naŠa bosna - platformbih.nl bosna/nasa bosna 38.pdfgenocida 95, pax, pc stari most, izbn i mladi...

www.bihplatform.nl GOUDA, 30. juli 2014.

1

Naša Bosna - List građana Bosne i Hercegovine u Holandiji

NAŠA BOSNA List građana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj broj 38

NAMA VALJA IĊI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KIŠI, PREKO VODE DO SLOBODE! Almir Dervisevic

SJEĆANJE NA ŽRTVE GENOCIDA U SREBRENICI U DEN HAGU

Trg u Hagu 11. jula 2014. Trenutak prije ispuštanja balona sa imenima 175 žrtava genocida koji su ukopani na mezarju Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari

Ispred organizatora Centralne manifestacije sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, mjesta najvećeg

zločina u Evropi nakon drugog svjetskog rata (Platforma BiH, Udruženje preživjelih Srebreničkog

genocida 95, Pax, PC Stari Most, IZBN i Mladi BiH), Bosancima-Hercegovcima i Holandjanima su se

na Trgu u Den Hagu obratile mlade Ilda Svraka i Marije Luijtensi, podsjećajući na istorijske činjenice da

je prije 19 godina Srebrenica, kao zaštićena zona UN, pala i da su u danima koji su slijedili srpski

ekstremisti poubijali preko 8.000 ljudi – očeva, sinova, braće, amidža, dajdža, zetova, prijatelja.


2


Ilda Svraka je rekla: “Danas se u Potocarima ukopavaju posmrtni ostaci 175 žrtava genocida.

Prethodnih godina smo od Ministransva odbrane tražili da zastavu na svojoj zgradi spuste na pola

koplja. Nažalost, oni taj zahtjev nisu do sada prihvatili. Zato ćemo mi to sami danas ovdje uraditi.” I

zaista, spuštena je zastava na pola koplja na replici zgrade Ministarstva odbrane koja se u stvari nalazi

u blizini, na ivici pomenutog Trga (fotografija u vezanom tekstu).

Zatim se zahvalila na odzivu brojnih građana BiH u Holandiji, ambasadoru BiH u Holandiji Ahmetu

Haliloviću i Holanđanima, među kojima je bilo i istaknutih ličnosti iz politickog i javnog života Holandije,

poznati parlamentarac Ahmed Marcouch, bivši mirovni aktivist i sekretar IKV Mient Jan Faber, bivši

dugogodišnji ministar za Razvoj i saradnju Jan Pronk i dr.

Posebna zahvalnost upućena je tek pristiglim učesnicima ovogodišnjeg Marša mira za Srebrenicu, koji

su prešli 11 km od Wassenaara do Den Haga, zaustavljajući se kod poznatog zatvora za ratne zločince

u Scheveningenu, kod Haškog tribunala te kod Palate mira (Svjetskog suda pravde). Ovaj tripod ima

simbolički ali, pored rastuće snage patriota BiH, dijelom i odlučujući značaj za sudbinu Bosne i

Hercegovine. Mladi imam Azeudin Delić iz Roermonda je održao veoma nadahnuti kraći govor o Bosni i

Bošnjacima i proučio Fatihu.

Učesnici Marša mira za žrtve genocida Srebrenice 2014 stigli na Trg u Den Hagu


3


Marš mira za žrtve genocida Srebrenice, koji se ranije zvao Marš spasa, a nekom čudnom

semantičkom igrom dobio je atribut mira - kao da mir nije imanentan spasu, simbolizira traženje spasa i

bježanje ljudi koji su, nakon pada Srebrenice 1995. godine, kroz šume pokušali da izbjegnu na

slobodnu teritoriju. Nažalost, mnogi u tome nisu uspjeli. Mnogi su tokom ovog stravičnog bijega ubijeni

ili zarobljeni da bi nakon toga bili egzekutirani i pokopavani na skrivenim lokacijama. Pojedine grupe

ljudi su bile zarobljene i mućene u logorima. Masovne grobnice su rezultat svega toga.

Nakon ukopa 175 žrtava genocida u Potočarima 11. jula 2014. smiraj je našlo 6.241 žrtva. Do sada je pronađeno 7.100 skeleta, dok se za 1.200 još traga.


4


Govor BERTA BAKKERA

Bivšeg člana Parlamenta Holandije i predsjednika Parlamentarne komisije za Srebrenicu

“Treba postojati priznanje za posebnu povezanost Holandije sa Bosnom, te posebnu bliskost i povezanost njenih naroda”

Ovog trenutka, sve je se dogodilo već prije 19 godina.

Jedna čitava generacija je rođena i odrasla nakon tog 11. jula 1995.

Bert Bakker

(ispred replika zgrade Ministarstva odbrane sa spuštenom zastavom na pola koplja)


5


Uprkos toga, danas su se na hiljade ljudi ponovo okupili u Potočarima da sahrane svoju

familiju, prijatelje i omiljene koji su u protekloj godini identifikovani. Za njih, na ovaj dan se

spaja 19 godina tuge, neizvjesnosti i oskudjevanja. Za njih život je bio stao. Stoga, naše misli

idu prvo prema Potočarima, to mjesto blizu Srebrenice, gdje je se istorija Bosne i Holandije, i

naših naroda, zauvjek spojila.

19 godina je prošlo, ali svi zločinci jos uvijek nisu osuđeni.

Nakon 19 godina, jos uvijek ima žrtava za koje život nije mogao da nastavi svoj smjer. UN,

Holandija, Tribunal i Bosna su se zalagali za sprovođenje pravde. Probali su da ponude

pomoć, da se ponovo stvori neka bolja budućnost. Sve to nije pomoglo.

Pored toga, Holandija se nije uspjela pomiriti sa tom istorijom. Holandiji je bilo teško da se

suoči sa svojom istorijom, i to joj je još uvijek teško. Moramo priznati da su se na ovoj temi

vršila razna istraživanja, da je bilo parlementarno ispitivanje, da je se razna pomoć nudila.

Vojnici iz Dutchbata su se vračali u Srebrenicu, kako bi za sebe ali i za druge pronašli

odgovore na ono sto su tamo preživjeli.

Uprkos svemu tome, u Holandiji se vec 19 godina vodi rasprava između dvije krajnosti: Ne, mi

nismo krivi jer drugi su odgovorni za ubistva i genocid. I ne, nismo mogli ponuditi zaštitu koju

su Ujedinjene nacije zamislile, ali smo tamo došli sa najboljim namjerama. Medjutim,

holandska odgovornost se nalazi izmedju te holandske nemoći i dobrih namjera i te užasne

krivice koju zločinci nose sa sobom. Zločinci koji, nažalost, jos uvijek u prevelikom broju nisu

osuđeni. Naravno, ta odgovornost pripada i Ujedinjenim nacijama i cijeloj internacijonalnoj

zajednici, svim ostalim drzavama. Ali ta odgovornost pripada isto tako i Holandiji.

Odgovornost za nemoćnu situaciju u koju je se Holandija sama dovela. Odgovornost za

nepodnošljivo naivno neznanje o zlu koje je čekalo. Odgovornost za sudbinu ljudi koji su

preživjeli.

Holandija se vec 19 godina muči sa strahom da bi sudski mogla odgovarati za sva dešavanja,

te strahom da bi mogla izgubiti svoj ustavni i politčki prestiž. Ali u tom procesu su izgubljeni

ljudi, žrtve pa i sama humanost. Zašto je bio potreban sudija koji je morao da ukaže na

odgovornost Holandije prema familiji Mustafić i Hasanu Nuhanović? I zašto je čak i nakon te

presude još uvijek toliko teško da se prizna i oblikuje ta odgovornost?

Srebrenica nije jedini dio u Holandskoj istoriji s kojim se Holandija toliko muči. Ima i drugih

događaja koji su osjetljivi, bilo ih je prije ali i nakon Srebrenice. Ali Srebrenica nije dio istorije,


6


već je živa povijest - vec 19 godina duga. Srebrenica je živa povijest za nas kao i za familije

svih žrtava, vas koji ste ovdje na ovom trgu u Holandiji, onima koji su danas u Potočarima te

onima koji su bilo gdje na svijetu.

Slijedeće godine se puni dvadeset godina od pada Srebrenice. Već je nova generacija tu. I

Sadašnja politika se sastoji od nove generacije ljudi koji nisu doživjeli strahote 1995. godine -

barem nisu dok su bili na nekoj političkoj funkciji. Kako bi to bio poseban osjećaj kada bi ta

nova generacija političara imala hrabrosti da uvidi i da probije taj napeti odnos sa istorijom

Holandije. Kako bi to bilo kada bi oni bili spremni da priznaju odgovornost.

Da priznaju da, uprkos dobrih namjera i krivice drugih, i Holandija svoj posao nije dobro

odradila. I da oni budu spremni da nose sa sobom tu holandsku odgovornost.

Kako bi to bilo kad bi oni priznali da su izvinjenja na mjestu. Izvinjenje naroda Holandije prema

narodu u Bosni. Cilj ovoga ne bi trebao biti da se sudske rasprave prekinu, te rasprave su

zadatak sudija. Jedno takvo priznanje je veće, to je znak odgovornosti i humanosti, iz snage a

ne iz slabosti.

Također treba postojati priznanje za posebnu povezanost Holandije sa Bosnom, te posebnu

bliskost i povezanost njenih naroda.

Ja se nadam kako ove riječi neće biti mrtvo slovo na papiru, uz potpunu svijest da ono što je

prethodno uništeno ostaje nenadoknadivo. Jedino, ukoliko otvorimo vlastite oči za ono što je

ispred nas te spoznamo sve svoje lične nedostatke, jedino tada možemo igrati ulogu kojom bi

pomogli savladavanju konflikata, ulogu koju Holandija sebi tako rado pripisuje.

Internacionalna povezanost i učešće u UN operacijama, koliko god dobronamjerne bile, nikada

nisu i dobrovoljne. Zato, upravo onda kada vidimo da stvari ne teku kako je očekivano,

trebamo pokazati tu svijest.

Između danas i naredne godine javlja nam se nova šansa, da nova generacija političara

preduzme sve potrebne korake da se pokrene stvaranje te svijesti. Nije da se samo tome

nadam, nego želim i vjerovati da će to tako i biti.


7


Govor NURE JUSUFOVIĆ

UDRUŽENJE PREŽIVJELIH SREBRENIČKOG GENOCIDA 95

Poštovana gospodo, dragi moji Bosanci, Holanđani i ostali prisutni,

Evo i danas poslije 19 godina ponovo smo okupljeni ovdje, na ovom trgu gdje se okupljamo

već duži niz godina, da podsjetimo svijet, a posebno Holandiju na dešavanja iz jula 1995.

godine. Na taj strasni zločin koji se dogodio u Srebrenici na očigled cijelog svijeta koji nikada

nećemo niti smijemo zaboraviti. Pored genocida koji smo preživjeli i dan-danas prema nama,

preživjelima, konstantno se čini nepravda koja nas boli isto toliko, možda i više, od samog

zločna.

Medjunarodna zajednica, koja se toliko "zalaze za postivanje medjunarodnog prava i normi",

nijemo je posmatrala zlocin koji se desavao ispred njeniih ociju na pragu 21 vijeka. Poslije

holokausta iz II svjetskog rata nad Jevrejima, rekli su "nikad vise", a eto, desilo se upravo u

njihovom prisustvu i pod njihovom zastavom. Jesmo li mi u Srebrenici bili osuđeni na smrt i

prije smrti?

Bili smo u enklavi gladni, žedni, napaćeni i izmućeni do besvijesti. Dopremali su nam

humanitarnu pomoć čak i zračnim putem kako bi nas spasili od sigurne smrti. Gledali smo

tada u nebo radujući se zvuku aviona i huki padobranskih paleta sa hranom. Gledali smo u

nebo i tih kritičnih julskih dana 1995. iščekujući ponovo zvuk aviona ali ovaj put ga nismo

dočekali. Izdati smo! Ostavljeni smo da se sami borimo za sopstveni život iako su nas trebali i

morali zaštititi svojim mandatom i ulogom zbog čega su i došli u Srebrenicu.


8


Nura Jusufović

Ti isti, plavi šljemovi su samo nadgledali uništenje i masovno protjerivanje jednog naroda.

Holandski bataljon, prema izjavi tadašnjeg ministra odbrane Jorisa Voorhoevea, nije imao

zadatak da zaštiti enklavu već da obeshrabri napada uz predpostavku da samo prisustvo UN-a

u zaštićenim zonama je dovoljno za ostvarivanje tog zadatka.Ova predpostavka bila je u

Srebrenici kažnjena na dramatičan način. Najveću cijenu ove pogrešne predpostavke platilo je

civilno stanovništvo nad kojim su izvršene masovne egzekucije. Niko nije pokušao spriječiti taj

pokolj. Očigledno je da je sve bilo unaprijed odlučeno. Evropska unija je tvrdila da nema

mogućnosti da upotrijebi silu. Zemlje, članice unije poklekle su pred holandskom molbom da

se ne interveniše sve dok se njihovi vojnici ne evakuišu iz Srebrenice. Praktičnom zapadne sile

su "dale" zeleno svjetlo srpskoj strani za stravični pokolj u Srebrenici za koji se niko nije ni

zabrinuo.

Rezultat njihove politike je na hiljade mrtvih Bošnjaka Podrinja i Istočne Bosne. Za one koji jos

uvjek nisu otišli u Srebrenicu na memorijalni kompleks u Potočarima, preporučujem da odu i

vide na hiljade bijelih nišana koji nas opominju i podsjećaju na zločin koji se desio ne tako

davno. Peispitajmo svi skupa svoju savjest! Koliko smo svi mi skupa učnili da spriječmo taj

teški zločin?!


