Raznolikost u korištenju digitalne tehnologije – digitalni jaz[footnoteRef:1] [1: Vidi poglavlje 7 u knjizi Lupton, D. (2015). Digital Sociology. London and New York: Routledge.]

Puno se govori o digitalnom jazu (digital devide) – to je nemogućnost pristupa digitalnoj tehnologiji koje neke socijalne grupe doživljavaju. Istraživanja na ovu temu se kontinuirano provode i brojke vezane uz ovaj fenomen se stalno mijenjaju, ali jasno je da neke društvene grupe u određenim geografskim područjima koriste digitalnu tehnologiju manje često nego neke druge.

Trenutno prevladavajući utopijski diskurs orijentiran na demokratsku participaciju i zajedništvo često zanemaruje politički aspekt digitalne tehnologije.

U ovome predavanju razmotriti ćemo kako se digitalna tehnologija koristi i kako na načine korištenja utječu socioekonomski, kulturni i politički faktori.

Da bismo to mogli razumjeti dobro je predstaviti rezultate istraživanja na velikim uzorcima koje su provele akademske institucije ili strukovne organizacije.

Istraživanje koje je 2013. godine proveo International Telecommunication Union, javlja da je broj pretplata za mobilne telefone jednak broju ljudi na planetu.

Ipak, ne posjeduju svi mobilne telefone i vidljiva je jasna razlika kada se uspoređuju bogate, srednje razvijene zemlje i zemlje u razvoju.

Trenutno na svijetu postoji 4.33 milijarde aktivnih korisnika interneta. Oko 80% ljudi u razvijenim zemljama ima pristup internetu, a samo oko 30% u zemljama u razvoju.

https://www.oberlo.com/blog/internet-statistics

Oni koji žive u Africi su na dnu ljestvice po mogućnosti pristupa (manje od 10%), a nakon toga slijedi Azija (manje od 35%).

Glavni razlog ovakvog stanja je dostupnost infrastrukture interneta, posebno u ruralnim područjima.

International Telecommunication Union Stats:

https://www.itu.int/en/ITU-D/Statistics/Pages/stat/default.aspx

Google je 2011.g. naručio istraživanje o mobilnim telefonima. Istraživanje je provedeno u 47 zemalja u tri vala (2011., 2012. i 2013.). Cilj istraživanja je bio izmjeriti stupanj penetracije mobilnih telefona u populaciji i način na koji ih ljudi koriste u traženju informacija vezanih uz kupnju.

Istraživanje je pokazalo da je korištenje pametnih telefona 2013. u odnosu na prvu godinu istraživanja značajno poraslo. Ipak, ne svugdje isto. Bogate zemlje Srednjeg Istoka su imali najveći postotak vlasnika smartphone-a 73-74% (Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija), zatim su slijedile Sjeverna Koreja, Singapur, Hong Kong i zemlje engleskog govornog područja (Australija 65%, Velika Britanija 56%, SAD i Kanada s oko 54%)

Postoci korisnika interneta 2016.g.:

https://www.thinkwithgoogle.com/advertising-channels/mobile-marketing/our-mobile-planet-us-infographic/

Podaci Google-a su tada pokazali da zemlje Istočne i Sjeverne Europe i Srednje i Južne Amerike nisu imali velike postotke u korištenju pametnih telefona – od 15-30%.

Još je jedno veliko istraživanje proveo Intel. Tema istraživanja bilo je korištenje i stavovi o digitalnoj tehnologiji u Brazilu, Kini, Francuskoj, Indiji, Indoneziji, Italiji, Japanu i SAD-u.

Istraživanje je otkrilo da većina ispitanika smatra da su digitalne tehnologije učinile njihov život lakšim i da su produbile vezu s obitelji i prijateljima. Više od 30% ispitanika se izjasnilo da želi da tehnologija „nauči“ njihove preferencije i ponašanje kako bi im pomogla da budu učinkovitiji.

Ovo istraživanje je otkrilo i neke zanimljive razlike među društvenim skupinama. Milenijalsi (mladi od 18g-24g) su izražavali svojevrsnu ambivalenciju prema tehnologiji. Iako su smatrali da je ona jako korisna i da je dobro da uređaji registriraju podatke o korištenju i dijele ih s drugima, ipak su pokazali bojazan da bi mogli postati previše ovisni o tehnologiji.

