new sati muke gospodina naŠega isusa krista · 2020. 4. 14. · isusa krista po sluŽbenici...
TRANSCRIPT
-
SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA
ISUSA KRISTA
SLUŽBENICA BOŽJA
LUISA PICCARRETA (1865 -1947.)
-
2
DVADESET I ČETIRI SATA
MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
PO SLUŽBENICI BOŽJOJ LUISI PICCARRETA
GLASNICI KRALJEVSTVA VOLJE BOŽJE
Sveti Hanibal Marija di Francia, ispovjednik i duhovni vođa službenice Božje
Luise Piccarreta, bio je na privatnoj audijenciji kod pape Sv. Pia X, kako bi ga
upoznao s djelom koje je napisala Luisa "SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA
ISUSA KRISTA". Čitajući pred Papom neke stranice, posebno one o raspeću,
Papa ga je prekinuo govoreći: "Oče, ova se knjiga mora čitati na koljenima,
to je Isus Krist koji govori!"
-
3
UVOD
U dobi od 17 godina Luisa je, pripravljajući se za Božić, sastavila jednu devetnicu
koja se sastojala od devet razmatranja i nakon što je završila, naš Gospodin je zatražio
od nje da neprekidno razmatra posljednja dvadeset četiri sata njegove muke, počevši
od trenutka rastanka sa svojom Mamom (prije ustanove Euharistije), sve do
polaganja u grob.
U svakom satu Muke naš Gospodin nas poziva da ga slijedimo i da ga utješimo
našom ljubavlju, tako da ćemo putem ovih razmatranja, malo po malo, već prema
tome koliko ćemo uranjati i produbljivati svaki prizor, svaku riječ, svaku istinu,
svaku patnju, razumjeti koliko je velika ljubav našega Boga i bit će nam, stoga,
nemoguće da ga ne ljubimo kako zaslužuje. Tako ćemo naučiti otkrivati i upoznavati
ne samo izvanjske patnje koje je Isus proživio, nego također i sve one nutarnje patnje
koje su sakrivene očima stvorenja: njegovu unutarnju Muku.
Dakle, razmatrati jedan sat Muke znači sjediniti se s Isusom kako bismo činili ono
što je On činio za vrijeme svakoga od prizora svoje Muke, na primjer: prikazivati
molitve i zadovoljštine koje je On prikazivao svome Ocu u svojoj nutrini kada je bio
bičevan, okrunjen trnjem, razapet...itd., i zbog toga se služimo ovom knjigom:
"SATI MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA" (L'Orologio della
Passione di Nostro Signore Gesù Cristo). Na ovaj način, svaki puta kada čitamo,
razmatramo, uranjamo ili produbljujemo svaki sat Muke, mi pokušavamo učiniti
svojima same Isusove molitve, nakane, zadovoljštine, kako bismo ih zajedno s njim,
prikazivali Ocu za spasenje i za dobro cijelog ljudskog roda.
Nakon što je molio i proživljavao neprekidno ove Sate Muke više od trideset godina,
sveti Hanibal Marija di Francia, budući da je bio imenovan od mjerodavne vlasti
crkvenim ispitivačem spisa Službenice Božje Luise Piccarreta, naložio joj je snagom
svete poslušnosti da zapiše ova razmatranja, dajući tako početak ovoj knjizi Neba.
Vidjevši bogatstvo sadržaja i dobro koje mogu učiniti ovi spisi, sam Hanibal je
preuzeo na sebe zadatak da ih tiska u četiri izdanja (1915, 1916, 1917 i 1924).
Luisa, nakon što je završila originalni rukopis, poslala ga je Sv. Hanibalu zajedno sa
jednim pismom. U njemu govori o zadovoljstvu koje Isus osjeća kada se razmatraju
ovi sati, kao što ona sama svjedoči: "Isus osjeća da se ponavlja sami njegov glas i
njegove molitve koje je uzdizao Ocu svome za vrijeme dvadeset i četiri sata njegove
bolne Muke." Osim pisma, Luisa je s rukopisom poslala nekoliko listova na kojima
su se nalazili učinci i obećanja koja je Isus dao onima koji će razmatrati ove Sate
njegove Muke.
-
4
PISMO KOJE JE LUISA POSLALA SV. HANIBALU DI
FRANCIA
"Mnogopoštovani Oče:
Evo vam napokon šaljem napisane Sate Muke, i sve na slavu Našega Gospodina.
Dodajem također jedan drugi listić na kojem se nalaze osjećaji i lijepa Isusova
obećanja onima koji će moliti ove Sate Muke.
Ja vjerujem kako će svaki koji moli primiti posebne milosti, ako je grešnik obratit će
se, ako je nesavršen postat će savršen, ako je svet postat će svetiji, ako je napastovan
postići će pobjedu, ako trpi naći će u ovim Satima snagu, lijek, utjehu; i ako je
njegova duša slaba i siromašna, pronaći će duhovnu hranu i jedno ogledalo gdje će
se neprekidno ogledati kako bi se učinio ljepšim i sličnijim Isusu, našemu uzoru.
Toliko je zadovoljstvo koje osjeća blagoslovljeni Isus u razmatranjima ovih Sati, da
bi želio da bude barem jedna kopija ovih razmatranja u svakom gradu ili zemlji, i da
se prakticiraju; onda bi se dogodilo da bi u onim zadovoljštinama Isus čuo ponovno
svoj isti glas i svoje molitve koje je uzdizao svome Ocu za vrijeme posljednjih
dvadeset i četiri sata svoje bolne muke; i ako bi bilo barem nekoliko duša koje bi ih
molile u svakoj zemlji ili gradu, čini mi se da mi Isus daje razumjeti kako bi tada
božanska Pravda bila ublažena i njegovi bičevi bili dijelom zadržani i kao ublaženi
u ovim žalosnim vremenima stradanja i prolijevanja krvi.
Učinite Vi, poštovani Oče, da ovaj poziv stigne do svih: izvršite tako ovo djelo koje
mi je moj ljubljeni Isus povjerio izvršiti.
Uz to vam također govorim da cilj ovih Sati Muke nije toliko prepričavati povijest
Muke, zato što o tom pobožnom predmetu već govore mnoge knjige, i nije potrebno
napisati još jednu takvu knjigu; nego je cilj - zadovoljština, ujedinjujući različite
točke Muke Našega Gospodina sa različitošću tolikih uvreda, i zajedno s Isusom dati
dostojnu zadovoljštinu za sve ono što mu sva stvorenja duguju; i zbog toga se ovdje
nalaze različiti načini zadovoljštine; u ovim Satima, tj, u nekim dijelovima se
blagoslivlja, u drugim suosjeća, u nekima hvali, u drugima opet tješi Mučenik, u
drugima se moli, zaklinje, traži.
Dakle, u vaše ruke stavljam zadatak da učinite kako bi se upoznao cilj ovih Sati
onima koji će ih čitati."
-
5
OBEĆANJA KOJA JE ISUS DAO LUISI ZA ONE KOJI MOLE
SATE NJEGOVE MUKE
Luisa: "Reci mi moje Dobro, što ćeš dati u zamjenu onima koji će moliti "Sate Muke",
kao što si me ti poučio?"
Isus: " Kćeri moja, na ove Sate molitve neću gledati kao na vaše stvari, nego kao da
sam ih Ja izmolio, dat ću vam iste moje zasluge, kao da sam iznova bio u činu svoje
Muke, i iste učinke, prema raspoloženju duša, i to već na zemlji, veću nagradu od
ove ne bih mogao dati dušama, i zatim u Nebu, stavit ću ih ispred sebe, obasipajući
ih strelicama ljubavi i radostima onoliko puta koliko su molili Satove moje Muke, i
one će također mene pogađati strelicama ljubavi. Kakva će ovo biti neizreciva radost
i milina za sve blažene!"
Vol. 11, 10. travnja 1913.
"Tko uvijek razmišlja o mojoj Muci, oblikuje u svom srcu jedan izvor, i koliko više
razmišlja toliko se više ovaj izvor povećava, i budući da su vode koje izviru
zajedničke svima, tako ovaj izvor moje Muke koji se oblikuje u srcu služi dobru duše,
na moju slavu i za dobro svih stvorenja."
Vol. 11, 6. rujna 1913.
"Kćeri moja...Sati Muke, koji su iste moje molitve, zadovoljštine i sva moja ljubav,
proizašle su iz dubine moga Srca, jesi li možda zaboravila koliko puta sam se
ujedinio s tobom da ih molimo zajedno, te sam tako promijenio kazne u milosti za
cijelu zemlju?"
Vol 11, listopad 1914.
"Ovi sati su dragocjeniji od svih drugih, zato što nisu drugo doli ponavljanje onoga
što sam ja učinio za vrijeme moga smrtnog Života, i ono što nastavljam činiti u
Presvetom Sakramentu. Kada čujem ove Sate moje Muke, ponovno prepoznajem
sami moj glas, iste moje molitve, vidim svoju Volju u toj duši, koja želi dobro svima
i koja želi zadovoljiti za sve, i Ja se osjećam kao prenesen da bih boravio u toj duši
i činio u njoj ono što ona sama čini. Oh, kako bih volio kada bi također u svakoj
zemlji bila barem jedna duša koja će moliti ove sate moje Muke! Osjećao bih
samoga Sebe u toj zemlji, i moja Pravda tako teško ozlojeđena, u ovim vremenima
bila bi zbog toga jednim dijelom ublažena".
Vol 11, 4. studenog 1914
Dok sam molila Sate Muke, Isus sav blažen mi reče:
"Kćeri moja, kada bi ti znala moje veliko zadovoljstvo koje osjećam videći te kako
moliš i razmatraš ove sate moje Muke i kako ih uvijek iznova ponavljaš, ti bi zbog
-
6
toga bila sretna. Istina je da su moji sveci razmatrali moju Muku i razumjeli koliko
sam pretrpio, i rastopili su se zbog toga u suzama suosjećanja, toliko da su osjećali
da umiru iz ljubavi prema mojim mukama, ali nisu molili tako ustrajno i toliko puta
ponovljenu ovim redom, tako da mogu reći da si ti prva koja mi daješ ovo veliko i
sasvim posebno zadovoljstvo proživljavajući u sebi sat po sat moj Život i sve što sam
pretrpio, i Ja osjećam zbog toga toliku privlačnost da ti sat po sat dajem hranu i
uzimam je s tobom, i činim zajedno s tobom ono što ti činiš. Znaj da ću ti obilno
nadoknaditi novim svjetlom i novim milostima, i također poslije tvoje smrti, svaki
puta kada na ovoj zemlji koja duša bude razmatrala Sate moje Muke, Ja ću te u Nebu
ogrnuti uvijek novim svjetlom i slavom."
Vol 11, 6 studenog 1914.
Nastavljajući uobičajene Sate Muke, moj ljubljeni Isus mi je rekao:
"Kćeri moja, svijet je u trajnom činu obnavljanja moje Muke, i budući da moja
neizmjernost obuhvaća sve, unutar i izvan stvorenja, ja sam prisiljen od dodira s
njima primiti čavle, trnje, bičeve, poruge, pljuvačke i sve drugo što sam pretrpio u
Muci, i još više. Ali sada, tko moli ove Sate moje Muke, u dodiru s njima osjećam
kako mi oduzimaju čavle, izvlače trnje, ublažuju rane, brišu pljuvačke, osjećam da
se okreće u dobro sve zlo koje mi drugi čine, i Ja, osjećajući da mi njihov dodir ne
čini zlo nego dobro, sve više se oslanjam na njih."
Osim toga, blagoslovljeni Isus vraćajući se govoru o Satima Muke, reče mi:
"Kćeri moja, znaj da razmatrajući ove Sate duša uzima moje misli i čini ih svojima,
moje zadovoljštine, molitve, želje, osjećaje, također i najintimnije pokrete i čini ih
svojima, i uzdižući se između Neba i zemlje čini moju istu službu, i kao suotkupiteljica
govori zajedno sa Mnom: Evo me, pošalji mene, želim nadoknaditi za sve, odgovoriti
za sve i izmoliti dobro svima."
