neki problemi otpada u kršu i pitanja javnosti · pdf filesed, that in addressing ......

NEKI PROBLEMI OTPADA U KRŠU I PITANJA JAVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

Some PRoBLemS of WASte mAnAgement in kARSt And PUBLic qUeStionS in BoSniA And HeRzegovinA

Ivo LUČIĆfakultet društvenih znanosti dr. milenko Brkić

Put za Podbrdo bb, Bijakovići / međugorje 88266, Bosna i Hercegovinae-mail: [email protected]

SAŽetAkRazmatranje problema životinjskog otpada u Bosni i Hercegovini (BiH) bitno kompli-

ciraju dvije dodatne okolnosti. Prvo je krški okoliš koji je iznimno propustan, a drugo je javnost koja u suvremenim upravljanjima otpadom igra iznimno važnu ulogu, a u BiH je nerazvijena i nedjelatna. morfološki, bosanskohercegovački krš je vrlo razvijen i raznolik, a u hidrogeološkom pogledu vrlo propustan, s velikim brzinama tečenja podzemnih voda, što za upravljanje otpadom predstavlja opasnost brzog širenja negativnih utjecaja. k tome, postavljanje upravljanja otpadom suočava se s manjkom konkretnih podataka o ranjivosti tla, čak do te mjere da se u stručnim radovima ocjene o pokrivenosti bh. teritorija kršem razlikuju od jedne četvrtine do dvije trećine, te što je premali broj pojava važnih za procje-đivanje i podzemno kruženje voda detaljno istražen i katalogiziran. zabrinutost povećava činjenica što su se speleolozi na svojim istraživanjima susreli s pojavama zagađenja pod-zemlja, pa i animalnim otpadom, ali o tome ne postoje adekvatni izvještaji. čak što više, ne postoje ni glasna upozorenja javnosti, niti potvrda da su te pojave potaknule djelovanja

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i HercegovineAcademy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina

Naučno-stručni skup sa međunarodnim sudjelovanjem“UPRAVLJANJE ANIMALNIM OTPADOM I ODRŽIVI RAZVOJ”

26. juna 2011, Sarajevo, Bosna i HercegovinaScientific-professional Conference with International Participation

“MANAGEMENT OF ANIMAL WASTE AND SUSTAINABLE DEVELOPMENT”26. June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Posebna izdanja/Special Editions CXLVIIOdjeljenje prirodnih i matematičkih nauka

Department of Natural Sciences and MathematicsZbornik radova/Proceedings 21, 83-97.

2012ISBN: 978-9958-501-77-7 DOI: 10.5644/proc.aw-01.06

84

UPRAVLJANJE ANIMALNIM OTPADOM I ODRŽIVI RAZVOJ – 2012.

nadležnih inspekcija. zaštita okoliša raspolaže iznimno snažnim instrumentima koje nudi Arhuška konvencija, kojoj je BiH pristupila 2008., a koja praktično još nije zaživjela. ona nudi široke mogućnosti građanima da budu obaviješteni o svemu u okolišu, da sudjelu-ju u odlučivanju o okolišu, te da imaju sudsku podršku za ta svoja prava. ona predviđa sredstva za educiranje javnosti o tim pitanjima, u čemu upravljanja otpadom može imati velikog saveznika. Stoga je prijedlog, da se u rješavanju animalnog otpada, također snaž-nije aktiviraju mehanizmi Arhuške konvencije.

Ključne riječi: animalni otpad, upravljanje, krš, Arhuška konvencija

ABStRActconsideration of the problem of animal waste in Bosnia and Herzegovina (B&H), si-

gnificantly complicate the two additional circumstances. first, the karst environment is highly permeable, and the other is the public, that in modern waste management plays an important role, in B&H is underdeveloped and passive. morphologically, karst in B&H is highly developed and diversified. in terms of hydrogeology it is very permeable, with high-speed flow of groundwater. So, the waste management is faced with a risk of rapid spread of negative influences. in addition, setting up waste management is faced with a lack of concrete data about the vulnerability of the soil, even to the extent that studies for evaluation of the karst coverage of the B&H territory vary from quarter to two thirds, and the insufficient number of important phenomena for percolation and underground circu-lation of water that are well researched and cataloged. concerns increased by the fact that the cavers on their research, met with the cases of pollution of the underground, even by animal waste, but there are no adequate reports. even more, there are no audible warnings to the public, no confirmation that these manifestations are triggered action of competent inspections. environmental protection has an extremely powerful instrument offered by the Aarhus convention. That convention is accepted by B&H in 2008, but the practice has not yet come to life. it offers extensive opportunities for citizens to be informed about everything in the environment, to participate in decision making about the environment, and to have judicial support for these rights. it provides resources for educating the public about these issues, in which waste management can have a big ally. it is therefore propo-sed, that in addressing animal waste, also should be strongly activate the mechanisms of the Aarhus convention.

