normativni akti i Činjenice. zakon. · formalna i materijalna ustavnost zakona 2) načelo...
TRANSCRIPT
NORMATIVNI AKTI I
ČINJENICE. ZAKON.
Doc. dr. sc. Luka Burazin
Literatura:
R. Guastini, Sintaksa prava (2018), str. 125-146
NORMATIVNI AKTI I
ČINJENICE− izvor prava:
▪ prostorno-vremenski događaj (činjenica)
▪ ljudsko ponašanje ili stav (akt)
− razredi izvora prava:
a) normativni akti
➢ ponašanja kojima se norme proizvode svjesno i
voljno (jezična ponašanja/akti)
➢ formulirano, uglavnom pisano pravo
b) normativne činjenice
➢ ponašanja kojima se norme ne proizvode svjesno i
voljno
➢ (barem naizgled) neformulirano i nepisano pravo
2
NORMATIVNI AKTI
❑ dvije dodatne uporabe ”normativnog akta”
a) označavanje radnje/djelovanja
➢npr. donošenje zakona, uredbe
➢ali: ne jedan, nego skup jezičnih akata
➢bolje: normativni postupak!
b) označavanje rezultata djelovanja
➢npr. zakon, uredba
➢ali: rezultat je tekst, a ne norma
➢bolje: normativni dokument!
3
NORMATIVNE ČINJENICE
❑ normativne činjenice:
a) ljudska ponašanja kojima se norme proizvode na
nesvjestan i nevoljan način (glavno značenje!)
▪ uporabe ili običaji
b) ”izvorne” činjenice (događaji, ponašanja) koje daju
život normama koje postaju vrijedeće na temelju n.
efektivnosti
➢ izvori ”extra ordinem”
c) normativni akti ”vanjskih” pr. poredaka čije su norme
povremeno primjenljive na temelju upućivanja
➢ strana državna prava, općeprihvaćeni izvori
međunarodnog pr., europsko pr.4
OBIČAJ
− u hrv. pr. poretku: pr. izvor u pojedinim granama
prava (npr. trgovačko, obvezno, pomorsko pr.)
− običaj = stalna društvena praksa, jednoobrazno
ponavljana tijekom duljeg razdoblja, popraćena
uvjerenjem da podliježe obvezujućoj normi
− dva elementa:a) materijalni: izvanjski opažljivo ponašanje
b) psihološki: uvjerenje ili normativni stav
− prema nekima, običaj = pravilnost ponašanja
(navike)➢ organi primjene pravilnost pretvaraju u ”pravilo”
➢ običajno pravo = sudačko pravo5
OBIČAJ
− učinkovitost kao uvjet važenja (obveznosti)
− sadržaj društvene prakse
▪ ponašanje (u skladu sa zapovjednom n.); odobravanje
ponašanja (u skladu s dopuštajućom n.); zahtijevanje
pokornosti nečijim zapovijedima (u skladu s n. o
nadležnosti)
− ideja o trebanosti ponašanja vidljiva u uporabi
vrednujućih/propisujućih izraza
− autonomija i decentralizacija proizvodnje normi
− primitivan način proizvodnje normi
▪ manje određene norme, sporo mijenjanje... 6
PRAVNI IZVORI I IZVORI
EXTRA ORDINEM
❑ normativna činjenica kao pravni izvor
➢kada je n. o proizvodnji prava uzima kao
uvjetujuće činjenično stanje nastanka novog prava
❑ normativna činjenica kao izvor extra ordinem
➢kada ”proizvodi pravo” unatoč nepostojanju n. o
proizvodnji prava
➢npr. uspješna revolucija ili državni udar (uspostava
novog ustavnog poretka)
➢npr. izobičajenje (prestanak važenja neke
postojeće pr. norme)
➢načelo efektivnosti! 7
NAČELO EFEKTIVNOSTI
❑ norma pravno postoji – čak i ako ne odgovara krit.
valjanosti u vrijedećem pr. poretku – kad je njezini
adresati prihvaćaju i kad je se pridržavaju
❑ norma pravno ne postoji – čak i ako odgovara krit.