Vol 11, 13. listopad 1916.
Molila sam Sate Muke, i blagoslovljeni Isus mi reče:
"Kćeri moja, za vrijeme moga smrtnoga Života tisuće i tisuće anđela okruživali su
moje Čovještvo i sabirali sve što sam činio, korake, djela, riječi, također i uzdahe,
muke, kaplje krvi, ustvari sve, bili su anđeli određeni za moju zaštitu, da mi daju čast,
poslušni na svaki moj mig, uzlazili su i silazili s Neba da bi prinijeli Ocu ono što sam
činio. Sada ovi anđeli imaju jednu posebnu službu, i kako se duša prisjeća moga
Života, Muke, moje krvi, mojih rana, mojih molitava, oni okružuju ovu dušu i
sakupljaju njezine riječi, njezine molitve i suosjećanja koja čini, suze, prinose, i
ujedinjuju ih s mojima i nose ih pred moje Veličanstvo da bi obnovili slavu samoga
moga Života; i toliko je zadovoljstvo anđela koji s poštovanjem slušaju ono što govori
duša i mole zajedno s njom, zato s kolikom pažnjom i poštovanjem duša mora moliti
-
7
ove Sate misleći da anđeli vise o njenim usnama kako bi uz nju ponavljali ono što
ona govori."
Zatim je dodao: "Mnogim gorčinama koje mi daju stvorenja, ovi Sati su mali slatki
gutljaji koje mi daju duše, ali među tolikim gorkim gutljajima koje primam, previše
je malo ovih slatkih, zato neka ih bude što više, neka se što više šire."
Vol. 11, 9. prosinca 1916
"Kćeri moja, nemoj povećavati moje muke sa svojim zabrinutostima, već su
premnoge, Ja ne očekujem drugo od tebe, štoviše, želim da ti učiniš svojima moje
muke, moje molitve, cijeloga Mene, na način da Ja mogu pronaći u Tebi Sebe
samoga, u ovim vremenima želim velike zadovoljštine, i samo onaj koji čini svojim
Mene samoga, može mi ih dati.
To je ono što je u Meni nalazio Otac, tj. slavu, zadovoljstvo, ljubav, potpunu i
savršenu zadovoljštinu za dobro svih, Ja to želim pronaći u ovim dušama koje će biti
kao drugi Isus, meni jednake u svemu, i ove nakane moraš ponavljati u svakom satu
Muke, u svakom činu, u svemu, i ako Ja ne nađem moje zadovoljštine, ah! za svijet
je svršeno! Bičevi će se poput rijeke obrušiti, ah, kćeri moja!, ah, kćeri moja!"
I nestao je.
Vol 11, 2. veljače 1917.
-
8
-
9
PRVI SAT MUKE
GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
OD 17 DO 18 SATI
Isus se oprašta sa svojom Presvetom Majkom
Priprava na razmatranje
O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred
Tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce da
me uvede u bolno razmatranje dvadeset četiri
sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi prema
nama htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja
dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši, sve do
smrti na križu. Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,
duboku samilost i razumijevanje tvojih bolnih
patnji, dok razmatram Prvi sat, od 17 do 18 sati.
A za one sate tvoje Muke koje sada ne mogu
razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim i u
svim onim satima u kojima sam prisiljena
posvetiti se svojim dužnostima ili spavati. Primi,
o milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti
iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na
korist meni i svim dušama, kao da sam stvarno i
sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti.
Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom,
i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim
moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i
šireći ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem
zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.
Izmoli se jedna Zdravo Marija Presvetoj Djevici i jedan Slava Ocu Svetom Anđelu
Čuvaru i jedan Pokoj Vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno onima koji moraju
ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i
mogući oprosti.
O nebeska Mama, trenutak oproštaja se približio i ja dolazim k Tebi. O Majko, daj
mi svoju ljubav i svoju zadovoljštinu, daj mi svoju bol, jer zajedno s Tobom želim
korak po korak slijediti ljubljenog Isusa.
-
10
I evo, kako Isus dolazi, i Ti, s dušom prepunom ljubavi, hitiš mu ususret i videći ga
tako blijedog i žalosnog, srce Ti se stišće od boli, napuštaju Te snage i samo što ne
padneš do njegovih nogu.
O slatka Mama moja, znaš li zašto je k Tebi došao ljubljeni Isus? Ah, on je došao da
bi Ti dao posljednji zbogom, posljednju riječ, da bi primio posljednji zagrljaj!
O Mama, privijam se k Tebi sa svom nježnošću za koju je sposobno moje siromašno
srce, kako bih stisnuta i privijena uz Tebe, također i ja mogla primiti zagrljaje
ljubljenog Isusa. Da li ćeš me možda odbiti? O, nije li možda utjeha za tvoje srce
imati jednu blisku, koja će podijeliti tvoju muku, tvoje osjećaje, tvoju zadovoljštinu?
O, Isuse, u ovaj sat tako bolan i razdirući za tvoje nježno srce, koju li nam pouku
daješ sa svojom ljubaznom i sinovskom poslušnošću svojoj Mami! Koje slatko
razumijevanje i sklad između Tebe i Marije! Koji dirljiv izraz ljubavi se uspinje sve
do prijestolja Vječnoga i silazi na spasenje svih stvorenja zemlje!
O nebeska Mama moja, znaš li što od Tebe želi ljubljeni Isus? Ne drugo doli
posljednji blagoslov. Istina je da iz svih čestica tvoga bića ne izlaze drugo doli
blagoslovi i hvale tvome Stvoritelju; ali Isus, opraštajući se s Tobom, želi čuti tvoju
slatku riječ: "Blagoslivljam Te, o Sine!". I taj "blagoslivljam Te" poništava sve
psovke njemu izrečene i ljupko i blago silazi u njegovo Srce; kao naknadu i
zadovoljštinu za sve uvrede stvorenja, Isus želi čuti tvoj "blagoslivljam Te".
Također se i ja sjedinjujem s Tobom, o draga Mama: na krilima vjetrova želim obići
nebo i moliti Oca, Duha Svetoga i sve Anđele, jedan "blagoslivljam Te" za Isusa,
kako bih, došavši k njemu, mogla donijeti njihove blagoslove. I ovdje na zemlji želim
ići svim stvorenjima i moliti blagoslove i hvale Isusu od svih ustiju, od svakog
otkucaja srca, od svakog koraka, od svakog uzdaha, od svakog pogleda, od svake
misli; i ako mi ih nitko neće dati, dat ću ih ja sama za njih.
O slatka Mama, nakon što sam obišla sve, da bih molila Presveto Trojstvo, Anđele,
sva stvorenja, svjetlost sunca, miris cvijeća, valove mora, svaki dašak vjetra, svaku
iskru ognja, svaki list koji treperi, svaku zvijezdu koja svjetluca, svaki pokret prirode
- da bih molila jedan "blagoslivljam Te" - dolazim k Tebi i zajedno s tvojima želim
staviti svoje blagoslove. Slatka Mama moja, vidim da Ti zbog njih primaš utjehu i
olakšanje i prikazuješ Isusu sve moje blagoslove, kao zadovoljštinu za psovke i
kletve koje on prima od stvorenja. Ali dok sve prikazujem Tebi, čujem tvoj drhtavi
glas koji govori: "Sine, blagoslovi također i ti mene!" O, slatka moja Ljubavi, Isuse,
blagoslovi također mene zajedno sa svojom Mamom; blagoslovi moje misli, moje
srce, moje ruke, moje djela, moje korake, i sa svojom Majkom blagoslovi sva
stvorenja.
O Majko moja, promatrajući lice ožalošćenog Isusa, blijedo, bolno, toliko da razdire
srce, u tebi se budi misao na patnje koje će za kratko morati podnijeti. Već vidiš
njegovo lice pokriveno pljuvačkom i blagoslivljaš ga, glavu probodenu trnjem, oči
zavezane, tijelo rastrgano bičevima, ruke i noge probodene čavlima, i gdje god on
prolazi Ti ga slijediš sa svojim blagoslovima; i zajedno s Tobom slijedim ga također
i ja. Kada Isus bude bičevan, okrunjen trnovom krunom, izrugan, proboden čavlima,
zajedno s tvojim blagoslovom, svugdje će naći i moj "blagoslivljam Te".
-
11
O Isuse, O Majko, koliko vas žalim, beskrajna je vaša bol u ovim posljednjim
trenucima, srce jednoga čini se da će istrgnuti srce drugoga.
O Majko, otrgni moje srce od zemlje, i čvrsto ga veži uz Isusa, kako bih stisnuta uz
njega mogla imati dijela u tvojim bolima, i dok vi izmjenjujete posljednje poglede,
zagrljaje, poljupce, želim biti posred vaših dvaju srdaca kako bih primila vaše
posljednje poljupce, vaše posljednje zagrljaje. Zar ne vidite da ja ne mogu biti bez
vas, unatoč mojoj bijedi i mlakosti?
Isuse, Mama, držite me čvrsto uz vas; dajte mi vašu ljubav, vašu Volju, prostrijelite
moje siromašno srce, držite me čvrsto u vašem naručju; i zajedno s Tobom, o slatka
Majko, želim slijediti korak po korak ljubljenog Isusa, sa željom da mu pružim
utjehu, olakšanje, ljubav i zadovoljštinu za sve.
O Isuse, zajedno sa tvojom Mamom ljubim tvoje lijevo stopalo, i molim Te da
oprostiš meni i svim stvorenjima za svaki puta kada nismo išli prema Bogu. Slava
Ocu...
Ljubim tvoju desnu nogu: oprosti meni i svima za svaki puta kada nismo išli putem
savršenstva koje si Ti tražio od nas. Slava Ocu...
Ljubim tvoju lijevu ruku: daruj nam svoju čistoću. Slava Ocu...
Ljubim tvoju desnu ruku: blagoslovi sve otkucaje moga srca, moje misli, osjećaje,
da snaga tvoga blagoslova sve posveti; i zajedno sa mnom blagoslovi također sva
stvorenja i zapečati spasenje njihovih duša snagom svoga blagoslova. Slava Ocu...
O Isuse, zajedno s tvojom Mamom, ja Te grlim i ljubim tvoje Srce, molim Te da
posred vaših dvaju srdaca staviš moje srce, da se trajno može hraniti vašom ljubavlju,
vašim bolima, vašim istim osjećajima i željama i samim vašim životom. Tako neka
bude.
Razmišljanja i odluke
Prije svoje muke Isus ide svojoj Majci tražiti blagoslov. U tome činu Isus nas uči
poslušnosti, ne samo vanjskoj, nego također onoj unutarnjoj, koja je nužna da bismo
odgovorili poticajima milosti. Ponekad nismo spremni slijediti dobra nadahnuća, ili
zbog vlastitog sebeljublja podložna napastima ili zbog ljudskog obzira, ili jer nismo
spremni sebi nanijeti svetu silu. Ali odbiti poticaj milosti za prakticiranje jedne
kreposti, jednog kreposnog čina, jednog dobrog djela, ili pobožnosti, čini da nas
Gospodin lišava novih milosti. Naprotiv, spremni, pobožni i mudri odgovor na sveta
nadahnuća, privlači na nas veća duhovna svjetla i milosti. U slučaju sumnje najbolje
je odmah i s pravom nakanom uteći se velikom sredstvu molitve i dobrom i čestitom
savjetu. Tako dobri Bog ne ostavlja dušu bez svoga svjetla da može slijediti
spasonosno nadahnuće koje joj se sve više daje sa uvijek sve većom koristi za samu
dušu.