Keywords: anima waste,management, karst, Arhus convention

Ivo lučiuć

85


neki problemi otpada u kršu i pitanja javnosti u Bosni i Hercegovini

UvodUpravljanje okolišem u Bosni i Hercegovini općenito se odvija u ne-

povoljnom kontekstu tranzicije, poratnog razvoja događaja i kronično nefunkcionalnog političkog sustava. Stoga bi uređenje nekog okolišnog (pod)podsektora ili projekta moglo skliznuti prema tehničko-tehnološkom rješenju kao jedinom cilju koji djeluje opravdano u tako rovitom društve-nom okružju. cilj je upozoriti na dvije važne okolnosti koje mogu ozbiljno ugroziti rješavanje problema životinjskog otpada, u slučaju da se o njima ne povode dovoljno pažnje. Jedna je vezana za prirodnu podlogu krša, koja je prostorno i sadržajno veći problem od onoga za koji se obično smatra, a druga za društveni ambijent, točnije ulogu javnosti u kojoj se rješava ovo pitanje i njegove zakonske perspektive.

S terenakad se prije nekoliko godina planinar i speleolog faruk Braco tahirović

spustio u jamu čavkarica na Blidinju, očekivao je zavodljiv prizor pod-zemnog svijeta. međutim, ostao je preneražen onim što je vidio. Jama je, kako je rekao, bila „puna ovčjih lešina“. iznenađenje je višestruko, jer se čavkarica nalazi u neposednoj blizini poznate nekoropole stećaka, u Parku prirode Blidinje. dakle, iznimno privlačnom krajoliku koji uživa zakonsku zaštitu. o tome je Braco govorio mnogima, pa i meni, ali po svemu sudeći, sve je ostalo na našoj zgranutosti.

među speleolozima je kružila sumnja da lešine potječu s farme lokalnog proizvođača mesa Šišović iz Rakitna, ali to nije dokazano. ne znam je li itko o tome vodio istragu. ta mesna industrija za sebe tvrdi da uvažava sve mjere zaštite okoliša. na svojim mrežnim stranicama ističe da cijelim procesom proizvodnje nadzire standard kvalitete iSo 9001: 2000 (certifi-kati, 2011). dakle, tu je upravljanje kvalitetom, odgovornost poslodavca, upravljanje resursima itd. međutim, na mrežnim stranicama Širokog Brije-ga otvoreno se izražava zabrinutost “značajnim zagađenjima” područja do kojih dolazi zbog otpada. Posebno se ističe opasnost od klaoničkog otpada, koji je najveći u slivu Ugrovače, “gdje su locirane i najveće klaonice”. A Ugrovača, pritoka Lištice, dotiče iz Poklečana, polja u kojem je smještena mesna industrija Šišović (Stanje okoliša, 2011).

drugi ad hoc primjer pojavnosti problema nalazimo na području ključa. tamošnji proizvođač mesa, draganović-komerc ključ, ističe da klaonički

86


otpad, papke i iznutrice, zbrinjava kod Javnog komunalnog poduzeća Rad d.o.o. iz ključa, koji je zadužen za zbrinjavanje otpada. time je problem rije-šen. međutim, podaci koje je također moguće pribaviti preko mrežnih stra-nica, tjeraju na zabrinutost. naime, u Strategiji razvoja ključa 2007–2013., kaže se da se svo smeće koje prikupi JkP Rad ključ, odlaže na javnu divlju deponiju u Pećima, udaljenu 20 km od grada ključa (ključ, Strategija ra-zvoja 2007–2013., 2011). to pokazuje da problem zapravo nije riješen, jer se klaonički otpad ne zbrinjava na propisan način, kao ni druga vrsta otpa-da. ovdje je još nešto problematično: naziv lokacije Peći upućuje na kršku prirodu ambijenta, na krške stijene koje su poznato je, propusne, zbog čega lokacija može biti opasna ne samo za neporedano okružje, nego može pre-nijeti utjecaj na vodene tokove i okoliše desecima kilometara daleko.

