najstarija povijest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji / muka ivana...

7/23/2019 Najstarija povijest Krčkoj, Osorskoj, Rabskoj, Senjskoj i Krbavskoj biskupiji / muka Ivana Črnčića

http://slidepdf.com/reader/full/najstarija-povijest-krckoj-osorskoj-rabskoj-senjskoj-i-krbavskoj-biskupiji 1/186



Digitized by the Internet Archivein 2011 with funding from

University of Toronto

r,- .-

http://www.archive.org/details/najstarijapoviesOOrnia



I



Iub 7y\

NAJSTARIJA ['OVIEST

KliKOJ,OSOIISKfl,l,|).ll!SKOJ,SI!\JSKOJ,

I KBBAVSKOJ mSKOPIJI.

MUKA

KANONIKA U SLOVINSKOM SVETOM JEROLIMU,

-o-«>-oO^?^^00-e>-«>-

SLOVA VJEROPLODNIINA

U RUKU VITEZA PETRA MARIETTIA,

U RIMU, 1867.



^. \

?-'J5 8 1983.

-41

0, '-^;^,^,



VVWV^VWVV^WWWWVVWVVW^VVVWVV^^^

« Ta to je Farlat iiapisao? » Nije, dobri itaoe: on nije

dokazao, daje Vinodol nekada spadao pod Kr'ku biskupiju,

ni da je Senj, ni daje Gatska, ni da su Modruše; a ni da su

Buže i Likn pod Habsku spadale, ni da Vinodol i Bii/e sada

spadaju pod Modrnškii, ni kada je poela Senjska. A ni sto

je Vinodol ni sto Bu/e nije znao; a ni da su K!'ani, Osorani,

i Rabljani bili pod kralja Ilrvatskoga, ni da su Frankopani

na našem otoku knezovali dvanaestoga vieka, ni kada se je

dogodilo ono sto je biskup Rabski Juraj Kostica 1308 Ijeta

popisao. A ni Sladovie nije znao kuda su bili Bužani, ni

dokazao, da su Vinodolci pod Modrušku biskupiju. Paksam ja za to dvoje napisao petnaest stran : oprosti, dobri

itaoe, ako ti onoga bude preve': biab Ijut.

A i kako su naši stariji voleli jezik svoj nego tiidji^

kažem ja ; i kako su se pravo zvali oni plemeniti Hrvati

koji se s Ugarskim kraljem Kolomanom pogodiše onako

pametno, onako pošteno, onako pravino; i kada je on

Dalmaciju preprosio; i gdje ima krivci Dandul , a gdje

Impaštari, a gdje Kandler, a gdje Sladovic, a gdje Ku-kuljevic; i još nekoliko biskupov Krkih, za koje još nitko

ne zna, i nekoliko njihovih naredab liepo hrvatski pisanih.

A nad onimi Pismi sto je talijanski, onoga nišam ja rekao,

nego prvi prepisa, fratar «Felice Bartoli )).

A ovdje sam dao štampati, zašto u Zagrebu bojao samse da te mi jezik nacinil, kako su mi ga u 1865 godine

Književniku. Ja sam bio rekao: « ter lotu [=totey tii) liepo

prohod i plokatu nainiti. » - « A i za napis, koj su totu

našli )) - « Totii bo biaše )) - « da mu ga s tuda ciela oslo-

bode » - (( a on, kako udo zna, piši o tom » - « koj nov

narod » - « A ja odoh opet k njemu razvidit » - « a on po-

padi motiku » - « da su to dolazili citat » - « ja preželjno

stupim unutar » - « samo trih e tirih ruk » - da mu tu



pravdu izrui kornugod dusevnu sudcu » - « Unutri su tri

oltari, prvi: veli )) - i( a pak i toliko manastirov težko da

su sazidali u malo godin » - « ono , cega ja nišam bio

procitao » - « gdje su ljudi navec klecivali » - a koliko ruk,

toliko pisarn )) - « pet šest sezcinj dalje mora » - « osam

sezcinj visoka » - « S. Gaudenlius ... velik svetac »; a oni

rekoše: . . . ondjc,. . .ovdje,.. . od tuda, . . piše. . . (na 1'°^ st.), ...

novi (na 4'°^),..- razvidiii,... popadoše ... (na 5), ... citati ...

(na 8), ... umitra, ... ruku (na 9), ... duhovnu ... (na 10), ...

velik (na 1 2j , ali ipak i . . . (na 1 4), . . . stoja nišam procitao,. .

.

klecali, ... ruku ... (na ]7), ... svezanj, ... veliki... (na 19).

Ali ja sam ono u Rimu pisao, a znao sam i znam, stoje ov-

dje, a sto ondje, a sto tolu, i jošce stoje etolu {= eto tolu,

kako eta= eto ta); a i sto je u od tuda » a sto « s tuda )),

i sto je supin. A « gremo vnutar )>, u bili smo vnutri »,

« prišli smo 2 nutra, ovo u nas i djetca znaju; a i veli ili i^e-

liki za ?7 grande, der grosse, a ve/?A; za grande, gross i za im

grande, ein grosser ; i klecivati za više putij klecati, za

esser so/žio di .s/a?^e inginocchialo, pflegen zu knien, kako

i sidjivali, lezivati, jidali^ pijati, spavati, govorivati, vidji-

vati, cujivati, delivati, i sve ovako, a klecati za više putij

kleknuliy kako i legati i sedali za više putij lei i 5(?si/; pak

necuja znati! i daje sezanj pravo ^0 segnuti, i da je riik

ili ruka za tri i za više, a miku samo za dvie, i da namzapovjedalo rabi i za pripovjedalo.

I još mnogo mi oni naeinise, a i preskoiše ovo:

Sada, kada jur toliko toga znamo, ujmo, ter dobro razu-

mimo i zapametimo ovo: « Ljeta 1 153 ... mjeseca prosinca.

)) Ja Petar po milosti Božjoj biskup Kreki (Veclensis), sa

» svojom bratjom, znajuci, kako pobožno i pošteno živu

)) koludri u manastiru Sv. Cipriana i Benedikta na rieci

» Padu, ter želeci, da bi se po njih i u naših manastirih

» nauili bolje i svetije živjeti: proskrbismo ih nekoliko, da

» po njih možemo Bogu služiti » (U Farlatovoj V na 639 s.).

A ovomu je mjestou Književniku na 14 s. medju «1180»

i ((Hvala». I još nekoliko zanemariše.



r

HAnA Sr POJEI.E BISKrPIJE OSORSKA,RABSHA I KKHA.

C>abor 928 Ijeta u Splitu zapisa liepih istin za biskupijepo Dalmatinskem i po Hrvatskem

, i to pokle im je bionaprav razvidio od kada su i kuda i dokle i ije , i sve :

a pred pape Ivana X poslanikom Madalbertom, bisku-

pom,i ješ pred Hrvatskim kraljem i župani '). U Skra-

dinu, u Sisku

,i u huvnu biskupa da nije bilo tada , ali

nekada da je bivao, i to da svi znaju '). Tako valja vje-rovati

,da je Skradinski biskup bio Konstantin

, oni kojije 53Q Ijeta bio na saboru u Solinu, a Malho, komu je svGrgur papa 390 pisao

, Duvanski % i da ih je još bisku-povalo u tom jednom i drugom gradu, i prije oniju i za

onima: a u Sisku znamo da su biskupovali sv. Kirin, Marko,Konstancij, Ivan, Konstantin, i drugi, od 270 do 331 i

dalje. A pak Osornki, Rabski i Kreki, a i Zadarski, da nekaondje i muda biskupuju, gdje i kuda da im je bilo odre-

1) ...CUNCTAS provineiae antiqum! consuetudines iusto moderaminepencmans firmmit, omnia secundum veterum statuta in omnibus Eccle-msEpuooporumprmtegia redintegrari... Farlatov Illvricum Sacr. 111,103

2) Quas (Ecclesias) primu temporibus habuisse Episeopos omnibus

3) Constantinus Episcopus ecclesiae Scardonitanae ... ^ Malcho Em-scopo Dalmatiae. u Farlatovoj II, na 163 s., i u Iv na 170.

t



— 2 —djeno *). Pak i sam papa, Lav VI, potvrdi sto je taj sabor

bio odsudio , ter se potuži ovako : « Vi biskupi po Dalma-

ciji ! zašlo preko zakona i nekako po hipezku posizete natiidje hiskupije y pak se samosegom zovete nekako inako,

nego su Vam odsudili nekadanji biskupi? Zato pazite se,

budite zadovoljni svaki sa svojom biskupijom , kolika jest:

Formin (Zadarski ) neka drži onolikn , kolika je od nekada,

a tako i Osorski, i Rabski ^).» Tako je prava istina, da je

Rab, Osor, i Krk, a i Zadar, imao biskupa ne samo 928

Ijeta, nego još i prije mnogo. Ali, od kada, nisu namzapisali , nego samo : da od nekada , a to more biti sto i

trista i još više liet; ali jesu, da Nin nekada nije imao

biskupa y nego veloga popa podložna biskupu (bili su zapi-

sali i: komu, ali to je nekako izezlo ^) : a znali su dobro,

da ima biskupa od osmoga vieka, ako ne liepo od sed-

moga. Jer još i mi, nakon devetsto i trideset i sedam go-

din, znamo, da su biskupovali u Ninu: 928 godine Grgur,

ter je bio na' nom istom saboru; a 892 Alfreda; a 879

Teodosij ; a pred njim mnogo drugih, kako je njemu sa-

momu VIII Ivan papa pisao *). Pak moremo vjerovati, kako

i Farlat, da je ta biskupija poela negdje medju 650 i 680

godinom, a po prvom Splitskom nadbiskupu Ivanu, ra-

venjaninu. Jer za njega piše veli žakan Toma , da je za-

stavio biskupij po Dalmatinskom i po Slovinskom. Tako

sabor, rekav nekada, razumio je: prije 630 godine: a to-

1) Sedem cum praefinitis terminis Dioecesi siiae a Patribns institutis

regulariter abutatur , tam laderfina Ecclesia ,quam ceterae Ecclesiae

Dalmatiarum: Arhensis, Veclensis, Absarensis...

2) ...Forminum namque monemiis ila suam 'parochiam [hh\iw^\]\x) re

tinere, quemadmodnm in antiqnis temporibus mansit, smiliter Absarensis

Ecclesiae Episcopum, et Ar6?7fmwm.... UFarlatovoj III Knjigi na 106 s.

3) Nonensis vero Ecclesia non Episcopum antiquitus, sed Archipresby-

terum sub ditione (ladrensis?) Episcopi habuisse cognoscitur..,

i) ... Antecessores tui..., V fdirhlo\o']lY na ^01.



— J^ —liko je vjilja da znao—po onakovih glavah, i po onakovoj

pravdi za kolika je ija biskii|)ija, i pri onoliko pisarn za to.

J još Ivan YIII onoga istega Ijcta pisao je Zadarskomu

Vitaln, Osorskomu Dominiku, i drugim biskupom po Dal-

maciji , da tako im Boga i vjere i srede i spasa , da neka

se opeta daju pod Rimsku crkvu, pod glavu i uiteljicu

svim crkvam Božjim,pak da joj budu onako vierni i

poslušni, kako biskupi prije njili^).

Tako su eudo prije 650 Ijeta bivali biskupi u Rabu,

v Osoru, i u Krku, a i u Zadru, ako im i ne znamo imena

mi' sada. Da pae! i mi jošce sada znamo, daje Rabski

biskup Ticijan bio na saboru u Solinu 530 i 532 Ijeta ^),

kako je i Zadarski Andrija. Tako Rabska biskupija je po-

ela prije tih liet , možebit još kada i Zadarska , a to

prije 381 : jer toga je Ijeta Zadarski biskup Feliks bio na

saboru v Oglaju. Pak Osorska i Krka valja da nisu kaš-

nje poele nego Rabska, jer i ono biahu gradi. Za Krk

znamo, da je tretoga vieka bio vele liep grad, lisplendi-

dissima civitas Curictarum , )) kako mu napis kaže, oni,

koji sam ja iznesao na vidjelo u Književniku, 1865 go-

dine, a u prvom svezku : a liepi gradi imavali su bis-

kupa. Pak prvanji biskupi Kreki morda su se zvali: Epi-

scopi Curictarum , ili Curictani. A i za Osor piše Ptolomej

da je grad.I

mili

ne znamo imena nijednomu Krkomubiskupu sve do 1018 Ijeta! kolika nemarnost Krka! a ko-

lika i Rabska i Osorska. Jer Rabljanom do toga Ijeta znamo

samo za onoga Ticijana, ki je 530 biskupovao, i za Petra,

ki je 98() ; a Osoranom samo za onoga Dominika , ki

je 879, a i za Lovrenca, ki je još 787, bivši tada na dru-

gom saboru Nikejskom : ako je Osorski a Absartianensis,))

1) More praecessorum vestrorum...^ u Farl. III na 77.

2) Ticyamis Episcopus Arbensis subscripsi. U Farl. II na 173.

*



kako da se je ondje podpisao *). Ja držim da jest, žastV

ni otok zove Skilaks Absyrtim, a Plinij Absyrtium, premda

ga drugi zovu Absorum , Apsorum , Opsara , Atisserum ,

Auxerum, Ossero: a mi Osor , od vieka do vieka. Ali Sar-

senterum, gdje je Solinski sabor, oni drugi, zastavio bis-

kupiju, izabrav za nju popa Paulina, nije Osor nikakor^),

po nijednoj onoj besjedi, pak ni oni Pavlin nij' ga v Osoru

biskupovao : a ni na otoicu Siišakii ^ kako su se neke

glavine domislile.

Ako mi tko ne zna kamo pelja ona Ivana VIII besjeda:

« da neka se opeta daju pod Rimsku crkvu biskupi po

Dalmaciji, Zadarski Vital, Osorski Dominik, i ostali,» hocu

mu ja praviti. Dalmatine, i vlahe i slovince, bili su po-

krstili popi Rimski, pak oni liepo ostaše pod njihova pa-

triarhu. A tako i Hrvati. Ter su Rimskoj crkvi , svojoj .

dragoj materi , bivali vierni i poslušni i dobri,jedni i

drugi. Pak njim veloga biskupa posvecivao je njejin pa-,

triarha , a to papa. Ali kada 878 Ijeta, Gri, nijedna vjera

kako sada tako i onda , a doliš njihov car Vasilij i pa-

triarha Focij razgovaraj njih od Rimske patriaršije, a na-

govaraj za Carigradsku, za svoju.I nagovoriše ih, i Hrvate

i Dalmatine! kako to svjedoi on' isti papa u onom pismu ^),

i još u etirih, koja je poslao, prvo: Ninskomu biskupu

Teodosiju; drugo: Hrvatskomu knezu Branimiru '*); treto:

svim Hrvatskim redovnikom i narodu; etvrto: opeta nji-

hovu knezu Branimiru , i još svim redovnikom i sudcem.

1) Laurentius Episcopus Absarlianensis. Y. k. 183 s.

2) ut in Sarsentero, Muccuro et Ludro Episcopi deheant conse-

crari. K. II. 173 s.

3) ... et guanta postmodum nune usque snstinuentis adversa , cnmab ea (a Sede Beali Petri Apostoli) vos quasi alienos separare non dubi-

TASTIS...

4) Dilecto filio Branimir. IV k. 207, i 208 s.



— s —a i njim samim *): a 87!) Ijcta , samo zadnjo 880, po pri-

lici. Nu Hrvati s ovim svojim knezom, promislivši, da su

im stariji a i oni sami Rimsku vjeru vjcrovali, vreda se

Carigradskomu patriarhi Fociju nevjeri iznevjeriše, a papi

vjeri opet zavjerise, jur ovoga prvoga Ijeta, polag ovih

istih pisarn: pokle ih je papa, on' isti, onako zestoko po

apostolska pokarao za njihov vehki neposluh , onako pa-

metno poueio, onako liepo prosio i molio, ter i zakli-

njao, i još onako ostro im napretio. Ali pak kada ih je

ohrnuo, kako je Bogu zahvalio! kako mu ih je prepo-

ruio ! kako ih je pohvalio ! kako ih je naputio ! A Dal-

matini su mu do duljega bili neposlušni,pak jim je na

10 lipnja, tri dni kašnje nego Hrvatom, pisao list oni,

koji sam jur dvakrat spomenuo, a sada hocu ga reci po

Slovinsku svega :

« Preastnim i presvetim biskupom Vitalu Zadarsko-

»

mu^) ,

Dominiku Osorskomui

drugim po Dalmaciji,i

)) još Ivanu velomu popu svetoga Solinskoga stola , a i

)) svim popom i starešinam u Splitu , u Zadru , i u dru-

» ^'ih uradih.

» Bratjo! kako su neprijatelji viekom proganjali, ni-

» sam vam sve do sada mogao pisati, ali hocu evo sada

)) po apustolsku , da mi znate kako skrbim za vas: jer i

))

vas je Gospod meni izruio po blaženom Petru, prvom)) apustolu , rekav : Simune Petre , ako me ljubiš, pasi mi

)) ovce. Tako Gospodnje i moje ovce! dajte budite ona-

» kovi, kakovi su bivali oni koji su prije vas tuda bis-

» kupovali: dajte se opeta dobre i drage volje pod blaže-

» noga Petra apustola stolicu, pod glavu i uiteljicu svim

1) Excellentissimo viro Branimero , glorioso Comiti , et dilecto filio

nostro, atque omnibus religiosis Sacerdotihus, et honorabilibus iudicibiis,

cunctoque populo pax et gratia a Domino I. C.

% Ak'ono Adransi nije bilo napisano Arbensi, Rabskomu.



— 6 —» crkvam Božjim, a i pod mene njejina poglavara po

» Bogu, pak od nje uzmite veloga biskupa, glavu svim

)) tim crkvam , od koje znate da su vaši staiiji i prvanji

» prijeli svetu vjeru i apustolski nauk, po sladkih jim

» propovjednicih. Razmislite kolika je na njih bivala srea,

» i to oita , kada su ovamo do svetoga Petra nebeškega

» kljuara bogomoljno prihadjali, kako njegova djetca; a

)) kolika je nesrea na vas sve od pokle ste se od njega

)) kako tudji odluili. Zato ja vas, kako silno ljubim i

)) skrbim za vas, tako opet opominjem , i još nagovaram

» liepo kako otac, da se veselo vrnete u krilo svoje svete

)) matere u Rim, i da svi skupa dobre i drage volje po-

» šljete k meni toga kojega ste po zakonu izabrali za

» veloga biskupa, da vam ga koliko prije posvetim i da

)) mu sveti plaš dam ja, kako je stara navada: pak ete

)) imati od svetoga Petra i od mene milost i blagoslov,

))

ter liepo radovati se brez nijednoga zla , a puni pun-» cati svakoga dobra, na ovom svietu, a na' nom veseliti

» se pred Bogom do vieka , verujte mi. 1 nebojte se da

» hte vas Gri , ili Slovinci ^) , ako se vrnete k meni , i

» ako vam ja posvetim veloga biskupa, i dam mu plaš:

» ja papa hocu vas braniti, vjerujte, kako su ono nare-

» dili sveti otci , i prvanji pape. Ako pak nebudete ho-

)) tjeli vrnuti se pod Apustolovu stolicu , pod Rimsku» crkvu, ni da vam ona njega posveti i da mu da sveti

)) plaš, kako je od nekada naredjeno, i kako sam vas

» evo po apustolsku opomenuo, dapae zapovjedio vam» po zakonu: znajte, da cu vas od nje posve odluiti. Ali

» prije toga zapoviedam vam po Božjoj i svetoga Petra

)) oblasti: neuzmite veloga biskupa ni plaša mu od i-

» nuda. Jer ako ga uzmete, tako mi vjere hocu vas od- |

» suditi za vašu prevredu i za neposluh.

1) « Sclavorum. »



I« A ov aiojc a[)ust()lije list saljem vam, bratjo, evo

f.)) po astnoiri [)opu Ivanu, po viermi domainu mojem

» Njemu sam zapovjedio i da vam nesto ree,pak vjc-

»

rujte mu sve sto vam lec na moje ime. A da za ov)) list svi doznatc , evo vam na njem moj peat. Pisan na

)) 10 mjescca lipnja, naroka dvanaestoga )), (a Ijeta koga

sam rekao, 879).»

1 nisu ga li poslušali! ne biahu svoji, kako Hrvati,

nego Grki. Yeloga biskupa. Marina, posveti jim Oglajski

patriarha Valperat, a po volji i oblasti onoga Carigrad-

skoga, komu je bio svoj, ne po krvi, nego po nevjeri.Nu i Dalmatini Ijeto dan zatim , spoznavši Focija da je

silna hudoba i velika nevjera, opeta se dadoše pod papu,

j

pod namjestnika lsuhrJstova,pak pod pravu istinu i vjeru.

j1 hvala dragomu Bogu za to. Jer sto bi bilo iz nas, da

1. se oni nisu dali pod njega ? Brez glave bismo bili , ter

bismo vjerovali , ne prava vjeru , nego pravu slavu, osta-

vivši pravu vjeru za na drugi sviet!

HOIilSii: S^l BIIiE OIVE BISMIJPIJE

Sabor u Splitu 928 g. odsudi: « Biskupi po Dalmacijah,

Zadarski, Rabski, Kreki, Osorski.. . neka biskupuju svaki u

onolikoj biskupiji, kolikusu im bili nekada odredili. » A papa.

Lav VI dosudi: « Vi biskupi po Dalmacijah (Koliko je bilo

)) Dalmacij?), zašto preko zakona i nekako po lupežku

)) posižete na tudje biskupije, pak se imenujete po svie-

» tovnu, samosegom, preko nekadanjih naredab? Pazite

» se! budite zadovoljni svaki sa svojom biskupijom, ko-

)) lika jest: Formin (Zadarski) neka drži svoju biskupiju

» onoliku, kolika je od nekada; a tako i Osorski i Rabski

)) i Dubrovaki. A i Splitski nadbiskup hoemo da na Hr-



- 8 -» vatskom drži svoje biskupije onoliko , koliko je riekada

» Solinski držao. Jer biskupija nemože biti samo u gradu,

» nego i po župah , i po selih , i po selcih , dokle i kuda

»

je odnekada

odlueno^).)) Ovdje nije: ut retineant, neka

drže, nego: ut retineat, neka drži. Tako samo za Splitsku

nadbiskupiju piše papa da je na Hrvatskom, a ne i za one

druge biskupije, Osorsku, Rabsku i Dubrovaku, kako je

Raki razumeo '^), i Kukuljevic ^). A ni za Splitsku nepiše

daje sva na Hrvatskom: «Splitski nudbiskup hoemo da

na Hrvatskom drži svoje biskupije onoliko, koliko je ne-

kada Solinski držao: jer biskupija nemože biti samo ugradu»..., a to u Splitu. 1 još sva je prilika daje mislio:

u Zadru, v Osoru, u Rabu i u Dubrovniku: da svaka ta

biskupija nemože biti samo kolik joj je grad, Splitskoj

Split, a Zadarskoj Zadar, a Osorskoj Osor, a Rabskoj

Rab , a Dubrovakoj Dubrovnik , a valja da i Krkoj Krk,

nego i po vanšcini: «po župah i po selih i po selcih, na

dugo i na široko, dokle i kuda je od nekada odlueno,»a to na Hrvatskom. Po njegovih besjedah ti gradi onda

ne biahu Hrvatski ; a ni po onih ke je 925 godine sabor

u Splitu rekao: ii Hrvatski biskup znaj, da, kako smo mi

» svi, tako je i on pod našu nadbiskupiju (ii Splitu). Ako

i) bi Hrvatski kralj i gospoda hotjeli svojemu biskupu pod-

» ložiti sve biskupije, koje su našoj nadbiskupiji podložne:

)) da naši biskupi , nijedan , ne krste ni svete ni rede

1) ... « cur vos Dalmatiarum Episcopi.... » Forminum namque mone-

mus, ita suam parochiam retinere, quemadmodum in antiquis temporibus

mansit; similiter Ahsarensis Ecclesiae Episcopum, et Arhitanum, atque

Ragusitanum. Spalatensem etiam Archiepiscopum in Croatorum terra vo-

lumus ut propriam suam Parochiam retineat U Farlatovoj III na 106.

2) Odlomci 16 s.

3) .... Forminum mansit, similiter atque Ragusitanum, Spala-tensem etiam Archiepiscopum in Croatorum terra volumus.... lura Regni

C. D. et S. I. K. 13 str.



— D —)) riigdjci' na njihovoj državi ^), nego da doma stoje ^), pak

)) brez ikakova straha da krste i brinaju i rede p6 svoj

» fnasoj ) državi svakoga koji k nam pride po to. A pak

)) neka Bogu odgovaraj u oni i iijikov biskup za sve sto

)) u njih ne bude polag Hristove vjere: nas za to nece

» vec Bog.» 1 jos: «Da Tomislav je Hrvatski kralj,» «da

vlada u Hrvalskoj državi, a na Dalmatinskih medjahf)) i

«da on sa svojom gospodom, a sa Dalmatinskimi biskupi '^) .»

I još: «Da su papc Ivana desetoga poslanici biskupi Ivan

i Lav Dalmatinske grade obašli , a sa Hrvatskimi se i Srb-

skimi velimi muzi sastali '*).» A i sam papa pisao je To-

mislavu: «kralju Ilrvatskomu ^),» a ne: i Dalmatinskomu.

A pak još i na onom drugom saboru biskupi Tomislava

ne zovu i Dalmatinskim vladaocem , nego samo Hrvat-

skim , i to pred samim njim i pred njegovimi velimi

muzi ^). (Za njega piše Kukuljevic da je sjedio prvi na

obojem tom saboru, crkvenom "^), ali nije, a nije ni mogao)*

Da iji su bili Dalmatini onih godin? Oni gradi i oni

otoci, ondanja Dalmacija, bili su Grki , ter su njihova

ara i svojim zvali, kak' ono Zadrani 908 godine, dapae

nekoliko godin kašnje: «Imperante Domino Nostr^o Con-

stantino piissimo et perpetuo Augusto...» i 986: «Impe-

ratoribus Dominis piissimis et perpetuis Augustis Vasilio

1) ...<^per omnemprovinclam EORVM )i...

2) ... « tum (tantum, Hi lamen?) in sids sedibus commorantibus pro

miae (proiil erit) opus, quisquis «...

3) ... « consulatum peragente in Provincia Chroatorum, et Dalmatia-

rum finibus Tamislao Rege .... dictus ChroatorUm Rex et Michael cum suis

Proceribiis, simulque Episcopis Dalmatiarum...

4) U Farlatovoj III na 92 i 96 s.,

5) Ondje na 94 s.

6) ... « ac? nos Venerabilis Madalbertus Episcopus in Ecclesia Spala-

tensi adveniens, synodaUter nos Episcopos loannem, Formimim, Gregoriiim,

GUM CROATORUM PRINCIPE et Elus procevibus congregavit «...

7) (i Praesidente Tamislao »... Ondje na 8 i 12 s.



— 10 --.

et Constantino *) ; u i konsidom: « Actum hoc tempore,

die, loco, et Consule, ut supra, » na kraj prvoga pisma, i:

(( Actum hoc tempore, et Consulibus supradictis, >; na kraj

drugoga: ovako, kada sta are vala dva skupa, a onako,

kada je jeda«. Tako Dalmatinom koiisid bivao je sam

car , a ne Hrvatski veliki župan , kako Raki sudi u Od-

lomcih na 57 s. po onoj besjedi: nconsidalum peragente in

Provincia Chroatorum, et Dalmatiarum fmibus Tamislao

Rege.» Ali ovako Tomislav bi bio i Hrvatskim konsidom,

dapae Hrvatskim svakako , a Dalmatinskim samo nekako,

ili nekudci; ili do nekle. A tomu nije tako bilo. Dakle ono

je razumjeti: «Kada u Hrvatskoj državi i po krajih Dal-

matinskih vladaše kralj Tomislav, )j kako je i Farlat ra-

zumeo ^) : a vladam znam p' onih Zadarskih pismih da su

govorili i konsid.

Nada tom Dalmacijom bivao je «proconsul,» namjest-

nik konsidov , ili konsidski, to jest, carev, ili carski, kako

kada; a stavao u Zadru. To je bio 98G godine Maj, Za-

darski prior , kako svjedoi ono drugo pismo ^) ; a za njim

su bili drugi, ali ne Hrvatski kralji, kako cu malo kašnje.

A ipnov bivao je poglavar, u svakom onom gradu: u Krku,

v Osoru, u Rabu, u Zadru, u Splitu... Po Slovinsku ne-

znam kako su c:a zvali.

Ali i Hrvatskomu gospodaru, velomu županu, ili knezu,

ili kralju, kako su ga zvali, plaali su Dalmatini davak,

i to mnogo više nego ni svojemu aru, a to još,od ara

Vasilija , koji da im je to bio i zapovjedio, piše car Kon-

stantin, dvadesetak gddin za Splitskim saborom, drugim '*).

1) Fariali u V k. na 39 i 41 s.

2) K. m, s. 92.

3) ... aapud civitatem ladrae ... ego qiiidem Maius puior supradiclae

civitatis, atque proconsul Dalmatiarum » (Mnogo Dalmacij viekom!)

4) « Atque ex illo {Basilii Imp. an. 870, aul 875) tempore omnes istae

urbes sclavorum trihutariae, pacta ipsis solvunt, Apsalatus quidem iirbs



— i1 -A pak oni Zadrani sa Svojiiii « prioroin » :i DaliriaLinskiin

(( proconsulom» Majcm , darovavsi })one(liktovceiii Svcti

Krsevan , crkvu i sainoslan oiidje u gradu , zapisasc iiii i

ovo: «Ako vani Iko ])ii(lc dodijao za te crkve ])lag'(), da

mo/ete slobodno ua sud s ovini pismom, a i pokazati ga

pi^cd carem, pred kraljem, pred banom ^), ili pred siidci,

koji budu, da od toga nitko nista ne bude mogao uzeti.))

Tako su Dahnatini i pod Hrvatskoga kralja bili one go-

dine, 980. A to je bio Diiislav, za kojcga piše veli žakan

Toma, «da se je prvi poceo z vati kraljem Dalmatinskim

i Hrvatskim, pak po njem i njegovi nasljednici da su se

ovako zvali,jer za ovu ast da su od Carigradskih carev

prijimali opravu, ter da su bivali njihovi eparhi ^ \\i pa-

tricii.)) Ali i Držislavov otac Krešimir (Krežimir?) da je

bio kraljem Hrvalskim , svjedoei neki Svetega Krševana u

Ziidru opat Petar 10G7 godine, dvjesta liet prije nego

Toma, ovako. Popisuje onoga samostana zemlje sve, pak

i nekakovu medju onim gradom i Ninom, za koju veli:

« Neprijatelji premaknuše medjaš. /Vli mi smo ga opet

» stavili na prvanje mjesto po volji Krešimira(Petra)

» kralja Hrvatskoga i njegove vlastele. A ta zemlja, tolika,

» pripoviedaju da je nekada bila dana do vieka i brez iije

» zapreke ovomu samostanu, ovako: Neki Hrvatski kralj ^)

»

da je bio prišao u ovu rkvuovršit

nekakov zavjet,» pak Božji sluge (koludri) da su ga zapitali tu zemlju.

)) I da im ju je darovao za svoju dušu. A to je ovih dan

)) potvrdio njegov prcvnuk'^')^ kralj, koga sam prije ime-

numismata ducenta Opsora centum, Arbe centum. Veda centum... » De

Adm. Imp. c. XXX.

1) ... a atque monstrare anle Imperatorem , ante regem, ante Comi-

lem » . . .

2) ... « feic quidam Croatoriim))...

3) ... « pronepos eius, praedictus rex. »



— 12 —» novao*).)) Tako Krešimira Petra predjed a Držislavov

otac Krešimir drugi da je bio kraljem Hrvatskim. I to ne

svjedoi samo taj opat, nego i starešine i vlastela Zadar-

ska ^), a i biskup Stipan, popisavši jim to isto i ostalo ^).

Pak njih onoliko moralo je znati , sto je bio Krešimir

drugi, jedva sto godin prije. Apak i sam prevnuk njegov,

kralj Krešimir Petar, to isto svjedoi, jer ondje piše: da

je onu istii zemlju samostanu sv. Krsevana bio dao njegov

predjed f Krešimir stariji; a 1069 godine : našli smo, da su^

naši stariji, a to kralji, darovali samostanu sv. Krsevana

vele mnogo zemdlj '')

.

A za Tomislava jur znamo, da su ga zvali kraljem Hrvat-

skim. Pak moremo odsuditi: da Toma ono ili se je prevario,

ili je hoteo reci : Držislav, Hrvatski kralj, poeo se i Dal-

matinskim zvati , on prvi, pak ovako su se zvali i njegovi

nasljednici. A i jesu. Ali sada po ono što je bilo ostalo.

Koji je ono biskup posizao na tudje biskupije? Ninski,Grgur, koji da je bio uinjen biskupom na Hrvatskom po

nekakovoj ili nepravici ili sili, piše Lav Yl u onom istom

listu ^): jer ja držim da je spred one « probitate )^ bilo im,

ili i, to je: improbitate. Pak se je imenovao Hrvatskim

biskupom: a to je ono «po svietovnu.» 1 hoteo je dvoje,

prvo: biskupovati po svoj Hrvatskoj; drugo: biti nad svimi

Dalmatinskimi biskupi, ono što je bio Splitski, onda Ivan,

komu je za to i dodijao mnogo. Za njega su odvjetovali

1) Faiiat u V K. na 47 s.

2) ... « cum consilio ac voluntate et testificatione praefatae urbis no-

biliumj quorum nomina subterascripta.... »

3) « Conscripsi... »

4) « Quia in gesHs antecessorum nostrorum regum sciliet excellen-

tissimorum in campis et territoriis plurimis praedictum monasterium in-

venimus privilegiatum »... Onclje ua 48 s.

5) ... « qui probitate temporis in Croatorum terra Episcopus ef-

fectus est. »



— 18 —kralj i gospoda Hrvatska, bani, knezi, župani, siidci, sat-

nici, a i oni sami: zašlo jo on njim odvjolovao za jezik,

da im po Slovinsku mole i maše. (Valja zapainetiti, da

ondje zovu Slovinsldin ') ne samo njihov, nego i Srbski

jezik, a države im Hrvatskom i Srbskom, a cesto i onako).

Pak se je žestoko pravdao i dugo s onim svojim nadbis-

kupom, i sa svimi Dalmatinskimi biskupi, ako nije koji

za njega držao. Ter je dao skrbi i peali dvima papam',

Ivanu desetomu i onomu istomu Lavu. Sabor u Splitu 925

Ijeta odsudi onako, kako sam rekao. Ali on je hotio sva-

kako biti nad biskupi po Dalmaciji , pak je papi Ivanu,

kako se oni biskupi sami tuže, i poslao i pisao, da im one

naredbe ne potvrdi '). Napravdao se, ali nista ne izprav-

dao. Jer i drugi sabor u Splitu 928 Ijeta onako odsudi:

da Splitski nadbiskup neka bude nad onimi biskupi, kako

da je i bivao, a biskupije, njegova i njihove, da neka budu

onolike, kolike su bivale ^). I to potvrdi papa, oni drugi,

zapovjediv Ninskomu iliti Hrvatskomu biskupu Grguru,

da samo u Skradinskoj biskupiji biskupuje, a na tudje

biskupije da vec ne poseže *). Nu jošce neki biskup Dal-

matinski valja da je posegao na tudju, kada papa onako

kara: «Vi biskupi po Dalmaciji! zašto... posegate na tudje

biskupije? Budite zadovoljni svaki sa svojom.» Ter Osor-

skomu, Rabskomu, i Zadarskomu veli: Uzdržte svaki svoju

biskupiju onoliku, kolika je od nekada; a tako i Krkomu,

ali ne on, nego sabor.

Pak kolike su pravo bile te biskupije? Kreka, Osorska,

1) « Sclavonica - Slavinica lingua. »

2) .... « fratris nostri Episcopi Nonensis, qui sibi vindicare cupiens

PRiM.\TU3[ DALMATiAuuM EPiscopoRUM, hoc, quod uon expediebat, contra di-

etam Synodum in auribus apostolicis iniustum iniecit certamen....» UFarl. III na 96.

3) Ondje na 103 s.

4) Ondje na 106 s.



— 14 ~i Rabska da su jedanajstoga vieka imale svoje župe na

svojih otocih, piše veli žakan Toma: ali Kreka da je i

Serijske biskupije žiip veci diel imala, jer ove da nije bilo

tada *) . A Rabska ? zar nije i ona imala žiip na gorinjem

kraju, na Hrvatskom? Jest i ona, i mnogo, kako cu muja dokazati do asa. Osorska imala je Creski otok, i Lo-

šinjski : ovako zovemo ona dva otoka mi sada, a nekada

su Osorskim zvali oni drugi , a i oba je Ptolomej : ako su

bila dva još onda. Ja bo sudim, da su se nekada držala,

pak da su je razdvojili, prokopavši onuda jarak tolik, da

mali brodi mogu kroz , ter ostavivši Osor grad na Gres-

kom. A i zovu cavanella po Vlašku taj jarak ; a 1384 Ijet^

« cavata » ^) sami Osorani, Cresani, Beljani ^), i Lubeni-

ani , zapisavši, da otok Lošinj budi'*) Osorski. Po emje vidjeti još i ovo: da tomu otoku jur onda biaše ime

Lošinj. A to pismo, prepisano, jest u mene. Pak ti gradi

su bili, Osori

Cres još kadai

Ptolomej; a Beli lOlSljeta^),

i još prije udo; a Lubenice ^), i one tako, najbrže. Hr-

vati daleko od Cresa! da mi ved nereete: Cresl jer Cres

govore ne samo Cakavci, nego i Gakavci svi onuda. I jošce

su spadali pod Osorskoga biskupa oni manji otoci: Unije,

iSušak, gdje je bio od malo prije 1071 godine mostir

Sveti Miho vil ^), ter njemu ^) Pažani tada zapisaše svoj

V) Vegliensis, Absarensis, et Arbensis Episcopatiis habuerunt paro-

chias suas in insulis suis ; seil Vegliensis obtinebat lomiorem partem paro-

chiarum, quas nunc (13 vieka) habet Signiensis Ecclesia, quae non erat

TUNC (11 vieka) Episcopalis sedeš. ..^^ V Farlatovj III knj. na 123 s.

% « Ultra ponlem Cavate. »

3) « Capisuli » Comunitas,

4) <^ Insula Lossini » ^Qlmkraii.

5) ... « civitatis Cha Fisole...^> U Farlat. V na 639 s.

6j A ne « Hibenice, » kako je u Arkivii za Povestnicu Jugosl. Knj. I, s. 64.

7) ... i( de Sansigo... »

8) ... (^monasterio Sansicovo... ^i



— IT) —mostir Sveti Pctar na otocih « Noumskili » ^), pokinj l.o-

sinjskoga, a i ta otoka ()l)a , samo da iinaju ostati pod

Rabskoga biskupa, kako da sii i bila '^).

A pod Uabskoga biskupa ncšto je spadalo od kada je

poeo pak sve do kada je })ropao: i to su bili otoci Uab,

Sveti Grguv, Golo, Dolin, dobar diel Pa/koga , i jos dva,

ili tri mali, povrh Ncumskih; a nešto od onda pak do 1071

godine : i to je bio vas Pazki otok; a nesto od udo godin

prijc ^), najbrze jos od kada je on poeo, pak dokle nisu

Benetani FIrvatom osvojili Rab: i to su bile ažupe,))

Podgorska, Lika, Buška i Boacska. Prvo još pamete

Rabljani, stariji, a za drugo i tretje evo pismo: (cLjet...

1071 , naroka VIIII , na osam srpnja mjeseca, o papovanju

)) gospodina Aleksandra u gradu Rimu. Ja Kresimir kralj

» Dalmatinski i Hrvatiski skupa sa svojimi knezi poštu-

» jem Rabske crkve pravicu, i branim, pak hocu i dobre

))

volje potvrdjujem do vieka, da ona ima svoje župe^),»a to: iiipu ^), koja je bila pod gorom ^'), od grada Ste-

)) nic ^), po Slovinsku , do rieke Koprive, i do crkve sv.

)) Jurja u «Vavni» ^); « Kissu » s onim sto tamo spada,

» izvan Paga, Pean (Pean?), Mnrovldn^ i Vlašic, kojih

» malo sel, po pravu njenih , dali smo novomii Ninskomu

» biskupu, ako joj i nije drago; zupu Liku, zupu Bužku

1) « De Neimis insulis. » Sada je zovu: Sv. Petar.

2j U Farlalovoj V na 229. : f Et ego Dragus Arbensis Episcopus no-

tatae interfui donationi, et, salvo itire nostrae sediš, assentio, el hoc pri^

vilegium fieri iiiheo, in cuius diocesi donante donata sunt. »

3) ... « sicut semper a maioribus natu didicimus dictae iam Ecclesiae

(Arbensi) inviolabile perstitisse... » svjedoi kralj Kresimir Petar.

4) « Suas parochias. »

3)«

Iiippam.»

6) « Sub alpibiis, »

7) «A castro latine Murula vocitato, Sclavonice Stenice....»

8) « In Vawna. «



— 16 —» i Boacsku *). I ovo sve hoemo da bude njeno do vieka,

» kako smo po starijih doznali da je i bilo od vieka. A tko

» preko ovoga pisma sta uini , ter mu se kako uzpro-

» tivi : ako bude kralj , toga svakoga po našem sudu da

» izrenu iz kraljestva ; ako manji od kralja , taj svaki,

» odsudjujemo, da plati sto libar zlata: polovicu toga

» kraljevu dvoru, a polovicu toj svetoj crkvi Rabskoj.

» A da ovo naše pismo bude dobro i tvrdo , i jošce za

» dokaz da smo ga dobre volje dali , kako je i pravo: da-

» rujemo toj istoj crkvi mitru, zapisavši na njoj svoje)) ime ter povrdjujemo to svojim peatom. Pisao ovo u

» Belgradu pred navadnim dvorom Ivan žakan i gospodina

» kralja bilježnik ^).»

Ovako ja razumim i itam -^) ono pismo; a Farlati

drugako *) : da je kralj samo Podgoršku župu i onoliko

Pažkoga otoka potvrdio Rabskoj crkvi, a Liku, Bužku i

Boacsku župu i ono malo Pažkoga da je Ninskoj. x\li

krivo on, zašto prvo: kralj ondje «poštuje i brani pra-

vicu » Rabskoj crkvi, ter hoe da bude njenih mnogo žiip,

a onako nebi bila nego jedna, Podgorska, i grad a Kissa;»

drugo: on toj crkvi zadržuje malo ^), a onako bi mnogo,

ne samo ona etiri sela, nego još i Liku i Bužku i Bo-

acsku župu; tretje: ovih žiip nezadrziije ; etvrto: Rab-

sku crkvu spominje devet putij, a Ninske ni jedan, negosamo biskupa Ninskoga, i to jedan put; peto: samo Rab-

il « luppam Bucani et Bocachi. »

2) Ondje na 228 i 229 s.

3) . . . in Vawna; Kissam Nonensi; Juppam Licche. . .

.

4) ... in Vawna. Kissam ... Nonensi. Juppam Licche...; au IV kn.

na 215 s. još drugaije: Tantiim retinentes .... Nonensi, itemque Juppam

TJchae Prldao je « itemque » po svojoj volji 1

5) « TANTUM retinentes de iure suo paucas villas Pagi, Peani, Mu-rowlani , Wlasici

,quas , etsi pro malo habet , novo dedimus Episcopo

Nonensi »



— 17 —skoj daje [)isino, a onako bi i Ninskoj. Apak i Rabljani

sami ra/uiuili su i razumievali kako i ja ono pisino. Jer

Koloman , kralj Dalmatinski i Hrvatski (ja ne hajem da je

i Ugarski bio) 11 J I Ijeta zapisa oito: « Drage volje po-

tvrdjujemo Rabskoj crkvi njojine zupe: zupu Podgoršku,

onoliku, od grada Stenie do ricke Koprive, Kisu *) s ono-

liko svojega, zupu Liku, zupu Buzkit, i Bocacsku ^), kako

smo doznali po kralja Kvcšimira pismu , a i po njejinu

biskupu Pavlu i po njegovili dobrih svjedocih^ daje to ona

od vieka imala )) ^). Ovako biše Farlatu razumjeti ono, pak

bi bio razumeo i kako je Rabski biskup Krševan Dminic

mogao pitati llrvatskoga kralja Ljudevita, da Rabskoj

crkvi vrati Liku i Bužku zupu. Mogao je to pitati, jer

tada Rab nebiaše Benetaki, nego ovoga kralja. I on vrati

te župe, zapovjediv tvrdo 1371 godine Petru Vojnovic'u

(ako mu je ovo bio pridjevak po slovinsku), knezu Buz-

komu i Pociteljskomu , a i njegovim namjestnikom po

knežiji Lickoj i Buikoj , da ovomu biskupu, ili njegovim

podžupom dopuste slobodno pitati Babske crkve desetinii

svakuda po ovih svojih državah, podložnih ovonm istomn

biskupu *)

(diTma)), ili ((Kessa», bio je grad na otoku, koji su

zvali isto tako sve do trinajstega vieka, dokle je toga grada

1) iuChissam. »

2) <( Juppam Lichae, jiippam Bucani (Bucani) et Bocacchi.»

3) Ondje na 236 str.

4) « Ludovicus ...rex ... fideli suo dilecto magnifico viro Dom. Petro

de Dellanti, Comiti Bousanae et Provehiteni, vel officialibiis suis in Co-

mitatu de Licha et Busana constitutis per praesentes damics in man-' datis, quatenus, visiš praesentihus, fideli nostro dilecto Ven. in Christo

Patri D. Grisogono , Episcopo Arbensis Ecclesiae , vel eiiis officialibiis,

decimas ipsius Ecclesiae ubique pacifice et quiete exigifacere permittatis,

et permitti faciatis in dictis provinciis vestris Lichae et Busanae...y> Ondje

na 247 b. Krivo je našlampano <.< Provehiteni », kako je i aProvetelli » u

IV k. na 97 s., a lo isto, namjeslo: Pochitelli- Poit elli.

2



— 18 —bilo, i to Latini, a Slovinci ne znam kako su. Krešimir

Petar, kralj Hrvatski i Dalmatinski, darovav 1069 Ijeta

svoj otok Maun svetomu Krševanu u Zadru,piše , ako i

ne sam , da je tomu otoku na iztok ini otok , koji poSlovinsku da se zove: ueru ^). A to je otok Kessa. Ali ono,

ako nije: vera^ težko da je pravo. A Kessi gradu kako

su oni zdjevali onda , neznam. Sada mu zdievaju: Stari

grad. A bio je milju dalje Paga. Razvališe ga Zadrani

skupa sa Hrvatskim i Dalmatinskim banom Andrijem,

okolo 1200 godin , zašto biaše Benetaki^). Pak Benet-

ani obzidaše i utvrdiše Pag, selo, ko je ono bio kralj

Krešimir 1071 godine Rabskoj biskupiji uzeo a Ninskoj

dao; ter od tada se i otok zove tako, ne samo po Vlašku,

nego i po Slovinsku. Nu i u Starom gradu još da stoji

nekakova crkva.

A zupa Podgorska bila je od grada Stenic do rieke

Koprive, i do crkve sv. Jurja u « Vavni ». Stenice su malo

dalje Jablanca ka Senju. Jesu li još obzidane, ja ne znam.

Po Latinsku nadievali su im ime: Murula^ polag onoga

pisma kralja Krešimira. A rieka Kopriva, gdje je ona?

Ovo mi je ganati. Ovdje u Rimu naš gostinjac. Sveti Je-

rolim , ima udo pisam , ne samo od skora , nego i od

davna, od kada je poeo, i još od prija. Ja sam jih pro-

itao do stotinu.

Nekoto pismo,

naživoj harti,

kaže kalvoje neki Jakov «Allegretti» iz Dalmacije 1468 godine u

Rimu na Sveto—Angjelskom u kuci nekoga Ivana iz Za-

darske biskupije dao napisati, bivši oboleo, oporuku, i

to pred Matijom Baronellom , opatom mostira Svetoga

Jurja na Koprivi reda sv. Benedikta u Ninskoj biskupiji,

1) ... *.nostram propriam insulam, in nostro dalmatico mari sitam,

qnae vocatur Mauni, cui ex orientali parte adjacet insula, qiiae in vulgari

scLAVONico VERU Huncupatur.., » U Farl. V na 48 s.

2) Ondje na 170 s.



— 19 —a izpovjeclnikom u Rimu

, koga jc odredio , da mu tu opo-ruku ovrsi '), i jošcc pred nekim Ivauom slovincem ^) i Ja-kovem iz Zadra, zapisavši crkvi sv. Jcrolima nekakov svoj

vinograd ovdje negdje «in MarincUa», i namlivši, da ga uovoj crkvi Zagrebu. A Marak Anton Rajmundo, Ninskomukapitulu prvi pop a biskupu namjestnik i obbodnik, za-

,pisa negdi bhzuza 1531 Ijetomovo: «Pod gradom Obrov-cem na rieci je samostan, Sveti Juraj Koprivski {iM naKoprivi? A\ pod Koprivom? .deCopriva»), u kom su negda

.bdi benediktovci »). Uganao sam: Kopriva je rieka

Zrma-nja. Onako su ju zvali valja da Slovinci, a ovako Talijani;a Latini su Tedanius. A pak crkva Sveti Juraj u « Vavni »

I

je h ovo ona ista na Koprivi? Ovo mi je težko, jer g.:Kukuljevid da je vidio prepisano Piuina ') a ne Vavna. A

\

u matici morda nije bilo ni ovako ni onako. Tako od Ste-nic grada do Zrraanje rieke sve ono primorje pod goromVelebicem spadalo je onda pod Rabsku

biskupiju , ter jejošcc za Rimljan imalo grade, poimljuc od onamo: Ar-gijrunlum, Vecjium, Ortopidu, i Lopsicu, kako kaže Kan-dler ^). Argyruntum piše Sladovic u Poviestih na 8 strani1 Zadarska biskupija, da je Obrovac, ali Rajmundo, on'i-

_1) bimrnine Sanctmime et Indmdue Trinitatis Patris et Fitii etbpmtus Sancti...Anno domini nostri Jesu Chrisli

millesimo amdrimen-Octobns, Pomficatus Sanctmimi m Christo Patris et domini nostri do-mimPauh dmna providenlia pape secundi , anno quinto in buraoSanclt Angeh....elegit, nominavit et deputavit ....voluntalis suae ultimee^ecutorem venerabilem honorabilem.... dominum dominum Mathiam de«"!!!"' «^*«'«»'««««*««™- zaneti Georgii de copriva ordinis smetiBenedut> nonnen. dioc. ad presens penilentiarium in ecclesia....de Urbesuumque patrem spirilualem ef confessarium presentem....

2) lohanne slavo de slavonia...

3) U Failat. IV na 22S.

4) Jura na 16 s., gdje je krivo « CHssam » namjeslo Chissam.5) « iiorma Liburniae Romanae. >>

*



— 20 —sti i na onom istora mjestu nepiše Argyrimtum nego Obro-

va%, a tako i Hrvatski knezi, Mikula, Toma, Butko, Paval

i Karlo, ješ 1387 Ijeta: a latinski '). Grad Yegu spominje

Raimundo : da je medju Obrovcem i medju Bagom, i da

je on unutri bio više putij ^). A ja sam našao u nekakovih

knjigah (« Lihro deli Infermi et Pelegrim acceltatt nel Ho-

spitaVde San' Hieronymo per la Nation lllirica, m Roma

mXLVllh>) zapisano, da je 1349 Ijeta na 23 prosinca

prišao u ovi gostinjac Grgur iz Vigia, « Adi 23 Xbre 1549,

Pietro dabmnovo vene con Gregor da vir.io ven' al hospilal..

Vega, Vegium i Vigio, ovo je imao biti svejedan grad, po

latinsku i po talijansku ; a po slovinsku ne znam je h sada

Jušic, kako Kandler misli, ili Trstenica, ili pak Slan-

nrad, bliže k Obrovcu.

A za Bas? Sladovi piše ondje na 22 s., da ga je poceo

zidati Krbavski knez Karlo, i zato da se zove Carolopa-

giis Ali ovo nije istina. JerKrbavski, Liki, Bužki i Ba-

nuški gospodari i knezi Mikula , Toma ,Butko ,

Paval i

Karlo ovako pišu 1387 Ijeta: Mi Bagužanom potvrdjujemo

njihove obiaje i slobodu i zakon od starine, kako su im i

naši stariji,...^^ jura, quibus ah ant.quo tempore potiti sunt

et potiuntur et utuntiir ex confirmationibus Regahbus et

nostrorum progenitorum...^) »), i ne zovu ga Carolopagus,

nego Scrisia po latinsku, a po slovinsku Bag')

;a tako

i njihovi sini, Karlo i Toma Pavlovi, a Fran Butkov, 1432,

i vnuci, Ivan sin Tomin, a Paval i Karlo Karlovi, 1431;

1) « Datum obrmacii, » Jura na 157 s.

2) « Castrum Racich, castrum Vegae Domini Comitis {loanms lor-

nmti Carlovich de Frangipanibus : umro 1531 I.), oppUlum Schnsn....

Qme omnia caslra et oppidum saepius accessimus et vmtammus. v

3) Jura na 157 s.