Sva naša djela i naši čini, naše molitve, razmatranja Muke moraju biti učinjeni s
istim Isusovim nakanama, u njegovoj Volji, žrtvujući sami sebe poput Njega, na slavu
Oca i za dobro duša. Moramo se staviti u raspoloženje da se u svemu žrtvujemo iz
ljubavi prema našem ljubaznom Isusu, suoblikujući se njegovom duhu, djelujući s
istim njegovim osjećajima i prepuštajući se Njemu, ne samo u svim bolima i vanjskim
protivštinama, nego još više u svemu što može raspoložiti našu nutrinu; i tako, kada
-
12
dođe prigoda, naći ćemo se spremni prihvatiti bilo kakvu patnju. Ako tako budemo
činili dat ćemo našem Isusu malene gutljaje utjehe; ako zatim sve to činimo u Volji
Božjoj, koja sadrži sve slatkoće, sva zadovoljstva i to u beskrajnoj mjeri, dat ćemo
Isusu velike gutljaje slatkoće koji će ublažiti otrov koji mu daju stvorenja i tako ćemo
utješiti Božansko Srce. Prije nego što bilo što započnemo zazovimo Božji blagoslov,
kako bi naša djela imala otisak božanstva i privukla na nas, i ne samo na nas, nego
na sva stvorenja, njegove blagoslove. Moj Isuse, tvoj blagoslov neka me pretječe,
neka me prati i slijedi, kako bih sve što činim nosilo otisak tvoga "blagoslivljam te".
Prikazanje i zahvala
Premili moj Isuse, Ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s Tobom i
ja sam se odazvala. Učinilo mi se da Te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš
i prikazuješ zadovoljštinu, i kako s ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za
spasenjem duša. Nastojala sam Te slijediti u svemu, i sada, budući da te moram
ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost da Ti kažem "Hvala"
i "Budi blagoslovljen!". Da, o Isuse, ponavljam "hvala Ti" tisuću i tisuću puta i
ponavljam "blagoslivljam Te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas.
Hvala Ti i blagoslivljam Te za svaku kap krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki
uzdah, za svaki otkucaj srca, za svaki korak, za svaku riječ i pogled, gorčinu i
uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, o moj Isuse, želim
staviti jedan moj "Hvala Ti" i jedan "blagoslivljam Te".
O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i
blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.
Molim Te, o Isuse, privini me svome Srcu i sa svojim presvetim rukama na
svaku česticu moga bića stavi svoj "blagoslivljam te", kako bi učinio da iz mene
ne izlazi drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi za Tebe. Zato želim ostati u
Tebi i slijediti Te u svemu što ćeš činiti, štoviše, Ti sam ćeš sve činiti u meni; i ja
sada ostavljam svoje misli u Tebi da te brane od tvojih neprijatelja, darujem Ti
svoj dah da Ti bude pratnja i društvo, poklanjam Ti otkucaje moga srca da Ti
kažem "ljubim Te" i tako Ti nadoknadim svu ljubav koju Ti ne daju druga
stvorenja; prikazujem Ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih Ti povratila
slavu i čast koji Ti uskraćuju tvoji neprijatelji sa svojim uvredama,
pljuvačkama i ćuškama; ostavljam i cijelo moje biće da Ti bude zaštita.
Slatka moja Ljubavi, premda se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u
Tvome Srcu, samo se bojim da iz njega ne bih izašla, ali Ti ćeš me čuvati u Sebi,
zar ne? Naši otkucaji će se sjediniti i stopiti u jedno, tako da ćeš mi dati život,
ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo s Tobom. Moj Isuse, ako primijetiš da se
udaljujem od Tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje
ruke neka me jače privinu uz tvoje Srce, tvoje oči neka me pogledaju i zapale
plamenovima ljubavi, kako bih se, čim Te osjetim, prepustila sjedinjenju s
Tobom.
-
13
O, moj Isuse, poljubi me poljupcem božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi, a
ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u Tebi.
Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao
vazda. Amen.
-
14
DRUGI SAT MUKE
GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
OD 18 DO 19 SATI
Isus se oprašta sa svojom Presvetom Majkom i kreće
prema dvorani Posljednje večere
Priprava na razmatranje
O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta
pred Tobom ponizno molim tvoje
premilostivo Srce da me uvede u bolno
razmatranje dvadeset četiri sata tvoje
Muke, u kojima si iz ljubavi prema
nama htio toliko pretrpjeti u svome
klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj
presvetoj Duši, sve do smrti na križu.
Udijeli mi pomoć, milost, ljubav, duboku
samilost i razumijevanje tvojih bolnih
patnji, dok razmatram Drugi sat, od 18
do 19 sati. A za one sate tvoje Muke koje
sada ne mogu razmatrati prikazujem Ti
volju da to učinim i u svim onim satima
u kojima sam prisiljena posvetiti se
svojim dužnostima ili spavati. Primi, o
milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu
koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim dušama,
kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti
zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da
bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti
sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći
ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući
pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.
Izmoli se jedna Zdravo Marija Presvetoj Djevici i jedan Slava Ocu Svetom Anđelu
Čuvaru i jedan Pokoj Vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno onima koji moraju
ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i
mogući oprosti.
-
15
Moj ljubljeni Isuse, dok sam zajedno s Tobom uzela dio tvojih boli i onih ožalošćene
Mame, vidim kako odlučuješ poći tamo gdje te zove Očeva Volja. Toliko je velika
ljubav između Sina i Majke da vas čini nerazdvojnima, tako da Ti ostaješ u Maminom
srcu, a Kraljica i slatka Mama ostaje u tvome, inače bi vam bilo nemoguće razdvojiti
se. Ali zatim, nakon međusobnog blagoslova, Ti joj daješ posljednji poljubac da bi
je ojačao u ljutim bolima koje već počinje osjećati, izgovaraš svoj posljednji
'zbogom' i odlaziš. Ali bljedilo tvoga lica, tvoje drhtave usne, tvoj prigušeni glas koji
kao da će zaplakati izgovarajući joj 'zbogom', ah, sve mi to govori koliko je ljubiš i
koliko trpiš ostavljajući je! Ali da bi izvršili Očevu Volju, vaša ujedinjenja srca
spojena su u jedno, svemu se podlažu kako biste dali zadovoljštinu za one koje ne
znaju pobijediti ljubav prema rođacima i prijateljima, veze i privrženosti, i koji se ne
brinu izvršiti Volju Božju i odgovoriti stupnju svetosti na koje ih Bog zove. Koju bol
Ti nanose ove duše, jer odbijaju iz svog srca ljubav koju im želiš dati, da bi se
zadovoljili ljubavlju stvorenja! Ljubavi moja najveća, dok zajedno s Tobom dajem
zadovoljštinu, dopusti mi da ostanem s tvojom Mamom kako bih je utješila i podržala
dok Ti odlaziš; zatim ću ubrzati korake da Te dostignem. Ali s najvećom boli vidim
da moja tjeskobna Mama drhti, i tolika je bol da, dok govori 'zbogom' Sinu, glas joj
se guši na usnama i ne može izgovoriti riječ, samo što ne padne u nesvijest i u svojoj
nesvjestici ljubavi govori: "Sine moj, Sine moj, blagoslivljam Te! Koje li gorko
razdvajanje, okrutnije od svake smrti!" Ali bol je sprječava da bi još govorila i čini
je nijemom! Neutješna Kraljice, pusti me da Te podržim, da Ti obrišem suze i da
suosjećam s Tobom u tvojoj gorkoj boli! Mama moja, ja Te neću ostaviti samu; a Ti
me uzmi sa sobom, pouči me što mi je činiti u ovom razdoblju tako bolnom za Tebe
i za Isusa, pouči me kako ga moram braniti, kako nadoknađivati i tješiti ga, i da li
moram izložiti svoj život da bih obranila njegov. Ne, neću se maknuti ispod tvoga
plašta. Na tvoj znak poletjet ću k Isusu i donijeti mu tvoju ljubav, tvoje osjećaje, tvoje
poljupce zajedno s mojima, i stavit ću ih na svaku ranu, na svaku kap njegove krvi,
na svaku patnju i pogrdu, kako bi u svakoj muci, osjetivši poljupce i ljubav svoje
Mame, našao olakšanje. Zatim ću se vratiti pod tvoj plašt, donoseći Ti njegove
poljupce za utjehu tvome probodenom Srcu. Mama moja, srce mi lupa, želim ići
Isusu. I dok ljubim tvoje majčinske ruke, Ti me blagoslovi kao što si blagoslovila
Isusa i dopusti mi da idem k njemu. Moj slatki Isuse, ljubav mi pokazuje stope tvojih
koraka i ja Te sustižem dok prolaziš putovima Jeruzalema zajedno s tvojim
ljubljenim učenicima. Gledam Te i vidim kako si još uvijek blijed. Čujem tvoj glas,
da, žalostan je, toliko da slama srce tvojih učenika, koji su zbog toga uznemireni.
"Posljednji je puta - govoriš - da prolazim sâm ovim putovima; sutra ću ih prolaziti
vezan, razvlačen između tisuća pogrda". I pokazujući mjesta gdje ćeš najviše biti
izrugan i rastrgan, nastavljaš govoriti: "Moj život ovdje dolje je na zalasku, kao što
je na zalasku sunce, i sutra u ovaj sat neće me više biti...Ali kao sunce, uskrsnut ću
treći dan!" Na tvoje riječi apostoli su se ražalostili i zanijemili ne znajući što bi
odgovorili. Ali Ti dodaješ: "Hrabro, ne žalostite se; ja vas neću ostaviti, bit ću uvijek
s vama; ali je potrebno da umrem za dobro svih vas".
Tako govoriš, i ganut, s drhtavim glasom nastavljaš ih poučavati. I prije nego ćeš se
zatvoriti u Cenakul, gledaš sunce koje zalazi, vidiš kako je tvoj život na zalazu,
-
16
prikazuješ svoje korake za one koji se nalaze na zalasku svoga života i daješ im
milost da njihov život završi u Tebi, nadoknađujući za one koji se, unatoč mukama i
razočaranjima života, opiru predati Tebi. Zatim iznova gledaš Jeruzalem, središte
tvojih čudesa i ljubavi tvoga Srca, kako Ti za uzvrat priprema križ, oštreći čavle da
bi počinio bogoubojstvo, i Ti drhtiš, slama Ti se Srce i oplakuješ njegovo uništenje.
S time nadoknađuješ za tolike Tebi posvećene duše, koje si s toliko ljubavi nastojao
oblikovati kao remek-djela svoje ljubavi, ali one, nezahvalne, nisu odgovorile tvojoj
ljubavi uzrokujući Ti pregorke patnje. Želim zajedno s Tobom nadoknađivati, da bih
ublažila razdiranje tvoga Srca.
Ali vidim kako ostaješ zaprepašten na pogled prema Jeruzalemu, i okrećući se ulaziš
u Cenakul. Ljubavi moja, privini me na svoje Srce, da bih tvoje gorčine učinila
svojima i prikazala ih zajedno s Tobom, milostivo pogledaj moju dušu, i izlijevajući
u nju svoju ljubav, blagoslovi me.
Razmišljanja i odluke
Isus se spremno odvaja od svoje Majke, premda se njegovo nježno Srce zbog toga
razdire. Da li smo mi spremni žrtvovati, da bismo ispunili Božje planove, također i
najopravdanije i najsvetije osjećaje? (Ispitajmo se posebno u slučajevima kada ne
osjećamo Božansku Prisutnost, ili osjetnu pobožnost). Posljednje korake, Isus ih nije
učinio uzalud, nego je u njima proslavljao Oca i tražio spasenje duša. U našim
koracima moramo staviti iste one nakane koje je imao Isus, tj. žrtvovati se za Očevu
slavu i dobro duša. Moramo osim toga zamišljati kako stavljamo naše korake u one
Isusove; i kao što ih Isus nije činio uzalud, nego je u njima sakupio korake sviju
stvorenja, dajući naknadu i ispravljajući sve zle korake, kako bi Ocu dao dužnu
slavu, i omogućio svim stvorenjima da svoje zle korake mogu upraviti putovima
dobra, tako ćemo činiti također i mi, stavljajući naše korake u one Isusa Krista s
istim njegovim nakanama.