klaonički otpad, kao i druge vrste posebnih otpada – poput industrij-skog, medicinskog, animalnog, opasnog i radioaktivnog – također većinom završava na gradskoj deponiji općine Sanski most, jer za njega ne postoje posebna odlagališta. doduše, kaže se da se “kontrolisano i na odvojenim lokacijama u krugu deponije, zatrpava”, ali vjerovatno da dio ovog otpada završi nekontrolisano na divljim deponijama (Strateški plan za vode i oko-lišnu sanitaciju općine Sanski most, 2010).

na području općine Bihać također prevladava nesanitarni način odla-ganja otpada, ne primjenjuje se recikliranje i nema tehnologija za tretman otpada, zakonska regulativa je neadekvatna, provođenje propisa je na ni-skom nivou što za rezultat ima postojanje velikog broja divljih odlagališta. Unatoč činjenici da JkP komrad d.o.o. Bihać organizirano odvozi komu-nalni otpad iz gotovo svih naseljenih mjesta na teritoriji općine Bihać, pod-ručje obiluje velikim brojem divljih odlagališta. na divljim odlagalištima se odlažu gotovo sve vrste otpada, najčešće organski otpad (uginule životinje, kao i neiskoristivi dijelovi zaklanih životinja), građevinski otpad, kabasti otpad domaćinstava, staklo, i šut što predstavlja permanentnu opasnost za pojavu različitih vrsta epidemija i zagađenja (općina Bihać, Strateški plan za vode i okolišnu sanitaciju općine, 2007).

nećemo dodatno ulaziti u probleme koje posljednjih godina predstav-ljaju masovna oboljenja poput bruceloze (izgradnja pet jama za životinjski otpad, 2008) i stradanja stada ovaca od vukova (vukovi napadaju stoku, a ni ljudi nisu sigurni, 2008). konačno, ti pritisci se prije ili kasnije očituju na zagađenje rijeka poput neretve kod čapljine, gdje su otpadne vode dospje-le u riječne vodotoke, zbog čega je voda opasna i otrovna (zaraze vodom – BiH prijete epidemije žutice i trbušnog tifusa, 2006).

Ivo lučiuć

87


iz ovoga virtualnog obilaska terena, može se zaključiti da u BiH ne funkcionira ukupan sustav upravljanja otpadom i da otpad animalnog po-drijetla već izaziva prijetnje okolišu i ljudskom zdravlju. međutim, može se zapaziti još nešto, što dodatno komplicira ovaj problem, a na što se ne osvrće dovoljna pažnja: da se ne uvažava specifičnost tla, tj. krškog okoliša, koji bitno povećava mogućnost negativnih utjecaja, te da ne funkcionira mehanizam sudjelovanja javnosti kao važan dio upravljanja okolišem, bez kojeg je nemoguće zamisliti rješavanje ovoga problema.

krš, javnost i održivost Literatura (mayer, 1993) odlagališta opada svrstava u najčešće i najzna-

čajnije izvore zagađenja podzemnih voda. to se posebno pojača u uvjetima krškog vodonosnika. međutim, sustav upravljanja okolišem obično se ra-zumije i postavlja prema uvjetima normalnog, sitnozrnatog ili aluvijalnog vodonosnika. takvi vodonosnici zauzimaju naplavine u dolinama rijeka. U njemu je poroznost ravnomjerno raspoređena, te vlada tzv. darcyjev zakon tečenja voda. voda kroz njega protječe uglavnom sporo i u jednom smjeru, te ima izvjesnu sposobnost autopurifikacije.

funkcioniranje krškog vodonosnika bitno odstupa od ponašanja aluvi-jalnog, gotovo ima suprotna obilježja, pa održivo upravljanje ovdje pred-stavlja nove izazove. krški vodonosnik karakterizira:

- velika poroznost tla, što znači da je omjer volumena stijena i šupljina u stijenama veći, te čestice s bilo kojeg dijela površine tla otapanjem u obori-nama mogu lako dospjeti u podzemne vode;

- propusna moć kanala je velika. Razlog za nju su kanali velikog profila koji omogućuju velike brzina turbulentnih podzemnih tokova, pa time i brzo prenošenje potencijalnog zagađenja. čak 99 posto podzemnih teče-nja voda se prenosi tim kanalima (kuhta, 2011, prema Worthington et al., 2001);

- samopročišćavanje voda, odnosno sposobnosti filtriranja je mala, zbog čega izostaje očekivanje da će se zagađena voda u podzemlju pročistiti;

- anizotropnost, tj. nejednako djelovanje vodonosnika u raznim smje-rovima, zbog čega se utjecaj može proširivati na sve strane, nepredvidivo i nejednako; i


