološka rijetkost je pojava hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) i cera (Quercus cerris L.). Ušće je bogato ribom te kamenicama i dagnjama. Zbog

posebnih uvjeta morske vode u kanalu, manje količine soli i temperaturnih gradijenata, morska flora i

Lokacija Maklavuna prema DOF Geoportalu, prema

kojoj je određena geolokocija korištena u analizi

Google simulacija orijentacije Maklavuna. Žuta linija je usmjerenje prema zalasku Sunca na solsticiju



4 / 22

fauna su posebno dobro razvijene. Kanal je prirodno plodno tlo i mjesto zimovanja mnogim ribljim vrstama. Iz tog razloga je zaštićeni posebni rezervat. To nam govori o jedinstvenoj mikroklimi, obilju hrane i ostalih pogodnih uvjeta za život još od davnih vremena – isto kao u zaljevu rijeke Boyne. Često se navodi kako su istarski tumuli kružnoga oblika, obrubljeni vijencem u suhozidu. Autori ističu kako vanjski i unutarnji krug Maklavuna nisu koncentrični. Mnogo točnije bi bilo navesti da je oblika polumjeseca jer je upravo to oblik kojim ćemo objasniti njihovu svrhu. U Maklavunu su pronađeni ulomci keramike i brončano šilo. Pronađeni bodeži u pulskim tumulima stariji su od brončanog šila i egejskog su porijekla. To se odmah povezalo s ritualima oko grobnice. Postavljena je pretpostavka kako su tumule konstruirali doseljenici, koji su u Istru stigli prije Histra, otprilike prije više od 4000 godina. Donijeli su patrijarhat, poznavanje lijevanja i obrade metala i društvenu hijerarhiju. (Vrlo je važno zapamtiti patrijarhat i poznavanje obrade metala. To znači da prethodna civilizacija nije poznavala obradu metala i kao sustav je imala matrijarhat.) Gradili su utvrđena naselja i imali su razvijenu tehnologiju i organizaciju. Bili su napredna civilizacija i ostavili su mnoge tragove. U to vrijeme sagrađeno je najviše tumula. Većina se nalazi u jugozapadnom dijelu Istre, dosta ih je u tršćanskom kršu, a nedavno su u okolici Udina u Italiji pronađeni slični tumuli. Postavljena je hipotezu da je Maklavun, s ulazom okrenutim prema zapadu, bio promatračnica solsticija. Budući da u prapovijesti, kako tvrde autori, nije bilo kalendara, najvažniji godišnji ciklusi, poput zimskog suncostaja, kada se dan prestaje kratiti i počinje nova sezona, utvrđivali su se uz pomoć primitivnih opservatorija. Brončano doba C. J. Thomsen je pri klasificiranju i proučavanju drevnih društava primijetio da je razvoj društva povezan s poznavanjem tehnologije izrade oruđa i obrade metala. Prapovijest se dijeli na kameno doba: paleolitik, mezolitik i neolitik. Nakon toga dolazi metalno doba: koje se dijeli na bakreno, brončano i željezno doba. Ime perioda, brončano doba, karakterizira primjena bronce, pisanje i druge karakteristike ranih gradskih civilizacija. Za neku drevnu civilizaciju kažemo da pripada brončanom dobu ako vlada postupcima taljenja bakra, izrađuje slitine bakra i drugih metala ili trguje broncom. Širom svijeta brončano doba nastupa nakon neolitika, prije otprilike 4000 godina, iako postoje područja u kojima željezno doba nastupa još za vrijeme neolitika. Civilizacije brončanog doba razlikuju se prema razvoju pisma. Prema općeprihvaćenim činjenicama najraniji razvoj pisma pripada civilizacijama u Mezopotamiji (klinasto pismo) i Egiptu (hijeroglifi). Rasprostranjenost metalurgije i kolaps brončanog doba

Brončano doba je prapovijesno razdoblje obilježeno uporabom bronce za izradu oružja, oruđa, nakita i posuđa. Početak se računa prije otprilike 4000 godina, a završetak prije 2750 godina. Općenito se dijeli na tri perioda rano, srednje i kasno brončano doba. Metalurgija i vještine obrade bronce prvo se pojavila na Bliskom istoku, odakle se proširila. Brončano doba teritorijalno se dijeli na pet glavnih skupina: egejsku, srednjoeuropsku, zapadnoeuropsku, nordijsku i istočnoeuropsku.

Pri određivanju starosti nalaza važni su oblici pronađenih predmeta. U Srednjoj Europi postoji nekoliko razvojnih faza (kultura zgrčenih kostura, kultura grobnih tumula, kultura žarnih polja). Za