4) .. « communitatis terre nosire scrisie (Scrissiae?) stoe Bagh,,...«

«Burgi nostri Scrisie, » ... « civitati Scrisie, » ... « fidelibua nostris Scn-

siensibus. »



— 21 —i još kralj Matija 1481 ijcla: (^civilatis et terre nostre sciusii;;

sive Bafi vocalo); a i l^izani , susjedi , i Zadrani, lf)2f),

talijanski: uPer le prcsenlc dcJihcro de dar a vui nolizia

de se RISA dcpopulala qnal adi ^11 istanle ffehhraroj passatahora del alha con focJio e ferro da Turchi numero 4000 e

sta sachizata el parte brusada essa scrisa ,... la depopida-

zion de scriza... Turchi... 4000 sono andati assallar scriza

loco del Conle Zvane Coslovich(Carlovich , Vallentiuel-

licu !)»...: pisu Bnetakoj gospodi, kako su Turci, pro-

kljeti bili! 1525 na 27 veljae osvojili i poplienili i spalili

ta grad ^) ; i još Rajmundo, on' isti, 1581 , samo ne Scri-

sia , ni Scrisa^ a ni Scriza^ nego Scrissurrif ili Schrissium:

i( oppidtim sc\\Ris?>i y>; a Carlopagus , stoprv 1700 Senjski

biskup Martin Brajkovic, i ne bas onako, nego Carlo-

hacjus y kako i fratar Izidor Brinjanin dvadeset liet /a njim,

i to po samih SladovicevihPosviestih na 38 i na 215 strani.

Tako Bag je stariji od svih onih triK Karlov, i još od

etvrtoga, najstarijega, onoga prvoga Pavla otca, koga

1387 Ijeta vec ne biaše živa, po besjedi: « e;? Paulus fi-

lius oLfM Comitis Caroli». Pak ja ne bih rekao, da nije

bio ta grad jošce za Rimljan: ali vnutri su bili Turci.

A i Jablanac je od davna, po nekakovu pismu u Far-

latovoj V na 238: a Ljeta lil 9, naroka XII. Mi Malihni

(ili: Malicnic?)y sin župana Borislava^ skupa s bratom žu-

panom Stojanom i Poruganom^ i sa župana Bogdana sinom

Mirkom i s drugirni svojimi , a Rabski biskup Andrija sa

sudcima Stjepanom i Mihom , s Drabanom '-) Todorovim i

s drugom vlastelom , pridosmo u Jablanac nainit se i po-

mirit... >i ^): poviedaju kako su se nainih, i da su ti župani

1) U Arkivu za Pov. Jugoslav. VIII. od 196 do 199 s.

2) Dabrava u inom Rabskom pismu od 1177, ondje sprieda, a Dobranje najbrže pravo.

3) Nos quidem, Malichnicus filius Borisclavi Jupani una cum fratre



— 22 —totu sazidali crkvu sv. Mikuli. A za Ortopulu piše Zadarska

biskupija da je to Starigrad : ali ona piše i Crobatia ! A za

Lopsiku ne znam nista: a za grad Stenice juv znamo; i

da su ga latinski zvali Murula.Pak sve koliko ono primorje i podgoije zove kralj Kre-

šimir Petar župom , koja jebila (« qiiae juit))) pod gorom.

A zašto: koja je bila? Ovo je imalo biti krivo ili zapi-

sano ili prepisano, namjesto : koja je: jer još kralj Ko-

loman, etrdeset liet zatim, piše: « župu podgorska...

potvrdjujemo ». Nu oni Baguški knezi Mikula , Toma,

Butko, Paval i Karlo, 1387 Ijeta, zovu tu župu mon-tanea latinski; a tako i Rajmundo, i još «la Montagna»

talijanski, kako i Pažani u onom pismu : aperche iino nobil

homo dila montagna { Montagna y ima biti) V e sta qui...»

A Lika župa bila je zaYelebicem, duga koliko i rieka

Lika, akone i dulja, kako je i sada; a vele krasna, <(regio

piilcherrima)), kako piše Rajmundo. Tuda tee ona rieka,

i još Jadava, Novaica, Hotešica, Bogdanica i Glamoniea,

ter sve, što im je blizu, liepo zalievaju. A koji su gradi

bili po Likoj župi, težko je doznati sada, pokle su onuda

bili nevierni divlji pusti vražji Turci. Ja samo znam, da

je 1185 Ijeta bio u Splitu na saboru Liki veli pop De-

šimir (ako a Desimirus » nije: Desimir, ili Dežimir) j^a

svojimi popi *), ali se bojim rec'i, da je u Lici bio grad

isto ovako zvan.

A pak Buzka i Boacska župa, gdje je ta bila i kuda?

Nije bila ne u Vinodolu , kako netko misli u Sladovicevih

Poviestih na 218 strani, i na 219; nego Likoj susjeda,

meo Strojano (Farlat. je rado pridavao f) Jwpano et Porugano, ac Mirco

filio Bogdani Jupani cum aliis nostris parentibtis, cum in Ablana (onda

još brez j) fuimus ... missi ...»

1} « Desimiro Licensi Archipresbytero cum Clericis eiusdem Eccle-

siae, » u Farlat. III na 214.



— 23 —od sjcvcra, kako ka/u pisma, prvo: ono, ko je Hrvatski

kralj Ljudevit (ja ne Iiajcni da je i Ugarski bio ) 1371

Ijeta pisao Petru Yojnovi('u (ili: Vojkovieu?), knezu Buz-

komn i Pocitcijskomu , zapoviedajuc mu , da Habskomu

biskupu ne krati njegove desetine po svojih knc/jjah Li-

koj i Buzkoj ^) : a u Vinodolu tada knezovahu Frankopani

Ivan i Stjepan ; Drugo: «Mi Tomas i Butko, Krbavski,

lAdki, Buski i proaja knezi... dajuci pristave, najprije na-

šega podknežina, ki tada biše. Grda z Buzdn, Stanka zNe-

domišljan, pristava rotnoga našega z Like.., list dan pod

Pocitclom f 15 dan miseca avgusta, lit gospodnjih 1398»

(u Kukuljevicevih Poviest. Spomenicih na 45 s.); Treto:

Mi Paval, knez Krbavski, Liki, Buzki ^) i proaja, a ban

Dalmatinski i Hrvatski..., po dobroj i dragoj volji svojih

brat, slavnih i mogucih knezov Krbavskih (to Mahu Petar

i Franjf dali smo i darovali i do vieka izruili vas peti

diel svoga sela Crnjaan fnCherniachianae))) Svetoj MarijiMandaleni

,gostinjeu pod plovaniju Svete Marije Biizke

{((de Busana )))... U Bužah u Banjem Polju, na 23 jenara

Ijeta 1411 3): a Vinodolskim knezom biaše tada Mikula

Frankopan, a i otac mu Ivan; Getvrto: «Mi Blaž Stupic',

podknežin stola i pitanja Btiškoga,... v Buzah pod Novim

Gradom... 1434, miseca aprila » (U onih Spomenicih

na 58 s. ); Peto :)> Mi knez Martin Frankopan Krki, Senj-ski i Modruški,... a ja pop Grgur, buduci kapelan kneza

Martina i buduci plovan Novogradski, i vikar Vinodolski,

pisah sije v Novom 1455 1. po ukazaniju više reenoga

kneza Martina,... ki v to vrime po milosti Božjej gospo-

dovaše Vrbaškhn gradom (i biše špan vse zemlje Vrba-

1) « In Comitaiu de Licha et Busana, » iiFarlalovoj IV na 97, i

u Vna 247 s.

2) « Busanae. »

3) « Datum in Busana in Baniepale » (Banje polje), u Farl. IV na 99 s.



— 24 —sa*), i gradom Kozam, ki je v Bosni, i inimi gradi: Komu-

goinu, i Kostanjicu , i kaštelom na K... i (g. Kukuljevic

gana: ((Knini)), ondje na 82 s. ^ ali u Farlatovoj IV na

103 .s. jest prevedeno: « in Kelpii »: a onda su još ciela bila

slova valja da), i Jerovljem (ali u onom prevodu: Kralic),

i Gradcem , i Lipovcem , i Jastrebarskim , i Okicem , i

Ostrovicu v Buzah -) ; a poli mora gospodujuci Starigra-

dom i delom Senja; a v' Vinodoli gospodujuci Novim, Bri-

birom, Grižami, Belgradom , Kotorom, Bakrom i Crsatom

(Mi još i sada govorimo: Crsat , a ne Trsat); Šesto:

(( Prijatelom svojim potovanim , kapitulu crikve Senjske,

Maroj Žunevic, kapitan Senjski... govori se nam od strane

plemenitih ljudi Pednic, Dragiša š njega bratju s'sela Ma-

rinac s kneztva Buskoga, nosei list od kneza i od sudac

stola Biiškoga bivših , i prosei , da im se v kapituli pre-

piše... Y Senji 1482 » (u Spomenicih na 119 s.); Sedmo :

«Mi Gašpar Perušic iza Pseta^), buduci namestnik vzmož-

noga i vzvelienoga gospodina Gerebi Matijaša, rusagov

Dalmacie i Hrvat i Slovinskoga (A ne: Slavonskoga ,

natudju) bana, v stoli kraljevi meju plemenitimi ljudi

v Buzah, i tada bihu etiri sudci rotni stola Buškoga, po

ime (nu) Ivan Kosinjski i Stipan Vukanic z Mohlic, ta

1) Ono « Xohas » u VII Arkivu na 68 s. jest nam. Yrbas, po Farlalu:

« Pelrizam Jurgevichum de Yerhas, » u III na 8 s.

2) « In Busis » prevedeno ondje, namjesto in Bitsana, i « Comes

Proeai » I

3) G. Kukuljevic , on je razdielio: 1-z-Apseta , a na 182 s. : s Apsela,

ali krivo, po Siciiskoga kralja Karla II pismu od 1292 1.: <^ tenimento seu

territorio, quod dyesnich (Dresnich?) vidgariter appellatur, 7iec non pro-^

genie seu generatione, que vocatur Sucziimiy et pset, que est jnxta ter-

ritorium praedictum, et ah inde usque ad confinia provincie, que dicitiir

Bosna... » u Arkivu VII na 19 s.

A pravo je onako:« iza Pseta » 1 « sa

Pseta, » jer ija usta mogu izrei: « iz Pseta, » ili « s Pseta »? INiija, kako

ni: « iz Splita,- iz Zadra, - od zla, -nadsve, - pred me, -s sinom »: a naši

stariji nisu pisali samo za oi, nego i za usta.



— 23 —oba od plemena Stupi(*, i Šimun Vukisin s Kuan, ple-

nienc Poletltf, i Toinas satnik /. («vozdnicc, od pleniene

Kršelac, i tada bihu pristavi rotni po imenu Bla/Jj Zoriic

z Dugopoliic , od plemene Stupic , i Mikula l)obreei(^

z Vasce od plemene Lapan... V Tr/iei (Tržiši?) v stoli

reenom našem... l/pSi » (Ondje na 120 s.) A na 127 strani

ovo: » plemenit lovek Matej Svilie z Bnzcin s' sela, ko se

zove Mobli(a... 1486 »; a na 129: » Ja Broz žakan z Buzdn

ot Kacitic' z Dubovika plemenom Kolunic'... 1486)), i još:

« Mi šest plemenitih ljudi po imenu Juraj Malic s Kuklic

z Likcy Ivan Tomaškovie s Hlapova sela, Petar Satniic'

z Gvozdnice z Buzdn, i takoje Mikula Jurinic s Podhuma,

domin Mikula Nemanjic š Šcitar, Šimun Vukšic s Kuean,

damo na znanje... 14-87 )); a na 138: » pridoh v Buzane

ja pop Balaš... 1487 »; a na 135: » plemenit lovik Ivan

Markovic š knežtva Buškoga tužeci na eetire sudce Bliske,

1488 »; a na 144 : » Mi Tomaš Mogoric (Mogorovic ?)

špan mej plemenitimi \]\i(\.\ Biizami (Buzanmi, Buzant?),

i v stoli pitanja Buškoga, namestnik pod vzmožnim gos-

podinom Egervavi fOvakova bi radi RiecaniJ Laelavom,

banom dostojnim Hrvackim i Slovinskim (a ne: Slavon-

skim) i Dalmacije , sudci 4 stola i pitanja Buškoga , po

imenu: sudac Paval Nemanjic š' Scitar, i sudac Šimun

Vukovic z Mazalac, ta oba ot plemena Stupic, i sudac

Mikula Filic ot plemena Poletele, i sudac Mikula Do-

breic z Vasce, ot plemena Lapan...Y Tržici... 1490 »;

a na 148 : » Mi Tomaš Mogoric... buduci špan meju ple-

menitimi ljudi v Buzah... V Tržici 1492)); a pak na 151

i na 153: » Va vladanji našem Buškom selo , ko se zove

Košcice... 1493)). I još Ninskoga biskupa namjestnik i ob-

hodnik Rajmundo kaže na' nom istom mjestu, da Bužanisu Lianom susjedi od sjevera i nekoliko od zapada ^).

1) « Lica usque ad Corbaviam, aliam regionem post montem versus



— 26 —A za Boeacsku našao sam u Kukuljevicevih Špomeni-

cih ovako na 99 strani: « Mi Štefan, Dujam, Martin, Ju-

raj, Bartol, Anž, Mikula de Frankapani, Kreki, Senjski,

Modruski i proaja knezi dajemo na znanje kako pridoše

pred nas fratar Martin, priur Svete Jelene, i fratar

Juraj,priur Svetega Spasa , reda svetoga Pavla prvoga

remete, prosei nas.... da bi mi njih kloštrom i redu re-

enomu potvrdili 2 malina, ki su na Švici, i jošce treti

malin, ki je Svete Jelene, v Bocaceh, v koj malinici sta 2

malina pod Banjim Dvori (Dvorom^) ) s'slapi i s potoci,...

... i jošce takoje pol Male Vasi v Bocaceh sa vsim ca

k njej pristoji; i takoje v Dotocih ( Botucih, ima biti) 1

žrib zemlje velike mere gradske sa vsim ca k njemu pri-

stoji.... V Senji let 1406»; A na 172: «Mi knez Fran-

kapan, Krki, Senjski, Modruski i proaja damo na

znanje , kako Juraj Kosinski (s) svojim sinom Ivanom

s nami se zamini:

najprvo nam da svoj grad Kosinj ose-bujni, ki je v Buzah v Bocaci v kneštvi Buškom; i tolikoje

nam da svoje plemenite plemenšcine, najprvo Srakovinu,

selo drugo pol Biik, treto selo Botuke (ovoje ono isto selo),

etrto selo Hotilju Vas'^). A sebi ostaviše svoju pleme-

nitu plemenšcinu didinu selo Kosinj, ko drži (s') svojim

stricem Ivanom v Bocaci, sa svim kotarom Kosinjskim. ..

.

1 od te plemenšcine više imenovane, i od Kosinja sela^ koje v Bocaci, da nisu vee dužni nego jednu kunu na Mi-

holju. I takoj a su dali v' Sveti Spas i pod oltar svoj va

(meridiem?) et versiis orientem; versus autem Boream occidentem usque

ad quamdam partem busanae regionis Episcopatus ottocensis... »

1) « Banj Dvor,- Banja Dvora » ondje na 130, 136, 187, 191, 194, 199

i 201 s., a nigdjer: Banji Dvori.

2) A na 137 s. je pismo, kako je ov isti Juraj Kosinjski 1489 Ijeta ovomuknezu bio posudio « svoj grad Kosinj i sela, ka su podanj^ najprija Srako-

vinu, drugo selo Hotilju Va«^ treto selo pol M^, etrto selo Botuci....

do let 7. »



— 27 -^

Psivicih *), da ih ocomo braniti... Y Brinjah ... 1499 ));

A pak na 180: « Mi kncz An/ dc Fiankapan , Krrki,

Senjski, Modruski i proraja ... videcî ubo/astvo kloStra i

crikve blažene svete Marije v Zazitni v Buzah, dasnao i

darovasmo reenoj crikvi i kloštru v naêm ii;ospoetvi

v Bocaci v' Velikih Psivicih polovico gracine, a je naša

didina i otazbina.... V Brinjah, let 1500 ».

G. Kukuljevic ondje u (( Imeniku» sudi, da ono «v Bo-

caceh » i ono « v Bocaci » nije bilo svejedno mjesto, ali

jest, i to «v Bužah », a v kneštvi Buškom »: gdje je bio

i gdje je Kosinj, oboj, « grad » i « selo », i kuda subila,

ako nisu i sada, sela: Mala Vas, Banj Dvor, Botuci, Sra-

kovina, Hotilja Vas, Pol Buk, Psivici, Veliki Psivici, kako

ona ista pisma kažu. Pak i ono : « v' Boae'i )> imalo je

biti: (rv Boaceh », kako je u prvom pismu, ako ono

nije: v Bocašceh, jer u matici da je nn ea-SfliwHi/dii a w je

rabilo za c i za še, i jošce za št; a u prvom padežu :

Bocaci, a ne: Boaca: jer u kralja Krešimira pismu i u

kralja Kolomana je « Bocachi, - Boccachi » (netko je pre-

pisao C namjesto c) i « Bozzachi )) ^). Po em je vidjeti,

da je ono w e-

Tako ono « z Bužan, - v Bužah, - meju Bužami «, i

c< Buški-a-o (a ne: Bušanski ni Buzanski, kako Sladovic

ondje na 168, na 169, na 171 i na 172 s.), po hrvatsku,a po latinsku « Bugani, - Busanae, - de Busana, - in Bu-

1) U Farlatovoj IV na 108: « Nos Nicolaus de Calharo .. . Episcopus

Modrussiensis el Corbavlen., videnles devolionem nob. ac spectabilis viri

domini Comilis Laschonis flacAoj de Cosin, qui.... in ecclesia s. Mariae

sita in ^wâwa in vlila vocata Psevich.... aedificavii allare. Et simililer

aliud allare construxit in ecclesia S. Salvatoris dioecesis Segnen... Datum

Modrussiae 1461. » Farlat ima krivo : (^ Mlichipsuiichi )^, namjesto: Veli-

chipsmclii{\).

2) U Farl. V na 2^9 i na 236, a u IV na 213 s., gdje nije ne « Bocadri »,

kako g. Kukuljevic kaže (Jura na 16 s.) A neki je prepisa vidio r nam. c

pak zapisao ; Borachi !



— 28 —sana », i još « Buxana » i « Busania », u Farlatovoj IV

na 98 i na 133 strani, a po talijansku ovako, i još Bu-

sagia *), ono, dim, nije bio grad, nego ciela krajina, ^ žu-

pa, - kneštvo, -vladanje, - comitatus. » U toj knežiji bili

su gradi: Kosinj (iinutri da su negda slovinski naštampali

breviar, piše Senjski bisknp Braj kovic, u Sladovicevih Po-

viestih na 37 s.). Novi Grad, Ostrovica, Perušic, i još

kojigod naožebit; a sela: Kosinj, drugi, Srakovina, Hotilja

VaSf Pol Bitk, BoUici, Vasca, Mala Vas, Marinci, Sta7'a

Vas, Novo Selo, Hlapovo Selo, Rocja Vas, Tihotina Vas ^),

Mohlici, Klicani, Dugopolci , Scitari, Mazalci, Humcani,

Maholci, Balici, Celopeci, Glagolici, Gribi (ako nisu Gribe),

Zaluzani, Bali (ili Bale?), Zahumici -^), Gvozdnica, Du-

bovik, Podhum , Košcice , Marinina , Banj Dvor, Podste-

njani , Zazidan, Srijani, Trzic, ako nije Tržiše, i još.

Vidjeti je, da je to bila dosta velika kneževina; a kolika

pravo, to bismo mogli doznati p' ovih istih gradih i selih;

ali težko: i onuda su bili Turci. Ne bilo ih! A kolika je

tada bila kneževina, tolika je onda zupa Bužka valja da,

ako i nije imala toliko sel ni gradov. A sada ju zovu

1) « Anni del Signore iU28 , mese di Giugno i 8 giorni , et questo

fii in Brigne avanti la citta sotto Vomhra; essendo nella Tavola del Si-

gnor Ban sentati U Nobili uomini, prima V' (Vice) Conte Zvanne Cos-

sich da busagia, et V'' Conte Dmina dalla Modrussa, et Y" Conte Jurdi

Suchiado (Krivo), e Biasio Slucich, et V" Conte Bigo {ne, wegoHi^o) da

Veglia, et Antonio Zuttinich da Veglia, et U giudice Giacomo Sena (?), et

Ye Conte Radoj da Stari Grad... « Ovo pismo je u Vrbniku sve; bilo je

hrvatski; preveo ga je 1717 1. Petar Petriš.

2) Vas je selo; a u Senjskom šemalizmu je « Crnavlast » nam. rnaVas! zar nije?

3j « Z Mohli, - z Marlnac, - s Kuan,- z Mazalac,- z Maholac,- s Hum-an, - š Šitar, - š Gelopek, - z Grib, - z Glagolic, - (z') Zaluzan, - (z') Zahu-

ml, - s ehovi, - z Bužan, - s Holovan, - z Luan », ovo je drugi padež

množine, a g. Kukuljevi uzeo za prvi jednobroja u onom Imeniku! a na

183 s. je « Pelr Zalužan z Bužn », namjesto : P. z' Zalužan z Bužan ; i još

na 191 pet putij « Zalužan » nam.: z' Zalužan.



— VJ —Drazica, iiko pmvo kazo iiokakov talijanski zcinljovid

od 1833 Ijeta: « Dragiza. » Kako jc oiio l^iki veli [)0[)

Desiniir bio 1 185 Ijeta na saboru u Splitu sa svojimi popi,

tako je i Bu/.ki Radonja, sa svojimi ^).

Ali u Bu/ah morda je bio i kojigod grad, koji su isto

ovako zvali, ili selo? Jer Bužki knez Pa val 1411 godine

piše za gostinjac sv. Marije Mandalene, kamo je ono da-

rovao peti diel Crnjaan, da je u plovaniji sv. Dieve Ma-

rije Biizke'); a Sišman, kralj Hrvatski i Dalmatinski, 1412:

daje njemu plovan Sv. Marije Buzkc Andrija pokazao ono

kneza Pavla pismo i jos drugo njegoviju brat Petra i Fra-

na, da mu je potvrdi ^); a papa Julij If, 1504: da su muobznanili fratri pavlovci iz samostana Djevice Marije Buz-

ke , kako da su ih neki vražji ljudi pokrali, i još na-

tukli *). Ali polag pisarn u Kukuljevicevih Pov. Spome-

nicih ta samostan bio jo u Zazicnu, koje mjesto ili selo

bilo je na Bužkom. Evo za to nekoliko besjed iz onoga

na 176 strani: « plemenit clovik Paval Slavkovic, pleme-

nem Mogorovic, iz sela Ribnika (ii Lici) vzgovori

Ja daruj u pol ždribja zemlje v seli Bisicih na ast bla-

žene Dive Marije i kloštru njeje v Zazicnu i fratrom reda

svetago Pavla prvoga remete .... 1499 )) ; a iz onoga na

178: » Ja Juraj Malic', plemenit lovik od plemena Mo-

gorovic iz sela Kuklic, jesam hodil svojim kipom v Za-

zican [Zazican da je u matici kaže Arkiv za Pov. Jugo-

slav. k. I. s. 207. Tako prvi padež nije: Zažicno, nego:

1) Radona Busanensi Archipresbijtero cum Glericis eiusdem Eccle-

siae », u Farlat. III na 214.

2) ... c( hospi tali S. Mariae Magdalenae , sito et posito in territorio

parochialis ecclesiae S. Mariae Virginis de busana...»

3) « Discretus vir Andreas presbyter plebis S. Mariae de Busana, » u

Farl. IV na 100.

4) « Beatae Mariae Virginis in busana ...prior et fralres, « u Sla-

dov. Pov. na 217 s.



— 30 —Zazidan) k crikvi blažene Dive Marije, i ondi jesam za-

pisal v misal crikve Svete Marije kupno s priurom i fratri

službu , ko ima biti dobrovolno vina za takov dar, za

jedan ždrib zemlje v seli Bisic'ih v Lici. ..1499 )>; a pakona kneza Anža Frankopana od 1500: «Mi... videi ubo-

žastvo kloštra i crikve blažene svete Marije v Zazitni

v Biizah , dasmo i darovasmo reenoj crikvi i kloštru

v našem gospoctvi v Boaci v' Velikih Psivicih polovicu

gracine )) .... A i u Psivicih, selu isto u Bužah, bila je

crkva Svete Marije, kako 1461 Ijeta kaže ono biskupa

Modruškoga Mikule pismo ^); a 1487 onih» šest pleme-

nitih ljudi, Juraj Malic s Kuklic z Like, Ivan Tomaško-

vic s Hlapova sela, Petar Satniic z Gvozdnice z Bu-

žan, Mikula Jurinic s Podhuma, domin Mikula Nemanjic

(š) Šcitar, i Simun Vukšic s Kuan », nainiše i pomiriše

Petrica Ivanka Markovica i Jurja Kosinjskoga a u Svete

Marije va Psivicih, » polag 130 strane u Spomenicih.

Ovako sam i kneza Pavla i kralja Šišmana i papu

Julija odbavio. Ali Buzin? evo sto je ondje: « 1510, prvara

13. Rekši gospodin Jvan Mrzotic, vikar Otoki: po moju

kušenciju (dušuj, da sam hodil na Buzin (ha) gospi Je-

leni, prosei za dva žriba zemlje.... », na 193 strani; a

na 252 : « Mi Ivaniš Kaštelanfi de sent Lelek (Ki clovik

za RiecanelJ, Paval Kereini de Kanjavid (Liepol), Bal-

tazar Hobetic de Dobot)c(!!), Ivan Vagatovi, porkolab

grada Hrastovikoga, Ivan Šaroni de Kosnica (a ne: iz

Kosnice , ni Kosnicki : to nije plemenito!) , sudac gracke

medje Zagrebške, Mihal Kiševic de Lomnica, Mihal Sve-

taki, Krištof Peranski, Ivan Tompic od Vranograca, Iva-

niš Golac od Sutiske, Mihal Budiši od Like i Mikloš Va-

gatovi, u dugovanju zdola pisanu medju uzmožnom gos-

1) « /n ecclesia S. Mariae sita in Busana in villa vocata Psevich. »



— M —podom Mikloscm Zrinskiiii od jodnc i Petrom Kcglevi(^cm

od Buiinay spanom grackc mcdjc Vara/dinsko, od druge

stran, sudci i pitai po istih stranah jednako obrani... »,

okolo 1552; a pak na !261: a Gašpar Keglevie od Bnzina.))Istina, ovo « Bužin » je grad ili sclo, ali ne u Bu/ah, ne

u Bu/koj župi, nego dalje onamo medju Unom, Koranom

i Glinom riekami, blizu « Vranogradca », u onoj zemlji,

koja je Hrvatska a Turci ju uzivaju: da bi se zatrli! Ali

Buzin, a ne Buzim, kako neki pišu. A i blizu Baga je

Bužim, ili Bužin, ali ni ono nije u Bužkoj keneževini.

Sada bi mi ganati: kada je pravo zgubila Rabska bis-

kupija one tri duge i široke a plodne i picne župe, i zašto,

ali ovo cu kada uganam pod koga biskupa je bivalo ono

primorje od Stenic do Rieke. Papa, da ponem, Inno-

cencij I, od 401 do 417 Ijeta, posla Senjskomu biskupu

Lovrencu ^) pisano ovako : « Proitavši tvoj dragi list,

» doznali smo, da je u tvojoj biskupiji neviernih Fotino-

» vac ^), i ne samo to, nego da i skupšine oito drže

w u neijih mjestih: jer u vas da ih se je sila naselila,

» vec nego igdje. Marko, iz Grada (Rima) od davna iz-

» pudjen , poeo je njih onako naopako uiti , i onako

» drzovito, ter jim je kolovodja. Ali da ne budu više mogli

)) biesniti ni duše prostakom i seljakom vuci sobom u pa-

)) kal , za kamo su i odsudjeni : dogovarali su se naše

)) crkve branitelji, kako i kamo bi jih mogli pregnati: ne-

» ka na njih bude prekletstvo kako je i na Zidovih, kada

» ne daju da se je Hrist Bog od vieka rodio iz Oina» sucastva, kako ni oni nisu dali, i jošce sada ne daju

» da je on Bog. Pak, predragi brate, što je naredjeno,

» valja ovršiti, i ne prelieno, da po nemarnosti ne po-

I

» gubiš svojega puka, ter da ne prineš Bogu raun davati

1) « Innocentius Laurentio Episcopo Seniensi. »

2) « In territorio dilectionis tuae. »



— 32 —» za zgubljene duše» ^. Ondje nije: Senensi, Senanskomu

iliti Sienskomu u Toškani, a ni: Signino, Signijskomu iliti

Segnijskomu na Rimšcini , nego: Seniensi , Senjskomu:

jer Sen] Senia, a Senjanin i Senjski Seniensis pisali suLatini, pravi, kako sto pisani nekadanjih kaže, a i napis:

OHDO • SENIENSIVM=BECRETO DECVR10NUM=:

PLEBS SK/ViK/VSiFM= CORP • AVGVSTALIVM= SA-

CERDOS PRIMVS, u tom gradu, po svjedoku Kandleru'^);

a Segnia ili Segna i Segniensis ili Segnensis, to vam je po

Talijanskoj mudrosti. Pak u Sieni onda biskupom da nije

bio Lovrenac, a ni u Signiji; a ni Fotinovac da nije bilo

u ovih biskupijah, a po Senjskom i onuda okolo da jest,

cah do Sriema, gdje im je poetnik Fotin, pedeset godin

prije, nevriedno biskupovao ter onako krivo uio. Po ovih

razlozih sudim ja, da je oni Lovrenac bio Senjski biskup.

A i Holstenij -^) i Tillemont '') i Coustancij ovako sude; a

Farlat , on vjeruje i ne vjeruje. Ali ja znam još nešto.

Papa Hadrijan prvi bio darovao kralju Franakomu Karlu

zakonik^), koji su iznesli na vidik Yendelstin 1525, Pi-

thoe 1609, i liartzheim 1759 godine, pak ja u Hartzheima

proitao u Beu. On toga zakonika da je vidio tri pre-

pise medju vele crkve Kolonjske knjigami, jedan od Karla

još kralja dobe, a dva da ne zna od kada, pak liepo kaže,

kakovi su ti prama Vendelstinovomu i Pithojevomu. Prvi

ima biskupe bivše na Kalcedonskom saboru 451 Ijeta, pak

i Senjskoga Maksimina^ ovako:

1) U Farlatovoj IV na 115-116 s.; nu « Hecensio Petri Gouslanlii, Got-

tingae 1798 » ima tri riei drugaije: « puhlice fidei conventicula, - ac m-

sticorum, - quo eos possinl expellere. »

2) (dscrizioiie Romana in Veglia spiegata....» Trieste 1862, na 13 s.

3) Geographia Sacra.

4) Knj. X, s. 630, 827.

5) « Codex Canonum ah Hadriano I Carolo Regi donatus. »



— 33 —Provin. llhjrii:

Anasiasim Thessalonicensis per OulnUllum Episcopumneracliensem,

Sozon Philippeiisis,

Maximiniis Skniensis,

Anopatus ThassiUaniis

Dardanhis Barlaa,

Nicolaus Sirohiensis,

^

FAisebius Deverotanus. Deheroianm, u Vendelstinovom1 u Pithojevom. A druga dva prepisa ne imaju jih. Ali

na drugih saborih koji su biskupi bih', imaju svi etiri,ako

1 ne svih *). Ja držim, a i Holstenij, da je i taj Ma-ksimm bio Senjski biskup. Pak se nebojim reci: u Senjupetoga vieka bio je biskup.

1) Iz naših krajev na Nikejskom 325 godine:

Provinciae Daciae:Protogenes Sardicensis,

Marcus Metropolitams, alias Calabriensis u prvora Koloni prPistus Martianopolitanus,

'

Budion Slridonensis, alias Dardankae u p. K. pr.,Domms Metropolitanus, alias Pannoniae ondje;

a na Sredakom 347:Dioscorus de Thracia de Thracia,Lucius de Thracia de Caniopoli,

'

Zosymus a Bacacia de Ligmedo,Parigorius a Dardania de Seupis,

Macedonius a Dardania de Vlpianis,

Heliodorus de Nicopoli,

Siercoreus de Canusia,

lulius a Bacacia de Tehessem,

Athenodorus a Bacacia de Blacena,Eutherius ah Pannonia;

a na Carigradskom 381

Provinciae Mysiae: Marlyrius Martianopolitanus;

Provinciae Scythiae:

Gerontius Tomensis,

Aetherius Tersonitanus, alias Terfonitanus,Sebastianus Anlialiensis.

3



— 34 —Wi na Solinskih saborih 530 i 532 Ijela Senjskoga

biskupa nije bilo, a ni na Splitskih 925, 928 i 1059, a

ni na Zadarskom 1072, a ni na etvrtom Sphtskom 1075,

a ni na onom 1111 ondje negdi: a nisu ga ni spomenuh

nikada, nijedan. Za njega od 451 do 1169 Ijela nežna

nijedno pismo, nijedan zapis, nijedan podpis, nijedan na-

pis; a ni poviest nijedna. Pak je lagko, i brez svjedoka

odsuditi: da njega onih viekov nije ni bilo. Ali i svjedoka

imamo za to, i dobra: veloga žakna Tomu, ki je živeo

trinajstega vieka. Evo njegove besjede po drugo: «Krka,

Osorska, i Kabska biskupija imale su svoje župe na svojih

otocih; ali Krka imadjaše {kada Splitskim nadbiskupom

hiaše Dabral, od 1030 do 1050) vei diel žiip, koje sada

ima Serijska, koje tada nebiaše » '). Tako je bila prestala,

i to udo prije, možebit još petoga vieka; a krivi kakovi

boji: onda ih je bivalo mnogo, i strašnih, ter neprijatelji

dosta gradov razoriše, pak morda i Senj.

A pod Senjsku biskupiju spadahu , kada ovo pisaše

Toma, župe Senjska, Gatska, i pol Like : koliko su bili

poda nju dali na suboru u Splitu 1185 godine, kako cu.

dokazati kada na to dojdem. Tako tih žiip vedi diel spa-

dao je prije pod Krku biskupiju, a to: Senjska i Gatska;

a pol Like nije, jer znamo da je ona sva spadala pod

Rabsku. A kolikaje bila Gatska? Porfirogenit ju desetoga

vieka zove: županija; a Ninski biskup Matij 1176 godine,'

i Splitski sabor 1185: parochia"-), po latinsku; a knez

Martin Frankapan: kotar, zapisavši 1476: « varoš Otoac

1) ... « sed Yegliensis (a z« Rabsku nije znao) oblinebal maiorem par-

tem parochiarum, quas mtichabet sionKVisis Ecclesia, quaemn erat tune

Episcopalis sedeš, » u Failalovoj lil na 123 s.

2)... « super tribus parochiis, Signa videlicet, Geszica (Getzica) ,

et Lecca '>..- «Signensis Episcopus habeat sedem suam in Segnia ,et

habeat has parochias, Segniam, Hetsciam tolam, et medietatem Licae » ...

u Farlata.



— 85 —v Gatanskom kolari » ^) ; a Comitahifi po latinsku neki pi-

sac 1497 ^) , i Vladislav kralj Hrvatski (mene ni jo skrb

da je l)io i llgarski) 1;)07 -'); a rjospodslvo nelko 1510, ako

no kašnjo malo, ovako: « Jos(*e treli zrib (zemlje) v Omi-

šlevši na Kraoa(ni) v gospostvi Gatanskom, )> i : « sela Kra-

ana v Gatanskom qospodstvl )) ''). Unutri 1489 Ijeta biahu

gradi: Olocac, Starigrad i Novic/rad, polag pisma u Farla-

tovoj IV na 131 strani. Biase medjii Podgorškom, Likom,

Bužkom i Senjskom župom, i do mora onoga. A kako se

pravo zove? Neki Fabijan 1387 Ijeta piše ju Gacka, ovako:

(( A tada biše knez Anž gospodin Krku i Gacki (a ne: Ga-

ki, kako je u Kukuljevicevih Spom. na 318 s.) i Senju

i vec'e », kako sam ja vidio u onom breviaru, koji je tada

spisan, a to: saltir, svetcem skupno i svakomu svoje; a

Senjski biskupAndrij 1445: Gatzka/i nekakov pisac 1489,

a i 1497 neki drugi, i još kralj Vladislav 1502, kako možeš

vidjeti u onoj istoj Farlatovoj od 128 do 133 s.; a Gadska

Sladovic' i Dr. Raki, prvi u Poviestih na 5 i na 26 s.,

a drugi u Odlomcih na 114. Onako je po govoru, Gacka,

kako i Hrvacki namjesto Hrvatski, i Ijucki nam. ljudski,

a Gatska i Gadska po korenu, prvo po gatiJi, drugo po

gadih. Ali je Gatska pravo, jer « Gatanski kotar» zapisa

knez Martin Frankopan 1476 Ijeta, a i Broz Kolunie'

« z Bužan ot Kaciti z Dubovika », ovako: «Va to vrime

(1486) biše Paval biskup Senjski i Gatanski. I tada biše

vikar Gatanski pospodin Levnardo, i oak Svete Marije

v Knežji Vasi. I pisah v' istinu te knjige potovanu mužu

gospodinuLevnardu vikaru Gatanskomu,w njega hiži sidi »,

Ij Provjestni Spomenici na 116 s.

2) ... « nobiles homines Comitatus Gatzka » ... u Farlat. IV na 132 s.

3) ... (( Nobilibus Comitatus de Grazka (Galzka) salutem et gratiam »

... ondje na 134 s.

4) Pov. Spom. na 193 s.

*



— 36 _u Poviestnih Spom. od 128 do 129 s. A ljudi rekao bih da

su se zvali Gatcini , ali ovdje na 14^6 s. vidim: « Liet

1492... Ja domin Kirin Vranic, Gacanin , tavel Bakar-

ski... »; a na 166: » 1497... A to pisah ja domin Kirin

Vranic, Gacanin, kanovnik v Bakru i kancelir Bakar-

ski »: Gašcanirif ili Gatanin: a ov je mogao biti iz Gatske.

1 u Hercegovini da je Gazka, kaže ovoga gostinjca

zemljovid od 1659 Ijeta (Valja znati, da je za ov Sveti

Jerolim Rimska pravica Roia bila odsudila 1655 na 10

prosinca , da je samo Dalmatinski , Hrvatski , Bosanski

i

Slovinski, gostinjaci

crkva , ai

blago ,

pak Slovinskizbor 1659 na 15 ožujka odlui te eetire kraljevine napi-

sat, da je bude vidjet *). I to na živoj harti napisa slikar

Petar Andrija Buffalini do 2 rujna 1663, kako kaže knjiga

« Decreti » od 1663 do 1668). Tako ta zemljovid kaže

ondje Gazka, a nekakov ini od 1853: Gaschko i Gatschika,

a Dr. Matkovic u 1865 godine Književniku na 404 s. :

Gadaka, ali narodna pjesma ovako:

« A u li me, mila nano moja !

Sto mi kažeš Gacko polje ravno

I bogatu ku(fu Zarkovica,

Ja sam cula, gdje govore ljudi

O Gatackom polju širokome,

Oko njeg' su velike planine :

Jedno Ravno f a drugo emerno,

A trede je Golija planina;

Tamo snijeg nigda neprestaje ».

1) (( Fu ordinato che si faci da qualche pittore una tavola geografica

delle dette quattro Provincie, Dalmatia, Croatia, Bosna e Slavonia, con li

confini delle medeme, ... e questo accioche neWavenire si tenghi nella Con-

gregatione del nostro hospitale, et ogni uno della Natione possi sapere tavera situatione e confini delle dette Provincie, e quali luoghi piii noti si con'

tengono in esse, attesoche li oriundi di queste quattro solamente devono go-

\



— 87 —(U Vukovoj III na 474). Pak i ovdje je pravo Galskn

i Gatsko: a to da nije saino polje, nego i grad nekakov,

i ljudi iz nutra da se zovu (iatcani.

Hrvati ! tako vam poštenja, i Ijubavi za svoje: uzkri-

site Gatsku, Bužku i Liku /upu!

A koliko je Senjske bilo /upe ? Ninski biskup Matij

i Splitski sabor, oni isti, zovu ju: parochia (župu), kako

ono i Gatsku; a kralj Hrvatski Bela IH 1253 Ijeta: u grad

Senj sa svim svojim kolarom » , darujuc ga Krkimaknezom' Miroslavu i Bartolu *); a netko 1497 : comitains,

sto je župa, iliti županija "^). Senjsko je bilo, ja sudim,

sve ono od Gatske do Povil , do Vindola,pak do gore

Gvozda iliti Kapele.

Tako od Stenic do Yinodola, Gatska i Senjska župa

bile su pod Krkoga biskupa onih viekov; a i Vinodol,

jer zanj veli žakan Toma ondje ne piše, da je bio pod

koga drugoga; samo za Splitskoga nadbiskupa, da

muje

ostala Krhava i za Gvozdom sve do Zagrebskoga '^); ali

ovdje nije Vinodola. A što je bio Vinodol? Nije ne grad,

kako Farlat piše ondje na 92 s.: « Vinodolium erat ca-

stellum »; a ni samo ono primorje od Novoga do Svetoga

Jakova i do Drivenika, kako sada govore, nego sve do

Rieke. Unutri su bili gradi : Ledenice, Novigrad, Brihir,

Grizani, Drivenik, Hriljin, Bakar, Crsat, i Grobnik, kako

dere U Benefitio U Pellegrini et infermi nel nostro hospitale, et alli Benefitii

ecclesiastici nella nostra Chiesa, et admessi per Confrati nella nostra Con-

gregatione ». Decreti, od 1642 do 1661 na 358 s.

1) UFarlal. IV na 115 s.

2) « Actum in comitatu Segniae praesentibus nobilibus viris videlicet

Christophoro Christolich, et Vito de Radichich, et Georgio Suoanzich (! /-

vancich) civibus Segniae, » na 132 s.

3)Ecclesia nempe Metropolis has šibi vohit parochias retinere: Comi-

tatiim Cetinae, Cleunae (Hlivno, pod Turci: da bi propali!), Clissae, Mas-

sariim, Almisium, et corbaviam, et ultra alpes ferreas usque ad confinia

Zagrabiae. »



— 38 -sam njihov zakon od 1280 Ijeta kaže, tev kiieztvom zove

sve to skupa; a ki-alj Bela, on' isti, comitatom (župom),

1251, kako možeš vidjeti u Kukuljevicevoj Borbi na 73i na 74 s. A još i veci sudim ja da je bio Vinodol, po

pismu, kako je ov kralj 1260 Ijeta u Dobri (ili: na Do-

bri? « datum in Dobra ») zapisao Krkima knezom' Mi-

roslavu i Bartolu tu župu : « Ctijiis fVinodoliJ confinia ad

tramontmiam, imprimis est fluvius et loctis Rika, in monte

maris incipiendo ; et nosiva libera aqiia Bichina , usque

ponticulum penes Prohovo (prepisa je vidio P nam G:Grohovo) ; trans aqnam prima meta est in uno lapide ,

in qiio est liltera A , meta et aqiia sequittir' libera , que

aqua ex monte nostro Grohnicensi et confinio scaturit, mii-

rus supra inclioatiir in Jilievicheh (a je li ovako bilo za-

pisano?), qui dicitnr Prezum (i ovo je imao skvariti pre-

pisa: Prezid je imalo biti u matici, jer onuda da je bilo

prezidano za medjas medju zapadnom i iztonom carevi-

nom, a sada je selo Prezid), murus in piscina ad Pra-

putische , ex illa parte terstenik (locus autem Terstenik

manet noster et integer), ex praputische ad kupin kamen,

a Kupin kamen ad lisen kamen, a Lisen kamen ad bila

VODA , in valle papruthio , a valle Papruthio ad montem

BERiNSCHEK, a monte Berinschek ad Gromache, a Gromache

ad BREziDiN et BABiNOPOLiE. Hec sunt vero confinia a monte

maris usqiie Babinopolie (kako da ce druge medjaše pi-

sati, po ovom vero, a za ovim je : In majiis robur predicti

doni..., svršetak. Zato, ili ovo vero ima biti vera, ili ovo

pismo nije sve) ^). Neznam gdje je Prapiitišce, ni Ter-

stenik, ni Kiipin kamen, ni Lisen (Lisin, ili LizinJ kamen,

ni Bila voda, ni Paprutska draga, ni gora Berinscek, ni

gdje su Gromace, a ni gdje je Brezidin, ali znam gdje je

1) Jura na 72 s.



— 89 —Ihihinopnljc : na Cabarskorn : to silin Modiiiski i Senj-

ski biskup (llavinic iicgdi od KiDO do Ki!)!! Ijc^la piso

aru, tužcc se na kneze /linske: « In cabau Ihminns

Havo . . . šibi appropriavil dccitnam parochialcm cx villa

babinopolie; (pias dccimas m pracjiulicium parodii con-

verlit in privatum simm iiliJe, Iradcndo cas Dominae n . .^

II Farlatovoj IV na 148 s. Tako Vinodol je bio cah do Pre-

zida i do Cabra (Cubar je po njeniaku!).

\ Rieka, la grad nije bio pod Krkoga, nego pod Pul-

skoga biskupa, i to sve do 1787 Ijcta, kako Sladoviceve

Poviesti kazu na 1!) strani, i na l!24, a i na 212, ter su

se Rieeani s Pulskiini biskupi udo putij popravdali: ho-

tjivali su svakako da im popi po slovinsku maše i mole.

Rieani ? ! E, Kieani, ali nekadanji, a sadanji hote, da

im ugarski šopu a talijanski plesu!

1 još Modruška župa sva je prilika da je spadala pod

Krkoga biskupa. Jer kralj Hrvatski Stipan IV 1163 Ijeta

piše, da mu je otac kralj Gejza Splitskomu nadbiskupudao BuzkUf Plaškii, Vinodolsku, Modrusku i Novogradsku

župu *). Ali pod koga biskupa su prije spadale ove župe?

Pod Rabskoga je Ružka, ali nije Modruška, kako nije ni

Vinodoleska, a ni Plaška, a ni Novogradska: tako ove su

pod Krkoga. A vec desetoga vieka Modruše biahu grad,

ter unutri je propoviedao sv. Vojteh biskup Pražki^). A

Novigrad, ovo nije oni u Vinodolu, ni oni u Lici, a ni

oni na Lui, nego oni na Dobri rieci, blizu Karlovca, a

u Zagrebskoj biskupiji sada: mogao bi se zvati starigrad,

kako je star. A Plas sada Plaški, sva je prilika.

1) € Et maxime Parochiam Corbaviae, Barani {Bucani, prepisau!),

Plaši, etVallis Vinar^iae, Modnissae, Novigradi, ... quas pater noster Rex

Geyza concessU cidem Eccleslae S. Domnii.... », i ostalo u Farlotovoj lil

na 184 s.

2) .... S. Adalberttim .... pvaedicasse Chrislum modrush, quae urbs est

Liburniae... U onoj isloj Farl. na 114.



— 40 —Tako su liepo imali, Krki- Gatsku , Senj , Yinodol,

Plas, Modruše i Novigrad, a Rabski Podgorje, Liku, Buže

i Boace, pak su udo desetine spravijivali. A do kada

to? Dokle su u Krku i u Rabu Gri zapoviedab*, i dokle

su Hrvati. Krk pišu nekakovi poviestnici, da su Benetani

bili osvojili još 829 Ijeta *). Ali ono nije istina. Jer Vi-

gilia grad, ki je onda njihov knez Obelerij dobio a Par-

tecipacij predobio, nije Veda, ni Vecjla, ni Veglia, ni Ve-

gia, ni Veja, Krk ; samo sliepci i glušci mogu reci da jest;

nego je bio na Benetakom, pokraj Aimala (Aureliaca,

iliti OriagaJ i pokraj Malamoka, kako da su to dokazali,

Luic, Foscarini i Filiasi, svjedoi pop Osip Cappelletti,

liepo bnetanin ^), i još da su se narugali onim koji su po-

mislili na Krk. A tko se nebi ? samo hantavci mogu po-

misliti, da je Obelerij, bivši prognan, hotio Partecipaciju

preuzeci Benetke — s Krka ! Apak Krk biaše tada u do-

brih rukah , u Grkih, kako i Rab i Osor i mnogo Dal-

macije, ter su plaali ti gradi njihovim carem davke.

Nu od 870, ili od 875 Ijeta biahu ne samo Grki nego

i Hrvatski, pokle im je ono car Vasilij zapovjedio, da

davke neka plaaj u Hrvatskomu gospodam, a njemu samo

nekoliko toga: kako da su se pogodili {apacla»),

I plaali su njihovu gospodam po sto nekakovih pinez

{(( numismata ») svaki ta grad, pak su sve to više bivali

njegovi, a najzad posve, kada ih je kralj Držislav, ili još

Krešimir prvi osvojio , kako sani to jur dokazao negdi

sprieda, a i dr. Raki je u svojih Odlomih na 84, 88 i 89

strani. Tako su bili Hrvatski sto godin prije nego Bene-

taki: ako to i nije drago nekakovu pisaricu Antonicu Jm-

1) « In la citta Vigilia appuo Aurialo se serra. »

2) « Vigilia, citta ... poco lungi dal territorio di Sanf llario, rimpetto

a Malamocco, sulla estremita del continente, tra Chioggia e Eusina.» Storia

della Repubblica di Venezia 1848, u 3 svež. od 175 do 178 s.



— 41 —pastariu, kiraninu, ki je 180^ godine iz Trsta poslao po

svietu dva lista kadila pokojiioj gospodi 15cneta<!koi *), a

najve onoga sto gdje obcdva, ondje ne veera, a sve skupa:

da otocane od Hrvatov, od svojih, razgovori, a za Talijanc,

za tudjimi, nagovori, /a to je nalagao, da ti otoci nisu bili

ni Hrvatski ni Solvinski ni Ugarski ; i da Hrvatov nije bi-

valo na njih onih godin, a sam benetanin Cappelletti piše,

da jest ^); a i drugi, Dandul, šesto godin prijc njega, evako:

« Dux (Venetiariim, Petriis II Urseolus) deindc vastiim vc-

Uficando aeqnor... AtLXcrcnsern ad urbem delati sunt, iihi

non modo civcs , veriim omnes de finitimis tam Roinano-

rum , quam sclayorum castellis convenientes , hospitis ad-

ventum se praevenisse gaudebant » ^).

Nu Bnetanorn knez (da ne reem duzd, dni, dux po

latinsku), Petar Urseol drugi zabrani plaati Hrvatom dav-

ke, koje su im od davna plaali svakoga Ijeta po pogodbi.

I tako se kruto zamjeri i njim i njihovu kralju Drzislavu.

Pak su oni Benetanom zanovietali i dodijali: umjeli su i

onda vraati bat za bat, i više onda nego sada. Ali je i onda

tekao negda pas a negda zec. Jer taj Urseol nagna svoje

vojnike na njih dvakrat, i to više da im otme liepu Dal-

maciju, nego da im se za ono osveti. Prvo, 996 Ijeta, od-

pravi na njih šest brodov vojnikov pod zapovjednikom Ba-

doarijem Bragadinom ''), Drugo on sam preveze na njih

trideset i pet brodov vojnikov. Tada Zadar da jur biaše

Benetaki, svjedoi Sagornin, njegov vršnjak ^) , a i Dan-

1) « Cenili Storici suirisola di Veglia. »

2) ... anno 997 ... le isole di Glierso e di Ossero erano possedule da

Slavi croati ....; slavi e croati ed illirici (sic) si di quella, come delle cir-

convicine isole, corsero (?) a prestare omaggio, ed a giiirare obbedienza

airOrseolo ». Ondje na 299 i 300 s.

3) U Farialovoj V, na 185 s.

4) Cappelletti ondje od 294 do 296 s.

5) « lllis namque temporibus in Dalmaliarum confiniis non plus quam



— 42 —

dul: tako ga je bio dobio Bragadin. A kada je pak to bilo?

Cappelletti piše, da 997 Ijeta; a dr. Raki u Odlomcdi na

34 i na 88 s. da 998; a Farlat, da 1001, «ineunte sacculo

«wrfmmo»; a ja cu svoju malo kašnje reci: ali Cappelletti

ima krivo, da je tada bio Hrvatskim kraljem Mutimir, srn

Trpimirov'): i kako krivo! 1 pak tiRenetani, lakomci, da

su na brzu osvojili primorsku Istru i Dalmaciju cah do Du-

brovnika. V Osoru da su bili na duhovu, ter Osoran. i svi

onudnji gradi, ne samo Rimski, nego i SlovinsM '),

da su

se dali njihovu knezu, pod prisegu. A koji su to bdi gradi?

valja da Cres, Lubenice, i Beli. A Slovinci su sada na Lu-

benicah i u Belom (ako ne reku: na Belom), a i u Oresu

ostranmalo Taljjan. Ali Dandulu biše rei: omnes de tini-

timis tam Romanis quam Sclavis castellis: jer onako ti

gradi bi bili neki pod oblast Rimsku (Grku), a neki pod

Slovinsku (Hrvatsku): a tako valja da nije bilo.

Pak da suzajidrili u Zadar, u svoj grad '). 1 lotu Krki

i Rabski biskup i priur (poglavar) a i staiešina da su im

knezu, onomu istomu, drage volje dali svaki svoj grad,

prisegavši svi, da hte mu biti vierni, a biskupi još i za to,

da hte za njega u crkvi slavno moliti za carima*). Ali prvo:

tih biskupov nije imonovao Dandul, ni Krkoga m Rab-

skoga, a ni Osorskoga; drugo: pisam za te prisege ne ima-

mo, za nijednu; treto: Rabljani, Osoranii Beljam, a valja

laderensibus civibus (laclerenses cives) Mnetkorum dud (ducis) dilioni

o6(emwcra6an( ». Ondjena298s. „,. . . ,,

1) ... « re Murcimiro, figliuolo di Turpimiro » ... « Muktmiro re della

Croaiia, » ondje.