Prolazimo li čedno ulicama, sabrani, tako da budemo primjer drugima? Dok je
ožalošćeni Isus prolazio, svako malo je upućivao poneku riječ svojim Apostolima,
govoreći im o svojoj skoroj muci; u našim razgovorima o čemu mi govorimo? Da li
mi, kada nam se pruži prilika, u našim razgovorima tražimo načina da govorimo o
muci Božanskog Otkupitelja? Ljubljeni Isus, vidjevši ožalošćene i obeshrabrene
apostole, nastojao ih je utješiti. Da li u našim razgovorima nastojimo utješiti Isusa
Krista, nastojimo li da naši razgovori budu u Volji Božjoj kako bismo na druge
prenijeli Duha Isusa Krista?
Isus ide prema dvorani Posljednje večere: sve naše misli, osjećaje, otkucaje srca,
molitve, djela, hranu, posao, u svakom našem činu sve moramo zatvoriti u Srce Isusa
Krista i tako čineći naša će djela poprimiti jednu božansku sposobnost. Ali budući
da je teško stalno se držati takvog božanskog djelovanja, zato što duša teško može
neprekidno sjedinjavati svoje čine s Njim, dosta je da u zamjenu prikaže svoju dobru
volju, i Isus to vrlo rado prima: tako će biti budna straža svake njegove misli, svake
riječi, svakog otkucaja; te čine Isus će staviti kao vijenac unutar i oko Sebe gledajući
ih s tolikom ljubavlju kao plod dobre volje svoga stvorenja. Kada zatim duša,
sjedinjujući se s Njime, stvarno svoja neposredna djela učini s Isusom, Isus se osjeća
tako privučen od te duše, da čini ono što ona čini, i preobražava njezino djelovanje
-
17
u božanske čine. Sve je to djelo dobrote Božje, koja sve prima i sve nagrađuje,
također i najmanji čin u Volji Božjoj, kako duša ni u čemu ne bi bila iznevjerena. O
moj živote i sve moje, neka tvoji koraci upravljaju mojim koracima, i dok koračajući
gazim po zemlji, učini da moje misli budu u Nebu!
Prikazanje i zahvala
Premili moj Isuse, Ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s Tobom i
ja sam se odazvala. Učinilo mi se da Te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš
i prikazuješ zadovoljštinu, i kako s ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za
spasenjem duša. Nastojala sam Te slijediti u svemu, i sada, budući da te moram
ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost da Ti kažem "Hvala"
i "Budi blagoslovljen!". Da, o Isuse, ponavljam "hvala Ti" tisuću i tisuću puta i
ponavljam "blagoslivljam Te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas.
Hvala Ti i blagoslivljam Te za svaku kap krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki
uzdah, za svaki otkucaj srca, za svaki korak, za svaku riječ i pogled, gorčinu i
uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, o moj Isuse, želim
staviti jedan moj "Hvala Ti" i jedan "blagoslivljam Te".
O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i
blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.
Molim Te, o Isuse, privini me svome Srcu i sa svojim presvetim rukama na
svaku česticu moga bića stavi svoj "blagoslivljam te", kako bi učinio da iz mene
ne izlazi drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi za Tebe. Zato želim ostati u
Tebi i slijediti Te u svemu što ćeš činiti, štoviše, Ti sam ćeš sve činiti u meni; i ja
sada ostavljam svoje misli u Tebi da te brane od tvojih neprijatelja, darujem Ti
svoj dah da Ti bude pratnja i društvo, poklanjam Ti otkucaje moga srca da Ti
kažem "ljubim Te" i tako Ti nadoknadim svu ljubav koju Ti ne daju druga
stvorenja; prikazujem Ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih Ti povratila
slavu i čast koji Ti uskraćuju tvoji neprijatelji sa svojim uvredama,
pljuvačkama i ćuškama; ostavljam i cijelo moje biće da Ti bude zaštita.
Slatka moja Ljubavi, premda se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u
Tvome Srcu, samo se bojim da iz njega ne bih izašla, ali Ti ćeš me čuvati u Sebi,
zar ne? Naši otkucaji će se sjediniti i stopiti u jedno, tako da ćeš mi dati život,
ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo s Tobom. Moj Isuse, ako primijetiš da se
udaljujem od Tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje
ruke neka me jače privinu uz tvoje Srce, tvoje oči neka me pogledaju i zapale
plamenovima ljubavi, kako bih se, čim Te osjetim, prepustila sjedinjenju s
Tobom.
O, moj Isuse, poljubi me poljupcem božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi, a
ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u Tebi.
Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao
vazda. Amen.
TREĆI SAT MUKE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
-
18
OD 19 DO 20 SATI
Večera židovske Pashe
Priprava na razmatranje
O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta pred
Tobom ponizno molim tvoje premilostivo Srce
da me uvede u bolno razmatranje dvadeset
četiri sata tvoje Muke, u kojima si iz ljubavi
prema nama htio toliko pretrpjeti u svome
klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj
Duši, sve do smrti na križu. Udijeli mi pomoć,
milost, ljubav, duboku samilost i
razumijevanje tvojih bolnih patnji, dok
razmatram Treći sat, od 19 do 20 sati. A za one
sate tvoje Muke koje sada ne mogu razmatrati
prikazujem Ti volju da to učinim i u svim onim
satima u kojima sam prisiljena posvetiti se
svojim dužnostima ili spavati. Primi, o
milosrdni Gospodine, ovu moju nakanu koju
Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude
na korist meni i svim dušama, kao da sam
stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko
željela učiniti. Zato Ti zahvaljujem, o moj
Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da bih Ti više ugodila,
uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti sjedinjujući se
potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći ruke da Te
zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući pomoć tvoje
Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.
Izmoli se jedna Zdravo Marija Presvetoj Djevici i jedan Slava Ocu Svetom Anđelu
Čuvaru i jedan Pokoj Vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno onima koji moraju
ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i
mogući oprosti.
O Isuse, već stižeš u Dvoranu posljednje večere zajedno sa svojim ljubljenim
učenicima i s njima započinješ večeru. Koja blagost, koja milina izlazi iz cijele tvoje
osobe kada se saginješ kako bi posljednji puta uzeo tjelesnu hranu. U Tebi je sve
ljubav; također u ovom činu Ti ne samo da nadoknađuješ za grijehe proždrljivosti,
-
19
nego također moliš i za posvećenje hrane, i kao što se ona pretvara u snagu, tako i Ti
nas posvećuješ, također i u našim redovitim i najobičnijim stvarima.
Isuse, živote moj, tvoj blagi i prodorni pogled čini mi se kao da proniče apostole, i
također u ovom činu uzimanja hrane tvoje Srce ostaje probodeno, gledajući tvoje
drage apostole kako su slabi i još uvijek tromi, posebno podmukli Juda, koji je već
stavio svoja stopala na prag pakla. I ti, iz dubine Srca, ožalošćen govoriš: "Kakva
korist od moje krvi? Evo jedna duša koja je od mene toliko primila: sada je
izgubljena!"
I sa svojim blistavim očima gledaš ga, kao da mu želiš dati do znanja koliko je veliko
zlo učinio. Ali tvoja prevelika ljubav čini da podnosiš toliku bol, i da ga ne
razotkrivaš, čak niti pred svojim ljubljenim učenicima.
I dok trpiš zbog Jude, tvoje bi se Srce željelo ispuniti radošću, zato sa svoje lijeve
strane tražiš tvoga ljubljenoga učenika Ivana, i ne mogavši više zadržati ljubav,
privlačiš ga ljubazno k Sebi i dopuštaš mu da nasloni glavu na tvoje Srce, i tako činiš
da unaprijed kuša slatkoću raja. I u ovom svečanom trenutku u dvojici učenika
predstavljeni su dva mnoštva, osuđeni i izabrani; osuđeni u Judi, koji već osjeća
pakao u srcu; izabrani u Ivanu koji se u tebi odmara i uživa.
O slatko moje Dobro, također i ja dolazim bliže k Tebi i zajedno s tvojim ljubljenim
učenikom želim položiti svoju umornu glavu na tvoje milostivo Srce i moliti Te, da
mi dadeš osjetiti, također na ovoj zemlji, radosti Neba, tako da zbog božanskih i
preslatkih zanosa ljubavi, ova zemlja ne bi bila za mene više zemlja, nego Nebo. Ali
u tim božanskim i slatkim radostima ja osjećam i mnoge prebolne otkucaje tvoga
Srca: to je zbog izgubljenih duša! O Isuse, molim te, nemoj dopustiti da se izgube
nove duše; daj da se otkucaji tvoga Srca stope s njihovima i da i te duše osjete
otkucaje blaženstva nebeskog života, kao što ih je osjetio tvoj ljubljeni učenik Ivan,
kako bi se privučeni ugodnošću i slatkoćom tvoje ljubavi, mogli svi predati Tebi.
O Isuse, dok ostajem u tvome Srcu, daj, molim te i meni hranu, kao što si je dao
apostolima: hranu tvoje Božanske Volje, hranu ljubavi, hranu Božje Riječi. Nemoj
mi nikada uskratiti, o moj Isuse, ovu hranu koju mi toliko želiš dati, da bi u meni
oblikovao svoj vlastiti život.
Moje slatko Dobro, dok se nalazim uz Tebe, vidim da hrana koju Ti uzimaš zajedno
sa svojim dragim apostolima, nije drugo doli jaganjac. To je simboličko janje; i kao
što u tom janjetu ne ostaje životna snaga zbog jakosti vatre, tako i Ti, mistično Janje
Božje, moraš se snagom ljubavi cijeli istrošiti za stvorenja, niti jednu kap krvi nećeš
sačuvati za Sebe, svu ćeš proliti iz ljubavi prema nama.
O Isuse, Ti ništa ne činiš što se živo ne odnosi na tvoju pregorku muku, koju stalno
nosiš prisutnu u mislima, u Srcu, u svemu; i to me uči, ako bih i ja također imala
stalno u pameti i u srcu sjećanje na tvoju muku, Ti mi nikada ne bi uskratio hranu
svoje ljubavi. Koliko sam Ti zahvalna zbog toga!
O moj Isuse, u svakom činu Ti misliš na mene i želiš mi dati neku posebnu milost,
zato Te molim da tvoja muka bude uvijek u mojoj pameti i u mome srcu, u mojim
pogledima, djelima i u mojim koracima, tako da, gdjegod da se okrenem, unutar ili
izvan mene, uvijek nađem Tebe prisutna, i udijeli mi milost da nikada ne zaboravim
-
20
ono što si pretrpio za mene. Tvoja muka neka bude magnet koji će privlačiti cijelo
moje biće k Tebi, da se više nikada ne udaljim od tebe.
Razmišljanja i odluke
Prije nego uzmemo hranu, ujedinimo naše nakane s onima našega ljubljenog i
blagoga Isusa, zamišljajući da su u našim ustima Isusova usta, i da naš jezik i naše
obraze pomičemo zajedno s Isusovima. Ako tako budemo činili, ne samo da ćemo u
sebe privući Isusov život, nego ćemo se ujediniti s Njime u prikazivanju Ocu slave,
hvale, zahvale, potpune zadovoljštine koju mu duguju stvorenja, a koju je Isus davao
u ovom činu uzimanja hrane. Zamislimo također da smo za stolom blizu Isusa Krista,
i da možemo s njime izmjenjivati poglede, zamoliti ga da podijeli s nama koji zalogaj
ili da nam dopusti poljubiti skut njegova plašta, zagledati se u njegove nebeske oči
ili promatrati kako se miču njegove usne, i da možemo pažljivo promatrati kako se
njegovo blago Lice prekriva sjenama tuge predosjećajući veliku ljudsku
nezahvalnost!