SJEVER

ZAPAD

Rasprostranjenost metalurgije od prije 6000 godina



5 / 22

Zapadnu Europu karakteristični su megalitski spomenici. Najstarija kultura brončanog doba u Hrvatskoj je vinkovačka koja predstavlja najstarije gradove na svijetu. Ovdje možemo spomenuti da se za vrijeme Rimljana u Sisku obrađivalo željezo. U članku A. Durmana Iron Resorces and Production for the Roman Frontier in Panonia, autor spominje da se u rimskoj Siscii, današnjem Sisku, na mjestu drevne Segestice, od 2. do 4. stoljeća (dakle i u vrijeme Dioklecijana) preradilo oko 750 000 tona željeza. Željezarom su upravljali eksperti iz Doliche iz Komagena, odakle je dolazila i željezna rudača bogata manganom. Istu su još mnogo ranije kupovali i Babilonci, koji su 75 talenata željeza plačali 16 šekela srebra. To je zapisano na glinenoj ploči br. 812, K. 954. što se spominje na stranici 448, u knjizi Metallurgy in Antiquity: A Notebook for Archaeologists and Technologists autora R. J. Forbe. Povjesničari koji proučavaju brončano doba, njegov završetak nazivaju kolaps brončanog doba. Prijelaz iz kasnog brončanog doba u rano željezno doba na Mediteranu i Bliskom istoku karakterizirali su nagle nasilne i razarajuće pojave. Egejsku i anatolijsku kulturu i civilizaciju zamjenjuju seoske kulture drevnog mračnog doba. Kulturni kolaps doživljavaju Mikenska kultura, Hetitsko carstvo u Anatoliji i Siriji, te Egipatsko carstvo. Dolazi do prekida svih trgovačkih putova, gasi se pismenost, a brišu se civilizacija i kultura. U prvoj fazi ovog perioda u potpunosti su razoreni i spaljeni svi gradovi između Troje i Gaze, a njihovi stanovnici poubijani. Mali broj preživjelih prelazi na ekstenzivno stočarstvo i više se nikad ne vraća u razorene gradove. Svi najveći gradovi poput Hatuše, Mikene i Ugarita ostaju pusti. Postoji nekoliko teorija koje pokušavaju objasniti što je do toga dovelo. Stručnjaci su postavili brojne teorije u kojima su pretpostavili različite moguće uzroke iznenadnog kolapsa. Uzroci propasti civilizacija brončanog doba mogu biti u migracijama naroda koje nazivamo velikim egejskim seobama. U njima su nestale mnoge civilizacije. Već duže postoje teorije kako su velike seobe uzrokovali klimatski faktori. Pretpostavlja se da su izbile suša i glad koje su natjerale ljude na migracije. Novija istraživanja to potvrđuju jer su srednja Europa i istok Sredozemlja međusobno povezani. U tim vremenima naše krajeve su napuštali narodi koji su ovdje ranije živjeli. Na njihovo mjesto kasnije su dolazili drugi narodi iz sjeveroistočnih područja. Krajem brončanog doba Sredozemljem su harali morski narodi. Njihovo podrijetlo nije točno poznato, mnogi su ih se bojali, poput Mikenjana. U bitci u Djahy u Kananu, prije oko 5200 godina, obilježene reljefom u Medinet Habu, posmrtnom hramu Ramzesa III u Luxoru, zabilježeno je kako su ih Egipćani pobili ili zarobili 9376. Najviše je bilo Libijaca te 2201 Ekwesha, 742 Teresha i 222 Shekelesha. Nedostajala su druga plemena koalicije, poput Lukka, Shardana i Meshwesha. Kralj Meryey je pobjegao u Libiju. Zarobljeni mačevi opisani su kao bakreni, a ne brončani. Hijeroglifi posebno navode da su napadači obrezani. Jedna teorija govori da je došlo do erupcije vulkana poput Hekle te pojave serije potresa magnitude iznad 6.5 Richtera. Kada se preklope mape potresa i vulkana s geografskom kartom dolazi do preklapanja s razorenim gradovima. Druga teorija govori o migracijama i stalnim napadima plemena sa sjevera. Poput Egipćana i Egejski zapisi okrivljuju morske narode. Spominje se veliki porast napada pirata morskih naroda, otmicama u ropstvo te stalnih napada posebno u području Anatolije i Libijske obale. Ovu teorija podupire činjenica pojave mnogih novih etničkih grupa. Indoeuropska plemena poput Frigijaca, Makedonaca,

Shardanski ratnik s kacigom s rogovima, Sardinija

http://www.academia.edu/2129787/Early_ironworking_in_Europe_archaeology_and_experiment_

http://www.academia.edu/2129787/Early_ironworking_in_Europe_archaeology_and_experiment_

https://books.google.hr/books?id=c9UUAAAAIAAJ&pg=PA448&lpg=PA448&dq=commagene+iron



6 / 22

Tračana i Dorskih Grka u velikom broju dolaze sa sjevera. Migriraju i Aramejci s jugoistoka. Razlog migracija može biti i dugotrajna suša, razvoj novih oružja ili prirodne katastrofe poput vulkana. Teorija promjene načina ratovanja tvrdi kako je masovna pješadija koristila novije tipove oružja i oklopa. Počeli su se koristiti lijevani umjesto kovanih vrhova koplja, dugi mačevi, nova oružja za rezanje s potiskom te novi tipovi koplja. Pojava ljevaonica bronce sugerira kako je masovna proizvodnja brončanog oružja bila Egejcima vrlo važna. Homer koristi riječ koplje kako bi označio sinonim za ratnika, što sugerira značaj koplja u borbi. Nova oružja koja koristi pješadija, sposobna da se obrani od napada borbenim kočijama, destabiliziraju kraljevstva temeljena na primjeni borbenih kočija od strane vladajuće klase. Organizacija društva naglo propada dok napadači i plaćenici pljačkaju i spaljuju gradove. Opća propast sustava shvaća se kao obrnuti smjer razvoja kulture kojemu je možda uzrok slabljenje svijesti pojedinaca pa i čitavih naroda. Ova teorija otvara pitanje je li to uzrok ili posljedica kolapsa brončanog doba. Na srednjem istoku postoji čitav niz faktora, koji uključuju porast stanovništva, slabljenje tla, dugotrajne suše, nova oružja i početak proizvodnje čelika. Dokazano je promjena klimatskih uvjeta koja je donijela od Pirineja do Alpa vlažnije klimatske uvjete. Međutim na istočnom Mediteranu, u kasnom brončanom dobu, zavladala je suša. To potvrđuje i novija izraelska studija fosiliziranog peluda pronađenog u sedimentima s dna Galilejskog mora. Studija pokazuje kako je glavni krivac bila jaka suša koja je trajala 150 godina s početkom prije 3250 godina. Nalazi su potvrdili da su regijom istočnog Mediterana zavladale velike i trajne suše koje su uzrokovale glad, sukobe i seobe. Iako podaci o tome ne postoje, arheološki dokazi pokazuju da je svijest, kao očitovanje ljudske domišljatosti i intelektualnih mogućnosti, bila znatno smanjena. Međutim, to je upravo ono što su predvidjele i zapisale drevne kulture. Prof. Stefan Maul, sa Sveučilišta u Heidelbergu, jedan od vodećih svjetskih Asirijanologa, to je objasnio riječima: Stanovnici Akkada su znali da žive u doba slabljenja svijesti i točno su predvidjeli što će se dogoditi. Periodi odgovaraju grčkim opisima kretanja Zemlje kroz razdoblja rasta i pada svijesti. Isto tako kako mala nebeska gibanja dramatično utječu na život kratkoročno, možda velika nebeska gibanja djeluju na život dugoročno. Grci i ostale mediteranske civilizacije opisali su slična razdoblja i označili su ih, poput vrata Dioklecijanove palače; Zlatna - Porta Aurea sjever, Srebrna - Porta Argentea istok, Željezna - Porta Ferrea zapad i Mjedena - Porta Aenea jug. To su razdoblja stupnjeva svijesti. Svaki portal vodi kroz različite razine svijesti. Više o tome ovdje. Za kratko vrijeme cijeli svijet brončanog doba je propao: Carstvo Hetita, faraonski Egipat, mikenska kultura u Grčkoj, kraljevstvo na otoku Cipru, veliki trgovački imperij Ugarita na sirijskim obalama i kanaanski gradovi-države pod egipatskom hegemonijom – svi su nestali da bi ih tek nakon dužeg vremena zamijenila kraljevstva željeznog doba. Nekoliko stoljeća kasnije, s početkom povijesnog doba, u našim krajevima žive ilirski narodi. Polumjesec