Žene (starije od 45g) iz zemalja u razvoju su imale najpozitivnije mišljenje. Smatrale su da digitalna tehnologija može pozitivno utjecati na kvalitetu života u zajednici (transport, zdravlje, obrazovanje, zapošljavanje) i da bi je trebalo koristiti što više.

https://newsroom.intel.com/news-releases/future-of-technology-may-be-determined-by-millennial-malaise-female-fans-and-affluent-data-altruists/#gs.6p7lff

Oxford Internet Institute (University of Oxford) kontinuirano provodi istraživanja korištenja interneta u Velikoj Britaniji.

https://www.oii.ox.ac.uk/

Na temelju rezultata identificirali su pet širih „kultura“ korištenja interneta:

1. „e-mersives“ (12% korisnika) – intenzivni korisnici koji se na internetu osjećaju ugodno, koji ga koriste kao bijeg i kojima pruža osjećaj pripadanja e-zajednici

2. „techno-pragmatics“ (17% korisnik) – koriste Internet kako bi uštedjeli na vremenu i olakšali si život

3. „cyber-savvies“ (19% korisnika) – pokazuju ambivalenciju prema internetu, uživaju u pozitivnim aspektima korištenja, ali i zabrinutost za privatnost i količinu vremena koju troše na internetu

4. „cyber-moderates“ (37% korisnika) – imaju pomiješane stavove, ali su manje zabrinuti nego grupa 3.

5. „adigitals“ (14% korisnika) – Internet ih frustrira i težak im je za upotrebu

U ovome istraživanju identificirano je 18% ispitanika koji ne zanima korištenje interneta. Vjerojatno je da oni pripadaju starijoj populaciji ili slabije obrazovanoj populaciji.

Digitalna društvena nejednakost

Pojam digitalni jaz se već rutinski koristi da se opiše različitost korištenja digitalnih tehnologija u kontekstu društvenih, kulturnih i geografskih grupa.

Znanstvenici kritiziraju takvu simplističku perspektivu i nude neke zamjenske termine – npr. digitalna društvena nejednakost kako bi bolje opisali povezanost društvene nejednakosti i nemogućnost pristupa tehnologiji. Koristeći pojam „digitalni jaz“ također zanemarujemo kompleksnost u korištenju tehnologije.

Identificirane su četiri prepreke prema digitalnoj tehnologiji (van Dijk and Hacker, 2003).

1. Nedostatak elementarnog iskustva koje proistječe iz nezainteresiranosti za tu tehnologiju, straha od tehnologije ili nekih elemenata dizajna koji demotiviraju korištenje

2. Nemogućnost pristupa tehnologiji zbog toga što korisnik ne posjeduje digitalni uređaj i nema pristup internetu

3. Nedostatak digitalnih vještina zbog neiskustva s novim tehnologijama

4. Nedovoljno korištenje zbog nemogućnosti uzrokovane ograničenjima kod kuće ili na poslu

Najnovije statističke podatke vezne uz digitalni jaz naći ćete ovdje:

https://www.pewresearch.org/topics/digital-divide/

https://www.internetworldstats.com/links10.htm

https://www.khanacademy.org/computing/ap-computer-science-principles/global-impact-of-computing/the-digital-divide/a/the-global-digital-divide

Čak i ako imaju interes i iste mogućnosti pristupa internetu, vidljive su razlike u korištenju između predstavnika različitih socijalnih skupina. Uzmimo, na primjer, ekonomski status. Osobe višeg ekonomskog statusa koriste Internet na način da učvršćuje njihov kulturni i ekonomski kapital i socijalni status.

Ljudi nižeg ekonomskog statusa koriste vrijeme na internetu za socijalnu interakciju i gaming, a manje za obrazovanje ili traženje informacija vezanih uz posao ili zanimanje.

Halford, S. and Savage, M.(2010) 'RECONCEPTUALIZING DIGITAL SOCIAL INEQUALITY',

Information, Communication & Society, 13: 7, 937 — 955

http://edshare.soton.ac.uk/6774/8/halford_savage_ICS_2010.pdf

Digitalna tehnologija nije neutralni objekt – ona poprima različita značenja i oblike kada dođe u kontakt s aspektima spola, društvene klase, rase/etniciteta i dobi.