9


Neki pojedinci ili države su jos uvjek spremne da kažu kako nisu odgovorni za genocid u

Srebrenici "svaljujući" krivnju na nekog drugog. Pa gdje nam je gospodo savjest, šta je sa

njom? Šta je sa Rezolucijom Evropskog parlamenta o Srebrenici kojom se svim zamljama

članicama EU i drugim Zapadno-Balkanskim zemljama preporučuje obilježavanje 11. jula kao

dana sjećanja na žrtve genocida. Podržava li istinski tu rezoluciju Parlament, Vlada i

stanovništvo Holandije?! Mislim da ne podržavaju, jer da su saglasni sa ovom rezolucijom

bilo bi nas danas ovdje na hiljade, toliko da bi nam ovaj trg bio malo mjesto za okupljanje. U

tom slučaju ne bi u našoj neposrednoj blizini, ispred i lijevo od nas bili puni holandski kafići u

kojima sjede gosti, Holandjani, a da pojma nemaju šta se dešava na nekoliko metara od njih

na ovom trgu.

Zar Holandija, čiji vojnici su neposredni posmatrači i učesnici najstrašnijeg zločina u novijoj

historiji, ne treba 11. juli proglasiti nacionalnim danom žalosti u cijeloj zemlji, a zastave na ovaj

dan spustiti na pola koplja.

Svim žrtvama genocida u Srebrenici rahmet duši, a u njihovo ime vama veliko hvala na

dolasku, izdvojenom vremenu, strpljenju i pažnji.


10


Izjava povodom centralne manifestacije sjećanja na Srebrenicu 2014

Jolies Heij, clan Odbora za pripremu:

HOLANDIJO, KRAJNJE JE VRIJEME ZA NOVO POGLAVLJE

U ODNOSU PREMA SREBRENICI!

Okupili smo se ovdje danas da bismo se zajedno prisjetili da je prije devetnaest godina

Srebrenica pala u ruke srbijanskih trupa i trupa bosanskih Srba te je u samo nekoliko dana

više od 8.000 Bosanaca bilo lišeno žvota. Sedmicama nakon toga se još tragalo za

muškarcima koji su se krili po šumama pokušavajuši da pronađu put do slobodne i sigurne

teritorije.

Danas stojimo ovdje zajedno, građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine i ostali građani

Holandije.

Mnogi od vas su teško pogođeni ovim genocidom. Mnogima je od vas "Srebrenica" život

uništila. Izgubili ste očeve, braću, rođake, daidže, amidže, sinove, djecu, djedove i prijatelje.

Više od stotinu ubijenih će danas biti sahranjeno u Potočarima. Mi danas zajedno tugujemo i

osjećamo se dijelom komemoracije u Potočarima, dijelom mezarja pored Srebrenice.

Prvi balon pustio je ambasador BiH Ahmet Halilović

Prije 19 godina je Srebrenica okupirana od strane Srba uprkos tome sto se nalazila pod

zaštitom UN-a i holandskog bataljona - Dutchbata. Poznata su nam svjedočenja preživjelih.

Bataljon nije pružio gotovo nikakav otpor srpskim trupama. Nakon pada Srebrenice ljudi su

potražili utočište u UN-ovoj bazi. U svoj toj pometnji su holandski vojnici, često


11


samoinicijativno, pokušali da pruže pomoć, ali su isto tako, po naredbi svojih nadređenih,

pomagali prilikom razdvajanja muškaraca od žena. Mnogi pripadnici bataljona Dutchbat su

kasnije izjavili da su bili svjesni čnjenice da će ti muškarci najvjerovatnije biti ubijeni.

Isti ti oficiri su dali naredbu da se muškarci istjeraju iz baze.Vrhovni Sud u Den Hagu je 6.

septembra 2013. u dva konkretna procesa presudio da su tri bosanska muškarca nepravedno

evakuisana iz baze. Nakon što su, protiv svoje volje, bili izručeni srpskim vojnicima, suočili su

se sa sigurnom smrću. Preživjelima je ova presuda, donesena od strane našeg najvišeg

sudskog organa, od velikog značaja jer predstavlja prvi korak u priznavanju fatalnih grešaka

koje su počinili pripadnici holandskog bataljona.

Nakon svih godina provedenih po suđenjima u ime Srebrenice, ova presuda Vrhovnog Suda

nudi Holandskoj vladi i Drugom Domu izvrsnu priliku da do srži preispita odnos Holandije

prema preživjelim Srebreničanima. Pored pravnog viđenja događaja postoji prijeka potreba za

političkom i etičkom debatom na ovu temu. Pri tom nije riječ samo o trojici muškaraca koji su

protiv njihove volje istjerani iz baze nego o pronalaženju pravih riječi kojima bi se opisala

odgovornost koju Holandija također snosi za sudbinu koja je zadesila sve žrtve u Srebrenici.

Krajnje je vrijeme da se otvori novo poglavlje u odnosu Holandije prema Srebrenici.

Holandska vlada je mogla i trebala puno ranije preuzeti odgovornost za sudbinu ovih ljudi, ali

bolje ikad nego nikad. Holandija ne moze i neće nikada zaboraviti Srebrenicu: ona je duboko

ukorijenjena u svijesti ne samo holandskih političkih krugova nego i holandskog društva

uopšte. Da bi ova tragedija i mnoge druge tragedije koje se u ovom momentu odigravaju širom

svijeta mogle konačno biti prepuštene prošlosti, istina mora biti, i biti će objelodanjena!

Pravda mora biti ispostovana!

Slijedeće godine ćemo stajati ovdje na dvadesetoj komemoraciji pada Srebrenice. Mnogi žele

Srebrenicu ostaviti iza leđa i preći na slijedeću tačku dnevnog reda, ali to se ne može i ne

smije desiti. Vlada i parlament se moraju odazvati pozivu Evropskog parlamenta i svake

godine 11. jula aktivno učestvovati u prisjećanju na srebrenički genocid.

Tribunal za bivšu Jugoslaviju mora što savjesnije ali i što je brže moguće privesti kraju suđenja

ratnim zločincima Karadžiću i Mladiću. U Bosni i Hercegovini je povratak prognanika u

Srebrenicu jos uvijek veliki problem. Mi apelujemo na Holandiju, Evropsku uniju i UN da učine


12


sve što je u njihovoj moći da pomognu i ubrzaju povratak raseljenih i izbjeglih i obezbijede za

to potrebna sredstva.

Nedavno je Bosna i Hercegovina pogođena teškim poplavama. Ponovo su hiljade ljudi sve

izgubili. Još uvijek se oporavljajući od udaraca koje im je rat zadao, bivaju zadešeni ovom

prirodnom katastrofom. Sa žalošću konstatujemo da lideri nacionalističkih stranaka koji još

uvijek imaju svu moć i čine zemlju nefunkcionalnom, čak i ovu ljudsku tragediju koriste za

političku manipulaciju i provodjenje vlastitih interesa.

Mi pozivamo Holandiju i Evropsku uniju da skupa s nama ulože još više truda u provođenje

demokratije u Bosni i Hercegovini, demokratije koja je odraz želja žrtava rata, koja je u službi

istine o ovome ratu i koja će omogućiti građanima ove zemlje da konačno, koliko je to moguće,

ponovo počnu živjeti život dostojan čovjeka.

Danas odajemo počast ljudima koji su ubijeni prije 19 godina, posebno 175 žrtava koje će

danas biti sahranjene u Potočarima. Danas će njihova imena i ovdje odjekivati. Prisjetimo ih se

dostojanstveno zajedno http://www.potocarimc.ba/_ba/index.php

Organizacije: Pax, PC STARI MOST, Platforma BiH, Udruženje preživjelih Srebreničkog genocida 95, IZBN i Mladi BiH

HOLANDIJA JE DJELIMIČNO ODGOVORNA ZA SREBRENICU

Okružni sud u Den Hagu je 16. jula 2014. presudio u slučaju građanske tužbe 8.000 Srebreničana protiv države Holandije da je država Holandija odgovorna za deportaciju i smrt više od 300 ljudi iz Srebrenici 1995. čime je djelimično uvažena tužba “Majki Srebrenice” i ostalih udruženja.

Rodbina žrtava i Udruženje majki enklava Srebrenica i Žepa su prije sedam godina pokrenuli tužbu,

optužujući holandske mirovne snage da nisu zaštitile 8000 hiljada ljudi u zaštićenoj zoni UN u

Srebrenici jula 1995. godine. Ovom presudom su srebreničke žrtve praktično podijeljene u tri kategorije.


13


Advokat sa Majkama Srebrenice

Utvrđeno je da je država Holandija odgovorna za grupu koja je bila unutar baze Ujedinjenih nacija u

Potočarima, gde se u julu 1995. godine po procjeni nalazilo između 300 i 500 muškaraca.

Tužba je, međutim, odbijena za ostale žrtve, koje su se nalazile oko baze, kao i muškarce odvedene u

šumu iz centra Srebrenice. Član međunarodnog advokatskog tima koji zastupa Srebreničane pred

sudom u Holandiji Semir Guzin rekao je da je ovo “istorijska presuda” i najavio je da će se "borba

nastaviti" jer postoji mogućnost žalbe. Istakao da je podjela žrtava na kategorije neprihvatljiva.

Tokom suđenja je utvrđeno da su holandski vojnici za vrijeme pomenute deportacije nailazili na bačena

lična dokumenta drugih ljudi, što je bio jasan signal da se radilo o masovnim ubistvima. Pošto je

Holandski bataljon imao punu kontrolu baze njegovi vojnici nisu smjeli sarađivati na deportaciji ljudi.

Sud ne smatra da je Holandska drzava odgovorna za pad same enklave. Izostajanje vazdušne podrške

u zaštiti enklave se ne može pripisati Holandiji. Holandski vojnici su ipak odgovorni sto su propustili da

izvjeste UN o postojanju ratnih zločina.

Majke Srebrenice su izrazile nezadovoljstvo zbog toga što nije priznata odgovornost holandskog

bataljona koji nije zaštitio sve žrtve. Predsjednica Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa" Munira

Subašić je za sudsku presudu rekla: “Ovo je jedna politička odluka”. Ipak, naglasila je, da vidi

mogućnost postupka na višem sudu pošto je sudija priznao postojanje odgovornosti u bazi holandskog

bataljona, tj. UN.


14


Saopstenje, 3 juli 2014

BIVŠA KOMANDA HOLANDSKOG BATALJONA U SREBRENICI POSTAJE MUZEJ

Bivša Komanda Holandskog bataljona (Dutchbata) u Potočarima (Srebrenica) će se temeljno renovirati, opremiti kao muzej i otvoriti za posjetioce. Također će se obnoviti jedan stari stražarski toranj na tom terenu i u brdima jedna osmatračnica. Zgrade koje će se renovirati su dio Memorijalnog centra u Potočarima. Za ovaj projekat ce Memorijalni centar i mirovna organizacija PAX dobiti finansijsku podrsku Holandske ambasade U Sarajevu.

Jedan broj prostorija u bivšoj komandi biće uređen isto kao i u julu 1995., kada je tamo bio Dutchbat. U pojedinim prostorijama biće izložba sa fotografijama poznatih Bosanskih i holandskih fotografa i veterana Dutchbata. Biće prezentirane i priče i izjave Dutchbattera na Holandskom, Engleskom i Bosanskom.

Podrška Holandije Holandska ambasada u Sarajevu finansira ovaj projekat, a holandska Ministarstva Odbrane i Spoljnih poslova su također sadržajno uključena, pored ostalog davanjem na raspolaganje fotografija, karata i dokumenata. Renoviranje bivše komande je rezultat ranijih zahtjeva organizacija rodbine zrtava, dogovora sa veteranima Dutchbata, posjete jedne delegacije Holandskog parlamenta Srebrenici i političkog obećanja članova vlade.

Mirovna organizacija PAX je zadužena da u saradnji sa Memorijalnim centrom Kamp Westerbork izvrši obuku vodića i saradnika Memorijalnog centra u Potočarima i za radne posjete Holandiji uprave i osoblja tog centra, kao i Udruženju prežvjelih Srebrenice. Obje organizacije pomažu već duže od deset godina postepeni razvoj ovog memorijalnog centra.

PAX je veoma zadovoljan sa finansijskom podrškom Holandije. Dion van den Berg iz PAX-a kaže: “Ovaj projekat nudi mnogim zainteresovanim Bosancima i Holandjanima dodatne mogućnosti da kroz vlastite priče i iskustva pruže svijetu poruku Srebrenice.”

Cilj projekta je da se prikupe značajne informacije o Srebrenici i da se iste učine dostupnim. Ne radi se o traganju za krajnjom istinom o Srebrenici; priče i vizije koje su konfliktorne, prezentiraće se jedna pored druge.