88


- retardacija, iako je zbog svega navedenog u pravilu mala, dio otapala se zna zadržati po deset godina u podzemlju (kogovšek et Petrič, 2011), čime se kumulira zagađenje.

ovaj problem se višestruko zanemaruje u BiH. to je vidljivo po raznim pokazateljima, od nepoznavanja površine krša koja prekriva BiH, preko odbacivanju otpada u krške pojave koje imaju izravnu vezu s podzemnim vodama, do crpljenja voda koje su u gornjim tokovima izložene već po-znatim zagađenjima. Bez uvažavanja ovoga pitanja, u BiH će se teško moći uspostaviti politika održivog upravljanja otpadom.

Još je nešto iznimno važno kod planiranja upravljanjem otpadom, po-sebno životinjskim: javnost. za to postoje praktični, konceptualni i zakon-ski razlozi. nije moguće ostvariti ciljeve te politike, a da u nju nije uklju-čena najšira javnost područja na koja se odnosi. također, u svakoj politici otpada najšira javnost je gradbeni element i uvjet održivosti.

Uobičajeno, održivo upravljanje se modelski uspoređuje s krovom kojeg drže tri stupa: ekonomija, društveni ciljevi i okolišni kriterij. Ako je jedan od njih veći od druga dva, model ne funkcionira. kako se u tom tronošcu najčešće protežira ekonomski kriterij, na štetu socijalnih i okolišnih, što konstrukciju dovodi u nestabilan položaj, okolišna znanost je počela zago-varati korigirani model održivosti: okoliš je temelj, a ekonomijski i socijal-ni kriteriji su stupovi na kojima se nalazi krov – održivost. Argumentirajući takav model, autoritet europskog okolišnog prava Ludwig krämer napomi-nje: zaboravlja se da mi možemo živjeti sasvim udobno i ako je ekonomski rast jedan posto umjesto pet posto, dok bez okoliša uopće ne možemo ži-vjeti (krämer, 2011a).

Sudjelovanje širokom krugu građana u okolišnoj politici može osigurati institut javnosti. ona je temelj demokracije u okolišnim pitanjima. “Svaka socijalna i politička skupina ima svoje lobiste – industrija, stranke, sindi-kati, ali koga ima okoliš. on je interes sviju nas (…) opći interes bez svog glasa. mi smo glas okoliša”, kaže krämer (krämer, 2011b). zakonski okvir koji omogućuje sudjelovanje javnosti u okolišnoj politici jest Arhuška kon-vencija. ona je multilateralni dogovor država koji je stupio na snagu 2001.

Arhuška konvencija omogućuje tri skupine prava: pravo na pristup in-formacijama, sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša. Pravo na pristup informacijama daje mogućnost građa-nima da budu upoznati sa svim podacima koje vlast ima o bilo kojoj oko-

Ivo lučiuć

89


lišnoj pojavi ili akciji. ovo pravo nameće obavezu vlastima da na svojim mrežnim stranicama, brošurama ili biltenima objavljuju sve takve podatke i da ih šalju medijima. izuzetak su slučajevi dokumenata koje imaju oznake tajnosti ili postupci stjecanja informacija koji iz sigurnosnih razloga mora-ju ostati povjerljivi. Ako vlast nije objavila te podatke, sudionik javnosti ih ima prava zatražiti i vlast na njih mora odgovoriti za 15 dana.

Sudjelovanje javnosti u odlučivanju je drugo pravo ili skup prava, koji se očituje u mogućnosti da se fizička ili pravna osoba uključi u proces donoše-nja odluka iz područja okolišne politike. najpoznatiji mehanizam za to su studije utjecaja na okoliš, koje su javno izložene i preko javne rasprave omo-gućuju davanje primjedbi. konačno, ako ni jedno od ovih prava nije ostva-reno, postoji pravo pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša, što znači da su-dionik javnosti ima pravo povoljno pokrenuti sudski postupak kojim nastoji osigurati to pravo. Jednostavno rečeno – tužiti vlast za uskraćivanje prava.

cilj procesa primjene ove konvencije je uvažavanje glasa javnosti, što tijela javne vlasti često zanemaruju. Alat kojim ćemo ostvarivati duh Aar-huške konvencije jest aktivna, živa primjena demokracije, kroz procese u koje se građani uključuju i temeljem pravodobnih informacija sudjeluju i odlučuju o svim onim bitnim stvarima u svojoj životnoj sredini, kaže krämer (2011a).