Kao što je ljubljeni Isus za vrijeme večere govorio o svojoj Muci, također i mi, kada
uzimamo hranu, pokušajmo razmišljati kako smo obavili razmatranja Njegove muke.
Anđeli čekaju da sa naših usana poberu molitve, zadovoljštine i da ih odnesu Ocu
kako bi, barem u nekoj mjeri, ublažili njegov pravedni gnjev zbog tolikih uvreda koje
mu nanose stvorenja. Da li mi, dok molimo, možemo reći da su Anđeli zadovoljni jer
smo smo molili sabrano i s poštovanjem, tako da oni mogu s radošću odnijeti u Nebo
naše molitve kao što su nosili Isusove molitve, ili su možda ožalošćeni zbog naših
molitava?
Dok je ožalošćeni Isus uzimao hranu, ostao je proboden gledajući Judinu propast, te
je u Judi gledao sve duše koje će se izgubiti; bol zbog izgubljenih duša je najveća od
svih Isusovih boli, i ne mogavši je više držati u sebi, privukao je k Sebi Ivana, da bi
tako našao olakšanje.
Tako i mi, budimo uvijek blizu Isusa, kao Ivan, da ga možemo tješiti u njegovim
bolima, dajući olakšanje i odmor njegovu Srcu; učinimo svojima njegove patnje,
poistovjetimo se s Njime i tako ćemo osjetiti otkucaje Božanskoga Srca, probodenoga
zbog gubitka tolikih duša. I mi ćemo mu darovati otkucaje ljubavi našeg srca da
bismo zaliječili njegove rane i na mjesto gdje je razderano njegovo Srce stavit ćemo
duše koje idu putem propasti, kako bi se obratile i spasile.
Svaki je otkucaj Isusova Srca jedan "ljubim te" koji ne prestaje odjekivati u
otkucajima svih stvorenja i koji bi ih želio sve sakupiti u svome Srcu da zauzvrat
primi otkucaje njihovih srdaca, ali od mnogih ljubljeni Isus ne prima odgovor ljubavi
zbog čega njegovo Srce ostaje ožalošćeno i tjeskobno. Zato mi molimo da Isus svaki
otkucaj našega srca označi sa svojim "ljubim te" kako bi naša srca živjela životom
Isusova Srca koje će tako, odjekujući u srcima stvorenja, učiniti da ona kažu: "ljubim
te, Isuse!" Štoviše, mi ćemo se tako ujediniti s Njime da će nam ljubazni Isus dati
osjetiti "ljubim te" koji ispunja Nebo i Zemlju, koji struji u Svetima, spušta se u
Čistilište; sva su srca stvorenja dirnuta s ovim "ljubim te", pa i sami elementi
osjećaju novi život i nove učinke.
-
21
U svome disanju Isus osjeća kao neko gušenje zbog gubitka duša; zato ćemo mu mi
dati naš dah ljubavi da mu bude olakšanje, i uzimajući njegov dah, dodirnut ćemo
duše koje se udaljuju iz njegovih ruku da bismo im dali život božanskog disanja;
tako će se one, umjesto da pobjegnu, moći vratiti i stisnuti bliže uz Njega.
Kada se nađemo u muci i osjećamo da naše disanje nije slobodno, mislimo tada na
Isusa, koji u svome dahu uzdržava dah svih stvorenja; i On je također, zbog gubitka
duša, osjećao gušenje; i mi ćemo tada naše bolno i patničko disanje staviti u disanje
Isusovo da bismo mu dali olakšanje, i s našom patnjom brzo ćemo poći ususret
grešniku da bismo ga prisilili da se zatvori u Srce Isusovo.
Ljubljeno moje Dobro, neka moj dah bude neprekinuti poziv svakom dahu stvorenja,
da ga prisili zatvoriti ga u tvoj dah.
Prva riječ koju je ljubljeni Isus izrekao na križu, bila je riječ oproštenja, kako bi pred
Ocem zagovarao i molio za sve duše, i okrenuo pravdu u milosrđe. I mi ćemo mu dati
naše čine da bismo molili oproštenje za grešnike, kako niti jedna duša više ne bi
otišla u pakao. Sjediniti ćemo se s Isusom da budemo straža srcima stvorenja, kako
ga više niti jedno srce ne bi uvrijedilo. Učinit ćemo da dade oduška svojoj ljubavi
prihvaćajući u dobroj volji sve ono što će odrediti za nas: hladnoće, tvrdoću, tamu,
napasti, potištenost, rastresenosti, uvrede, bolesti i sve drugo, da bi mu tako dali
olakšanje zbog onoga što prima od stvorenja. Nije samo ljubav koju Isus dolazi
podijeliti s dušama, mnogo puta, kada osjeća hladnoću stvorenja, dolazi duši dajući
joj osjetiti svoju hladnoću kako bi na taj način pronašao olakšanje; i ako duša
prihvati, Isus se osjeća utješen zbog sve hladnoće koju mu nanose stvorenja, i ta
hladnoća koju duša prima bit će kao straža srcima drugih da bi i ta srca uzljubila
Isusa.
Drugih puta, kada Isus u svome Srcu osjeća tvrdoću srdaca, i kada je ne može više
zadržati, želi je podijeliti i dolazi k nama; sa svojim Srcem dodiruje naša srca dajući
nam dio svoje muke, i mi, učinivši njegovu muku svojom, stavljamo je oko srca
grešnika da bismo otopili njihovu tvrdoću i tako grešnike doveli Isusu.
Ljubljeno moje Dobre, Ti toliko trpiš zbog gubitka duša, i ja iz sažaljenja prema
Tebi, stavljam cijelo svoje biće Tebi na raspolaganje; uzimam na sebe tvoje patnje i
patnje grešnika, kako bih Ti dala olakšanje a grešnike privukla k Tebi.
O moj Isuse, ah, daj da se cijelo moje biće rastopi u ljubavi, kako bih Ti mogla davati
trajno olakšanje i ublaživati tvoje gorčine.
Prikazanje i zahvala
Premili moj Isuse, Ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s Tobom i
ja sam se odazvala. Učinilo mi se da Te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš
i prikazuješ zadovoljštinu, i kako s ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za
spasenjem duša. Nastojala sam Te slijediti u svemu, i sada, budući da te moram
ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost da Ti kažem "Hvala"
i "Budi blagoslovljen!". Da, o Isuse, ponavljam "hvala Ti" tisuću i tisuću puta i
ponavljam "blagoslivljam Te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas.
-
22
Hvala Ti i blagoslivljam Te za svaku kap krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki
uzdah, za svaki otkucaj srca, za svaki korak, za svaku riječ i pogled, gorčinu i
uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, o moj Isuse, želim
staviti jedan moj "Hvala Ti" i jedan "blagoslivljam Te".
O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i
blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.
Molim Te, o Isuse, privini me svome Srcu i sa svojim presvetim rukama na
svaku česticu moga bića stavi svoj "blagoslivljam te", kako bi učinio da iz mene
ne izlazi drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi za Tebe. Zato želim ostati u
Tebi i slijediti Te u svemu što ćeš činiti, štoviše, Ti sam ćeš sve činiti u meni; i ja
sada ostavljam svoje misli u Tebi da te brane od tvojih neprijatelja, darujem Ti
svoj dah da Ti bude pratnja i društvo, poklanjam Ti otkucaje moga srca da Ti
kažem "ljubim Te" i tako Ti nadoknadim svu ljubav koju Ti ne daju druga
stvorenja; prikazujem Ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih Ti povratila
slavu i čast koji Ti uskraćuju tvoji neprijatelji sa svojim uvredama,
pljuvačkama i ćuškama; ostavljam i cijelo moje biće da Ti bude zaštita.
Slatka moja Ljubavi, premda se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u
Tvome Srcu, samo se bojim da iz njega ne bih izašla, ali Ti ćeš me čuvati u Sebi,
zar ne? Naši otkucaji će se sjediniti i stopiti u jedno, tako da ćeš mi dati život,
ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo s Tobom. Moj Isuse, ako primijetiš da se
udaljujem od Tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje
ruke neka me jače privinu uz tvoje Srce, tvoje oči neka me pogledaju i zapale
plamenovima ljubavi, kako bih se, čim Te osjetim, prepustila sjedinjenju s
Tobom.
O, moj Isuse, poljubi me poljupcem božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi, a
ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u Tebi.
Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao
vazda. Amen.
-
23
ČETVRTI SAT MUKE
GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 20 DO 21 SAT
Euharistijska Večera
Priprava na razmatranje
O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta
pred Tobom ponizno molim tvoje
premilostivo Srce da me uvede u bolno
razmatranje dvadeset četiri sata tvoje
Muke, u kojima si iz ljubavi prema nama
htio toliko pretrpjeti u svome klanjanja
dostojnom Tijelu i u svojoj presvetoj Duši,
sve do smrti na križu. Udijeli mi pomoć,
milost, ljubav, duboku samilost i
razumijevanje tvojih bolnih patnji, dok
razmatram Četvrti sat, od 20 do 21 sat. A za
one sate tvoje Muke koje sada ne mogu
razmatrati prikazujem Ti volju da to učinim
i u svim onim satima u kojima sam prisiljena
posvetiti se svojim dužnostima ili spavati.
Primi, o milosrdni Gospodine, ovu moju
nakanu koju Ti iz ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim
dušama, kao da sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti.
Zato Ti zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom,
i da bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim
moliti sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i
šireći ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem
zazivajući pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.
Izmoli se jedna Zdravo Marija Presvetoj Djevici i jedan Slava Ocu Svetom Anđelu
Čuvaru i jedan Pokoj Vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno onima koji moraju
ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i
mogući oprosti.
Slatka moja Ljubavi, neiscrpiva u svojoj ljubavi, promatram Te dok sa svojim
dragima učenicima završavaš obrednu večeru i ustajući od stola, zajedno s njima,
pjevaš himan zahvale Ocu za hranu koju vam je darovao i na taj način želiš
-
24
nadoknaditi za sva pomanjkanja zahvalnosti od strane stvorenja i za mnoga sredstva
kojima uzdržava naš tjelesni život. Zato, o Isuse, u svemu što činiš, dodiruješ ili
gledaš, Ti imaš uvijek na usnama riječ "Neka ti je hvala, o Oče!" Također i ja,
sjedinjenja s Tobom, uzimam riječi sa samih tvojih usana i želim govoriti uvijek i u
svemu: "Hvala za mene i za sve", da bih tako nastavila nadoknađivati za pomanjkanje
zahvalnosti.
Pranje nogu
Ali, o moj Isuse, čini se da tvoja ljubav ne poznaje odmora. Vidim kako želiš da tvoji
učenici ponovno posjedaju: uzimaš umivaonik s vodom, opasuješ se s bijelim
ubrusom i prostireš se do nogu svojih apostola, na tako ponizan način da privlačiš
pažnju cijelog Neba koje zbog toga ostaje u ekstazi. Sami apostoli kao da su ostali
nepomični, vidjevši Te prostrta do njihovih nogu. Ali reci mi, Ljubavi moja, što
želiš? Što namjeravaš s jednom tako poniznom gestom? Poniznost, do sada neviđena
i koja se neće nikada više vidjeti!
"Ah, sine moj, želim sve duše, i prostrt do njihovih nogu, kao siromašni prosjak,
molim ih i zaklinjem, i plačući, pravim zasjedu ljubavi da bi ih osvojio!
Želim, prostrt do njihovih nogu, s ovim umivaonikom vode pomiješane s mojim
suzam, oprati ih od svake nesavršenosti i pripraviti ih da me prime u Presvetom
Sakramentu.