valjanosti u vrijedećem pr. poretku – kad je njezini
adresati ne prihvaćaju i kad je se ne pridržavaju
− normativna činjenica predviđena pravom →
proizvodnja valjanih normi
− normativna činjenica nepredviđena pravom →
proizvodnja društveno učinkovitih normi
− pravno postojanje stječu ex post na temelju n. efektivnosti ili
krit. valjanosti novog pr. poretka 8
ZAKON
❑ uporabe izraza ”zakon”
‒ nenormativne pojave:
▪ pravilnost događaja ili ponašanja
▪ znanstveni iskaz (sud) kojim se opisuje
pravilnost događaja ili ponašanja
‒ normativne pojave:
▪ propisujući iskaz (”odredba”)
▪ skup propisujućih iskaza (normativni tekst ili
dokument)9
”ZAKON” U OPĆENITOM
SMISLU
❑ ”zakon” u općenitom smislu:
1) istoznačnica za ”pravo” u objektivnom smislu
➢ kao da se pravo ne razlikuje od izvora prava
➢ kao da je zakon jedini izvor prava
2) istoznačnica za ”izvor prava”
➢ bez pravljenja razlike između različitih izvora
prava
➢ kao da je zakon jedini izvor prava
➢ zakon kao izvor prava par excellence 10
ZAKON KAO PRIMARNI I
VRHOVNI IZVOR❑ zakon kao izraz ”opće volje” (suverene vlasti)
‒ Rousseau; čl. 6. Deklaracije o pravima čovjeka i
građanina (1789.): ”Zakon je izraz opće volje”
‒ kontekst dominacije mekih (i ponekad nepisanih)
ustava
❑ zakon kao vrhovni izvor
‒ nad-ređen drugim izvorima (običaji, uredbe, sudačko
pr.)
‒ meki ustavi smatrani političkim dokumentima
❑ zakon kao primarni izvor
‒ izvorni izvor
‒ zakonod. f. logički pred-određena drugim funkcijama11
”ZAKON” U FORMALNOM I
MATERIJALNOM SMISLU
❑ zakon u formalnom smislu
➢ svaki akt ili dokument koji potječe od zakonodavnog
organa i koji ima posebno pr. uređenje
➢ razlikovanje u odnosu na akte izvršne i sudske vl.
❑ zakon u prvom materijalnom smislu
➢ svaki akt ili dokument kojim se izražavaju opće i
apstraktne n.
➢ razlikovanje u odnosu na odluke pojedinačnog i
konkretnog sadržaja bez obzira na organe od kojih
one potječu
➢ ali: npr. uredbe sa zakonskom snagom?12
”ZAKON” U FORMALNOM I
MATERIJALNOM SMISLU
❑ zakon u drugom materijalnom smislu
➢svaki akt ili dokument kojim se uređuje ponašanje
građana
➢ razlikovanje u odnosu na (čak i opće i apstraktne)
akte kojima se ne utječe na subj. pr. položaje
građana
➢nema nužno opći i apstraktan sadržaj (npr.
individualni zakoni ili zakoni-rješidbe)
− pojmovi zakona u materijalnom smislu korišteni
osobito u uređenjima ustavne monarhije 13
NAČELO ZAKONITOSTI
▪ n. zakonitosti = načelo podvrgnutosti javnih vlasti
zakonu
➢ zaštita građanskih prava
▪ podvrgnutost zakonu ovisno o smislu ”zakona” i
”javne vlasti”
a) zakon u formalnom smislu – sudska i izvršna vlast
➢ zakon kao izraz opće volje; zakonodavac čuvar
suverenosti; pravna država
b) zakon u materijalnom smislu (skup o. i a. pr. n.) –
sudska, izvršna, ali i zakonodavna vlast (pod uvjetom
da je ustav krut)!
➢ ustavotvorac čuvar suverenosti; ustavna pravna država14
NAČELO ZAKONITOSTI
⚫ tradicionalno: n. zakonitosti samo u odnosu
na izvršnu vlast
– izvršna vlast raspolaže sredstvima prisile
– zakonodavac (zakon) stvara subjektivna prava
– sudstvo primjenjuje zakone (suci kao ”usta
zakonodavca”; sudstvo kao ”vlast koja to i nije”)
⚫ kritika (suvremeno gledište)
– građanska prava temelj imaju u ustavu (problem
jamčenja tih prava u odnosu na zakonodavca!)
– sudska funkcija uključuje široke granice diskrecije
(osobito u tumačenju)15
NAČELO ZAKONITOSTI
1) načelo ustavnosti▪ podvrgnutost zakonu u materijalnom smislu zak. vl.
▪ formalna i materijalna ustavnost zakona
2) načelo zakonitosti pravosuđenja▪ podvrgnutost (formalnom) zakonu sudske vl.
▪ utemeljenost sudske odluke na zakonu i njezina sadržajna
sukladnost zakonu; sudac nije ovlašten odbiti primjenu
zakona (ali, vidi čl. 37 UZUS-a)
3) načelo zakonitosti u pravom smislu riječi▪ podvrgnutost (formalnom) zakonu izvršne vl.
▪ Sve što (zakonom) nije izrijekom ovlašteno, prešutno je
(zakonom) zabranjeno
▪ utemeljenost akta uprave na zakonu i njihova sukladnost
zakonu16
17
HVALA NA POZORNOSTI !
K R A J