Holandska vlada je ranije dala značajan finansijski doprinos izgradnji mezarja preko puta bivše baze UN u Potočarima i jedne male prostorije za ekspozicije “Black Box” u jednoj drugoj zgradi na terenu.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Za više informacija o Memorijalnom Centru Potočari i ovom projektu možete kontaktirati Dion van den Berg iz PAX putem tel. 06 - 48 98 14 85 ili [email protected]

Onno Groustra, savjetnik za komunikacije i novinska obavještenja PAX, 06 - 481 028 82, of [email protected]


15


Memorijalni centar Srebrenica – Potočari

Stara vijest:

Bivša komanda Holandskog bataljona u Srebrenici postaje muzej U novinskom saopštenju od 3. jula 2014. holandske organizacije PAX i Memorijalni centar Kamp Westerbork saopštavaju da će se bivša komanda Holandskog bataljona u Potočarima pretvoriti u muzej koji će potom biti otvoren za posjetioce. Time je stvoren utisak da su Pax i Westerbork inicijatori i izvođaći a da Ambasada Holandije u Sarajevu obezbjeđuje novac za jedan muzej koji tek treba da se postavi i otvori u bivšem privremenoj kasarni Holandskog bataljona. Zaista čudno, jer je Memorijalni centar u Potočarima već smješten u objektima bivše kasarne Holandskog bataljona, i to je jedan internacionalni projekt! Uz pomoć donatora: organizacija i privatnih inicijativa iz cijelog svijeta, koji su stavili na raspolaganje finansijska sredstva i radnu snagu, jedan broj velikih prostorija, u kojima su se u julu 1995. odigrali užasni događaji, pretvoren je u sadašnji impozantan muzej, koji je već nekoliko godina otvoren za publiku! U međuvremenu su hiljade ljudi ove objekte posjetili i potpisali se u knjizi posjeta. Bivša kasarna je u upotrebi kao muzej i informativni centar, preko fotografija, tekstova i vitrina sa predmetima pronađenim u masovnim grobnicama. Koriste se i prostorije za sastanke i kongrese, a ima i jedna kancelarija u kojoj je smještena jedna organizacija porodica žrtava genocida. U praksi je moguće da PAX i Memorijalni centar Kamp Westerbork budu zaduženi od strane Holandske ambasade u Sarajevu da urede jedan broj manjih prostorija, kao sto je soba komandanta bataljona Karremansa. Lično smatram: odstupite od toga! Ljudi su još uvijek pritisnuti teškom atmosferom, očajem i osjećanjem napuštenosti iz onog vremena. Bolno i autentično. Prema novinskom saopštenju u ovaj projekat su sadržajno uključeni i ministri Odbrane i Spoljnih poslova. Kako to “sadržajno uključeni”, kad Ministar Spoljnih poslova smatra nepotrebnim da se primijeni Rezolucija Evropskog parlamenta da se 11. juli, dan pada zastićene zone Srebrenica, u cijeloj Evropi proglasi Danom žalosti. Ili kako je to sadržajno uključeno Ministarstvo odbrane ako isto odbija da


16


11. jula spusti zastavu na pola koplja na svojoj zgradi za vrijeme Nacionalnog sjećanja na Srebrenicu na Het Pleinu u Den Hagu. Uključenost?? Koji velikodušni paternalizam se nalazi u osnovi plana da Pax zajedno sa Memorijalnim centrom Kamp Westerbork misli da mora obućavati saradnike i vodiće Memorijalnog centra u Potočarima? Ko je samo smislio tako nešto? Mi, Holanđani smo zaista posljednji koji bi mogli doći u obzir za jedan takav zadatak... Moraju li posjetioci u Memorijalnom centru u Potočarima biti praćeni vodićem koji je obućavan od strane Paxa i Westerborka? Ne, radije bez takvog filtera. Doduše, moze da bude jedan zadatak za Holandski bataljon na margini: dati obrazloženje o grafitima koji su ostavljeni po zidovima kasarne. Renovacija bi, izmedju ostalog, trebala biti rezultat zahtjeva organizacija najblizih žrtvama Čudno je da sa “Organizacijom preživjelih srebreničkog genocida ‘95” u Holandiji jedva da postoji ili uopšte ne postoji kontakt. Oni nemaju pojma ni o čemu. Također je pitanje ima li dogovora sa veteranima Holandskog bataljona. O kome se tu radi? U kojoj mjeri oni predstavljaju stotine clanova bataljona - Dutchbata 3? “Ne radi se o traganju za krajnjom istinom o Srebrenici”, kaže se dalje u novinskom saopštenju. Kako to mislite da sebi mozete dozvoliti da ne budete angažovani u traganju za konačnim nalazima istine o jednom tako osjetljivom mjestu za Holandiju i Internacionalnu zajednicu? Za žrtve to je pitanje koje ih prati dan i noć, već punih 19 godina: Šta se dogodilo? Kako se to moglo dogoditi? Gdje su nasi najmiliji? Oni pišu istoriju! Ne mi. U renovaciji kasarne je također predviđeno vračanje starih stražarskih tornjeva. Holandski bataljon tu može pomoći. Koga interesuje šta se u tim tornjevima dešavalo za vrijeme prisustva Holandskog bataljona u Potočarima, upućujem ga na Razglednice iz groba od Emira Suljagića, prevodioca Holandskog bataljona. Za preživjele ovo saznanje o mogućnosti ponovne konfrontacije sa stražarskim tornjevima mora biti traumatično. I jedan bivši opservacijski položaj u brdima bi se trebao osposobiti. I ovdje Holandski bataljon može ponuditi svoje dobre usluge. Pitanje je: da li se okolno stanovništvo slaže sa ovom izgradnjom? Sa ponovnom izgradnjom ovog simbola izdaje? Jeli za bilo šta pitano? Za ilustraciju evo svjedočenja jednog preživjelog: “Holandski bataljon 3 nije ni jednom pokušao da četnike zaustavi i njihove zločine spriječi, iako su imali 12 opservacijskih položaja oko Srebrenice da observiraju neprijatelja. Četnici su otvarali vatru, a Holandski bataljon je odmah bježao, ostavljajući sve Srbima, oružje, hranu, uniforme! Mi smo izdani” (Iz: Crvene knjige, izdanje Stari Most) “Uvijek se radi samo o vama, a nas niko ništa ne pita!“ ( Iskrena kazivanje onih koji su izbjegli genocid, a sada žive u Holandiji) Sramotno. Jehanne van Woerkom, Lid Politiek comité Stari Most, Nederland, Expert Team Institute for Research of Genocide, Canada Plataforma Comisión por la Verdad, Spanje


17


POKRENUTA INICIJATIVA U PRIJEDORU

Djeci žrtvama zločina treba podignuti spomen obilježje Roditelji ubijene djece u Prijedoru su zvanično pokrenuli inicijativu da u centru grada bude podignuto spomen-obilježje s imenima 102 djeteta koja su ubijena ili nestala u periodu od 1992. do 1995. godine na području tog grada. Sa prošlogodišnjeg obilježavanja godišnjice zločina

FOTO: ARHIVA

Fikret Bačić, koji je danas izabran da predstavlja odbor roditelja, istakao je da su pokrenuli potpisivanje peticije putem koje će od Skupštine grada Prijedora zatražiti da odobri podizanje spomenika u centralnoj gradskoj zoni i da izgradnja bude finansirana iz budžeta grada. - Pozivamo sve građane Prijedora da podrže ovu inicijativu i potpišu peticiju. Našu djecu niko nije zaštitio u ratu ali danas, mi, roditelji te djece, očekujemo da će nam se u ovom opravdanom zahtjevu pridružiti svi građani Prijedora bez obzira na kojoj strani su tada bili - rekao je Bačić i dodao da je to prilika za svakog da pokaže da se ne slaže s ubijanjem nedužne djece. Potpisivanje peticije bit će organizirano na više punktova u gradu i okolnim mjestima, a podršku ovoj inicijativi već je iskazalo Udruženje Prijedorčanki ''Izvor'' i udruženja koja okupljaju preživjele žrtve. Prikupljanje potpisa za peticiju trajat će do 31. maja 2014. kada se, na Dan bijelih traka, aktivisti iz cijele bivše Jugoslavije s posebnim pijetetetom sjećaju ubijene prijedorske djece. Do sada je među tijelima pronađenim u masovnoj grobnici Tomašica DNK-a analizom potvrđen identitet 12 maloljetnih dječaka, starosti od 15 do 17 godina, saopćeno je iz udruženja Prijedorčanki ''Izvor''. Roditelji ubijene djece u Prijedoru danas su zvanično pokrenuli inicijativu da u centru grada bude podignuto spomen-obilježje s imenima 102 djeteta koja su ubijena ili nestala u periodu od 1992. do 1995. godine na području tog grada. Fikret Bačić, koji je danas izabran da predstavlja odbor roditelja, istakao je da su pokrenuli potpisivanje peticije putem koje će od Skupštine grada Prijedora zatražiti da odobri podizanje spomenika u centralnoj gradskoj zoni i da izgradnja bude finansirana iz budžeta grada. - Pozivamo sve građane Prijedora da podrže ovu inicijativu i potpišu peticiju. Našu djecu niko nije zaštitio u ratu ali danas, mi, roditelji te djece, očekujemo da će nam se u ovom opravdanom zahtjevu pridružiti svi građani Prijedora bez obzira na kojoj strani su tada bili - rekao je Bačić i dodao da je to prilika za svakog da pokaže da se ne slaže s ubijanjem nedužne djece.


18


Potpisivanje peticije bit će organizirano na više punktova u gradu i okolnim mjestima, a podršku ovoj inicijativi već je iskazalo Udruženje Prijedorčanki ''Izvor'' i udruženja koja okupljaju preživjele žrtve. Prikupljanje potpisa za peticiju trajat će do 31. maja 2014. kada se, na Dan bijelih traka, aktivisti iz cijele bivše Jugoslavije s posebnim pijetetetom sjećaju ubijene prijedorske djece. Do sada je među tijelima pronađenim u masovnoj grobnici Tomašica DNK-a analizom potvrđen identitet 12 maloljetnih dječaka, starosti od 15 do 17 godina, saopćeno je iz udruženja Prijedorčanki ''Izvor''. OBJAVLJENO: 07.05.2014. Autor: FENA

ISPRAČAJ ŽRTAVA PRIJEDORSKOG GENOCIDA

Na stadionu u Kozarcu 20. jula 2014. održana je komemoracija i dženaza za 284 Prijedorčana ubijenih

tokom jula 1992. Prisutnima se, između ostalih, obratio i Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH.

Istakao je da je dolazak na to mjesto dužnost i obaveza svih u BiH. „Ovim žrtvama je osim života

oduzeto i dostojanstvo, danas to pokušavamo bar malo ispraviti. Samo na istini i pravdi se može graditi

mir“.

Zajednička dženaza u Kozarcu svim žrtvama iz masovne grobnice Tomašica

Sekterar udrženja logoraša „Prijedor 92“ Sudbin Musić, pita se kako dalje normalno živjeti nakon svega:

„U mom rodnom selu Čarakovu više nema djece, nijedan prvačić nije upisan. To je, pored ove tragedije

koja nas je zadesila, možda još veće zlo. Ovaj narod je uništen, bez želje da se vrati na svoje“.

Nakon dženaze tabuti su odvezeni u okolna prijedorska mjesta, gdje su na lokalnim mezarjima ukopani

posmrtni ostaci stradalih. Grobnica u Tomašici kod Prijedora, koja je dvadeset i jednu godinu krila

mračnu tajnu o masovnim likvidacijama stotina bošnjačkih i hrvatskih žrtava u Bosanskoj krajini,


19


otkrivena je zahvaljujući informacijama dvojice lokalnih Srba, koji su 90-ih učestvovali u uklanjanju tijela

ubijenih žrtava. Tomašica krije još brojna tijela.

Posljednji ispračaj sa najbližim - žrtvama Prijedorskog genocida

Djetinjstvo Denise Duratović-Hegić obilježilo je svirepo ubistvo njenih roditelja, koji su tek prošle godine

pronađeni u masovnoj grobnici „Tomašica“, a danas ukopani. „Tog 20.jula izgubila sam oca, majku,

dida i nanu, amidže i njihove sinove. Kao dijete od osam godina saznala sam koliko surovi mogu biti

ljudi i koliko zla može stvoriti ljudski um kad se pretvori u životinjski“.

Denisa Duratović-Hegić

Članovi Denisine porodice ukopani su na mezarju u svom selu Bišćani. Danas je u ovom mjestu

ukopano 77 stradalih civila, a među njima su sin i suprug Sedije Hegić. „To se ne može opisati. Ne

znamo šta je teže, sjetiti se tog dana kad su odvedeni iz kuće ili svih ovih godina kada nismo znali gdje

su im tijela“, objašnjava Sedija.

.


20


U ZECOVIMA JE UKOPANO SEDAM TATAREVIĆA

Majka Hava Tatarević na mezarju milovala tabute šestorice sinova Majka Hava Tatarević nije imala snage da ode na stadion u Kozarac ali je morala da dođe na lokalno mezarje u Zecovima. Tu se oprostila od šestorice njenih sinova i supruga. Hoda majka od tabuta do tabuta, rukama miluje svakog ponaosob, suze liju. Srce od tuge da prepukne.


21


PLATFORMA BiH U HOLANDIJI U AKCIJAMA POMOĆI POPLAVLJENIMA “NOVE MOSTOVE GRADIMO ZAJEDNO” I “HILJADU KUĆNIH APARATA” ZA NAJUGROŽENIJE

Dijaspora Holandije predvođena krovnom organizacijom Platforma BiH se masovno angažovala u prikupljanju i slanju pomoći ugroženima od poplava i klizišta sredinom maja ove godine.