Toliko mi je na srcu želja da me prime u Euharistiji, da ovu službu ne želim povjeriti
anđelima pa čak niti mojoj dragoj Mami, nego Ja sam, osobno, želim očistiti njihove
i najintimnije kutke, kako bi dostojno primili plod Sakramenta, i u apostolima sam
tako ovom gestom htio pripraviti sve duše.
Želim nadoknaditi za sve svete čine i podjeljivanje sakramenata, posebno od onih
svećenika koji ih dijele s duhom oholosti i koji nemaju u sebi božanskoga Duha i
ljubavi. Ah, koliki sakramentalni čini stižu do mene ali tako da me više obeščašćuju
negoli da mi daju čast! Više me ogorčuju nego što mi se mile! Više da mi zadaju smrt,
negoli život! To su uvrede koje me najviše žaloste. Ah, da, sine moj, izbroji sve uvrede
i one najintimnije koje mi čine i daj zadovoljštinu sa samom mojom zadovoljštinom;
utješi moje ožalošćeno Srce".
O moje ožalošćeno Dobro, želim živjeti tvojim životom i zajedno s Tobom dati
zadovoljštinu za sve ove uvrede. Želim ući u najintimnije kutke tvoga božanskog
Srca i sa samim tvojim Srcem dati zadovoljštinu za najintimnije i skrivene uvrede
koje primaš od svojih najdražih. Želim, o moj Isuse, slijediti Te u svemu i zajedno s
Tobom pohoditi sve duše koje Te primaju u Euharistiji i ući u njihova srca, i zajedno
s tvojim rukama staviti i svoje, da očistimo njihova srca.
Oh, Isuse, s ovim tvojim suzama i vodom, kojima si oprao noge apostola, operimo
duše koje Te imaju primiti, očistimo njihova srca, zapalimo ih, otresimo prašinu koja
se nakupila, kako bi Ti, kada Te prime, mogao u njima umjesto gorčine pronaći svoje
zadovoljstvo.
Ali, ljubazno moje Dobro, dok si ti zaokupljen pranjem nogu apostola, ja Te
promatram i vidim jednu drugu bol koja probada tvoje Presveto Srce. Ovi apostoli
predstavljaju sve buduće sinove Crkve, i svatko od njih jedan niz tvojih boli. U
-
25
nekome su slabosti, u nekome prijevare; u jednima dvoličnost, u drugima pretjerana
ljubav prema interesima; u sv. Petru propusti i uvrede svih poglavara Crkve; u sv.
Ivanu (koji je također zaspao u vrtu, nakon što je počivao na tvome Srcu i poslije
pobjegao) uvrede od tvojih najvjernijih; u Judi sve otpadnike sa svim vrstama teških
zala koje će ovi izdajnici počiniti.
Ah, tvoje Srce je preplavljeno od boli i ljubavi, toliko da više ne možeš izdržati, i
dok se zadržavaš do nogu svakoga od apostola, Ti plačeš, moliš i daješ zadovoljštinu
za svaku od ovih uvreda, i postižeš za svakoga prikladan lijek.
Moj Isuse, također se i ja sjedinjujem s Tobom; činim svojima tvoje molitve,
zadovoljštine i tvoje utjehe prikladne za svaku dušu. Želim pomiješati svoje suze s
tvojima, kako Ti nikada više ne bi bio sam, nego da ja uvijek budem s Tobom i
sudjelujem u tvojim mukama.
Dok se ti, Ljubavi moja, saginješ do nogu apostola, vidim da si već do Judinih nogu.
Vidim da ne samo plačeš, nego jecaš, i dok pereš njegove noge, Ti ih ljubiš, privijaš
na Srce, i ne mogavši glasno govoriti jer te plač guši, Ti ga gledaš s očima punim
suza i tiho govoriš njegovom srcu: "Sinko moj, oh, svojim suzama te molim i
preklinjem, nemoj ići u pakao! Daj mi svoju dušu, za koju te molim prostrt do tvojih
nogu. Reci što želiš? Što zahtijevaš? Sve ću ti dati, samo da se ne izgubiš. Oh, poštedi
ove boli Mene, svoga Boga!"
I ponovno privijaš ona stopala na svoje Srce. Ali vidim tvrdoću Judinu, tvoje Srce je
zgnječeno, tvoje Srce Te guši i Ti samo što ne izgubiš svijest. Srce moje i Živote
moj, dopusti mi da Te podržim svojim rukama. Razumijem da je to tvoja vještina
ljubavi, koju upotrebljavaš sa svakim okorjelim grešnikom.
Srce moje, dok suosjećam s Tobom i prikazujem zadovoljštinu za sve uvrede koje
primaš od tvrdokornih duša koje se ne žele obratiti, molim Te da obiđemo zajedno
zemlju i da okorjelim grešnicima dademo tvoje suze kako bismo ih ganuli, tvoje
poljupce da ih zarobimo za Tebe, da više ne mogu pobjeći, da tako ublažimo bol
zbog gubitka Jude.
Ustanova Euharistije
Moj Isuse, radosti i slasti moja, vidim da tvoja ljubav trči i neumorno juri. Ti ustaješ,
ožalošćen, i gotovo trčiš prema oltaru gdje je pripravljen kruh i vino za posvećenje.
Promatram te, Srce moje, kako poprimaš jedan novi izgled, do sada još neviđen: tvoja
Božanska Osoba postaje sama ljubaznost, nježnost, ljubav; tvoje oči sjaje više nego
da su sunca, tvoje rumeno lice blista; na tvojim usnama je osmijeh i goruća ljubav;
tvoje stvoriteljske ruke zauzimaju stav stvaranja. Promatram Te, Ljubavi moja,
preobraženoga, čini se kao se da tvoje Božanstvo prelijeva izvan tvoga Čovještva.
Srce moje i Živote moj, Isuse, ovaj tvoj neviđeni izgled privlači pažnju svih tvojih
apostola; zahvaćeni su jednim slatkim zanosom i ne usude se niti disati. Slatka Mama
u duhu trči k podnožju oltara promatrati čudesa tvoje ljubavi. Anđeli silaze s neba i
pitaju se između sebe: "Što je? Što je ovo? Ovo je prava ludost, istinska
prekomjernost! Jedan Bog koji stvara, ne više nebo ili zemlju, nego stvara Samoga
Sebe...I gdje to? Unutar propadljive materije, od malo kruha i malo vina.
-
26
I dok Te svi okružuju, o Ljubavi nezasitna, vidim kako uzimaš kruh u ruke i
prikazuješ ga Ocu, i čujem tvoj preslatki glas kako govori:
"Oče sveti, zahvaljujem Ti što uvijek uslišavaš svoga Sina. Oče sveti, podrži me. Ti
si me jednoga dana poslao s Neba na zemlju kako bi se Ja utjelovio u krilu moje
Mame i kako bih došao spasiti našu djecu; dopusti mi sada da se utjelovim u svakoj
Hostiji, da bih nastavio spasenje i da bih bio život svakoga od moje djece. Vidiš li,
Oče? Ostaje još malo sati mojega života: tko bi imao srca ostaviti moju djecu samu
kao siročad? Mnogobrojni su njihovi neprijatelji, mrak, strasti, slabosti kojima su
podložni. Tko će im pomoći? Ah, preklinjem Te, daj da ostanem u svakoj Hostiji kako
bih bio život svakoga od njih i tako natjerao u bijeg neprijatelje, kako bih bio njihovo
svjetlo, jakost i pomoć u svemu. U protivnom, kamo će ići? Tko će im pomoći? Naša
su djela vječna, moja ljubav je neodoljiva, ne mogu a niti ne želim ostaviti svoju
djecu".
Otac se raznježio na ljubazni i slatki glas svoga Sina. Silazi s Neba; i već je na oltaru
sa Duhom Svetim da bi pritekao Sinu... A Isus, s jasnim i ganutljivim glasom
izgovara riječi Pretvorbe, i ne napuštajući Samoga Sebe, stvara Samoga Sebe u
Sakramentu kruha i vina.
Zatim pričešćuješ svoje apostole; i vjerujem da naša nebeska Mama nije bila lišena
da Te primi. O, Isuse, i Nebo Ti se saginje i svi Ti šalju jedan čin klanjanja u tvome
novom stanju dubokog poništenja.
Ali, o slatki Isuse, dok je tvoja ljubav sada zadovoljena, i dok Ti ništa drugo ne činiš,
ja promatram, o moj Isuse, na tom oltaru, u tvojim rukama sve posvećene Hostije
koje će se umnažati sve do kraja vjekova; i u svakoj Hostiji sadržanu svu tvoju bolnu
muku, zato što će stvorenja na prekomjernu tvoju ljubav uzvraćati prekomjernom
nezahvalnošću i bezbrojnim grijesima. I ja, Srce moga srca, želim biti s Tobom u
svakom Svetohraništu, u svim ciborijima i u svakoj posvećenoj Hostiji koja će biti
sve do kraja svijeta, i ponuditi Ti moje čine zadovoljštine, već prema uvredama koje
primaš.
O Isuse, promatram te u Svetoj Hostiji i kao da Te vidim u tvojoj klanjanja dostojnoj
Osobi, ljubim tvoje veličanstveno čelo, ali ljubeći Te osjećam ubode tvojih trnova.
O moj Isuse, u ovoj svetoj Hostiji kolika stvorenja Te ne pošteđuju trnja: dolaze k
Tebi, i umjesto da Ti daju počast sa svojim dobrim mislima, šalju Ti svoje zle misli,
i Ti iznova spuštaš glavu kao za vrijeme muke i primaš i podnosiš trnje ovih zlih
misli.
O moja Ljubavi, približujem se Tebi da bih podijelila s Tobom tvoje muke; stavljam
sve svoje misli u tvoje misli da bih odstranila od Tebe ovo trnje koje Te toliko
ožalošćuje i nanosi bol, i svaka moja misao neka se sjedini s tvojom misli, da bih Ti
s time prikazala čin zadovoljštine za svaku zlu misao i tako utješila tvoj duh.
Isuse, Ljubavi moja, ljubim tvoje presvete uši i promatram Te kako pažljivo slušaš
što od Tebe žele tvoja stvorenja kako bi u njima našao svoju utjehu. Ali naprotiv, do
tvojih ušiju dopiru molitve loše izmoljene, samo izrecitirane, bez povjerenja, molitve
iz običaja, i tvoj sluh u ovoj svetoj Hostiji je više pretrpio negoli u samoj Muci. O
moj Isuse, želim uzeti sve nebeske melodije i staviti ih u tvoje uši da bih Ti dala
-
27
zadovoljštinu, i želim staviti svoje uši u tvoje, ne samo da bih podijelila s Tobom ove
muke, nego da Ti prikažem moj trajni čin zadovoljštine i da Te utješim.
Isuse, moj Živote, ljubim tvoje Presveto Lice; vidim ga okrvavljenog, modrog i
natečenog. O Isuse, stvorenja dolaze ispred ove svete Hostije s nedostojnim
raspoloženjem i sa zlim razgovorima, i umjesto časti obasipaju Te pljuskama i
pljuvačkom. A Ti, kao i u Muci, u miru sve primaš i strpljivo podnosiš! O Isuse,
želim staviti svoje lice blizu tvoga, ne samo da bih Te poljubila i primila uvrede koje
Ti nanose stvorenja, nego da bih s Tobom podijelila sve tvoje patnje; i sa svojim
rukama želim Te pomilovati, obrisati pljuvačku i jako Te stisnuti na svoje srce; i od
svoga bića želim učiniti mnoge djeliće i staviti ih pred Tebe, kao mnoge duše koje
Ti se klanjaju i svi moji pokreti da budu trajna prostracija, da bih Ti tako dala
naknadu za sva obeščašćenja koja primaš od svih stvorenja.