Polumjesec je jedan od najstarijih ljudskih simbola. Nalazi se u kasnom neolitiku prije 5200 godina, a uz Sunce se pojavljuje na Akadskim pečatima prije 4300 godina. To je simbol Mezopotamijske boginje Mjeseca koja se zvala Nanna u Sumeru ili Sin u Babilonu. Predstavljala je Svjetlost neba i zemlje. Polumjesec je bio raširen na Srednjem istoku, a Feničani su ga prenijeli prije skoro 3000 godina u Kartagu, danas na području Tunisa. Polumjesec sa zvijezdom također je raširen od drevnih vremena te je univerzalno prihvaćen i

Gornji lijevi detalj grba RH

Grb grada Zagreba

https://prelectur.stanford.edu/lecturers/maul/capitalsnotes.html#fn1

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/Sirius.pdf



7 / 22

danas. Tako grb Republike Hrvatske i grb grada Zagreba sadržavaju polumjesec sa šesterokrakom zvijezdom. Keltima je Mjesec bio najvažniji prirodni objekt. Ljudima je bilo daleko lakše uočiti Mjesečeve faze nego ekvinocij i solsticij. Tako su nastali prvi sustavi za mjerenje vremena – kalendari. Plinije bilježi kako su Kelti brojili dane i godine prema fazama Mjeseca. Pri tome je dan počinjao s – noći; zalazom Sunca. Latinski se Mjesec kaže luna, lunae, f. Deminutiv od luna je lunula, što znači mali mjesec. Lunula – mali Mjesec i mjesečevi rogovi Mondhörner

U drevno doba Europe javlja se simbolika polumjeseca. Lunula je izraz koji opisuje poseban oblik ogrlice koja se javlja u ranom brončanom dobu, u obliku polumjeseca. Zlatne lunule nalaze se najviše u Irskoj, ali postoji veći broj pronađenih u drugim dijelovima Europe, posebno u Velikoj Britaniji i Portugalu. Istovremeno se javljaju i glinene skulpture, poznate pod nazivom mjesečevi rogovi - Mondhörner, koji su pronađeni u Švicarskoj. Datiraju otprilike prije 3500 godina. Neki predstavljaju potpuni

polumjesec, neki imaju stalak s dvije ili tri nožice. Neki nalikuju na rogove životinja, a neki na kanu. Najčešće su ukrašeni simbolima, linijama, cik-cak linijama, spiralama. Uspoređuju se s kretskim rogovima posvećenja. S tim je i povezan poklopac posude pronađen u Francuskoj.

Mondhorn, na donjoj slici, zaslužuje posebnu pozornost jer je identičan drugoj grupi polumjeseca koji se javljaju u Europi – lunuli. Lunule se izrađene najčešće od plemenitog metala i ukrašene sličnim oblicima: delikatnim cik-cak krivuljama, vertikalnim oznakama s znakom =, itd. Dolje desno prikazana je lunula iz Blessingtona, ukrašena znakovima uzduž rogova. Stara je više od 4200 godina. Primjerak iz Walesa s vrlo finim graviranim zlatom. Urez je tako fin da se gotovo jedva vidi ali još uvijek možemo primijetiti cik-cak linije i oznake. Vratimo li se još više u povijest, na područje današnjeg Portugala, možemo pronaći menhire iz kasnog neolitika, stare preko 5200 godina s lunulama, kao u kamenom krugu Almendres. Možemo se upitati jesu li ove zlatne lunule bile pokloni, znak aristokracije ili su povezane s glinenim Moonhornom? Jesu li oznake urezane kako bi predmet bio ljepši ili to ima neku svrhu?

Moonhorn s jezera Zürich

Moonhorn s tri i jednom nogicom

s nepoznatog nalazišta

Moonhorn na poklopcu

posude Aube-et-Marne

Lunula, brončano doba

Lunula, Llanllyfni, Wales Lunula Baleizao, Alentejo, Portugal

Lunula iz Blessingtona



8 / 22

Zajedničko je za sve da podsjećaju na mladi Mjesec. Međutim, usporedimo li ih primijetit ćemo nešto šokantno. Lunule koje su nosili ljudi u neolitiku imaju iste oznake kao i lunule u brončanom dobu, a oni se opet poklapaju s oznakama glinenih Moonhornova. Tu nije kraj; dugo nakon brončanog doba pojavljuju se metalne lunule u Portugalu, poput Lunule Baleizao, Alentejo. Spomenuli smo da se na crtežima često nalaze cik-cak linije – što one predstavljaju? U deklasificiranom članku NASA-e iz 1965. godine, The Maya Astronomical Computer (objavljen u NSA Technical Journal, vol. XXII), koji je do nedavno bio klasificiran kao tajni dokument, jer ih je do 60-tih godina koristila NASA, možemo doznati o postojanju astronomskog računala. Opisan je u dresdenskom, pariškom i madridskom kodeksu pomoću kojeg su majanski svećenici-astronomi mogli izvoditi vrlo brze proračune položaja nebeskih tijela u prošlosti i budućnosti. Za ilustraciju, autor prikazuje proračun ekvinocija i solsticija. U kodeksima je cik-cak linija potrebna za proračun prikazana zmijom – Quetzalcoatl. Detaljnije podatke o majanskoj civilizaciji i prvom kodiranom zapisu zvuka u kamenu s numeričkom analizom i zvučnim primjerima, možete pročitati ovdje. Zmija koja se često javlja na neolitskim i crtežima u brončanom dobu, u ovom slučaju je oznaka periodičnosti, tj. sinusoida koja se koristi za određivanje točnog datuma. Broj perioda označava se najčešće ispod cik-cak linije pomoću dvostruke crtice. Kako bi doznali broj perioda, brojimo od početka do oznake. Sveta Lunula druida - astronomski kalkulator i kalendar Ross Westmeath je najbolje sačuvani primjer lunule. Ogrlica ima brojne oznake u gornjem užem dijelu, te granične linije uzduž rubove. Dokazano je da označavaju položaj Sunca i Mjeseca. Lunula oznakama predstavlja astronomski kalkulator i kalendar. U umjetnosti i simbolizmu polumjesec je oblik koji se dobije kada se kružnom disku oduzme dio površine drugim, manjim kružnim diskom. Pri tome se površina oduzima do ruba tako da kružnice nisu koncentrične. Preostali dio možemo definirati kao dva kružna luka različitih promjera koji se sijeku u dvije točke. Pri tome u dobivenom obliku nedostaje dio u kojem se nalazi središte veće kružnice.