Poplave su pogodile mnoge gradove, sela, objekte u BiH

Platforma BiH sa svojim Koordinacionim timom za pomoć, sa Satkom Mujagićem, predsjednikom, Amirom Jatićem, potpredsjednikom i Eminom Beslagić, blagajnikom i stotine dobrovoljaca, svoje akcije prikupljanja i slanja pomoći koordinira sa lokalnim nevladinim organizacijama u BiH «Komšiluk» iz Sarajeva, «Fantomi Kozarac» i «Cmok Tuzla» i zajdničkoj akciji pod nazivom » Nove mostove gradimo zajedno» i «Hiljadu kućnih aparata/limenki » za najugroženije. Odzivu za pomoć su se masovno odazvali građani BiH, udruženja i klubovi, kao i holandski građani i pojedine firme nakon šireg informisanja holandskih medija o razmjerama prirodne katastrofe u Bosni i Hercegovini. Pomoć je skupljana na oko 30 različitih lokacija a najveći su centri pomoći: Rotterdam, Arnhem, Amsterdam, Tilburg, Woerden, Leiden, Roermond, Den Haag, Eindhoven, Almere, Gouda, Enschede, Heerlen, Den Bosch i dr.


22


U podršci akcije pomoći učestvovala je i Ambasada BiH u Hagu na čelu sa ambasadorom Ahmetom Halilovicem u organizaciji informativnih sastanaka Koordinacionog tima i mnogobrojnih učesnika akcije iz cijele Holandije, obezbjeđenju neophodnih informacija o vrsti potrebne pomoći i odlukama vlade BiH o uslovima i zahtjevima za nesmetan uvoz hrane, odjeće, lijekova i neophodnih materijala i opreme za saniranje posljedica poplava i klizišta u BiH. Pojedine holandske firme i naši stručnjaci za carinske poslove i logistiku stavili su se na raspolaganje u rješavanju niza formalnosti u vezi sa transportom i izvozom roba: Enes Šrndić, Saša Bajramović i Mugdim Kurić. Platforma BiH je otvorila račun za prikupljanje pomoći a sve aktuelne informacije o akcijama pomoći koje su u toku mogu se naći na dvije namjenske stranice : www.pomozibosni.com i www.HelpBosnie.nl Odziv naših ljudi za pomoć je bio masovan i nesebičan što još uvijek duboko impresionira. Ljudi su pokazali spremnost da sve učine za postradale, od ustupanja svojih garaža, stanova, kuća za skupljanje pomoći do ulaganja svog raspoloživog vremena, energije i novca. Evo, šta piše Ahmo Turbo, predsjednik Savjeta Platforme BiH, nakon jedne od prvih akcija pomoći koju je organizovala naša Škola na bosanskom jeziku BIHRO u Roterdamu, akasnije u Barendrechtu, sa njenim neumornim predsjednikom Amirom Jatićem i organizacijom Mladi-BiH : « Pišem ovo zato što me cijela akcija nejvejrovatno dojmila, zato što sam jučer ponio tako dragih i nezaboravnih utisaka, ali i zato, kako kaže naš Meša Selimović da "samo ono što je zapisano jeste se i desilo". A Bogami, jučer u Rotterdamu, kao i u drugim mjestima Holandije, "desilo" se nešto sto se mora zapisati i zapamtiti. Više stotina naših ljudi donijelo je jučer pomoć i zajednički radilo na pakovanju i prepakivanju pošiljki. čak je i naš ambasador Halilović sa svojim sinom prenosio pakete…». Ništa manje motivišuće nije bilo ni na drugim velikim sabirnim lokacijama kao, sto je Woerden, Utrecht, Leiden, Amsterdam, Tilburgu, gdje akciju pomoći samostalno vodi Naida Ribić sa svojim saradnicima, Hamdijom Draganovićem i dr., Eindhovenu gdje se Udruženje žena angažovalo na prikupljanju i slanju pomoći od samog početka itd.

Jedan od prvih šlepera pomoći uputila je organizacija BIHRO

BH udruženje “Sedra” prvo je poslalo kombi prepun paketa za poplavljene u Lukavcu. U cilju prikupljanja novčanih sredstava potrebnih za transport i troškove distribucije pomoći preko lokalnih organizacija u BiH organizaovan je i veći broj dobrotvornih koncerata na kojima su učestvovali renomirani muzičari i pjevači kao što je poznati umjetnik na koncertnoj harmonici Nihad Hrustanbegović i popularni pjevač Haris Alagić, pobjednik XFactora. Platforma BiH je do sada poslala skoro 700 tona pomoći. Akcija pomoći se nastavlja.


23


Satko Mujagić (bijela majca) na terenu u distribuciji « limenki »

Akcija pomoći “Hiljadu kućnih aparata” ili poznatija pod nazivom “1000 limenki”, kako je naziva pokretač iste Satko Mujagić, a koja se odnosi na kupovinu i raspodjelu 1000 kućnih aparata (frižidera, veš-mašina i štednjaka) najugroženijim porodicama, već je počela da se realizuje i u toku je raspodjela prvih 130 aparata po utvrđenom spisku u mjestima: Sanski Most, Prijedor/Čarakovo, Doboj, Banjaluka, Maglaj, Ulišnjak, Olovo, Bijeljina, Janja, Brčko-Palanka, Semizovac, Gunja, Topčić Polje, Nemila, Željezno Polje, Modrički Lug, Modriča, Kalesija. Dzevad Kurić

HOLANÐANIN JE SOLIDARAN I NIJE PROTIV EVROPE

Pise: Edin Mujagić

METRO 23.05.2014 14:12

Edin Mujagić je monetarni ekonomista sa Univerziteta Tilburg, publicista i autor knjige Ubistvo novcem www.geldmoord.nl TWITTER@EDINMUJAGIC

Bosna i Hercegovina, moja rodna zemlja, i susjedna Srbija su pogođene najgorom prirodnom katastrofom nakon više od jednog stoljeća. Mnoge rijeke su izašle iz svojih korita, a rezultat je, pored ostalog, da je jedna trećina bosanskog stanovništva, oko 1,2 miliona ljudi, uključujući i veliki broj djece, direktno pogođena. Holandska vlada šalje stručnjake za vode. Logično, Holandija se bori stoljećima sa vodom i ima ogromno znanje u toj oblasti. Međutim, Holandija također ima veliko znanje i u oblasti poljoprivrede. Niko ne može izvuci vise iz jednog kvadratnog metra poljoprivrednog zemljišta od holandskih stručnjaka. Holanđani porijeklom iz tih zemalja danonoćno rade na opskrbljivanju poplavljenih područja najpotrebnijim sredstvima. Međutim, kada se voda povuče katastrofa neće biti gotova. Procjenjuje se


24


da je najmanje 70 posto žetve izgubljeno u Bosni i Hercegovini. Ono što je zasijano u posljednjih nekoliko mjeseci je uništeno. Ali kukuruz i pšenica se mogu ponovo zasaditi, a i krompir se moze ubaciti u zemlju. LTO, nizozemski poljoprivredni preduzimaći, vaše kolege na jugu Europe vas trebaju. Sjeme, savjete i pomoć na sanaciji poplavljenog poljoprivrednog zemljišta, sada to vrijedi više od zlata: zlato ne ispunjava gladne stomake, kukuruz, pšenica itd. svakako. Veoma je ohrabrujuće da mnogi Holanđani, prijatelji, poznanici, nepoznati i preduzeća pitaju Bosanskohercegovačku zajednicu u Holandiji kako mogu pomoći i šta je sve potrebno. Kada je jedna holandžanka iz Almera pročitala na sajtu www.helpbosnie.nl da su, pored ostalog, potrebne i maske za prašinu, kupila je 1.000 komada i iste je isporučila kao pomoć. Jedan par gumenih čizama i rukavice, lopata i litar nekog dezinfekcionog sredstava ili paket hrane za bebe ... često su jedna pizza i piće od toga skuplji. Čini se malo ali je to zlata vrijedno za pogođeno stanovnistvo. Već se nedjeljama vodi kampanja za evropske izbore dok neki tvrde da mnogi Holanđani ne žele nikakve veze sa Evropom i da nemaju ništa zajedničko sa drugim Evropljanima jer su glasali za anti-euro ili anti-EU stranake. Ovakva jedna katastrofa pokazuje da je to zaista previše jednostavno gledanje. Mnogi Holandjani se ne mogu naći u Evropskoj uniji, ali to nije sinonim za Evropu. I o solidarnosti ... solidarnost sa zemljama koje su napravile nered i sada ima trebaju stotine milijardi eura, baš je nezgodno. Ali solidarnost u katastrofi jednog područja? Djela mnogih Holanđana govore o jednoj sasvim drugoj priči .

ŠTETU ĆEMO SANIRATI SAMO PROMJENOM POLITIČKOG SISTEMA

Aleksa Milojević za RSE:

Aleksa Milojević

Maja Nikolić 12.06.2014

Direktor Ekonomskog instituta u Bijeljini Aleksa Milojević boravio je u Tuzli gdje je u okviru konferencije sa novinarima, koju je organizirao Helsinški parlament građanja Banja Luka i Fondacija Cure, govorio o stupnju odgovornosti bh. vlasti kada je riječ o nefunkcioniranju sustava zaštite stanovništva od poplava. U razgovoru za RSE Aleksa Milojević kaže da elementarna nepogoda, odnosno izvanredno stanje u BiH traje već 20 godina, te da se građani ove zemlje nakon poplava nemaju čemu nadati sve dotle dok se vlast u ovoj zemlji ne promijeni.


25


RSE: Gospodine Milojeviću, skoro mjesec dana od kada su se poplave dogodile u BiH, a još uvijek se

čudimo. Ništa se konkretno ne poduzima da se ljudi vrate svojim kućama, a neki da iziđu iz kolektivnih

centara.

MILOJEVIĆ: Ovo je šteta na štetu. Znači, prvo šteta koja traje 20 godina zbog vlasti koja nije u stanju da razvija privredu nego je uništava, koja povećava nezaposlenost, koja uvećava dugove. Sad je došla i ova elementarna nepogoda, ova prirodna katastrofa, koja nam je, prema procjeni, odnijela 10 posto društvenog proizvoda, odnosno, šteta u BiH je oko 2,5 milijarde, što je 10 posto društvenog proizvoda. RSE: Pa čemu se onda građani ove zemlje, posebice oni ugroženi, uopće mogu nadati?

MILOJEVIĆ: Najbolja sanacija ove štete bi bila kada bi se ova elementarna nepogoda, taj dodatni teret koji se navalio na ovaj narod, mogla da iskoristi za promjenu političko-privrednog sistema i da to, pod pritiskom sada povećane socijalne nevolje u koju su ljudi upali, bude razlog, osnova za promjenu političko-privrednog sistema i da se poveća efikasnost. To je jedini način sanacije ove štete. Prema onome što se sada pojavljuje, ne postoji društvena sklonost da se izrazi solidarnost prema ovim ljudima koji su pretrpjeli štetu - ove mjere solidarnosti skoro će više pogađati ljude koji su pretrpjeli štetu nego ove koji nisu, i koji donose odluke. Ne izdvaja se ova grupa koja je pretrpjela štetu u neku bolje tretiranu grupu, nego će oni biti upravo ti koji će podnositi teret te inflacije, povećanih cijena hrane, namještaj itd., dok će ovi drugi ostati po strani jer neće jednostavno to kupovati. Solidarnost se pretvara u svoju suprotnost jer će ti ljudi biti povećano pogođeni čak i ovom solidarnošću koja se najavljuje. RSE: Ja sam, također, svakodnevno sa ljudima koji su ostali bez ičega i doslovce su mi rekli da

osjećaju strah, jednim dijelom i od države, jer ne znaju što će biti s njima. Primjerice, u Tuzli ljudima koji

su pogođeni klizištima geolozi su rekli da tu više života nema, a oni već mjesec dana čekaju da vide

hoće li im netko pokazati mjesto gdje života ima i dati im mogućnost da negdje drugo grade svoj dom.

MILOJEVIĆ: Pokazalo se da ova država ne obezbjeđuje ni minimalnu zaštitu stanovništva, čak ni kad šteta nastane da na neki način ima hrane iz robnih rezervi, da ima čamce, zaštitna odijela itd, a kamoli da planira dugoročne rizike u formi povećanih nasipa ili nekih drugih zaštita. Obaveza je države da zaštiti narod, a ovaj narod u ovoj državi ne uživa bilo kakvu zaštitu. RSE: Jeste li imalo optimistični?

MILOJEVIĆ: Jesam - jer, u krajnjem slučaju, nikada nije jedan narod izumro zbog toga što je imao pogrešnu vladu. Uvijek se na kraju skupljala snaga da narod promijeni vladu, i uglavnom, u istoriji su se vlade mijenjale, a narodi preživljavali i napredovali. Ja se nadam da će i ovaj narod smoći snage da ne izumre, nego da promijeni ovu pogrešnu vlast.


26


Holandski ambasador u BiH osuo 'paljubu' po bh. političkim liderima Da je bahat kao političari u BiH, holandski kralj bi ostao bez posla!

Front DEPO PORTAL: 31.07.14.