2) ... « omnes de finitimis tam Romanorum ,quam Selavorum ca-

stellis » . n •

3) ... « civitatis (Jadrae) Prior cum Episcopoet cetens suum Domt-

num (Petnim Urseoliim II) receperunt».... _ ^

4) Za kneza Mletakoga da još i sada mole popi po Dalmaciji i po lin

oloclh, piše, da ne reem onako, Impastari !I!



' — 43 —da i Krcani, obecali se njiliovu knezu Ottonu lOlH Ijola,

kako da so nisii nikaci nje<i;ovu otcu PcUu, oiioinu knc/.ii,

po samih iijiliovili pismih u l'arlatovoj V na r3^i(), na ()17,

i na OoO strani. Zalim" Sph*tjani i njihov nadbiskup Pctar

da sil onoga Petra Urseola prijeli. Ali Farlat u 111 od 10*.)

do 116 strane dokazuje, da jo nadbiskupom Splitskim bio

Martin do 1000, a od lada do 101.^) Petar. Tako: ili je

Dandul zapisao Petra namjesto Martina, ili je taj rat bio

za 1000. Nu nokakovi Klisani pravo 1000 godine svjedoe,

da ari su im Vasilij i Konstantin , a kralj Držislav, a

nadbiskup Martin, a knez Florin, koji da je i Splitski ^),

a Urseola ni ne spominju. Dakle je sva prilika, i ovako i

onako, da je taj rat bio za tom godinom.

A nije istina ne, Impastaricu, ono: da je taj Mletaki

knez ostavio za kneza u Krku Darija Frankopana , a u

Splitu sina Otona, a u drugih gradih Dalmatinskih druge

mletane. Jer za to ne zna Sagornin, njemu vršnjak, a

ni Dandul, a ni Monacis. To da je Dandulu netko pri-

dao '^), piše Cappelletti ondje na 808 strani. Pak on tomu

ne vjeruje, kako ni Filiasi, drugi mletanin^). Apak zna-

mo da je Florin neki knezovao u Splitu onih godin, a Kr-

cani sami pišu 1018 godine, da im je Andrij neki pogla-

var, i da ga priiirom zovu, a ne Comesom (knezom) *). I još

nešto: taj Oton imao je 997 godine samo pet godinic,

kako mu je broji sam Cappelletti na 380 strani : liepa

1) ... (.1 Anno ...millesimo, Indictione (decima) tertia, Regnantibus Do

minis Nostris Basilio et Constantino magnis Imperatoribus, in Regno Croa-

tiae gubernante autem D. Dircislavo inclyto Regš, residenle etiam in Sede

Beati Domnii D. Martino Reverendissimo Archiepiscopo, ima cum 1). Flo-

rino Principe Spalati et Clisii ».... U Farlalovoj III na 112 s.

2) « Uanonimo annotatore della cronaca del Dandolo »...

3) « Qualche oscura cronaca volgare non fa autorita in cib v.... U

Cappellellia na 309 s.

4) Ego Andreas Prior de Civitate Veglensi, » u Farlalovoj V na 309 s.



— 44 —vam kneza! Eto: štogod više grmi, to manje dažji. Ali

može bit istina, da se je Petar Urseolo i Dalmatinskim

knezom zvao od tada nekada.

Nu Hrvatski kralj Krešimir II, Držislavov brat, on je

svojao Dalmacija. I osvojio Zadar i još nekoliko gradov.

Pak Benetaki knez Oton srdit oboruža šilu brodov i pre-

veze tamo na njega. I premože ga: ali na moru negdi.

Pak mu preuze Zadar, ter i Rab, i Krk, i Osor, i Beli:

a to 1018 Ijeta. Jer toga Ijeta a mjeseca srpnja Rabski

biskup Maj,i

poglavar fprior) Bellata,i

popi, ai

vas pukobecali se njemu*) i njegovim naslednikom, dahte im

davati deset libric svile, i to sami slati na svaki boži

pod zarok pet libric suhoga zlata ^); a pak kolovoza mje-

seca Osorani, biskup Martin, priur Ivan, popi, i vas piik:

da hte im i oni tada, tako i pod toliko davati etrdeset

kožic kunskih ^); a i Beljani '') da hte petnaest takovih

isto tako, i još pomagati jim, i braniti jih^). Rabljanii Osorani obecaše i zapisaše to svaki u svojem gradu, a

Beljani u Krku ^), i to njihovi poslanici: « Godostro Se-

renico » (satnik?) , pop « Dabro », Petar « Scaminus »,

Marin « Stredrago » , (( Resinico » i « Veinto »,pred

Krkim biskupom Vitalom, a priurom (poglavarom) An-

1) ... i^vobis D. Othoni seniori nostro Duci Venetorum et Dalmati-corum »....

2) ... « auri ohrizi »... Ondje na 226 s.

3) Ondje na 617 s.

4) « Cha Fisole » - Capisulum - Caput Insulae, na Creskom.

5) Li ondje na 639 s.

6) .... « Anno millesmo octavo decimo, mense Aufjiusti, Indictione I.

In civitate, quae vocatur Vegla, spondentes spondemus et promittentes pro-

mittimus Nos quidem Godostro, gui modo vocatur Serenico, habitans in Cha

Fisole una pariter cum Dabro (Dobro, podpisan) Presbytero, atque omnibus

habitatoribus praedictae nostrae civitatis Cha Fisole ... vobis (a ne: urbis)

Domino Ottoni Duci Venetiarum atque Dalmatiarum (opet onako) Seniori

nostro »



— 4F5 —drijcm, ji piscem popom Marinom, i jos pred trimi svjc-

doci. Pak kako su mo^^li reci Colet i ('.aj)pcllctli, da ovo

je Krko pismo, da ovo su Krani obecali? ter oni posla-

nici oi to i>ovore, da oni su iz Beloga, i da to obe('uju

za sve Beljanc do vieka *), podpisavsi se prvi '^), a ti da

su im samo svjedoci za to ^). A pak Kandler, prigovori v

za to Farlatu namjesto Goletu, nije razumeo ono: « Anno

millesimo oclavo decimo », jer piše da je to bilo 1008

Ijeta! '*)• Ali i Krani, i oni da su se 1018 Ijeta zapisali

onomu knezu i njegovim naslednikom, obecavši jim tri-

deset lisijih kožic na godinu: i za to daje pismo u za-

koniku Treviškom. A Dobrinjci? a Omišljani ? a Vrbni-

ani? a Bašcani? a Cresani? a Lubeniani? Jer Osorani

se obecase samo za se, a tako i Beljani, a valja da i Krani.

Ali Krkomu biskupu Gatska, Senjska, Vinodolska ,

Plaška, Novogradska i Modruška, a Rabskomu Podgor-

ska, Lika i Bužka župa tada još ostaše. Jer Benetani

nisu se do duga širili po njihovih gradih: okolo 1026 go-

dine svojega kneza Ottona prognaše u Carigrad, obrivši

ga, pak nesložni malo po malo zgubiše svu Dalmaciju,

pravo svu — koliko je onda biaše — ne mogavši je o-

branit od nje starih gospodarov, Grkov i Hrvatov. Da,

Gri ju opet osvojiše: ter Zadrani njihova ara zovu svojim

1029 godine i 1033 i 1036 i 1044 i 1052 i 1056, i još do

duljega ^); a njegovim namjestnikom nada svom Dalma-cijom Grgura 1033 i 1036, a 1052 bana Stipana, a 1067

i 1069 Lava, govorei jim nekada « proconsuly^j nekada

(i protospatarius )) i « straticus )) , nekada sdimo (( protospa-

1) ... « cum ... omnibus hahitatoribus praedictae nostrae civitatis Cha

Fisole, cum nostris haeredibus , ac prohaeredibus et successoribus »

2) « Signum manus Serenico, qui lioc fieri rogavit. »

3) « Ego Vitalis Episcopus de civitate Vegla t. ss. » = leslis sum.

4) Iscrizione Romana in Veglia, na 11 i 20 s.

5) U Farlalovoj V od 42 do 49 s.



— 46 —tarius », nekada ovako i još ({ catipanus )) ili « capiiaims));

a Benetakoga kneza ni ne spominju, ni oni ni drugi Dal-

matini, u nijednom pismu onih godin. Ali Cappelletti on-

dje na 358 strani: da su se i za onim Ottonom Benetaki

gospodari pisali: Dalmatinski i Hrvatski knezi? Pisali su

se, ali nisu bili: svojili su, i ne samo Dalmaciju, nego

i Hrvatsku: a onuda nije bio ni Otton gospodario !

Tako i naši otoci bili su pod Grkoga ara. Za Rab,

to posvjedoiše Benetani , knez Ordelaf Faledar , Ivan

Tijan biskup Kaorlanski, Domenik Pulan, Domenik Mi-

chael, Domenik Mauroen, Rajnerij Michael, Marin Lon-goferar i mnogi drugi, 1116 Ijeta , ovako: « Prisižemo

vam Rabljanom, koji ste i koji budete, da ete moi do

vieka tako se vladati i tako stati i toliko slobode iiiiati,

i jošce si biskupa i kneza izbirati, kako da ste prije pod

Carigradskim carem ^) i pod Ugarskim kraljem, samo kne-

za potvrdjivati cemo vam mi i naš dvor; tako nam Boga, mi

cemo vas vladati i držati kako svoje Benetane, i onako,kako je vam Dalmatinom prisegao Koloman kralj Ugar-

ski skupa sa svojimi nadbiskupi, biskupi i knezi ». Evo,

sami Rabljani, biskup Paval, knez « Oriens », i vas puk,

svedoe, ne što su culi, ne što su itali, nego što su na

svoje oi vidjeli, a to: da oni su prije 1115 leta bili pod

Kolomanom, kraljem Ugarskim, Hrvatskim i Dalmatin-

skim, a prije toga pod carem Carigradskim, ter pri jed-

nom i pri drugom da su za se sami izbirali biskupa i kne-

za; a ti jim ovo sve spoznaju za istinu. Tako Benetani

nad Rabljani nisu bili od onda do 1115 leta. Kolika zagla-

vica Dandulu ! a i Farlatu, koji njemu sve vjeruje: da bi

1) « luramus ...potestatemque^ quam antiquitus dicitis habuisse sub

Imperatore constantinopolitano, et sub Rege Vngarorum, presulem vobiseUigendi et comitem,... Islo ondje fia236s., i uKukuljevievoj: Jura Re-

gni C. D. et S. na 28 s.



' — M —komu! on jo ono napisno nosto na ki'lvo, neslo na opako,

a nešto: nili stalo niti lo^lo, kako mu to poliro iMliasi

liej)o mletcanin ^). A i Krrki i Osorski otok ])ili su joda-

najstoga vieka pod (irckoii:a ara oblast: jer oni njei^ovi

namjostnici pišu, da su to nada Hvam Dalmacijom -); a ti

otoci l)iahu onda u Dalmaciji. To jos i sada [žamete naši

otoani! jcr za svako svoje miris(*c reku da je bilo Grko,

ako je liepo bila kakova crkva, ili mostir, i 11 giadac nji-

bovih starijih. Oni pripoviedaju i za sto su Gri otišli iz

našega otoka : Da je bila velika i duga suša, pak da su

im posablii

presablisvi kali, i lokve, i

jezera,i

studenci,ter da su vodu dielili, ne na eabar, a ni na kablau, a ni

na dižu, a ni na ašicu, nego na— aškulju od oriba. Za

to da su šli tja! Ali svoje zlato i srebro da nisu sve uzeli

sobom: da su toga udo zakopali, sve koji gdje onuda,

zapisavsi dobro, na kom i na koliku mestu, a i polag esa

i medju im i na em. Pak ta pisma da su odnesli. Ali

ta suša vam je, otoani, bila u Carigradu: suša na a-rih, suša na patriarkah, suša na državi, suša na crkvi:

suša u dušab u srdcih i u glavab njihovih. Pak jim Hrvati

junaci te otoke, a i svu Dalmaciju, posve predobiše. I ovo

je istina: ujmo svjedoke, jednoga po jednoga. Veli žakan

Toma trinajstoga vieka piše evako: « Krka, Osorska i

Rabska biskupija imale su svoje župe svaka na svojem

otoku; ali Krka je vedi diel i onih žiip, koje sada imaSenjska, koje tada ne biaše: jer siri li gradi spadahii pod

Hrvatska kraljevimt » ^) ,jedanajstoga vieka. Zašto je re-

kao: enim, jcr? Da pokaže zašto ne biaše još tada Senj-

1) « Dandolo ...volle piuttosto neWarida sua cronaca introdurre molte

InuHlita, molte leggende e favole », u Cappellettia ondje na 332 s.

2) « Gregorius, Protospatarius et Straticus universae Dalmatiae » -

(( Leo imperialis protospatarius, et totius Dalmatiae Catipanus ».

3) .... « Omnes enim civitates praedictae (Veglensis, Absarensis et Ar-

bensls) ad Regnum croatiae pertinebant », u Farlatovoj III na 123 s.



— 48 --

ske biskupije : zašto da i Krk biaše pod onoga kralja,

pod koga i Senj, pod Hrvatskoga, kako da i Rab i Osor.

Ovo ce mi rabiti kada budem na onom : zašto su Senjsku

biskupiju opet zastavili.

A sv. Petar Damian kaže i to dvakrat : da Osorski

biskup sv. Petar « Gaudeiitius » (RadošicJ, njegov premac

i znanac, ostavi se, 1040 godine, biskupije, prevezav se

iz Slovinske kraljevine u Taliju ^). A Slovinska mu je Hr-

vatska kraljevina, i njemu i sto drugim piscem latinom

i talijanom: zašto Hrvati su govorili nekako po Slovinsku:

a Slovini se bili naselili do njih udo prije nego Hrvati,

pak su im oni dobro znali ime, samo po svoju: Sclavo-

neSf Sclavoni, Sclavini, Sclavi. Zato još i sada Talijani po

Furlaniji, po Istri i po Dalmaciji zovu nas, svoje susjede:

Schiavoni, onako kako su nekada poeli, bili mi Slovinci,

ili Hrvati; a jezik nam: lingua schiava, a i sclava oni prvi,

govorili mi po Slovinsku, ili po Hrvatsku. Ovoga najbrže

ne znaju oni Hrvati, koji su daleko od njih.

A Rabski biskup Drago sa svimi svojimi popi, i po-

glavar (prior) Maj sa svim pukom, zapisali 1062 Ijeta Ful-

konu ili Falkonu opatu dvie crkve, Sveti Petar i Sveti

Ciprijan, sa svim njiju blagom, da polag jedne, ili polag

druge sazidje samostan za benediktovce, rekavši liepo,

da tada biaše Petar Krešimir kralj Hrvatom i Dalmatinom,

pak i njim ^) : komii da neka ih slobodno ttiii taj opat,

1) « Venerabilis quoque Gaiidentius Apsarensis Episcopus, cujus ego

familiaritatis dulcedinem merui,... Episcopatum dimisit, et de sclavonico

ri:gno navigans littoribus Anconitanae urbis appliciiit » ...^n knjižici XIX

« de abdicalione Episcopalus »; a u XX « apologelicum ob dimissum Epi-

scopatum » :« Haec venerabilis tile vir expertus, Petrus videlicet Apsa-

rensis Episcopus, qui Episcopatum dimisit, et de sclavonico regno Ita-

liam navigans, littoribus A. u. a. »...

2) ...«Croatiae Dalmatinorumque regimen Dom. gubernante Petro »...,

u Fartatovoj V na 227 s.



— /i-9 —i koji to huda za njim, ako ih za to budu pvavdali , ne

davsi biskup i poglavar njim pravo *). Pak ovo pismo

pohvali i potvrdi sam kralj, l*etar Krcšimir 1071 Ijeta -).

A kako je on ^) ovoga istoga Ijeta Uabskoj l)iskui)iji za-

pisao sve što je nje od prija bilo: Podgorje, Liku, Buže,

i Boace, a i kako je Pažkoga otoka nekoliko, scla: Pag,

Peane, Murovlane i Vlasice, njoj '') uzeo a Ninskoj dao,

koja da je tada uzkrsnida ^) - to sam još o Petrovi po-

vjedio, ter i dokazao ; a i kako je dva Ijeta prije zapisao

svetemu Krševanu u Zadru svoj otok Maiin u svojem moruu Dalmaciji ^): da mu Bog starije pomiluje a kraljevinu

ouva , koju da mu je liepo razmaknuo po kraju i po

moru ^). A i staropažani ^) (ovako ja zovem ((Kessenses»,

ne znajuei drugako) 1071 Ijeta njega imenuju svojim kra-

ljem, a Draga Uabskim i svojim biskupom, a Mazolina

svojim i njihovim knezom ^), darovavši ter zapisavši Sve-

temu Mihovilu samostanu na « Sansikovu » (na Sušku)svoj samostan Sveti Petar na' nom otoicu blizu Veloga

Lošinja, a i oba ona otoica sa svim, samo da njihovu

biskupu neka budu podložna kako da su i bivala, a knezu

I

neka davaju koliko da su i davala. Na to se pismo pod-

1) ... « Ucentiam Ubere habetote ... eundi ad regem , ut sicut lex do-

cuerit, ibi emendet »...

2) dEgo Cresimirus rex corroboro ^k.., ontlje.

3) i(Ego Cresimirus rex Dalmatinorum ac Chroatonim «..., onclje

na 229 s.

4) (.{De jure suo ».'.

5) ... «NOVO dedimus Episcopo Nonensi^K..

6) ... ft nostram proprtam insulam, in nostro dalmatico mari sitam^>,

ondje na 48 s.

7) ... « quia Deus omnipofens terra marique nostrum prolongavit

regnum »....

8) *iNos Kesensis Comunitas «...

9) ... « tempore Cresimir i Dalmatinorum ac Croatorum Regis, et Dragi

Arbensis Episcopi » . . . « pristinum vero rogamus dari MazoUno Arbensi

COMITI, QUI NOSTER €St ))...

4



_ 50 —pisaše, taj njihov i Rahski knez Mazolin '), Dobrogost, Pe-

tar, Dujam Vdastelin (Vlastelin: onako, ili Ulastehn, jest

po vlaškomgovorila), Stanimir, Bardinus, Perlug, Subdt-

mir, Paval, Culiamir, Bastian, Stojan Gosttme, i jos neki

tri, pak i 6n biskup Drag kako sam jur pokazao. Po moju,

sve sami hrvati ! Pak ovakovi da požele pod Beneteane,

pod onu tudjinu? I još nešto : Rabljani svojega pogla-

vara i 071 Ijeta ne pišu prior, kako su ono prije, i to jos

1062, nego comes, latinski. Dakle negdi od 10G2 do 1071,j

kada je u njih zapoviedaokralj Krešimir Petar, a ne Be-

netani ni Gri, poeše njega ovako zvati, i to brze po

toga kralja naredbi, nego po svojoj volji : jer u njegovoj

kraljevini biaše dosta poglavarov koje su Latini zvaii :

comites, a sami Hrvati: infoni . ili knezi. A uzkrsnuli

biskup u Ninu one župe valja da je svojao, kako je ono

bio Grgur, pak je kralj Rabskoj crkvi dao ono pismo za

nje, po kom je vidjeti, da je ona biskupja poela1071

Ijeta, ili još malo prije, a ne 1072 kako Farlat sudi u 111

na 141 strani, a još manje 1073 kako arhižakan Toma,

van da ju je tada sabor u Splitu samo pozakonio.

Tako za Rabljane i za Osorane veli žakan Toma ima

pravo da su onih godin spadali pod Hrvatsku k^ljevinu;

a krivo Farlat, koji mu toga ne da ondje u lil na il6

strani; ali u V na 228 i na 229 str. i on to spoznaje za

istinu. A. kada je Tomi to istina, tako je i ono: da su

i Krani tamo spadali; a da jesu, on jošce svjedoci gdje

ono pripovieda, kako je neki Cededa za slovinski jezik

prognao iz Krka biskupa Grgura, pak totu poeo bisku-

povati, a svietovnjak. Evo kako je to bilo, ali na kratko.

Papa Ivan VIII 880 godine dopusti Slovincem masu i mo-

litve po njihovu, da pae to zapovjedi, pohvaliv rado slova,

1) . Ego Mazolims Arhensis et Kesensis Comes testor, et me sub-

- scribi jussi ». U Farlatovoj V na 195 i 229 s.



— 51 —kojji iiii jc ])i() izmislio /a to isto uitelj sveti Curil Konstan-

tin iz Soluna grada ^). Pak: Bozc v'pomosl inoju v'n'mi—slava Olcu i sijmi i Svciiunu Duhu— slava va višiijih Bocju—pomolim*se— va vse vekij viek— Gospod s vami— v*vimjik

srdca— hvahj v*zdavajmo Gospodevi Bofju nascmii— idile

misa jcstf pjevali su ini u cikvah redovnici, oboji, i popi

i koludri, najprijc Moravljanoin i Panonjanoni, pak Hrva-

tom i Dalaiatinoni slovjenom. 1 tomu su se oni vele ra-

dovali i veselili, ter su blagosljivali sv. Curila, i sv. Me-

tudija brata mu, sto sta im bila tako poela. Ali za to

isto kruto su zavidjali, a i zanovietali, Niemci prvim, a

Latini drugim, ter su im i Metudija hudali, sveta lo-

vjeka. Pak je deseti Ivan papa negdi 925 Ijeta pisao Dal-

matinskim i Hrvatskim biskupom : « Da na Slovinskom, -)

» svetu misu vršite po latinsku kako Rimska crkva, a ne

v po tiidju(njoj ) ^) : zasto Sloveni (« Sclavi ») da S2i

» njejina djetca »; a kralju Tomislavu Hrvatskemu, i Mi-

hovilu knezu Zahumskomu '),i

još onim istim biskupom,i svim županom^), redovnikom {((sacerdotibus»), i imku

po Slovinskom ^) i po Dalmaciji: « Da Slovinci su ose-

» bujna djetea svete Rimske crkve, apostolkinje '^) i posvud-

1) ...<iLUteras denique sclaviniscas (=Slovin'ski-a-o) a Constantino

qiiondam philosopho repertas ,quibus Deo laudes debite resonent, iure

LAUDAMUS ; et in eadem lingua Christi domini nostri preconia et opera

enarrentur iubemus »....« Nec sane fidei vel doctrinae aUquid ohstat, sive

missas in eadem sclavinica (Možebit je i ono bilo ovako) lingua canere,

sive sacrum evangeVmm vel lectiones divinas novi et veteris testamenti

bene traslatas et interpretatas legere , aut alia horarum officia omnia

psalere ».... In Tabulario Vaticaiio.

2) ... (in) Sclavinorum terra » —Hrvati i Srbi, a i oni prvanji Sloveni.

3) « In extranea (lingua), » ... u III Farlatovoj na 93 s.

4) « Chulmorum », kaijml. Zašlo i Mihovilu ne piše: « dilecto filio »,

kako Tomislavu, nego samo: excellentissimo Duci?

5) « Zupanis «...

6) ... « Sclavoniam » = Hrvati i Srbi, i još oni prvanji Sloveni.

7) ((. Apostolorum^) nam. apostolicae netko prepisao.



— 52 —» nice^ a njihove {a Sclavinorum ») kraljevine medju nje-

» jinimi prvinami: zašt* ona da je njih bila nauila vjero-

» vati po hristjanskuy i pokrstila: pak njezina i nauka i je-

» zika da neka se drže, kakoda

se i Sasiei (a

Saxones )))

,

» koji da su bili skorije kršeni, pri papi Grguru (drugomu) .

» Jer komu da im je drago Bogu misu govoriti po tudju,

» po Slovinsku ^), kada da su osebujna djetca njezina? da

)) koji bi to tako rad, taj da prestaje biti njS. Zato da oni

)) neka poslusaju njega i koga k njim šalje, Ivana Jakinskoga

» i Lava Palestrinskoga biskupa: da neka ostanu pri njihovu

» jeziku; ako ne: da ce ih on od sebe odluciti ^). 1 poslušali

su. Jer sabor onoga istoga Ijeta u Splitu odsudi: « Ut nul-

lus Episcopus noslrae provinciae audeat in quolibet gradu

SLAviNicA lingua promovere; tamen in clericatu et monachatu

Deo deservire. Nec in sua Ecclesia sinat eum missas facere,

praeter si necessitatem Sacerdotum haberetfper supplicatio-

nem a Romano Pontifice licentiam ei sacerdotalis ministerii

tribuat^) )). Kako cu ovo nesrice razumjeti? ovdje je <ieum))

ga, i (( ei » mu, a nije koga ni komu: u prvom redu nekoja

rie je propala, ili od starosti ili po neharnosti kojegagod

prepisaa; a ni ovo « tamen » ne pristoji; lagko da je bilo

tantum s prvine: jer za oboje pisivali su tm, na kratko,

Sada naški , koliko se da : « Nijedan biskup Splitskomu

nadbiskupu podlozan, a ni on sam, ne redite ikoga za Slo-

vinski; a koga su, taj budi samo zaknom ili koludrom ter

tako Bogu sluzi; i ne dajte u svojih crkvah mašiti Slovinski

nijednomu popu, van da bi potrebovali popov: ali i tada

prosite Rimskoga papu, da tomu i tomu popu dopusti tako

mašiti )). Vidjeti je, da su neki vikali: ne, ne! tako c'emo

mi bivati brez redovnikov a ljudi nam brez maše!

1) ... «m barbara seu Slavinica lingua -»...j a i « Sclavinica»,

2) Ondje na 95 s.

3) Isto ondje na 97 s.



— 53 —Nedetc, ne, ako budetc djctcu iz mala Skolali latinski,

kako vas evo papa nagovara svili *), odgovarali su im oni

poslanici.I

to sabor zapovjcdi, nekako.Ali Sloveni za taj saborski zakon liajali i ne hajali:

bivali su svojemu jeziku radi: a znavali stoje ono osmi

Ivan papa bio pisao : a i popov potrebovali. Pak papa

Mikula II posla k njim, negdi za mladim letom 1059,

kardinala Majnarda, a taj spravi sve njihove biskupe ^),

najbrže u Splitu, ter s njimi, kako veli žakan Toma pri-

povieda, odlui da vec' (« de caetero ») nijedan sveenikne ima mašiti slovinski («m Imgua Sclavonica ))) , nego

samo latinski i grki; i da nikomur sa slovinskim jezi-

kom ne imaju dati biskupi svetih redov. I topotvrdi papa.

Pak Slovinske crkve zatvorili sve. A njihovi ^) redovnici

plai se i tuži i skonuj, prestavši vršiti svoje djelo. Pak

silna smutnja nastala po kraljevini Dalmatinsko] i Hrvat-

sko] "^), Evo, Toma ne kaže: po kraljevinah, nego: pokraljevini. Tako Hrvati i Dalmatini biahu tada pod sve-

jednim kraljem; ali i Krani biahu Dalmatini. Nu ujmomu ih j oš nekoliko.

« Ter pride na Hrvatsko {a ad Croatiae partes)))^ iz

D nekuda drugud, neki pop Ulfo, Golfango^), iz vana bo-

)) gomoljan, a vnutri paklen mieh. Pak trubi on po puku:

» meni vas je muka; ja cu vas dobro svjetovati: mene» je moj gospodin papa k vam poslao (a nije). I on je

» vele žalostno uo, da su vam crkve zatvorili a redovni-

» kom službu božju vršiti zakratili. Zato sada pošljite

1) « Unde hortamur vos, o dilecHssmi filU, ut vestros tenerrimos piie-

ros a cunabulis in studio litterarum Deo offeratis )y.,.V onom listu.

2) ... « Synodus omnium Praelatorum Dalmatiae et Croatiae »...

3) « Sclavorum^K..

4) ... « in Dalmatiae et Croatiae Regno » ... in Regno Sclavonico »...

«in partibus Sclavoniae » — svejedeno.

5) ... (( Ulfus .... cui Golfangus (Volfangus?) agnomen erat»....



— 54 —» k njemu, k mojemu gospodinu, kogagod: ja drugi, ako

»ne izprosite štogod zaprosite. ! starešine se spravise

» na kup, ter poslaše u Rim toga istoga popa Ulfa, davši)) mu darov za papu. 1 on, odputiv se pride tamo, zanese

» njihove [a Croatorum))) dare i prošnje gospodinu papi

» pred noge ^), ter ga prosio, da u Slovinskoj kraljevini ^)

» budu opet crkve i popi onako, kako su prije bili. A on

» njemu : Nije pravo iz lagka uiniti štogod preko onoga

)) sto su apostolskoga stola poslanici odluili. Ali uzmi ti

)) naš list, pak ga zanesi onamo velomu biskupu i kralju

» i drugim biskupom, neka za to dva biskupa pridu k nam:

» jer tebe ne možemo nikakor uslišati, kada te ne pozna-

» jemo. I pop brže bolje zanese papin list, ali, hudoba,

»ne k njim, nego ka Gotom (Hrvatom: zarekao si se), koji

)) su ga bili poslali. Pak ti pitaj ga, da je li za njih šta iz=

» prosio od pape. A on njim: Jesam, jesam po Božjoj

» milosti, štogod ste hoteli: evo piše, da vam crkve otvo-

» re, da vam redovnici opet onako služe. I jošce sam vam

)) izprosio, da za se biskupa izberete koga svdga (hrvata),

)) pak da ga s menom i s nekoliko darov k njemu pošljete

)) posvetit. A Goti (Hrvati Hiti Sloveni: opet si se zarekao)

)) raduj se i veseli tomu; i tudije izabraše biskupa, nekoga

)) Cededu, starca brez nauka, ter ga brže bolje odpraviše

)) u Rim s nekakovim opatom Protepom (Potepom, siidim

)) ja) i s tim popom Ulfom, koji se je i domisilio toj svoj

» vragoliji. Kada oni tamo, papa njim: da koji su oni.

» A vragulin pop: Mi smo iz Dalmatinskih krajev, sveti

» ote. Vi se morete spametiti, da sam ja pred nekoliko

)) bio u vas, dobri ote; a ova sta prišla pred vaše noge,

))

da sesmilujete njihovu ^) narodu, kako se svakomu;

1) Aleksandru II, od 1061 do 1073.

2) ... «iri Regno Sclavonico ^k..

3) Vidjeti je, i po'vom i po'nom, da pop Ulfo nije bio hrval.



— 55 —i> i još ov, vole plemenit muz Gotski (Hrvatski), da ga vi

bolje nauite, da hude mogao slohodnije i)ropoviedati

pnivu istinu. A kakovu slu/bu ima? zapita gospodin

papa. Popovao je slovinski ^) prije, odgovori

munetko.

A on: da zasto brade ne brije po katoliku. A opaki

pop Ulfo: Zato je, gospodine, pred vas pri.^ao, da od

sada vas posluša. Pak poštovani papa on as mu pre-

strize malo dlak na bradi s:im, a slugam zapovjedi, da

ga po crkvenu obriju. Zatim ree popu Ulfu: Ja ti ni-

šam bio zapovideo, da ovu dvojicu k meni pozoveš za

ovoliku stvar, nego biskupe. Na to on: Hoteli su oni,gospodine, ali nisu mogli nikakor.

» Pak gospodin papa, posvjetovav se , odgovori jim

ovako: Sinci! znajte: ja sam mnogokrat uo to sto bi

radi Goti (Slovenija ali sto su ono pismo Arijevci iz-

mislili fovo nije istina), zato im ja ne smiem nikakor

dopustiti, kako nisu ni prvi pape, da svetu službu po

svoju vrše -). Sada pak idite, ter inite oni narod ovrši-

vati sve sto je naš poštovani pobratim Majnard Sveto-

rufinski biskup kardinal naredio na saboru, dokle naši

poslaniei onamo pridu. I otidoše bitro. Pak Cededa

ovako: Pope Ulfe? reci mi, sto nam je koristilo da smo

bili pred gospodinom papom? A on njemu: Što si jako

želio, to si po meni dostignuo. « Sto? » - « Papa te je

zabiskupio ». - « Kako?! » - « Komugod nekoliko dlak

na bradi ostriže, taj je on mah biskup: toliko ti on

može ». A starac bena raduj se, ter kupi brzo kumui prsten. Pak dojdoše oni do Hrvatskega, (((ingredien-

tibiis eis fines Croatiae »). A kada su to culi njihovi

(f< compatriotae ») , teci oni veselo na susret svojemu

biskupu. Ter ga jako veselo priješe. I on, kakov biaše,

1) K In sna httera^>.

2) « In sua Ungua ».



— S6 —» vuk grabežljivac u koži ovjoj a ne pravi pastir, takovo

)) djelo poe: najprije skoi na Krekoga biskupa, ter ga vele

» brzo splaši iz njegova mjesta *) , pak to za se osvoji

))

kako da mu je papa dao oblast,i

poe, sram ga bilo !

» biskupovati: crkve posveivati, žakne rediti, i drugo,

» a tako oskvrnjivati sveto » .- I još Toma : da je pop

Ulfo Golfango skupa sa Cededom, s tim divljim bisku-

pom, opaku smutnju vodio po krajih Dalmatinskih i po

Hrvatskih ^)

.

Eto kako Toma po drugo svjedoi , da je i Kreka

biskupija bila pod Hrvatsku kraljevinu, pod Hrvatskegakralja Petra Krešimira; i da je ona imala tvrdih slovi-

nac, tvrdjih nego nijedna druga u toj kraljevini: da su

svoj jezik hoteli u crkvi svakako, i prieko biskupove volje,

i prieko nadbiskupove, i prieko saborske, i prieko papine,

ter za to poslali u Rim k papi , Aleksandru drugemu,

Ulfa Golfanga, neijega tudjega popa, dva puta, najprije

sama, pak samotreta, skupa sa svojim popom Cededom i

s Potepom, opatom nekoga onudnjega samostana, i jošce

svoga pravega biskupa Grgura izagnali iz njegova mesta,

iz Krka, pak totu postavili za biskupa toga istoga Cededu,

a popa, i još nenauena: da nije razumeo ni riei latinski;

samo da je slovinski: i to njim da je bilo dosta: jer je

bilo po njihovu. Ali Krani su sada talijani? Oni su to

i onda bili, ali nisu Omišljani, ni Dobrinjci, ni Vrbniani,

ni Bašcani; a ni Senjani, ni Ledeniani, ni Novljani, ni

Bribirci, ni Grižanci, ni Driveniani, ni Hreljinci, ni Ba-

krani, a ni Modrušani, ni Gašani: oni su svi bili slo-

1) . . . « Veglensem Episcopum cum omni celeritate de sna sede fu-

gavU »

2) .... « Ulfum preshyterum .... alUgatum propter Schismatis nefarium

scelus, quod cum Cededa exercuerat in regionibus Dalmaiiae utque Croa-

tiae ...... U Farlatovoj III od 132 do 133 s.



- 57 -vinci, kako su i sada, pak lagko i prelagko prcmogoJiO

Krane. A (iatani, Scnjani, Vinodolci i Modrusani onda

još biahu pod Krkoga biskupa : zato Toma i piše ono

po Dalmatinskih kra/jih i po Hrvatskih da su sviet smutili

pop Ulfo, opat Potepa i pop Cedcda tobože biskup, a to

po Krekom otoku i p' onih župah, a 1062 i 1063 Ijeta.

Ali ju platiše Ulfo, Potepa *) i Ccdeda. Papa, on isti,

posla k njim nekoga kardinala Ivana, a to dvanajst liet

prje 1075 ^), tako ili 1063 ili 106i. I taj ravno u Kreku

biskupiju. Totu spravi mnogo naroda i redovnikov obojih,

pak pred njimi osramoti žestoko Cededu, sto je onakov

biskupovao, ter ga i prokle, a i Potepu, i svih koji se

njiju držahu. A Ulfa ki je bio najve' kriv, njega da zavuc'

u Split, kamo i sam pojde, ter ga totu, spraviv sabor, naj-

prije posve razpopi, a zatim da paliat, ostrid, na elu

šgalat pak u tamnicu zatvorit, i to do smrti. Nu Cededa

manenina nehtio se nikakor ostaviti onoga opakoga po-

sla, pak nasta velika smutnja po svoj kraljevini. A papa:

da ga prokunu na velu. I jesu, dva puta u Rimu, a tri

u Splitu na saboru : pak je iz nenada umro, onako kako

je i Arij. A Ulfo, on nije bio do smrti u tamnici: papa

na smrti 1078 Ijeta oprosti mu. Pak ga oslobodi 1075

Ijeta Gerardo veli biskup Siponatski, u Dalmaciju poslan

od pape Grgura sedmega. Ali ga ne pusti ondje, nego

uze sobom u Rim: da se vec ne vrne onamo. I ovo sve

pripovieda veli žakan Toma, ondje u III knjiži Farlatovoj.

A kakov SlovinsU jezik je ono bio? Onakov kakov su

1) « Protepa » držim ja da je krivo u Farlala ondje, kako je i <^prod-

sup i prodsupia stokrat u V knj. od 200 do 210 s. za Osorsku biskupiju,

namjeslo: podsup (podiup) i podiupia, kako sam ja vidio u smh pismih

one bisknpije.

2) 1075... «6rerarf^w5 Legatus Spalati invenit....Ulpum presbyterum

....ab annis iam duodecim Papali mssu gravissimis compedibus alligatum

propter Schismatis nefarium scelus ))....



— 58 —Hrvati posve razumievali, valja da: jer da nisu, nebi ga

bili onako ljubili, onako uvali, onako branili, ni onoliko

za njim plakali, i pogibali. Ali je bio jezik sv. Gurila i Me-

toda, kako svjedoi sve sto je onda napisano a nije pro-

palo. Tak' oni Hrvati su posve razumievali sv. Gurila i

Metoda jezik: a kako nebi onda, kada još nisu ni na ta-

\ lijansku ni na njemaku ni na tursku zanosili ni natezali?

I Ter Dobrinjci bi još i sada onako razumeli, i Yrbnicani,

*^aT Omišljani. Oni bi i Kraljodvorski rukopis brže nego ni

eši:ja to znam.

A pak jesu li bili prestali popi i koludri govoriti masu

i ostalo po slovinsku? Senjski biskup Filip 1248 Ijeta

(tada jur biaše ona biskupija) u Lionu pisao je papi In-

nocenciju IV: da Sloveni imaju svoje pismo, ter redovnici

po njegovoj biskupiji sluzhu Bozju da vrše slovinsU ,po

obiaju od davna: pak da bi rad i on onako jednako liepo ^).

'.

A iz Omišlja, iz mostirasv. Mikule benediktovci pisali

su'^mu 1252: da se oni latinskomu pismu ne mogu uiti:

da oni su Sloveni i da imaju pismo slovinsko (« qui Sclavi

existunt et sclavicas litteras habeant))): pak da im dopusti

slovinski a na Rimsku sluzbu Bozju vršiti , kako da su

IiPRiJE, I ONI I NJIHOVI «TARiJi ^) . 1 ou dopusti ,

i ujemu

t i njim, odpisav njemu samomu: da neka slobodno onako

vrši Bozju sluzbu, ali pravo prevedenu, i samo onudakuda

je obiaj ^) ; a za njih Krckomu biskupu (ne znamo mu

1) ... «TUA petitio (odgovara papa biskupu) con^rneftaf, quod in Scla-

vonia est littera specialis, quam illius terrae Clerici se habere a B. Uie-

ronymo asserentes{\\), eam observant in divinis officUs celebrandis. Unde

nt illis efficiaris conformis, et terrae consuetudinem, in qua existis Lpi-

scopus, imiteris, celebrandi divina officia secundum praedictam litteram

a nobis Ucentiam postulasti ».... U Farl. III na 89 i na 143 s.

2) « Prout iidem et precessores sui facere consueverunt ».Theiner

Monum. Slavor. Merici, na 79 s.

3) « Ucentiam tibi in illis dumtaxat partibus, ubi de coNSUETUDmE

observantur praemissa ....concedimus )). U Farlala ondje.



— r>o —imena): d'nko hude vidio da je za dobro, da im to on slo-

hodno dopusti *). I on je vidio du je lo za dobro. Tako

popi i koludri po Krekom otoku, po Scnju, po Gatskoj,

po Mod rušah, po Plaši, po Novomgradu i po Vinodolu -

po Krkoj biskupiji, ni za onimi trimi sal)ori, 1059, 10G4

i 1075 Ijeta, ni za onakovimi zabranami, ni za onolikimi

grožnjami, nisu bili ustali slovinski mašiti i moliti i kr-

stiti i odgrešivati i priešdvati i ženiti, a i pokapati i bla-

gosljivati ! ali to sve po Rimsku ^). Tako jedanaestoga,

dvanaestoga i trinaestoga vieka imali su oni napisati slo-

vinski udo knjig. J sve su propale, izvan dvih ili trih!

Ali kako je ono bilo, oni Senjski biskup je papu potre-

bovao, a njegovi popi nisu, i oni Omišaljski benkovci 1252

Ijeta jesu, a prije nisu, za ono isto? Biskup je hajao za

one zabrane i grožnje—za zakon, a popi mu za oni obiaj;

a benkovci do onda za obiaj, a od onda za zakon. Je li

ovako bilo, ili su bili opet zabranili ono isto?A Rabski redovnici, a Ninski, a Zadarski, a Kninski,

za što su oni hajali ? i Pulski, i Pianski, i Roparski i

Tržaški? Ter i to ti kaže Senjski biskup, « in sclavonia

est littera spccialis , qiiam illius terrae clerici se habere

a B, Hieronymo asserentes, eam observant in divinis offi-

ciis celebrandis » =» ii slo\ eniji je oscbujno pismo, po kojem

onudnji (po ovoj je vidjet da nije pisao doma, nego uLionu) redovnici vrse sluzbu Božjih držei da im je to

ostavio Sv. Jerolim: jer Slovenija nije bila samo Senjska

biskupija. A za Zadarske imam i drugega svjedoka, u Ba-

ronijevoj knj. XII na 691 s.: « Papu Alesandra III u prvu

1) « Concedimus, ut super hoc facias, quod videris expedire ». U Tliei-

nera ondje.2) « Ut in litteris sclavicis secundum ritiim ecclesiae Romanae dimna

officia valeant celehrare, prout iidem et predecessores sui facere consiie-

verunt ». Isto ondje.



— 60 —nedilju prije sunca privezose, hvala svetim Apustolom,

zdrava i vesela u grad Zadar s njegovimi drugi , s Pre-

neškim biskupom Manfredom, s kardinalom Sveto-Nasta-

sijskim Ivanom i sa Sveto-Pudencijanskim Bosonom, s nad-

biskupom Salernjanskim Romualdom i sa svietlim knezom

Rogerom. A još nijedan papa nije bio u tom gradu, pak Za-

drani, popi i puk zajedno, raduj se ovomu i veseli brez

konca i kraja, ter hvali Boga i blagosljivaj, sto im ga je sada

poslao, svoga slugu Alesandra, naslednika bi. Petra. I po-

sadiše ga po Rimsku na biela konja, pak svi redom po-sried grada poj udi na velik glas neizmierne hvale i pjesme

slovinski, po svoju, « immensis laudibus et canticis altis-

strne resonantibiis in eorum Sclavica lingua » , zapeljaše

u Svetu Anastasiju, stolnu crkvu, kadi ova djevica i mu-

enica poiva na poštenu mjestu. A nakon etiri dni iz-

lize iza Zadra, pak, voze' se sretno mimo Slovinskih otok,

« per scLAvoRUM insulas » , i mimo Istranskih gradov namoru, pride u Benetke.... », a to 1177 Ijeta.

Evo, onda su Zadrani pred samim papom Boga molili

i hvalili i astili i slavili slovinski, a sada pišu aru, da

im je drago da su njihovi vojnici premogli na moru Ta-

lijane, pak talijanski! kako da bi Bnetani svojemu kra-

lju njemaki, da im je drago sto ih je izbavio Niemac!

kako su smiešni !!.... A na kom je otoku Slovinskom bio

ov papa? U Rabu, piše g. Kukuljevic u Arkivu IV na

811 s., da je 1170 godine posvetio stolnu crkvu Devici

Mariji, Da je posvetio, to more biti, ali da je i 170 godine,

to ne more : on nije bio onuda tada, nego šest godin ili

sedam zatim: da nije Kukuljevic vidio MCLXX namje-

sto MGLXXVI ili MCLXXVII? Da sam u Rabu! jer ovo

bi znati. A kada je on bio u Rabu, lagko da je i u Krku,

a još laglje v Osoru : jer i ono su otoci Slovinski. Ali

meni se je vrnuti po ono sto je bilo ostalo.



— Gl —Za Krcšimirom Petrom kraljcvao je neki SUivic (ovo

je ime, a ne pridjevak *), ali samo od \i)7t\ do 1071) Ijeta;

a za tim je Zvonimir, od 107G do 1081). Sada simo ti

stariter postovani napisu iz Svete Lueije Bašcanske, pak

mi posvjedoei: koga si vidio, da je tuda kraljevao? u Zvo-

nimir hral Hrvatski v* dni svoj{^ v'svetnjii Lucijii— » Tako

je Zvonimir kraljevao na Krekom otoku, kralj Hrvatski;

a i na Osorskom je on i na Rabskom. A koga je vidio

oni napis, da je knezovao onuda?... « v^diii kneza Kosmata

obladajnšcago vsu Krainii.,. » A Sveto-Lucijski napis pro- ^'

tumaio sam ja u Književniku, 1865 god., u I svezku. i..^-•»«sk-^*

A po Zvonimirovoj smrti kraljevao je Stipan II, i ne

samo nad Hrvati, nego i nad Dalmatini, kako siim kaže,

Splitskim koludricam potvrdjujuc neke zemlje, koje im

je bio Zvonimir darovao, a koludrom zapisujuc' neko mje-

sto 1089 Ijeta ^). A ta pisma jesu u Farlatovoj III na

158 s. Pak Impastari piše, da je Zvonimir bio zadnji

kralj! Nu ta Stipan je samo do 1091 Ijeta kraljevao.

Tako Kreki, Osorski i Rabski otok do 1091 Ijeta bili

su Hrvatski. Ali za Rabski evo prigovora. Rabljani, bis-

kup Paval, knez «Oriens, » i vas puk, 1115 i 1116 Ijeta

daju se Benetakomu knezu Ordelafu Faledru evako: « Mi

hoc'emo biti vaši, ako hoete vi nam do vieka dati ovako

se vladati i ovako stati i ovoliko slobode imati, i još da

si budemo mogli biskupa i kneza sami izbirati, kako smood starine pod Carigradskim carem i pod Ugarskim kra-

ljem» ^) ..., a Hrvatskega kralja ne spominju. Ali ja sam

1) « ^072 ...visum est nobis fratrihus Zomne, Dosimiro, Gromih, et

Slavizo » — « Ego Petrus jupanus de Sidraga cum fratre meoSlavizo »,

u V Farl. na 604 s.

2) Stephanus ego nutu Dei Chrobatorum et Dalmatinorum Resoquoddam scriptum a nuper Rege defuncto Svinimiro concessum..,

3) ... « quam (potestatem) antiquitus dicitis habuisse sub Imperatore



— 62 —vec dokazao, cla su oni bivali pod njihova kralja. Tako

njega no spominju za nešto drugo : morda im nije do-

pušcao da si sami odabiraju biskupa i kneza? Ali meni

se nec'e gatati.Sada hodu reci po hrvatski što je 1308 Ijeta po la-

tinski napisao Juraj Kostica, biskup Rabski od 1292 do

1313, a rabljanin:

cc Poimlje poviest o sv. Hristoforu mueniku,

)) Ljeta 1308 po Isuhristu našem gospodinu i spasu,

» ki je s Otcem i sa Svetim Duhom jedan Bog i Gospod,

» udo Rabljan zaprosi mene fratra Jurja svoga, ako i

» nevriedna, gradjanina i biskupa, da sto sam ii iiekada-

» njih poviestih itao i od starijih Habljan uo ^), da je

» preslavni muenik Hristofor po velikoj milosti Božjoj

» kada sta udnovata udjelao u ovom gradu Uabu, to da

)) redom popišem , da neka znaju i koji su sada i koji

X) budu. I ho(5u im ugodjeti na hvahi i ast ovomu na-

» šemu odvjetniku sv. Hristoforu (Hristonoscu) , kojl po» svojih svetih zaslugah a po Božjoj osebujnoj milosti nosio

» je na svojih posvedenih ramenih Spasa, esa nisu drugi.

w Ali cu na kratko, koliko budem mogao, izpripovjediti

)) svim koliko je on premogao u ovom gradu. I to: kada

» biaše biskupom Rabskim poštovani muz gospodin Do-

» manciy rodom osoranin ^), nekih Ugrov velika sila ^) h» nenada pride pod zide ovoga grada, ter ga obkoli, pak

» bij i nabijaj i prebijaj i razbijaj, strelami i svakakovim

» oružjem, brez prestanka od 14 travnja sve do 9 svibnja.

constantinopolitano et suh Rege Ungarorum, presulem vobis eligendi el

comitem ». Jura na 28 s., i u Farlat. Y na 236.

1) « Prout ex historns antiqdis ac senioribus civibus legissem et au-

clivissem ».

2) {( Tempore .... domanae natione Absarensis Arbensis Episcopi

contigit ».

3) « Quaedam ingens Unragorum (ovako) gens ».



— G^] —» I nekoga toga dana i/.lcti kainon iz njihova liilala tor

)) [)rcko sv. Slipana, prvoga Hristova murcinika, tvnljavo

» u grad, pade nekomu vlastelinu na kueu, prol)i joj krov

»i

pod, ter se zakopa u zendjn pol koraka. Toga se pre-» strašili jako llabljani, pak su se dogovarali: da Sto iin

» je koristni je, dati se pod jaram onornic narodu ^ ili se

» braniti, i Boga prositi, da ih od tolike pogibeli, od to-

» lika straha milostivo oslobodi on , koji velina ponizi

» a ponižna uzvisi udnovato *). Pak Bog da po Duhu

» Svetom dobar svjet ononm biskupu, a on svim okolo

» sebe, rekav ovako: Hodmo po prcdragu glavu muenika» Hristofora, pak ju astno i bogomoljno zanesimo na tvr-

» djavu, neka se on bori za nas, neka nam on premože

» neprijatelje, mi se u njcgovu pomo vjerujemo. 1 poj-

» doše jako veselo u crkvu, u Svetu Mariju, popi i vas

» puk, ter onu predragu glavu astno iznesoše, molei

» na velik glas pjesni i letenije^ ter prosedi Boga , da

» tako mu blaženega Hristofora zaslug, da ih on iz neba). oslobodi od onoga naroda modi, najbolje; pak ju liepo

)) položiše onu dragu glavu na tvrdjavu.

)) I udo se veliko dogodi: neprijatelji hitiše ini kamen,

» i taj uzleti tako visoko , da ga jedva mogahu vidjeti ,•

)) pak strašno bubnu u more nasried drage, a oni stojahu

» naokolo! I još: kako su Rabljani svetu glavu ondje po-

)) ložili: ni nainbe, ni strile, ni nikakovo oružje ni jim

» moglo nauditi, ni malo. Dapae striele, one su se vra-

» dale na svoje strilce, ter su njih udarale. A kada je to

» udo vidio i uo njihov vojvoda, «Dux illins gentis»,

w pokleknu on i sva njegova vojska, ter se ponižno po-

» kloniše svetomu mueniku Hristoforu onako mogudnu

» pri Bogu, pak se pomiriše , spoznavši svoju krivinju,

1) Elatos je imalo biti u malici, Farlate, a ne electos (humiliat).



— 64 —» sa Rabljani, i vrnuše se na svoje, proslavivši, za ono-

» liko udo, svemoguega Boga, koji svojim viernim po-

« maže i brani jih kada potrebuju. Zato je biskup, on' isti,

» narcdio svojim Rabljanom, da na 9 svibnja neka bogo-» moljno i pošteno slave sto su ono dobili. I slave to oni

» s vi još i sada » *).

A kada je Domana bio biskupom Rabskim ? Da je bio,

ne kaže samo biskup Kostica, nego još dva zapisa, jedan:

(Uempore Venerabilis viri Dom. domae {Domae =^ Domane,

imalo je biti) nate (nate = natione) Ahsarensis Arbicn-

siiim Episcopi;» drugi: (^ tempore Ven. viri D. Domaninatione Ahsarensis Arhinensis [Arhensis, suminjam ja da je

bilo zapisano) Episcopi «: a oba je Kolet vidio, prvi u sve-

tega Hristofora inu, u staru breviaru gotiki pisana, a

drugi u nekakovu pismu nekoga Tiburcija Adrana iz Osora,

kako štem u Farlatovoj Y na 624 strani. Tako Domana,

ili Dimina, ili Dmina, a najbolje Jt^/nip* , ov je do istine

biskupovao u Rabu; ali kada, ne znam, nego u ganati.

Biskup Kostica piše napried evako: a A pak drugda, kada

biskupom Rabskim biaše Paval, Liipus (Vuk) pridjevkom,

treti za onim biskupom (Domanom) '), rabljanin, i kada

Dalmacija ne biaše pod nijednim jarmom ^), ovo se do-

godi: Ugarski kralj odredi svoga vojvodu, ili kako ga Slo-

vinci zovu, bana, imenom Ugru s puno vojske, da ide

predobit za njega svu Dalmaciju » ; «I drugda, kada

još on' isti Paval biaše biskup Rabski, a Benetani njihovi

gospodari, dogodi se, da neki Ugarskoga kralja knez (ili

župan, c( co?7ies ))?), imenom Sergij, hotiaše Rab, grad i

otok, njemu podložit: a pod njegovu oblast biahu drugi

1) U V Farlatovoj na 231 s.