Isuse moj, ljubim tvoja Presveta usta; vidim kako u sakramentu silaziš u srca
stvorenja i kako si prisiljen biti položen na mnoge zajedljive, nečiste i zle jezike. Oh,
kako zbog toga ostaješ ožalošćen! Ti osjećaš kao da si zatrovan od ovih jezika, i još
gore, kada siđeš u njihova srca! O Isuse, kad bi bilo moguće, htjela bih se naći u
ustima svakog stvorenja, kako bih promijenila u pohvale sve uvrede koje od njih
primaš.
Napaćeno moje Dobro, ljubim tvoju Presvetu glavu. Vidim je umornu, iscrpljenju i
svu zauzetu u radu ljubavi; reci mi, što radiš? A Ti odgovaraš: "Sinko moj, u ovoj
Hostiji radim od jutra do večeri, oblikujući lance ljubavi; kako duše dolaze k Meni,
vežem ih za moje Srce; ali znaš li što mi one čine? Mnoge, uz velike napore se
oslobađaju i razbijaju u komadiće ove moje lance ljubavi; i budući da su ovi lanci
vezani za moje Srce, oni kidaju moje izmučeno Srce i ja sam kao izvan Sebe zbog ove
boli. Oni, zatim, razbijajući moje lance bacaju u ništa moj trud, tražeći lance
stvorenja; i to čine također u mojoj prisutnosti, služeći se Mnome da bi ostvarili svoje
ciljeve. To me toliko ožalošćuje, da mi uzrokuje ognjicu i čini da gubim svijest i da
buncam.
Koliko Te žalim, o Isuse! Tvoja ljubav je odbačena, i ja, da bih Te utješila zbog ovih
uvreda koje primaš od duša, molim te da svežeš moje srce s ovim okovima koje su
oni razbili, da bih Ti tako mogla umjesto njih uzvratiti ljubav.
Moj Isuse, božanski Strijelče, ljubim tvoje grudi. Takav je i toliki oganj koji gori u
tvojim grudima da si želiš dati malo odmora svome Srcu i plamenovima ljubavi
kojima izgaraš, pa pristaješ na posebnu igru s dušama koje Ti dolaze, odapinjući
prema njima strelice ljubavi koje izlazi iz tvojih grudi. Tvoja igra je u tome da
oblikuješ strelice i munje ljubavi; i kada ove pogode duše, Ti slaviš slavlje. Ali
mnoge duše, o Isuse, odbacuju tvoje strelice, uzvraćajući Ti strelicama hladnoće,
munjama mlakosti i nezahvalnosti; zbog čega Ti, Isuse, ostaješ silno ožalošćen gorko
plačući. O Isuse, evo mojih grudi, spremnih primiti ne samo strelice koje su
namijenjene meni, nego također one koje odbacuju druge duše, i tako nećeš više biti
poražen u svojoj igri ljubavi; i želim Ti također nadoknaditi za sve hladnoće,
mlakosti i nezahvalnosti koje od njih primaš.
-
28
O Isuse, ljubim tvoju lijevu ruku i želim Ti dati zadovoljštinu za sve nedozvoljene i
nedostojne dodire, učinjene u tvojoj prisutnosti, i molim Te da me uvijek držiš čvrsto
privijenu uz tvoje Srce. Slava Ocu...
O Isuse, ljubim tvoju desnu ruku i želim nadoknaditi za sva svetogrđa, posebno za
svete Mise nedostojno slavljenje. Koliko puta, Ljubavi moja, Ti si prisiljen sići s
Neba u ruke i grudi koje Te nisu dostojne, i unatoč odbojnosti koju osjećaš u takvim
rukama, ljubav Te prisiljava da ostaneš; štoviše, u nekim tvojim službenicima
pronalaziš obnovitelje svoje Muke, koji sa svojim mnogobrojnim grijesima i
svetogrđima obnavljaju čin Bogoubojstva! Isuse, i sama misao na ovo mi zadaje
strah! Ali nažalost, kao što si se za vrijeme Muke predao u ruke Židova, Ti se iznova,
kao blagi jaganjac, predaješ onim nedostojnim rukama, očekujući iznova svoju smrt
i njihovo obraćenje. O Isuse, koliko trpiš! Ti bi htio jednu prijateljsku ruku koja bi
Te oslobodila onih okrvavljenih ruku. O Isuse, kada se budeš nalazio u takvim
rukama, molim Te da me pozoveš bliže k Sebi, i da Ti dadem zadovoljštinu i ublažim
zadovoljštinu koju osjećaš u onim rukama, pokrit ću Te čistoćom Anđela i
miomirisom tvojih kreposti, i ponudit ću ti svoje srce da u njemu nađeš zaklon i
odmor. I dok se budeš nalazio u meni, ja ću Te moliti za svećenike kako bi bili tvoji
dostojni službenici. Tako neka bude. Slava Ocu..
O Isuse, ljubim tvoju lijevu nogu i želim ti dati zadovoljštinu za one koji Te primaju
iz običaja, bez prikladnog raspoloženja. Slava Ocu...
O Isuse, ljubim tvoju desnu nogu i želim Ti nadoknaditi za sve one koji te primaju
da bi Te pogrdili. Ah, molim Te, kada se budu usudili to učiniti, Ti obnovi čudo koje
si učinio na Longinu (rimski vojnik koji je probo Isusov bok), i kao što ga je dodir
Krvi iz tvoga probodenog Srca ozdravio i obratio, tako po sakramentalnom dodiru
obrati sve uvrede u ljubav i sve uvreditelje u ljubitelje. Slava Ocu...
O Isuse, ljubim tvoje preslatko Srce u koje se stječu sve uvrede, želim Ti za sve dati
zadovoljštinu, za sve uvrede uzvratiti Ti ljubavlju i uvijek zajedno s Tobom dijeliti
tvoje muke. Slava Ocu...
O nebeski Strijelče, ako koja uvreda izmakne mojoj zadovoljštini, molim Te da me
zarobiš u svoje Srce i svoju Volju, kako bih za sve nadoknadila. Molit ću tvoju slatku
Mamu da me drži uvijek zajedno sa sobom, kako bih dala zadovoljštinu za sve;
poljubit ćemo Te zajedno i tako dajući zadovoljštinu udaljit ćemo valove gorčine
koje primaš od stvorenja. Ah, o Isuse, sjeti se da sam i ja jedna siromašna grešnica,
zatvori me u svoje Srce, i s konopcima svoje ljubavi potpuno me sveži, poveži jednu
po jednu moju misao, osjećaje, želje; priveži moje ruke i moje noge uz svoje Srce
kako ne bih imala drugih ruku i nogu, osim tvojih!
Tako će, Ljubavi moja, moj zatvor biti tvoje Srce, moji će okovi biti oblikovani od
ljubavi, tvoji plamenovi bit će moja hrana; tvoj dah bit će moj dah, ograda koja će
mi zapriječiti izlaz bit će tvoja Presveta Volja; i tako neću vidjeti drugo doli
plamenove, neću dodirivati drugo doli oganj, koji će, dok mi budu davali život, davat
će mi isto tako i smrt, poput one koju ti podnosiš u svetoj Hostiji.
Dat ću Ti svoj život, i dok tako budem ostala zatočena u Tebi, Ti ćeš biti oslobođen
u meni. Nije li zapravo ovo tvoja nakana u tvome zatočenju u Hostiji, da budeš
oslobođen u dušama koje Te primaju, živeći u njima? I sada, u znak ljubavi,
-
29
blagoslovi me, poljubi moju dušu otajstvenim poljupcem ljubavi da ostanem uvijek
u tvojoj blizini. Slava Ocu...
O slatko Srce moje, vidim da nakon što si ustanovio Presveti Sakrament i vidio
ogromnu nezahvalnost i uvrede stvorenja tvojoj prekomjernoj ljubavi, unatoč tome
što si zbog toga ostao ranjen i ožalošćen, Ti ne uzmičeš, štoviše, sve želiš uroniti u
neizmjernost svoje ljubavi.
Promatram te, o Isuse, kako Ti sam poslužuješ svoje apostole i kako zatim govoriš
da ovo što si Ti učinio moraju činiti i oni, dajući im tako moć posvećivanja Ti ih
zaređuješ za svećenike i ustanovljuješ ostale sakramente. Ti na sve misliš i za sve
daješ zadovoljštinu: za loše propovijedi, za sakramente koji će biti podijeljeni i
primljeni nedostojno i zato bez ploda, za pogrešna svećenička zvanja, bilo da su krivi
sami svećenici ili oni koji su ih zaredili budući da se nisu poslužili svim sredstvima
kako bi razlučili prava od krivih zvanja. Ništa Ti, o Isuse, ne izmiče, i ja Te želim
slijediti i nadoknađivati za sve uvrede.
Nakon što si sve izvršio, uzimaš svoje apostole i krećeš prema Getsemanskom vrtu,
kako bi započeo svoju bolnu Muku. Slijedit ću Te u svemu kako bih ti bila vjerna
pratnja. Dok Te gledam kako žalostan izlaziš, želim Ti dati zadovoljštinu za sve one
duše koje izlaze iz crkve nesabrani i rastreseni, i moliti Te da ovim dušama dadeš
svjetlost i milost, budući da unatoč pobožnim praksama ne primaju nikakvu korist
jer se ne služe njima na pravi način.
Razmišljanja i odluke
Isus je sakriven u Hostiji kako bi dao život svima; u svojoj skrivenosti obuhvaća sve
vjekove i daje svjetlost svima. Tako ćemo i mi, sakrivajući se u Njemu, s našim
molitvama i zadovoljštinama dati svjetlost i život svima, također i samim
krivovjercima i nevjernicima, zato što Isus nikoga ne isključuje.
Što nam je činiti u toj skrivenosti? Da bismo postali slični Isusu moramo sve sakriti
u Njemu, tj. svoje misli, poglede, riječi, otkucaje srca, želje, korake i djela, također
i same molitve nam je staviti i sakriti u molitve Isusove. I kao što ljubljeni Isus u
Euharistiji obuhvaća sve vjekove, također ih zajedno s Njime i mi obuhvaćamo,
privijeni uz Njega bit ćemo misao svakoga uma, riječ svakoga jezika, želja svakoga
srca, korak svakog stopala, djelo svake ruke, tako čineći odvratit ćemo od Srca
Isusova zlo koje bi mu željela učiniti sva stvorenja; i nastojat ćemo zamijeniti sve
ovo zlo sa svim dobrom koje će nam biti moguće učiniti i na taj način prisilit ćemo
Isusa da svim dušama dade spasenje, svetost, ljubav.
Naš život, da bi odgovarao onome Isusa Krista, mora u svemu bude suobličen
njegovom životu. Duša mora imati nakanu nalaziti se u svim Svetohraništima svijeta,
da bi bila Isusu trajna pratnja i da bi mu dala utjehu i neprestanu zadovoljštinu, i s
tom nakanom treba činiti sva djela tijekom dana. Prvo svetohranište je u nama, u
našem srcu; potrebno je, dakle, obratiti veliku pozornost na sve ono što dobri Isus
želi učiniti u nama. Mnogo puta, nalazeći se u našem srcu, Isus osjeća potrebu za
molitvom. Oh, to je Isus koji želi moliti i koji nas želi sa Sobom, on se poistovjećuje
s našim glasom, s našim osjećajima, sa cijelim našim srcem, da bi naša molitva bila
-
30
jedno s njegovom molitvom! I tako ćemo dati čast Isusovoj molitvi, samo ako smo
pažljivi da Isusu darujemo cijelo naše biće kako bi ljubljeni Isus mogao uzdići k Nebu
svoju molitvu i razgovarati s Ocem i tako obnoviti u svijetu plodove svoje molitve.
Potrebno je da budemo pažljivi na sve naše nutarnje pokrete, zato što dobri Isus traži
od nas ponekad patnju, ponekad molitvu, sada nas stavlja u jedno stanje duše, onda
opet u drugo, i tako želi obnoviti u nama svoj vlastiti život.