Ambasador Holandije u BiH Jurriaan Kraak

POVEZANI TEKSTOVI Japanski ambasador održao lekciju političarima u BiH: 'Vi ste korumpirana i bezobzirna kasta'

Holandski ambasador Jurriaan Kraak u intervjuu za sedmičnik Slobodna Bosna istaknuo je da je bahato ponašanje političara u BiH kojem i sam neprestano svjedoči tek simptom puno ozbiljnijih problema u zemlji. Holandski kralj Willem-Alexander brzo bi ostao bez prijestolja i morao bi potražiti novi posao kada bi se ponašao poput političara u Bosni i Hercegovini, kazao je holandski ambasador u BiH Jurriaan Kraak u intervjuu za Slobodnu Bosnu, slikovito predstavljajući način na koji većina inostranih diplomata vidi osobe koje trenutačno obnašaju najvažnije dužnosti u BiH. Pridružujući se kritikama na račun vlasti u BiH što su ih ranije ovog mjeseca vrlo otvoreno uputili američki otpravnik poslova u toj zemlji Nicholas Hill i ambasador Japana Hideo Yamazaki, holandski je ambasador u intervjuu za sedmičnik Slobodna Bosna istaknuo da je bahato ponašanje političara u BiH kojem i sam neprestano svjedoči tek simptom puno ozbiljnijih problema u zemlji. "Kada bi se kralj Holandije ponašao tako (kao političari u BiH) u prometu i on bi za mjesec dana morao potražiti novi posao", kazao je Kraak. Dodao je da je i osobno ozlojeđen onime na što je ranije upozorio japanski ambasador - kolonama limuzina s političarima koje uz policijsku pratnju bezobzirno jure bosanskohercegovačkim cestama često pri tom ugrožavajući sigurnost drugih u saobraćaju. "No valja shvatiti da je to samo simptom nečeg većeg. U BiH i pored puno uloženih napora još nije uspostavljena vlast od građana i za građane", kazao je holandski ambasador. Istaknuo je da su i poplave u maju pokazale kakve su posljedice loše vlasti jer su štete koje su nastale bile znatno veće nego da je postojala vlast koja je funkcionalna. Ambasador Kraaku bilo bi nezamislivo ponašati se poput političara u BiH jer bi ga bilo sramota zbog činjenice da je ta zemlja po mnogo čemu u rangu s državama poput Jemena ili Sijera Leonea. "Ljudi znaju da ovako više ne može", kazao je Kraak izražavajući nadu da će izbori u oktobru donijeti potrebne promjene.

www.bihplatform.nl

NAKON ŠTO JE PROGLAŠ

Zülch: Njemačka je potpisala Dejtonski sporazum, smatram da je to krivi

PREUZETO SA: ONLINE IZDANJE DNEVNI AVAZ

O: M. KADRIĆ

Povodom dodjele šestoaprilske nagrade danas je u Sarajevo došao ugrožene narode “Internacional” Tilman ZPočasnim građaninom grada Sarajeva u 2014. Komšić je tokom susreta sa Zulchom naglasio da je on mezemlju, te da je zaslužio ovu nagradu. - Velika nam je čast da je Tilman Zulch proglašen Poobavezuje da kao građanin Sarajeva nastavi svoKomšić.

Zulch je dodao kako je i sam bio izbjeglica, te da je smatrao zadatkom svoje porodice da pomogne izbjeglicama.

GOUDA, 30

NAKON ŠTO JE PROGLAŠEN POČASNIM GRAĐANINOM GRADA SARAJEVA

ka je potpisala Dejtonski sporazum, smatram da je to krivično djelo

IZDANJE DNEVNI AVAZ » VIJESTI » SARAJEVO | OBJAVLJENO: 05.04.2014.

Tilman Zulch

toaprilske nagrade danas je u Sarajevo došao predsjednik Društva za ugrožene narode “Internacional” Tilman Zülch, koji je odlukom Gradskog vijeća proglašen

aninom grada Sarajeva u 2014. godini.

Zulchom naglasio da je on među prvima digao glas protiv agresije na našu zemlju, te da je zaslužio ovu nagradu.

ast da je Tilman Zulch proglašen Počasnim građaninom našeg grada. To ga ujedno anin Sarajeva nastavi svoju borbu za pravedniju i uljuđeniju BiH

Zulch je dodao kako je i sam bio izbjeglica, te da je smatrao zadatkom svoje porodice da pomogne

30. juli 2014.

27

OM GRADA SARAJEVA

ka je potpisala Dejtonski sporazum, smatram da je to krivično djelo

2014. AUTOR: Z. KARIĆ

predsjednik Društva za ća proglašen

u prvima digao glas protiv agresije na našu

aninom našeg grada. To ga ujedno eniju BiH - kazao je

Zulch je dodao kako je i sam bio izbjeglica, te da je smatrao zadatkom svoje porodice da pomogne


28


Tilman Zülch i Ivo Komšić, gradonačelnik Sarajeva

"Osim uloge u uništenju BiH koju je imala srpska strana, svoju veoma veliku ulogu su igrale britanska i francuska vlada. Ono što me čini mnogo tužnim jeste i uloga Njemačke. Mi smo prihvatili više od 300.000 izbjeglica iz BiH, a ti ljudi su u našem društvu zaista bili omiljeni. Zatim je došao Dayton, a ujedinjena Njemačka potpisala je Dejtonski sporazum, odnosno na neki način razjedinjenje BiH. Smatram da je to krivično djelo", istakao je Zülch. Zülch je naglasio da tek sada počinje rad svih prijatelja BiH, koja treba da bez podjela i barijera što prije postane članica EU i NATO-a. - To moramo sprovesti na način da ona bude jedinstvena i bez svih lažnih podjela - dodao je Zulch.

Z A H T J E V za prijem Bosne i Hercegovine

u pridruženo članstvo Evropske unije Adresirano: Martin Schulz Predsjednik Evropskog parlamenta Herman Van Rompuy Predsjednik Evropskog vijeca José Manuel Barroso Predsjednik Evropske komisije Catherine Ashton Visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU Štefan Füle Povjerenik za proširenje Evropske unije David Cameron Premijer Velike Britanije Angela Merkel Kancelarka Savezne Republike Njemačke François Hollande Predsjednik Republike Francuske


29


Vaše ekselencije / Poštovani prijatelji, Poznato Vam je da je trenutno važećim zakonskim rješenjima, regulisanim Daytonskim mirovnim sporazumom, ustrojstvo Bosne i Hercegovine u nepomirljivoj koliziji s konvencijama UN i međunarodno-pravnim normama, kao i osnovnim građanskim pravima i slobodama, što samo po sebi nameće nužnost reformi, koje su ujedno i uslov za prijem naše zemlje u Vaše članstvo. Međutim, zbog Daytonom definisanih mehanizama blokade kod donošenja odluka nemoguće je te reforme sprovesti u Parlamentu, jer političkoj volji jednih, suprostavljena je ideološka volja drugih, koji i dalje sprovode rigidne planove svojih mentora iz vana, čime smo mi, građani Bosne i Hercegovine, dovedeni u gotovo bezizlaznu situaciju. Kako bi došlo do pomaka u zaštiti građanskih prava potrebno je za početak u zakone Bosne i Hercegovine dekretom OHR-a unijeti odgovarajuće akte zemalja Evropske unije koji se tiču temeljnih civilizacijskih vrijednosti vezanih za kažnjavanje veličanja nazadnih ideologija, kao i negiranje genocida. Evropska unija, SAD, Savjet Evrope, te druge vodeće svjetske demokracije, u svojim parlamentima donijele su rezolucije osude Srebreničkog genocida, što ima i obavezujuću težinu. Usprkos tome u Bosni i Hercegovini svakodnevno svjedočimo veličanju fašizma i ismijavanju njegovih žrtava, čime se direktno omalovažavaju i krše međunarodno pravo i spomenuti akti najviših zakonodavnih tijela navedenih država. Kao građani Bosne i Hercegovine ponosni smo što je u vrijeme Udruženog zločinačkog pothvata i agresije na svoju teritoriju, praćenog neviđenim terorom i Genocidom, naša domovina u praksi implementirala sve pozitivne vrijednosti na kojima deklarativno počiva Vaša zajednica evropskih država i naroda, odnosno branitelji su tada na slobodnim teritorijama sačuvali Bosnu, dok su agresori na okupiranim područjima do temelja srušili Evropsku uniju. Usprkos tome, umjesto zaslužene nagrade, naša zemlja kažnjena je navlačenjem Daytonske luđačke košulje, kojom su istovremeno legalizirane i legitimizirane anticivilizacijske fašističke ideologije koje su je rušile, što je samo po sebi opasan historijski i međunarodno-pravni incident. Vaše Ekselencije / Poštovani Prijatelji, Zbog svega navedenog, uime 80% bh. građana koji po svim anketama budućnost svoje države vide u Evropskoj uniji, zahtijevamo da u interesu održive i trajne stabilizacije stanja i otvaranja perspektive za prosperitet Bosne i Hercegovine i ovog dijela Evrope, donesete momentalnu i bezuslovnu odluku o njezinu prijemu u Vaše pridruženo članstvo, na prijelazni period ne duži od tri godine. Za vrijeme perioda od tri godine Vaša Unija bi svojim direktnim angažmanom asistirala u sprovođenju strukturalnih reformi i izradi modernog, sa svojim zakonima i međunarodnim konvencijama usaglašenog Ustava Bosne i Hercegovine, kako bi i formalno bili ispunjeni uslovi za naše punopravno članstvo. Podsjećamo da je Hrvatska već članica EU, a Srbija i Crna Gora su dobile status pridruženih članova, čime je nama kao građanima Bosne i Hercegovine, na čijoj teritoriji se i po presudama Tribunala u Den Haagu odvijao međunarodni ratni sukob u kojem su spomenute susjedne države učestovale kao agresori, odaslana indikativna poruka o aršinima međunarodnih zakona, te poimanja građanskih prava i pravde kao vječne kategorije. Argument više za prijem Bosne i Hercegovine u Vaše pridruženo članstvo je i činjenica da su stotine hiljada naših građana, svojevremeno žrtava etničkog čišćenja, sada i Vaši građani, odnosno državljani EU.


30


Smatramo da za Bosnu i Hercegovinu treba osmisliti koncept po uzoru na Maršalom plan, koji će osim ekonomije obuhvatiti i segmente poput državne uprave, lokalne samouprave i ljudskih prava, a potrebno je formirati i antikorpucijsko tijelo EU sa sjedištem u BiH, koje će se baviti ulaženjem u trag tokovima plijena ratnog profiterstva i postratnog privrednog kriminala u regionu, koji je po pouzdanim saznanjima, u režiji nekih aktualnih nosilaca političkih funkcija, a zahvaljujući Daytonskom mehanizmu o tzv. specijalnim vezama entiteta sa susjednim državama, iz naše zemlje dislociran u zemlje susjedstva i obratno. Predlažemo i istragu da li se ruskim investicijama u BiH i šire pere novac zarađen poslovima ruske mafije koja operiše diljem svijeta, s čime u vezi nužno je oformiti odgovarajuće povjerenstvo EU i SAD, jer na primjeru aktualne agresije na Ukrajinu, moguće je da Rusija upravo taj novac koristi za finansiranje svoje ekspazionističke vojne mašinerije. Na kraju apostrofiramo da je Bosna i Hercegovina, kao stara evropska država, šansa i test Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama, da na djelu dokažu privrženost svojim osnovnim načelima, ali i da njezinim prijemom u svoje političko-sigurnosne strukture ojačaju svoj geostrateški položaj u ovom dijelu Evrope, koji djelovanje Rusije sve otvorenije ugrožava. S poštovanjem, Edit Agović, NVO Građanski Monitoring Hamdija Čustović, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike Luka Markešić, Hrvatsko narodno vijeće Bosne i Hercegovine Emir Ramić, IGK - Institut za istraživanje genocida - Kanada Jadranko Odalović, BGV – Bosansko Građansko Vijeće Ervin Sendijarević, EU Bosanski Kulturni Centar Satko Mujagić, BiH Platforma Nizozemska Mehmed Pargan, CMOK– Udruženje građana za mir, obrazovanje i kreativnost Ismeta Mameledžija, Udruženje za mlade “Youth Prosperity” Elvira Kapo, Fondacija “SEDRA” Holandija Ibrahim Osmanbašić, Udruženje za kulturu Novo Sarajevo


31


VUČIĆEVA POSJETA BiH

14. maja 2014. Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine pozdravlja posjetu premijera Republike Srbije Sarajevu kao formalni čin dobre volje susjedne države. Međutim, gospodin Vučić nije Willy Brandt u čijem je moralnom gestu međunarodna zajednica prepoznala istinsku volju Njemačke nacije da jednom za svagda raščisti sa svojom ulogom u Drugom svjetskom ratu! Da bi nas uvjerio u iskrenost svojih namjera, gospodin Vučić mora biti mnogo hrabriji i konkretniji kako bi se suočio sa ratnim zločinima koji su počinjeni u ime srpskog naroda. Srbima u Bosni i Hercegovini morao je jasno reći da je to njihova država a Sarajevo njihov glavni grad, kao što je to svojevremeno uradio gospodin Mesić u Hrvatskoj. Posjeta Vučića Sarajevu nije nas uvjerila da je predsjednik Vlade Republike Srbije zaista trajno zamjenio vučju kožu jagnjećom. Tek onda kada se prepozna genocidni karakter entiteta kojem daje podršku i odrekne se usluga onih političara iz RS-a koji svečano dočekuju ratne zločince iz Haga prepoznat ćemo istinsku volju koja će graditi ljepšu budućnost za obje zemlje! Politika susjednih država mora se graditi na principima antifašizma kao garanta uvažavanja jednakosti i ravnopravnosti svakog građanina Bosne i Hercegovine. Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine www.strankadijaspore.com <http://www.strankadijaspore.com> facebook stranka dijaspore, stranka dijaspore BiH e-mail adresa: [email protected] <mailto:[email protected]>

ŠUTNJA O ZLOČINU

AVAZ ONLINE - KOMENTAR DANA

Pise: Almasa Hadžić Subotnja dženaza u Vlasenici, gdje su, između ostalih, ukopani spaljeni posmrtni ostaci i vlaseničkih studentica, sestara Aide i Velide Karać, još je jedna u nizu opomena da šutnju o zločinima počinjenim u proteklom ratu zakonom treba sankcionirati.