2) « Quarlus a praedecessore iam dieto ».

3) « Et Dalmatinorum tota simul provincia nulli iugo tunc esset

suhdita ».



— 65 —otoci tada, pak toga kneza posiušaše velika cest Slovi-

nae » *)... Tako treti za Domanom bio je Paval Lupus,

treti brez njega po hrvatsku, a etvrti s njim po latinsku:

medju njima sta bila dva ina. Ali kada je biskupovao ovi

Paval? Farlat siidi, da je od 1097 do '1 H i Ijcta; a pred

?ijim da je neki Petar, 109/i; a pred tim Petrom daje neki

/ital, 1086; a pred tim Yitalom da je Domana: pak ono da

nisii bili Ugri, nego da su Normani, ako da nisu Hrvati.

Ali krivo siidi. Jer sami Uabljani pišu 1118 Ijeta: ii Nos

namqiie Arbensis Pcmlus cpiscopus et Oriens comes ac toia

comunitas recordationem veritatis ct certitudinis facimiis

nostris siiccessorlhus heredibus dimittendam)y, « Mi Rabski

biskup Paval i knez Oriens i vas puk zapisujemo, neka

znaju koji budii za nami, kako je pravo bilo »..., i ostalo

u onoj Kukuljevieevoj -), a i v onoj Farlatovoj na 236 s.,

ali krivo: « Nos namqiie Arbensis populus et Comes et Co-

munitas... )) Da je krivo ovako, a onako pravo, kaže kraj

onoga pisma: « Actum.est hoc in Arbensis ecchsiae atrio

in tempore praefati Praesulis et Comitis {vita felici, » u pr-

voj knjigi) = Ovo je pisano pod Rabske crkve crganom,

pri više recenom biskupu i kneza »: a taj biskup je Paval.

Tako Paulus episcopus^ kako je imalo biti u matici, Far-

lat je proitao populus! Pak je naopak razredio one bis-

kupe : Paval Lupus nije samo do Mil Ijeta biskupovao,

nego jos i 1118, a i zatim Rog zna koliko; a poeo je

bio nekoliko liet prije 1111, bivši na saboru u Zadru

negdi od llOo do 1108^): a 1111 spominje ga Koloman

kralj Hrvatski i Dalmatinski, potvrdjujuc mu biskupiji

one župe*). Tako 1111 Ijeta nij'ga biskupovao u Rabu

1) Ondje od 233 do 234 s.

2) Jura na 28- s.

3) « Goram .... Lupo Arbensi Episcopo », u Farl. V na 53 s.

4) K Per .... idoneos testes , quos paulus eiusdem Ecclesiae Praesulj

indimt, cognovimns », u obijii.

5



— 66 -~

Bonus. Neka pusta glava vidjela u onom Rabske crkve

pismu: « Boni Alben. Episcopi » ^), pak pomislila, da je

« Albensis » = Arbensis, da je ono bio Rabski biskup ! a

sve ono pismo kaže oito, da je Paval Rabski biskup!

A nije bio Bonus ni Ugarski biskup, kako Farlat misli

u JV na 6 s. , nego Dalmatinski, po besjedi « Dalmati-

norum Episcoporum )) ^ i to Belgradski: Belgrad je i^o hr-

vatsku, a Civitas Alba, iii samo Alha, po latinsku, kako

ondanja pisma u samoj Farlatovoj IV kažu: a Breve re-

cordationis, quomodo placiiit regi Cresimiro. qiiod mitteret

in ALBA civitate niinciuni suum .... » , na 4 s.; a na 7:

(( ... anno ... 1166 ... Stephamis Rex .. in iirhe, quae quon-

dam, dum in suo statu existeret, alha vocabatur,.. », i na 8

isto ovako: a u Belgradu je biskupovao onih liet Bonus.

Tako je Farlat Rabskoj biskupiji krivo napisao sedam

stran, od 230 do 237 ! A za onoga Petra ne znamo do

kada je bio biskupom Rabskim:

za njim je mogao bitiDomana, i još kojigod.

Evo kako Domana nije morao biti prije Vitala, prije

1086 Ijeta,pak ni ono Normani, nego pravo Ugri. Ali

morda je bio pred Petrom, prije 1094, jer Ugarski kralj

sv. Yladislav Hrvatsku kraljevinu obrnu poda se 1091,

ter sinovca Alma postavi za njihova kralja, kako J6 to

zapisao, pravo tada, Zadarski veli žakan Maj ? -) Nije bio

pred Petrom : nije mogao biti , zašto , kako veli žakan

1) a Et (in praesentia) quamplurium aliorum Dalmatinorum Episco-

porum asserentium et testificantium , per quorum testimonium probavit

pt^aed. Praesul (Paiilus) dietam Arbensem Eeelesiam semper ita habnisse:

Creseentii Spalaten. Arehiepiscopi, Anastasii Tinien. Episeopi, bani (boni)

ALBEN. Episeopi, Marei Jadren. Episcopi, Dominici Veglen. Episcopi, Petri

Absaren. Episcopi et Generalis Domini Regis Curiae » - Ondje.2) « Anno .... MXCI Kyri Alexio Constantin,opoleos imperante, tempore

quo Vladislaus Pannoniorum rex, Croatiae invadens regnum, Domnum Al-

mnum ,suum nepotem in illo statuit regem ».... Ondje na 31 s.



— 67 —Toma pi^e, Vladislav ne obrnu poda se ni svih Hrvatov

iliti Slovinac^), a kaino li Ra])ljane, Kiranc, Osorane,

Zadrane, i druge Dalmatine: njim je zapoviedao onih go-

din car Grki, sva je prilika. Ali Ugarski kialj Koloman,

onoga sinovac drugi, on da je sve Hrvate poda se obrnuo

negdi od 1095 do 1097. I tada negda pridoše Ugri na

Rab, ono kada Domana biaše biskupom; a najbrže i na

Krk, i na Osor.

Nu Koloman je Hrvatom zanovietao i prevriedjao, pak

ga oni 1098 Ijeta pustiše. Pak su bili sami svoji gospo-

dari nekako i do nekle; a tako i Dalmatini. Nad Krani

1100 Ijeta biahu knezi Bartol i Vid "^), kako sam u Knji-

ževniku dokazao, u onom istom , i da ono biahu Fran-

kopani. Tako Fiankopani biahu knezi Krki onda, kada

Krani ne biahu ni Ugarski ni Benetaki. Ali je Koloman

pogibao za Hrvati : vidio im je bio krasnu domovinu i

liepo more, a i uživao. 1 1102 Ijeta pride sa svojom voj-

skom do same Drave rieke, da ih pod svoju oblast obrne.A oni brže bolje spravi svojii vojsku proti njemu. 1 pre-

strašiše ga junaci, pak jim posla rec, da bi se rad s njimi

dogovoriti na liepe, i pogoditi onako, kako budu sami bo-

leli ^). I oni, pogovorivši se medju sobom, privoliše svi:

a biaše ih dvanajst plemen ''), Kacici, Kukdri, Štihici^ Cu-

domiricif Svacici, Miirici, Gusici, Karinani sa Lapcani,

Poletcici, Lasnicici, Jamoinetici, i Tugomirici, ter svakoto pleme posla k njemu po jednoga svoga vlastelina naj-

mudrijega, a to: župana Jurana Kaici, župana Hungrina

Kukari, župana Marmonju Subici, župana Pribislava Cu-

1) « Colomanus .... ohtinuit ceteram partem Sclavoniae, quae ah Ula-

dislao (Talijani ni sada ne mogii rei: Via) fucrat praetermissa »... gl. 17.

2) «5. ac W. Comitiim ».

3} « Uti volu^runf ».

4) « Xn tribus Chrovatie ».



— 68 —domirici , župana Jurja Svaici , župana Petra Muridi ,

župana Pavla Gusici, a Karinani i Lapani župana Mar-

tina , a Poletici župana PribisJava , a Lasniici župana

Hobrada, a Jamooietici župana Ivana, a Tugomirici žu-

pana Mironju ^), da se oni za njih pogode s njim. 1 po~

godiše se ovako : da ta plemena neka slobodno i mirno

drže svako svoje , a nijedno njemu da ne imaju plaati

poreza. Ali, d'ako bi mu neprijatelji kakovi posegli na

kraljevinu, pak on po njih poslao, da onda imaju poi

sa deset, najmanje, oboružanih konjanikov svako pleme,

i to ob svojem do Drave rieke, a onamo po Ugrih ob nje-

govom, i ti da iniaju vojevati doklegod bude vojske.

Ovo je arhižakan Toma rekao latinski ^); ali no znam\

je li (( Chaci^horum » i a Subi^horum », a ne Chacicho-

rum i Subichorum, kada je Ije uGusichorum»: morda muje tko slovo C prepisao / ? a c namjesto r : « Chucchaco-

rum » namjesto Chuccharorum? ili je on siim onako pre

pisao iz kakova starijega pisma? u nekom od 1100 Ijeta,

ili od onda negda, jest ovako: <( Et de sex geueribus ji

croatorum erant bani in croatia, quos eligebant diiodecini

tribiis cvoalorum, et de aliis sex (jenerationibus erant co~

mites in comitatibus croacie. Kacigi, cucari, slacigi," gu-

DOMiRiGi, MOGOROviGi , suBiGi , isli siiut pnncipales, quibus

pertinetbanatum ,

etmittunt sortes cui eorum sors de-

derit » ^); Nu Kcicici, Subici, i Kukari, ovako je pravo:

jer ((Luki stol)) piše, 1492 godine, slovinski : «Ivan

Markovic od plemena Šubic, Pavao Hatezevic od plemena

1) <( Comitem (Juran de genere Chacithonim^ Comitem Hungriniim de

genere Chticcachorum », i sve ovako.

2) Kiikuljevi: Jura Uegiii C. D. elS.iia24 s.; a i u Farl.Vna 349s.,

gdjeje ((Marmognae de gente Sabithorum»/namesto

Suhithonim,u pismubas od 1102 L; aulV na 20 s. Bre nam. Su: <sde genere Brehich, nam. i

Subichl

3) Ondje na 21 s.



— 69 —Kitkarin *); a i Karinani: « Juran Dujmovie od plemena

Karinani »: ako'no ni je Knrinjani. A gdjc su Tomi Mo-

gorovici, pleme, koje ono pismo spominje ? a i kralj Kre-

šimir Petar još I0G9: « nsque ad piiteum, qui ma-

net juxta terram Mocjorovizi longitudine, et in latitudine

a monte Tini ». .^); pak 1207 skradinski biskii[) Bartol:...

« Duymo Mocjorovikio )) '^); pak 1441 neki pop Marko na

Lui u sv. Luke: «I tak oje li va to vrime gospoda Mo-

gorovici dase mpanijii v' Sveti Ivan na Gori vsi kupno za

svoje grihe i za svoih mrtvih duše )) ...; a 1449 Ninskoga

biskupa Anadala namjestnik u Lici pop Blaž Bobinac,

stoje u Sv. Ivana u Kasezih: « I va to leto se nainiše

vsi Mogorovici s knezom Dujmom Banicem (Ovo je hio

Frankopan : onako su mu nadlevali zašto mu je otac Mi-

kula hio banom, a i hrai Ivan. i StipanJ za zupaniju Liku,

i daše 2 sti dukat, a on njim zupaniju pusti v Lici viku-

vinim zakonom; a oni ju daše crkvi Svetago Ivana naGori vikuvinim zakonom », kako sam ja pokazao u onom

Književniku na 21 i na 22 strani ; i jošce sam njihov

stol: c( Mi Juraj Sladojevic buduci špan meju plemenitimi

ljudi Mogorovici v Lici, i mi sudci rotni li togaje plemeni-

toga stola i pitanja kraljeva » ... 1497; a 1499: «Mi Juraj

Korlatovic, knez plemenitega stola kraljeva meju pleme-

nitimi ljudi Mogorovici v Lici, i

mi sudci Vi togaje stola...

1) Knkuljevi: Pov. Spom. na 147 s. A ovdje u Svetom. Jerolimu

zapisnik (« Decreli» od 1578 do 1591 Ijela) kaže, da su u ovom zboru bili

od 1579 do 1580 gg. Anton i Petar « Cocchari », « Coccari », iz Zadra,

pak ja držim da su ovo bili Kukari.

2) U Farlatovoj IV na 4 s.

3) Na 14 s., gdje je i « Caciclo » namjesto Cacich, lo nam. hI A

ovdje u Svetom Jerolimu od 1546 do 1574 pomagao je gospodariti g.

Petar Kai, ter su mi ga pisali: Cacich, Cacic, Caccich, Chacich, Cha-cich, Cazich, Chazzich, Chachic, Cachich, Cachichi, Cacichi, Chazzichio,

Chacihio, Cachichio, CaccicMo, Cacichio, Cacicio, Caeihe, Cachiche, Cha-

chige, Cagige !1!



— 70 —tu pristupi pred nas v plo stol plemenit lovik Paval Slav-

kovic od plemene Mogoi^ovic iz sela Ribnika )> ; i : «Mi

Jandrij Kobasic, knez plem. stola kr. meju plemenitimi

ljudi Mogorvici v Lici, i mi s. li t. s. », kako je u onih

Kukuljevicevih Spomenicih od 166 do 178 strane, a i na

182. Tako Toma je krivo zapisao « Muritorum », namjesto

Mogorovichorum: ako nije morda on ovako zapisao, a drugi

neki onako prepisao. Nu « Gusichorum », jesa li ono bili

Giišici, kako Kukuljevic sudi i Raki ? *) Nisu; nego Gu-

sici, kako sami Kukuljevievi Spomenici, hrvatski pisa-

ni, kažu, a to: 115^ 125, 164, 238 i 257, a i 221, i to

najbolje, po njihovu grbu : « Peat voskom rljenim po-

kriven; na njem guska na šitu», na 229 strani. A ni

« Politchorum a nisu bili ni Poljicani, kako Kukuljevic

sudi, ni Polici kako Raki '^), nego Poletici, i to opet

po onih Spomenicih, po 54'°'" od 1450 Ijeta: « Mi Petar

Mihali, potknežin Ruški, Grgur sin Karlov z Dubovika,

Petar sin Yladislava s' Sitar , oba od plemena Stupi,

Rlaž, sin Petrov, od plemena Poletele ,... sudci rotni ple-

menitih ljudi pitanja Ruškoga... »; po 107 od 1484: «Mi

Gašpar Peruši.... v stoli kraljevi meju plemenitimi ljudi

v Ružah , i tada bihu etiri sudci rotni stola Ruškoga,

po ime Ivan Kosinski i Stipan Vukani z Mohli, ta oba

od plemene Stupi, i

Šimun Vukšis

Kuan, plemenePoletele.., » ; po 180 od 1490: ... « v stoli pitanja Ruš-

koga .... sudac Mikula Fili, ot plemena Poletei ... ))^

i po 137 od 1492... « v Ružah... etiri sudci rotni stola

Ruškoga ... Mikula Fili š elopek, od plemena Poleie

{Poletcic: jer ovo je on isti). A i « pleme Lapedn )) spo-

minje Ruški stol one 1484 i 1490 godine. A pak iido-

1) Odlomci, od 133 do 135 s.

2) Isto ondje; gdje su i « Kiiaci », « Kuari » i « Kiiari » namjesto:

Kukari, a i « Murii » nam. Mogorovii.



— 71 —mirice i Tugomiricc, iiijli su pisali ovako, i jo^^ malo drii-

i>ako : Cudomcrici i Txicjomcrin ') ; a « Suaccitorum »,

« Lasni^^itoium », i « Jaiiioinetorum », kako su njih, ja

još ne znam.

Nece mi nitko valjada zamjeriti, sto sam ovo nel^o-

liko besied rekao za onih dvanaest plemen Hrvatskih: ona

zaslužuju liepo knjigu: ona su i županovala i knezovala

i banovala, a i kraljevala, k oni njihovi župani (ako ^<co-

mitcs )) nisu bili knezi), kako su se ono umjeli pogoditi

s Ugarskim kraljem Kolomanom ! ast jiif» i dika! da su

oni na Hrvatskom saboru sada ! 1 još ona plemena nisu

H imala svako svoju župu i župana?

Pak onda Kolomana Hrvati pustiše k sebi, i spoznaše

za svoga kralja, ter ga okruniše svojom krunom još onoga

1102 Ijeta u Belgradu, u onom blizu Zadra, kako je sam

zapisao'^): ali župan Kukuljevic' prijeje pokazao ovo pismo

kako su ga okrunili u Belgradu , nego ono kako su se

s njim pogodili na Dravi !

Sada neka Kostica, Rabski biskup, povjedi ono drugo:

A pak drugda, kada biskupom Rabskim biaše Paval,

pridjevkom Lupus (VtikJ, treti za onim biskupom (Do-

manom), rabljanin , a Dalmatini svi koliki pod niijim

jarmom^), dogodi se ovo: Ugarski kralj odredi i posla

svoga vojvodu ') ili, kako ga Slovinci -') zovu, bana ime-

nom Ugru s puno vojske, da on za njega predobude svu

Dalmaciju. 1 taj pride na Hrvatsko, ter pozva k sebi

sve svoje podložnike na sabor. ! totu se svi dogovo-

riše za to ovako: Mi znamo, da je grad Rab po ženitbi

1) Farlat je ilao v za r: « Tugomivik » ! u IV na 12 s.

2) Jura R. C. D. el S.

3) « Et Dalmatinorum toia simul provincia nulli jugo func esset

subdita »...

4) (^Ducem»...

5) « Sclavorim vulgus ».



— 72 —» i po krvi tako sdružen s inimi gradi kako nije nijedan

)) drugi po svoj Dalmaciji. Zato ga valja posve obladat i

» pod našu oblast obrnut. Jer po onom gradu, ako pod

)) našega kraljestva i vladanja žezlo pade, hoemo druge)) grade obladati, do istine. Tako valja spraviti trinaest

» brodov, da budemo mogli prevesti se na otok i osvojiti

» grad. I spraviše tudije toliko brodov za vojevanje, ter

» u njih svu onu šilu vitezov i pješakov prevezoše, opaki,

» na otok, ter pod grad. Pak oni vojnici brez broja plieni

)) po otoku i kvari sve. A kada su to doznali ljudi po

)) gradu, skoi oni u dvie hitroplovke ^) i u jedan brod

» tudji , ki je bio tada po srei onamo fovamo) prišao,

» pak, vjerujuci se jako u svetoga Hristofora i nadljudi

» njegovoj pomoi, vozi na njihovih trinaest brodov. A» oni na kup ondje negdi, pak hitaj se strelami i kame-

)) njem tako gusto, da preda tim ne mogahu vidjeti sunca,

» a Rabljani ni jednoga kamika na njih, ni 'z hitroplovak

)) ni 'z broda onoga: ekali su dokle su ti shitali sve strele

» i kamenje, pak onda skoišc na njih, i bori se bori: preu-

» zeše im jedan brod, pogubi vsi svili unutri sabljom. A kada

» su co vidjeli drugi na ostalih brodih, mnogo ih se hiti

» u more, sve onako u oklopu, ter pogiboše. Ali milostivi

» Bog nije hotio da pogibaju duše ni glave, nego samo

)) da hude pravo, pak uzdvignu velik vjetar, buru, u moru,

)) i tako ih razdvoji i simo tamo razagna. Pak Rabljani

» svikoliki liepo zahvališe i astno i slavno svemogucemu

» Bogu i preslavoomu muenika Hristoforu, ter se i za-

» veaše, da hte ovomu Hristovu mueniku na ast sva-

» koga Ijeta davati stolnoj crkvi svetoj Mariji po nekoliko

» onoga sto primue. 1 jesu da vali do duga za uspomenu,

» što su onih onoliko premogli po Božjoj milosti a sve-

1) << Lignis currentihiis y>.



— 73 --

» toga Ilristofora slavnih zaslugah: jer sami po svojoj modi

)) i jakosti oni jih nehi bili premogli nikakor » (U Farla-

lovoj Vna 23c3 s.).

Ovo da je hilo 1097 leta, siuli Farlat; ah* nije : ono

prvo je onda negda hilo, kako sam jur dokazao, a ovo je

negdi od 110^ do 1111. A da Uahljani, Kreani, Osorani

i ostali Dalmatini nisu bili onih godin pod niijim jar-

mom, više je vjerovati valjada Kostici, rabljaninii i Rab-

skomu biskupu, nego Dandulu, benetaninu , i još ona-

kovu,

koji birad da su pod Benetani

bili :

apak samiBenetani, knez Ordilaf Faledar i ona gospoda, 1115 leta

nisu znali za to, prisegši onako Rabljanom : a Kako ste

nekada mogli pod Carigradskim carem i pod Ugarskim kra-

ljem, tako ete moi i pod nami sebi hiskupa i kneza izbi-

rati, i jošce mi cemo vas onako vladali i držati, kako je

vam DALMATINOM Ugarski kralj koloman prisegao sa svojimi

nadbiskapi, biskupi i knezi, kako je ono na kratko zapi-sano » ^). P'oyom je vidjet oito, da su bili Rabljani Be-

netanom pokazali pismo kako je bio Koloman prisegao

njim i drugim Dalmatinom. Pak je sva prilika, da su Be-

netani prepis toga pisma, ili 'z Raba ili 'z koga inoga Dal-

matinskoga grada, uzeli sobom u Benetke, k kada je ono

Koloman prisegao Dalmatinom? Koloman — slušajmo ne-

ije pismo nekako prepisano— tako « Koloman kralj, pri-

)) sad u Zadar (ako « veniens Jadram » nije: hode u Za-

» dar), pred gradom spravi skupšcinu, pak se je s njom

» dogovarao da Dalmaciji valja ostaviti nje slobodu cielu

» i do vieka, ter priseže najprije on svojom rukom na

» sveto etvero evangjelje Božje, koje mu držaše moj otac

» C. biskup ^) : da nece nikada nista initi preko Dalma-

1) (.i tft in breviarlo illo continetur » , Farlal na 236 s., a Kukulje-

vi na 28.

2) ... ^( patre meo C. Episcopo anitente »,.. Koje ime je ovo C? Od



— 74 —)? tinske stare slobode, nili jim izljirati nijednoga biskupa

)) ni kneza *) , nego samo da ce potvrdjivati koga budu

)) sami izabrali. Pak za ovo isto i ovako na sveto etvero

» evangjelje prisegoše Ostrogonski nadbiskup Lovrenac,

«i biskupi, Vaki Marcel, Peuški Šimun, Vesprimski

» Mate, Gjurski Juraj, Varadinski Sisto, Koloki Fulberto,

» i drugi Ugarski biskupi. A i veli župani prisegoše za

)) ovo isto svi, ali ja malo njim znam ime: Ivan dvorski,

» Kledin, Marko, Saul i Savnik, a drugim mnogim ili

))

nišam mario nigdar doznat ime,ili

sam zaboravio, ako)) sam znao. Nu ako bih svim ime znao i hotio zapisati,

)) predugo bi bilo naše pismo, jer još i satnikov udo pri-

» seže za ono isto: ki je bio Dalmatine nagovorio da se

» daju pod kralja, taj hotiaše mnogo glav i velikih uti,

)) da c'e njemu i onim koji budu za njim a i svim njiho-

» vim ostati stara sloboda -). A tolike potvrde da se budu

))

spominjali, dao je kralj tri zlatne »križe, jedan Zadar-)) skoj, drugi Splitskoj, treti ^) Rabskoj, na koje križe je

)) bio i potvrdio ono sto smo rekli; a pozvao je bio k sebi

» svu vlastelu ove pokrajine (pokrajine, a ne kraljevine),

)) Pak kada je ovako sigurno mir utvrdio i svu zemlju na

» okolo razgfedao, vrnu se na Ugarsko » (Jura na 22 s.).

Ovo je zapisao neki velik muz, po besjedah: u naše

pism,o )), i (( sto smo rekli »; i ki je vidio sve ono: za to

1100 do 1112 Ijeta Cresccntius bio je Splitski nadbiskup, a od 1101 do

1111 Gregorius Zadarski biskup. Tako u malici ili ovo « Episcopo« biskup

mora bili Archiepiscopo , nadbiskup, ili ovo C iiameslo (i :=^ Gregorius'

Grgur, za koje ime i jesl samo G. zapisano 1111 lela na opalice Vekenege

grobu u Zadarskih koludric, polag Farlala.

1) a Primatum» namjeslo pr/orew ili comitem, sva je prilika p'onom

Rabskom pismu, a i po Trogirskora od 1108: ... <^Episcopiimvero aut Comi-

tem, quem Clerus et Populus elegerit, ordinato (confirmabo)» (Jura na 26 s.)

2) Po « šibi suisque successoribus »... sumnjam daje bio biskup, a to:

ili Zadarski Grgur, ili Trogirski sv. Ivan, ili nadbiskup Splitski Krescencij.

3) 3*'*"*, prepisau moj, a ne « etiam »

-»



— 75 —su ovo plsino našli n Ronctcih. Ali ni jo /apisao, koga su

Ijcta prisegli oni. Kukuljevic' siidi ondjo, da su 1102. Ali

ja cii mu dokazati da sii nekoliko lict kašnje, i to ne(*'n,

a bih mogao, po besjedi : a Ki je bio Dalmatine nagovorio

da se daju pod kralja », nego po napisu na Vekeno/inu

grobu :

Laucie nilens midtajacet hic Vckcnega šepnila,

Quae fabricam liirris simiil et Capilolia slruxU,

,Haec obit undeno centum post mille sub aevo,

Quo veniens Christiis carnis gestavit amicliim,

Nos liabet, est annus qiiintiis, quo Rex Colomanus,

Praesid et est decimus, quo G. (uit annus ^).

Evo, 1111 Ijeta biaše peto Ijeto od pokle je bio Kolonaan

osvojio Zadrane; a te Dalmatine daje najprije, piše Bon-

finij ^), a i on neki, ki je ondanjega Trogirskoga biskupasv. Ivana življenje popisao ^). Taj neki još i ovo piše, da

kada je osvojio ZadarKoloman, onda skupa s tim biskupom,

koji da tada biaše u tom gradu, da je pošao najprije u Si-

benik, pak u Trogir, ter totu stolnoj crkvi da je zapisao

što da su joj bili darovali kralji Hrvatski ''), i još više; a mi

znamo po samomnjegovom pismu uKukuljevica ondje na 26

strani, da je u tom gradu bio i to a i drugo zapisao 1 108 leta

na 25 svibnja. Tako i p'onom piscu on je osvojio Zadar 1 107

leta, a ne 1105, kako Farlat u V na 53 strani sudi po napisu

ondje na koludrikom zvoniku i po nekakovu pismu nji-

hovu, zašt'ono MIL.CV jest na samom kraju, pak lagko da

1) u Faiiatovoj V na 34 s., i v Arkivu V na 135 s., ali, i po razumu

i po sUhu, krivo: « iVo-s habet et annus ^^

2) ...(i

recepta Jadra, ceteros paullo post Dalmatas recepti »...

3) ... i^contra illam (civitatem Jadratinam) frimo direxit aciem exer-

citus universi «... U Farlatovoj IV na 313 s.

4) ... « dona, quae ... a Croatiae regibus ...promeruerat, ampUavit »...



— 76 —je za onim V bilo još II, ako nije još i sada; a ono leto 1 105

ne slaže s narokom 3. Ali još 1 102 piše on sebe: kralj Hr-

vatski i Dalmatinski? Zašto je svojao ^) Dalmacija, kako je

i Benetaki knez Vital još 1097, i ne samo nju, nego još

i Hrvatsku: a morda je je koliko i imao jur tada. Apak

s njim il02 Ijeta u Belgradu nisu bili oni biskupi, nego

biskup Jegarski Prokopij, i Zagrebški Singidim, ako Zago-

riensis ili Ragoriensis nije bio iji drugi ; a ni oni župani,

nego Isaak, Petar, Kladia^ Saul, Aimej^ Toma, Andrij,

Kosma, Vokani Dionisij:

ovo su drugis vi,

samonije Saul,

ni možebit Kladia. Nu 1111 Ijeta bili su s njim, s Koloma-

nom, u Dalmaciji nadbiskup Ostrogonski Lovrcnac, a bi-

skupi: Simiin Peuški, Mate Yesprimski, Juraj Gjurski,

Sisto Varadinski, Marcel Vaki i Tulherto Koloki, a žu-

pani : Ivan dvorski, Klaodin, Marko, Sani, Savnik, Unga-

ren, Teobaldo i Jandin, kako ono Rabske crkve pismo ka-

že ^); a ovo su oni isti biskupi i župani, koji su ono u skup-šini pred Zadrom s njim prisegli Dalmatinom za slobodu,

samo je krivo prepisano ili ovdje Tulherto i Klaodin ili on-

dje Fulberto i Kledin; a što su ovdje tri župani više, po

tom još bolje slaže ovo pismo s onim, jer i ono kaže, da

ih je više bilo (« et mnlti alii »). Tako ona prisega nije bila

1102 godine, a ni 1107, ni 1108, jer u onom Trogirskom

pismu jesu ini župani svi izvan jednoga, a nijednoga bis-

kupa, akone nadbiskup Lovrenac, nego je bila liepo 1111,

i to pred Zadrom gradom, a toga Farlat ne zna, a ni još

tkogod.

Pak u tom saboru su i Dalmatinski biskupi bili malone

1) Svojati i svojiH bas prilino govore u nas za suum mndicare, pre-

tendere, Anspruch machen.

2) Jura na 27 s., i Farlat u III na 166, i u V na 236, samo je u njega

Ugareni. Morda je ovo ban Ugra, za koga ono biskup Koslica piše da je

prišao na Rab? prilika je, da je on isti.



— 77 —svi *), a to: Splitski, nadbiskuji, Krcscencij, Kiiinski Ana-

.s'/a67/, Troi^irski Ivan, Belgnulski {(.i Alhcnsis ») Bon {Bonus

a ne (d^anas))), Zadarski Marku, Krki Domenile, i Osor-

ski Pclar, ai

Uabski Paval, za kojega svi ovi posvjedorišckralju, da Podgorska, onolika, Lika i Bii/.ko-Boacska

y.upa i onoliko j)aškoga otoka, da to je vazda spadalo pod

[\absku biskupiju. Tako je poslije 27 rujna bio taj sabor,

jer u taj dan je preminula ona Vckenega, « In fcsto meri

{sancti: stib je, nemarni prepisau!) Cosme migrat ac Da-

miani )>, kako joj na grobu napis ka/e, ali ne kaze, da je

Zadarski biskup Marko, nego da je Grgiir bio, « Praesid et

est decimus quo Gregorius rurr annus )) ^): a ono nisu zapi-

sali u taj isti dan valjada, nego kolikogod kasnje: i lada

Grgur je vec bio umro {((fuit)), na sto Farlat nije pazio),

a Marka još nisu bili udjelali.

1 kralj Rabskoj biskupiji potvrdi one župe na gorinjem

kraju i onoliko Paškoga otoka, kako sam jur dokazao, i još

ino njejino pravo, rekši: a I još na ast i dihu onoj crkvi

odredili smo, da se i biskupija i opatije i zupe irnaju iznii'

vati brez kraljeva svjeta (ili vieca, (< ahsqne regis consi-

Lio »?), kako smo spoznali daje bivalo. A za sve biskupije

p) Dalmaciji naredi on ovo: « Zalim smo ohnasli zapotrebu,

i to po volji svega sabora iz jedne i druge kraljevine (Hrvat-

ske i Ugarske), da popi Dalmatinski budu slobodni onako

kako su i Ugarski: nikakovere oblasti peatu ne imaju biti

podložni, nego samo peatu i sudu svojih biskupov i velik %a-

kdn: oni jih imaju siliti t suditi po crkvenom zakonu. De-

setimi (ali kako cu ovo nevolje raziimjeli, kada je krivo

ili zapisano ili prepisano? u Farlatovoj 111 na 1G6 strani

1) ...nomina et quam phrimoriim Dalmatinorum Episcopornm,..

D Kukuljeviai u Farlata ondje, samo je Faiiatov prepisa vidio

:

quam~plurium aliorum...

3) U Arkivu V na 135 s., i u Farlal. V na 54 s.



— 78 —jest (( Hoc modo decimationem quemadmodum in Hunga-

ria accipiant Praestaldus Regis cum Praestaldis Episcopo-

rum, ex decimatione Episcopi ipsi accipiant ... )>, a u V

na 236: « H. m. d., q. i. H. accipiunt, P. H. c. P. E.; exd. E. i. a,... »; a pak u Kukuljevica: « H. m. d. q. i. H.

accipiant, P. l\. c. P. E. ex decimatione Episcopi ipsi ac-

cipiant... »: ov je razumeo ovako, a on onako: ja cu po

Kukuljevicevu : on je valja da znao zakon Ugarski. Nuovo : (( Prestaldi vero aliam dimidiam cum curiali Comite

sui Episcopi ... » ima biti : « P. v. sui Episcopi aliam dim.

cum. cui*. Comite per medium dividant)j. Sada hocu ponašu:) « Desetinu neka uzimljii kako i po Ugrih, podziip *)

kraljev s podzupi hiskupskimi, oni od desetine hiskupoveneka

uzimljii deseti diel, pcik oda toga polovicu uzimlji podznp

kraljev, a drugu polovicu biskupovi podzupi razdieljujle sa

dvorskim županom, i tako dvorski župan imaj za se polo-

vicu, a podzupi razdieljujte medju sobom drugu polovicu »

.

Ali zašto govori Koloman za ono prvo nprivoljujemo»,

(C potvrdjujemo )), a za drugo a odredili smo)), a ne: od-

redjujemo? a pak za treto: aZatim smo obnašlizapotrebu»,

(( Postea necešsarium duximus », a ne: praeterea, ili item?

Valja da su viecali od davna. Po moja! malo da nišam

zabio pokazati: « Ja Koloman po Božjoj milosti kralj Ugar-

ski, obladav, a potitus )) po milosrdjii Božjem Dalmatinska

i Hrvatska kraljevinu, privoljujem ». Zar nije i po ovoj

besjedi oito, da je bio skoro obladao Dalmatine? a i Hr-

vate. A Cappelletti ondje na 445 strani : da je Zadar i

druge Dalmatinske grade 1114 godine obladao. Kako se

on na debelo vara! a valja da i drugi pisci onamo! I još

hoe na onoj strani i na 415, da ma je bilo ime Calo-

manico! A ovo Kolomanovo pismo od 1111 godine imalisu Rabljani pokazati Benetanom ono 1116.

1) Prestaldus držim da je castaldus: a castaldns jesl podžup.



— 79 —Sada Im[)aslaricu moj : icci da Ki'('ki otok nije bio

pod Hrvatskega i Dalinatiiiskoga kralja Koloniana, daj!

Što mi iic znaS, da su u one neke kratke noge? ali 1114

Ijeta on, velik junak, umre, a sin mu Sti[)an jos ne biaše

doban za kraljevanje; a u Heneteih biaše višo gospode

nego gospošcin, više knezov nego knežij, više zeljnih bis-

kupije ili opatije nego biskupij i opatij, više blagoberac

nego blaga, više sjekir i brada v i strugo v i blanj i kosic

i pil i svidar nego lesa: pak njihov knez Ordelaf Faledai*

spravi brže bolje šilu vojske, ter ju u udo brodov sam

odveze mimo Uabskoga otoka na Zadar , kako su samiRabljani, koji su to vidjeli, zapisali 1118 Ijcta, a ja našao

u Farlata i u Kukuljeviea: « Ordllaf Falcdar knez Bene-

tacki (Ne pišu ga: / Dalmatinski) sa svojem vojskam

hodjase u Zadar, a mi jiošlji k njim zakna Vitacu i zakna

Magja Rajina sina ^), da irir reku: hoemo biti pod vami

i ako ne hudii hotjeli ili mogli Zadrani, ako cele nam osta-

viti do vieka naš obiaj i zakon i slobodu. I knez jim obeca,

da hoe » ^): a što još [jišu, to cu malo kašnje. I Benet-

ani preuzeše Hrvatom i Ugrom Zadar i još mnogo gradov

po Dalmatinskom primorju : koga Ijeta? Dandul: da 1115

i 1116. Uganao je: jer 1116 Ijeta je njihov knez Belgrad-

skomu samostanu sv. Ivanu potvrdio crkvu sv. Kuzme

i Damiana , i ostalo, kako samo njegovo pismo kaže u

Farlatovoj IV na 6 strani: ((. Ego Ordilafns Falelrus dux

Venetiarum. dal.matiaruji, atque cuoaticouum ... », da nje-

govi su Dalmatini i Hrvati. I Hrvati? Oni po Dalmaciji.

1) « Vitazan et Madium Rage filhim «, u KukuljeNia, a u Farlala

« Baptislam et Madium Šegef.

» Nu Vitaza ili Vitazza, ovo ime je bi-

valo u Dalmaciji onih liet, kako kažu pisma u Farlatovoj IV na 11 i na

323 s., a i u V na al, i na 62 i na 604, pak ja držim da je ovako pravo. Ali

Rage bojim se da nije, vidiv u ovoj istoj knjiži na 237 s. « Zvanellus sgie ^>,

ime u Rabu 1185.

2) U V na 236, a Jura na 28 s.



— 80 —Sada Rabljani neka ono doreku : « Pak opet pindose

u Rab (Ordilaf Faledar i njegova vojska), ter knez sa više

insonom vlastelom ovako priseže : prisizemo vam Rablja-

nom, hoji ste i koji hiidete. da ete moi do vieka tako se

vladati i tako stati i toliko slobode imati, i jošce si biskupa

i kneza izbirati, kako da ste prije pod Carigradskim carem

i pod Vgarskim kraljem, samo kneza potvrdjivali cemo vam

mi i naš dvor )i. 1 ostalo. A ta vlastela bili su Ivan Tijan

ili Cijan (u Farlata: Tervisan!

) biskup Kaorlanski, Do-

menik Pulan, Domenik Micbael, to je Mihovilie Franko-

panskoga plemena, Domenik Mauroen, Rajnerij Micbael

(Mihovilie) f Marin Longoferar i mnogi drugi. Tako ova

prisega nije bila 1118 Ijetii, kako Kukuljevic siidi, a nije

ni mogla biti tada, jei* knez Ordelaf je bio umro H 17,

a i oni Kaorlanski biskup, ter onoga istoga Ijeta 1117

poe u Benetcih knezovati Domenik Micbeli, on isti, a

u Kaorlu biskupovati neki ini Domenik , kako svjedi

Cappelletti, benetanin, ondje od 447 do 448 strane, i

na 496, a i na 499; nego je bila ona prisega 1116 Ijela,

kada se je Ordelaf vracao iz Dalmacije. Ali nisu je bili

zapisali, pak su ju Rabljani, biskup Paval, knez Oriens, ako

mu je ovako bilo ime, i vas puk nakon dva Ijeta, 1118:

« da im mladji znaju kako je to bilo pravo ^> ^). Tako Kii-

kuljevic'u biše ovo pismo znamenat ovako: 1115, 1116

i 1118 Ijeta. Rabljani 1118 zapisuju kako im je Beneiacki

knez Ordelaf Faledar 1115 obecao a 1 1 1 6 prisegao, da ce

njihova stani slobodu i obiaj držati: samo latinski.

A Krani? Antonic Impastari piše (ako je ono on na-

pisao) , da su oni skupa s Benetani 1115 godine na 6

marca zapalili Hrvatom i Ugrom plavi, i tako da su ih

premogli. Ali Farlat uV

na 298 strani kaže , da to je

1) Recordationem veritatis et cerlUudinis facimus nostris successo-

ribus (et) heredihus dimittendam: qualiter Ordilaffus .,,nobis iuravit



— 81 —bilo \\^^ godine, a na 10 marca V- Tako Tmpastari nije

umjeo ni prepisati dobro, a kaino li razumjeli ono VI idiis

Martias, po latinsku. Nu Dandul

kaže , da jei

Kraneosvojio Faledar lliri i M k; godinc, a i Ciosanc i Oso-rane. Ali nisu do duga stali pod Benetani, pod tudjinorn,

ni jedni ni drugi, kako cu malo kasnjc dokazati.

Pak se vrnu u Renolkc Falcdar: a Benetani veseli

mu se, hvali ga, asti ga, slavi ga. Ali ta radost vredaim se obrnil u žalost, ovako: Hrvati, junaci, hotjeli susvoje: a onih

knez vozi opet i vodi na njih silnu vojsku,1117 Ijeta ^). Nu negda tee pas a negda zec: Hrvati, ai Ugri s njimi, pripravni, njega negdi na Zadarskom po-gubiše, a vojnike mu potukoše, prestrašiše, prognaše namore, pak jim uzeše sve svoje, ostran Zadra i naših trih

otok, po samih Dandulovih besjedah. A i te otoke nabrzi.

Jer Rabski biskup Kostica 1308 Ijeta zapisao nam je još-i

ovo, po starih poviestih:(( 1 još drugda, kada Habljanom biaše biskup još onisti

» Paval, a gospodari Benetani =^), dogodilo se je ovo: neki

» llgarskoga kralja župan (comes), imenom Sercjij, hotiaše

)) Rab, grad i otok, podložiti njemu, komu biahu tada pod-

» ložni drugi otoci, ter velika cest Slovindc {« magna Scla-

» vorum pars ») poslušaše toga, pak jim zapovjedi svim,

» da mu priprave brodov tekucih (<r ligna currentia )^j i

» drugakovih, koliko koji otok primože. I pripraviše mu» ih brzo tekucih devet , a drugakovih brez broja. Pak» on i vojnici mu prevezli se na Rabsko, ter plieneci

» pridoše do Scimoga grada Raba. A Rabljani prosi i moli

^ sv. Hristofora muenika , da ih od tih neprijatelj , od

1) i^Anno H33 ...VI Idiis Martias)).2) Cappelletti na 446 s.

3) « Et Veneticorum tunc temporis praedicta civitas regeretur do-fninio ».

6



— 82 —velike peali i progona, obrani i oslobodi, kako da ih je

mnogo krat od inih; i da ih naputi pravo po Bogu sto

imaju totu initi. Pak svi (?), nadijuci se posve njegovoj

pomoi, izidoše iz grada na more, ter pojdoše u Supe-

larsku, dragu istoga otoka, u trih plavih (« galeis ») ,

u jednoj svojoj, a u dvih Benetaekih (« Veneticorum »),

koje su ih bile prišle branit. Totu najdoše neprijateljske

ladje, pak polovivši stražane, a robu svu koliku izvu-

kavši i razpopadši, sgoriše je sve silnim ognjem, pak

se vrnuše jako veseli u grad. A nepi'ijatelji, vidivši ili

douvši sto su im oni udjelali, bježi po Rabskom otoku,

ter skrivaj se i taji po dubravah. A Rabljani složno za

njimi po otoku. I poloviše ih svih, ter svezanih pripe-

Ijaše u grad, pak u tamnice zatvoriše. A kada to zauli

ljudi iz bližnjih gradov: Krcani [n Veglenses ))) , kojih

u Babu biaše zatvoreno najve, jer ona vojska bila je

prišla iz Krka *), Osorani, Cresani, i Senjani ^) poslaše

ka Babljanom prosit i molit , da sužnjem i uznikom

milostivo oproste, puslivši jih iz tamnic slobodno doma.

I uslišaše ih Rabljani, ter pustiše iz tamnic sužnje, ali !

svaki taj, ako je hotio slobodu, morao je prije trikrat

na okolo njihove crkve Svete Marije zanesti na hrbtu

nekakovu drvenu spravu, koju su oni bili pripravili:

za znamen, da su po Bogui po sv. Hristoforu premogli

svoje neprijatelje. I jedan po jedan svi sužnji drage volje

zanesoše tu spravu, samo da se onolike sramote oslo-

bode i vrnu u svoje grade. Pak tu istu spravu obje-

siše Rabljani u svojoj stolnoj crkvi , sebi za spomen,

» a neprijateljem za sramotu. 1 ona je totu visjela sve

1) Nam de Vegla exierat exercitus praedictus.

2) Absarenses, Chersini, et etiam Senienses. Tako Krani, Osorani,

Cresani i Senjani biskupu Kostici bili su Slovinci.



- 83 -D do gospodina Grgura hisku[)a ovoga grada (od 12G0do

1290) ))...!).

A ov boj nije bio 1105 Ijcta, kako je Failat odsudio:

zašto nije znao, da je Paval bio Babskiin biskupom još

i 1118 Ijeta {a vita felici ))); nego je bio ncgdi od 1117

do 1124, dapae ja bih reko, da je baš 1124. Jer sam

Dandiil izpovieda, da je toga leta Hrvatski i Dalmatinski

kralj (a bio je i Ugarski), Stjepan III, preuzeo Beneta-

nom malo ne svu Dalmacija , ostran Zadra , a sam taj

kralj toga is toga leta Trogiranom i Splitjanom potvrdio

je njihovu slobodu i mir, a na tom pismu podpisani su

tri biskupi i šest županov, ter i župan Sergij ^), pak ja

držim, da je ovo on isti, ki je s Krani, s Osorani, sa

Cresani i sa Senjani išao na Rab: a Paval, on je mogao

biskupovati još i onoga Ijeta. Tako Krani, Osorani i Cre-

sani, oni su bili onih liet Hrvatski, svoji, a ne Benetaki.

Koliko biskupa Kostice poviest vriedi! Nu Benetaki knez,

ili po njihovu duz, Domenik Micheli (Mihovilovic po našu),

I

piše Dandul, da je 1 126 leta Hrvatskemu i Dalmatinskemu

kralju preuzeo grade po primorju, i da je je poplienio za

neposluh, a Belgrad da je i razrušio vas. 1 ovo je istina,

zašto i ondanji Zadarski biskup Miha 1129 Ijeta piše da

jest ^). Impastaricu! vidiš, ki je plienio po Dalmaciji onda,

i otimao i klao i valjao i rušio? Benetani, a post desola-

tionem civitatum Dux Venetiarnm^> , a ne Hrvati, kako ti

pripoviedaš. Hrvati su samo uvali i branili svoje i svojih:

a to je liepo i astno i dino i slavno: Senjani, Gatani,

Modrušani, Novogradci, Bribirci, Kotorani, Driveniani,

1) U Farlatovoj V od 234 do 235 s.

2) « Ego sERGius coMEs laudo et confirmo ». Jura na 29 s. : ali ono

« Buzco » lagko da je Butko.

3) ... « ecclesia SS. Cosmae et Damiani (na Pašmanu), quam ecclesiam

post reversionem (eversioneni?,i Romaniae , desolationemque civitatum,

Dux Tenetiarum mihi concessit habere...V Farl. V na 55 s.

*



~ 84 —Hriljinci, Bakrani, Crsatjani, Grobniaiii, oni su po duši.

imali bfanili Krk od Benetcan, zasto je u tom gradii bivao

njihov biskup. A tako i Podgorci, Liani i Bužani iniali

su Rab braniti, a Luani Nin, a Sidiažani Belgrad, a Split

Zagvozdani, Krbavei, Hlivani, Pocetinjci, Klišani i Moso-

rani, a drugi Hrvati Zadar i Trogir. Apak Dobrinjci, Vrb-

niani, Bascani, Oinišljani, Beljani, Gresani i Lubeniani,'

slovinci iliti hrvati, oni Benetan, tudjine, nisu mogli ni

vidjet ni ut, pak su ih i sami pudili kako su bolje znali

i utnjeli i mogli : slava im !

Ali Mletani nisu se do duga širili po Dalmaciji, ako

to i taji Cappelletti: 11-38 leta Hrvati, junaci , udri po

njih ter goni jih na moie. I da su ih izagnali iza sva-

kuda, piše on isti mlelanin, samo da nisu iza Zadra ni

iz naših otok *)• I ovoje istina. Jer ondanji biskup Kreki

Dminak zapisa: «da su Mletani llt^8 leta na 10 marca

izagnali 'z Krka njih. Tako Hrvati su bili opet preuzeli

Krk. I još ovo zapisa netko : « Leta 1188 ??a 3 sludenoga,

g. Dminak biskup Kreki u svojoj biskupiji skupa sa grad-

skimi sudci za Kreki puk na jednoj strani , a g. Dujam

knez na drugoj, dogovorili su se za pueke pineze, koje biahu

spravili da ponaeine grad, da odprave poslanike, da Benet-^|

canom posalju dar (« štrena ») , i za ine potrebe: prepu-

stili su jetomu

knezu,da

to

jednopo jedno on ovrsi, kako

im je i ohecao » ^). Evo, Krani su Mletanom plaali ne-

kakove davke, ali ne znam ja kada su se poda to dali,

ako nisu 1126 Ijeta. A Dujam biaše knez Krki i 1138,

kako dva pisma toga Ijeta napisana kažu u Farlatovoj V

na 689 i na 640 s. ^), pak je sva prilika, prvo: da je ovo

on' isti; drugo: da je malo prije 1188 poeo knezovati,

1) « ladra cum insulanis urbibus sub ducali protectione manentibus ».

2) Ondje od 298 do 299 s.

3) Ego DOiMUS Veclensis comes subscripsi. I



— 85 —iiajbr/c 1120; trcto: da je bio Frankopanskoga plomona,

])ak da sii njemu prvomu dali Kreku kne/ijii Mletani.

h'v Mletaki knez Uajncr Ženo, sudci , vieenici , i puk

u zboru, evo što svjedoee 12G0 Ijeta: « Mi znamo, da

)) vrli muzi Ivan, Vid (Giiido), i Henrik, nekadanji knezi

)) Kreki, a i njihovi stariji (« ac ipsorum praedecessores »)

)) bili su do sada posve vierni i pravo prijazni nam i pr-

)) vim Mietaekim knezom i puku; {« et praecessores no-

)) stros »); i vidimo, koliko su ti plemeniti muzi zaslužili,

)) a i koliko su njim dobra hotjeli naši prvi knezi : pak,

)) želeci, da nam i njihovi mladji budu onakovi, prepu-

)) šcamo i potvrdjujemo svukoliku Krku i F^'vicsku kne-

)) žiju ^), sa svimi dohodki, pravicami, razlogi, astmi, bii'mi

» i darmi po tih otocih, plemenitim mužem Skinelli sinu

)) pokojnoga kneza Bartola iz Krka, i njegovim sinom Pe-

)) tru, Skinelli i Bartolu, i sinom pokojnoga kneza Vida

» iz

Krka,Federiku, Bartolu i Vidu, a i

njihovu porodu» mužkomu do vieka tako, da totu imaju knezovati jedan

)) za drugim: apak neka imaju i drže sve ono i ona ko,

)) sto i kako su ti knezi i 7ijikovi stariji (a et eormm prae-

)) decessores ») za svojih liet imali i držali » ^).

Tako knezi Kreki, a Benetanom posve vierni i pravo

prijazni, bili su ne sam Ivan, Vid i Henrik, nego i nji-

hovi stariji: a to su otac, djed, predjed, i još dalje, a i

stric i prestric. Sada raunajmo. Ovi Benetani za Ivana,

Yida i Henrika svjedoe, da su knezovali nekada, « olim

Comites Veglae », a i sami Krani još 1248 Ijeta: « tem-

pore QUONDAM nobiliiim virorum Comitum Joannis, Vidonis

et EMERici de Vegla )) ^): jer « Emericits » i a Henricus »

1) ...universiim Comitatum Veglae et insulae, et Permchii... ^^Comi-tatus » je i županlja, ali Comesu su naši otoani govorivaii knez.

2; Farlatova V na 3(i0, i Arkiv za Poviesl Jugoslov. k. I na 57 s.

3) Arklv ondje na 56 s., 1 u mene bolji prepis iz samoga Krka.



— 86 —to je bio svejedan, kako je i « Vido » i « Guido )). Tako

oni su prije 1248 knezovali u Krku. Pak Ivan je bio Vidu

sin, kako Dalmatinski i Hrvatski kralj Bela lil svjedoi

1242: (( accedentes ad nos fideles nostri filii Comitis gui-

DONis de Wegla, scilicet johanini:s, Fridericus, Barlholomeus

et Guido », u g Kiikuljevica Borbi navrh 71 i 73 strane;

a ne brat, kako Farlat piše ondje na 299 s. A Vidu znam

da je stric bio knez Bartol , jer to svjedoi kralj An-

drija, 1209: (( fideli nostro Bartholomeo Comiti ... lepoti

suo Comiti Guidoni de Vegla, quem sihi lieredcm instiluit,

concessa, ut si ipsum^ predicto Bartholomeo Gomile patruo

suo supervivere contingerit , illo sine herede decedente »,

u Borbi na 73 s.; a otac ne znam tko. Ali, kako je on

bio Ivanu, tako ja sumnjam da je njemu bio ov Emerik

otac, ili drugi Vid : a Bartol je imao brat, kako to svje-

doe , prvi on sam 1186 u nekakovu Kikoga biskupa

Ivana pismu evako:

« Ego Barlholomeus Fratcr Gomitumtt. ss. )) *) = Ja Bartol, brat knezom, jesam svjedok; drugi

kralj Bela II U93 darujuc mu knežiju Modrušku: « fidelis

nostri Gomitis Bartholomei . . . quod si jam dictus Gomes

absgiie prole ingrederetnr viam carnis universe, unus ex

filiis FRATRUiM ipsius possideat )> -) = ako pak laj knez

Bartol umre brez djetce , onda ta knezija neka hude ko-

mugod sinu njegovih brat; treti kralj Andrija, ono 1209Ijeta. Nu sva je prilika, da je samo dva imao brala, Eme-

rika i Vida. I umro je brez djetce Bartol, negdi od 1209

do 1223 po onih kralja Andrije besjedah , i po drugih

na 72 strani : dosta star. Tako Skinella , komu su ono

Benetani zapisali polovicu Krke knežije, on nije bio nje-

gov sin, kako Kukuljevic piše u onom Arkivu na 58 s.