osnovni pojmovi zakona koji implementiraju Arhušku konvenciju su okolišna informacija, javnost i zainteresirana javnost. informacija koja se tiče okoliša je svaka informacija u pisanoj, vizualnoj, zvučnoj, elektronskoj ili bilo kojoj drugoj materijalnoj formi o stanju elemenata okoliša, fakto-rima kao što su energija, buka i zračenje i o svemu što može utjecati na zdravlje ljudi. Javnost se definira kao jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba i njihova udruženja, pri čemu te osobe mogu biti svatko tko se takvima smatra. zainteresirana javnost je javnost koja je ugrožena ili bi mogla biti ugrožena ili ima interes u donošenju odluka koje se tiču okoliša.

za naš problem još je zanimljivo pitanje edukacije i kadrovskog jačanja javnosti za funkcioniranje mehanizama Arhuške konvencije. obaveza je vla-sti izraditi godišnje obrazovne (nastavne i izvannastavne) programe zaštite okoliša u cilju obrazovanja i podizanja svijesti javnosti, koji će se odnositi i na pristup informacijama, sudjelovanje u odlučivanju i kako se ostvaruje za-štita prava u području okoliša. dakle, osnovni pojmovi su široko definirani i omogućuju praktično svima da sudjeluju u svim aspektima politike okoliša.


90


Specifičnosti bh krša i njegovi utjecaji na moguće upravljanje otpadom U stručnim krugovima koji se često bave izradom elaborata za razne

upravljačke projekte u BiH, često se ističe podatak da BiH prekriva 26-29 posto krša. da je u pitanju nestručan pristup vidi se po činjenici da u tim radovima cilja na dio državnog teritorija u kojem krš ima snažnu pojavnu dimenziju, u svom karakterističnom ogoljelom obliku. međutim, prema re-levantnim znanstvenim izvorima, karbonatne stijene u kojima se razvija krš zauzimaju približno 60 do 65 posto teritorija BiH (Jovanović et Avdagić 1981; čičić, 1998), što nije zanemariv promašaj nego – dvostruko više (Slika 1).

istina, u dijelu tako ekstenzivno prikazanog krškog tla stijene zbog mje-stimičnih klastičnih sadržaja imaju manju propusnost i mogu se ponašati kao vodene barijere i izolatori, ali treba istaknuti i činjenicu da u hidro-geološkom smislu nekrško oružje karbonatnih stijena služi kao sakupljač alohtonih voda koje se često dreniraju na krške površine.

S obzirom na rečeno, svaki krški oblik ima svoje mjesto u kruženju voda, od najmanjih prslina mikrometarskih veličina i milimetarskih pu-kotina na površini stijena, ogoljelih ili prekrivenih rahlim slojem tla, preko šrkipova, vrtača ili ponikava, do jama. Ako na površini krškog tla nedostaje većih pukotinskih pojava, to ne znači da ne treba biti obazriv. voda može prodrijeti kroz sitne pukotine, sabirati se u površinskom dijelu krša – epi-karstu – i usmjeravati se prema većim podzemnim kanalima te preko njih povezati s glavnim provodnicima koji brzo prenose velike količine vode u niži erozijski bazis, nerijetko izvor pitke vode za šire područje (vidi sliku 2).

krš u BiH pripada dinarskom kršu, koji je još od svojih klasičnih razdo-blja istraživanja utvrđen kao najrazvijeniji krš ili holokarst (cvijić, 1926), što znači da omogućuje veliku cirkulaciju voda. za naš slučaj posebno ista-knutu ulogu imaju jame. U Bosni i Hercegovini zabilježeno je 4.033 jame i pećine (mulaomerović et al., 2006). Smatra se da je stvarni broj znatno veći, jer je u Hrvatskoj i Sloveniji, genetski i geoekološki istovjetnom kršu, zabilježeno po desetak tisuća jama i pećina. one su po nastanku mjesto po-niranja voda i tome su služile u svojoj mlađoj fazi. Promjenom regionalnih hidroloških uvjeta, najčešće promjenom razine mora, jame ostaju izvan re-dovite hidrološke funkcije i s vremenom prelaze u svoju zrelu fazu, u kojoj nastupaju procesi urušavanja i zatrpavanja kanala. iako postaju neprolazne za čovjeka, one i dalje ostaju dobri provodnici vode.