32


Aidu i Velidu Karać u septembru 1992. godine iz njihove kuće odvele su, a potom mučile i ubile njihove srpske komšije. Rijetki svjedoci tvrde da su to bili njihovi dojučerašnji školski drugovi koji su, skupa sa svojim očevima, stričevima, ujacima, kumovima, mržnjom zarežali na svoj bošnjački komšiluk, ubijajući, silujući, paleći sve što je nosilo bošnjačko ime i disalo bošnjačkom dušom. Sestre Karać, s grupom vlaseničkih žena i djevojaka, poznato je, bile su zatočene u jednoj bošnjačkoj kući u centru Vlasenice. Zajedno s vlasnicima kuće, danima su bile mučene. Nakon ubistva, njihova tijela zločinci su spalili u nadi da to šta su radili nikada niko neće saznati niti će se o tome pričati. Dok su u subotu na lokalnom mezarju ukopavane ugljenisane koščice sestara Karać i drugih Vlaseničana, njihove ubice mirno su ispijale kafu u baštama lokalnih kafića. Isti ti već godinama, što u Vlasenici, što u drugim podrinjskim općinama, nesmetano djeluju na raznim nivoima vlasti, razvijaju privatne biznise ili, pak, kao „lučonoše suživota i tolerancije“ ubiru plaće kroz razne domaće i međunarodne nevladine organizacije. Za to što je većina vlaseničkih zločinaca još na slobodi, osim neučinkovitog pravosuđa, kriva je i bošnjačka šutnja. Oni Bošnjaci koji nemaju hrabrosti ili neće da javno prstom upru u lica ubica svojih sestara, braće, očeva i komšija nisu svjesni da su te iste ubice već othranile svoje zločinačko potomstvo. Pitanje je samo kada će početi režati.

K U L T U R A

AKADEMIKE SPOPALE POLEMIKE: Akademik Muhić replicirao akademiku Filipoviću da “ne može biti veći od svog naroda”! The Bosnia Times 1. Maj 2014. | Filed under: Bosna I Hercegovina,Komentari,KULTURA

V I J E S T I/POLEMIKE

Akademik Ferid Muhić održao lekciju akademiku Muhamedu Filipoviću kako “ni jedan čovjek, koliko god on bio veliki, ne može biti veći od svog naroda, bez obzira koliko taj narod inače bio malen; ni jedan čovjek, koliko god bio sujetan i ohol, nema pravo ponižavati svoj narod, koliko god taj narod inače bio ponižen! Pojedinac je pojedinac, a narod je narod”.

akademik Ferid Muhić


33


SARAJEVO: The Bosnia Times- Nakon što su dva bošnjačka akademika, Muhamed Filipović i Ferid Muhić, “razmijenili mišljenja” na FACE TV, zaustvaljen je “do daljnjeg” svaki oblik komuniciranja djelovanja BANU-a, pa i SBK, novoosnovanih bošnjačkih institucija. A polemike se nastavljaju… Akademik Muhić je replicirao akademiku Filipoviću na portalu bosnjaci.net.

Evo Muhićevog portreta akademika Muhameda Filipovića Tunje: “Volter, jedan od najvećih polemičara svih vremena, brilijantno je definisao suštinu vođenja polemike kao ličnog obračuna, koja već odavno caruje na našim prostorima:

“Pljujte što više po vašem oponentu! Nešto će se sigurno i zalijepiti!“ Ali, čak je i lucidni Volter zaboravio da je ono što se zalijepi, ipak samo – pljuvačka! A pljuvačka nije nikada bila argument. Naši polemičari se pljuju na veliko, pa nije čudo što se dosta toga zaista i zalijepilo. Ali, osim što su manje-više svi ispljuvani, malo koji argument se kod njih može pronaći! Tako mora i biti, jer cilj takve polemike upravo i jeste ispljuvati protivnika što više.

Međutim, cilj svake ozbiljne, civilizovane polemike nije pljuvanje, nego utvrđivanje istine o predmetu rasprave, uz poštovanje principa pravednosti. A pravednost je stanje u kom je svaka stvar na svom mjestu. Pravednost u polemici je kada su argumenti i činjenice na svom mjestu, i kada logično vode do određenog zaključka. Kada neko proglasi svoj stav za argument ili za činjenicu samo zato što je to njegov stav, i time sebe postavi iznad argumenata i činjenica, onda je tu riječ o pljuvanju po istini i jasnom primjeru nepravde u polemici!

Jedan znameniti savremeni pisac Albanac, optužio je Albance – svoj narod! – da su učinili istorijsku grešku što su svojom voljom primili islam! Neki znameniti savremeni Bošnjaci optužuju Bošnjake – svoj narod! – da su sami krivi za agresiju izvršenu nad RBiH i za stvaranje genocidne RS, jer su učinili istorijsku grešku kada su odlučili da odbrane svoj nacionalni identitet! Kao što ni jedan narod nema pravo optužiti ni jednog pojedinca za njegovu ličnu odluku, tako ni jedan pojedinac nema pravo optužiti svoj narod za njegovu odluku! Pogotovo kada za to nema nikakvih argumenata i kada ni jedna činjenica ne potkrepljuje ni jedan ni drugi navedeni primjer! Ali, i sasvim nezavisno od argumenata i činjenica, mora biti jasno: ni jedan čovjek, koliko god on bio veliki, ne može biti veći od svog naroda, bez obzira koliko taj narod inače bio malen; ni jedan čovjek, koliko god bio sujetan i ohol, nema pravo ponižavati svoj narod, koliko god taj narod inače bio ponižen! Pojedinac je pojedinac, a narod je narod. I Albanci i Bošnjaci su danas i maleni i poniženi narodi, ali opet ne samo da ni jedan čovjek, nego čak ni jedan drugi narod, nije ni veći, ni dostojanstveniji od ova dva naroda, niti smije sebi dati za pravo da prigovara bilo jednom, bilo drugom narodu što nisu slušali njega nego su, ne pitajući ga, uradili to što su uradili. Jednom sam sav usplahiren, dotrčao do čovjeka koji se, čisteći snijeg sa krova, okliznuo i pao. Dok sam ga cijelog u krvi pokušavao osvijestiti, istrčala je njegova žena i unoseći mu se u lice, na sav glas ga napala: “Jesam li ti sto puta rekla, nesrećo jedna, da se ne penješ na krov! Tako ti i treba kad me nisi slušao!“ Kada se neko ponaša prema svom narodu u nevolji, onako kako se je ova žena ponašala prema svom unesrećenom mužu, to je onda primjer velike nepravde na djelu!”


34


VEČER BiH KULTURE U ORGANIZACIJI UDRUŽENJA BIHRO ROTTERDAM

14. aprila 2014.

Polaznici Bosanske dopunske škole BIHRO

Udruženje BiHRO Rotterdam organiziralo je "Večer BiH kulture" 14. aprila 2014. kojom prilikom je predstavljena i pozorišna grupa iz Sarajeva sa predstavom "Bajka o ribaru i ribici" . Program je nastavljen razgovorom sa piscom Mirsadom Bečirbašićem. Glumci Elma Ahmetović i Senad Bostanđić su oduševili djecu polaznike Bosanske dopunske škole u Rotterdamu. Ambasador Ahmet Halilović je u prigodnom govorom pozdravio inicijative Udruženja BiHRO na uspostavljanju i jačanju veza u oblasti saradnje na polju kulture sa udruženjima iz Bosne i Hercegovine.


35


LIKOVNI UMJETNICI IZ BiH U ISTANBULU

BiH predstavljali Branka Turkić, Izet Alečković i Džeko Hodžić i iz Holandije Nail Ċelović Umjetnički simpozij koji se u Istanbulu održao u organizaciji Univerziteta “OZYEGIN” pod vođstvom turskih umjetnika Sinana Jazdimana i Orhana Džebrailolua okupila je ovoga aprila 55 umjetnika iz 25 zemalja. Bosnu i Hercegovinu predstavljali su Branka Turkić, Izet Alečković i Džeko Hodžić. Osim predstavnika iz BiH na simpozijumu su učestvovali Adis Fejzić, kao predstavnik Australije, i Nail Ćelović iz Holandije. Poziv našim umjetnicima upućen je na osnovu uvida u njihov cjelokupni stvaralački opus i njihovu vezanost za BiH, bilo putem školovanja i življenja ili odgovarajućeg tematskog interesovanja. Umjetnici su imali intenzivne radionice i predavanja tako da je bilo dosta prilika da se sa kolegama iz drugih zemalja uspostave kontakti i razmjene iskustva te prosiri osnova za dalju saradnju u sferi umjetničkog stvaralaštva. Tokom sedmodnevnog boravka u Istambulu umjetnici su imali na raspolaganju sve pogodnosti potrebne za rad ali i priliku da obiđu kulturno-historijske spomenike. Simpozijum se održavao na Univerzitetu, gdje su bili na raspolaganju ateljei u kojima su umjetnici radili i gdje su umjetnici bili smješteni. Posebno zadovoljstvo učesnicima simpozijuma pričinjavalo je stalno prisustvo profesora i studenata koji su im ukazivali posebnu pažnju i poštovanje. Organizatori su, osim obilaska svih značajnih kulturno-historijskih znamenitosti i muzeja, učesnicima simpozijuma omogućili i krstarenje Bosforom. Umjetnici su mogli vidjeti i sve značajnije kolekcije savremene umjetnosti, sto su mnogi od njih i učinili. Na kraju boravka u gradu na Bosforu priredjena je izložba djela nastalih tokom odrzavanja simpozijuma. M. Midzic


36


"PREŽIVLJUJUĆI BOSANSKI GENOCID: SREBRENIČKE ŽENE GOVORE" Aytorica knjige Leydesdorff: “U Holandiji se mijenja odnos prema genocidu u Srebrenici”

F OBJAVLJENO: 15.05.2014. 18:44 | AUTOR: FENA OTO: ARHIVA

Na sreću, svijest ljudi u Holandiji se mijenja prema genocidu u Srebrenici, iako ne vjerujem da će žrtve uskoro dobiti reparaciju - izjavila je za Agenciju Fena Selma Leydesdorff, autorica knjige "Preživljujući bosanski genocid: Srebreničke žene govore". Ona je to kazala na večerašnjoj javnoj raspravi "Srebreničke žene svjedokinje zauvijek" koja je uz ovu knjigu upriličena u Sarajevu u organizaciji Centra za proučavanje historije Međunarodnog foruma "Bosna" i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. - Nakon što sam pročitala službeni izvještaj Vlade Holandije koji me jako razljutio, odlučila sam učiniti nešto kako bi se u Holandiji čuo glas žrtava Srebrenice. Osjećala sam da je to moja obaveza. Na početku sam nailazila na otpor Vlade Holandije, ali knjiga je ipak izašla - naglasila je. Dodala je da se konkretno nije bavila okrutnošću genocida, već da je više zanimalo na koji način se ljudi suočavaju s posljedicama genocida te kako stanovnici Srebrenice nastavljaju živjeti poslije genocida. - U knjizi su sažeta svjedočanstva više od 60 preživjelih žena koje su svjedočile genocidu u Srebrenici. Na knjizi sam radila sedam godina i stalno sam putovala iz Holandije u Sarajevo i Srebrenicu. Na početku sam nailazila na otpor žena, jer dolazim iz Holandije, ali poslije sam ostvarila kvalitetu saradnju - istakla je. Leydesdorff je dodala da je ovo prvo predstavljanje engleskog izdanja knjige u BiH, iako su prije bila dva predstavljanja na bosanskom jeziku u Tuzli i Sarajevu. Naglasila je da je knjiga jako dobro prihvaćena u Sjedinjenim Američkim Državama.


37


BRAĆA

(Odlomak iz priče u nastajanju: Srebrenički rulet)

Priredio: Halil Džananović

http://tacno.net/kultura/halil-dzananovic-izbjeglicka-izjava/

Drhtao je, kao čovjek koji se tom' vijekovima prilagođavao. Ali on je i poskakivao s noge na nogu, pokušavajući da obuzda sopstvene ruke koje su se otimale. Jedna, da zagrli brata, a druga da ponovi nikad završenu scenu u kojoj Abel ubija Kaina.

Sidik je preblijedio kao krpa, a iz očiju mu je izbijala stravična mržnja. Sijevalo je odnekud iz njegove nutrine, kao da se čitav život u njemu to skupljalo. Ta neviđena mržnja oblikovala je lice, meni do tad' nepoznato. Tadašnje sekunde su zaista bile vječnost. Osluškivao sam šumove iz njega, krkljanje nalik mrtvačkom hropcu. Zatim vrisak koji se brzo izgubio u tutnjavi tenkova, što su, preko drinskog mosta u Skelanima, iz Srbije, prelazili u Bosnu.

Trgnuo je nož! Skočio sam na njeg' i u zadnjem trenutku ga spriječio da sam sebi ne zarije sječivo u trbuh. Stariji brat ga je smirivao, takoreći ničim, jer riječ u Srebrenici više nije imala smisla, nije se ni čula kako treba. U Srebrenici je bio vakat u kom smo se ćutanjem il' vriskom sporazumjevali, javljajući tako da nekog ponovo nema ili da nas još jednom nema.

Umirali smo neuki umiranju, te smo to s određenim iskustvom ponavljali. U istim selima i gradovima, na izbačenom laktu Bosne i Hercegovine, koji se drinskim rukama vezivao za Srbiju. Plaćali smo račune predaka, ali uvijek u sitnini i nedovoljno i tako smo i mi ostajali dužni. Tek toliko da nas buduća pokoljenja pomenu.