U astronomiji, polumjesec je oblik osvijetljene strane kugle – najčešće Mjeseca, kojemu Sunce osvjetljava manje od polovine površine. Geometrijski, polumjesec je oblik ograničen poluelipsom i polukružnicom. Pri tome se glavna os elipse, neosvijetljenog dijela, podudara s promjerom polukružnice. Smjer u kojem su rogovi usmjereni, označava je li se osvijetljeni dio Mjeseca povećava ili smanjuje. Promatramo li nebo sa sjeverne hemisfere, prema jugu, mjesečevi rogovi

usmjereni na lijevo – istok, u obliku slova D, ukazuju na trend povećavanja osvijetljene površine. Ako su rogovi usmjereni desno – zapad, u obliku slova C, ukazuju na trend smanjenja osvijetljene površine. Na južnoj hemisferi je obrnuto. U Dalmaciji kažu: ako je Mjesec u obliku slova C – onda se Cijedi, a ako je u obliku slova D – onda se Deblja. Simbolika je slijedeća: Mjesec koji se deblja je mlada (djevojka); puni Mjesec je majka, a Mjesec koji se cijedi predstavlja staricu.

U kodeksu je cik-cak linija prikazana zmijom

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/kukulkan.pdf



9 / 22

Iako lunuli Ross Westmeath starost nije neposredno određena, iz drugih predmeta s kojima se nalazila, starost joj je određena na oko 4200 godina (prema Needham 1996.). U obliku se mogu točno odredi dva centra kružnice, a oznake su određene kao položaji Sunca i faze Mjeseca na solsticiju i ekvinociju. To je prikazano na dijagramu desno. Zapamtite njen oblik. Nebeski disk Nebra Nebra je brončani disk promjera 30 cm, mase 2.2 kg, plavo-zelene patine, ukrašen zlatnim simbolima. Simboli se interpretiraju kao Sunce ili puni Mjesec, polumjesec i 32 zvijezde. Sa strana se nalaze dva zlatna luka koja označavaju kut između solsticija. Ta dva luka su dodana kasnije, a na kraju je dodan još jedan zlatni luk na dnu diska. Interpretira se kao Sunčeva lađa, Mliječna staza ili duga. Disk je pronađen na lokaciji Nebra, Saksonija-Anhalt u Njemačkoj, a starost mu je procijenjena na oko 3700 godina. Arheološka lokacija Nebra se nalazi u blizini europskog najstarijeg opservatorija u Gosecku koje je za vrijeme brončanog doba imalo veliki spiritualni značaj. Mjesto se nalazi na 225 m nadmorske visine u šumi Ziegelroda, poznatijoj kao Mittelberg, 60 km zapadno od Leipziga. Područje je bilo naseljeno još u neolitiku. Na solsticiju, Sunce zalazi iza Brockena, najvišeg vrha planina Hartz. Tu se nalazi više od 1000 mogila, pogrebnih gomila ratnika iz obližnjih šuma. Pripada Unetice kulturi brončanog doba. Nebeski disk Nebra prikazuje najstariju sliku svemira i 2013 upisan je u UNESCO Memory of the World Register jer je najvažnije arheološko otkriće 20. stoljeća. Disk se trenutno nalazi u Halle State muzeju. Nebra predstavlja astronomski instrument i objekt štovanja. Plavo-zelena boja bronce je namjerno izazvana

kemijskom reakcijom pri izradi. Znanstvenici su otkrili značenje diska Nebra. To je napredni instrument astronomski sat koji se koristio za usklađivanje solarnog i lunarnog kalendara. Za razliku od solarnog kalendara, temeljenog na položaju Zemlje pri rotaciji oko Sunca, lunarni kalendar temeljen je na mjesečevim fazama. Zbog toga je lunarna godina 11 dana kraća od solarne jer 12 perioda mjeseca traju 354 dana. Pomoću Nebre se određivalo je li potrebno uključiti trinaesti interkalarni mjesec u lunarnu godinu kako bi se sinkronizirao lunarni kalendar s godišnjim dobima. To je

vrlo slično prestupnoj godini s veljačom od 29 dana. Pretpostavlja se da je funkcija i smisao naprave bila poznata samo eliti - malom broju prosvijetljenih. Babilonske glinene pločice s natpisima s klinastim pismom predstavljaju kompendijum astronomskog znanja najranijih vremena. Sadržavaju i pravila proračuna primjenom polumjeseca koji su potpuno

Nebra brončani disk promjera 30 cm, mase 2.2 kg. U gornjem kvadrantu je označeno 7 Plejada



10 / 22

identični Nebri. Prema drevnom babilonskom pravilu, trinaesti mjesec se dodaje lunarnom kalendaru samo onda ako je vidljivo sazviježđe Mjeseca i 7 Plejada točno onako kako je označeno na nebeskom disku Nebra. Astronomi brončanog doba promatrali su nebo i određivali položaj nebeskih objekata, a zatim umetali interkalarni mjesec u trenutku kada bi primijetili položaj nebeskih objekata koji odgovara mapi zviježđa prikazanim na disku. To se događalo svakih dvije do tri godine. U četiri stoljeća, koliko je disk bio u primjeni, njegov status je napredovao. Perforacije na rubovima diska te Sunčeva lađa, koja je naknadno dodana, dokazuju da je znanje o lunarnom kalendaru kroz stoljeća primjene izgubljeno. Slabljenjem svijesti, disk je na kraju postao kultni objekt bez praktične vrijednosti. Posebno je zanimljiv treći luk na disku. Pretpostavlja se kako drevni ljudi nisu mogli shvatiti kako Sunce zalazi na zapadu, a zatim se iduće jutro pojavljuje na istoku. Prikaz diska u Sunčevoj lađi, predstavlja drevno vjerovanje brončanog doba Egipta i Skandinavije, prema kojem lađa prevozi Sunce na noćnom nebu. Nebra disk predstavlja prvi dokaz takvog vjerovanja u srednjoj Europi. Trenutna arheološka teorija Maklavuna i okoline Prema dostupnim podacima Maklavun pripada srednjem brončanom dobu. Nalazi na uzvisini koja dominira okolnim nižim brežuljcima. Godine 1960. lokalitet je istražio Baćić. On ne pretpostavlja da je riječ o tholosu grčko-egejskog tipa. Prema Baćiću riječ je o običnom grobnom tumulusu. Noviji radovi tvrde kako je riječ o grobnici s kupolom nastaloj u srednjem brončanom dobu pod utjecajem grčko-mikenske kulture. Temeljem sačuvanog kamenja, pretpostavlja se kako je unutrašnjost bila visine čovjeka. Noviji radovi tvrde kako je grobnica podignuta kao mikenski tholos zidana tehnikom lažnog svoda (objasnili smo da kupola tolosa nije lažni svod ni pseudo kupola). Autori postavku temelje na trapeznim blokovima koji se nalaze oko grobnice, dužine 60 - 100 cm, a širine 20 - 40