Ivo lučiuć

91


kao što se vidi iz izvještaja s terena, one su često mjesto odlaganja živo-tinjskog otpada. Razlog je u činjenici što na kršu često postoji manjak tla na kojem se takvo nešto moglo lako obaviti. Uz to, jame su prirodne udubi-ne, ponekad “bez-dna”, dakle mjesto na koje se lešina lako uklanja s vidika i praktično ju nikada nije moguće zatrpati. tradicionalno, tu se odlagala ugi-nula stoka u vrijeme dok je ruralna zajednica reciklirala sve što je nastalo kao rezultat njezina svakodnevnog života. nereciklirani otpad je ostajao samo u neželjenim situacijama, kad je od starosti ili epidemija ugibala stoka.

Recentna mesna proizvodnja, koja se u značajnoj mjeri odvija u uvjeti-ma tradicijske svijesti koja je nastajala stotinama godina, samo je naslijedi-la tu praksu. tradicija je imala i drugu dimenziju, koja je zacijelo jedna od najbolnijih iskustava s krškim podzemljem u dinaridima, a to je pretvara-nja jama u masovne grobnice. to je bio slučaj za vrijeme Prvog svjetskog rata, u drugom svjetskom ratu, te u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1991-1996. točni razmjeri toga zločina poznati su samo djelomično. Socijalni i etno-psihološki kontekst koji je doveo i pratio ta nemila zbivanja nije nika-da dovoljno istražen, ali svakako ima duboku mitološku i iracionalnu bazu, budući je mračno podzemlje jama poslužilo kao materijalizacija slike pa-kla, vječne muke i ništavila. dio ekshumacija, osobito onih uoči posljednje agresije na BiH, iskorišten je za stvaranje ratne klime, pa su i neki tipični

Slika 1. mapa glavnih krških područja u Bosni i Hercegovini, © Simone milanolofigure 1. map of the major karst areas in Bosnia and Herzegovina, © Simone milanolo


92


primjeri povezani s našom temom, iskorištavani u tom cilju. tako, lešina psa koja je zacijelo ondje dospjela naknadno, kao dio tradicionalne prakse asanacije terena, tumačena je kao mogući dodatni oblik mučenja stradalni-ka: da dodatno ujeda unesrećene ako je tko od njih preživio bacanje u jamu (čučković, 2003). konačno, bacanje otpada u jame nastavlja se i danas: speleolozi u jamama nalaze odbačenu stoku, odjeću, metalne predmete, istrošene automobilske i traktorske gume, odbačeno streljivo i oružje, itd.

Slika 2. konceptualni model tečenja vode u krškom vodonosniku (Ravbar, 2007)figure 2. A conceptual model of water flow in the karst aquifer (Ravbar, 2007)

Ivo lučiuć

93


Riječni slivovi na kršu Bosne i Hercegovine su prostrani i sabiru ogro-mne količine vode, a s njima i razne utjecaje. krška polja u nizu, vertikalno povezuju slivovi rijeka koje nerijetko imaju različita imena. tako niz polja kupreško, duvanjsko, Livanjsko, povezuje rijeke milač, Šuica, Ričina, ce-tina, a gravitiraju im vode glamočkog, Roškog polja i drugih.

niz Posuškog i imotsko – Bekijskog polja te prostrane doline koje se nadovezuju, povezuju rijeke Ričina, vrljika i tihaljina – mlade – trebižat. S druge strane neretve, gatačko, cerničko, fatničko, trebinjsko i Popovo polje povezivale su u prirodnom stanju vode rijeka vrba, mušnica, ključka rijeka, obod, trebišnjica, ombla i krupa. Širi prostor nevesinjskog po-lja drenira rijeka zalomka, koja ponire u Biograd i podzemno teče prema Buni i Bunici, a iz dabarskog polja Bregava prema Hutovu blatu.

o silini potencijalnih podzemnih utjecaja govori činjenica da se za tre-bišnjicu smatra da je najduža ponornica u europi, a možda i u svijetu. Po-red mikulca (1974), to su tvrdili mladenović i Uzunović (1963), te Petrović (1963) i drugi. njezine podzemne veze nerijetko dosežu 30 km zračne lini-je, a u jednom slučaju, između gatačkog polja i izvora trebišnjice, čak 34 km (milanović, 2006)! Pri tome, prividne brzine podzemnih tokova najče-šće iznose do 5 cm/s (milanović, 1979). međutim, brzine znaju dosegnuti 33,6 cm/s (milanović, 1979), kao u slučaju između Biograda u nevesinj-skom polju i izvora Bunice, što znači da se na zračnoj udaljenosti od 20 km učinci pojavljuju već za 24h! konačne posljedice su uništenje prirodnog okoliša i zagađenje izvorskih voda.