Na putu k' Srebrenici, kad se Sidik malo smirio, ispričao sam im priču na koju nisu reagovali. Vaš otac, moj daidža (ujak), prije braka s vašom majkom, ženio se dvaput. Prva žena je bila iz okoline Potočara. Taj brak je kratko trajao. Nakon tog oženio je ženu koja je bila iz srpske porodice. Zagorka se zvala. Dobili su dva sina. Sabriju i Mirsada. Sabrija je bio naočito i napredno dijete, pa ga vaš otac nazva Tarzan. Tako ga je zvalo i upamtilo cijelo selo.

No, i taj brak se srušio. Sud je Sabriju (Tarzana ) dodijelio majci, a Mirsad je ostao kod vašeg oca. Jedno vrijeme Mirsad je proveo kod djeda i majke (nene). Sve dok se vaš otac nije ponovo oženio, taj put s vašom majkom. Deniz je bio rođen, a ti Sidik, ti si tek bio u planu kad je Mirsad (dijete od nepunih pet) naprasno umro. Dolazila je i policija da ispituje vašu majku. Ali je moja majka Fatma stala u njenu odbranu i posvjedočila da vaša majka nije otrovala Mirsada, vašeg polubrata, o čemu je šaputalo cijelo selo i pola čaršije.

U međuvremenu, Zagorka, bivša žena vašeg oca, je Sabriju u crkvi krstila imenom Zoran. Zorana je u život odgojem uveo djed, koji nije imao dobro mišljenje o muslimanima. Uz to, imao je neke neraščišćene račune iz Drugog svjetskog rata, koji je proveo u četničkim jedinicama, čiji plan je bio, kao što se zna, da se muslimanima Podrinja, pa i cijele BiH zatre trag i zlo sjeme - kako je inače Zoranov djed govorio.

Ti si, danas, Sidik, htio da ubiješ Sabriju, odnosno Zorana, tvog brata po ocu...


38


Danja Gašpar Đokić: Fragment o kostima u kojoj ćeš me majko od zemlje odvojiti i prepoznati po anatomiji 206-350 ovisno o dobi u lubanji (22 kosti): u srednjem uhu (6 kostiju) u grlu podjezična kost u ramenom pojasu (4 kosti) u prsnoj šupljini (25 - 27 kostiju) u kralježnici (24 kosti) u ruci (6 kostiju) u šaci (54 kosti): u zdjelici zdjelična kost u nozi (8 kostiju) u stopalu (52 kosti) ili po duši o rako otvorena iz koje majke odvajaju kosti od snopova i plaču suzom zemlje okoštale da bi se prepoznale Mina Imširović : SREBRENICA Mojoj majci su otrgnuli ruku, lijevu ruku, kojom je držala Drinu. Mojoj majci su iščupali srce iz njedara, častili se, kidajući ga, zvjerskim čeljustima. Ali, (kao svjedok) niknuo ljiljan iz kostiju, Bošnjak je još tu i još ga ima... Mojoj majci su katili iskasapili kćerku rumenog lica. Razgolićena u suzama, pred očima čovječanstva, utrnula je u bolu, nijema Srebrenica.


39


Tanja Zubčević Alečković: KRVNIK Možda ću moći jednom krvnika u oči pogledati. Ruke mu krvave vezati, srce iščupati i gorku pobjedu OPLAKATI.

IZMEĐU RADOSTI DJETINJSTVA I STRAHA

Admira Suljagić u Kući demokratije ProDemos u Hagu

Govor u suzama: Admira Suljagic u Kući demokratije ProDemos

Den Haag, 1. Juli 2014.


40


Autorski tekst: Izmedju radosti djetinjstva i straha

Djetinjstvo! Voljela bih da se ne sjećam tih godina. Kad bih mogla bar da sklopim oči i opet kad ih otvorim da se ne sjetim onog bola, patnje, gladi i plača. Da to bude noćna mora iz koje ću se probuditi i sve zaboraviti.

Ali ne(!) sve je istina! Ja sam budna. Ne sanjam. Osjećam, bolujem i plačem, ali ne spavam. Ja vidim tužne ljude, vidim krvave slike, uplakane oči najdražih. Ja osjećam njihovu bol, čujem njihov vrisak. Sa svih strana se čuje: "Upomooooć!" Želim da pomognem, ali kako? Šta da radim? Da i ja dozivam pomoć? Niko me neće ni čuti, ni pomoći! Da bježim, ali kuda kad nemam gdje pobjeći!

Ne mogu da ne čujem, ne mogu da ne gledam...ostaje mi samo molitva Bogu da me spasi, da sve zaboravim, ako se može zaboraviti, da se sakrijem, ali nemam gdje. Svi zovu Boga, mole se: "Bože, Ti si jedini! Pomozi nam, spasi našu djecu! Nađi nam i pokaži put iz Srebrenice. Spasi nas!"

Rijeka krvi lila je niz Srebrenicu. Sunce nije izlazilo. Vječiti olujni mrak progutao je Srebrenicu. Ptice nisu pjevale, nije se čuo pseći lavež, sabahom se nije čuo glas pjetlova. Sve je, za jedan dan, nestalo. Ujutro, ako se živ probudiš, shvataš da si sve izgubio! Umjesto ptica čuo bi se prasak i tutnjava granata a nakon toga vrisakovi i plač. Nisi mogao koračati a da ne staneš na krv, nisi mogao gledati a da ne vidiš patnju u očima drugih, suze bola. Sva radost života je netragom nestala, svi su patili, nestajući u vlastitoj boli! Nije više bilo nikakve nade, ničeg nije bilo osim neprekidnog stradanja.

Znali su da će umrijeti. Bilo je samo pitanje vremena. Dijeca su plakala tražeći hljeba, a roditelji nisu imali odakle donijeti. Niko više nije znao kako izgleda pravi, bijeli hljeb. Ponekad bi neko u skloništa donio neslanu prohu (kukuruzni hljeb) i svako bi dobio po mrvicu, ali je to bilo nedovoljno da bi se preživjelo. Svaki dan se umiralo. Majke su plakele jer nisu imale hrane za svoju dječicu, nisu imale deke da ugriju svoju mezimčad. A ona su plakala, vrištala, tražila i, na kraju, umirala u majčinskim naručjima.

Nakon nekoliko dana, u skloništu, bez hrane, grijanja, u vodi koja je lila iz cijevi, majka iznemogla od bola i bolesti bi umirala. Samo su najjači preživjeli te strahote.

Kako bi koji dan prolazio sve bi se veći strah osjećao. Vidjelo se to na blijedim i izmučenim licima stanovništva Srebrenice. Niko nije znao da li će ostati živ, do slijedećeg dana, da li će opet ugledati sunce? Hoće li ikad nestati ta zastrašujuća bol u grudima. Hoće li ikad prestati stradanja? Mogu li oni koji prežive smoći snage da to zaborave?

Ne, Srebrenica, rat, odlazak od kuće, to nikad niko neće zaboraviti. Srebrenica je zauvijek ostavila boleći trag u mom srcu. Ona zauzima najveći dio mog života. Ona mi je oduzela djetinjstvo! Prerano sam odrasla. Nisam znala za sreću, za kuću punu ljubavi. Nisam znala za riječi: „Volim te, sine!“ sa brižnim pogledom uvijek bi uslijedilo: ''ako se ja ne vratim slušaj mamu!"

Ta patnja, ti mračni dani, more prolivenih suza, bol u srcu, skrovište puno vlage i vode, krvave ulice, leševi na svim stranama, plač gladne djece...To je moje djetinjstvo. Mogu ga nazvati jednom jedinom riječju: SREBRENICA! Svi, koji su preživjeli, znaju kako je bilo. Ne ponovilo se!

Voljela bih da nikad niko ne dočeka ono što sam ja. Voljela bih da svi budu sretni, da ne čuju prasak granata, da ne čuju vrisak ranjenih, da ne vide krvave ljude, koji bespomoćnim, poslednjim uzdahom traže pomoć. Da nikada ne budu rastavljeni od svojih roditelja, da im ne bude uskraćena ljubav očeva i majki. Voljela bih da i ja to nisam dočekala, ali moja je sudbina bila takva. Zato gradimo državu na ljubavi i prijateljstvu, za našu djecu. Da ne dočekaju ono što smo mi.

Admira (Šejla) Suljagić


41


MAJKA SREBRENICE ( A majke umiru od srčanih udara) Kraj mezara sina svoga kleknula je majka stara tihi šapat- molitveni ko da s dušom razgovara Dušom svog' jedinca- sina dok sjećanjem slike lete postrojeni za strijeljanje među njima njeno dijete Sin jedinac od šesnaest njenog srca plod i nada vapaj, krici, i pucnjava na oči joj tama pada Postrojeni za smaknuće ponovljene strašne slike nijemost bola majčinskoga sledila je i urlike Čemer slutnje i samoće pratilje su zle joj sreće i ponovo ko da gleda one što ustati više neće Među njima svog jedinca otrgnutog iz okrilja njena okrenutog licem prema zemlji od bola bi pukla čak i stijena Njenom jedincu ubiše san slomiše neodigran ples života pucaše u zbir đačkih ocjena... zalud su sunčevi zraci padali na ramena njena I ponovo ko da je čula sve odjeke i pucanj u sina jedna zvijezda nebom se prosula i jedan san survan u bezdan i mnogo snova i nevinih lica i bezbroj gradova i SREBRENICA Bol u duši vatrom je opeče ni diplomu, ispraćaj u vojsku, pjesmu kićenih svatova... majka nikad dočekati neće I još tutnjećih bezbroj rafala


42


u budućne unučiće koje majka nije dočekala

Autor: Zekira Kira Ahmić

Sve ove godine- poratne koračala, batrgala, svaku kost pregledala; u hladnjačama crne vreće osluškivala! obilazila stratišta, nijema i mrtva na njima ''Eto, hvala Bogu, više nisam sama nakon desetljeća lutanja po jamama nisam više sama, u mojoj priči; kroz neprebol Srebrenice pronašla sam dječije koščice!" Mjesto sina nišan bijeli i mirisi bejturana i jecanja Srebrenice vječnost tuge i usuda niz majčino teku lice A mati ko mati i dalje pati kroz košmarna sjećanja nijema tumara rata nema, ne puca se više; a majke umiru od srčanih udara Autor: Zekira Kira Ahmić


43


PROMOCIJA KNJIGE ENISE BUKVIĆ “JA – MI DRUGE” U ARNHEMU I STICHTINGU SABA U AMSTERDAMU

(Pisati o dvije promocije i nije baš zahvalno. Na jednoj nisam bio a na drugu (za)kasnio) Enisu Bukvić sam prvi put upoznao u Njemačkoj, na sastanku Glavnog odbora SSDBiH. Kasnije smo se ponovo sreli na Kongresu SSDBiH u Sarajevu. Na osnovu njenog nastupa, referata, ponosa koji se reflektirao iz njenog bića, Sebstva, javstva... shvatio sam da se radi o izuzetnoj dami. Naravno, tokom naših neobaveznih ćaskanja od nje nisam baš puno mogao saznati kakva je kao osoba (a možda nisam ni mogao ukapirati jer sam, u to vrijeme, svojski lokao). Kasnije, zahvaljujući njenoj knjizi ''Naš Put'', saznavat ću, detalj po detalj njene priče koja nam nudi nadu i mogućnost da ne upadamo u zamke koje ponajprije sami sebi isplićemo. Ko pauci vlastitih odraza, ko sjenke sjenki onih (nas) koji su bolji nego što jesu. Da se skratim parafrazirajući Miljenka Jergovića, koji je u osvrtu na Mešinu godišnjicu, tumačeći na sebi svojstven način roman Derviš i smrt, između ostalog kazo: '' Hasan je svjetlost kojom je obasjan roman.” Analogno tome liči da je lik i djelo Enise Bukvić, u bb. (bibliobiografskim) podacima naše dijaspor(n)e zajednice svjetlo koje će ostati kao trag i neka vrsta putokaza. Kao nada da ćemo se sebi i domovini vratiti. No da me ne bi odvuklo u pogrešnom pravcu i da ovaj prilog (nedo Bog) povuče na banaliziranje jedne orginalne knjige, a samim tim i njene autorice, poslužit ću se citatom iz jednog intervjua:

Promocija knjige Enise Bukvić „Ja – mi druge“ u Arnhemu

"RAVNOTEŽA RIJEČI, MISLI I OSJEĆAJA'' “Potreba za pisanjem javila se onog trenutka kada sam spoznala da jedino tako mogu riješiti ogroman teret koji sam nosila u dubini sebe. Premda me je u početcima bilo strah početi pisati, imala sam sreću poznavati i susresti se s Predragom Matvejevićem na jednom mom predavanju na jugu Italije gdje mi se kasnije javio i rekao ''Enisa, trebala bi početi pisati'', kazala je na promociji autorica knjige Enisa Bukvić te dodala kako joj je pisanje uvelike pomoglo da uravnoteži riječ, misao i osjećanje." (Citat preuzet s portala Tačno.net, op. a.) DVIJE PROMOCIJE U JEDNOM DANU


44


Sticajem okolnosti: katastrofalne vremenske nepogode u napaćenoj BiH, koje su, što se i podrazumijevalo, uzrokovale neslućene humaniterne odjeke ''našeg naroda'' kog nesreće fascinantno zbližavaju te početak Ljetnog solsticija ili suncostaja, koji podrazumijeva godišnje odmore, promocija nove knjige Enise Bukvić: Ja- mi druge, zakazane je, u Holandiji, za isti dan na dva mjesta, udaljena stotinjak i kusur kilometara. Ličilo je na nimalo obećavajuće. Uobičajeno, malkice sam zakasnio, ali, na neki način, i nisam jer su Enisa i njene pratilje stigle prije ugovorenog termina. Dvadesetak prisutnih članova Stichtinga Saba su na osnovu aktivnog učešća pokazali iskrenost i želju da iskoriste ovaj kulturni događaj tokom razgovora publike i autorke. Predstavnica Sabe Dina Sović Kapetanovic je, u svojstvu domaćina, pripremila i organizacijski doprinijela da promocija ostane zapamćena kao kvalitetno družnje protkano anegdotama i našim doskočicama. Saba je uvijek otvorena za ovakvu vrstu manifestacija - dodala je, na kraju druženja s knjigom i autorkom, Dina Sović Kapetanović.