Ali je bio imao sina M. najbrze Marka, jer « Ego itf. filius

1) U Farlatovoj V na 641 s.

2) U Borbi navrh 72 s.



— 87 —Comilis B. de Vccjlia lcsti^ » josl u [)isiiiu , ko jo IIO^I

Ijcta Pelar Kiiskafon, Henolakoi^a knoza H(Mirika Dandula

poskanik, dao Ual>ljanoin, has ondjo u biskupiji, za pra-

vice i za slohodscine njihovo^): a naški je ovako ono:Ja M. sin Krchuja kneza B., svjedok. Tada Bartol biaše

knez Kiki, a I 186, onda još ne, nego to biahu njegova

dva brala, dva dim, jev u onoin 1^260 Ijela pistnu nare-

djuju Benetani onim Frankopanom, da neka samo po dva

vladaju knezijom -), a ja držim da naredjuju ono sto je

bivalo. Pak sva je prilika da je bio najmladji on. Ali H93

Ijeta valja da ih je imao do etrdcset , kada mu je sin

mogao biti svjedok ; a i više, jer Kreka kneginja Ma-

rija 1158 jur je bila umrla ^), a ja sudim da mu je ona

bila mati, a oni Dujam otac, njemu i njegovim bratom.

Tako Krku knežiju dali su Benetani Frankopanom

prije 1186 Ijeta, dapae još prije 1133, najbrže 1126, a

ne cah za 1200, « saecido decimo tertio ineunte », kako

Farlat piše u onoj istoj na 299 strani : za koliko se je

liet prevario! A ni Sladovic' u svojih Poviestih ne zna za

Frankopane od prija 1193 ! Ali ja se preve zabavljam

s knezi.

Biskup Krki sudi Farlat (u lil na 159, u IV na 117

i u V na 298 s.), da je Senjsku, Gatsku, Modnišku i Vi-

nodolsku župu sgubio nakraj jedanajstoga vieka. Ali nije

još tada; a nije još ni na prielu dvanajstoga: a i zašto

bi ? on se je kralju Kolomanu podlozio kako i Rabski,

pak zašto bi on njemu njegove župe uzeo, a Babskomu

njegove ostavio, Podgoršku, Liku, Bužku i Boacsku,

1) U onoj Farlatovoj na 238 s.

2) « lla tamen quod non possint nec debeant esse ex dictis Comitibus,

nisi dno Rectores, qidbus de honorificentiis Comitatus debeant respondere ».

2j ... <^pro anima nostre Domine bone memorie x}larie olim nostre Co-

mitisse », u onom pismu.



— 88 —ono 1111 leta? Nije ni prilika. A ni kralj Stipan, Ko-

lomanov sin, nij'mu ih imao zašto uzeti: Krani su bili

njegovi kako su i Senjani i Gatani i Modrušani i Vino-

dolci, ter su s njimi ono 1124 leta išli na Rabljane, dabudu i oni. Ali zašto ja ganam ono sto znam? evo sto

kralj Hrvatski Stipan IV pred biskupi Ninskim Rodanom,

Skradinskim Lampridom i Hrvatskim (KninskimJ Dedom

piše 1163 Ijeta: « Ja Stipan gospodina kralja Gejze sin,

a po Bozjoj milosti kralj Vgarski, Dalmatinski i Hrvatski,

potvrdjujem, da B. Dujmu i tebi, moj vierni nadbiskiipe

Petre, biidu podložni svi biskupi po Dalmaciji, kako je na-

redio moj slavni otac, i da toj crkvi budu sve ziipe koje su

držali nadbiskupi prije tebe, a dolis Krbavska, Buzka, Pla-

ška, Vinodolska, Modruška i Novo-gradska župa, a i crkvice

Sveti Stipan i Sveti Mojsij u Solinu, ke joj je dao moj otac

kralj Gejza, sa svim njihovim ...))*).

Tako kralj Gejza je uzeo Krkomu biskupu Vinodolsku

i Modrušku župu, a i Senjsku i Gatsku, a Rabskomu Bužku,

a i Podgoršku i Liku. A zašto? Zašto RabJjani i Krani

bili su pali pod Benetane, pod tudjinu, i zašto njihovi

biskupi, a i Osorski i Zadarski bili su se iznevjerili Hr-

vatskomu velomu biskupu u Splitu, po mudroliji i vra-

goliji Benetakoj, e po Benetakoj, oni nisu dali, da ti

biskupi, njim podložni, budu podložni nadbiskupu Split-

skomu, podložnu kralju Hrvatskemu, pak se domislili,

da Zadarski bude nadbiskup, a oni tri pod njega: a Za-

darski Miha, od 1124 do 1137, baš je pogibao za nad-

biskupijom, a i koji je bio za njim, Petar; a i oni biskupi

1) Confirmo ... et maxime Parochiam Corbaviae, bar\ni, Plaši et vallis

viNARiAE, MODRLSSAE, NOViGRADi, cappellam cHam S. Stephani et S. Moysi

de Salona, cum omnibus ad eas pertinentibus, quas pater noster Rex Geyza

concessit eidem Ecclesiae S. Domnii, auctoritate regia confirmamus... Farlat

u III na 184, ali biše mu bolje gledali, pak bi blo vidio: Bucani, ili Busani,

a ne « Barani »1



— 89 —volili su u Zadar, nego u Split. Pak jih S[)li(slu nadhiskup

Gaudij svih tu/i papi Innocenciju H. I papa da njemu

pravo, odpisav mu lle^S ili H39 Ijeta ovako: i( Biskupi,

hoji su bivali podložni Solimi, dokle je liepo vickovao,na-

rcdjujemo , da hiidu i svetoj crkvi Splitsko], gdje poiva

tielo sv. Diijma iicenika bi. Petra, i da nju posve astno

poslusajii : jedan je bivao nadbiskup, znamo, za svu Dal-

maciju, i to u Solinskoj crkvi, kako nahadjamo ovdje u od-

lukah, 1 jošce, zasto ste se u svojem listu potuzio na pod-

ložne biskupe, da ne hte na sabor tamo u Solinsku svetu

crkvii prvostolnu, mi ovako naredjujemo: u Dalmaciji sabor

ne ima biti nigdir drugdi, nego u vašoj prvostolnoj crkvi,

i totu se imaju posvecivati svi biskupi podložni toj Solin-

skoj crkvi, kako je navada *) »

Ali šegavi Benetani nisu mirovali, a ni velini Za-

drani, pak ini papa odi ui, da u Zadru bude veli biskup

nad Osorskim, nad Rabskim i nad Krkim biskupom. Akoji to papa i kada? Failat sudi, da Evgenij III 1145

Ijeta, a Cappelletti, da Anastasij IV 1153, a i Raki, da

taj, aJi da 1154. Složno! Ali je veli žakan Toma kriv,

on piše, da je ovo odluio Anastasij Ijeta 1145, a Ana-

stasij je bio papa od 1153 do 1154; a onoga je Ijeta

Evgenij. Tako se je prevario ili u papi ili u letu. Nu i

Dandul piše ,

daje Anastasij ovo odluio.

Avidjeli

suvalja da ovu odluku i jedan i drugi: ona je morala biti

i u Spljetu i u Bnetcih : a laglje je zapisat ili prepisat

1145 za 1154, nego Anastasija za Evgenija: apak 1155

Ijeta papa Hadrijan IV Benetanom za volju podloži Za-

darskoga nadbiskupa patriarhi Gradskomu, njihovomu, i

tako ga posve uze iz oblasti veloga i prvoga biskupa Hr-

vatskega u Splitu.

1) U onoj isloj na 173 s.



— 90 —Tako je po pravu Hrvatski kralj Gejza Krkomu i

Rabskomu biskupu uzeo a Splitskomu nadbiskupu dao

Vinodolsku, Modrušku, Plašku, Bužku i NDvogradsku žu-

pu, i to negdi od 1 154 do 11 61 leta, koga je umro. A kako

je on njima uzeo ove župe, tako ja držim daje i one druge,

Senjsku i Gatsku Krkomu, a Podgoršku i Liku Rabskomu.

Pak kako mala osta Krka biskupija! a Rabska!! kako osi-

romašiše jedna i druga! 1 svemu onomu krivi su bili Re-

netani. Da nisu oni osvojili Hrvatski Krk i Rab, Krki

biskup i popi bi se još i sada šir-ili po Vindolu, po Senju,

po Gatskoj, po Plaškoj, po Modrušab, i po Novogradskoj,

a Rabski po Podgorju, po Lici, po Bužah i po Boaih.

Vi pokojni Vinodolci, Senjani, Modrušani, Gašcani, Bu-

žani i Liani , koji ste onda živeli , zašto niste ouvali

one svoje otoke i svoju bratju od tudjine? Ali sto niste

vi, neka sadanji Hrvati !

Ali joši

1179 Ijeta Rabljani imali su svdga na Go-rinskom, a Horinci na Rabskom, p' onom pismu u Far-

latovoj V na !238 s.:

«Leta 1179 ... naroka XIL I mi, Malihnic (ili: Ma-

)) linic , « Malichnicus? ») sin župana Borislava , skupa

)) s bratom županom Stojanom i s Poruganom, sa župana

» Rogdana sinom Mirkom, i s drugim svojim rodom, a

» Rabski biskup Andrija sa sudciuja Stjepanomi

Mihom,» s Drabanom (Dobranom) Todorovim, i s drugom vlaste-

» lom,poslani u Ablan

(sada : Jahlanac

) , da svršimo

» pravdu , koja je bila medju nami i medju Rabljani.

)) I svršili smo ju : opeta smo se s Rabljani pomirili i

)) sprijateljili, ovako: vi budite sigurni i sve vaše, kuda

» mi zapoviedamo («m partibus nostrae dominationis »),

» a mi i sve naše, kuda vi; a naše primorje budi skupno

» {(.( possessio nostra, quae a parte maris est, sit commti-

» nis »), tako da moremo i mi i vi pasti, delati, loviti,



— 01 —» i sve. I jo^ Sveti Mikula, koji smo sn/idali , horcmo

,

» da ta cikva hude i nai^a i Hal)sl<:a; sve, šlo je poda

)) nju, budi skupno, i Rabsko i naših. Pak mi ovo dajemo

)) zapisati, da budu znali za nami, i da bude dobro i Ivrdo

» do vieka. Ja Sli[)an, Kabskc erkve žakan i biljeznlk ^),

)) po njihovoj zapoviedi sam [)isao i [)olvrdio na 27 listo-

» pada » Dapae još i 1251 ima! i su Kabljani svoga

u Jablaneu, ter su se za to nainjali sa zupcmom Nema-

njom, kako jo ondje na 24-2 s. ^). Povjeslniei Hrvatski!

ja bih radznati,

koga plemena subili

ovi župani?

Pak onda Senjsku biskupiju opet zastaviše, to je za

1154 Ijetom , a ne pedeset liet prije toga, kako Farlat

sudi na 'nih trih mjestih Istina, papa Lesandar Hi, za-

poviedajuc 1168 ili 1169 Ijeta Senjskomu biskupu Miru

ili Mirku% da Splitskomu nadbiskupu Gerardu bude pod-

ložan i poslušan, piše; ^?/<?maf/mof/«m praedecessores rui

suis consueverunt antecesssoribus obedire, a po našu:

onakohako su biskiipi pred tobom podušivali nadbiskupe pred

njim '*) , ali ne piše : kako si bio podlozan vadbiskiipom

pred njim (pred Gerardom), pak je oito, da je ov Mirko

poeo biskupovati , ne 1150 Ijeta, kako Farlat rauna,

nego negdi od 1166 do 1169, ter je pred njim moglo biti

nekoliko biskupov i od n54 do onda, jer su i u Splitu

bili tri nadbiskupi, Gaudij od prijaI

154 do 1159, Absa-lon od onoga do 1161, i Petar od onoga do 1166. Nu

papa, rekav; « biskupi pred tobom», mogao je misliti i

prvanje biskupe Senjske, Lovrenca, komu je ono Inocen-

cij I papa pisao negdi od 402 do 417 Ijeta, Maksimina,

1) a Arbensis et Ecclesiae Diaconus», ovo « e^ » ne ima mjesta, po

pismih na 237 s.

2) Anno ... i25 i, Indict. 9, exeunte Julio, apud Eccleslam S. Nicolaide Ablana

3) Pišu ga Miraeus i Mireus nam. Mircus možebit, a i Miro.

4) U IV na 118 s.



— 92 —ki je ono 4^51 na Kalcedonskom saboru bio , i ostale ,

kojih mi sada ne znamo ; a i Kreke biskupe mogao je

misliti, koji su bili i Sanjski, a Splitskomu nadbiskupu

podložni sve do 1154. A i morao je misliti ove, ili prve

ili druge, zastoje sva prilika, da je Mirko bio prvi biskup.

Jer ,prvo : papa mu ondje ne piše : biskupu Senjskomu ,

nego samo: biskupu, ovako: Venerabili Fratri Miraeo Epi-

scopo saluiem )) ; drugo : Ninski biskup Matij , ne znam

kojim pravom, svojio mu je biskupiju svu koliku, Senj-

sku, Gatsku i Liku župu, kako sam piše: a inter eum

(se) et Mironem Episcopum super tribus parochiis, Signa

fSegnaJ videlicet , Geszika et Lecca (Lica) *) : ter ga ni

on ne zove Senjskim biskupom, nego samo biskupom :

pak se Farlat vara, da ovo a Signa ^y nije Senj. 1 nij'mu

ju samo svojio, biskupiju, nego i osvojio svu koliku. Pak

Mirko, biskup brez biskupije, tuži njega papi onomu iste-

mu. 1 papa negdi od 1175 do 1180 Ijeta odpisa nadbis-

kupu Splitskomu Rajneru , svetu : da ib on naini , ali

najprije Miru da ini vrnuti biskupiju sa svimi dohodki

i koristmi, « restituendo prius Miraeo Signensi Episcopo

EPiscoPATUM cum oMiiibus fructibus et accessionibus , quas

ipse juxta tenorem litlerarum vestrarum (odgovara nad-

biskup papi ) exigebat ^) : po ovih ja besjedah znam ,

da je Matij Miru bio osvojio biskupiju. I nadbiskup inioMatija vrnuti Miru biskupiju onakovu. Pak njiju pravdu

dobro razvidiv, a i po svjetu i volji drugih svojih biskupov

odsudi: Senj i Gatsku Miru, a Liku Matiju^). Ali Miru

ovako nije bilo pravo,pak se dvignu pred papu , kako

se na njega tuže nadbiskup i Ninski biskup, molei onoga,

1) D isloj na 119 s..

2) Ondje.

3) « Ut Matthaeus Episcopus Nonensis habeat Ltccam, et Miro Epi-

scopus habeat Signam et Geszicam ».



— 9^ —da ga ne uslisa ^). Trcto: 118.^) lota saLor u Splitu od-

lui: (( Signiensis (Scnionsis) Episcopus hahcat sedem sitam

in Sifinia (Senia), et haheat Jias Pnrochins, Sifjniam (Se-

niam), Kelseinm totam , et medielajem Licae '^) », a po

našu: « Senjski bisku[) ima sta vati u Senjii, pak njegove

imaju biti ove župe: Scnjska, Catska sva, i I.ike polo-

vica ». Tekar tada ta sabor zastavi Scnjsku biskupiju

posve: pri je toga biskiip Miiko nije znao ni gdje ima sta-

vati. A drugu polovica IJke da Ninskomu biskupu, ovako:

« Nonensis Episcopiis haheal Nonam, totam Liicam, et me-

dletatem Licae », isto ondje.

Ta isti sabor i Krbavsku zastavi biskupiju odrediv :

(( Corbaviensis Episcopus haheat sedem siiam in Corhavia,

et haheat has Parochias, Corhaviam, Vinodol, Bussan, No-

vifp^adf Presnic (Dresnic), Phis el Modrussam », u onom

istom pismu, a hrvatski: « Krbavski biskup ima stavati

u Ki*bavi (ili: na Krbavi?), pak njegove imaju biti ove

župe: Krbavska, Vinodolska, Bužka, Novogradska, Drež-

nika, Plaška i Modruška». Modruška? Dfi, i Vinodolska,

i Bužka: i ja cu to dokazati.

Mod ruše, da je ta grad spadao pod Krbavsku bisku-

piju , svjedoe: prvi papa Grgur XI, rekav 1378 Ijeta

ovako: u gradu Modrušah pod Krbavsku biskupiju, u in

opido Madropsa Corhaviensis diocesis », u pismu, ko je dao

franovcem ^) , da u tom gradu mogu uzeti Sveti Fran :

crkvu, zvonik, zvon, grobiše, kuce i drugo ^), što da je

Senjski knez Stipan za njih uzidao ^). 1 ono nije rekao

1) Isto ondje.

•2) U m na 214 s.

3) Ministro generali et aliis fratribus Ordinis Minorum.

4) In honorem et siib vocabulo beati Francisci fundavit paritev et

construxit

5) Theiner: Monumenta Slavorum Merid. na 336 s. Ima i Farlatu IV

na 97 s., ali, Malupso za Madropsa, Modrussa, i još vele rleij nakrivol



— 94 —iz svoje glave, nego kako su mu bili pisali sami franov-

ei , i Hrvatska kraljica Jelisava. Drugi: papa Pij II, za-

pisav 1459 Ijeta ovako: crkva bi. D. Marije udotvorne

u Modrušah pod Krbavsku biskupiju, « ccclesia B. M. V.de MiracuUs nimcupata, prope lociim de modrusia Corha-

viensis dioecesis ». I to je zapisao kako je bio sam Krbavski

biskup Frane, i knez Stipan Frankopan, gospodar Modru-

šam, prosei ga, da odpusti nekoliko pokore onim, koji

se u toj crkvi pomole i nju pomogu ^). Treti : Rimski

zapisnik, koji 1460 leta kaže, da Modruše su grad u bis-

kupiji Krbavskoj , a parochialis ecclesia S. Marci oppidi

Modrussiae Corbaviensis dioecesis » , kako je u onoj Far-

latovoj na 105 strani. Pak se vara Kandler u onom spisu

na 9 i na 14 s. , da su Modruše imale bis|^upa kada i

Krbava : Krbava ga je imala od 1185 do 1460, a Mo-

druše od 1460 ^) : toga Ijeta, a na 6 svibnja , ili na 4

lipnja, papa Pij on' isti premjesti biskupiju iz Krbave

u Modruše u plovansku crkvu sv. Marka , odrediv , da

joj se biskup ne ima vede zvati Krbavskim , nego Mo-

druškim, a Ecclesia Corbavien. cum omni jiirisdictione

translata fiiit ad parochialem ecclesiam S. Marci oppidi

Modrussiae Corbaviensis dioecesis, quod deinceps Modriis-

siensis mmciipatiir . , . )) , u Farlata na' nom istom mjestu.

Ali još 1457 Ijeta knez Štefan Frankapan u Modrušah,

u svojem « stolnom mestu », zove Krbavskoga biskupa

Frana i Modruškim, i prije Modruškim nego Krbavskim,

evako : « pred gospodinom Franiškom , modrušaninom ,

biskupom modruškim i krbavskim », a to zapisuj uc Mar-

ij U Farlatovoj onoj isloj na 104 s.

2) Frane Glavini je 1614 godine krivo proitao napis: « Ja Stipan

od Staroga Dubrovnika , biskup modruški , vicnik svete krune ugrske,

posveti/l ovu crikav (na Trsalskom) na poUenie svetoga Luke, pisara Marie

blažene, leta 1288 », u Povjeslnih Spomenlcih na 1 s.: u malici je moralo

bili: Krbavski.



— 95 —tinu Ostrclici'i('u crkvu sv. Ivana Krstitclja, « ka da se

udrzi u tom istom mestu poli crikvc svcloga Marka » ^).

Pak bih ja rekao, da jc on /elio, da tu l)isku[)iju prcmjc-

ste u njegove Modruse, a biskupu Franu da je to bilo

drago, modrušaninu: najl)i'že sla oba za to papu prosila.

A sv. Marko, ta stolna crkva 14G3 Ijeta, na 10 kolovoza,

vec' se nije zvala tako , nego Sveta Marija , kako tada

pišu Modruški kanonici: ct Mi kanonici kapitala crikve

svete Marije va Modrušah : gn. Jurko , arkižakan, i gn.

Bernardo, arkiprvad, i gn. Apaj, prmancer i vikarij gna

biskupa Mikule (zovii ga Modruskim, samo), i gn. Blaškopridivkom Kapeic (Kopic, mozehit), i svi ostali kanonici

toga kapitala dajemo na znanje, .... kako bise Andrij pri-

divkom Zudiin,poštovan muz purgar modruški, odluil

i ostavil da se ima davati na svaku Mikulju dva zlata

crkvi, ka se je zvala prvo Sveti Marko, a sada se zove

crikva Sveta Marija, a Modrušah; to od dvora njegova,

ki dvor stoji pod Trgom niže crikve Svetoga Duha... )>;

A malo napried: « crikva kapitulska Svete Marije u Mo-

drušah » , i « crikva naša kapitulska Sveta Marija » ^).

Tako stolnom crkvom nije bio Sveti Duh, kako Senj-

ski biskup Golic piše , u Sladovicevih Poviestih na 39

strani.

Sada : da je Vinodol spadao do onda pod Krbavskoga

a od onda pod Modruškoga biskupa. Trsat, to mjesto da

je pod Krbavsku biskupiju , « super Tersat Corbaviensis

dioecesis)iy i da totu zapovieda Krbavski biskup, n Epi-

scopi Corbaviensis supplicationibus inciinati », piše papa

Mikala V, 1453 Ijeta, dopušcajuc knezu Martinu Fran-

kopanu , da totu kod crkve sv. Marije azidje mostir za

1) Ondje od 83 do 85.

2) Isto ondje od 92 do 93 s.



— 96 —franovce ^). A i Kalisto 111 1458 Ijeta, u Theinera ondje

na 436 strani, evako: « ecclesia heate Marie apud flumen

TARsii et prope tarsidis opidiim corbaviensis diocesis sita»,

a naški: erkva blažene Marije kraj Reine a na Trsatu

giadu pod Krhavskii biskupiju , a to dajuc toj crkvi da

može toliko i toliko pokore oprašcati griešnikonn. A pak

papa Lesandar VI 1500 leta, kako je ondi na 110 strani,

pišuc franovcena na Trsat da mogu uživati sto im je bio

knez MaVtin Frankopan zapisao, kaže, da ta grad je pod

Modrusku biskupiju, pravo evako: « Sane pro parte dile-

ctorum filiorum Guardiani et Fratrum domus castri tersati

ordinis S- Francisci Mlnorum madrusien. dioecesis nobis

nuper exhibita petitio continehat » A i sam Senjski

i Modruški biskup Martin B.ajkovic, od 1700 do 1704,

to isto kaže papi Klementu XI, evako: (( Sacra Domus

Nazaretana Tersacti in dioecesi modrussensi », i ostalo u

onoj ibtoj knjiži na 15^ str.

A kada je Trsat, tko ce reci da nije i Grobnik spadao

poda tu biskupiju? i Bakar i Hreljin i Drivenik i Griže

i Crikvenica i Bribir i Novi i Ledenice? Apak ja imani

i za te grade dokazov, da su tamo spadali. Za Bakar evo

najprvo nekakov zapis od 1414 leta: (( Az mnogo grešni

Bartolf ki pretvorenim imenom nzvan jesam Supisac (Ali

malo niže je: Ja Bartol reeni Pisac), i pisah sie knjigi

side u mojo'] polaci darom Božjim i njega Svetih Svetomu

Andreju Apiistolu u Bakri , ka crekav Svetoga Andreja

imaše tada ohgodnike (obhodnike: prepisa je vidio ^

namjestoi^ ) u diihovnemi eloveci redovni i astnici slii-

zitelji imemijuc zdvi (?) gospodina plovana imenom Didaka

(ki) bese vikarij biskiipa kerbavskoga (Ova valja), a od

svoih grajan i prosili (proih) dostojno proslavljen, zanje

1) U Farlatovoj IV na 102 s., gdje je i kneževo pismo za lo isto, ali

Ijeta mu nisu islinita, po naroku i po inih razlozih.



- 97 -muz blag bese i svršen dobrim razumom i delom, imajuc

sa soboju muzij astnih, u službi Boijoj , Marka , Stojka ,

Jakova, i procih. kih Bog u milosti svojej imenuj

Let Gospodnjih 1414. Ja Bartol reeni Pisac , ple-

menšcinu kerbavac,jemuze jest smert mati , otaastvo grob,

a bogastvo greši , Bogu davšu , sverših sie knjigi reenim

muzenif i beli plaen po ceni^ ka meju nami be, i više ceni

pošteno darovan, njimi i mnozimi pohvaljen više reda,,.))

A te (( knjigy » bile su breviar u Bakru, iz kojega bre-

viara je ov zapis i drugo izpisao neki Bakarski kanonik

polag Sladovicevih Poviestij od 190 do 191 str., ali vele

krivo, ili ta ili neki drugi. Pak Pulski biskup Dominik

Luski, « Dominicus de Luschis » (Bominicus, a ne « ho-

minus » , slabi prepisau : tko sebi govori ili piše : go-

spodin ? apak ti ga i Ughelli zove Dominicus, pišud za

njega, da je od 1426 do 1451 leta biskupovao); tako taj

biskup 1426 Ijeta na 13 prosinca u Bakru oprašda etr-deset dan pokore svim koji se pokaju i spoviede pak totu

k bratom svetoga Mikule crkve pridruže i nju pomogu:

ali po oblasti Andrija namjestnika Krbavskoga biskupa

Petra oprašca , rekav : « et hoc ex authoritate venerandi

viri dni Andreae vicarii reverendissimi dni Petri Episcopi

coRBAviENsis » . Kojo pismo je ondje na 193 str., kako ga

je on' neki kanonik iz « žive harte » izpisao. I još evosto je izpisao iz onoga breviara, valjada : « Ya ime Božje

» i devi Marie , amen. 1425 (1485: u matici je moralo

» biti a, a ne g), meseca oktobra na dan sv. Luki evan-

» gelista, u leto šti se pismo govorenja svetih doktori,

» u kom jest nam dano znati, da ima stati cesarastvo su-

» prot cesarastvu za nepravdu, grad na grad, varaš na

)) varaš , za nazvestit tako se govori : gore tim ki toga» doekaju. A toga jesu dokonali muzi astni i razumni

)) ubozi {u Boži), živudi u gradu Bakru, napred kladajuci



. — 98 —» red i pravdu duhovnu i telesnu, a naprvo pomiudi gos-

» podina Jurja plovana Bakarskoga i g. Stipana i g. Marka

» i g. Tomaša i g. Kirina i g. Lorenca, kanonikov crekve

» Svetoga Andreja , ki znahu za^^on i pravdu Božju , da

» udržuci sudca Antona Stiglida, i satnika TVIihovila Star-

)) ica, i inih rišturi frectores^ poglavari) , kih g. Bog imenuj

» u svojoj milosti. I ti muzi više imenovani vnogo vreme

» straše (stradaše) pastira i obranitelja duš, to je gospodina

» biskupa, i stradajuci željahu ga i providjenjem i s milo-

)) stiu gna. Boga da prijde simo v BaUar g. g. Krištofov bis-

» kup, otaastvom dobro uinjen biskup Modruški i Kor-

)) bavski... » I ostalo na 194 strani. A ta Kristofor znamo

da je bio onih liet biskupom Modruškim: 1488 na 5 trav-

nja imenuje ga Kreki biskup Dunat, na 170 str.; a 1491

na 12 prosinca, i 1492 na 3 sienja biaše ovdje u Rimu,

kako sam ja našao u Svetom Jerolimu : « Innocentius papa

octavus. Venerabilibus Fratribus Amerino et modbusiensi

Episcopis in Romana Curia residentibus, salutem et apo-

stolicam benedictionem. » — « Christophorus Det et Apo-

stolicae Sediš gratia episcopus Modnisiensis, et Cesar ea-

dem gratia episcopus Amerinus , Commissarii ad infra-

scripta,., »: dopušdaju onim koji biahu nad Slovinskim

gostinjcem Svetim Jerolimom *), da u nekakovih brajdah,

njegovih i blizu njega, mogu zidati kuc'e tako i tako.

A da je Crikveniea spadala onamo, evo dva pisma,

u jednom je ovo : « 1447, marca 7. Fratar Filip reda

ot remet svetago Pavla prvago remete , preur ot klostra

svete Maric Devi s Crikvenicc v bishipiji krbavskoi, vam

poctenu muzii Štefanu, sinu Dokšinu, i tvojemu sinu Jurju

i tvojej kceri Brioli v Bribiri pozdravlenie . . . )) , i ostalo

u onih Spomenicih na 67 str.; a u drugom: Sveta Marija

1) «IlUricae nationis », a ne: « degrillirici in Roma », kako je holio

oni neki 1



— 99 —na Crikvenici pod ModmsJm biskupiju, 1504 Ijeta, a Jii-

liiis Episcopus servus servomm Dci... Sirjnificarimt nobis

dllccti filii Sanctae Mariae in Ramenska ^ cl hcatac Mariae

Vircjinis in Busana ac cjnsdem heatae Mariae Virginis suh

NOVI ncc non in czriquf.ivicza, el sancti Salvatoris ac San-

ctae HelenaCf nec non heatae Virginis ad Lacum in insula

Fstriae , ordinis sancti Pauli primi Eremitae suh regula

sancti Augiistini, Zagrabiensis, modrussiensis, Segniensis ,

Petinensis ac Parentinae dioecesis , domornm priores et

fratres , suh lingiia sclava . . . » , i ostalo u Sladovicevih

Poviestih na 217 str. A ii ovom pismu je, da i Novi je

u Modruškoj.

A pak evo, sto Trsatski fratri svjedoe, 1770 godine:

« Po Modruškoj biskupiji prosimo maslo u Gerovu, u Ga-

bru, u Brodu, u Moravicah, u Delnicah, i u Babinu Polju,

a u Grohniku i Licu janjce, a mast u Kostrenoj, u Draži

sve do sv. Josipa f u Bakru, na Driveniku , u Hreljinu,

u Grobniku, na Crsatu, i u Podvezici, a na Fužini kapuz;

a po Pulskoj biskupiji kruh na Bieci na sedam dan...»

I ostalo ondi na 212 str., latinski.

1 tako sam ja dokazao, da je Vinodol, koliko je dug

i širok, bivao pod biskupiju, koja se zvala najprije Kr-

bavska, pak Modruška. Pak imaju krivo Kandler, Sladovic

(na 95 str,), i neki Senjski ili biskup ili odvjetnik: daje

bivao pod Senjsku. I tvrdi se taj drugi, u Sladovidevih

Poviestih od 5r3 do 57 strane! Ali jedna mu je neistinita,

druga nerazmišljena, treta nerazvidjena , etvrta na kri-

vo, peta na opako, šesta ni simo ni tamo: pak njega cu

lagko. Prvi svjedok da mu je veližakan Toma, jer taj da

piše, « da pod Senjskoga biskupa spadaju one župe koje

su prije pod Krkoga ».

Ali Toma ne tako, nego evako:« Pod Krkoga je biskupa spadao veci diel *) žiip , koje

1) ^^Majorem 'partem^, u Farlatovoj HI na 123.

*



- 100 -sada spadaju pod Senjskoga ». Apak Hrvatski kralji Gejza

i Stipan IV, oni Vinodola nisu bili dali Senjskomu biskupu,

nego Splitskomu nadbiskupu: to znamo dobro. A drugi da

mu je Luic svjedok. Ali Luicevo pismo iz Trogira imakrivo, « da je oni sabor u Splitu dao Vinodol Senjskomu

biskupu », a ono Farlatovo iz Splita pravo, kako sam jur

dokazao: a toga nije umeo dokazati ni sam Farlati: a imao

je pred oima onoliko dokazov: ali je mislio, da je Vinodol

grad! « Vinodolium erat castellum frequens et illustre ».

(U IV na 92 s.). A i Senjski kapitul da ima za to pismo,

kaže Sladovic na 168 strani, ali ne, kakovo ni od kada.

« Pak Krbavski biskup Mikula 1396 Ijeta da svu svoju

biskupiju popisuje za Splitskoga nadbiskupa Andrija, ali

Vinodola da ne spominje ». Istina , ali ni Breznika, ni

Plaši ne spominje, a ni Modriiš, nego samo Krbavu i Bu-

že, evako : « Et primo per Mam Corbaviam et Buxanam

dioecesis meae Corbaviensis »*), a znamo, da su i oni gradi

i kraji bili njegovi. Ali govori: / najprije po svoj Krhavi

i Buzah, a za tim : 1 jos u nekojih krajih moje biskupije,

huda VINO rodi, davaju desetimi vina, u Item super dica-

tione vini dicendo etiam declaro, quod in certis partibus

mei Episcopatus, ubi vineae habentur, solvitur vera decima

vini)); a te besjede oituju, da ono nije sva biskupija,

da je je josi ,i

to kuda vino rodi:

a to ti je Vinodol.Apak u onom pismu ti je i ova besjeda : a et cetera »,

i proaja = i ostalo.

I još evo: « Na Mlado Ijeto 1489, izvan grada Senja,

polag crkve Svetoga Duha, pred poštovanimi i plemenitimi

muzi Mašem enedom dvornikom Senjskim, Osvaldom

dvornikom Otokim, Martinom sudcem Senjskim, Jurjem

Juvanidem ( Juranicem?) sudcem, Grgurom dvornikom

1) U Farl. IV na 98 s. ; i u Sladovia na 171, ali krivo 1496 Ijeto

za 1396.

,^'



— 101 —Starogradskim , Ivanom dvornikom Novofjradskim , « ca-

stillano in novigrad », i pred inirni mnogimi plemenitimi

i poštenimimuzi

iz

Gatske,«

deCialzka

»;i totu hiahu

Matko Novakovic, Petar Pesaric (Pisaric?), Miha Riania

(Ricanin, u Povjestnih Spomenicih na 128 str.), Juraj Lan-

dar, i drugi, pak astni g. Mihovil odabrani biskup Senj-

ski pitao jih, da mu pokažu pisano, da su slobodni od

desetine ». I ostalo u onoj istoj Farlatovoj na 131 str.

A ta Novi grad daje bio Novi u Vinodolu. Tako Yinodol

da je pod Senjskoga biskupa spadao. Ali nije istina prvo,pak nije ni drugo. Jer Gatska nije bila Vinodol , nego

krajina od Senja ka Bagu, i ne od samoga Senja, nego

negdi od Svetega Duha pak do Stenic. Pak kako nije bio

u Vinodolu Otocac, ni Stari grad, tako nije ni oni Novi

grad; nego je bio ondi negdi. Evo, sto kaže nekakovo

pismo : « Mi Blaž Stu(pic) podknežin stola i pitanja

Buškoga plemenitih ljudi, Petar Ivišin (?) sin (z Du)bo-vika, Grgur z Mazalac, oba plemena Stupic, Jakov (z')

Stare Vasi plemena Poletic, i Paval Vlkšic s Hlmanplemena Kršelac, sudci rotni više reenoga stola i pita-

nja, damo viditi vsim i vsakomu, da sideci nam v plni

stoli više reenom, ondi pristupivši pred nas Juraj sin

Mikulin z Gvoznice (Gvozdnice) , pridivkom Sultic

List, dan v Buzah pod Novim Gradom let 1434...» I ostalo

u Spomenicih na 58 strani. A Senjski biskup Martin Braj-

kovic, od 1699 do 1704: « U dolinjoj Lici je Novi, grad

na dosta visoku brdu *); dokle je bio itav, imao je e-tire branike, a sada malo da nije vas mirišce. llnutri su

tri topi, dva od mjeda, a jedan od željeza; tamo je je

bio stavio pokojni (a quondam )>) general Herberstain ^).

1) « Novi in inferiori Lika arx est in colle sat alto positay.

2) Tak' ono nije pisano 1696 god., kako Sladovisudi, nego za 1701:



— 102 ^I ta grad bivao je nad dvanaest drugih : njemu su kraji

na daleko : jedva u 37 lir biš je obašao na konju ; do

Baga su etire njemake milje; na iztok vidjeti je Belaj,

a na jug Yelebic, a na zapad goni Kosinj; a mimo tee

rieka Novaica iz Velebica, a do Like je talijanska milja,

do rieke » *) . Pak iz toga jednoga ili drugoga Novoga grada

biaše oni dvornik Ivan: ako to nije bio svejedan grad.

Tako Vinodol je spadao, od kada je prijeo krst pak

do 1154 Ijeta, pod Krkoga biskupa, a od onda do 1185

pod Splitskoga nadbiskupa, a oda toga Ijeta do 1460 podKrbavskoga, a od tada negdi do 1600 pod Modruškoga,

pod svejednu biskupiju. A tako i Modruše. Vinodol je

imavao veloga popa po pismu: ... a Ja g. Juraj ,plovan

Novogradski , arhiprvad Vinodolski, i gospoja Marija žena

Fabijana Cehovica, i Ivan Žvanovic, podknezin Bribirski

i Zan župan Bribirski , (i) Juraj Mandic, damo viditi,..

V Novom ... t) letih 1472 ». A to pismo je sve u Povjest.

spom. na 111 str.

A Buže, onu župu je držao- najprije Rabski biskup,

sve do 1154 Jjeta, pak Splitski nadbiskup, ali on samo

do 1185: jer toga Ijeta nadbiskup Petar na 'nom saboru

dao ju pod novu biskupiju Krbavsku, pod Krbavsku, kako

ono Splitsko pismo kaže , a ne pod Senjsku, kako Tro-

girsko u Luica. I spadala je tamo doklegod je tužni Rabpod Benetane, pod tudjinu. Ter se Rabski biskup i ka-

novnici natrpiše nevolje : jer i Podgorje su bili zgubili

i Liku, za on' isti uzrok. Nu 1357 Ijeta Hrvati, junaci,

spoznaše svoju veliku sramotu, pak izagnaše iz svoje Dal-

macije tudjinu, Benetane. Pak njihov kralj Ljudevit, na

prošnju Rabskoga biskupa Krševana Dminica,

potvrdi

jer te godine na 2 listopada Herberstein još biaše živ, kako sam Sladovic

kaže drugdje, na 114 s.

1) U Sladovievih PoviesUh na 36 s.



— 103 —1367 Ijeta ono kralja Koloinana pismo od 1111, i tako

vrnu onoj biskupiji one župc, Podgoršku, Liku, Buzku

i Boacsku '). Ali Liki i Bužki gospodari za to hajali i

ne hajali. Pak se okinuo na njih ovako : « Ljiidevit po

Bozjoj milosti kralj Ugarski i Poljski (a zašto nije rekao:

i Hrvatski? ja mu toga ne hvalim: on Hrvatom ne mo-

gaše zapoviedati kako Ugarski, nego kako Hrvatski kralj:

drugo su Hrvati a drugo Ugri: to znaju i grmari); tako:

Ljudevit kralj Ugarski, Hrvatski i Dalmatinski i jos Polj-

ski c( gospodinu Petru Vojnovicu (iliVojkovicu? de ^iBel-

)) lanti») knezu Bužkomu i Poiteljskomu, ili svojim (nje-

» govim valja da) inovnikom po Likoj i po Bužkoj knežiji

» (ovako su tada zvali one ziipe) pozdrav i milost. Vierni

)) naši! Kako smo jur prije ne samo po svojem osebujnom

)> lovjeku nego više putij i po pismu, tako vam i sada

» zapoviedamo: pustite Babskoga biskupa, poštovanoga

» g. Krševana, nam- vierna i draga, ili njegove podžupe,

» slobodno i mirno uzimati Babske crkve desetinu sva-

)) kuda po tih vaših krajinah Lici i Buzah. Ne zanovie-

» tajte mu zu tu desetinu koju mu je Gfospodin Bog bio

» odabrao za oinstvo, i nekratite mu je nikakor, ni njemu

» ni njegovim podžupom , nego liepo inite te njegove

» podložnike plaati mu ju i davati na dlaku, ako vam

» je draga naša milost; a što je bio od nas po krivu iz-

» prosio pokojni g. fratar Valentin odabrani biskup Kr-

)) bavski, i što bude tkogod ini, sva ta pisma razvrgamo

)) ovim. Tako vam naše zapoviedi, ne djelajte drugako!

)> Pisano u Budimu leta 1371 ^) ». 1 ovo je zapovjedio

preko onoga sabora naredbe: da Buže budu Krbavskomu,

a Like pol Ninskomu a pol Senjskomu biskupu. I ja dr-

žim, da ga je poslušao oni knez. Ali jur 1396 Ijeta Kr-

1) U Farlatovoj V na 247 s.

2) Na istoj str.



— 104 —bavski biskup Mikula piše, da su njegove Buže, i da on

tuda uzimlje desetina^). A pak 1409 opetpadoše Rabljani

pod Benetane, pod tudjinu, i tako njihov biskup i Kanov-

nici tužni opet zgubiše sve one tuste župe, svoj žitak.

Za Buže Krbavski, Liki i Bužki knez a Hrvatski i Dal-

matinski ban Paval kaže 141 J godine, da su Krbavskoga

biskupa ^)

.

Ali Krbavski biskup Radoslav 1841 leta, prašcajuc

etrdeset dan pokore koji bi to i to uinio u crkvi svetoga

Mihovila u gradu Ostrovici , oituje , da to nije njegov

grad ^), a biaše u Buzah? po onom popa Grgura zapisu

od 1455 : (i A ja pop Grgur, biiduci kapelan kneza Mar-

tina i buduci plovan Novogradski i vikar Vinodolski, pisah

sie po ukazaniju više reenoga kneza Martina Krkoga i

Modruškoga i Senjskoga, ki v to vrime po milosti Bozjej

gospodovaše Vrhaškim gradom (i hiše špan vse zemlje Vr-

hasa), i gradom Kozaru, ki je v Bosni, i inimi gradi : Ko-^

mugoinu i Kostanjieu, i kaštelom na Kfninji (po Kukulje-

vicevu, a po Farlatovu «na Kelpi»), i Jerovljem (a Kra-

licem»), i Grallcem, i Lipovcem, i Jastrebarskim, i Oki-

em, i Ostrivicu (Ostrovicu) v Buzah ^) {Ostroviczae in

Busis))^ u onom prevodu)? To je istina; ali i u Lici je

bio grad Ostrovica: kralj Vladislav 1403 Ijeta svjedoi ^);

i da je bio vlastelina Petra Novakovica, pak taj da ga je

1) « Per totam Corbaviam et buxanam dioecesis meae Corbaviensis »,

u IV na 98.

2) ....parochialis ecclesia S. Mariae Virginis de hvskfix, dioecesis,

CORBAVIENSIS ... U isloj na 99 s.

3) « Dummodo in praedictis diocesani consensus intervenerit »,n onoj

istoj na 96 s.

4) U Povjeslnih Spom. na 82 s.

5) « Castrum ostroviza in provincia ljce cum forteliciis, silvis, ho-minihuSj vassallis, juribus et pertinentiis omnibus ad castrum ipsum spe-

ctantibus ...y>, u VII Arkivu na 46 s. Ali ono pismo nije sve po besjedi:

DicTORUM castrorum Ostrovice et cetini » , kada pred ovim nije Cetinja.



— 105 —promienio knezu Scnjskoinu, Krkomu i Modruskomu Mi-

kuli (Frankopanu) za grad Ozalj, i za Cetinj. A i Serij-

ski biskup Andrij i kapitul 144 5 Ijcta ovo svjedoe, pri-

voljujuci Novakoviceni, Petru, Mikuli i Novaku, bratom,

da kako su bili slobodni od desetine u gradu Ostrvici

u Lici, u onoj bishipiji, tako da budu i u selih Panniku

(« Pamizak ») i Pod Vi^hom u Gatskoj, u Senjskoj , koja

sela da je bio promienio oni knez vlasteb*nu Pavlu No-

vakovicu (sto ne. Petru?) za ovi grad *). Pak u ovoj

Ostrvici ili Ostrovici biaše ona orkva Sveti Mihovil, i to

ne pod Senjsku, kako Farlat sudi, nego pod Ninsku bisku-

piju, po besjedi: « u onoj biskupiji »; a i po samoj onoj

Krbavskoga biskupa: « ako biskup, ija je ona Ostrvica,

na to privoli»: jer ju je rekao u Senju. I ova Ostrvica

je jos i sada u Lici, kako je i ona u Bužah; ali da vec

nisu gradi, nego sela nekakova: prokleti bili Turci ! I

treta je Ostrovica na Uni, i etvrta u Sibenikoj, i peta

u Splitskoj biskupiji, ili grad ili selo. A Vrbnianom je

ostrvica na stubah ono za ruku, sto Talijani zovu poy-

giamano, a Niemci ini mi se da Geldnder.

Nu knez Šišman Frankopan, vidiv, da mu brat Stipan

u svojih Modrušah ima biskupa, poželi ga i on imati u

svojem Otocu! I zastavi 1461 Ijeta biskupiju u tom gradu

povolji

onogaistoga

papePija II, davši

podanju

ne samoSenjske, kako Farlat piše i Sladovic, nego i Modruške ne-

koliko, a to Buže, ako je istina, sto je ono Rajmundo,

Ninskoga biskupa Jakova Divnica namjestnik, zapisao: «ad

qiiamdam partem busane i^egionis Episcopatus oitocensis » ^);

1) « De Ostervicza ... castro constitiUo in lika (a niže: Lijka) ...se-

cundum consuetiidinem illius patriae , ac illius dioecesis .... , Farlat na

128 str., i Sladovic na 73, ali imaju: Khovak nam. Novak, 1 još neko-

liko debelih.

2) U Farlat. IV na 226 s.



- 106 -i to je blizu za 1527 Ijetom, rekši : novissime occupata

(castra) anno 1527», ali nije prije 1581, zašto Hrvatski

ban Ivan Karlovic, da jur je bio umro *) : a on je toga

Ijeta umro. Ali evo, sto ino pismo kaze: u Let 1484, mi-

» sea oktebra 22 dan.... buduci pozvani pred sudce de-

)) legate, pred g. fra Antona obranoga biskupa Modruškoga

)) (Daje bio samo obran, toga ne zna ni Farlat ni Sladovic),

» i pred fratra Andrija, potovani otac g. Paval biskup

» Senjski, i potovani redovnici kapitula Senjskoga (Re-

» dovnik je hoji na sebi ima sveti red: sacerdos) na potu

» gna fra Ivana opata Draškoga. I ta reeni g. Paval bis-

» kup Senjski s redovnici kapitula Senjskoga poslaše svoje

» prokarature po imeni g. Mihovila arhižakna Senjskoga

» i g. Blaža kanovnika crikve Senjske. I ci reeni proka-

)) raturi pridoše v sredu v naveerje sv. Uršule v selo

» Humcane, pitajuci g. fra Antona obranoga biskupa Mo-

)) druškoga, i tolikoje fra Andrija. I tako v etrtak na dan

)) sv. Uršule pridoše redovnici na službu v Humane \Bu-

» zah. I tu biše prišal g. Andrij vikar Buški, i domin Sti-

» pan Juršic, i domin Mihovil Sultic, i domin Paval, i dva

» redovnika z Like, domin Andrij i domin Tvan s Pod-

)) smluna. I tako navkup buduci ti reeni redovnici, pristu-

1) ..." ultimus Dominus et

Comes(Castri Obrovaz) fuit Joannes; Tor-

'tjuatus nuncupatus latine, a Romanis oriundus, Caroli filius, et Carlovich

vocatus, de Frangipanibus, qui obut Banus in Slorigne » (Slovigne: Farlal

je uzeo r zo. v; a u inom pismu Rabskom još od 1268 1., u V na 243 s.

ga za gna: a Martinusius de Sloviga » , dvakrat; nu na 229 s. pravo:

u Ego Martinusius de Slovigna»). Tako je umro u Slunju oni ban?

a g. Kukuljevi u Arkivu III na 53 s. : da je u Medvedgradu? Ili je^

dan ili drugi ima krivo. A Slovinj je Slunj grad: ona Svetojerolimska

knjiga, « Libro deli Infermi el Pelegrini ... », kaže: « adi 29 Agosto ^549

Charaman de slovigne vene amalato al hospital , et partite». A bi Ikomogao zapisali ili prepisali: Crovinio namjesto Slovinio, <( Pius pp. II...

capella sub vocabulo Sancti Georgii sita in castro Crovinio Corbaviensis

diocesis... anno 1^59 »^ u onih Theinerovih Spom. na 447 s.?



— 107 —» piše reeni prokaraturi, i». arlii/akan i g. Blaž, pitajiicn,

)> kadi je g fra Anton i IVa Andrij. \ tako lee g. vikar:

)) Nij ' f/oma biskupa fra Antona: v Krbavi je Paki za-

» jutra v petak pridose ti reeni i)rokai*atun k crikvi

» sv. Marine, iseuci i pitajui sudac. I paki pridose v selo

)) sv. Marine na doni kadi i)rebiva reeni g. fra Anton;

)) i tu pridose v seli (selo) fra Ivana opata Draškoga, i

» rekoše: ... kadi su sudei naroeni delegati? A fra Ivan

» opat ree, da ih nij' doma^ da to je v Krbavi fra An-

»

ton: zato ja ga hoc'u ekati» I

sve u PovjestnihSponienicih od 121 do 122 strane. P'ovom pismu Buže

nisu spadale pod Otokoga , nego pod Modruškoga bis-

kupa, pak je težko složit ovo s onim : ako ih nije spa-

dalo nekoliko pod ovoga a nekoliko pod onoga: da mi je

ovdje ono pismo, kako je knez Šišman zastavio Otokubiskupiju! a da je bilo na Trsatu.

Još jednu za Otoac, ke ne zna nitko na svietu. Oto-ki biskup Vicko Andrijic nastao je ovdje u Rimu Hr-

vatski gostinjac , bivši mu predsjednikom 1514 Ijeta :

(( Anko diii millesimo qiiingentesimo decimoquartOy ponti-

ficatus Sanctissimi in Cristo patris et dni nostri dni Leonis

divina providentia pape decimi , Indiclione tertia^ mensis

decembris die vicesima octava .... cum consensih presentia,

verho, voluntate et mandalo Reverendi patris diii vuncentii

Episcopi ocTosiEN. tanqiiam presidentis ... Venerabilis Hospi-

talis Sancti Hieronymi de Ansta (Augiista pravo : a radi

Aiigustova maiisolea) . . . » , kako sam našao u nekakovu

pismu u ovom istom gostinjcu. Ali drugega Ijeta papa

Lav X posla ga u Dalmaciju, i po njem žita, praha, topov

i sedam tisii dukat za Jajce u Bosni, da se ta grad o-

brani nemilim Turkom *). Ali 1520 Ijeta opet biaše ovdje

1) ... « per... Episcopum OttoHensem », u Arkivu VI na 456 s. U onom

pismu je primus nam. Petnis, Episcopus Vesprimiensis !



-- 108 —gospodarom, i poštenim: « /n nomine Dni, amen. Anno

Dni 1520, die 26 febniarii. Constituti et congregati in Ec-

clesia Sancti Hieronymi de Vrhe *) lllyricorum, videlicet

Societas sen Confraternitas Hospitalis, videlicet R. P, vin-

CENTIUS DE ANDREIS EPISGOPUS OTTOCIENSIS, PRAESIDENS dictae

Societatis, Venerabilis presbyter Jacobus q. Jo. Jacobi, Ca-

nonicus Sibenicen... sponte et reservato tamen beneplacito

Sediš Apostolicae locaverunt.., »: nije dao reci: in Ecclesia

Sancti Hieronymi Illyricorum de Vrbe, da tkogod ne po-

misli, da je Sveti Jerolim onih Slovinac, koji su u Rimu;

nego : « in Ecclesia S. Hieronymi de Vrbe, lllyricorum »=Sveti Jerolim u Rimu a Slovinski. Ali ni onako: « Ecclesia

S. H. Illyricorum de Vrbe », ili « Urbis », « V Ospedale di

S. Girolamo degV Illirici di Roma » , nije on samo onih

Slovinac koji su u Rimu, jer ono « de Vrbe » , ili « Ur-

bis )>, i (( d^ Roma», kaže, gdje je Sveti Jerolim, crkva

i gostinjac, a ne gdje su Slovinci: gdje su oni, to zna vassviet. Što bi biskup Andrijic rekao nekim Rimskim Slo-

vincem ili Neslovincem, koji Sveti Jerolim svojaju?

Kada sam li u Svetojerolimskih zapisnicih, hocu nešto

povjediti: u njih nije: «A di 2 Luglio 1581 fatto confessor^

per la lingua illirica M. pier Simone Biidineo », kako g.

Kukuljevid kaže u Književniku, u onom istom, a na 28

strani, nego je ovako :

Domenica A di 2 di Luglio 1581.

in questo giorno sudetto nella congregatione ordinaria

del mese di luglio 1581 [urno congregati li infrascritti

fratelli, et prima:

M. Niccolo Raugeo (Raguseo) > mazier di N* S,, Pre-

sidente,

m. Natale Bonifatio (iz Šibenika),

1) « De Vrhe », ovako može reci samo koji u Rimu piše. Pak vi Hr-

vati ne pišite nam ve s luda: de Vrbe, nego Romae, ili Romam.