cm. Na njima su zaobljene površine koje mogu ukazivati na kupolu. Na prilazu tholosa je prolaz prema unutrašnjosti grobnice, sastavljen od blokova i ploča. Točna duljina dromosa se ne može odrediti, a očuvano je 6 m. Na sjeverozapadnom dijelu nalazio se jedan prazan grob trapezoidnog oblika, dimenzija 2 x 0.7 m, izgrađen kao suhozid. Kameni blokovi pronađeni u sredini ukazuju na centralnu grobnicu ili su to ostaci kupole. Keramika potječe iz faze ranog ili srednjeg brončanog doba. To ukazuje kako je u Istri postojala elita koja je svoje pripadnike sahranjivala poput elite društva u mikenskoj Grčkoj. Temeljem toga autori zaključuju o sličnosti životnih svjetonazora. Po sredini grobnice pronađen je sloj pepela s ulomcima keramike, brončano šilo i životinjske kosti. Monumentalnom grobnicom pokojnik zadržava svoje mjesto i u zagrobnom životu. Kroz tolos ostaje prisutan i djeluje na društvo. Nalazi iz Monkodonje, brončanih alatki, noževi i bodeži s rupicama za

Iz gradine Karaštak udaljene 1360 m, prilazilo se tholosu Maklavun sa zapada. To može biti jedan od razloga orijentacije dromosa

Maklavun, Mjesec

koji se cijedi



11 / 22

zakovice, ravnih ili zakrivljenih oštrica proizlaze iz egejskih noževa i upućuju na kontakte s mikensko-minojskom kulturom. Takvi nalazi, širom Jadrana, dokazuju komunikaciju u brončanom dobu. Od novijih nalaza važno je spomenuti da su u podnožju najstarijeg bedema na Monkodonji nađeni grčki ulomci posuda iz

mikenske civilizacije brončanog doba. Monkodonja je gradina, arheološko nalazište 5 km istočno od Rovinja. Otkrili su je 1953. Baćić i Marušić. Prvo istraživanje provedeno je od 1953. – 1955. godine. Novija međunarodna istraživanja počinju 1997. Izvode ih Arheološki muzej u Puli, Zavičajni muzej Rovinja i Freie Universität Berlin. Monkodonja se nalazi na uzvisini od 81 m nadmorske visine. Oblik joj je nepravilne

elipse u smjeru istok–zapad, veličine 160 m × 250 m. Naselje je okruženo s tri koncentrične zidine s dva ulaza na zapadu i sjeveru. Suhozid koji okružuje naselje dugačak je oko 1 km, 3 m širok i 3 m visok. Tu je živjelo 1000 ljudi. Pretpostavlja se da je život na Monkodonji počeo je prije 3800 godina. (Vrlo je vjerojatnije da je, kao i kod svih civilizacija, naselje samo proširenje i poboljšanje već postojećeg, mnogo starijeg naselja.) Na najvišem dijelu bila je akropola, ispod nje gornji grad, a još niže donji grad. Akropola, gdje je stanovala elita društva, je pravokutan prostor. Istraživači ne spominju da je situacija donekle slična španjolskom Los Milaresu, naselju 1000 mikenskih doseljenika u brončanom dobu, niti da je azimut zapadnog ulaza vrlo blizak orijentaciji dromosa Maklavun. Naknadno ćemo objasniti zašto je naselje u obliku elipse.

Akropola, grčki od ἄκρα πόλις, gornji grad, predstavlja utvrdu smještenu na najvišem dijelu grčkoga grada. Ovaj obrambeni objekt često se razvija u mjesto kulturnog značenja. Svaki starogrčki grad imao je akropolu. Kako bi se obranili, naseljenici su birali uzvisinu sa strmim obroncima. Takve naseobine razvile su se u centre velikih gradova koji su se širili prema dolini. Pojam akropola, iako je bio ograničen samo na grčku kulturu, koristi se i za građevine drugih antičkih kultura. U drugim dijelovima Monkodonje nalazili su se prostori za obrte u kućama različite veličine i načina gradnje. Tu su pronađeni ulomci posuda mikenske kulture. Monkodonja je bila važna točka u komunikacijama sjevernoga Jadrana sa srednjom Europom i s egejskim područjem. U grobnim tumulima na Mušegu, udaljenim 730 m, sahranjena je elita Monkodonje, koja je imala, poput Los Millaresa u Španjolskoj, vrlo bliske veze s Mikenom.

323⁰

Gradina Monkodonja, obrambeni zid

242⁰

Monkodonja, oblik zidina i azimuti ulaza – isti kao Maklavun prema DOF Geoportal

Sjever ≈242⁰



12 / 22

Sve je prestalo naglom invazijom ilirskog plemena Histri. Kako smo već naveli, to je bilo mračno doba povijesti kada su mnoga naselja, mjesta i gradovi opljačkani i razoreni uzduž cijelog Mediterana. Pretpostavlja se da je, nakon opsade Histra, naselje osvojeno, a zatim razoreno.

Maklavun okružuju tri kamena kruga. U prvom krugu je nabacano kamenje oko grobnice. Vanjski zidni plašt je drugi koncentrični pojas koji je čuvao grobnicu od urušavanja. Najbolje je očuvan u južnom dijelu, s visinom 1,70 m. Prema Bačiću, treći pojas je unutrašnji zid, koji nije koncentričan s vanjskim. Prema Hänselu i Teržan, Maklavun pripada tholosu grčko-egejskoga tipa. Najbliži primjeri ovakvih građevina nalaze se na jugu Europe pa autori smatraju da tolos sliči onima mikensko-egejskog tipa. To potvrđuje nalaz keramike koja pripada kasnoj fazi ranog brončanog doba ili srednjem brončanom dobu srednjoeuropske terminologije, što odgovara srednjoj i kasno mikenskoj epohi Grčke. Od keramičkih predmeta pronađene su posude karakteristične za srednje brončano doba u Istri. Prema njima datira se Maklavun. Unutar prostora tumula pronađeni su okomito postavljeni kameni blokovi s kamenom visine 80 cm, za koji se pretpostavlja da je imao kultnu vrijednost. Okomito postavljeni kameni blokovi nađeni su i na gradini Karaštak. Tumul na Maklavunu se drži jednim od najznačajnijih arheoloških spomenika iz brončanog doba i prvim poznatim prapovijesnim astronomskim solarnim opservatorijem u Hrvatskoj. Stručnjaci mu povijest procjenjuju između 3500 i 4000 godina. Oblik polumjeseca i astronomska namjena nisu konkretno objašnjeni. Komentar dosadašnjih saznanja Sve grobnice tipa dolmena, podignutih u Europi i na području Mediterana od kasnog neolitika, redovito imaju ulaz kako bi se mogla unijeti tijela preminulih. Ulaz određuje orijentaciju. U najvećem dijelu Europe orijentacija je prema izlazećem Suncu u neko vrijeme godine ili orijentacija prema Suncu nakon izlaska. Međutim, u Fontvieille u blizini Arlesa u