Mladi ljudi se često percipiraju kao prirodni korisnici digitalnih tehnologija – digital natives – tehnologiju koriste često, spretno i s velikom ekspertizom. Taj stereotip nije uvijek točan. Neka istraživanja pokazuju kako mladi određenih (obično nižih) socijalnih i ekonomskih karakteristika ne koriste Internet i tako još više smanjuju svoje šanse za socijalnim i ekonomskim napretkom.

Neka druga istraživanja su pak pokazala da osobe starije od 60 godina, na primjer, ne vide prednosti korištenja digitalne tehnologije u odnosu na korištenje recimo običnog telefona ili olovke za pisanje. Osim toga, računala i Internet vide kao prijetnju za vrijedne aspekte njihovog života (interpersonalna komunikacija i sl.).

S druge strane, osobe s invaliditetom često koriste digitalne platforme kao sredstvo za komunikaciju i društvenu participaciju ili aktivizam što može dramatično olakšati osjećaj društvene izolacije.

Tehnologija sa oznakom spola

Donna Haraway je pionirka cyberfenimizma, čega je začetak njezin tekst iz 1985. "Manifesto for Cyborgs: Science, Technology, and Socialist-Feminism in the 1980s"

https://en.wikipedia.org/wiki/A_Cyborg_Manifesto

Cyber-fenimizam je predvidio tehnološki posredovani svijet u kojem spol više ne igra (tako važnu) ulogu. Cyber fenimisti su u kiborzima i kulturi interneta vidjeli prostor slobode i transcedencije od tijela i spolnog/rodnog identiteta. Ako pretpostavimo anonimnost na internetu, osoba može imati pozitivnu mogućnost izraziti svoje sposobnosti bez obzira na spol. Korištenje računala je postalo bojno polje feminizma kao način da se tehnologija oduzme od muškaraca.

Ipak, tijekom 90-tih, mnogo je žena koristilo muška imena kada su komunicirali na internetu, što je izazvalo kritiku fenimista. Smatrali su da se na taj način još jače maskulinizira kiberprostor.

Pokazalo se da je spol itekako važan u korištenju digitalne tehnologije i da se itekako manifestira u načinu na koji se tehnologija koristi. Od samog početka, Internet sa svojom poveznicom s vojnom tehnologijom predstavlja izuzetno „muški“ prostor. Inicijalno, korištenje interneta je zahtijevalo napredno tehničko znanje i znanje iz matematike, kodiranje i sl., što su tradicionalno bile muške vještine.

Stereotipi ranih korisnika računala pokazuju da su to anglofoni, bijeli, muškarci (nerd, geek, hacker).

U međuvremenu je sveprisutnost računala u svim varijantama dovela do pripitomljavanja te tehnologije. Korištenje tehnologije postaje opće, međutim, specifično znanje koje je potrebno da se razumiju funkcionalne komponente tehnologije ipak ostaje u domeni muškog roda.

Women studiying computer science and working in the field remain in the minority. (Cozza, 2011.).

U razvijenim zemljama muškarci i žene koriste Internet u sličnim postocima. Razlika je puno veća u zemljama u razvoju gdje je 16% više muškaraca na internetu nego žena. Ova je razlika odraz razlika u prihodu i obrazovanju.

Zanimljiva su istraživanja provedena na dječacima i djevojčicama. Čini se da se stereotipi potvrđuju i online - dječaci igraju igrice koje uključuju automobile, borbe i nogomet, a djevojčice se igraju oblačenja, šminkanja i frizure (de Almeida et al. 2014).

Istraživanje o korištenju kućnog interneta i razlikama među muškarcima i ženama je također zanimljivo. Istraživani su parovi iz Australije i Njemačke. Pokazalo se da muškarci Internet koriste češće, kao rekreaciju i da „pobjegnu“ od obiteljskih obaveza. Žene, posebno one koje imaju djecu, percipiraju korištenje interneta kao još jednu kućansku dužnost. Koriste Internet kako bi kupovale namirnice, plaćale račune ili bile u kontaktu s rodbinom. Internet vide kao koristan kućanski uređaj pomoću kojeg upravljaju obiteljskim obavezama.

Čak i feministički autori često zapadnu u klišeje i zaboravljaju da korisnice interneta nisu samo mlade, bijele žene iz razvijenih zemalja. Posljednjih godina istražuje se kako žene u zemljama u razvoju koriste Internet. Aktivizam žena na društvenim mrežama u represivnim režimima ide za time da poboljša socijalni i ekonomski status žena ali i svih građana. Tako su tijekom Arapskog proljeća feministički aktivisti putem društvenih mreža pokušavali pokrenuti političku akciju i promjenu u Tunisu i Egiptu.