— 109 —m. Niccolo Riccio (iz Raba), guardiani,

m. Andrea Dragovich (i « Drarjocvich » iz Kotora)

m, giovanni rasolich (iza Zadra), Sindici,

m, giovanni parentio (i a Parencich », iz Nina), ca-

merlengo,

m. gregorio d*afiano (i « Affianich )> ^ iz <( Nerutvizze ))

Neretvice),

m. Michele panzarich, (i: Opanciarich, iza Zadra),

rw. Michele Marcovich (iz Kliša),

m. Donato {Brittanico, iza Zadra),

m. Alfonso gesiialdo (iz Bosne),

m. giovanni natale (iz Šibenika),

m. Niccolo Diff7iicho (i: Dijfnich, iz Šibenika).

iVe//a gwa/e congregatione fu proposto dal sig, Pr^esidente

che era hono trovar uno confessor per la lingua Illirica, el

fu comunemente approvato che si trovasse, et fu proposto

M. GIOVANNI PARENTIO, ET M. PIERSIMONE BUDINEO, Ct si pvolimgo

allMTKk congregatione.

0. .

u Domenica a di 6 d'Augosto 1581.

Nella congregatione passata TU proposto m. giovanni parentio

per confessor, et in questa presente fu ballottato, et hebbe in

favor baUotte bianche n.* tredici et una nera in disfavore,

accrescendo per questa sua fatica uno scudo di piti al suo

salario, che in tutto sono scudi cinque lo mese per lo adve-

nire, con obligo pero di confessare tutta natione Illirica,

quelli che non sanno parlare italiano ovunque saranno, et

anco alle vigne, et particularmente quelli ammalati che si

troveranno nello spedale » *).

Tako « gospodin Petar Šimun Budinic », pop iza Za-

dra , oni naš pisac i pjesnik , on ovdje nije izpoviedao

1) Decreli, dal 1578 al 1591.



- HO -hrvatski: oni Svetojerolimci 1581 Ijeta, a na 2 srpnja,

samo su ga mislili za to odabrati, ali na 6 kolovoza ne

odabraše njega, nego a gospodina Ivana Parenica», popa

iz Nina, svojega druga od davna A ono m. je za misser,

messer, gospodin, kako oni zapisnik kaže i svi onoga vieka,

stokrat. A ono «pier^y nije namjestopr^^pop, kako g. Ku-

kuljevic misli. Jer popu govore u onom zapisniku , ili

samo misser, ili misser don, ili reverendo misser don («R.

m. Don Gio. d'Alegris », iz Raba), a pre malo kada. Apak

ono se drži , « piersimone » . Tako Budinicu je i Petar

bilo ime; ter je i onomu « Donatu Brittanicu » još Ivan.

Ali oni isti Svetojerolimci 1582 Ijeta na 12 marca pišu

ga samo šime Biidi7iic: « da je latinski Izpravnik preveo

na Slovinski, i da mu je toga papa Grgur XIII dao na-

štampat udo, ali da hte i oni 500 knjig na svoje troške,

da pokažu koliko ljube svoj narod » — evako : « Fii pre-

sentata la tradiitione fatta per il r m. siwone budineo da žara

di lingua latina nella nostra Illiricaf cavata dalla breve Di-

rettorio fatto ad Parochos, dovendo havendo considerato la

detta compagnia la necessita che hanno qiielli nostri Paesi

di lin simil lihro, non ostante che ne habbia fatto siampar

un gran numero la Santita di N. S. (Nostro Signore), pero

la soprascritta compagnia et fratelli nemine discrepante viva

voce dissero, che se ne facesse stampar ad sna stantia cin-quecento, con questo, che se ne metta gualche nota neldetto

libro, accid si veda Vaffetione che detta Compagnia porta a

qnelli popoli. Et fu dato Vordine a m, Giovanni Parentib

Camerlengo , che dia denari allo stampator a buon conto ,

et alVintero pagamento tanto di queWaltra di m. D. Aleš-

sandro. Et per accordare il stampator fu eletto m. Nicc.""

Riccio guardianOf et m. D. Giovanni parentio Camerlengo ».

A na 6 svibnja samo: pop Sime: « E piii pagate allo

stampator sciidi venti a buon conto delte « dottrine Xpiane



— 111 —(cristianc) chc esso dcve stampar del Rev. m. Alessandro

accomolis, et del diretiorio fatio da don simone, clic deve

stampar per servitio della natione, che vi si faranno Imoni

d vri. conti delta congrcgalione » . Ali drugoga Ijeta na 5

lipnja: postovani gospodin pop Sime Biidinic, « Fii proposlo

da m. Niccolo Alberti [Matidic, pop iz Splita) *) per vostro

fratello il r. m. d. simone BUDiNEoe^m. p. simone Bonivente

da Žara, et fii dato ordine che piglino la informatione se-

condo il nostro solito, et furno deputati m. simone Zapich

(i ovo Zadranin), et il R m. Don Martino Fabrizio (Trogi-

ranin) ». 1 nista vede.

Tako je bio u Rimu pop Šimun Budinic dvie godine,

od mjeseca srpnja 1581 do lipnja 1588. Pak, ako je i onih

godin u Zadru pisma djelao « pop Šimun Budinic», kako

je netko Franu Kurelcu, mojemu dragomu uitelju, re-

kao, onda sta bila dva. Ali ja onoga ne vjerujem. A sto

mu Svetojerolimci ne govore: kanonik, nista za to: Rim-

ljani i sada govore samo « Don Giovanni », « Don Mar-

co » , « D. Giorgio » , «D. Vincenzo » , a D. Niccola »,

«D. Martino», a kanonikom. A ni za ono nista, stoje

bio prije kanonikom, nego popom: ono je bivalo i biva:

kanonik more bit i koji je samo žakan. 1 još mojemu

uitelju: Farlat ne kaže da je bio Budinic u Tridentu

nasaboru,

negou Trogiru, « Tragiirii ».

Kažuc Budinica, pokazao sam i popa Lesandra Komu-

lovida, splitjanina. I ta je naški pisao. Svetojerolimci su

ga bili zapisali za brata 1576 Ijeta na Snjegavu, « il Rev.

m. Don Alessandro de Comoli spalatino , . . fu accettato di

comnne consenso »^), a na Sviediinu 1579 izpisali, a 1582

(a ne 1580, kako je u Kuk uljevidevoj Bibliografii ) na 4 ve-

1) Da, Matididf jer indje je ovako: « ^579, 6 settem. m. Mattheo

Matulich idest d*Alberti da Spalato ».

2) Decreli dal 1566 al 1578.



— 112 —Ijae i na toliko ožujka odluili dati mu dvadeset škudor,

da naštampa Nauk kršanski, « dottrine cristiane », i uzeli

ga opet meda se, spoznavši, da su ga bili izpisali po krivu,

pak je bio prvim bratom od 22 travnja onoga Ijeta do 9

sienja 1584, a više biti da mu nisu dali svoji posli ve-

liki. Pak ga nije ovdje do 12 travnja 1587. A 1589 osta

opet za prvoga brata, i za opata Ninskoga, i za prvoga ve-

loga popa u ovom Svetom Jerolimu. P'ovom i p'onom vi-

djeti je, da je bio pop. Pak ima krivo 1861 godine Leptir

na 177 s., da je bio « fratar »; a i na 180 nekoliko, i na 181

.

Biskup Ninski (brez imena) i Duvanski Mikula, ona sta bila

ovdje 1543 godine, a i 1542, i još 1541 ^), i Kreki s njima,

ali ne Alberto Dujmic, nego Ivan Rosa: Alberto Dujmic

tek 1550 poe biskupovati u Krku, a ovdje je bio ter gos-

podaric 1558, 1554, 1563 i 1564; a i Duvanski 1553, i još

1557 ». A Petar Divnic. šibenianin, bio je ovdje 1542,

1543, i 1548; zapisali ga: <(d. Petrus divnicus sihenicen, »,

i « diffinicus », i « difnicho », i « difinico »; a i Fran Divnic,

isto šibenianin, biaše s njim. A Barakovic («Baracho-

vich», cc Boracovich))), zadranin, od 1545 do 1547, ali ne

Juraj, nego Grgur, « Gregorio)), i to šest putij. A ni Mario

Kaboga nije ovdje, nego Marin Kaboga. A pak ono Lasaneo

mogao je reci (valja da g. Kukuljevic) : Lazanjic, kada je

sam vlah ovdje: « 20 aprile 1544. Hieronimiis lasagnich»,

(( jD. Hieronym. lasagnich curat. de Vella dol pharen. dioc.

antiquissimus confrater, solvit die 2 maj 1546, — « pre

Hier.'' Lasagnic dela hraza ». A i « Budinic », a ne u Budi-

neo», vidio sam ja u Lošinjskih pismih slovinski zapisano

stokrat, i baš onih liet. Ali ja sam se preve sputio.

Za biskupa Vinka Andrijica (ili: Andrijevica?) piše

1) « i5i4 ...5 magio .,..per sindici fo eletto U Reverendo dumnese,

et U Rev, mon Sinor di nona...» — « 15A2, 26 decem..., e che deba

intravenir monsignor veglen.



— 113 —Farlat, a i Sladovic, da jo vickoin stavao u Ot()('(;ii, ali po

onoin nlje, a najbrže ni je ni inoij^ao \)red |)r(>kl('limi Turci.

A da je pol IJke spadalo pod Ninskii l)iskupijii, evo jo.^

nekoliko dokazov. Kralj Ilrvalski Bela III (tgrom IV),

na prošnji! Ninskoga biskupa Ivana, zapovjedi negdi od

12G2 do 1268 Ijeta banu Rolandu, d'ako po Lici najde

koje rnjesto pusto i brez gos[)odai'a, da to da crkvi i bis-

kupu Ninskomu. J ta dade « astnim Chetilavaciiim )),

grad Chetilavac sa crkvom sv. Jurja, i s polji na okolo ^).

Ali kako se je pravo zvao oni grad, tko može znati sada,

pokle su onuda bili sto i pedeset godin Turci? ja ne znam,

ako se nije zvao: Hotilja Vas, kako se je nekakovo selo

ondi negdi (vidj u Pov. Spomenicih na 137 s. pismo od

1489, i drugo na 172, od 1499 Ijeta), ili Hetilavac, ili

Ketilavac, ili Celilavac, ili Cetilavac.

A pak 1272 Ijeta Splitski veli biskup Ivan, pokle je

dva Ijeta Liku svojao i za nju se s Ninskim biskupom

Stipanom pravdao, spozna : da je spadala i da spada pod

Ninsku crkvu, pak da ju i on pušc'a toj do vieka ^) ; a

dvadeset i etire dni za njim kralj Stipan VI : da po banu

Rolandu i po inih plemenitih svjedocih, a i po Ninske

crkve pismih, nije nikad spadala pod Splitsku, nego vazda

ter mirno pod Ninsku crkvu, i to da po pravu i po pra-

vici^): a to od 1185 Ijeta, od onoga sabora,

dapaejoš

od kada ju je ono kralj Gejza uzeo Habskoj. •

A u misalu, ki je bio u onih krajih nekada, a sada

je ovdje u Propagandi ; u To pisa pop Marko popu Blažu

1) U Farhil. IV na 218 s.

2) jus et honorem Nonensis Ecclesiae cupientes et volentes ... integra-

liter CONFIRMARE et conservare , VKRiTATi et non famae innitentes super

eadem quaesiione »... U lil na 285 s.

3) edocti, quod provincia de lica et ejus decimatio ....sempeh et pa-

cifice ad praefatum Nonensem Episcopum et Ecclesiam suam perlinuerit

et debuerit de jure pertinere ..., na 286 s.

8



— 114 —)) v Obrovi kapelanu Svetago Jurja li (= takodjer) v Ob-

» rovi, dobru niužu i ophodniku (ohhodnikuj gospodina

» biskupa (Nlnskocja) gospodina Anadala. A tagda biše

» gospodin Anadal olegnul desetinu vsu Liku po isti

» (pod sveti) x\sel (stolna crkva u NinuJ viku vikoma

» A pisah te kvaterni stoje na Lui u Svetago Luke na

» let Gospodnjih 1441 » « Ja pop Blaž plemenem Bo-

» binac, vikar v Lici pod gospodinom Anadalom biskupom

)> Ninskim , stoje u Svetago Ivana v Kasezih, prodah ta

misal erikvi svete deve Marie na Drenovci za 20 ter 7

dukat ... tekuce let 1449 ... *).

A pak (( Bagužani )) 1460 Ijeta sami oituju, da su

pod Ninskoga, evako: « Y'vrime presvitloga, visokega, i

)) zmožnega, i plemenitega gosp. g. Matijaša kralja Ugr-

»skoga. Dal maci e /Da/maimsA;o^aj, Hrvackoga, Slovin-

» skoga (a sada: Slavonski, nsi tudju!), i proaja, i vVrime

»

oca duhovnega g. Natala z Bnetak, dostojnega biskupa» Ninskoga, i proaja, i vvrime (Biase burno il dazjevno?!)

» v'zveliene, v'zmožne i plemenite gospode kneza To-

)) maša, i njega sina kneza Ivana, i takoj kneza Pavla

» i kneza Karla, knezi Krbavskih i proaja, gospoda Ba-

» guška, i buduci tada sudci Baguški... » I ostalo u Pov.

Spomenicih na 89 s.

Tako cah Bag je bio Ninski; a još i dalje: za Cesa-ricu bila pravda 1500 Ijeta, kako u ovih istih Spomenicih

na 181 strani oituje nekakov list, koga nije pisao ka-

pitan Senjski vikaru Senjskomu, kako g. Kukuljevic kaže,

nego vikar njihov Ninskomu u Bag, po besjedah: da kada

» bi ovdi (u Senjii) naš g. biskup (= si hic episcopus

)) noster esset) , da on nebi dal toga initi, a to jest za

1) U 1865 godine Književniku na 21 s. i na 22, ali su krivo naštam-

pali: «kupelanu», « Obrovie », « bis », «za svih », «pisak», nam.: ha-

pelanu, Obrovi, biše, za svoih, pisah.



— 115 —» kunfini i piihodišea, ke Vi ^ovorito da su vaserja bis-

» kupa ))..., (( pišete nam, da nii od kapUula erikv*e Seuj-

» skc predli o tajno napuciijuci gospodu lelesnu i njimi *)

» se poinagaju('i )) «A a ste rekli, da se telesnu

» gospodu pomazemo ... », i po ostalih. Tako nannjestnik

Ninskoga « na Bagu » bio pisao namjestniku Senjskoga

biskupa, da Senjski kapitul neka ne svoji Cesarice, pak

mu on iz Senja na Markovu ovako odgovori : « Nigdar

)) po nijedno vrime Cesarica ni bil kunfm Ninski ni Ba-

))

guški, nego (je)bilo

vazda Senjsko duhovnimi teles-

» nim zakonom, kako ocemo ištrumenti verovanimi po-

» kazat. Izberimo ali obljubimo jedno mesto za vas i za

» nasy kadi vi imate priti s vašimi ištrumenti a mi s na-

)) šimi : on, ki boiju i praviju tvrdinju pokaže, ta da ga

» uživa, a on, e f=sje, cijej ni, da ima k tomu veno

» muanje. A a ste rekli, da se telesnu gospodu poma-

» žemo: i dite se plae kada mu gdo krušac v' zame,

» tako smo i mi hodili plakati, da našega uživaju oni,

» a e (cije) ni, i pokazati tvrdinje, ke su naši prvi od

» njih prvih imeli. 1 knežja milost, kako gospodin pravden

)) (Ani, ili Bernardin Frankopan) , vidivši i slišavši naše

)) tvrdinje, pustil nas je k našemu, za znaju, da š njih

» volju (Kako ga asti!) i njegova strica, dobroga spo-

))

menutja kneza Martina, ona crikva jest uzidana i Senj-» skim biskupom kršena, kako od onoga, na ej (cijej)

)) biskupiji je uinjena, i mi smo ju mirno udržali do

)) smrti slavnoga spomenutja kralja Matijaša ( Tako do

» 1490 1.) ».

Ali je bio Ninski dobio valjada, jer u Rajmundovu

popisuje i Cesarica. Evo kak' on popisuje, koliko je Pod-

gorja Ninskoga, i Like : (f

A na iztok pod Velebicem Ze-

li A sada nam pišu: njomi



— 116 —» lengrad *) , i sva ona stran (« montanea » , nekadanja

» Podgorska zupa) ; a nadno nje k moru Obrovac, grad

» i varoš, n astnim cum suburbio)); mimo njega tee vela

)) rieka, « flumen magmim » (ali Latini su ju zvali Teda-

» niiiSy a mi ju zovemo Zrmanja; nu Serijski biskup Braj-

)) kovic: CrmanjaJ. U Obrovcu su stavali uzveliena gos-

)) poda knezi Krbavski Kurjakovici ^); najzadnji gospodar

» i knez bio je Ivan, Torkvat latinski, a hrvatski Karlovic

» po otcu Karlu, roda Frankopanskoga iz Rima; umro je

)) banom u Slunju (« Slovigne ))), pokle su Turci bili o-

» svojili,ono 1527 Ijeta a mjeseca sienja, Obrovac, buduc

» totu dvornikom g. Jurko Posedarski, koga ne možemo

)) pohvaliti. A pod Obrovcem je na rieci samostan Sveti

» Juraj Koprivski (ili na Koprivi? ili pod Koprivom?) ^),

» nekada benediktovaki , a tada preporuen g. Jakovu

» Posedarskomu (a de Possedaria »); odvjetnici mu ti kne-

» zi; nastoji po župniku nekoliko onudnjih sel pod našu

» Ninsku biskupiju. A ti grad i opatiju obajdosmo više

» putij, kada biaše totu i kada ne biaše g. knez, ter udo» Turak zasužnjenih i zakovanih razveselismo milostinjami .

» Grad (« astnim ))) Raic, grad « Yega » g. kneza, vamš

)) Bag {(ioppidum Schrissi ))); pol ga biaše gospodina kneza

» Ivana, a pol onamo onih Frankopanov, sinov pokojnoga

» kneza Anža njegova najstarijega strica (Ali ovdje nesto

» manjka: « filionim quondam Comitis Anze maximi —)) patrui Comitis Joannis »). Turci ga obladaše 1525 Ijeta

» na mesopust ob noc, kada Bagužani pijani po plokatah

1) « Subtus montes ceraneos catenae mundi (la montagna) extat ca-

strum Zelengrad ».

2) « CHiURGACoviCH appellatorum n^ ali u Arkivu VI na 234 s.: « 4503

Madonna Dorothea e Conte Zuanne Curiacovich suo fiol »: i Kurjak bi-

valo je ime u Hrvatov: u Farlatovoj III na 7 s. itam: a Anno 1558....

Comes ccRiACHUS Disis/avich electus Comes (SpatatiJ ».

3) « Sub invocatione S. Georgii de copriva».



— 117 —)) kolo plcsahu i mancnicalm. Te gra^lc sve i varo«? hili

)) smo ol)ac' višek rat. A od Haga iiaj)rie(l ka zapadu ili

» ka buri, Cesarica y najskrajno sclo ili cjrad, i zupa ^)

)) ali ne Jablanac, grad toga Anža Fi'anko[)ana. I ovako

)) do oridje sve ono priinorjc i podgoije , a i za gorom

w ravna i vele krasna krajina Lika sve do Krha ve -), ine

» krajine za gorom na (jugo) i na iztok, a na buru i na

)) zapad do nekoliko Bužan , krajine biskupa Otokoga.

» Tuda i po Podgorju Turci biahu zatrli udo plovanij,

» sel i gradov. Lika je puno desetine davala i svakoga

»

dobra; a bivala je pod onoga kneza Ivana Kurjakovica,)) kako je i Krbava. I ja tih medjašij ne morem bolje

)) popisati, za' onda (1514) Turci su jur poimali pose-

» gati u te kraje; nu esa nisana sam vidio, to sam po-

)) pisao po onom, sto su pisali plovani , koji su d'onda

)) u onih mjestih i plovanijah bivali , i desetinu davali

)) meni , kada sam devet godin vladao i nastojao blago

))

ove naše Ninske biskupije... » (U Farlatov. IV od 225do 226 s.

P' ovom vidimo, koliko je Podgorja bilo Ninskoga, a

koliko Senjskoga : medjaš je l3io negdi medju Cesaricom

i medju Jablancem ; ali ne vidimo , koliko je Like. Ja

znam, po im'h pismih, da je na Ninskom bila Ostrvica,

«Sveti Ivan v Kasezih)), «Sveti Ivan na Gori)), i{ Che-

tilavac », PoeileJj (i u Hercegovini na Neretvi), i Mogo-rovici; samo to; ali da mi je do ondanjih pisam Senj-

ske i Ninske biskupije! A po kom cesaru ime Cesarica,

prije 1500 Ijeta?

Tako Liku je i Podgorje uživao najprije Rabski bis-

kup, negdi do 1154 Ijeta, pak Ninski i Senjski , negdi

1) « Ultra quod oppidum versus occidentem seu boream extat ultima

Vlila seu castrum et parochia ckssaricza ».

2) Je li rieka Krbava grbava?



— 118 —do 1367, pak samo dva ili tri Ijeta Krbavski, pak opet

Rabski do 1409, pak opet Senjski i Ninski, dokle nisu

prišli nevierni Turci.

Apak

biskupi Rabski,Osorski i Krki oisu ne bili

pod Gorikoga veloga biskupa, nego pod Splitskoga i pod

Zadarskoga, pod Splitskoga od poetka do 1154, a pod

Zadarskoga od onda sve do naših liet..

Sada: imaju ili ne imaja Hrvati pravo pitati Rabski,

Krki, Creski i Lošinjski otok? Imaju, imaju; i ne samopravo, nego i dužnost. Pak mi otoani, veci Slovinci nego

su ni oni, do kada cemo se sramotno prodavati Talijanom?



NEKOLIKO BISKlirOV itllCklll.

Krkih biskupov, do 1018 Ijeta no znamo nijednoga,

a od tada do 1773 Fai'lat ti*idesct i jednoiia, Kolot tri-

deset i šest, a ja više eetrdeset. 1018 biskupovao je Vi-

tal, a lOnO Grgur, do 1069, a od tada do 1094 Petar,

pak 1100

Ivan ,

kako u samom Krku napis kaže, oni, koji sam ja u Knji-

ževniku 1805 pred sviet iznesao:..., ^(anno Domini MC.

in tempore 'V Veglensis episcopi... » Ono I- bi moglo bit

i Innocentins, ali ja držim, da je Joannes, Ivan. Pak sa-

dim, da je on na prvi dan onoga Ijeta krstio crkvu Sveti

Vid, etvrt ure dalje Dobi'inja kaGostinjcu: koju je bio

sazidao, a i zvonik do nje, neki Dragoslav, na svojem

i ob svojem , ter joj zapisa udo blaga , zemalj i kiic,

spomenuv se dobro kapitula i crkve Dobrinjske, Svetoga

Stipana: pismo je u Povjestnih Spomenicih na 315 strani,

a hrvatski pisano. Tako još 1100 Ijeta u Dobrinju biaše

kapitul ! Pak ta Sveti Vid zapustili su i odkrili po žapo-

viedi biskupa Pellegrina, tomu je sedamdeset i sedam

godin.

A da je od 1111 do 1133 bio Dominik biskupom,

a 1153 Petar, a 1179 Dabro, a M86 Ivan, kranin, i 1188,

to sviet zna, ali ne, da je 1258

Bonacursus ,

franovac. Nij' se mogao dogovorit ni nainit sa svojim

kapitulom: koliko ima biti njegova a koliko njihova, što



— 120 —bi jim tko po smrti pustio; i koliko komu desetine. Pak

se je žestoko i dugo pravdao s njimi, a i proklinjao jih,

sam i samodrug. Sudio im je to najprije veli biskup

Zadarski ; pak biskup sam za se , a veli žakan Mavar i

žakan Prod kanovnik za svoj kapitul, pojdoše ka najve-

demu sudcu, k papi Lesandru IV. A on odredi jim bis-

kupa Palestrinskoga, Stipana, da jih on naini u tom i

pomiri. I jest 1258 Ijeta, odsudiv : da biskup uzmi etvrti

diel od onoga sto tko pusti samo kapitulu, a kapitul od

onoga sto tko pusti samo biskupu; a desetinu da ima

spravljati lovjek biskupov i kapitulski, pak da ju imaju

dieliti na etvero: biskupu, kapitulu, crkvi i siromahom

Krkim, svakomu jedan diel.

A to sve i još više kaže pismo na kraju , r% koje

sam našao u Krku na etirih mjestih: na trih u bisku-

piji, prepisano, i štampano pred kakovih osamdeset go-

din, za onakovu pravdu; i medju knjigami kapitulskimi.

Tako je u tom pismu: a produ s diaconus canoniciis Ve-

glensis », a u III i u IV od 1295 Ijeta: « Ego produs dia-

conus atqiie VegJensis Notarius »: pak ja držim, da je to

bio svejedan, i daje ta 1263 Frankopanom prepisao pismo,

koje im je Benetaki knez Rajner Ženo bio dao 1260 za

otok Krki : Ego predictus diaconus atqiie veglensis nota-

rius hoc exemplum exemplavi coram his idoneijs

testibus Bonacursio de Venetiis » ^), samo je neka

šuplja glava prepisala predictus namjesto Produs. A pred

Bonakursom iz Benetdk da je ono prepisao. Pak ja sudim,

da je i oni biskup bio benetanin.

A H pismo na kraju kaže, da su mali brati sv. Frana

bili u Krku, ne od 1290 Ijeta, kako Farlat piše i otac

Dunat Fabianic ^), nego još od prije 1284: u Eratres Mi-

1) U Arklvu I na 60 s.

2) Sloria dei Frali Minori. Zara 1863.



— 121 —wores Vecilac », a dvii i [)o imenu: « Fratcr Justiniis, et

Fratcr Joannes )): spomonu ili se Deša Banišin {(( Dessa

de Banissa )>) na smrti, narediv, da oni budu vršiti go-

dišce njemu i njegovoj ženi do vieka za dobiu [)la(ui i

za libru tamijana na Kraniškovu. Ono [)ismo spominje

i kneza Fedriga Franko[)ana, i Dobrinj, prvi put za 1100

Ijetom, i nekakov pinez, Romanat i Bissant.

Ic^Ol Ijeta nije bio Ivan biskup , kako Ivan Fedrig

Ursin Rosa, biskup od 1729 do 1738, piše ^), nego Matij;

a 1304 fratar Toma, a ne Leonio, kako Cappelletti. Istina,

medju onib sedamdcset i devet biskupov, koji su onoga

Ijeta na 4 lipnja Kamerinskomu biskupu Rambottu pomog-

11 krstit nekakovu crkvu u Svetom Severinu, jest i Leo-

nius Vigliensis, etvrti; ali nije Vcglensis. Ono je Vigilia,

Viglia, Bisceglia, grad u Pulji: i bas ondje je Leon bisku-

povao od 1303 do 1313. Apak oni biskupi s vi biahu iz

Talije, ter i s Pulje desetak. Sada mi prosti X pismo, da

vidiš, kako su Krani 1410 Ijeta znali, što je Veglensis,

a što Vigiliensis.

Lampridij ^

koji 1323 Ijeta na 15 rujna u svojoj biskupiji pred velim

žaknom Krkim Francinom i pred prvim, pojcem Stipanom

i pred piscem i kanovnikom Mikulom Zvijnimirovim, kra-

ninom, dosudi nekakovu pravdu medju Krkimi fianovci i

medju nekim Fi'ancinom Gambalerom za nekakovo trsje

na Prnibu, da oni neka prijimlju s tuda dohodak, koji su

do tada prijimali: i sve kako VI pismo pripovieda. A i V

1) (^ Nomenclatura Episcoporum Veglensium, quorum adest memoria:

— Wd9 Gregorius; 1069 Pelrus, usque 409i; 4iOO Jo: ex Lapide in

Tur. quadr. ap. Episc. PaL; i 11 i Dominicus, usque ad 4 153; — 1258Bonacursus Ord. Min.; 1280 (ne tada, nego 1290) Fr. Lambertus; 1501

(1381) Joannes; 1502 Fr. Thomas » Rukopis u biskupiji.

A



— 122 —mene nešto domišlja : da je ta biskup, najbrže kranin,

bio priie Kvkim kanovnikom a Senjskim piscem. A Kolet

je našao, da je bio na sabora u Gradu 1330 Ijeta na 13

srpnia: , Lompraclim (!) Veglcnsis Episcopus » .

Akadaje tomu tako, ne ima pravo Theiner, da je papa Ivan XXII

1327 lieta na 7 srpnja pisao: Bonivanu biskupu Krckomu

UBoniohanni Episcopo Veglensi >>), skrbniku za duhovno

i za telesno manastira Farfenskoga u Sabinskoj biskup.ji,

da lotu skupa s opatom i s koludri da u najam nešto ma-

nastirsko^a Angjelu i Homanu Rikardu, žakn.ma ili po-

pima iz Riroa. Ono nije bio Krki : netko je po knvu

apisao «Veglensis », il. je Theiner krivo Pr««;'««'^«^.•Jf

i Meganipanus (XXIV, XXXSi, XXXllJ ,Dnve CCL™),

Barbaco (CCCXXXIV) , Dyacon, Belmapola (CCXLXIXJ

,

Radmoy (DCVllI spomenik) , namjesto: Megajwpan«.,

Drine, Barbato, Dgacov, Belinapola,nadivoy_

Pakza Lampridijem znamo po Koletu da je bio neki

Mikula biskupom; da je s Krkimi knezi i«>ao nekakovu

pravdu, pak da mu ju je dosudio knez Rabsk, Andr.ja

Micheli 1332 Ijeta...

A 1362 Ijeta na 22 ožujka papa Inocencij VI posla

Krkomu biskupu (a i Hrvalskomu kralju Ljudev.tu), da

ie Košljunarom opata Mikulu skoro premjestio u hveti

Petar na Rabsko, a daojim inoga, Gvilelma iz Svetoga

Germana, koludra Kasinskoga, redovnika bogomoljna, nau-

ena, poštena, i svakako dobra;)

;ali nij' ga imenovao,

pak ne znamo, ki je bio, ako nije

Ivan, hranin,

ki ie Kranom novu stolnu crkvu sazidao, a oni njemu

iimezaboravili! Ljeta 1377, o Vazmu,pisao mu je papa

1) U Farlalovoj V na 646 s.

2) Theiner, Monum.. Slav. CCCXXXV.



— 128 —Grgur XI, da posveti Zadaiskoga veloga ])iskupa Petra ,

izrueiv mu plase ^) ; a Kreki knoA Mikiila, narediv nesto

za svoju du8u i za svojih pokojnih, odredi, da ir)u to on

ovrši, i koji biidu za njim biskupi -). Vnk Ir18l Ijeta IvanUihtarevic, dobrinjac, udjela a on krsti oltar svetoga Ivana

apostohi i evangjehsta u Svetom Stipanu Dobrinjskom; a

pisac ondjc Vid to za[)isa liepo po hi'vatsku, \)i\k Ivan

« Colloei » obrnu nekako nevolje na tabjanski, ne pustiv

žive matice: kako to kaže moje VIII pismo. Sada ujmo,

sto je 1387 Ijeta zapovjedio ov biskup po hrvalskii :

y> 1387 (. t. o. ž.) meseca... dektebra, na vilaze gos-)) podina biskupa Ivana vikar fra Matej naini i zapovede

» gospodina biskupa zapovede.

)) Prvi kapitul: Ki gode ot klerag (clericorum) bude

» klel gospodina Boga, da plati 4 libri : pol gospodinu

» biskupu, a pol kapitulu fOmišaljskomiiJ,

» 2 kapitul: Ki kole nepride v criki s bratju na oficij,

» za vs'ko nepriš'ste 5 so. (soldinij plati.

» 3 kpt. Ako ki žak'n nehogje (nehocej pomagati

» maše peti prvadu (popu) plati 5 so.

» 4 kapitul: Ki kole žak'n' bude psoval gospodina

» pPvana ali koga prvada, da plati 5 libar.

» 5 kpt. Ki kole redovnik ^) grede v tovernu (krmu),

» za vs'ko vlezene imej plati ti 10 so., i takoje ... {netko

» pomrsloj. I ki bi toga vsega nedržal i zapovedi gospo-

)) dina Fra Mateja, i toga neplatil do treti d'n : da del

1) gubi, i v criki ne gre dokle n(ije) gospodina biskupa.

)) A ta zarok stoj i ta pena gospodinu biskupu ».

1) Ondje CCCCL1X, i CCCCLXIII.

2) Moje pismo VII.

3) Sacerdos: koji je prijeo sveti Red, šesti sakramenat. Za to je pra-vim Hrvatom i danas redovnik ^= pop, a i fratar, ako je misnik: a ne svaki

regularis, kako bi radi neki na šilu.



— iU —A to ti je pametno zapisano u hrvatskonfi misalu iz

Omišlja u Propagandi, pravo pred Skupnim; i ne samo

to, nego još nešto— za potla.

Pak ujmo i da je bio kranin i da je novu stolnu

crkvu sazidao:

i VIRGINIS FILIVS PRESYLI VEGLENSIS fsicj

INDIGENE Q • D fquodj HOC GOLVNARY

OPVS AB ILLO FGEPTV GCEDAT (concedat)

AD FINE CDVGERE fconducerej PERFEGTVM.

f EGGESIA (haec ecclesia) FATVR ffabricabaturj

IN TEMPORE lOHIS (Johannis) YEGLE

NSIS EPI. ARCHIPRR (ArchipresbyterJ H (hocj

OPVS FEGIT FIERI.

SEPVULTVRA REVERENDI IN XPO PATRIS ET

DOMINI DOMINI lOANNIS DEI ET APOSTOLIGE

SEDIŠ GRATIA EPISGOPI VEGLENSIS ORIVNDI

DE GIVITATE EADEM.

Ti dobri svjedoci su u stohioj crkvi Krkoj: prvi nad

drugim desnim stepenom, od vrat; a drugi na mramoru

u zidu od juga, iz vana, i visoko; a treti spried kora na-

raki, na koj je i biskup liepo izklesan. A po gotišku su

obueni. Ali Ijeta ne kažu nijedan: jer tada su ga znali svi



— 125 —Sada mi jo reci, da jo do tada Svoli Kirin bio stol-

noin crkvom Krkoiii, i lo mnogo viekov. Ta crkva još

i danas stoji pokrivena, a do kraj 18 vieka jest i slu/ila,

pak presvietli biskup Vitezic bi rad svakako, da opet služi

— plovanu Kikomu. Ali ne ima vec nijednoga oltara, a

imala jih je pet nekada. Stepeni su joj ogrdjeli i ztanjali

od velike starosti ; a diele ju na troje. Nijc na tlih, nego

na tlih etirih tvrdih svodih, pod kojimi da je nekada

bila nekakova crkva ^). Zadnjica joj je liepo od klesana

kamenja, a na njoj dva ili tri mala i uzka okna, koti

da bi branišce : valja da s prvine nije bilo nijedne kuce

od nje do mora (a sada je biskupija). Pak ta stara stolna

crkva jest mala: u nutar težko da je moglo osam sto ljudi.

Zato je on biskup Ivan morao skrbiti za drugu stolnu

crkvu, prostraniju. I sazida ju do same stare, široku ko-

liko je ta duga, a dugu prama širini. I tako dobi jedan

zid, sprednji: ali mu je crkva brez proelja, brez obraza.

A druai dobi dosesnuv i zasesnuv nekakovu inu crkvu

Svetoga Duha i Svetoga Mikule, koju je bio sazidao knez

Leonardo 1333 Ijeta, kako je na njoj latinski a na gotišku

zapisano'^). Pak ju posveti Veloj Gospodji. A Krani su

ju zvavali velom stolnom crkvom, kako kaže pismo XII

1) Sv. Margarita: ... (da gual Decima si portava over si porta in

S. Margarita ... » zapisano Ijeta 1503.

2) ANODMCCGXXXMIHOG • TEPLV (templum) FlEI (fieri) FECIT

LEOMADVS • CO (comes) k' CANIFV

MATI • GV SVA VXORE • BOGDA

NA • AD HONORE • SCl • (sancti) SPŠ • (Spiritus) ET ' SCT

NIGOLAI • G • • FTS (fratres?) ... ATI • H • (hic)

ŠIBI SEy\lT\l' (sepiilturam) ELIGE-

(e/igere) VO^SlIST • t • MAGIST • (magister) MIKjEL • ET • N ' M • (me) FEG . :

svega nišam mogao protali: škoda.



— 126 —od U19 3). Njoj i nje kapitalu i ondje Malim bratom pusti

Mikula « Kussovic )) , kranin , a v Otocu i u « Gelsi »

podknežin, sve svoje blago u Krku i po otoku, lieta 1419,

polagXlH, XV i XVi pisma ^).'

Sada dvie tri besjede o fratrih Pavlovcih Svetoga Spasa

(( v Ljubotini » blizu Senja. Oni su puno zemlje imali

u draži Bašcanskoj na našem otoku, kako nam to kažu

listi u Baski pisani liepo hrvatski, a štampani u g. Ku-kuljevica <( Povjestnih Spomenieih )^: VJll, IX, XI, XVII,

XVIII, XX, XXIV, XXVI, LIH. Prvi je od 1375 Ijeta, kada

im je «Ivan Mikulanic s' Senja dal i daroval jednu zem-

Iju ... v draži Baškoj ». A i drugi je od toga Ijeta, kojim

je neka Rada, bašcanka, dala i darovala tim Pavlovcem

«jednu zemlju v draži Baškoj )). Pak treti kaže, kako im

je 1381 knez Stipan « ostavil i daroval» nekakov « do-

hodak y draži Bašcanskoj )) ; a etvrti , što im je daro-

vala neka Žela, 1414; a peti, što im je darovao neki

Juraj Kurnacin, 1419; a šesti, što im je Ivan Kuševic,

plovan Bašcanski, 1420: « v draži Baškoj ». Pak još i

Pavlovci Svetoga Mikule « z Gvozda » imali su zemlje

u Draži Bašcanskoj, polag pisma od 1413, ondje na 47

strani. —Pak je biskupovao od 1402 (a valja da i od prija) do

1421 godine

Toma,

mnogo nauen: kako kažu moja pisma, IX, X, Xl, XII,

XIII, XIV. To prvo kaže, kako mu je Ijeta 1402 namjest-

1) ...unam Missam in 3Iajori Ecdesia Cathedrali Veglensi....

2)... (.(Yicecofnes

Nicolaus Russovich deVegla,

Viceomesin

Otocazet in Gelsa, legavit omnia sna bona, guae habebat in Vegla, vel Insula

Veglensi, Ecclesiae Sanctae Mariae de Vegla, et Capitulo Veglensi, et

Conventui Fratrum Minorum de Vegla pro indiviso....)^



— 127 —nik Mikula, Kreki veli/lakan, potvrdio, (h\ je ncki Doini-

cel za dobra daiovao pol od pedosetoga diela otoka Plav-

nika Mikuli « Flacliu » fVlnlui) /idaru; a drugo, kako su

u njega i skiipa s njim ncki biskup , o[)at Svete Lucije

Bascanske Matij, opat Svete Marije Košljunske Dumi(5 ,

veližakan Krki on' isti,pravo/nanac Ivan

,jjodknežin

Mate, podknežin Marin, podknežin Anton, podknezin Vig,

vlastelin Bartolin, vlastclin Minelin Vlabic, i vlastclin

Mikula pokojnoga podknežina Marka, sudili 1410 Ijeta

pred mnogimi svicdoki nekakovu pravdu medju Mikulom

«Flachom« i Janjom Lampridijevom za nekakove drage

s trsjem polag Svete Sotije, dosudivši je njemu; a treto,

kako je on 1419 dao oblast, da fratar Toma scnjanin

protumai a Krki pisac i sudac Ivan polatini (a ex lit-

tera Slavonica ))) sto je bio malo prije Bašcanski pisac

Stanac napisao po Slovinskii pred Bašcanskim plovanom

Ivanom Kuševicem i podknezinom Petrom pokojnoga pod-

knežina Vline i sudcem Jurkom Povrazovicem, za neka-

ko vo trsovje u draži Bašcanskoj, darovano Krkim Fra-

novcem. A etvrto pismo kaže, kako je taj biskup potvr-

dio toga istoga Ijeta, da je zidar Mikula « Flah » za dobra

darovao Krkim Malim Bratom nekakove drage trsjem

nasadjene u Svete Sofije kotaru ; a peto , kako su pred

njim pravoznanac Ivan i podknežin Anton po kneza Mi-

kule oblasti dali Krkomu kapitulu i samostanu Sv. Frana

dva sada na FVnibu i u Kanajtu, koja im je bio pustio Mi-

kula « Russovic », podknežin Otoki; a zadnje, kako na

22 veljae ^) 1420 biaše živ, a na 10 lipnja 1421 ve ne

biaše, nego kapitulski namjestnik pop Ivan Pavlov, zako-

nik, i kanonik Krki.

Pak malo zatim Krki knez Mikula Frankopan najde

a papa Martin V potvrdi biskupa Mikulu, na 8 listopada

1) A i na 1 svibnja, kako je u Povjestnih Spomenicih na 30 strani.



— 128 —toga istoga Ijeta. I ja bih rekao, da je to bio veli žakan

Krki, (( Nicolaus de Zutigno », kranin, a vlastelin, polag

onih mojih pisarn. U njega je 1424 Ijeta bio nevjerotjerac

fratar Hristofor, rabljanin, kako je to u inom pismu Kre-

kih franovac ^). A pak 1434, na 10 travnja, u njega i

skupa s njim podknežin Minelin i sudac Mavar , Kreka

pravica namjesto uzvelienih i mogucih Frankopanov,

iVngjela i svih njegovih biat, knezov Krekih , Senjskih,

Modruških i još, a banov Dalmatinskih i Hrvatskih, do-

sudiše nekakova pravdu medju Krkimi franovci i medju

nekom Dumom Andrinijevom: kako to svjedoi XVII pis-

mo. Tako more imati pravo Farlat, da je preminuo taj

biskup 1485 Ijeta; a za njim da je bio, od 8 listopada 1436,

x\ngjel, bolonjanin, domenikovac; ali ne znamo do kada.

1446 jur biaše Fran biskupom polag Farlata, i to modru-

šanin polag LX1V pisma u g. Kukuljevica Povjestnih Spo-

menicih.r--^-

<^-- A kako moje Xyill pismo kaže, Krki je biskup mo-

gao odgovoriti sedam kran; i da ih je odgovarao vaviek^);

ali 1453 Ijeta Ivan Frankopan,gospodar Krku i svemu

otoku, a knez Senjski i Modiuški, tu moc biskupu uze,.

a da dvie crkvice svoje na Vrbanskom, Svetoga Mikulu

^.; v Ogrulu, i Sveti Juraj, do trideset i dva dukata vriedne.

I na to privoli biskup Fran. A od esa je ono odgovaraobiskup sedam kran? od rabote knezu, po onoga kneza

besjedi: «septem excusatos eosdemque . . . ad nostra tem-

poralia servitia deputavimus »: i Rabski je biskup odgo-

1) ... <^ Anno ... ii2A, Indictione 2, die 4 i mensis Januarii, Veglne,

in sala a mari Episcopatus, coram Venerabili in Chrislo Patre ei Domino

Dno JSicolao, Dei et ApostoUcae Sediš gratia Episcopo Veglensi...^ Frater,

Christoforus de Arbo Inquisitor liaereticae pravitatis »....

2) ...((septem excusatos ex eisdem civibus ah Episcopali Ecclesia

Yeglensi, quos quidem excusatos semper per elapsa lempora hactenus Ve-

glensis Episcopus hahere consueverat, abstulimus »....



— r29 —varao, ali samo po Iri rabljanc, kako njihovo pismo od

1185 Ijeta oituje ii Favlatovoj V, na :2r57 s.: ... « širni

liter dicimus qnod Episcopus debel kxcusaiu; Ire^ komines

(luoscumque volneril »... l*ak po Theinerovu DXCVII spo-

meniku znamo, da je \M\1 Ijeta papa Kalist III Frana

premjcstio na Kibavsku biskupiju, a Kranom dao IVatra

Mikuhi, njihova *), i dobra slovinca. Jer u onom slovin-

skom misalu u Vjeroplodnici jest zapisano liepo po našii:

)) V ime Isuhristovo amen\ Let Gospodnih 1437 (c.

» u. 1. ž.) miseca avgusta ^5 d'n. V Kš. Omš. [=v Kasteli

)) Omisli) buduci prišT na vizilan*i crkav' i kapituLa kaš-

» tela više reenoga gospodin biskup Mikula krki , ho-

» tijuci ordinati crekvi i redovnike , i najprvo zapovida

)) i hoe da hude stanovito : da vsi redovnici (clerici) ,

)) mali i veli, držani budite priti v crkV na oficij vs'ki

» nedelni d'n na vsa vrimena, po6'nši ot prve veern'e

» do druge do kumpleta , pod penu 8 so. fsoldinij za

» vs'ko vrime na ko bi nepriš'l , ne buduc slab ali na

» gdikom dlgovan'i. I to se razumej ot vs'koga blagdna

» bržitnoga ^), kako je ot 12 apustdl, 4 evangjelist, i vsi

)) blagdani svete Marie, i proaja, kako je više reeno

)) Drugi kapitul: Da vs'ki nedelni d'n i bržitni blagd'n

)) da se imej peti misa poteno, i imejte biti žakni pri-

))

pravni poli redovnika, obleni v dlmatiki, kako plvan» naredi, ot nedelje do nedelje. A ki bi nepriš*i, plati 8 so.

1) « Anno 4U69, Indictione 7, die 48 Julii, Veglae, in sala Episcopa-

ius, coram Reverendo in Christo Patre et Dno Dno Patre (Fratre) nicolao

DE VEGLA, Dei et Apostolicae Sediš gratia Episcopo Veglensi .... », ondje

u fratar; a u g. Kukuljevia LXXX1 Pov. Spom. : a Mi Fratar Mikula

s KRKA ... biskup Krki... »

2)Solemnis, polag onih hrvatskih knjig n

Beui ovdje u Rimu. U

njih jest i ovako: «blagdan ki se veliko ^rže», « blagdani ki se veliko

brgun, «vsi blagdani budu se dobrHi», «ki ima vlaše pfinie ili brže-

nie », « ako bi blagdan brgal se » = si celebraretur.

9



— 130 —)) Treti kpt. Da nijedin redovnik nesmej mise služiti

)) nerekši jutrne ; ako li bi ki slu/il, ter bi se zvedelo,

)) plati

penu 20 so. za vs'ko služen'i» Cetvrti kapital : Da vs'ki redovnik misnik kapitala

» Omišlskoga ot šele do 2 lete *) imij imeti svoj brivial

» svršen, pod pena zgablenja dela za jedno leto.

» Peti kptl. Da vs'ki misnik' imt\j di^žati svoj para-

» ment' ist' i opran', kako se podoba k svetoj službe,

)) pod penu 5 libar. 1 da sta vzda 2 redovnika ka imejla

» to streci , i paramenti šekreštie opeene držati eiste ,

» pod tu istu penu; i da imejte initi zakrpati stari pa-

» ramenti na tracene kapitulsko. I ošee imij te isti ubrusi

» držati vsih oltari v crkve i v erkvab inih toga mesta,

» tako zv'nnim kako znutrnim '^). A oni, kim bi ti re-

» dovnici ^) zapovidali , držani ib budite poslušati. 1 da

» vse pene više pisane da gre pol gospodinu biskupu, a

» pol kapitulu: a santiz (podziipj imej zbrati te peni.

» Šesti kapitul: Da nijed'n' redovnik ni žak'n nesmej

» držati žene nepotenim zakonom, ni doma u sebe, ni

» inde oitim zakonom, pod penu 20 ter 5 libar gospodinu

)) biskupu, a 5 libar onomu ki ga ovadi.

» Sedmi kptl. Da vs'ki redovnik i žak'n ki bi koga

» redovnika opsoval, da plati penu 40 so.; a ki bi koga

» skup'l (shih'l?) plati 5 libar; a za bjen'i pestju libar

» 20 ter 5, a kamikom ili batom ili nožem, plati 50 li-

» bar. 1 više toga gospodina biskupa milost.

)) Osmi kapitul : Da nijedin redovnik ni žak'n ki bi

» obitel imel, da nesmej zazvati ga pred ljudmi ni sinom

» ni he'eru: moj sin, ali moja hci. Ki bi ga zazval oito,

» plati penu libar 20 ter 5. A jošce se ta pena razumij

1) « Dve letS », ovako još i sada govore naši Završanl: a ovo je dnal.

2) .... zv'nnih ... zmitrnih: prevari ga latinski jezik.

3) Jiir je zaboravio, da sta dva.



— 1^1 ^)) vi^e pisana, da nesim^j reci pred ljudmi: to je moj sin,

ali moja hc-i. »

Alije poznat da je to prijc

bilo latinski; a i ono u

Povjestnih Spomenicih, i)o matici u Farlata.

A pak u Krkoj biskupiji najdoh pismo, iz lirvatskoga

na talijanski prevedeno, kako je taj biskup Ijeta 14 60, j

na 15 listoj)a{Ia,jmtvidio Martina Gojaicu , ili Marinu v

Gojanicu, omišljaninu, crkvii Sveti Ivan na Suzanu, koju /

mu je bio pred dva Ijota darovao knez Jvan Frankopan.:

Sada je doba [jojti malo do Vrbnika^ i^rada glasovita.Ondje pop Ivan Grškovic liepo mi pokaza nekoliko kožic

breviara brvatskoga, i na njih evo:

{( 1/1-7 'I (. u. n. a.)

)) Buduci nakup vsi redovnici u plovana Andrija v kuci,

» uinišo meju sobii vsi dobrovolnim zakonom : ki koli re-

))

dovnik fcJericnsJ, ali pop ali žakan, nebi prišal odpivat» na zornicu s priela mise kako budu niže raspisani

)) {==: razrcdjeni) , plati vsaki penu soldini 4, dva onim

)> ki su ondi, a dva v komun meju vse redovniki: a santiz

)) imij zapisat, gdo (ki) nepride, ali sam penu plati. A

)) to su ki imaju s'kim poj ti tu misu peti: najprie imij

)) biti vikar i pop *) Luka i pop Mikula i žakan Pefr,

)) (a santiz imij bit vazda);

)) pop Matij, pop Ivko, pop Bartol, žakan Matko;

» pop Ivan, pop Matko, pop Luka, žakan Blaž Sparožic,

» pop Mavar, pop Anton, p. Jakov, žakan Blaž i žakan Valko;

)) plovan, pop Franac, žakan Just i ž. Simun, i pop Benko » •)

1) Tada ve nisu govorili: prvad.

2) A poda tini: « 1477 ((^. u. n.ž.) miseca sektebra (\\\ 6 bi prinesena;

» likonija (slika) [\) Vrbnik, ka likonija biše giištala na niesli v Benelcih }

» dukatov 35, -'•

'

» I to isto leto.... bihu prišle nlke kobilice v otok, ke pojiše dovolje

»žita.... i dovolje trave».



— 132 —Koliki popi — u Vrbniku ! I to vam biahu sve goli Hr-

vati , ter su glagoljivali : Gospod s vami ; Recet Gospod

Gospodevi mojemu... i sve tako. Pak njihove knjige hrva-

tice kamo su? Ne pitajte me toga, ter mi ne ranite srdca;

nego ujte mi opet nešto iz onoga Omišaljskoga misala

ovdje u Vjeroplodnici, pravo proštano i dobro prepisano:

«1471 (. u. n. a.) ijulija na dn poho(jenija) blažene

» devi Marie, kada bi kršen oltar svetago tela v stolnoj *)

» crikve Svete Marie v Omisli. 1 krsti ga gospodin biskup

» Mikida hrki i kranin po prošnji Mikuli Draškovica, A

» to su doti toga oltara: najprvo vinograd v Klancih, i vse

)) zemlje ke su pisani v listeh Mikuli više reenoga i ženi

» Draguli i nje starcih; i takoje hiše i mirišca na Stenah;

» i vse moje i moje ženi, to ca nis' komu prodal ali otdal,

)) to vse pušam oltaru više reenomu. »

« V Hristovo ime amen. 1475 (. u. n. d.) miseca

» ijuna 17 dn, kada (poslasmo) vsa opcina i plovan s re-

» dovnici jesii dali v Krk, po zapovidi knežje milosti kneza

)) Ivana, najprvo kaleži 4, biblijiif misali 4, knigi Ujendi,

» paramenti pari 8, tri predoltarnice, križa 2, kaleže tri,

» širiti jedne ^), ubrusa 2 na kaležih.

» A to je srebro ko jesu dali ljudi v ime Božie i deyi

» Marie na oltar svete Marie: najprvo potac (piitdc, mo-

» zebit) 40 ter osam. I to je vse dano: ažulic'^)

61, pr-» steni 4, igal srebrnih 7; oš(5e ažvilici 2, ošce prsten 1,

)) pee tri dublene'')^ veli (velum, latinski) 4, ošce velka 2,

1) Stolna nije samo cathedralis, nego i capitularis.

2) U nas je ^trihr=:dalmatica, pak možebil je i lo.

3) Po talijansku, a po našii: kiiHca i kutan (žensko 1 miižko).

4) A u onom Tribihovianskom brevijaru od 1887 jest rie «t^M^Z/a»:« in dali nemocniku telo božie .... v^zmi pop kalež i pokrij navlašdm

istim ubruscem ot platna iii ot duble... » A to ti je svila: jer u Dobrinju

žene bogatice pokrivaju glavu i( dubljencem^^, koji je pokrivalo M^//no.