Grobni tumuli na Mušegu udaljeni su 730 m od Monkodonje

Maklavun s ucrtanim sjeverom i orijentacijom dromosa



13 / 22

jugoistočnoj Francuskoj, lokalni običaji su bili različiti. Grobnice su se orijentirale prema zalasku Sunca tako da su običaji potpuno različiti od onih u jugozapadnoj Francuskoj ili Kataloniji. Vidi članak Orientations of dolmens of Western Europe, M. Hoskina. Idemo li od Fontvieillea prema istoku, običaj se nastavlja. Možemo zaključiti da je u Europi orijentacija grobnica prema izlasku Sunca ili istoku. Takva orijentacija je pravilo za Iberijski poluotok, jugozapad, zapad i sjeverozapad Francuske. Orijentacija je prema zalazu sunca ili zapadu uzduž francuske obale Mediterana istočno od Fontvieillea. Ponavljam, to se odnosi na dolmene, a ne na tolose. Usporedimo li lunulu Ross Westmeath, kojoj je starost određena na oko 4200 godina, primijetit ćemo kako se Maklavun i oblik lunule podudaraju. Omjer većeg i manjeg promjera je 1:0.7. Odnosno, kad izračunamo dobijemo približno √2. Period Mjeseca je 28 dana, a tolos Maklavun je oblika polumjeseca, simbol Mjeseca, znaka žene, plodnosti, maternice. Na najkraći dan u godini, zimski solsticiji, zrake zalazećeg Sunca, muškog simbola, ulaze u tolos. Gledamo li prema jugu, polumjesec Maklavuna se cijedi – to je simbol starice, puta prema kraju života - smrti. Što se tiče pretpostavke da je Maklavun podignut kao mikenski tholos zidan tehnikom lažnog svoda, u I dijelu smo pokazali uvjete kako se to može odrediti. Uvjet je omjer širina zida tolosa i unutarnjeg promjera tolosa. Budući da je Maklavun oblika polumjeseca, a nisu poznat drugi takvi tolosi, on taj uvjet ne može zadovoljiti u dijelu početka dromosa. Svi minojski tolosi imaju obilježje: potpuno koncentrični zidovi s omjerom unutarnjeg promjera tolosa s debljinom zida koji iznosi 3.55. Taj omjer za Maklavun iznosi: 8,14/2,39=3.55. Dakle, zid oko dromosa, uži od 2,39 m, ne bi izdržao kupolu.

Geolokacija Maklavuna je sjever 45⁰ 06' 31'' istok 13⁰ 45' 10,35'', nadmorska visina 211,6 m. Sunce zalazi na zimski solsticij 2015 godine pod kutom od 235⁰ 51'. Prije 3000 godina kut zalaska bio je 237⁰ 45'. Ako izmjerimo kut simetrale maklavunskog dromosa on iznosi oko 242⁰. Sunce je na solsticiju zalazilo na tom azimutu prije 4500 godina. Sličan kut nailazimo na zapadnom ulazu Monkodonje. To nije sve, oduzmemo li od azimuta 180⁰, dobit ćemo 62⁰. To je kut izlaska Sunca na ljetnom solsticiju,

Arheoastronomska orijentacija Maklavuna od prije 4500 godina do 2015.klikni na sliku za visoku rezoluciju

Lijevo astronomski kalkulator lunula, desno Maklavun


http://www.audiologs.com/ozrenbilan/maklavun1.jpg



14 / 22

najdužem danu. Dakle orijentacije se može shvatiti kao dijametralna od azimuta izlaska Sunca na solsticiju. Nadalje, ako Sunce osvjetljava manje od polovine površine Mjeseca, geometrijski je polumjesec ograničen poluelipsom i polukružnicom. Pri tome se glavna os elipse, neosvijetljenog dijela, podudara s promjerom polukružnice. Dakle, centralni neosvijetljeni dio Mjeseca je oblika elipse. Prisjetimo se; Monkodonja ima oblik elipse – to može biti neosvijetljeni dio Mjeseca. Iz toga možemo zaključiti da je civilizacija koja ga je početno izgradila bila tipa matrijarhata, poput minojske kulture. Prije 3800 godina, vjerojatno je druga patrijarhatna solarna civilizacija iskoristila postojeće konstrukcije i zadržala vrata na postojećem azimutu te ih sofisticirala za obranu. Uostalom to potvrđuju i arheološki nalazi. Očito, novija civilizacija bila je, zbog nepoznatih velikih problema, na nižoj razini svijesti jer nije arheoastronomski korigirala ulaz. Bez obzira je li to apsolutno točan kut azimuta, jer ga je teško odrediti zbog oštećenja i je li to točna starost tolosa, jer je sve lako korigirati geodetskim mjerenjem na licu mjesta, pogledajmo simulaciju u 64-bitnom programu Stelarium www.fsf.org. Prije toga, o arheoastronomskom najznačajnijem datumu. U astronomiji su najvažniji datumi vezani za položaj Sunca koji određuju najduži dan i najdužu noć, te jednak dan i noć. To su zimski i ljetni solsticij 21.12. i 21.06 te ekvinociji 21.03. i 23.09. Najpoznatiji i najstariji hramovi na svijetu projektirani su prema arheoastronomskim principima. Od ova četiri datuma, ljudima je oduvijek bio najvažniji zimski solsticij 21.12. jer je Zemlja najdalje od Sunca i kada priroda simbolički umire jer je to najkraći dan u godini. Taj dan u drevnim se kulturama držao najsvetijim danom – danom novog početka. Solsticij doslovno znači Sunce stoji, jer zbog Zemljinog kuta jedna polutka leži najdalje od Sunca. Postojao je iskonski strah da će nebesko tijelo koje grije, daje svjetlost i život, zauvijek nestati s neba. Kada se Sunce ponovno počne uzdizati, nastaje trenutak optimizma. To je na sjevernoj hemisferi vidljivo nekoliko dana nakon zimskog solsticija, 25. prosinca, datuma koji se vezuje uz proslave svjetla i ponovnog rađanja nepobjedivog Sunca. Drevne civilizacije su povratak sunčevog broda (prisjetite se Nebre) na pravi kurs pripisivali zvijezdi Sirijus, koja upravlja Suncem. Nekoliko dana nakon zimskog solsticija postaje vidljivo da dan postaje duži. Slavljenje smrti i ponovnog rođenja počinje se vezivati upravo uz zimski solsticij. U drevnom Egiptu, 21.12. Oziris, umire i biva pokopan. No nakon ponoći, iz osvijetljenog hrama iznosi se dijete koje navještava Ozirisovo ponovno rođenje. Ozirisa je raskomadao ljubomorni brat Set, a dijelove tijela skupila je i oživila Izida, te nakon toga začela dijete Horusa. Grčkog boga Dioniza na zimski solsticiji ubiju i raskomadaju, nakon čega se u ritualu pojavljuje malo dijete koje predstavlja ponovno rođenje Dioniza. Rimljani su u to doba slavili Saturnalije, što je trajalo i po tjedan dana, a počinjalo je prije zimskoga solsticija. Inke, koji su živjeli na južnoj hemisferi, zimski solsticij slavili su u lipnju, a u središtu štovanja je bilo božanstvo vezano za Sunce. U Kini je najvažniji blagdan vezan uz zimski solsticij filozofijom jina i janga. Kad Sunce tone, rastu sile negativne energije, a nakon solarnog uzdizanja počinje rasti pozitivna energija. To je tradicionalno vrijeme kada obitelj zajedno blaguje i razmjenjuje darove, kao na rimskim Saturnalijama oko solsticija. Židovi u prosincu slave Hanuku, blagdan svjetla, paleći svakoga dana po jednu svijeću na sedmerokrakom svijećnjaku menori.