Bh. javnost, okoliš i Arhuška konvencija kako u Bosni i Hercegovini prolazi druga tema koju smatramo važnom

za uspjeh upravljanja otpadom – javnost – već ponešto možemo zaklju-čiti iz činjenice da o njoj postoji krajnje oskudan skup javnih podataka. Pregledni radovi uglavnom ističu osnovne činjenice o povijesti uvođenja Arhuške konvenciju u BiH i bave se pravnim aspektima prenošenja odred-bi Arhuške konvencije u BiH zakonodavstvo. ona je prihvaćena 15. rujna 2008. godine, čime je BiH postala 42. zemlja članica potpisnica konvenci-je. treba reći, međutim, da je zakon o slobodi pristupa informacijama još 2000. otvorio BiH za dostupnost podataka šireg spektra od okoliša, a oko-lišni zakoni iz 2002. i 2003. potvrdili prava Arhuške konvencije u pogledu pristupa informacijama, sudjelovanja u odlučivanja i pristupa pravosuđu.


94


Radovi koji se bave provedbom Arhuške konvencije u BiH (Stefanović, 2011; zadrić, 2011), nemaju mnogo primjedbi na zakonsku aplikaciju nje-zinih normi u bh. zakonodavstvu. Stefanović (2011) smatra da je time BiH napravila dobru pravnu osnovu za punu primjenu zahtjeva Arhuške kon-vencije. dodaje da institucije na svim razinama ulažu napore da realiziraju svoje obaveze. Problemi koji postoje, po njemu, mogu se podvesti pod za-jednički nazivnik nedovoljnog razvoja efikasne vlasti ili nedostatak materi-jalnih i financijskih sredstava. Svijest o pravima građana postoji i korištenje prava je sve veće i intenzivnije (Stefanović, 2011).

navedeni zaključci zacijelo su izraz promatrača koja je više okrenut za-konodavnoj sferi, nego se bavi samom praksom. istina je da unutar javnosti postoje skupine zainteresirane za napredak Arhuške konvencije, konačno, ona je i usvojena u BiH na prijedlog nevladinog sektora, ali pitanja okoliša u bh. javnosti imaju marginalnu ulogu. to se može potvrditi nizom poda-taka. vlade entiteta nisu postupale u skladu s zakonom te nisu redovito podnosile izvještaje o stanju okoliša svako dvije godine, dok na nižoj razini – ni jedna općina do sada nije to učinila ni jednom (Stefanović, 2011). U pogledu sudjelovanja javnosti u donošenju odluka upada u oči da broj ne-vladinih udruga nije tako mali, ali njihovi učinci rijetko mijenjaju odluke važnih okolišnih projekata. iz uobičajene pasivnosti iskaču iskustva probi-janja ceste kroz Rakitnicu, položaj autoceste u odnosu na Počitelj i sl. Sve u svemu, pitanja sudjelovanja javnosti u upravljanju okolišem za sada pred-stavlja veliku zakonsku mogućnost koja nije iskorištena. za sada je glavna prepreka netransparentna politika i nedovoljno razvijena svijest javnosti. kad se doda da je to međunarodna konvencija koja je natčinjena unutraš-njem zakonodavstvu, proces koji se razvija u smjeru sve većeg sudjelovanja javnosti ipak ima izglednu budućnost.

zAkLJUčAkSvaki plan, program i projekt upravljanja otpadom i životinjskim otpa-

dom u BiH mora biti svjestan prirodnog i društvenog konteksta u kojem se projektira, postavlja i izvodi.

evidentno je, iako nije dovoljno istraživano, da su zbog nedovoljne upućenosti u teritorijalne razmjere tla koje je vrlo propusno i brzo prenosi zagađenja na velike udaljenosti kao i na velike zalihe pitke vode u BiH, počinjenja zagađenja okoliša i počinjene izvjesne štete na prirodi i okolišu.

Ivo lučiuć

95


također, razvidno je da se pri planiranju okolišnih projekata ne vodi dovoljno računa o tim problemima, što potvrđuje notorna činjenica da u BiH ne postoje registri prirodnih pojava prema kojima treba posebno po-stupati.

konačno, ne postoji dovoljno razvijena javna svijest o potrebi očuvanja prirode i okoliša. zakonske mogućnosti koje su u tom pogledu otvorene kao obaveza Bosne i Hercegovine prema Arhuškoj konvenciji, nisu još oz-biljno zaživjele.

Stoga se svaki budući plan, poput upravljanja otpadom, treba izdići iznad tehničko-tehnološkog rješenja, i u objedinjavanju održivih interesa – socijalnih, ekonomskih i okolišnih – iskoristiti prilike koje nude alati Ar-huške konvencije.