- 13.'^ -» ubriis 12, 0!^(!C vol 1, sainitnaki *) [>. I to bc tra(:eno vsc

» na crkvciioiu postu (poslu?) po rukali kastalda )> (Afi.

KiiJmljevic svaJm celvrtn krivo! vidj n 7V Arldvii na 373.S.J

«

1180 (. u. 0.) miseca jenvara. To jc bla^o carkve» Svctc Marie , ko bi dano v kaštel ^) na...nu, v ruki

)) Jurku kapitanu: najpivo inoci svetih v skrinicah trih,

» kaleži 5, križi 4, paramont, 8 planit, stomanje -^) 4, striti

» (ako sam dobro proslaoj jedne, predoltarnici ca su od...

)) H, i s listami '), hihlic, misal veliki, misalica 2, ubriis 5, t

)) kadilnik srebrni. I ošce dasmo v ruki reenomu Jurku jf

)) ubriis 58, ošce paramenti dvoje, križ jedin, kupica src-M brna, knigi lijendiy knigi carske, skrizal. »

Koliko nam oituju ti zapisi! Te knjige ja držim da

su bile slovinski, zašto i popi ondje bivali su samo Slo-

vinci. Tako sv. pismo, « biblija », slovinski ondje biaše

jur 1475 Ijeta, a zatim valja da u Krkoga kneza Ivana

Frankopana, kako nam to svjedoi jos i Karaman. A te

« knjigi lijendi )> valja da su bile diel brevijara, svojina

ivetih; a « carske » brže nekakove svjetovne, nego svete.

A pak (( skrizal » kaže Mikloši da je tabnla, a Kukuljevic

da je našao u Bolonji: « Ot slovesih napisanih na skriza-

leh kamenou », u knjiži pisani Ijeta 1404 u Bosnoj. Morda

liepo medju tirni knjigami biaše Klocov Glagolac , naša

dika? On je svakako bio iz Krkoga, kako i on pop Luka

de Raynaldis ^V> koji ga je okolo 1487 u Benetcih darovao

vitezu Breisachu. Taj pop Luka sluzio je u onoga istoga

kneza Ivana Frankopana, pak mu je njegova žena, kne-

1) Rakna nekakova od samita.

2) «Gradac» pred Omišljem.

3) Tako zovu u nas : košulje, i Albae.

i) Držim, da je oiidi tako.

5) Domenik de Raijnaldis , valja da ujegov bratili

braliied, Ijeta

1500 biaše nadpop, ili veli pop, pravo po Hrvalsku, a 1517 veli žakaii

(više) Krki.



— 184 —giijja Jelisava , u Benetcih Ijeta 1484, na 10 kolovoza,

liepo preporucila, d\ako joj ne bude iiiogao niuz, (tako

još biaše živ) , a ni knez Martin Moj sejev le, da joj on

ovrsi o})oruku: kako to kaže opet ino pismo u onih fra-

novie ^). Sada znamo, kako je on dobio onu nasii diku ,

ter mozemo misliti, da je on ondje i hrvatski misal štam-

pao 1483 Ijeta : jer knez Ivan, njegov gospodar, bio je

velik prijatelj hrvatskemu jeziku, ter je pisivao sve po

hrvatska hrvatom. Bog ga ponn*luj !

Pak taj biskup Mikula doživi oni nesreni dan kada

su segavi Bneteici osvojilii

prisvojili Krki

vas otok ,

a to na :22 mjeseca febrara Ijeta 1480,polag Krkoga

statuta '-). A polag XtX pisma, njihov knez Ivan Moenik

posla toga istoga Ijeta zapovied u Krk, Antonu Yinciguerri,

1) « Puuclum Testamenti Maynificae , ct (ienerosae Dnae Elisabeth

Consortis lllmi et Magnifici Dni Dni joannis ue riiANGiPANiBUS , Veglae,

Segniae, Modrusiae Comitis — Yeneliis in confiniis S. Thomae scripti,

completi et roborati mami mei Hieronymi Bonicardi Veneti ISotarij, annoah Incarnatione Dni nos tri Jesu Christi ^48A, mensis Avgusti die 19,

Jndictione 2, Rivoalti. In quo constitnit , et creavit snos Commissarioš

ipstim Jllmum Dnnm Dnum Comitem Joannem maritnrn suum, et lilmiim

Dnum Dnnm Comitem Martinum Motsemch (Mojsicvi?), vum hac tamen

conditione, et asu, quo ipsi Commissarii sui tempore sni decessus non

rcperirenfur, nbi decessit, Voluit et ordinavit, quod sit comissarius suus .

Dhus PUESBTTER LUCAS SEUVIT0I5 SUUS, et hoc donec, et quousque ipsi co-

missarii sui ibidem venirent , seu aliquam ordinationem miserint , tališ

tenoris, videlicet nt infra: Item lasso , che il mio Signor debbia dar al

Conte Martin Motsemch Ducati iOO della mia dote; et etiam alta Jesta

(crkvi) de S. Francesco de Vegia debbia dar della mia dote Ducati cento

di oro. Et volio che H Frati del dito Monasterio slano obligali ogni anno

in perpetuo cantar una messa nel di del mio transi to.

L. t S. Ego Hieromjmus Bonicardi Venetus , Yenetiarum Notarius

fideliter ab autentico exemplavi, et in praemissorum fidem me subscripsi,

signo meo solilo apposui. »

2) « // giorno della Cattedra di S. Pietro , che fh alli 22 Febra-

ro liSO il Conte Zvane persuaso dal SecJ" (Secrelario) renuncid il Do-minio deWIsola alla lllma Signoria, et fu in quel d/t ellevato S. Marca

nella citta, et liberata VIsola dalle man del Tirrano (??11) »



— VM) —svojoiMii ({jjnikii, da lotu crkva i sanioslaii Sv. lunini vrati

[^rvanjiin nosiKnlaroin, IVatroin blai^ašein ({(convcntuales»),

izagiiav i/ nulra liaUv llosancc, koje da je bio u nutai'

po krivu [»ostavio kiie/ Ivan Frankopan. Tako r'arlat i)ise

krivo, da jc! taj knez l)io neiiiijalelj svakakovini tVanovceni.

A dva Ijeta /a tini posla on za[)0vied Kiekoniu providarn

Franu Barl)o, da lotu biskupa i opala Sv. Lovrenca ne

sili plaali na njihove zemlje i dohodke, ako obnajde, da

toga nisu plaali pod knezom Ivanom Franko])anom, kako

da su mu to pisali. Vidj XX pismo.

1 da je umro taj biskup godine1484,

pakda

je

papaInnocencij VIII na 17 [)rosinca dao Krku biskupiju plo-

vanu Haldarskomu blizu Vience,

Dunatu de Turre,

viencaninu, u crkvenom pravu naueniku, kaze Theine-

rov spomenik DCX(iV,i

DCXCVl. I ta ju je uzivao višetrideset godin, ako i ne zna toga Farlatic, a ni Kolet, a ni

(^appelletti. U onom hrvatskom misalu iz Omišlja u Pro-

[jagandi je zapisano na zadnjoj kožici evo:

)) 1488, du VI ijuna, kako gospodin Dunat de Ture

)) biskup Kreki i vsega otoka jest potvrdil vse kapituli ki

» jesu uineni va vreme gospodina biškupa Ivana (Onoya

» pred sto liel.).. I osce pridaje ove

:

Najprvo, ako bi ki

» redovnik (iml van) z otoka prež prošcenja gospodina

)) biškupa, (za vsaki) })ut plati libar :20 ter 5. I ošce, ako

)) bi ki ho (del) s oruzjem, })lati libar 5. 1 ošce, ako bi ki

» ho (del pre) s abita, a to se razume hode v suknjah ke

» ga ne pristoje, plati libar 5. Jošce ako bi ki igral harad

» oito s priprošcimi ljudi, plati libar 5. Jošce ako bi ki

)) tancal, nego kada se služi mlada misa, ali kada bi kuma)3 ženil, ali kada bi se ki njegova bližika ženil, ali kada



— 136 —» bi ka takova festa bila: plati soldini 40. A vse te peni

» više pisane ...pol gospodinu biškupu, a pol kapitulu.

» Az pop Jakov pisac i notar pisah po zapovidi gos-

))

podina biškupa više reenoga. »

Eto kako oni popi slovinci predobiše biskupa talija-

nina: inorao irn je po slovinsku pisati i zapoviedati, ako

i nije hoteo. Slava im!

Sada mi je reci, da su u draži Bašcanskoj imali svoga

ne samo oni fratri Pavlovci Sv. Spasa iz Ljubotin blizu

Senja i Sv. Mikule iz Gvozda blizu Modriiš, nego još i

Avgustinovci Svete Marije iz Brinj. Jer u Krkoj bisku-

piji najdoh ja pismo, kako je tih fratar poglavar Petar

Ijeta 1490 na 27 sienja dao u najam vlastelinu Ivanu

Furlanicu, senjaninu, nekakove Sv. Marije Brinjske brajde

i umejak u draži Bašcanskoj, pravo « v Oklai »; i da je

to od davna bilo njihovo*).

Pak biskup Dunat 1490 1. posla Bašcanskomu plovanu

Blažu i popu Jurju Sudicu , « da prizoveta etire stare

1) To pismo poimlje :

« In Christi nomine, amen. Anno a nativitate ejusdem Domini Mille-

simo qiiadringentesimo nonagesimo, IndicHone octava, die vero vigesima

septima mensis januarii. Actum Segnae, in domo infrascripti S. Joannis,

tempore quidem Serenissimi principis et JUustrissimi Dni nostri Domini

Mathiae Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, et Sclavoniae elc.

Regis, nec non Ducis Austriae, et Reverendi in Christo patris et DominiMichaelis de Ragusis electi episcopi Segniensis, tempore Nobilium Virortim

Christophori Cherstulich, et Ambrosii Blascichievich , honorandorum Ju-

dicum Civitatis Segniae, praesentibus Venerabile Viro dno Matheo Ivan-

zolich Primicerio Ecclesiae Segnien., Judice Bartholo Bunich, Jacobo Ma-

latestinich, et magn. Paulo Pellisario, civibiis et habitatoribus Segniae,

testibus ad infrascripta habitis , vocatis et rogatis. Ibique Venerabilis

Vir frater Petrus , Prior ecclesiae sanctae Mariae de Brignis ordinis

S. Augustini

Ego Martinus Maromanus quondam p. iiidinici S. Mathei de Ma-

romanis, arben.,publicus Imp. auctoritale Notarius, etjudex ordinarius,

nec non Comunis Segniae Vice Cancellarius ...scripsi »



— 137 —inu/.c, i da ili opitata pod rotu: koliko je v Baski Irsja

fratar Pavlovac z Cvozda, ko njemu plaa osmo » *). A

dva ili tri Ijeta j)i'ijc toga ])io se je svadio sa svimi Hr-

vati i Vlahi h Dubašnicc i 's Poljic "^) (kojih daje bio zad-

nji knez Kreki ivan Frankopan iz nekuda prizvao i onuda

naselio), sto mu nisu kotjeli stolnoj crkvi davati desetine

svojega žita i vina i janjae, pak se je s njimi desetak

liet pravdao pred Krkimi providuri: pred Marinom Mo-

rom 1488 Ijeta, pred Marinom Bolduom 1490, a pred

Ivanom Gritiem 1496, kada se s njimi i dogovori za etr-

deset soldini od svakoga njihova ognjiša na Ijeto do vieka.

Taj dogovor pohvališe i potvrdiše od Krkoga kapitula:

pop Domenik «Colle», veližakan, pop Stipe «Volarius»

(Volaric) , biskupov namjestnik , p. Miko « Voia »,prvi

pojac, p. Anton « Popagh » , p. Domenik k Sebecogh )>

p. Domenik «Blasina», i p. Paval « Xubich » '^) (Stihic)

kanovnici; a od Gorinje Dubašnice: sudac Petar Kraj, Vid

(( Pellizariiis » , « Zvet » , dva Klasiica ^ Jurko i Luka ,

kova Brinko, tri Beljacici, Jurko, Dujam, i Stipe, dva

Pit^Vcrt, Andre i Marko, tri Kovacici, Mate, Luka, i Martin,

Kirin Strilcic, Milka Slrilcica, Dobrosclici, Benko, Lovro,

Matul i Brozo, Marko Pellizavicr iVndrija « de Begliach »^

i Vid Bobic iz Poljic; a od Dolinje Dubašnice: sudac Ivan

1) Kukuljevi: Povjeslni Spomen. CXXVIII.2) ... « con ttitti H corvati et morlacchi di Dubasniza e Pogliza... »

2) A 1490 Ijela zapisa ga nelko ovako: « D. Presbyter Paiilus .Sw-

bich... », ali 1493, i 1514 opet onako; a rodjaka mu 1561 « Zvan Jubich

tribun di Veglia »; a na grobu ondje u stolnoj crkvi :

DEO OB. MAX. D. 10. SVBICH

CLAVDif VNACVM MARIA eI

SOROKE T HOC TVMVLO QVE

YIVES F. ET HERED. SVIS

AN. DO. M.D.LX.



— 138 —« Ticoniilich » (Tilwmilic , TeliomiUc) , Baric Tilioiiiilic ,

Siinui] « Milofcich )) (MilovcicJ, Vlasic, Tonvd G o^t {« Hos-

pes»); a od Poganke: sudac Minim Sormili('\ Gi^uv Sva-

(jlic, Toma Cvelic, i Petar. SormiUci, Ivan, Juraj i Blaz,

Sfiombici, Juraj, Kirin i l\latij, Kralji, Baric, Marko i Juiaj,

Luka Pogorelcic, Mikula Milesic^ Ivan i Petar Gilic, i Ra-

dica SvafiUeva.

A Ijeto pnje toga sazida on ili naini guštirnu u bis-

kupiji, zapisav joj na_jrli(-u : DO. A TVK. YINCENT.

EPI. VEGLEN. AN. DNI MGCCCLXXXXV. XVII. NOVE.

Pak 1500, na kraj veljae , biase u Benetcih, kadaZadarski veli biskup , Ivan Hobobello , u obojem pravu

nauenik , obhadjajue, po pravu, svoje biskupije, pride

u Krk, ter popisa onoj stolnoj crkvi sve koliko rulio pred

nje podzupima, Domenikom de Baynaldis, velim poponj,

i Franom Dottulom, kanonikom, nabrojiv joj knjig tri-

deset i pet, pisanih; a samo dvie stampanc: jedan misal

i jedan brevijar. A te pisane biahu: G misali svakakovih,

velikih i malih, ter i zavjetnih, i cpislolar, 1 cvmuijeU-

star, 4 hreviariy 8 antiphoiiari, i <p'ailualiy 1 hihita, stari

zakon, 1 hihita, novi zakon, (i legendarij, petere omclie,

imni, 1 psahnistara, 1 inviialorij.

A 1504 Ijeta izpravda Dunat pred Krkim providu-

j*om Leonom Kirinu Kalafatu, da mu stolnoj crkvi ima

davati desetinu od nekakovih svojih brajad i inekdt na

Dubašnici, zašto da je kranin, a kranin svaki, i vlastelin

i težak, i vlah i hrval *), da ju dava od svojih zemalj

na Dubašnici ; a pak te njegove brajile i mekote da su

bile nekoga Radca, hrvala iUli slovinca, a ne vlaka -), i da

1) ... <i cittadino di Vegia -si nobile come popolar, etmorlaco^ over

rrovato... »

2) ((...clie el primo patron della possessiou sia stalo corvato

cioe scHiAvoiN, et non murlaco, lo qual haveva nome Iladaz.,. » ... « cor-

vatinus sive Corvatus ... nalione corvalus... »



— \m —la jc 0(1 njih (losctirui davao oiidjc cikvi Svetoma Apoli-

nara, kako i s vi hrvali oimda, a to po volji kneza Ivana,

polati; svjcdak: VJatka iz Uiiziin (« f/r Umana))J,

Jakozina

iz Buzan, Slaniše Vitkovicai

Andiijo Nenadica iz INdjic,Mata i .lurka Hcljaica, Uaiicc T^adeve sestre, Mata Man-

Icrlina, i Petra Kraja (« Cra> ») iz Dubasnic^e; (lako su

i bile prije nekoga vlaka '). A te njegove pravde jesu

ondje u bisku[)iji, kako je i napis: DO. A TV. EP. VE-

,(;LEN.... MCCCCCVIII. XX OCTVBU., koji daje bio nad

vrati sv. Uršule erkviee ondje u gradu.

Krani, stariji, pamete, kada su im prestale koludrieeKlarinke, a moje XXI pismo kaze, kada su bile poele:

okolo 1501), na pol.^ Tada bo Benedikta (( Schindla )) ') , i

krkinja plemenite krvi Prankopanske, i Marica bci nekoga ]

Ivana Tesserija, obukavši se u svite tretoga reda sv. Frana, |

zastaviše takove koludriee u Krku, do same crkve Svete;

Marije Pozdravljenice, a samo dva seznja dalje od kolu-i

drie benediktovak, a tri od koludar benediktovac, bivših, J

a dvanaest od fratar franovae. Ter ta Marica (a koludrici^

joj je bilo ime : Franica) pusti tim mladim koludricam

l)laga u Tervižu, kadi je i umrla. Pak ina krkinja, Ma-

rica Vojkovica, njihova posestrima i zapoviednica, naredi,

1519, da joj se imaju preobuci u svite sv. Klare.

A do kada je biskupovao Dunat? Ljeta 1514, na 8/

sludenoga, « va vrime svetoga otca pape Leona desetoga,j

i slavnoga duza Benetakoga Leonarda Loridana, i gos[)o-|

dina Dunala biskupa Krcho(ja , i gospodina Ivana Mora|

dostojnoga providura Krkoga i otokoga », poehu Su- I

žanci zidati crkvu, sve Svete, zapisavši joj ondje nekakov|

1) ... (^ terrcmim, qiiod tempore comitis Joannis (juidam Rada z coii-

VATUs tenehat et possidehat, ct antea possidebat qiddam murlacls...)^

2) A (( Frater Joannes Schinellich ...» (Škinelij biaše nictlju Krkimi

tVanovci 1310 Ijela: morda liepo njejin bral.



"-. 140 —svoj ((drmun)) koji da im je bio dao knez Ivan, pak osam

ovac i toliko spudov vina, i josce inoga blaga ^). Ali 1516

ne biaše vec Krkim, nego Bosanskim biskupom: a starac

od osamdeset liet: a Bosna tužna, plana, pusta, nevierna—Turška. A ne biše mu nepošteno živjeti, ni biskuplje blago

kamo tamo razdavati, ni kapitulsko i crkveno razsipati :

ako je istina, sto su do njega Ijeta 1517, na 8 prosinca,

rekli ter zapisali Krki kanovnici: Domenik de Renaldis,

veli žakan, Fran de DolUda, veli pop, Paval Jelussa, prvi

pojac, Mikula Maroijich, pisac i sudac, Mikula Clara, Mi-

kula Lena, Marin Zvijlana , Grgur Com. (knez) Steklin,

Mikula Dordeca, i Mikula Lovrenchich. Nu papa mu je

bio li ostavio 200 dukat ^) na Ijeto od Krke biskupije

dohodak (kojih da je bivalo 500 dukat na Ijeto), pak osta

u Krku biskupom Bosanskim, a Krkomu namjestnikom

i zanovietalom i dodijalom, kako to kažu pisma ondje u

biskupijii /A Krkim biskupom biaše Natal a Turre, opet

" ' riencanin, njegev sinovac, « ejus nepos », a ne bral, ni

Ibratued. Tomu je papa Lav X na 10 svibnja Ijeta 1516

#^ i pisao, da slobodno drži ter uživa crkve i crkvice: Sv. Ur-

šule, Sv. Fuske, Sv. Jakova u Ponikvah, Sv. Mikule v Og-

rulu. Sv. Jurja i Petra u Kanajtu '')\ Ali brže da ne biaše

doma taja^ nego namjesto njega Bosanski, kako i Ijeto dan

zatim. Nu 1517 na9studenoga,

obajde Vrbnik, podpisav

se na nekakovo pismo hrvatsko r A na 30 lipnja 1519 da

I mu papa uživati blago Sv. Mikule na Kornicu ''), Sv. Du-

1) Povjestni Spdm. CC.

2) «... ducatos ducentos ipsi consistorialiter reservatos super fru-

ctibus et redditibus episcopatus Veglensis...^^

3) Leo Episcopus Servus Servorum Det Venerahili FratiH Nalali Epi-

scopo Ycglensi Datum Romaeapud Sancliim Petruni, Anno In-

carnationis Dominkae milimo giiingentesimo sextodecimo^ scxto Idus maij,

Pontificat. Nostri anno quarto.

4) « ...de la Cornichia... », ega nije niogao prošlali Farlati.



— 141 —nata i Mikale nad Kosljunskom Dragom, i Sv. Marije

u Kosljunu. Ali je opet 1520 namjesto nje^a Bosanski

biskup Dunat odvjetovao za Krku biskupiju i)ioti pro-

viduru Marku Antonu Conlarenu , koji joj je saniosegonnzanovietao i dodijao, a i silio ju plaati davke. Pak Be-

netaka gospoda zapovjedise lomu na 14 ozujka, da joj

toga ne ini. A 1521 Ijeta zapovjedi papa Bosanskomu

biskupu, da Natabi zakrati biskupovati u Krku i uživati

biskuplje, dokle u Rimu ne odsude , je li on po pravu

ili po krivu biskupom Krkim; pak i onoga istoga pro-

vidura zamoli na K) svibnja, da tomu pomože ovršiti

njegovu zapovied ^). Nu malo zatim Bosanski biskup umre,

kako l^aze nekakovo pismo u Krekih fratar, a u slavnom

Djakovu jošce ne znaju ^); pak je Natal sam biskupovao.

Ljeta 1525, na 8 srpnja, na pohodu u Vrbniku, zabrani

totu popom hrvatom po hrvatsku:

« Ki se zaklane Bogom, libar 100.

» Ki po noi oruzje nosi, libar 12.

» Ki bi do biskupa ali vikara zlo rekal, libiir 100.

» Ki bi udril lovika, libar 25.

)) Ki bi na harti igral, libar 12.

)) Ki bi držal •baLea , 9iirfi psa da plati libar 150.

w A za vsako ubxmo ko bi imel s nju, libar 150. »

Ali on jim je te naredbe po latinsku rekao i zapisao

ondje u hrvatski misal od 1463, a Fran Dolula, veli pop

Kreki, po slovinsku, « in lingiia sclava interpretatas », po

njegovoj zapoviedi: a ja s tuda prepisao Pak malo kašnje,

na 9 rujna, pohvali mu i potvrdi nadbiskup u Zadru, Fran

1) Theiner: Monum. Slav. M.DCCLXXX1I.

i) ^52 i, Indicttone 9, die vero 2 incnsis Novemhris. Actum Vegtae

in Camera R. Palris Fratris (jregorii de Sibenico sodi Provinciae Dal-matiae, praesentibns ibidem Ser Petro Nepote (piondam Rmi Dni Donati

a Turre Episcopi Bossonensifi, alias Veglensis....



— U2 —Pisauro, dvadeset i dvie naredbe, Krfcke biskupije popoin

ukret, ili puta, ili pak ostrog: kako ono pod biskupi prije

njega, samo malo više. Po tih naredbah doznah, da su

Krki popi morali, svaki dan jedan, govoriti misu svojemu[)roviduru.

Krki kanovnici, ono na 8 prosinca 1517 godine bili

su posvjedoeili, i zapisali : da hvala Bogu i svetomu otcu

papi i slavnoj gospodi Benetakoj, sto su jimulali za bis-

kupa Natala, dobra, ])ametna, poštena, ašcena. A 1524

godine oni, a i svi ondje po[)i i žakni, prosili su i molili

svetoga otca Klementa, da mu za Boga uzme biskupiju,

zašto da žive zlo i opako i nepošteno i sramotno , pak

da im je za grieh i za peal *) . Proti njemu gov^rio je

i pisao najve neki pop Gašpar lurcyna, senjanin, sto mubiaše uzeo u biskupiji pisariju, koju mu je bio dao 1518,

Ali pravini papa ne usliša ih: valja da nisu iniali pi*avo.

A pak biskup similova se popu Turini, ter mu opeta

da pisariju 1527, na 10 prosinca, u Mletcih, staviv muna prst prsten a na glavu kapu (« beretrum ») po navadi:

ali da mu bude vjeran , i da vee ne piše proti njemu.

Nu Turina prvo kožu nego šegu. Gujmo. Eiisehij Prioli^

mletanin, vlastelin, opat koludrom kamaldulanom u sa-

mostanu sv. Mihovila u Muranu, u Torcelskoj biskupiji,

pogibaše za biskupijom Krkom, pak na 15 veljae 1528obeea njemu te biskupije namjestniiju i pisariju i ob-

hodne porešdine i polovicu bilježniije, ako mu ju izprosi

od Natala. Tada Turina, lakom, nagovaraj i namaljaj

svojega biskupa, da biskupiju pusti tomu. 1 pusti mu ju

onoga istoga Ijeta, na 18 serpnja, u Mletcih, izgovoriv

polovicu biskupije polae i dohodak sebi za stan i žitak.

a Turini pisariju. A pak on' isti papa to potvrdi na 9

lislopada.

1) Theiner ondi DCCXC.



~ 14^ —I tako pod Benotrani sve talijaniii za talijaninoin biskii-

povao Kir.anoin: koji jo iv.i slami, srihlje. Nii lMisol)ij ni jo

im do diiga hiskupovao. 15:21) i^odino v Ijcti biasc u liiiiiu,

a M)f\0 n Honoloili, kaiiio mjescca veljaoo pride Turoina,ter so popravda s njim, i^to mu nije holeo dati svo ono

sto mu je bio obocfao. Ali ih naoini na 14 marca lakov

Pisaui'o, biskup neiMji, odsudiv: da do smrti biskupove

ima biti Tusinova pisarija tako, da ju mozo i u najam

dati; [)ak polovica bilježniije, i sto /akni davaju za re-

djenje; a obbodne porešcine i namjestniija nikakor, jer

da to bi preko zakona i preko pravice. A i Natal se je

bio ])opravdao s njim, ali po krivu : pitao ga je vise nego

mu je bio obecao. Nu papa Klemena t, malo sam, a malo

po Marinu Grimanu, kardinalu sv. Vitala, i po Franu Pi-

sanu, kardinalu sv. Maika, pomiri jih, poslav im na ži)

onoga istoga mjeseca: da neka drže svoju besjedu, i jedan

i drugi. Pak Eusebij preseli so u svoju biskupiju. Na 25

svibnja, na post S[)asove, zakrati u crkvu Mikuli Marojicu,

totu kanoniku, zašto da je bio preklet od Zadarskoga nad-

biskupa. Ali on, neposlušan, pride sutradan u crkvu, ter

pred Siimu velu misu strašno osramoti biskupa! Nu pro-

vidur Marin Polano pokaza mu vrata. A pak Eusebij pre-

mi nu negdi od 14 lipnja do 20 sujna.

Onoga Ijeta biahu Krki popi: Fran Steklin, Fran Stj-

(IrOf Bare Slyvonja, i ostali.

A Skradinskim biskupom biaše Ivan Rosa, zadianin,

ali ne mogaše, brižni! do svoje drage biskupije pred ne-

vjernimi Turci, nje gospodari, pak ga papa Klemena t na

28 travnja 1581 Ijeta premaknu na Kreku; a na 8 serpnja

pridruži mu i onu: da i nju nastoji *). 1 jest sve do smrti.

U Vrbniku najde etrdeset i jednoga popa! jer ondje u hr-

vatskom misalu od 1. I4r)8jest zapisano: «1582, miseca

1) Farlat i Theiner.



— 144 —» novebra. Va to vrime bi (v') Vrbnici redovniki misniki

»41, ki misu služahu, i biše lipa služba Bogu i Svetoj

)) Divi Mariji... », a i vrbnianom, jer je bivala po njihovu,

po hrvatsku.Opazi da mu popi haju i ne haju za ono što su im

bili naredili biskup Natal Turre, i veli biskup Fran Pi-

sauro, pak u Benetcih Ijeta 1537, na 2 rujna, pomoli se

Jerolimu Verallu, papinu poslaniku na svem Benetakom,

da mu da vecu i jau šibu za njih: da mu i on potvrdi

one naredbe. I potvrdi mu je sve dvadset i dvie.

Godine 1588 svadiše se Bieki Avgustinovci sa Senj-

skimi Dominikovci za nekakove brajde u Draži Bašcanskoj:

svojili je oni, svojili je ovi. Pak Avgustinovci zamoliše papu

Pavla, da im za to odredi sudca. I odredi, Krkoga biskupa

Ivana Božu, ili njegova namjestnika Hristofora Cholla {To-

loviea po Kukuljevicevu Pov. Spomeniku od 1545). 1 oni

su im to sudili od 1539 do 1540, napisavši veliku knjigu

njihova pregudanja i pravdanja, ter odsudivši: da su te

brajde Biekih Avgustinovac po Brinjskih , ije da su

p rije bile.

A 1540, na 14 studenoga, Kreki providur — da bih

mogao reci: župan! — Ivan Alojzij Pisano, i sudci Frane

Markovic i Dinko Blasina, i još dvadeset i devet viecni-

kov, odluiše, prvo: da njihove koludrice, oboje, i be-

nediktovice u Sv. Marije Angjelske, i klarinke u Pozdra-

vljene, imaju samo krkinje prijimati u svoje samostane,

a ne inih; drugo: da nad njimi imaju bivati dva skrbnika,

jedan vlastelin, a drugi puanin, po tri Ijeta. Ali Bene-

taka pravica inako odlui na 29 srpnja 1541: da neka

koludrice one po svojoj volji, i krkinje i vankarke, samo

da prije one, nego ove. I ovako držim da je bilo biskupupo volji.

Ovo je ondje u biskupiji; a ovdje u Sv. Jerolimu: da



— 145 —je biskup Krki (Koža) bio ovdje 1.542 o Rožidn, i /atim

svc do travMJa ; a i Ninski da je , Jakov , i Duvanski

Mikula *).

Ivan Roža je umro 1 549, nakraj studcnoga ,

kakosama njegova pisma oituju. Pak i)apa, on' isli, na 19

ožujka 1550 prcmjesti iz Modriiške biskupijc na Kreku

fratra i\lberta Diijmie'a Glirieiea (» de Gliricis ))) , koto-

ranina, dominikovca, naueenika, zapoviediv mu, da i onu

nastoji, tužnu i planu: Turška biaše malo ne sva. Medju

ovima biskupima kaže biskup Ivan Fedrig Ursin da je

bio Ivan Rota, aii nije po Rimskega vieca besjedi: « Ab-' solvit B. Albertiim Episcopiim Modrusien. a vincido ... et

ad Ecclesiam Veglcn. Ume per obitiim Joannis rosa extra

Curiam Rom. defiincli vacantcm transtuUt » ; a nije ni

mogao biti. Tako je Ursin negdi uzeo t za 5: Rota za

Rosal Pak biskup Gliriic 1551 Ijeta bio je u Tridentu

na saboru, a 1553 i 1554 ovdje u Rimu, ler Svetojero-

, limskim bratom od 7 svibnja do 1 travnja, do MalogaVazma , a od tada do Svih Svetih prvim , « monsignor

alberto duimi vescovo di veglia presidentc ». A i 1568

od travnja, i 1564, do lipnja, bio je on ovdje bratom,

1) .... <<anno 45i5, die vero prima Aprilis. Congregati in Ecclesia

Sancti Hieronymi more solito, videlicet : Reverendus d. Episcopus nonen.,

Rev. d. Episcopus di veggia veglen. ( ovako) ,

Reverendus d. NicolausEpiscopus dumnen., Reverendus d. J. Victor Superantius secretarius Rmi

protectoris, Jo.Petrus Sfonderatus (dubrovanin), d. Nicolaus Ingaldeus,

d. Georgius de Costantinis (pop, zadranin). d. Jacobus Yanius {Banisius,

i Bannissius indje), magister Simon Guadagninus^ d. Aloysius ragusinus,

d. Petrus diffinicus, d. Franciscus diffinicus (iz Šibenika) , d. Johannes

de Jedrna (zadranin) , Jo. rnaria de ferris (zadranin) , wiag'r. Matheus

(^iBabich») barbitonsor tragurien., magister Gregorius ferrimentarius ,

magr. (Joannes) Baptista (<^ Marganich ») Jadren., omnes confrates diete

venerabilis Societatis sancti Ilieronimi canonice elegerunt....^>

ISinski je

i 1546, nijeseca svibnja, bio ovdje; a 1550 Pianski {* petinensis y>) Za-

harija, dubrovanin {k de ragusa^)).

10



— 146 —a malo i predsjednikom; a u Krka namjcsto njega fratar

Yinko Dujmic, i on dominikovac i kotoranin , naibrže

njegov brat, koji mu je pomagao obhadjat biskupiju, i

nepoštene pope iskat,i

na vlaški obraati sto su mu hr-vatski (« illyricG sermone », « caracteribus illyricisy>, « U-

teris sclabonicis ») pisivali plovani, Ivan « Hrabar » Baš-

canski, Mate Bajic Poljiki, i drugi.

Onih h*et u Vrbanskom kapitulu biaše etrdeset i pet

redovnikov, vec nego sada po vsem otoku ! i vsim pri-

djevak po hrvatska! samo nije ih naprav zapisalo, a to

u žestoki i dugi pravdi s dvima Dobrinjskima za neka-kove brajde u Ponikvah: a pred papinim sudcem, Fra-

nom Nigusancijem , Svetoga Mikule Viškoga opatom a

Rabskim kanovnikom i njihova biskupa namjestnikom *).

1) o Anno . . . millesimo qiiingentesmo quinquagesimo sexto, Indictione

decima guarta, die autem trigesima mensis Decembris, aNativitate. Actum

in Castro verbenici Insule Veglae, in sacrestia Ecclesiae Magnae eiusdem

loi. Ibique personaliter constituti, videlicel: Rdus. D. pbr. (presbyter)Nicolaus Stuppich, plebanus dieti Castri Verbenici, D. pbr. Franchus Spa-

rosich (Sparoži), D. pbr.Joannes Chrestianich, D. pbr. Maurus Stuppich,

D. pbr. Luchas Carsich, D. pbr. Marcus Jurcich, D. pbr. Gerzanus Pana-

dich, D. pbr. Georgius Volarich, D. pbr. Petrus Carbich (Harbi), D. pbr.

Barichius Bosanich (Bozanl), D. pbr. Georgius Yerbanich, D. pbr. Valen-

tinus Barianich, D. pbr. Barichius Fugosich (Fugoši), D. pbr. Barichius

Chusmacich , D. pbr. Paulus Matich, D. pbr, Matheus Gergurinich,

D. pbr. Joannes Cosnarich, D. pbr. Gerzanus Chergoich, D. pbr. Jacobus

Coscich, D. pbr. Lucas Chosmacich, D. pbr. 3Hchael Chovacich, D. pbr.

Nicolaus Bochovich, D. pbr. Barichius Bosanich, D. pbr. Barichius Ba-

rianich, D. pbr. Barichius Chrestianich, D. pbr. Mattheus Stupich, D. pbr.

Georgius Fugossich, D. pbr. Jacobus Filianich, D. pbr. Georgius Vittesich

(Vilezi6), D. pbr. Georgius Cilebich, D. pbr. Mattheus Drusinich (Druži-

ni), D. pbr. Mattheus Chreacich, D. pbr. Joannes Pancich , D. pbr.

Gerzanus Stasich. D. pbr. Mattheus Ostrogovich, D. pbr. Martinus Mi-

chulicih, D. pbr. Mattheus Valchovich, D. pbr. Georgius Bolonich , D.

pbr. Georgius Mirsich , D. pbr. Joannes Michulinich , D. pbr. Paulus

Radoijcich, D. pbr. Joannes Stuppich, D. pbr. Joannes Volarich, D. pbr.

Joannes Dvornicich, et D. pbr. Antonius Perfetich, omnes suprascripti

presbyteri de Verbenicho ibidem presentes et nomine Reverendi CapituH



— 147 ~A po toliko ih je ondjc l)ivaIo i zatim sve do naših slanic

pameti; a i v OiniSaljskom kapitalu udo, i u Dol)rinjskom,

i u Bašcanskom, i u Dubašljanskoiii. 1 svi su hrvatski maši-

vali i služivali i moljivali, a i pisivali, ako su samo umje-

vali. Pak njihovi ljudi nauivali su se udo svetih stvarij:

ter da su na pamet znavali evangjelja i psalme i svetce.

A pak za Gliriicem (Pušiccm?) biskupovali su oni

koji su u Farlata, samo nije « Constantius », nego Con-

staniinus de Rubeis, kako se je sam pisao. Malo da nisu

bili svi talijani. I oni su Ije pušali, da plovani hrvati

pišu hrvatski , a krcanin to zakrati , Šintic , biskup od

1792 do 1837! Tko mu se ne bi udio? A Franu Uaka-

maricu, Osorskomu od 1802 do 1815? on, pazanin, za-

krati hrvatski mašiti! kako da biskup more ono zakratiti

sto je papa dopustio !! Ali ovo cu drugi put, jedno i drugo,

i još treto i etvrto: ako Bog da.

dieti loi intervenientes el presentantes totnm CapUuhim; nec non Gerzanus

Vitteslch Judex dieti Castri Verbeniei una cum infrascriptis hominibus

dieti loei Senioribiis inferius nominatis et anotalis, videlicet Georgio Vo-

larieh, Georgio Stuppich, Valicio Sparosich, Maltheo Tomasieh, Mattheo

Fugosieh, Maltheo Carbieh, Georgio Culcich, Joanne Soldatieh, Martino

Drusinieh, Bartholo Stercieh (Stric), et Petro Perfetich, omnibus prae-

dictis Juratis dieti loei.,.. »



PISMA

I.

Hoc est exempliini sumplum ex quadam Senlentla lata per Dominum

Slephanum Prenesliiuim Episcopum inter Bonacursiim Episcopum Veglen.

ac Capilulum de Ibidem, scripla el roborala manu Angeli de Pallo (Gallo?)

S. Rom. Eccleslae scripl., sigillo cereo vero el inlegro ad cordam seri-

cam rubeam pendente munita, in medlo cuius Imago Pomificls cum ba-

culo Paslorali erat; in circuilu eiiis sic lilterae habebanlur: S. Slephani

Dei gratia Penestien. Episcopi. Cuius tenor per omnia tališ est:

Stephanus Miseratione Divina Penestrinus Episcopus universis pre-

senles litteras inspeeturis salulem in Domino. Quia natura humana prona

est et facilis ad dissensum multum inter homines , el specialiter inter

illos, qui unum corpus debenl existere, et communionem tenere, ex variis

et diversis causis litigia suscitantur, per quae litigantes multiplices sum-

ptus el labores frequenler, sed quod est gravius, incurrunt periculum

animarum. Propterea salubri remedio est provisum, ut iustilia mediante,

vel amicabili compositione, lites et coniroversiae sopiantur. Haec siqui-

dem altendentes Venerab. Fr. Bonacursus de Ordine Minorum Veglensis

Episcopus pro parte una, et discreti viri Maurus Archidiaconus, et Produs

Diaconus Canonicus Veglensis, Procuratores Gapituli Veglensis ex altera

habentes ad componendum speciale mandatum ab ipso Capitulo, ac vo-

lentes se, sive ipsum Capitulum iusticiae cullores, et pacis ac concordiae

amalores ostendere, deliberaverunl prudenter, ut causis et quaestionibus,

damnis, iniuriis, offensis, et excommunicationibus in ipsum Archidiaconum

et Capitulum, sive Canonicos Veglenses ab eodem Episcopo, vel ad in-

stantiam ipsius per alium, vel per alios latis, ac aliis diversis articulis,

[qui] videbantur exorti, finis debitus judicio , vel concordia imponatur.

Videlicet, quum hujusmodi questiones primo coram Domino Arcbiepiscopo

Jadrensi ipsorum Episcopi et Capituli Metropolitano auctoritate metropo-

litica, ac postmodum coram aliis auctoritate ipsius mote et agitate fuis-

sent, et demum per litteras apostolicas ad curiam essent delate: prefatus

Episcopus per se, ac praedicti Procuratores pro eodem Capitulo, super

his omnibus in Nos, quem Dominus Papa dedit partibus auditorem, tan_

quam in Arbitrum et Arbitratorem, ac amicabiiem Compositorem, reser



— 150 —vata Nobis Judiciaria potestate, sub cerla pena compromittere, et se super

praedictis nostrae voluntariae disposilioni pure etlibere ac spontanea vo-

lunlale submlUere curaveiunl, sicut in Instrumenlo Publico, per manumAngeli Tabellionis infrascripli confecto, plenius dignoscilur, conlinetur;

quumque pro bono palrlae (pacis?), el utililate utriusque parlis recepis-

semus hujusmodi compromissum, el habuissemus a D. N. Alexandro IV

Summo Ponlifice viva voce authoritatem plenam, et licentiam specialem

ordinandi, disponendi, arbilrandi, defliniendi, providendl, et amicabiliter

componendi jnter easdera partes super praemissis prout vellemus, sed

(seu) expedire parlibus, ac convenire naturae negotli videremus : audl-

vimus et intelleximus diligenter quidquid partes super his proponere

voluerunt, sive quasdam consueludines, et senlentias, ac alia scripta,

rationes , et monumenta hinc inde coram nobis ostensa diligenter in-

speximus. Quibus omnibus auditis et inspectis, ac diligentius habito

etiam tractalu cum partibus de compositione amicabili ad deffinitio-

nem omnium questionum suscilatarum super eisdem arliculis sic duxintius

providendum: in priinls siquidem staluimus et ordinamus, ac praecipimus,

provldemus el arbitrando delTinimus, et deffinilione arbitramus super bis

quae a decedentibus relinquuntur , super quibus inter partes discordia

vertebatur: quod si Episcopo tantum, vel Capitulo tantum aliqua inluitu

Ecclesiae relinquanlur, Episcopus de relictis Capilulo, et Capilulum de

reliclis Episcopo sine difficultate recipiat canonicam porlionem, pro qua

canonica portione quartam quorumiibel relictorum intelligi declaramus.

Decima vero, de qua verlilur contentio inler eos, per decimarium, sive

decimarios, qui ab Episcopo et Capitulo eliganlur, comuniter coligatur,

et collecla in partes qualuor dividatur, de quibus unara Episcopus, Ca-

prtulum recipiat duas partes, scilicel unani pro se, et aliann pro fabrica,

quae apud eos remaneat, secundum consuetudinem haclenus observatam,

et alia quarta pars ipsius decimae distribuenda pauperibus Civitalis Ve-

glensis per Episcopum et Capilulum communiler et concorditer paupe-

ribus dispensetur, et si super hoc per ipsos, vel alleram parlium diffi-

cultas aliqua ingeralur, assumanlur per Episcopum et Capilulum trespersone de ipso Capitulo Deum timentes, et fide dignae, per quas pau-

peribus Clericis et aliis, et prout melius videbitur, quarta huiusmodi di-

spensetur.

Omissis aliis.

In cujus rei lestimonium praesentem scripturam per infrascriplum

Nolarium fieri fecimus, et nostri sigilli munimine roborari. Quae omnia

et singula , cum iam prolata essenl,praedicti Episcopus Veglensis , et

Maurus Archidiaconus, et Produs Canonicns procuralores Veglensis Ec-

clesiae praesenles ad hoc, acceptaverunt, laudaverunt, approbaverunt,omologaverunt, ac etiam šibi ad invicem promiserunt inviolablliter ob-

servare. Acla suni haec omnia et singula, et in scriptis prolata in ho-



— 151 —spilio snpradlcti D. Episcopi Pencslrlni npnd Ai)ag(niam)

,pracsenlihiis

his loslibus, vidclicot Fralre Orlaiulo Priorc Kralrum Praedicalorum in

Ana^'(nia), Magislro ilciirico I). N. Papac siihslilnlo |)r()cural()ie Capilnli

Lincon. (Licen.?) m Ciiria Romana, IMa-^nslro l*clro de (lollotneiUa, Ma-

gistre Cosmo dicto procuratorc Kplscopi (laincrarum (Cameraccnsis?;Giullio de Monlecaelio Adam Canonico Veglensi, et pliiribus leslibus

de his vocalis et rogalis. Anno Domini millesimo duconlcsimo (piinqua-

gesimo oclavo, Pomificalus Domini Aiexandri PP. IIIl, Indictione prima,

die XV exeunlis Decembris.

Et Ego Angelus de Gallo S. Rom. Ecclesiae scripl. praedictis inlerfui,

ul supra legilur, et eodeni mandalo praedicli Domini Cardinalis scripsi,

et rogalus lideliter publicavi.

Adi 2 Febraro 1733, Veglia.

Lapresenle senlenza Peneslrina rilrovala fra gli scarlafaci della Can-cellaria Episcopale meza logora fu da Noi soUoscrillo fedelmente copiata,

e Toriginale con il sigillo come si legc non si rilrovo, e sara slato ru-

balo come rubate furono non poche carte da quella, da chi del paese

serviva per Gancelier de' Vescovi.

L. i S. Gioivanni) F. Vescovo di Veglia m. p.

II.

Testamenta di Dessa Banissa estratto dal suo originale

in Pergamena (1).

In Chrisli nomine, Amen. Hoc est exemplum cujusdam puncti Te-

stamenti, cujus tenor est:

In Christi nomine, Amen. Anno a Nativitate 1284, Indictione 12,

mensis Augusli die 10 intranle. Gum terminum vitae suae unusquisque

ignoret, et niliil certum habealur, quam vilam finire, propterea igitur

Dessa de Banissa jacens in lecto infirmus corpore, tamen in sana me-

moria et sensu, timens articulum humanae naturae imminere, in hunc

(J) Ovo pismo, i III, IV, V, VI, VII, IX, X, XI, XII, XIII, XIV,

XV, XVI, XVII, i XXI, našao sam u poštovanih Krkili franovac, u knjiži:

a Jndice delle scritture del Convento di San Francesco della Citta di Ve-

glia, fedelmente copiate da me Fra Felice Bartoli Esprovinciale negli

anni ilAO—ilU ». A na 107 harti zapisaojetaj Bartoli ovo: « Se co-

minciando dalle carte num. 404, e cosi susseguentemente, si troveranno

registrati Istriimenti promiscuamente , e senza continuazione di tempo,

come si fece da principio, e come si era ideato: sappiasi, che cio e succe-

duto,perche questi Istromenti non li ho trovati in Convento, ma mi ^

convenuto estraerli dalli Protocolli esistenti nella Cancellaria della Co-



— 152 —modum suum condidit Teslamenlum , in quo primo et principaliter di-

misit, et ordinavit, quod viginti quinque Romanatus exigantur de usu-

fruclu bonorum suorum. Qui vero deheanl dislribui pro ejus anima, ubi

Fideicomisarlis raeliiis et ulilius videbilur expedire. Item dimisit Vineain

de Callis spartitls, el unum campum jacentem in Campis (pol ure daljeKrka) juxta campum Domini Comilis Federici, et orlum de Civltale cum

murarlls, et orauibus suis pertinentiis, Nepti suae Dominicae filiae quon-

dam Mariae , et ambabus VirzoJis, tali modo, quod ipsae anuuatim an-

nuale suum et uxoris facere teneantur , scilicel dare debeant in Anni-

versario suo Fratribus Minorihus Veglae tolum expendium, quod fuerit

in illa die necesse, et libram unam iricensi in Festo S.Francisci similiter

annuatim dare teneantur. Et si qua aliqua ipsarum obierit, ipsae sive ipsa,

quae remanserit cum consilio Vardiani, qui pro tempore fuerit in Loco

Fratrum, aliam sive alias procuratrices loco ipsarum, sive ipsius insii-

luere debeat, tamen semper sit una de agnatione ipsius. llem dixit, quod

Gussava de Dobregno habet unum juvencum pro medietate, et de uno

aiio tres partes habet Gussava, et quartam partem ipse Dessa. Item dixit,

quod Caramanus de Risicha (Resika, selo na Vrbanskom) habeal tria ca-

pita armentorum pro tribus Bissanlis ad capluram. Item dixit, quod Hie-

ronymus de Gener habeat jumenta seplem, et unum poUedrum ad captu-

ram pro Bissanlis undecim, et quinque šibi tenetur dare pro uno equo,

quem ipse vendidit. Item dixit, quod dictus Gussava habet unum racinum

ad dividendum per medietatem. Praeterea dictus Dessa dimisil et instituit

super omnia bona sua, tam ordinata, quam inordinata Dominicam de Sus-

sana tanquam suam veram et legitimam fideicommissariam tali modo,

quod ipsa omnia superius ordinata distribuere debeat, ut decel; et alia

bona inordinata manutenere, et gubernare, prout melius poterit, doneNepoles ejus et Nepta (sic) pervenerint ad talem sensum, ut per se pos-

sint se regere, et in aliquo non debeant ipsam molestare de ipsis bonis.

Et si praedicti Nepotes et Neptis ejus se male habebunl, omnia bona sua

supradicta pro animabus ejus et uxoris suae debeant elargiri. Ethocdixit

et voluit esse suum ultimum Testamentum, et suam ultimam volunlatem.

munita , che ho procurato mi siano fidati ». A pak na 230 harti ovo :

« Nola. Comecche molti, anzi mollissimi Islromenti mi e riuscito estraerli

da Puhlici Proltocoli esistenti nella Cancellaria della Comunita, pero aven-

doli irascritti in questo libro in diversi tempi, cosl non e da maravigliarsi,

se non sono registrati per successione di tempo, come sarebbe desiderabile,

e come da me nel princlpio di questa faiica si era deliberaio. Quello per-

tanto non ho potuto fare io, stanle la mia pur troppo avvanzata eta di

anni 64 compiti in questo stesso giorno 8 maggio del 4743. Prego Dio

venga perfezionalo da altri soggetti piu giovani, piii forti e piu abili

di me. faxit Deus. »



— 15'] —Oiiod si non polest valcrc nominc T(3Slamcnloriim, valeat nominc Codi-

oillorum, vel quaciuujiic alia iillima voluntale.— Actiim Vcglac in domo

Testaloris corani Palrino siio Fralrc Jusliiio, ct Fralre Joannc dc Ordine

Fralrum Miiiormn, Joaiino Vollo in Cainpo, Caramano, el Caiamaiio de

Risicha, ad haec vocalis, el spccialiter rogalis leslihus.

Ego Joannes de Bano Sacri Palalii Notarius, praedictis inlerfui, ct

rogalus a Teslatore scripsi.

Ego Quirinus filins qiioiulam Leonardl dc Vcgla Impcriall auclorilalc

ludex ordiiiarius, ct Notarius, rogatus, praediclum Tcslamenlum, prout

in eo vidi, et legi, ila de mandalo, et auclorilale Domini Nicolai Vice-

comitis Veglae mihi Iradila, elconcessa, ad instanliam et supplicalionem

Fralris Marci Ordlnis Minorum Vardiani Loci Veglensis, fideliler Iran-

scripsi, et exemplavi, et in lianc pul^iicam formam redegi, mcoque signo

et iiomiiie roboravi, iiiliil addeiis, vel minuens, quod sensiim miitet, vcl

variel inlelleclum, nisi forte punclum, liUeram, vel sillabam. Sub anno

Domini Noslri Jesii Chrlsli 1362, Indilione 15, die penullimo mensis lulii,

Veglae in loco ubi placita audiunliir, Praesenlibns Judice Mauro, el Ju-

dice Paulo el aliis ad haec convocatis specialiler et rogalis lestibus.

L. f S. Ego Nicolaus Yicecomes manum misi.

III.

Estralto dal suo Originale in carta pecora.

Anno Domini 1295, Indiclione 8, mensis Madii die 8 exeunle. Maurus

Arsurae, alqne Benevenula eius uxor fecerunt donalionem, el irrevoca-

bilem venditionem pure el libere, que diciUir inler vivos, de domosua, que confinat cum donio Muschi, juxla casalem Yoyni Vicecomilis

et quae posita est in curia Dominici Miraslavich, cum omnibns perlinen-

liis, cum inlroitii et exilu eius, el cum omni jure apud ipsam domumaccessibtis usque ad Abyssum, Androsio (Andrassio?) olim Judici , loco

et nomine de hac donalione Fratrum Minorum Procuralori. Qui quidem

JudexAndrosius Procuralor praedictorum Fratrum pauperima necessitale,

ac indigenlia illorum persolvens pro remuneralione illius domus de-

cem ... venetorum parvorum, loco et nomine praedictorum Fralrum

donavit, et quos qukiem denarios ipse Maurus ab ipso Androsio procu-

ralore suscepisse fuit confessus; Iribuens ipsi Androsio judici praedicto-

rum Fratrum Procuratori de praedicta domo perfectam el inlegram po-

lestatem utendi, tenendi, vendendi, donandi, obligandi, pignorandi, pos-

sidendi, el inferius diruendi, et quicquid šibi, loco el nomine praedictorum

Fralrum placuerit faciendum, et ejus nomine, ac nomine praedictorum

Fratrum , illorumque successorum constituit possidere,promiltens ipse

Maurus, una cum uxore ejus Benvenuta, per se, suosque haeredes, ac



— 154 —siiccessores, ipsi Androsio Judici et Procuratori, alque successoribus Fra-

Irum supradictorum , obligans sub paena debem solidorum venetorum

grossonim, et omnium expensarum ipsam donalionem ab omnibus dis-

calumniare, et ab omnibus hominibus defensare;qua paena solula vel

non in sua maneat firmilate. Aclum esl hoc Veglae iii Ecclesia S. Pelri

in medio Civitalis in praesenlia Zarni (erni?) Judicis, et coram his ido-

neis Testibus, Cristae de Lica, et Paulo de Rubra, olim judicibus, et aliis

convocalis et rogatis Teslibus.