U prstenu Newgrange sada se nalazi samo 12 od 37 megalita. Postavljeni su 1000 godina nakon izgradnje

http://www.fsf.org/



15 / 22

Buddha je u prosincu doživio prosvjetljenje, pa se tada slavi Bothi, dan kada je Buddha izašao iz beskonačnog kruga rođenja i smrti, odnosno reinkarnacije. Iran za zimskoga solsticija proslavlja blagdan Shabe-Yalda iz perzijskih vremena. U najduljoj noći u godini rođen je iz kamena Mitra, bog svjetlosti i istine.

Maklavun možda ima kultno i astronomsko značenje, hipotezu moramo dokazati. Za to nam nedostaju megaliti smješteni na astronomski određenim lokacijama. Može se pretpostaviti da je oko grobnice postojao prsten megalita, poput onog u Newgrange. Nama je mnogo bliži onaj na brdu Valmarin kraj Pule ili kao kod Poreča, a tamo se nalazi prsten megalita. Kako odrediti eventualne lokacije megalita Maklavun? Simulacijom u 64-bitnom programu Stelarium dobit ćemo azimut izlaska i zalaska Sunca i Mjeseca sa lokacije Maklavuna, na značajnim astronomskim datumima, u vrijeme izgradnje tolosa. Nakon toga, rezultati simulacija prikazani su tablično. Konačno je prikazana simulacija u 3D programu Google Earth koja pokazuje zrake s lokacijama eventualnih megalita. Eventualnu pogrešku azimuta lako je korigirati točnim geodetskim mjerenjem s lokacije.

Kako smo već naveli, Maklavun ima neobičan oblik polumjeseca s omjerom lunule Ross Westmeath koja predstavlja astronomski kalkulator i kalendar. Ne postoje drugi tolosi takvog oblika ali postoje kulture kojima je (brojenje) dana započinjalo noću, tj. zalazom Sunca. Ako su graditelji Maklavuna, štovali život, početak dana je zalaz Sunca. To predstavlja slavljenje ponovnog rođenja. Ako to nije točno, tolos nema astronomsku orijentaciju. Orijentacija mikenskih grobnica usklađena je s topografijom terena i postupkom konstrukcije te nije moguće potvrditi usmjerenost prema astronomskim pojavama. Iz gradine Karaštak, udaljene 1360 m, (za koju je pretpostavka da su tu živjele osobe sahranjene u tolosu) prilazilo se Maklavunu sa zapada. To može biti jedan od razloga orijentacije dromosa: prema gradini Karaštak i prema dnu brežuljka. Oblik Maklavuna je, kako smo naveli, polumjesec koji se cijedi, dok je u tlocrtu oblik:

Orijentacija 59 tolosa kod Los Millaresa prema Hoskinsu, s dodanim usmjerenjem Maklavuna

Orijentacija 80 dolmena i 47 tračanskih hramova, prema Tsonevu i Kolevu, s dodanim usmjerenjem Maklavuna

http://www.fsf.org/



16 / 22

To je keltski simbol psihičke svjesnosti, koji je možda preuzet iz nepoznatih starijih civilizacija. Nadalje, ako ipak postoji astronomska orijentacija, onda je Maklavun nešto stariji od maksimalno procijenjene starosti, recimo oko 4500 godina, a to se podudara s usmjerenjem prema zimskom solsticiju. Navedeno je usklađeno i s Monkodonjom kojoj je zapadni ulaz iste orijentacije, a samo naselje ima oblik elipse, neosvijetljenog dijela Mjeseca.