Literaturacertifikati, www.sisovic.com (5/2011).

cvijić, J. (1926): geomorfologija ii, Beograd, 506.

čičić, S. (1998): karbonatne facije u geološkoj građi terena Bosne i Herce-govine. naš krš, Sarajevo, 31, 3-37.

čučković, B. n. 2003. zločini u Hercegovini u drugom svjetskom ratu. knj. 1. trebinje 2003. 503.

ključ, Strategija razvoja 2007–2013., 2011. http://www.opcina-kljuc.ba/component/option,com_docman/task,doc_view/gid,7/itemid,59/, 5/2011)

izgradnja pet jama za životinjski otpad, 2008, http://www.livno-online.com/zupanija/7998-tomislavgrad (5/2011).

Jovanović, R., Avdagić, i. (1981): neka pitanja o razvoju i hidrogeološkoj funkciji karstnih polja. naš krš, vol. vi, broj 10-11, Sarajevo, 1981, str. 55-78.

kogovšek, J., Petrič, m. (2011): Landills on the karst and their impact on the karst watter. in Prelovšek, m & zupan Hajna, n. (ed), 2011. Pre-ssures and Protection oft he Undergroung kars – cases form Slove-nia and croatia. karst Research institute, Postojna 112-118.


96


krämer, L. (2011a): Administracija ne smije biti gospodar okoliša. www.h-altet.org (6/2011).

krämer, L. (2011b): 'okoliš je naš interes i treba svoj glas'. www.tportal.hr (6/2011).

kuhta, m. (2011): Pazinska jama and its imapct oft he quality of sprin-gs in the vallley oft he river Raša. in: Prelovšek, m & zupan Hajna, n. (ed), 2011. Pressures and Protection oft he Undergroung kars – cases form Slovenia and croatia. karst Research institute, Postojna. 128-137.

mayer, d. (1993): kvaliteta i zaštita podzemnih voda. Hrvatsko društvo za zaštitu voda i mora, zagreb, 150.

mikulec, S. (1974): energetska osnova slivnog područja neretve i trebiš-njice. energoinvest, 4, Sarajevo 1974, str. 5-32.

milanović, Petar t. 1979. Hidrologija karsta i metode istraživanja. He tre-bišnjica, trebinje, 302.

milanović, P. (2006): karst istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja. ASoS, Beograd 362.

mladenović, J., Uzunović o. (1963): Prilog poznavanju hidrogeologije za područje sliva vrela omble. treći jugoslavenski speleološki kongres. Sarajevo 1963.

mulaomerović, J., zahirović, d., Handžić, e. (2006):. katastar speleološp-kih objekata Bosne i i Hercegovine. Speleološko društvo „Speleo dodo“, Sarajevo, 274.

Petrović, B. (1963): neke karakteristike krša istočne Hercegovine. treći ju-goslavenski speleološki kongres, Sarajevo, str. 209-218.

općina Bihać, Strateški plan za vode i okolišnu sanitaciju općine, 2007. http://lin.bihac.org (5/2011)

Stanje okoliša, Širokibrijeg.ba, 2011. http://www.sirokibrijeg.ba (5/2011).

Stefanović, đ. (2011): Pravo na pristup informacijama i pravo na učešće u donošenju odluka u pitanjima koja se tiču okoline u Bosni i Herce-govini. U: Radojčić, d. (ur.) 2011. Provedba Arhuške konvencije u zemljama Jadrana, zbornik radova. Udruga zelena istra, Pula, 48-56.

Ivo lučiuć

97


Strateški plan za vode i okolišnu sanitaciju općine Sanski most, 2010. http://www.unaconsulting.ba (5/2011)

vukovi napadaju stoku, a ni ljudi nisu sigurni, 2008. http://www.relax-liv-no.com (5/2011)

zadrić, m. (2011): dostupnost pravosuđa – iskustva iz Bosne i Hercego-vine. U: Radojčić, d. (ur.) 2011. Provedba Arhuške konvencije u ze-mljama Jadrana, zbornik radova. Udruga zelena istra, Pula, 102-111.

zaraze vodom – BiH prijete epidemije žutice i trbušnog tifusa, 2006. http://www.bistrobih.ba (5/2011)


indexed in eBSco

tekst prihvaćen/text accepted: 15.7. 2012.

neki problemi otpada u kršu i pitanja javnosti · pdf filesed, that in addressing ......

Documents