Ego Judex Zernus manum misi.

L. t S. Ego Produs diaconus, alque Vegleu. Nolarius, biis interfui

rogalus, ul audivi, scripsi, complevi el roboravi.

IV.

1295, Indiclione 8, die 8 mensis Madii, Maria filia quondam Andreae

de Bussa in perrautatlone dedit Androsio, olim Jiidici, Prociiratori Fra-

IrumMinorum Veglen. dimidium suae domus. Confinat cum domo quon-

dam Raynaldi, et cum via publica, et cuin loco eorundem Fralrum Mi-

Dorum, et hoc pro quadamdomo quondam Mauii Arsurae. Apparet manu

Proddi Diaconl Notaril.

V.

Estratto dal suo originale in carta Pecora.

In Chrisli nomine. Amen. Anno Nalivltalis eiusdem 1306, Indict. 4,

mensis Februarii die 3 inlranle, Vacante Sede Regni Ungariae, eg(regio)

Domino Nficolao; Dei gralia Episcopo Segniensi ....Egregii Domini Frcde-

rici Comitis\eghe,Wnodo]f et Modrusiae, elBescbae, ac [Segniae Domini]

perpelui, post nali videlicet Magnifici Viri Domini Comilis Duymi, Radu-

chi (Radko) Yicecomitis in loco Fralrum Minorum Jacobo

quondam Domini Bqrtboli de Yegia, Andrea de Vinea IbiqueBerluciusnalus quondam Matthiae Fratrum Minorum, fecil, conslituit, et or-

dinavil, licet absentem, tanquam praesenlem Jurizam Religiosam, et aml-

tam suam procuralricem, el nunciam specialem, et quomodocunque me-

lius, et amplius dici, et esse potest, specialiter ad pelendum et exigen-

dum partem seu portionem sibi de jure debitam de bonisquondam Durae

sne Bulrane, sive sibi illa competant jure haereditario, sive quocnnque

alio modo, et generaliter ad omnes et in omnibus ejus causis, litibus et

controversiis, quas habet vel habiturus est, tam in agendo quam in de-

fendendo cum aliquo vel aliquibus, coram quocunque Judice, tam Eccle-slaslico,quam saecuiari, super quibuscunque negotiis, ad libelios dandos

et recipiendos, liles conleslandas, exceptiones proponendas, terminos et

dilaliones p^tendas, testes produceados el recipiendos, nec non instru-



— 155 —menta ct altcrius parlis videnda ct rcprobaiida, judiccs cligcndos, cl re-

ciisandos suspeclos sentcnlias dandas, audicndas, .'ippcllaiidas, om-

miltendas el i)roso(jiien(las, el ad omiiia el siiigula facicnda, (piac merila

causarum cxigunl. Prnelcrca ad pclondiim , cxlgendmii el rccipicMidurn

omne id, el quomodocunquc i|)si Fralri Hcrluccio ex quacinujue cnusaab aliquo debelur, eL ad absoluliones faciendas, ad paciscendum, cxpo-

ncndiim, Iransi^ejuliini, promillcndum, laudandiim el arl)ilraiidum, ad ex-

Iracnda debila, et ad consliluciulum sibi alios debilorcs; ad vendiliones,

empliones, localioiics, el cujuscunque generis coiitraclus faciendos.

/ ostalo.

et rata habere temporibus unlversis quaecunque dicta Juriza Procuralrix,

vel alius, vel alii ab ea subsliluendi circa praedicla, vel aliquod prae-

dictorum faciendum, sub obllgalioae omiiium suorum bonoium praesen-

lium et futurorum.Ego Moises de Duymo manum misi.

Ego Lampridius fdius quondam Judicis Malthael, Veglensis Ca-

nonicus, et Nolarius Segniensis juratus, praedictis iiilerfui,

et scripsl rogalus.

VI.

In Chrisli nomine, Amen. Anno ejusdem 1323, Indictione 6, die 15

mensis Seplembris. Cum quaeslio foret venlilala inter Fratrem Leonar-

dum de JusllnopoH Guardianum loci Fralrum Minorum de Yegla, et Ju-

dicem Jacobum, lanquam execulorem et faclorera dicii Loci ex unaparte

agenies, el Francinum de Gambalero ex nltera defendenlem, coram Ve-

nerabili Palre ac Dno Dno Lnmpridio Dei gratia Yeglensi Episcopo, de

una vinea posita in Pornaybo (Pernibo) prope gurgum Bunnae de Sabala,

et prope vineam Petri de Gavartino,quam vineam dimisit Stasia uxor

Adami de Andreasso filiis suis Mariae et Dobrae cum certo debito de-

benli loco Fratrum Minorum Veglae dicto debilo semper iret de

haerede in haeredem conliniie faciendo Iribulum, ut palet Testamento

confeclo manu Magistri Jacobi de Ripatransoni (1) Notarii, quod sic in-

cipit: In Christi nomine, amen. Anno ejusdem 1305, Indictione 3, die 10

intrante mensis Januarii, et caetera, quae in eodem Testamento ipsius

Stasiae plenlus conlinenlur. Qnae ideo possessio vendita seu donata fuit

dieto Francino absque aliqua exceptione debiti supradicti, ul patet in

Instrumento facto manu Domagnoli de Forolivio Notarii a Joanne lilio

quondam Boniti de Chillessa (Kileša), qui Joannes tunc temporis tene-

batur facere dictum debitum. Quapropter Yenerabilis Pater Dominus Epi-

(1) A Kolet ga je krivo proitao: « denpantrason » ... u Farlatovoj V

knj. na 644 str.



— 156 —scopus viša quaeslione, ac tenore Testamenti, ac debili praedicti dili-

genter et solemniter examinati ab ipso Domino Episcopo lam inler se,

quam cum discreto Viro Francino Veglen. Archidiacono, ac cum Presby-

tero Stephano de Velicco Veglensi Primicerio, et aliis quam pluribus sa-

pientibus Viris tunc apud ipsum Dominum Episcopum astanlibus, ipsa

die partibus praesentibus ad hanc sententiam audiendam , Dei nomine

invocato, pro Tribunali sedendo, dixil, deliberavit, deffinivit, et senten-

tiavit, quod usque ad octo dies dictns Joannes deberel facere venire

dietam possessionem in pristinum stalum, prout temporibus elapsis apud

ipsum et alios haeredes permanebat, et si hoc non faceret, quod dictus

Vardianus, vel reliqui successores sui , vel Loci , libere possil absque

aliqua poena inlrare in dietam possessionem, et locare, prout melius ei,

vel alils suis successoribus videbitur.

Lecta et pronunliata fiiit supradicla senlenlia per Venerabilem Do-

minum Dnum Lampridium Veglensem Episcopum in Curia Episcopatus

sub sancta Stasia (Anastasia), praesentibus Blancolino fdio et Martino

filio quondam Presbyteri Stephani Decavato, et aliis ad haec vocatis el

rogalis testibus.

Ego Lampridius Dei Gratia Episcopus Veglensis praedictis hiis

omnibus interfui, eaque examinavi, et manum misi.

L. f S. Ego Nicolaus filius Suynimiri (Svynimiri) de Vegla , Imperiali

auclorltate INotarius, ac Veglensis Ganonicus biis omnibus

interfui, et rogatus scribere scripsi.

VII.

In Christi nomine, Amen. Haec est quaedam particula sumpta de Te-

stamento quondam Dni Nicolai Gomitis Veglae, cujus principium tale ešl:

In Christi nomine, Amen. Anno a Nalivitate ejusdem 1377, Indict.,15,

mensis Aprilis die 22 intrante, Veglae in Camera infrascripli Nicolai Ho-

norandi Comitis Veglae, coram Domino Matthaeo Archidiacono Veglensi,

et Patrino ipsius, praesentibus Michaele dieto. ..\, Jonnne de GaratTa....Jacobo diclo Garamella ibidem , et aliis ad haec convocatis specialiler

et rogatis teslibus. Ibique Nobilis et egregius Vir Dominus Nicolaus Co-

mes Veglae, fdius bonae memoriae Domini Comitis Marci, per Dei gra-^

tiam sanus mente et sensu , licet corpore languens , suarum rerum et

bonorum omnium dispositionem per praesens nuncupativum Testamen-

tum sine scriptis, in hunc modum facere procuravit de et proventu

pecuniae suae, quae Venetiis sunt in deposito ad lucrandum: In primis

quidem voluit, praecepit et ordinavit, quod deducto a proventu diclae

pecuniae, quae in Venetiis suni in deposito ad tabulam, primo exigatur,

delur el distribualur per Procuratores el Commissarios infrascriptos, el

fial una eleemosina perpetuo annualim per lotam Givitatem Veglae

de pro remissione suorum peccalorum, et suorum mortuorum in die



— 157 —Feslivilalis Sancli Nlcolai aniuiatim de lihris ccnliim ot quin(|iiap;inla do-

nariorum Venelorum parvoiiim. llcm voluil, praecepil cl oidiiiavil diclus

Testalor, (|iiod de reddilibus ct provcnlibus- diclac pccuniae siiac de

Venetiis denlur et exibeanlur perpeluo annualim Conventui Fralrum

Minoriim dc Ycgla quliidecim ducali boiii auri, ctjiisli poinlcris, ul ipsi

Fratres et Gonvonlus tcncalur cl deboal pcrpcluo ai)iinalim facerc cidoni

obilurn perpeluo aiiiiualim, ul ibi moiis esl, ct omiies presl)yteri, qui ibi

criint, perpeluo amuialim dicanl Missam illa die pro salule ejusdem ani-

mae, et suoriim morluorum, ul ibi moris esl, et vadant siijjer ejus se-

pulluram cum pulsalione campanariim, iil ibi moris est annualim. Et ad

haec omnia et singula antedicla, ul supra, libere procuranda, et cxe-

quenda diclus Teslalor esse voluil et reiiquit suos veros et legilimos

Procuralores, Commissarios et hujus sui praesentis Testamenti execu-

lores, Venerandum et in Christo Patrem , et Dfium Dnum Joannem Dei

et Apostolicae Sedis gratia Episcopum Veglensem, et omnes ejus suc-

cessores, tam praesenles,quam fuUiros ; et Nobilem Virum Dominiim

Nicolaum Vicecomitem Veglae, consanguineum suum , filium quondamDni Schinellae (Judicis?) Comunis Veglae, et quemlibet alium, quemipse Dominus Nlcolaus consliluit ejus loco et nomine, et qui ejus loco

demandatus fuerit in perpetuum, et similiter constilutus ab eo post mor-tem suam semper alium conslituere possit de die in diem, omni causa el

exceptione remolis. Et hanc suam ultimam voluntalem diclus Testator

asseruit esse velle, quam valere voluit jure sui Testamenti, et si jure

Testamenti non valeret, valeat saltem jure Codiciliorum, vel cujuslibet

alterius ultimae volunlatis, quae valere potest melius et tenere, tam de

consueludine quam de jure, in hiis omni causa el exceplione remota, tam

de jure quam de consueludine.

Ego Quirinus fdius quondam Leonardi de Vegla, Imperiali

L.fSigni. auctoritate Judex Ordinarius, et Notarius, hiis interfui,

et rogatus scripsi, publicavi et corroboravi.

Vin.

(Ovoje bilo hrvatski, pak Ivan « Cotloci^^, i Janko Volarii, obrnu^e

na talijanski, ali svaki po svoju).

In nome de Christo amen, li anni della Nativita di Christo 1381 del

mese di Giugno li 10, in Chiesa di S. Sleffano fu Dobrinju) essendo,

avendo fabricato Zvanne Richlar (Rihtar) Taltare di S. Zvanne Apostolo

et Evangelista airhonore del Sig. Iddio, et di S. Zvanne, et lo fece

battezzare ad honore di S. Zvanne , et lo batlezzo il Monsig. Vescovo

Zvanne, et lo diede a Zvanne per Juspatronalo, et a'suoi rimanenti

(eredi). Et sono reliquie in esso della sepollura del Signore [di S. Zvan-

ne], et della camissia di S. Maria, et de S. Geronimo, et di S. Nicolo,



— 158 —el de S. Caltarina, di S. Ludovico, di S. Clara, et di S. Eufemia. Et quivi

il detto Zvanne, et leslimonij honorali: [Viceconte Nlcolo Sutorich], 11

giudice Desco Dvornich (d^ornik), et il Ser Piovano Mavar (1), etPielro

Badiveiich (2), Sleffano Blisnaz [Giursin] , Yocman Andrea (3), el piii le-

slimonij, promette el da solto il delto altare lulto 11 suo bene, mobile

el slabile, che e suo libero, lerreni arralorij, el non aratorij, et pascoli,

in prima lerreni a Saline (4), da buora lerreni di S. Clemenle, da siroco

lerreni di S. Vido, da Iramonlana come il seralo, et slano (5). An-

cora lerreno , el il seralo, over corone (6) Slipoch (Stipo^) appresso

Megliasov, el vigne in Prigraz (7), posle appresso la croce (8) da siroco,

el da gherbino lerreni di S. Domenica (9) sino 11 lerreni di S. Filippo

come slano 11 serai. Ancora lerreno Bolanchini (« BolanHni ») appresso

la masiera (10), el strada che va in Valle sino li lerreni di S. Zvanne; da

tramonlana lerreni di S. Francesco di Veglia; da buora Chunoch («./mio«)

che (?) Marlncbia (« 31arinQev ^), moj (sic) Osich (« Osik ») con la masie-

ra (11). Ancora Thorlo appresso la Cbiesa di S. Maria nella lerra (12), da

buora strada, da tramonlana Coraich (?). Ancora lerreno appresso Chie-

perlo («eperlo») sino 11 lerreni Supanich , el lerreno di S. Caltarina;

el da Iramonlana lerreno Ira Ghieperli ; da buora lerreno Motosainizza

([ danas) di S. Domenica; da siroco Spanovoc?); da Gherbino lerreno di

S. Maddalena ; da Iramonlana Chieperlo. Ancora un lerreno Sichirinaz

(« Sikirini/ ») sino la masiera da siroco ; el Iramonlana lerreni di Pre

Pietro (18) Sicocochiv. Che il detto altare debba godere mio figlluoloPre Zorzi in vila sua, el dopo la morle 11 Prele che šara dei mie figliuoli

buoni (14), Zvanne el Bartolomeo, et [figlla Margarita], el cosi che vada

sempre di Prele in Prele, el non essendo prete del mio sangue, che len-

ghino 11 miei lanli parenti lulto, el Taltare el facolta sino che šara Prele

del sangue, officiando alTaltare a loro beneplacilo (15). El essendo poi

prete del sangue, che rlceva Taulorita delfaltare, el facolla come e di

sopra scritlo. El cosi delermino, che si debba cosi osservare sempre.

lo Vido, lavel (pisac) puhlico di Dobrigno, tigliuolo di Zvane

Silni (16) scrissi il scritlo vero et fedele, come udi.

Ego Joannes Collocius p(raedict)a ex lllyrico in ilalico sermone

sic Presbylero Joanne Gherselich legenle Iraduxi, el infrasc.

(1) Merche. - (2) Baldoverl. - (8) Vocman Giurni. — (A « Ocman »

u Dobrinju 1321 Ijeta polag V Povjeslnoga Spomenika Kukuljevieva

na 3 str. A pak « ozmanus civis et hahitator Veglae », itao sam ja u ne_

kakovu pismu od 1419 Ijela). - (4) In Solinska (kako i danas). - (5) Come

il Coronale e le croci circondano. - (6) Umeiach. - (7) Prlgnaci - (8) Sollo

Crisice (i danas: Krizice). - (9) S. Trinila. - (10) Gromacina. - (11) Ograda.

(12) In Caslello. - (13) Parva Pelrici. - (14) Dobrosli. - (15) in sua co-

scienza. - (16) Zenlinij (a i Litinia « zapisao gaje netko u g Kuktiljevica



— 150 —IX.

In Chrisli nominc, amen. Anno a Nalivilalc cjiisricm 1402, Iiuliclio-

ne 10, niensls Novembris die 5 iiilraule. Veglae in Plalhca Comunis co

ram Ven. Dno Prosl)ylcro Nicolao Archidiacono Vc^^lensi, ac Hovcrcndi

in Clirislo Palris Dni Dni Thomae Dei el Aposlolicao Sediš gralia Epi-

scopi Veglensis et Decreloium Docloris Vicario, Ser liarlholo liiio Marci

olim judicis, ac Grisogono Paslore do Vegla... Ibiquc Domiceiius liiius

quondam Nicolai de Karislia dedit, tradidil el donavit iibere, pure et

simpliciter, irrevocabililer inter vivos,jure proprio in pcrpeluum Ma-

gislro Nicolao di Flacho (Vlah), pro se et haeredibus ac successoribus

suis recipienti , mediam parlem iiniiis partis ex quinquaginla parlibus

scopiiU Plavnici (1), cum omnibus suis juribus el proprielalibus, fruclibus,

redilibus et provenlibus ad ipsam mediam parlem expeclanlibus, deben-

libus, expeclandis el debendis, ad habendum, lenendum , gaudendum ,

possidendum, pro anima el corpore judicandum, et quidquid gibi et suis

haeredibus, et successoribus placuerit perpetuo faciendum, cum omnibus

et singulis suis juribus habilis et habendis; ac ipsius nomine se dietam

mediam parlem consliiuil possidere, done ex ea ipse Magisler Nicolaus

possessionem acceperit corporalem, quam accipiendi sua auclorilale pro-

pria et relinendi amodo licenliam dedil omnimodam. El hoc ideo quia

ob diclum donum el pro remuneralione diclae donalionis dicUis Magisler

ISicolaus, dedil, donavit et persolvit eidem Mincello (Domicello?) libras

duodecim denariorum Venelorum parvorum Promillens supradi-

clus Mincellus per se , haeredes et successores suos eidem Magislro

Nicolao pro se baeredibus et successoribus suis slipulanti,hujusmodl

donationem .... perpeluo firma et raUia habere .... nec ipsam donalionem

per ingraliludinem, vel causa aliqua revocare, sed eam ab omni persona

legilime defendere, sub poena solidorum qiiinque denariorum Venelorum

grossorum. Cujus quidem poenae medietas Dominio, alia aulem medietas

paril applicelur et deveniat. (I ostalo).

Ego Nicolaus Veglensis Archidiacouus Vicarius supradiclus

manum miši.

Ego Joannes fdius qiiondam Petri de Rolunda Veglensis Ca-

L. f Signi. nonicus et Imperiali auclorilale Nolarius, hiis inlerfui omni-

bus, et rogatus scripsi, publicavi et corroboravi.

Povjestnih Spom. na 44 strani).

lo Zvane Volarich Nod. Pub. con la Veneta Aulorita ho copiato

il sudello islrumento da una carla bergameiia come mi ha

letlo il Rdo Pre Francesco Slercich giuslo e fedelmenle.

(1) A ne: uplasnich^), kako Kukuljevieva « Jura Regni C. D. et SI.

u 1 dielu na 178 sir., niti Plafnich, kako Farlat u V knj. na ilOS str.

A taj otok Plavnik plove medju Krkim i Creskim.



— 160 —

X.

In Chrisli nomine, Amen. Anno a Nalivitate ejusdem Domini 1410,

die 8.... in sala a mare Episcopalus ....Domino Presbytero Joanne Pri-

miceiio Veglensi .... Nicolao de Maijsicli Slefanolo, et aiiis quam pluribus

lestibus Cum coram Reverendo in Christo Palre el Domino Yigi-

liens. Magnifici Dni Diii Nicolai Gomilis Veglae, Segniae Yenerando

in Chrislo Palre el Dno Dno Thoma Dei el Apostolicae.... ac Decretorum

Doclore, Venerabilibus DiVis, Dno Fratre Mallhaeo [ Abbale San-

ctae Luciae] Vailis Beschae, Dno Fratre Dominico Abbale Sanclae Mariae

Chastelionis .... Arehidiacono Veglensi, Dno Joanne Decrelorum Doclore,

nec non Nobilibus Dnis Dfiis Yicecomite Matthaeo, Vicecomile Marino,

Vicecomite Antonio, Vicecomite Vigo, Ser Barlolino Judicis Marci, Ser Mi-

nelino de Vlachij (Vlah), el Ser Nicolao quondam Vicecomitis Marci, pro

Iribunali sedenlibus venlilala fuissel quaedam lis el quaestio inler Ni-

colaum Flacho ex una parle agenlem, et dnam Agnetem Lampridij ex

allera se defendenlem nanque dictus Nicolaus Flacho in eo el super

eo,quod dleta Agnes .... juris ordine el absque aliqua monilione ,

vel

cilalione ac lile non conlestata .... in suas Valles vinealas de conlrala

Sanclae Sophiae, producens ibi in judicio publice jura sua. Quare pe-

tebal diclus Nicolaus Flacho tanquam expoliatus possessionibus suis

el šibi justiliae

complementumfieri super....

Ad quaeipsa Agnes respon-

debal et liberari debere a pelilione praedicti Nicolai Flacho, eo quod

vigore lilterarum Magnifici Dni Diii Comilis Nicolai posila fueril in le-

uulam el corporalem possessionem diclarum Vallium lanquam bonorum

olim Dominici Suprani ejus Fratris, oslendens superinde simililer publice

jura sua. Oui Domini suprascripti audita pelilione dieti Nicolai Flacho,

et visiš, audilis el examinalis juribus suis, et audila responsione prae-.

dictae Agnelis, ac visiš el intellectis juribus suis: pro Tribunali sedenles

in dieta sala, et super praediclis habila solemni deliberalione, parlibus

praesentibus, senlenlialiter et per dellinitivam senlenliam dictum Nlco-laum Flacho sic , ul praeraillilur expolialum restiluerunl in prislinum

slalum, et in praedictas Valles vinealas liberas el expeditas tolaliler in-

vesliverunt eundem, non obslantibus praenominalis lilleris praefati Ma-

gnifici Dni Dni Comitis Nicolai, nec etiam aliqua poena Regiminis Veglae,

salvis semper el reservalis superinde omnibus juribus praedictae Agnelis:

Mandanles praedicti Dni mihi Barlholo Notario et Cancellario infrascripto,

ul de praediclis publicum conficiam Inslrumentum.

Ego Barlholus quondam Vicecomitis Pauli de Vegla , Imperiali

Auctoritale Notarius, el Judex Ordinarius, ac Comunis Ve-glae Cancellarius juralus

,praediclis omnibus interfui , et

rogatus scripsi, publicavi el corroboravi.



— IGl —XI.

Da Pergamena. (Matica Slovins/d).

IIoc cst publiciim inslrumenlum iiilcrprelalum per me Nolnrliim in-

frascriplum ex lillera Slavonica, proul de verbo ad vorbiim fuil inler-

prelaUim per Venerahilem Virum Kraliem Thomam dc Segna, de licenlia

el aiiclorilalc Hevert^iuli in Chiisio Paliis Dni Dni Thomae Dei, el Apo-

slolicae Sedisgratia Episcopi V('glensls,cujiis lenor sequilur in liaccver[)a:

1419, meijsis Kebriiarii dic ponullimo exeiinlc, Beschac coram Dno Jo-

anne Cusovich Plebano Fcschac, el Vicecomite Pelro t|uondam Viceco-

mills Vulcini, el Nicolao Rardellzo.... et Juico Pausaurouich (1) Jiidice,

et Potro Plovanich, cl Presbylcro Joanne Cornaza (fxurnachP) et Prosby-

tero Joanne Francovich, et magislro Simone sulore de Modrusio, cl aliis,

et coram dictis Judicibus el leslibus dedcrun-t, et donaverunl Stanlius

(Stanac) Uadilovich (Radidovl) , el Slanlius Mirizeuich (?) Canceliarius

Beschae unam vineam, quac esi in conlrala Vailis Beschae, ubi vo-

calur prope Magnam Yalleni, Fratrihus Sancli Francisci de Vegla, hiis

condilionibus, quod Slanlius Hadilovich, el praedicUis Stanlins Cancel-

iarius suprascripU islam vineam suprascriplam dederunl Fralribus supra-

scriplis, qula isla vinea fuit Marini oiim et suae consorlis Bogdanae

pro anima ipsorum et suorum morluorum, el pro anima diclorum dona-

lorum, el suorum defunclorum. Insuper quod Fralres suprascripli rece-

perunt ulrumque Slantium in suos confralres, et eorum successores, el

leneniur Deum exorare pro animabus suprascriplorum. Et dicli Fralres

debent laborare Vineam Slanlii Radilovich ab islo anno ullra, el debeant

dare medielalem provenluum diclo Slanlio Radilovicb, el suae uxori Do-

minicae, donec vixerint. Et in fine dierum suorum dicla vinea remaneat

Fralribus suprascriplis condilionibus suprascriplis. El Stanlius Cancelia-

rius suprascriptus ex parle sua ex nuncdal diclis Fialribus libere parlem

suam condilionibus supradiclis. Confines aulem islius vineae sunl ex

ulraque parle: ex parle Ponenlis seu Occidenlis Neresii Presbyleri Hie-

ronymi, ex parle Auslri via public;), ex parle Aquilonis Crnsla (Hrusta),

ex quarla vinea Sancli Anlonii, el vineae Dragae, olim 0\'\SQ.h\(?), el si

qui forent veriores confines. El quod diclam vineam dicli Fralres non

possinl vendere, neque donare, sed in perpeluum debeal pro anima prae-

diclorum remanere penes diclum Convenlum. El obligaverunl se Slanlius

Radilovich, el alter Slanlius pro se et suis haeredibus Ecclesiae el Fra-

lribus, et eorum successoribus defendere, et observare contra quemiibet

(1) Kako je te pridjevke skrivio 1 Ima bili: Kuševi, Vl*ina, Bader-

lit, Povrazovic, kako svjedoe slovinska pisma u Povjeslnih Spomenicih

na str. 47, 48, 49 1 50.

11



— 162 —hominem , et non conlravenire paena librarum centum et expensarum.

Cujus paenae medielas Dominis, et alia parli. Quae paena soluta, vel

non, praesens contraclus firmus perduret.

Ego Thomas Episcopus siipradiclus concessi llcenliam , et au-

clorilalem praedicla Iranslatandi, ul praeferlur,el me sub-

scripsi.

Ego Stanlius scriba Comunis Beschae scripsi ad pelilionem utri-

usque parlis, el de praecepto Judicum vere et fideliler.

Ego Joannes quondam Pauli de Vegla Publicus Imperiali auclo-

rilale Notariiis, el Judex Ordinarius, prout de verbo ad ver-

bum mihi fuit inlerpretalum, fideliler sum inlerpretalus

,

nihil mulando,quod variel sensum , vel inlellectum, nisi

L.fSigni. forte lineam, vel virgulam, ad pelilionem Yenerabilis Viri

Fralris Simonis de Vegla guardiani Convenlus Vegiensis

,

scripsi, publicavi el authenlicavi.

XII.

In Chrisli nomine, Amen. Anno a Nativilale ejusdem 1419, Indict. 12,

die 15 mensis martii,Veglae inEpiscopatu in sala a mari dicli Episcopalus,

coram Reverendo in Chrislo Patre Dno Dno ThomaDei elApostolicae Sedis

gralia EpiscopoVeglensi, Decretorum Doctore, Vener, viro Fralre Dominico

Abbale Caslellionis (Ko^ljun), Pre.sbytero Barlholo de Stanavino (?) Ca-nonico Veglensi, et aliis testibus ad haec habitis, vocalis el rogatis. Ibique

Magister Nicolaus diclus Flachus quondara Dominicae de Burda (Brda?)

in suoram peccatorura remissionem donavit, Iradidil, et dedil donatione,

quae dicilur inler vivos, pure etlibere Venerabili Fralri Simoni de Vegla

ad praesens Guardiano Gonventus Ordinis Minorum pro Fratrum neces-

sitatibus, el indumentis ac libris Ecclesiaslicis, quasdam suas valles vi-

nealas posilas in contrala Sanctae Sophiae, cujus confines sunt hii: ab

uno latere neresium Ecclesiae Sanctae Sophiae , ab alio via publlca, a

tertio neresium Fralernitatis Sancli Joannis Verberantium (« Battuti »),

a quarlo vinea Presbyteri Dominici de Calenda Archipresbyteri Veglen.,

et via publica, et vinea olim Vicecomitis Bartholi de Zutigno, ad haben-

dum, lenendum et possidendum...

(I ostalo po navadi).

El hoc hac condilione, quod dictus Guardianus de licentia dlctorum

Fratrum, ul asseruil, promisit dieto Magistro Nicolao recipienli pro se

et suis haeredibus in perpetuum omni Hebdomada celebrare, vel cele-

brari facere unam Missam in Majori Ecclesia Cathedrali Veglensi in al-

tari Sancli Michaelis Archangeli per diclum Magislrum Nicolaura aedifi-

cato, el post morlem dieti Magistri Nicolai lenere in perpeluum Lam-

padem ibi accensam omni nocle / t. d.



— 163 -^

Ultra quam (condillonem) dicliis Guardianus promisit, et diclo Ma-

gislro Nicolao assignare cerlum lociim , ubi diclo Magislro placuerit,

dummodo per aliiim non sil prius occiipaUim, in Ecclesia diclorum Kra-

Irum pro sepulUira pio se ol siiis haeredihus ct successoribiis. Promil-

lenles una pars alleri solemnibus slipulalionibus oninia suprascripla firmaet rata habere , el non conlrafacere , vel coDlravenlre, de jure vel de

facto, sub poena librarum 50, refcclione damnoriim, et expensarum, cumInleresse lilis, et exlra, et obligalioiie omnium suorum bonorum, mobi-

lium el immobilium, praesenlium et fulurorum. Cujus poenae medietas

Dorainis, coram quibus quaesllo venlilabilur, alia parli servaiUi.

(I ostalo).

Ego Thomas Episcopas siipradiclus hiis inlerfui, et me sub-

scripsi.

Ego Joannes quondam Pauli de Vegla pub. Imperiall aucto-L.f Signi. rilate Notarius, el judex ordinarius, rogalus scripsi et

publlcavi, meumqiie signum apposui consuelum.

Xlll.

Da Pergamena.

In Christi noniine, Ameii. Anno a Nativilate ejusdem Domini 1419,

Indiclione 12, die primo mensis Septembris, Yegiae in sala a mare Epi-

scopalus, coram Venerando in Christo Palre, el Dno Diio Thoma, Dei et

Aposlolicae Sedis gralia Episcopo Veglensi , Nicolao Flacho Ibique

cum Yicecomes (1) Nicolaus Russovich (\e Vegla in suo nllimo teslamento

dimisisset pro anima sua Cnpilulo Veglensi, el Monaslerio S. Francisci

de Vegla duas vineas in contrala Pernaybi et Canavti — vigore litte-

rarum Magnifici Domini Dni Nicolai Comitis Veglae, Segniae el IVIodru-

siae elc. -- Dnus Joannes Doclor, et Vicecomes Antonius de Zutigno

dederunt. /. t. d.

Ego Thomas Episcopus supradictus hils inlerfui, el me sub-

scripsi.

Ego Barlholus filius quondam Vicecomitis Pauli de Vegla,

Imperiali auclorilate Notarius , et Judex Ordinarius , ac

L. f Signi. Comunis Veglae Cancellarins juralus, praediclis omnibus

interfui, el rogalus scripsi, publicavi et corroboravi.

XIV.

Da Pergamena.

In Christi uomine, amen. Anno a Nativitale ejusdem Domini 1421,

Indictione 14, die 10 mensis Junii , Veglae ad Calhedras Lapideas de

(1) « In Otocaz et in Gelsa » polag XVI.



— 1()4 —prope extra Episcopntum Veglae, coram Venerabili Viro Dno Presbytero

Joaiine Pauli Decrelorum Doclore, ac Canonico et Vicario Capitulari

Veglen., praesenlil)iis Dno Fralre Dominico Abbale Sanclae Mariae Ca-

slilionis, Dno Presb}tero Joaniie de Nicola Primicerio Veglen., el Siib-

diacono Domiiiico Gregorii Sacrisia CapiUili Veglen.... Cum bona ollm

Presliyleri Lanipridii per Dnum Thomam olim Episcopum Veglensem sen-

lenliala forent...sub 1420, ludiclione 12, 22 Februarli — Slatilius —aeqiie relulii mihi INotario infrascriplo , se fore dala poleslate per Do-

minum Domissam Yicecomitem Veglae

(I ostalo).

XV.

Da Pergamena.

In Chrisii nomine, amen. Anno a Nalivitale ejusdem Dni 1420, In-

diclione 13, die 8 meiisis Xbris , Veglae in Ecclesia Sancli Anlonli de

Plalhea, coram Dno Nicolao Yicecomile Veglae, praesenlibus Dno Fralre

Slephano Abbale Sanctorum Mlchaelis et /.«?^?^ert^?«. Dno Joanne Decre-

loriim Doclore, Aiiselmo de Ylachi lbi(iue Venerabilis Vir Domiiius

Fraler Simon de Vegla, ad praesens Vardianns S. Franci^jci de Yegla

,

oblulit, praesenlavil ol (le<lil Dfio Mauro Vicecomiii Vegiae lilteram Ma-

gnidci Dfii Dni Nicolai Comilis Veglae, Segnae, Modrusiae elc. super

execulioneel comniissione sibi facla

, sigillala sigillo cereo impresso,

cnjus Jillerae lcnor sequilur et esl lalis, videiicel a lergo: (^ ISobiliviro

Vicecomiii Mauro in Vegla fideli nostro dileclo.» Inlus vero: ^^ISicolaiis

Veglae Modrusiaeqne Comes elc.

Fidelis noslerl Mandamus libi,qualenus receplis praesenlibus as-

signes Fralribus Minoribus , el Tapilulo Veglensi omnes possej>siones,

neresios, vineas, casalia el lerriloria, quae fuernnl quondam Vicecomitis

Nicolai Kusovich, el eos in diclis possessionibus defcndas. Perlecla lit-

lera praesenli eisdem redere debeas. DaUim in Novigrado die 6 Decem-

bris, anno Dni 1420. (I ostalo).

XVI.

Pergamena.

In Christi nomine, Amen. x\nno a Nalivitate ejus 1421, Indiclionel4,

die 8 Julii , Veglae in Sacrislia Capiluli Veglen. coram Venerabilibus

Viris Dnis Joanne Primicerio, ac Capiluli Veglen. sede vacante Vicario

generali, Dno ISicolao de ZuUgno Arcbidiacono , Presbylero Barlholino

de Vide, el Presbvlero Joanne de Chagna, omnibus Canonicis Veglen-

sibus, ac habenlibus poleslalem de divisione infrascripla faciendi a loto

Capiluio Yeglen., et Patre Fralre Simone de Vegla Guardiano Convenlus



— lerj —Veglae, Fralrc Joanue de llngaria simlliler represeulanlihus lolnm Ca-

piliiliim seu Couvenlum LocI Fralrum Minoium Ve^Hcii., omiiihus loslibus

ad iiifrnscripla habilis, vocalis el ro^alis. Cuni hoc sil, (piod Vicccomes

Nicolaus lliis.iovich de Vegla, Vicecoines iu Olocaz et in (Jclsa legavit

omnia sna bona, quac habehal in Vegla, vel Iiis-ula, Vcgieusi EcclesiaeSanclae Mariae de Vegla , el Capitulo Veglensi , el Convenlui Fralrum

Minorum de Vegla pro indiviso, ut in suo Teslamenlo apparel. —(I ostalo).

Ego Joannes Primicerius et Vicarlus manum miši.

Ego Joannes q. Pauli de Vegla Publicns Imperiali anclorilale

L.fSigni. Nolarius, et Judex Ordinarius scripsi, el publicavi.

XVH.

Da Pergamena.

In nomine Misericordis Dei, Amen. Nos Minelinus Vicecomes, et Mau-

rus Judex, Rectores Veglae pro Magniticis el Polenlibns Viris Dominis,

Ange/o, lotisque Fralribus de Frangipanibus, Veglae, Segnae , Modru-

siae elc. Comilibus, Regnorumque Dalmaliae el Croaliae Z?ani5, sedenles

pro Tribunali in Episcopalu una cum Reverendo in Chrislo Patre et Dno

Diio JMcolao Dci et Aposlolicae Sediš gralia Dignissimo Episcopo Veglen.

et cum aliis bonis viris, cognoscenlcs de cansa et lite coram judicio no-

slro venlillata , discussa el agitala inler Venerabilem Virum DonunumFralrem Joannem Cerniza procuralorom et advocalum ConvenUis Sancli

Francjsci de Vegla ex una parle pelenlem, el Dnum ISicolaum de Bona

Nolarium Advocalum et Procuratorem Dominicae Andrini —- ex alla se

defendentem — (1 ostalo).

Lata, dala, el in hijs scriptis sentenlialiler promulgala fnit praedicla

senlentia per praedictos Dnos sedenles — Anno Dni 1434, Indiclione 12,

die 10 Aprilis, Veglae ut supra.

XVIH.

Nos Joannes de Frangipanibus, Veglae et totius Insulae Dominus,

Segnaeque Modrnsiacque Comes, universis et singulis, ad quos praesentes

pervenerint, nolum facimus et manifestum, qualiter nos evidenli neces-

sitatc compulsi, quae, ut scribilur, nullam fegcm palilur, ad instanliam

et pelitionem lidclis noslri Vogiensis populi, pro comodo ejusdem populi,

et omni bono statu, septem excusatos ex eisdem civibus ab Episcopali

Ecclesia Veglensi,quos quidem excusatos semper per elapsa tempora

Ims (hactenvs) Veglen. Episcopus habere consueverat, al)stulimus, eos-

demque ad pelitionem et instanliam , ul diclum est fuluro Veglen.

cum eisdem connumeravimus , et ad noslra iemporalia servilia depula-



— 166 —vimus. Ne autem praedicla Veglensis Ecclesia a nobis violala, aul quovis

mo«lo (lamnificala remaneat, quam polius illesam el indemnem pro nostra

possibiliiale (iefendere el conservare inlendimus, capellas noslras, vide-

licel S. Nicolai de Ogrulo (Ogrul, miriše) in dislriclu Verbenici, et San-

Cli (leorgij ibidem, quariim fuiidatores el palroni esse dignoscimur, R.

in Chrislo Palri et D. D. Francisco Dei et Aposlolicae Sedis gralia di-

gnissimo Veglensi Episcopo pro se el suis success. In perpeluum, el pro

dicla Veglens^ Ecclesia recipienli suprascriplas Cappellas, quae quidem

secundum coem (cofhunem) exislimalionem valorem d. 32 non excedunt,

pro cambio dicloriim excusalorum, excnsavimus (assignavimus?), Iradi-

dimiis, el doiiavimus, imo damus, as^ignamus, el donamus, cum hono-

ribus, inlroilibus elc. Quam quidem .suprascrlplam Capellam S. Nicolai

de Ogrulo, licel jnmdudum nos una cum rnagnificis D. Fralribus nostris

cuidam l*resl)yleio Anlonio Zunore de Modrussa conlulissemus, ab eo-

dern lamen propler ejus indigna et nefaria opera ablalani; Veglensi Ca-

pilulo pro cujiisdam missae celebralione conlulimus. Poslquam aulem

Domino concedente dominium Veglae nec non tolius Insulae ad nos tantum,

absque niiUa fratrum nostrorum parlicipatione, dev€nit,ii\m diclo Veglensi

Capitulo pro diclae missae ceiebralione de alia remuneralione providi-

mns, el diclam Sancti Nicolai capellam noslro dilecto capellano Ven.

Presbylero Georgio diclo Svetaz conluleramus. Nunc aulem diclo iam

presbyiero Georgionoslro Capellano, de

eiusbona

el libera voluntate

pariler el assensu, aliler providimus, et dietam Capellam S. Nicolai lan-

quam vacanlem, el noslri Juris, et simililer Capellam S. Georgij vacah-

lem el noslri JurispaironaUis , supradiclo jam D. Episcopo el ejus suc-

cessoribus in perpeUium, nt snpradiclum est, conlulimus, non inlenden-

les praediclum noslrum incambium, el donalionem aul permutalionenr,

per nos, neque noslros heredes aul eorumdem successores moleslari

aut inquielari, vel revocari aliqua ralione vel causa, imo omnia jura, et

omnes facullales, el acliones quaslibel,quas habemus, habuimus, vel

babiluri sumus, ex nunc ea omnla el singula praediclo D. Francisco Epi-scopo et suis successoribus pro nobis et noslris haeredibus in perpetuum

assignamus, damus, et donamus, omnia jura et acliones, quae nos, aut

nostros haeredes in diclis capellis conlingerent ,Renunciantes , et lila

^

omnia praediclo D. Episcopo el ejus successoribus assignanles; cum hac

tamen condilione, quod diclus D. Episcopus, et sui successores lenean-

lur in dicla Capella dieti S. Nicolai singulis hebdomadis missam unam

celebrare facere; in Capella S. Georgij in ejus festo ad rninus. Datum

in praefata Civltale nostra Veglae die 20 Februarli 1453.

XIX.

Joannes Mocenigo Dei gratia Dux Vcnetiarum etc. Anioni: Veniens

ad praesentiam nostram Venerabilis Minister Provinciae Daimatlae, et



— 167 —suo, et aliorum Fralrum Convenliialium eiiisdem Provinciae Ordinis San-

cli Francisci iiomino, narravit, qiiod anlitjniliis per omnem fore aetalem

possederaiit, et habilaveranl Ecclesiam S. Fraiicisci, (piae esl infra mnros

islius Civitalis Ve^lac, (Juodqne praeler Deum , el (»miicm acMniilaloni

per Dnum Joannein lunc Comilcm expulsi, ejecliquo fiierunt, cl quidamalil Fralres Bossinenses eoriim loco inlrusi; proplerea pelebatur, el siip

plicabalur, resliliierelur eis Lociis ipse suus, iili iusliliae convoniens erat.

Quare arbltranles aequissimuin fore, \\i ipsi Religiosl Fralres injiisle, ct

indebile ejecll , el proprio GouveiUu et Ecclesia spoliali,proprio Con-

ventiii et bonis suis restituantur, m eoque repoiiaiilur, Volumus, el tibi

efficaciter niandamus, (iiialenus remolis Fratribiis ipsis Bossiriensibus, quj

ad praesens inha!)ilanl praediclum Convenlum et Ecclesiam, Convenlum

ipsum el Ecclesiam consi^nare debeas onjuino praediclo ^^misl^o cum

omnibus bonis tam mobilibus, quam immobllibiis, siciil sunl bona Sacri-

sliae, possessiones, et domos, ila ul iiihil desit, quin omnia eis reslituan-

tur, conservesque ipsos in pacifica possessione, absqiie alicujus pertur-

batione, vel moleslia, faciendo has noslras in ipsa (laiicellaria registrari

ad fulurorum memoriam, reglslralas ipsi Minislro, vel alteri praesentanti

reslitui.

Dalum in Noslro Ducali Palalio di 14 Septembris, Indiclione 14, 1480.

A lergo:

Circiimspecto, el Prudenli Anlonio Vinciguerrae Secretario noslro in Vegla.

Receplae el registralae die 4 Oclobris 1480.

L. fS. Joannes Franciscus TuUiis Coadjulor Cancellaiiae Veglae

exemplificavit.

XX.

Joannes Mocenigo Dei gralia Dux Venetiariim. Nobilibiis et Sapien-

tibus Viris Francisco Barbo Provisoii Nostro Veglae , el successoribus

suis fidelibus dilectis salutem, et dileclionis affeclum. Tam liUeris Rever.

D. Episcopi Civilalis islius noslrae Veglae , quam relatione D. Abbalis

S. Laurenlij nobis supplicalum exlilil: Ciim per superiora tempora nun-

quam aslricli fueriiU ad sokUionem aliquam reddiluum , el provenluiim

ex propriis bonis ad ipsiim EpiscopaUim spectantibus, quinimo immunes

fuerunl, Dignemiir eos simllibus exemplionibiis, et immunitalibus de be-

iiignilale noslra donare, et conservare imposlerum, ne deterioris condi-

tionis sub Dominio nostro sint, qiiam antea fuernnt.

Quaie inlendentes, quosciimque in eorum iuribus conservare , el

manulenere, et nulla in re gravari, aut inusilala gravedlnc , seu onerc

afficere, qiiam fuerint per relroacta tempora, Dicimus vobis, volenles el

mandantes, quod si comperietis, tam ipsura D. Episcopum, quam D. Ab-

balem praediclum ratione rcddiluum et proventuum beneficiorum suorura



— 168 ~antehac solvisse, ipsos simililer, eo modo, ac pariter compellatis. Si vero

invenietis, eos fuisse liberos el immunes, siculi lileris et relalione sua

nobis af(irmarunt, illos iii solitis Jurisdiclionibus, immunitaiibus, ac ju-

ribus praeservelis, ne suh Dominio nostro homines devoti alque fideles,

dispari ac dcteriori conditione, seu solutione, aut gravedine sint , \)re-

manlur, aut artenlur, quam poslhac fuerint, sed iilis gaudeaiil, ac fiuan-

lur, iiti gaudere, ac frui consueveriint per lempora relroacla, ut eis via

\n fidelilate ac devolione solita magis ac magis praebealur maleiia et

facullas.

Dalum ii) Nostro Ducali Palalio die V Octobris ,. Indiclione XV'"=»

M.CCCG.LXXXI. A l. Nobb. et Sapienlibus Viris Francisco Barbo Pro-

visori noslro Veglae, et successoiibus suis.

L. t plumbeae buIJae.

XXI.

1319, Indiclione 7, die autem 12 Maij. AcUim Veglae in Ecclesia

S. Mariae Annunciatae, praesenlil)i]s ibidem Circumspeclis Viris, Ser Ga-

spare Grabia, Ser Rarlholomaeo Grabia qiiondam SerGeorgij cognomento

Grabe , No!)ilibi]s Vegiensibus, el probis Viris Ser Francisco Terzago

quondam Ser Daniclis , Ser Jonnne Paptisla Armiraleo , Ser Andrea do

Theano, inagisUo Laurenlio Bombarderio et Domiiiico de Cusnizza , ci-

vibus et liabilatoribus Veglae, leslibus..,,.. Ibique soror Marghciila Voij-

covichia (Vojhovica) de Vegla, Professa Terlii Ordinis S. Francisci, lam

quam principalis et Caput Sororum Monialiuni ejusdem Ecclesiae

ali(|uaiilu[uni inlirma, exislens ad Fenestrellam ipsius Monasterii corri-

spondenlem in dicta Ecclesia ne inleslala decederet, suiim

oretenus, sine scriplis, nuncupalivum leslamenlum, absenlibus alijs so-

roribus, raodo infrascriplo facerc, et ordinare procifravit. Yidolicet, ciim

ad laudem Allissimi Dei , Inlemeralae Malris ejus Virginis Mariae , et

Vexillatoris Ordinis sui Seraphici Patris SancU Francisci, Sanclarumque

Clarae et Uelisabelli, dalum sive jactum fnerU et sit principium hujus

paiiperculi Loci, Reducti, sive Monasterij Sororum 3'" Ordinis S. Fran-

cisci apud Ecclesiam S. Mariae Annuncialae Veglae, a quondam Sorore

Benedicla Schinella de Vegla Anlecelrice, el Deo Auspice socia, et quon-

dam Sorore Franceschina, olim in saeculo appellala Margberita filia quon-

dam Magistri Joannis Tesserii, defuncta Tarvisii apud ipsas sorores, me-

(lianlibus siquidem bonls in eadem Givitalc Tarvisii cxistentibus et adja-

centibiis. Oiiae ipsa soror Franceschina per «llimam ejus ordinationem

sive testamentum dimiserat seu denaverat ipsi soli quondam l]enedictae,

et Teslalrici pracfatae, veluti ... conslat evidenlius Icslamento ipsius quon-dam sororis Francesehinae, manu Domini Joannis Mallhaei de Spilinbergo

quondam Ser Antonii, Notarii Publici snb die nona mensis Octobris 1509

memorata Soror Margberita Testalrix, volens et desiderap^, quod



— 169 —voliinlns ipsiiis qnondam Tcslalrlcis sivc doiialricis exequulionl flebilae

denKiiulclur circa hoiia pracdicla |>r() aulma ip^ius (iiiondani Soroiis

Fraiiceschinae |)iiinae Teslalricis, el pari modo pro anitna diclac (juon-

dam Sororis Henodiclae, el siia, lali modo disposuil . ..(jiiare in primis,

si ex inslanti iidirmitale Ipsam niori conligerlt, animam suam Omiiipo-

lenli Deo omiiiiim Crealori humililer coinmeiidavil, el cadaveri siio, dum

aiiima ab oo crit soparala, ecclcsiaslicam S(*|)ulliiram elegil in antedicla

Ecclesla S. Maiiae Aiinuncialae, ibiiiiie sepcllire ordiiiaviL El r(di(|uil....

fabricae S. Querini Vegiae, juxta consuelum, Romaiialum uiium. Haeredem

aiilem universalem suprascriploium omnium l)onorum .... iustiluil, reli-

qiiit, et esse voliiil praediclum Mouasterium S. Mariae Annnncialae Ve-

giae, nec non Sorores, qiiae in praesenliariim in eo suiil, vel pro lem-

pore fuerinl, et noii alios; cum hac condilione: si sorores deflicerint, et

ibi non essel moiiasleriurn, reliquit et ordinavil, quod hiijusmodi Boua

dinenianl Moiiaslerio Fralrum Coiivenliialiiim S. Fraiicisci Veglae, (kim-

modo ipsi Fralres iiom. sint causa, quod eoriim malilia , vel malignilale

ibi non esseiil Moniales, nec Moiiaslerium. Quod si essenl, vokiil et or-

dinavil ipsa Teslalrix, qiiod ex ipso Monaslerio liat Uospilale, et Bona

praedicla ipsi devenianl, ot siiit. Hoc eiiam expresso, (juod in processu

lemporis Sorores commoranles in diclo Monaslerio, si iVJonaslerium fue-

rit, leueanlur el debeaiil mulare habilum Terlii Ordiiiis in Seciindum,

id est, \\\ Ordinem S. Clarae'

(l ostalo).Hleronymus Craya Veglensis ISotarius Publicus rogalus scripsil

el exlraxit.



KRIVO. PRAVO.

Na 4 strani u 8 redu: Sušaku Sušku

» 15 )) 13 » VIIII VIII

« 16 » 11 » povrdjiijenio polvrdjujemo

» 20 » 2 D Hrvalski Kibavski

» 29 » 18 )) lovik lovik

>> 37 » 12 )> Vindola Vinodola

« 39 » 22 » Vinodoleska Vinodolska

» 40 » 5 )) Krk Krk,

» 41 )>

2 Benelakoi Benelakoj» » )) 6 » Solvliiski Slovinski

» 42 » 13 » Taljjan Talijan

» 57 » 9 l> prje prije

)) 64 » 23 )) Ugarski « Ugarski

» 90 » 18 » Horincl Gorinci

» 98 )) 17 » MODBUSIENSI MODRUSIENSr

» 104 >> 3 » Kaiiovnicl kanovnici

» » » 29 » n onoj u onoj

))

118»

10»

Slovini Slovinci» 12 i i> 20 » na- na

» 125 » 6 » ztanjali slanjali

» 126 » 3 » liela Ijeta

» 132 » 18 » jesii jesu



NI H (L OBSTAT

Josephus Georgius Episc. Bosnensis el Syrmiensis.

IMPRIMATUR

Fr. Alex. Carneli S. P. A. Mag. Socius.



/ v5 X U«L ^ <¥//ALTRE EDIZIO^i

D E L l' I S T E S S S T A B I L I M E N 1 1)

ROSSl (P. Fran. Min. Oss. Riform.j. Vocabolario Ita

liano-Epirotico con tavola sinottica, ln-4. . Lire 15 »

— Regole Grammaticali della Ungua Albanese com-

pilate dal P. Francesco Rossi da Montalto ligure

ex-Prefetto Apost. delle Missioni in Servia , in-8.» 5 ))

GURIEL (D.los.) . Elementa linguae Chalc^aicae quibus

accedit series Patriarcharum Chaldaeorum, in-8. » 2 50

— De imitationeChristi in linguam chaldaic, in-8.)) 5 ))

SLAUGHTERfEduard.S.I.).Grammaticahebr.,in-8.)) 2 50

Genesis Liber in hebr. adiectis ad calcem notulis voces,

difficiliores enodantibus, in-8 » 1 50

IONA (lo. Bapt.). Quatuor evangelia novi testamenti

ex latino in hebraicum sermonerii versa, in-fol. )) 5 • )^

KRALJEVI (P. Ang.).Grammaticalatina-illir., in-8. )> 3 50

— Spirituales Dialogi in lin. illir. ad Sacram Exe-

mologesim et Synaxim. in-16)) 1 50

NOVELLA (Monsig. loseph). Catalogus omnium Civi-

tatum Imperii Sinarum, in-4. » 10 »

GRAECAE LINGUAE Radices praecipuae in suas ora-

tionis partes ordine alpbabetico digestae," in-16.)) 1 ))

HEDERICl. Lexicon graeco-latinum et Latino- Grae-

cura, in-8 - » 20 ))

\



BQX2679.C7

IMS,

Crnicic, Ivan, 1830-1897,Najstarija povlest Krckoj,

Osorskoj, Rabskoj, Senjskoj, i

Krbavskoj biskupiji

-Oi\ Tir .'..AL. JN^anio.EQK MEDIAEVAL STUDiES

59 QUEEN'S PARKTORONTQ 5, CANAO/1

najstarija povijest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji / muka ivana...

Documents