U minojskoj umjetnosti često su se prikazivali simboli solarnih i zvjezdanih nebeskih objekata. Tim simbolima ukrašena je Palača u Knosu. Rituali koji su se vršili uključivali su promjene svjetla i tame kao i primjenu refleksija svjetla, poznatih minojcima iz heliografa. Najvažnija je solarna božica Minojska Demetra (grč. Δημήτηρ, Dêmếtêr = Majka Zemlja), božica Zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita. Demetrin je pandan u rimskoj mitologiji Cerera ili Dijana, a Izida u egipatskoj mitologiji povezana sa zvijezdom Sirius. Demetra je povezana i sa Gejom. Minojski glineni disk, nalik na Nebru, identificiran je kao ritualni kalendarski objekt koji prikazuje najvažnije nebeske cikluse, a posebno lunarni octaeteris. U astronomiji, octaeteris je razdoblje od osam solarnih godina nakon čega se mjesečeva mijena javlja na isti dan u godini, plus jedan do dva dana. Razdoblje je dobro sinkronizirano s pet vidljivosti ciklusa Venere i trinaest okreta Venere oko Sunca. Pojednostavljeno, ako se Venera vidi pored Mjeseca, nakon osam godina na isti dan ponovno će biti u blizini. Arheoastronomsko usmjerenje palače Knos, Phaistos, Mallia i Gournia je prema izlazećem Suncu. Istočne palače Zakros Petras su orijentirane na najjužniji i najsjeverniji izlaz Mjeseca. U smjeru istok-zapad, Knos i Phaistos, su usmjerene na izlazak Mjeseca pet dana prije proljetnog ekvinocija. Jedno usmjerenje prijestolne prostorije na Knosu je prema izlasku Spice. Dakle, mitovi o Minosu, Demetri i Perzefoni imaju astronomsko podrijetlo, a povezani su s minojskom astronomijom promatranja razdoblja Mjeseca, Venere i Spice. Kretanja planeta temelj su ideje reinkarnacije, temelja vjerovanja minojske religije. Radiokarbonska datiranja (B. Hansel, B. Teržan, K. Mihovilić, Radiokarbonski datumi, 2005) uzoraka životinjskih i ljudskih kostiju naselja Monkodonja, pokazali su da je najraniji datum ljudskog naselja prije 7000 godina, a najnoviji prije 3000 godina. To je potpuno u skladu s ovdje prikazanom novom aheoastronomskom teorijom koja sugerira raniji nastanak Maklavuna. Prisjetimo li se Hoskinsa, koji naglašava da tolosi neobične orijentacije ukazuju i na druge neobičnosti. Ponekad imaju neobičnu konstrukciju, pa pretpostavlja da su, neobični tolosi najvjerojatnije inačice ranijih civilizacija. I to je u skladu s ovdje iznesenom teorijom.

Simulacije izlaska Sunca



17 / 22



18 / 22

Simulacije zalaska Sunca



19 / 22

Simulacije izlaska Mjeseca



20 / 22

Simulacije zalaska Mjeseca



21 / 22

Tablični i grafički prikaz izlaska i zalaska Sunca i Mjeseca Na Maklavunu je samo jedan tolos pa se iz toga ne može zaključiti na eventualno pravilo pri gradnji. Simulacija u 3D Google Earth, s ucrtanim smjerovima simulacija izlaska i zalazaka nebeskih objekata, trebala bi se podudarati s eventualnim megalitima ako tolos ima arheoastronomsku orijentaciju.



22 / 22

Nebesko tijelo Sunce Mjesec (samo na značajnim datumima)

Datum/≈azimut izlaz zalaz izlaz zalaz 21.03. 109⁰ 251⁰ 88⁰ 47' 274⁰ 45' 21.06. 63,5⁰ 296⁰ 31' 110⁰ 247⁰ 23.09. 71⁰ 288⁰ 36' 64⁰ 296⁰ 21.12. 117⁰ 242⁰ 91⁰ 32' 265⁰ 21'

Napomena: azimut se može korigirati po potrebi prema podacima prikazanim na prvoj simulaciji

Teorija potpune pomrčine Sunca

Konačna pretpostavka je teorija potpune pomrčine Sunca koja se vjerojatno dogodila 15.11. prije 4500 godina. Do pomrčine je došlo u popodnevnim satima na azimutu prema kojem je napravljen dromos Maklavuna. Teorija totalne pomrčine također se uklapa u ovdje iznesenu teoriju. Klikni na sliku za visoku rezoluciju. Što je arheoakustika? Arheoakustika u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku (PDF 1314 KB) Nova arheokustička i arheoastronomska teorija Vestibula i Dioklecijanove palače u Splitu 1. dio (PDF 1458 KB) Nova arheokustička i arheoastronomska teorija Vestibula i Dioklecijanove palače u Splitu 2. dio (PDF 1760 KB) Nova arheokustička i arheoastronomska teorija Vestibula i Dioklecijanove palače u Splitu 3. dio (PDF 2021 KB) Arheoastronomska orijentacija Dioklecijanovih tvrđava na Limes Arabicus - Qasr Dajaniya i Castra Praetorii Mobeni Qasr Bashir, u Jordanu i kompleks Palmira u Siriji Uvod (PDF 2041 KB) Arheoastronomska orijentacija Dioklecijanovih tvrđava na Limes Arabicus - Qasr Dajaniya i Castra Praetorii Mobeni Qasr Bashir, u Jordanu i kompleks Palmira u Siriji DIO II (PDF 2041 KB) Arheoastronomija hijerotezije Antioha I. Komagenskog na Nemrud Dagi - Komagenski sinkretički kult i prvi horoskop (PDF 1763 KB) Arheoastronomija: Sirius - Utjecaj na život i svijest zbog kretanja nebeskih objekata (PDF 1780 KB) Arheoakustički učinci u arhitekturi drevnih civilizacija Maja i antičke Grčke sa primjerima i akustičkom analizom: Matlab, Adobe Audition, Arta i Ripple Harvard Falstad (akustička analiza učinka jeke kvecala, kišnih kapi i akustike teatra u Epidaurusu) (PDF 6238KB) Arheoakustičke pojave u podzemnom hramu Hypogeum Hal-Saflieni na Malti (PDF 1870KB) Arheoakustičke pojave Maeshowe (PDF 873 KB) Arheoakustičke pojave Newgrange s novom teorijom: dio petroglifa predstavlja korisničke upute (PDF 1793 KB) Arheoakustičke pojave Nekromanteiona kod Aheronta (PDF 1602 KB) Arheoakustičke pojave Chavín de Huántar (PDF 2644 KB) Arheoakustičke pojave Gobekli Tepe. Nova teorija: Kodira li Gobekli Tepe, oblikom, položajem i usmjerenjem, najsjajniju zvijezdu sazvježđa Bika – Bikovo oko – Aldebaran? (PDF 1304KB) Arheoakustičke pojave Puma Punku. Što je akustička levitacija? (PDF 1261KB) Akustičke pojave Gol Gumbaz - svaki zvuk odjekuje 10 puta (PDF 261KB)

Poveznica na I dio članka Nova arheoastronomska teorija tolosa Maklavun I dio

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/paleo.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/paleo.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/dio1.pdf






http://www.audiologs.com/ozrenbilan/LimesIntro.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/LimesIntro.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/Limes.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/Limes.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/Nemrud.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/Nemrud.pdf





http://www.audiologs.com/ozrenbilan/hypogeum.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/hypogeum.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/maeshowe.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/maeshowe.pdf



http://www.audiologs.com/ozrenbilan/nekr.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/nekr.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/chavin.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/chavin.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/gobekli.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/gobekli.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/puma.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/puma.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/gumbaz.pdf

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/gumbaz.pdf


http://www.audiologs.com/ozrenbilan/maklavun2.jpg

nova arheoastronomska teorija tolosa maklavun ii dioaudiologs.com/ozrenbilan/maklavun2.pdf ·...

Documents