Newsom, Victoria A. and Lengel, Lara (2012). Arab Women, Social Media, and the Arab Spring: Applying the framework of digital reflexivity to analyze gender and online activism. Journal of International Women's Studies, 13(5), 31-45.

https://vc.bridgew.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1004&context=jiws

Etnografija korištenja digitalne tehnologije

„Postcolonial computing” je pojam kojim se iz kritičke perspektive želi privući pozornost na nedovoljno priznavanje raznolikosti kulturnog, društvenog i geografskog konteksta u kojem se koristi digitalna tehnologije. Digitalni antropolozi su ti koji su istaknuli važnost ove istraživačke teme.

Neke od tema:

· Terensko istraživanje o korištenju računala u azijskim obiteljima

Bell, G. (2006). Satu Keluarga, Satu Komputer (One Home, One Computer): Cultural Accounts of ICTs in South and Southeast Asia. Design Issues. 22(2), 35-55.

· Iskustva japanske i palestinske djevojke

Goggin, G. i McLealland, M. (2009). Internationalizing Internet Studies: Beyond Anglophone Paradigms. London: Routledge.

· Pametni telefoni i tradicija štovanja mrtvih u Kini

Paper replicas of Apple's iPad and iPhone are selling like hot cakes in China this year as millions prepare to honour their ancestors in an age-old annual festival that has taken on a modern twist.

https://phys.org/news/2012-03-chinese-paper-ipads-ancestor-worship.html

· Digitalni životi australskih Aboridžina

Christie, M., Verran, H. (2013) Digital lives in postcolonial Aboriginal Australia,

Journal of Material Culture, 18(3), 299-317. DOI: 10.1177/1359183513492081

Digitalna diskriminacija

Potrebno je naglasiti da, iako društveni mediji i web stranice nude jednostavnu platformu za participativnu demokraciju i slobodu izražavanja, one isto tako mogu proizvesti mehanizme diskriminacije i pokušaje da se pojedine društvene grupe ušutka. Otvorenost interneta i rast broja platformi koje omogućavaju pojedincima da objavljuju svoje mišljenje rezultiralo je većom količinom napada, diskriminacije i pokušaja marginalizacije nekih društvenih skupina.

Male i marginalizirane skupine koje zastupaju partikularne interese, korištenjem platformi društvenih mreža postaju vidljive i onima koji se žele njima suprotstaviti i koji ih žele zaustaviti.

Svima je vidljivo da seksizam, rasizam, homofobija i druge vrste diskriminacije i govora mržnje postoje na web-u. Članovi socijalnih manjina su izloženi trolanju, flejmanju, prijetnjama i nasilju u daleko većoj mjeri nego članovi hegemonističke društvene skupine – bijelih muškaraca srednje klase iz kulture američkog sjevera ili srednje Europe.

Online forumi su posebno prijemčivi za govor mržnje, pa se na nekim forumima više ne može postati anonimno ili pod pseudonimom. Neki mediji su naprosto ukinuli komentare jer moderiranje tog sadržaja naprosto troši previše vremena.

Rasistički sadržaj je u mnogo slučajeva „skriven“ (cloaked) – na prvi pogled se čini da je to regularna web stranica neutralnog sadržaja, ili se nalazi na deep web-u.

Rasistički sadržaj na internetu postoji u formama aplikacija i igara. Jedna od takvih, a bila je inicijalno u Google app store-u, je i aplikacija kojom konvertirate svoje lice u neku drugu etničku skupinu – grubo iskorištavajući rasističke stereotipe (kose oči, crno lice…).

Osim manjinskih skupina, žene su česta meta (u puno većoj mjeri nego muškarci) govora mržnje i nasilja na internetu.

Engleska studentica Caroline Criado-Perez je 2013. povela kampanju u kojoj se zalaže da britanska vlada stavi više žena na svoje novčanice. Bila je izložena prijetnjama nasiljem, smrću i silovanjem. Twitter je tada reagirao i razvio gumb kojim se prijavljuju nasilne poruke na njihovoj platformi.

https://www.wired.com/story/caroline-criado-perez-invisible-women/

Čak se i Google autocomplete funkcija pokazala kao sredstvo diskriminacije:

https://theconversation.com/googles-algorithms-discriminate-against-women-and-people-of-colour-112516

1