8/19/2019 Nista 54

1/2

2.2. Dumitru Staniloae: jedinstvo vjere i punina crkvenostiD. Staniloae (1903.1993.), rumunjski pravoslavni teolog ibiskup, dosta je ostro reagirao na euharistijsku ekleziologiju N.Afanasieva,33 smatrajuci da je relativisticka i da nudi nelegitimne32 Usp. J. Zizioulas, The Ecclesiological Presuppositions of the Holy Eucharist,uvod, 333.33 D. Staniloae je to ucinio u eseju o opcoj i katolickoj Crkvi, Biserica universalasi soborniceasca, u: Ortodoxia, 18 (1966), 2, 167-199, i u knjizi Spiritualitate sicomuniune in Liturghia Orthodoxa, Craiova, Editura Mitropoliei Olteniei, 1986.Usp. i D. Staniloje, Pravoslavna dogmatika II, Beograd, 1993., 133-135.97Crkva u svijetu, 49 (2014), br. 1, 81-105kompromise. Afanasievu upucuje nekoliko kritika. Prva je daeuharistijska ekleziologija nedovoljno naglasava vaznost pravevjere za zajednicku pricest. Euharistija proizlazi iz ortodoksije, ane ortodoksija iz euharistije. Nije dovoljna uzajamna ljubav. Nuznaje i prava i ista vjera da bi se moglo zajedno pricescivati. Osim istevjere, potrebne su jos uzajamna ljubav medu vjernicima, jedinstvosvecenika s njihovim biskupom te jedinstvo biskupa s ostatkomCrkve. Svi su ovi elementi isprepleteni i medusobno se uvjetuju.Raskol nije pogodio samo kanonsku povrsinu Crkve nego jerijec i o pravom doktrinarnom nejedinstvu. Smatra da Afanasiev zeli

na mala vrata pravoslavne vjernike ukljuciti u univerzalnu Crkvupod papinim primatom kad govori da se pitanja primata i odnosamedu biskupima mogu naknadno rjesavati. Staniloae prihvacada u buducem jedinstvu papa moze biti primus inter pares, ali neprihvaca jedinstvo koje ce biti uspostavljeno bez obzira na teoloskei prakticne posljedice polozaja rimskoga biskupa.Mjesna Crkva ima puninu crkvenosti, no ona ne dolazisamo od euharistije nego i od jedinstva vjere s ostalim mjesnimCrkvama. Mjesna Crkva nije posve neovisna i samodostatna.Punina crkvenosti neke mjesne Crkve postoji ako ona dijeli istiduh, vjeru i zajednistvo s ostalim mjesnim Crkvama.Staniloae prihvaca kao valjanu katolicku euharistiju, tesmatra da je Katolicka Crkva sacuvala vjeru u Trojstvo i Isusa

Krista iako je vjeri nadodala dogme o Filioque, cistilistu, papinuprimatu i nezabludivosti. Jedino ove dvije posljednje smatrapravim uzrokom podjele i stvarnom zaprekom jedinstvu. Papa jeprimus inter pares, ali nema univerzalnu jurisdikciju niti mozegovoriti nezabludivo u ime cijele Crkve.3. Obnovljeno zanimanje za euharistijsku ekleziologijuNakon ovih kritika euharistijska je ekleziologija u pravoslavljugledana uglavnom sa sumnjom te je zamijenjena ekleziologijomzajednistva.34 Ipak, u zadnje se vrijeme nastoji bolje istrazitinjegova misao i iznova je vrjednovati. U katolickim krugovimaAfanasiev je bolje primljen jer su rijetki pravoslavni teolozi kojibi bili toliko otvoreni prema jedinstvu. Utjecaj Afanasieva na34 J. Meyendorff za svoga ce ucitelja Afanasieva reci da je otisao u euharistijs

kiekstremizam i jednostranost, zanemarivsi istinu i tradiciju. Usp. J. Meyendorff,The Unity of the Church in the Divine Eucharist and the Bishop in the First ThreeCenturies, u: St. Vladimirs Seminary Quarterly, 10 (1966), 4, 216.98D. s. P. Herman, A. Mateljan, Euharistijska ekleziologija Nikolaja Afanasievaekleziologiju II. vatikanskog sabora proucavali su primjerice BrunoForte35 i Paul McPartlan,36 te su zakljucili da se Lumen gentium umnogocemu podudara s Afanasievim.37

8/19/2019 Nista 54

2/2

3.1. Prijedlozi Radua BordeianuaRumunjski pravoslavni teolog Radu Bordeianu euharistijskuekleziologiju pokusava uklopiti u ekleziologiju zajednistva. Kaopozitivnosti euharistijske ekleziologije navodi to da euharistijuvrjednuje kao konstitutivni element crkvenosti te priznajevaljanost euharistije Katolicke Crkve. Zahvaljujuci tome, i katolicii pravoslavni dio su jedne, svete, katolicke i apostolske Crkve.Svatko ima svoju tradiciju i razlicito manifestira svoju crkvenost,ali obje su dio iste, jedne Crkve. Nejedinstvo je kanonskog, ane dogmatskog karaktera i ne treba ga apsolutizirati. To vodido umanjenja znacenja sekundarnih dogmatskih razlika i dopotrebe da se iznova definira koja su teoloska pitanja stvarnazapreka jedinstvu, a koja to nisu. Filoque, primjerice, nije zaprekajedinstvu, dok primat jest, jer zbog primata nema zajednistvabiskupa te Katolicka i Pravoslavna crkva zive zasebnim zivotima.38S druge strane, Bordeianu smatra da Zizioluas i Staniloaeispravno drze kako se jedinstvo postize i preko doktrinarnogjedinstva. S njima dijeli misljenje da je zajednistvo biskupa nuznoza zajednicko slavljenje euharistije. Ipak smatra da ova dvojicanisu u pravu kad tvrde da je Afanasiev podcijenio nauk vjere ipravovjerje. On je svakako u proces receptio ukljucivao i nauk35 Usp. B. Forte, La chiesa nelleucaristia, DAuria, Napoli, 1975; B. Forte, Lachiesa della Trinita. Saggio sul mistero della Chiesa, comunione e missione, SanPaolo, Cinisello Balsamo, 1995.

36 Usp. P. McPartlan, The Body of Christ and the Ecumenical Potential ofEucharistic Ecclesiology, u: Ecclesiology, 6 (2010), 2, 148-165.37 Podudaranja su: jedna, sveta, katolicka i apostolska Crkva ostvaruje seponajprije u mjesnim Crkvama; jedinstvo jedne mjesne Crkve najjasniji izrazima u euharistijskome skupu cijele te mjesne Crkve (LG 26); razlicite karizme,darovi i sluzenja moraju biti u sluzbi mjesne Crkve i od nje koordinirani; biskupje znak i sluzitelj jedinstva opce Crkve koje se ostvaruje u njegovoj mjesnojCrkvi; mjesne Crkve predstavljaju puninu otajstva Crkve na mjesnoj razini, tesu zbog toga ujedinjene izmedu sebe; to je zajednistvo izrazeno kolegijalnimzajednistvom biskupa okupljenim oko biskupa Crkve koja predsjeda u ljubavi.Usp. C. J. Syty, Lecclesiologhia eucaristica nellodierno dibattito della teologiacattolica, u: AA., LEucaristia nella tradizione orientale e occidentale, Venezia-

Mestre, 2007., 243-263.38 Usp. R. Bordeianu, Orthodox-Catholic Dialogue: Retrieving EucharisticEcclesiology, u: Journal of Ecumenical Studies, 44 (2009.), 2, 258