Pretpostavimo da nas Isus stavlja u prigodu da se vježbamo u strpljivosti. On prima
takve i tolike uvrede od stvorenja da se osjeća prisiljen staviti ruku na bič i kazniti
svoja stvorenja; i evo kako nam daje prigodu da se vježbamo u strpljivosti i mi mu
moramo dati čast podnoseći sve s mirom, kao što to podnosi Isus; i naša strpljivost
istrgnut će mu iz ruke bičeve koje mu privlače druga stvorenja, zato što će On u nama
na taj način oživjeti svoju vlastitu Božansku Strpljivost. I kao sa strpljivošću, tako je
i sa svim drugim krepostima. Ljubljeni Isus u Sakramentu živi sve kreposti, i mi od
Njega možemo crpiti snagu, blagost, strpljivost, toleranciju, poniznost, poslušnost.
Dobri Isus daje nam svoje tijelo za hranu, a mi ćemo njemu za hranu dati ljubav,
volju, želje, misli, osjećaje; i tako ćemo se u ljubavi natjecati s Isusom. Nećemo
dopustiti da u nas uđe bilo što drugo što nije On, tako da sve što ćemo činiti, sve
mora služiti za hranu našem ljubljenom Isusu. Naša misao mora podržavati božansku
misao, tj. misliti kako je Isus sakriven u nama i želi hranu naših svetih misli; tako
ćemo s našim svetim mislima njegovati božansku misao; riječi, otkucaji srca,
osjećaji, želje, koraci, djela, sve mora služiti Isusu, i tako u Isusu hraniti i podržavati
sva stvorenja.
O slatka Ljubavi moja, Ti si u ovaj sat pretvorio Samoga Sebe u kruh i vino. Ah,
učini, o Isuse, da sve ono što govorim i činim bude jedna trajna pretvorba Tebe u
meni i u dušama.
Slatki moj Živote, kada dolaziš k meni, učini da svaki moj otkucaj, svaka želja,
osjećaj, riječ, mogu osjetiti snagu sakramentalnog posvećenja da tako cijelo moje
posvećeno biće postane mnogim hostijama koje će Tebe davati dušama.
O Isuse, slatka Ljubavi moja, daj da ja budem tvoja mala hostija koja će cijeloga
Tebe, kao živuća Hostija, u sebi uvijek nositi.
Prikazanje i zahvala
Premili moj Isuse, Ti si me pozvao u ovaj sat svoje muke da budem s Tobom i
ja sam se odazvala. Učinilo mi se da Te čujem kako, tjeskoban i ožalošćen, moliš
i prikazuješ zadovoljštinu, i kako s ganutim i dirljivim glasom moliš i vapiš za
spasenjem duša. Nastojala sam Te slijediti u svemu, i sada, budući da te moram
ostaviti zbog svojih uobičajenih obveza, osjećam dužnost da Ti kažem "Hvala"
i "Budi blagoslovljen!". Da, o Isuse, ponavljam "hvala Ti" tisuću i tisuću puta i
ponavljam "blagoslivljam Te" za sve što si učinio i pretrpio za mene i za sve nas.
Hvala Ti i blagoslivljam Te za svaku kap krvi i svaku suzu koju si prolio, za svaki
uzdah, za svaki otkucaj srca, za svaki korak, za svaku riječ i pogled, gorčinu i
-
31
uvredu koju si podnio. Na sve što si učinio, na svaki tvoj čin, o moj Isuse, želim
staviti jedan moj "Hvala Ti" i jedan "blagoslivljam Te".
O Isuse, učini da iz cijelog moga bića neprekidno izvire bujica zahvale i
blagoslova, kako bih na sebe i na sve privukla bujicu tvojih blagoslova i zahvala.
Molim Te, o Isuse, privini me svome Srcu i sa svojim presvetim rukama na
svaku česticu moga bića stavi svoj "blagoslivljam te", kako bi učinio da iz mene
ne izlazi drugo doli jedan trajni hvalospjev ljubavi za Tebe. Zato želim ostati u
Tebi i slijediti Te u svemu što ćeš činiti, štoviše, Ti sam ćeš sve činiti u meni; i ja
sada ostavljam svoje misli u Tebi da te brane od tvojih neprijatelja, darujem Ti
svoj dah da Ti bude pratnja i društvo, poklanjam Ti otkucaje moga srca da Ti
kažem "ljubim Te" i tako Ti nadoknadim svu ljubav koju Ti ne daju druga
stvorenja; prikazujem Ti kapi moje krvi kao zadovoljštinu i da bih Ti povratila
slavu i čast koji Ti uskraćuju tvoji neprijatelji sa svojim uvredama,
pljuvačkama i ćuškama; ostavljam i cijelo moje biće da Ti bude zaštita.
Slatka moja Ljubavi, premda se moram vratiti svojim dužnostima, ostajem u
Tvome Srcu, samo se bojim da iz njega ne bih izašla, ali Ti ćeš me čuvati u Sebi,
zar ne? Naši otkucaji će se sjediniti i stopiti u jedno, tako da ćeš mi dati život,
ljubav, usko i neraskidivo jedinstvo s Tobom. Moj Isuse, ako primijetiš da se
udaljujem od Tebe, neka se otkucaji tvoga Srca ubrzaju u mome srcu, tvoje
ruke neka me jače privinu uz tvoje Srce, tvoje oči neka me pogledaju i zapale
plamenovima ljubavi, kako bih se, čim Te osjetim, prepustila sjedinjenju s
Tobom.
O, moj Isuse, poljubi me poljupcem božanske Ljubavi, zagrli me i blagoslovi, a
ja cjelivam tvoje preslatko Srce i ostajem u Tebi.
Blagoslov Boga Svemogućega, Oca i Sina i Duha Svetoga, sišao na nas i ostao
vazda. Amen.
-
32
PETI SAT MUKE
GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA OD 21 DO 22 SATA
Prvi sat agonije u Getsemanskom vrtu
Priprava na razmatranje
O Gospodine moj, Isuse Kriste, prostrta
pred Tobom ponizno molim tvoje
premilostivo Srce da me uvede u bolno
razmatranje dvadeset četiri sata tvoje
Muke, u kojima si iz ljubavi prema
nama htio toliko pretrpjeti u svome
klanjanja dostojnom Tijelu i u svojoj
presvetoj Duši, sve do smrti na križu.
Udijeli mi pomoć, milost, ljubav,
duboku samilost i razumijevanje tvojih
bolnih patnji, dok razmatram Peti sat,
od 21 do 22 sata. A za one sate tvoje
Muke koje sada ne mogu razmatrati
prikazujem Ti volju da to učinim i u
svim onim satima u kojima sam
prisiljena posvetiti se svojim dužnostima
ili spavati. Primi, o milosrdni
Gospodine, ovu moju nakanu koju Ti iz
ljubavi prikazujem, i učini da ona bude na korist meni i svim dušama, kao da
sam stvarno i sveto izvršila ono što sam toliko željela učiniti. Zato Ti
zahvaljujem, o moj Isuse, što me po molitvi pozivaš sjediniti se s Tobom, i da
bih Ti više ugodila, uzimam tvoje misli, tvoj jezik, tvoje Srce i tako želim moliti
sjedinjujući se potpuno s tvojom svetom Voljom i s tvojom Ljubavlju, i šireći
ruke da Te zagrlim, polažem svoju glavu na tvoje Srce i započinjem zazivajući
pomoć tvoje Presvete Majke i moga Anđela Čuvara.
Izmoli se jedna Zdravo Marija Presvetoj Djevici i jedan Slava Ocu Svetom Anđelu
Čuvaru i jedan Pokoj Vječni svetim dušama u Čistilištu (posebno onima koji moraju
ispaštati sve do konca svijeta) za koje se također namjenjuju ove moćne molitve i
mogući oprosti.
-
33
Pripravna molitva
O moj božanski Otkupitelju Isuse, povedi me sa Sobom, zajedno s trojicom tvojih
dragih apostola, kako bih prisustvovala tvojoj agoniji u Maslinskom vrtu! Upozorena
blagom opomenom koju si dao Petru i drugoj dvojici pospanih apostola, želim bdjeti
barem jedan sat s Tobom u Getsemaniju, želim osjetiti barem jednu bol tvoga
umirućeg Srca, jedan uzdah tvoga mučnog uzdisanja.
Želim usmjeriti svoj pogled na tvoje Božansko Lice i promatrati kako postaje blijedo,
uznemireno, kako trpi, kako se savija sve do praha...!
Već vidim, o izmučeni moj Isuse, kako tvoja Osoba tetura, i pada, sad na jednu
stranu, sad na drugu, kako se tvoje ljubljene ruke ukočene ukrštavaju; čujem tvoje
jecaje, uzdahe ljubavi i neshvatljive boli koju uzdižeš prema Nebu!
O moj Isuse, koji si zahvaćen smrtnom agonijom u mračnom Getsemanskom vrtu,
učini da poteče na mene, u ovom satu u kojem želim bdjeti uz Tebe, jedan potočić,
jedan mlaz one klanjanja dostojne Krvi koja teče kao rijeka iz svih tvojih udova!
Oh! Predragocjeno pranje moga Najvećeg Dobra koje za mene podnosi smrtnu
tjeskobu, ah, da mogu srknuti, ispiti barem jedan gutljaj iz gorkog kaleža moga
Ljubljenog, i da osjetim u sebi muke njegovog Božanskog Srca, štoviše, da osjetim
kako mi se srce razdire zbog kajanja što sam uvrijedila moga Gospodina, koji je za
mene poništen u smrtnoj agoniji.
Ah, moj Isuse, udijeli mi milost, pomoć da mogu s Tobom trpjeti, uzdisati i plakati,
barem jedan sat u Maslinskom vrtu!
O, ožalošćena Majko Marijo, daj da osjetim samilost tvoga probodenog Srca zbog
Isusa u smrtnoj agoniji u Getsemaniju. Tako neka bude!
Prvi sat agonije u Getsemanskom vrtu
Moj ožalošćeni Isuse, kao od električne struje osjećam se privučena od tvoje ljubavi
u ovaj Vrt. Dolazim Ti praviti društvo. Razumijem da me Ti, snažni magnetu moga
ranjenog srca, zoveš, i ja trčim, razmišljajući u sebi: što su ove snažne ljubavne
privlačnosti koje osjećam u sebi. Ah, možda se moj progonjeni Isus nalazi u takvom
stanju gorčine da je potreban moga društva. I ja letim.
Ali, što?! Osjećam grozu ulazeći u Vrt. Tama noći, jaka hladnoća, polagano
treperenje lišća koje kao da tužnim glasom najavljuje muke, žalosti i smrt za mojega
izmučenog Isusa; drago svjetlucanje zvijezda koje su, poput plačnih očiju, sve
pozorne u promatranju, čineći odraz Isusovim suzama, prekoravaju moje
nezahvalnosti. I ja drhtim i pipajući nasumce tražim ga i zovem: "Isuse, gdje si?
Zoveš me i ne pokazuješ se? Zoveš me i sakrivaš se?
Sve je groza, sve jeza i duboka tišina. Napinjem uši; čujem mučni uzdah i upravo je
Isus kojega pronalazim. Ali koja li kobne promjene! Nije više slatki Isus
Euharistijske Večere, koji na licu odražava blistavu i očaravajuću ljepotu, nego je
žalostan Isus, i to jednom smrtnom žalošću koja je nagrdila njegovu prirođenu
ljepotu. Već je u agoniji, i ja se osjećam uznemirena misleći da više neću čuti njegov
glas, jer se čini da umire. Zato padam do njegovih nogu, usuđujem se približiti
njegovim rukama, staviti svoju ruku na njegovo čelo da ga podržim i tiho ga zovem:
"Isuse, Isuse!"
-
34
A on, trgnut mojih glasom, gleda