Autorica knjige Enisa Bukvić na promociji u Amsterdamu Enisa je s vidljivim zadovoljstvom na licu i ushitom koje emituju samo osobe vične zahvalnostima pričala da su je u Arnhemu najsrdačnije dočekali i bratski pa i sestrinski ugostili. Nije ni čudo, mislio sam u sebi, jer su me ti, prevashodno Bošnjaci, koji borave, djeluju, stvaraju događaje... svojevremeno inspirisali da se preispitam u zapisu: Nebo nad Holandijom. Kad bolje, na miru, razmislim moglo je to i bez moje malenkosti, jer je Enisina sestra pripremila i pročitala nekoliko odlomaka, a prisutni, kao što rekoh, postavljali zanimljiva pitanja na koja su uslijedili poučni odgovori. Ali, ipak smo ispoštovali formu i na promociji imali promotora ili kako mi je draže da se u takvim ulogama imenujem (obzirom da je promotor dužan da opusti i zabavi prisutne) dvorska luda. H. Dž.


45


Promovirana knjiga “Ja - mi druge” u Udruženju ladies - Eindhoven

Razdragana djevojčica je zatvorila vrata njene porodične kuće, na kraju prelijepe bosanske mahale. Zastala je, pogledom obuhvatajući beskrajna polja i ravnicu, duboko udahnula, kako bi još jednom osjetila miris brezovog sumarka poželjevši da taj miris, zaključan u sebi, zauvijek sačuva. Pogledala je još jednom prekrasan prizor rađanja sunca, koje je provirivalo kroz grane brezika, kao da je igralo onu poznatu igru, staru igru skrivača. Ta djevojčica je već odrasla intelektualka i humanitarni borac sa impresivnim rezultatima. Studije u Sarajevu, posao u Velikoj Kladuši, a kasnije od 1987. Enisino napredovanje se nastavlja u Rimu. Početkom rata stavlja se u službu humanitarke, koja nesebično pomaže na svim mogućim frontovima. Otvorena, inteligentna, obrazovana, a iznad svega humana, nastavila je svoj rad svesrdno pomažući u evakuisanju ranjenika i ostalog stanovništva okupiranih teritorija Brčkog. Ujedno je nosilac sociokulturnih i multikulturalnih promjena kako u Italiji tako i na području bivše Jugoslavije. To je naša Enisa Bukvić. Rođena u Bijelom Polju, odrasla u Brčkom, a svoj stvaralački rad nastavila u Italiji.

Enisa Bukvić u Udruženju žena u Eindhovenu

Kroz pisanje na bosanskom i italijanskom jeziku željela je predočiti priče iz ličnog iskustva, njen životni put, teškoće i bol kroz koji je neminovno prolazila da bi pronašla svoj vlastiti identitet. Sve to, kazat će Enisa, bilo je otežano problemom vezanim za njenu integraciju u novoj sredini ili tuđini, u Italiji. Žene su te koje mogu doprijeniti promjenama, prevazilazeći, tokom vlastite angažiranosti, sopstvenu bol. One su te koje unose zračak svijetla u duboki mrak, koje koračaju gordo i ponosno, koje majčinskim instiktom odgajaju nove generacije i usmjeravaju ka novim dostignućima. Na krhkim plećima nose sav teret života u kom ih sačekuju izazovi i prepreke, životne nedaće- kako kaže naš narod. Njihova ljepota se nazire u njihovim očima jer su one odraz njihove duše.


46


U punoj sali sa oko sedamdesetak prisutnih članica i par džentlmena, uz istočnjačke akorde turskog ansambla, krenula je promocija knjige: „JA, MI DRUGE”. U pozdravnom govoru predsjednice Udruženja, Mirsade Korajkić Hadžiergić, čuli smo, između ostalog, da imamo izuzetnu gošću, koju su, uzgred rečeno, priznali i čuveni evropski intelektualci. Uz Mirsadu i Edita Juković nam je približila Enisin stvaralački opus i njenu neposrednost očitovanju kroz dugogodišnji humanitarni rad... Dok nam je autorka, Enisa Bukvić, pojasnila da je pisanjem prethodne knjige ''Naš put'', ispričala dobar dio priče o sebi, a to joj je, kako je kazala, pomoglo da dovede u red mnoge stvari unutar sebe same i da lakše i jasnije razumije neke od onih koji je okružuju. A u ovoj novoj knjizi (Ja, mi druge) pojasnila je da je pronašla vlastiti identitet, uspjela da vrednuje sebe i razumije bolje. To je put iskrenosti prema sebi i prema drugima i moto za sve druge žene. "Da bi voljele druge, morate naučiti da volite samu sebe." ''JA, MI DRUGE'' je ustvari galerija ženskih likova koje je autorka željela da poistovjeti sa onim ženama koje se osjećaju žrtvama ili imaju osjećaj krivice, kao posljedice ratnih trauma. Tema je, zaista, bila jako interesantna i neuobičajena, tako da su se skoro sve prisutne uključivale u diskusiju. Prijatno iznenađena autorka knjige je u jednom trenutku prokomentarisala: pa vi ste se tako dobro pripremile i ''naoružale pitanjima'' da sam ja veoma prijatno i iznenađena i oduševljenja! Nakon zahvalnice koju je uputila publici, Enisa je darovana, od strane aktivnih članica udruženja, svježim buketom lavande kao i buketom ruža . Druženje se nastavilo sa ansamblom ''Kumru- Kumru'', koji je izveo splet turskih pjesama, dok su učesnici (i učesnici) ovog kulturnog događaja uz ukusne bosanske poslastice završavali druženje. Na kraju, uz čvrst i vedar duh; Ljilje Kapiđić i Nerme Ovčine izveden je tradicionalni hercegovački ples linđo. Ritam, igra i autentičnost plesa bez gudačkog instrumenta, uz snalažljivost kolovođe koji(a) je vršio promjene plesnih koraka, nadomjestio je gromoglasni aplauz prisutnih. Nerma nam je na kraju igre pojasnila da izvedba linđe (tradicionalno) traje jedan sat vremena, ali zbog niza okolnosti tu večer je trajao oko 20-setak minuta. Tako se neobično druženje sa Enisom Bukvić završilo uz citat iz njene knjige: "Uspjela sama, prije svega, samoj sebi razjasniti neke dijelove sebe koji su bili u dubini i tami.'' Enisi želimo sretan put i nova druženja sa novom knjigom. Zekira- Kira Ahmić


47


S P O R T

SSDBIH: XI SVJETSKO PRVENSTVO BH DIJASPORE U FUTSALU

FUDBALSKA EKIPA HOLANDIJE NA XI SVJETSKOM PRVENSTVU U LJUBLJANI OSVOJILA TREĆE MJESTO

Trećeplasirana ekipa Holandije

U organizaciji Svjetskog saveza dijaspore BiH (SSDBiH) održano je XI Svjetsko prvenstvo u malom fudbalu u Ljubljani od 22. do 25.05.2014. godine. U vrlo jakoj konkurenciji od 16 ekipa učesnica, koje su bile rasoporedjene u 4 fazne grupe, ekipa Holandije je postigla do sada svoj najveći uspjeh osvojivši treće mjesto. Nakon relativno kratkih ali temeljnih priprema i pet intezivnih treninga u Utrechtu i učešća na turniru koji je organiziralo Udruženje preživjelih Srebreničkog genocida95 u Vughtu, ekipa je sa 8 igrača, dva golmana i dva trenera 22.05.2014. godine krenula na put za Sloveniju sa jednim komnibusom i osobnim autom i prije pola noći istog dana se udobno smjestila u Motelu H2O u Ljubljani. Nakon svečanog otvaranja XI SP dijaspore BiH u malom fudbalu, defilea, izlaska ekipa na teren, pozdravnog govora i dobrodošlice predsjednika SSDBiH i predsjednika slovenačkog društva "Ljiljan" te predstavnika ambasade BiH u Sloveniji i kratkog kulturno-umjetničkog programa, započelo se sa faznim utakimicama. Ekipa Holandije je dobila grupu C sa Hrvatskom, Turskom i Francuskom, a prvu utakmicu je odigrala sa nosiocem grupe Hrvatskom, koja je 2012. bila svjetski šampion u Italiji i istu izgubilia sa 1:0. Pružen je veoma snažan otpor ekipi koja je nastupila sa 12 igrača od kojih 7 igra za profesionalnu Hrvatsku malonogometnu ligu. U drugoj utakmici sa Turskom slavljena je pobjeda od 3:2, a nakon toga sa ekipom Francuske 3:1 i tako osvojili 2 mjesto u grupi i prolaz za završnicu takmičenja.


48


U finalnom dijelu ekipa Holandije se sastala već četvrti put za redom sa ekipom Belgije, koja je od 11 SP, 6 puta bila na tronu i to 5 puta za redom kao i prošlogodišnji i još aktualni prvak. Ova utkmica je po mnogim bila najjača utakmica na prvenstvu pa je nakon neriješenog rezultata od 1:1 u regularnom vremenu, poslije izvođenja penala ipak slavljena pobjeda i plasman u četrtfinale gdje se ekipa sastala sa Slovenijom. Protiv Slovenije je pružen vrlo jak otpor, ekipa je tehnički igrala vrlo dobro pa je prvo poluvrijeme (igralo se 2X po 10 min.) vodila sa 1:0. Međutim, u drugom dijelu utakmice osjetio se umor od puta pa je popustila koncetracija i Slovenija je zasluženo slavila pobjedu od 2:1. Ostala je je još borba za treće i četvrto mjesto sa ekipom Austrije koja je u četvtfinalu izgubila od Hrvatske sa 1:0. U ovu utakmicu se ušlo maksimalno oprezno pa i ako umorni zasluženo slavili pobjedu od 3:2 i tako postigli svoj najveći uspjeh na SP tj. treće mjesto. Na žalost, na ovoj utakmici došlo je do jedne vrlo ozbiljne povrede glave našeg igrača Esmina Voljevice tako da su igrači bez euforije doživjeli ovaj uspjeh. Naime, nakon sto smo prvo poluvrijeme vodili sa 3:0, drugo poluvrijeme je počelo vrlo ostro i grubo od strane austrijske ekipe pa je rezultat 3 minuta prije kraja bio 3:2 za nas. Baš kada se naš igrač Esmin Voljevica nalazio u 100% prilici za gol, sa desne strane je natrčao igrač Austrije i vrlo ga grubo odgurnuo te je snažno udario glavom u ivicu stative. Alijagić je sa trenerom Slovenije, Esminu odmah pružio prvu pomoć, pozvana je hitna te mu je na klinici Ljubljanske bolnice zbrinuta rana šivanjem. Na svečanosti nakon takmičenja uručeni su pehari i nagrade a naša ekipa je pored pehara i zahvalnice za osvojeno treće mjesto slavila i proglašenje Esmina Voljevice kao najprespektivnijeg igrača po ocjeni Komsije za sport SSDBiH i predstavnika Nogometnog saveza BiH gosp. Murata Jahića. Konačni poredak je sljedeći: prvo mjesto osvojila je Slovenija, drugo Hrvatska, treće Holandija, četvrto Austrija. Svi igrači ekipe: Medin Alagić – golman, Ahmed Assarar –golman, Amir Ališić – kapiten, igrači: Anes Beslija, Esmin Voljevica, Bruno Čulo, Anes Bucan, Haris Kahrović, Anel Kahrović i Faris Metalsi su zadovoljni postignutim rezultatom i jako motivisani da i iduće godine budu još uspješniji. Organizator i vođa puta, kao i predhodnih 7 godina, bio je Nijaz Alijagić, a treneri su bili Muhamed-Muki Metalsi i Miralem Alagić.

Street basket turnir DIJABIH u Donjem Vakufu 16-17.8.2014.

Kao rezultat dugogodišnje uspješne saradnje između grupe sportskih entuzijasta iz BiH i dijaspore, u Donjem Vakufu će se 16 i 17 avgusta 2014. godine održati Prvi međunarodni street basket turnir ''DIJABiH''.Organizatoriovog događaja su Sportski savez Općine Donji Vakuf, KK "PROMO" Donji Vakuf iKK "Bosna-LA" Landskrona Švedska, a partneri Općina Donji Vakuf, švedska općina Landskrona, Savez Banjalučana u Švedskoj i Sportski savez SBK/KSB, dok je pokrovitelj Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Ministarstvo je, u okviru svojih nadležnosti za iseljeništvo, prepoznalo značaj ove vrste saradnje između lokalnih zajednica i dijaspore, mogućnost daljeg razvoja ovog projekta te ga finansijski podržalo. Cilj turnira je povezivanje naših građana u zemlji i dijaspori, upoznavanje sa drugim državama, kulturama i narodima, te sportska i fairplay igra u ovom atraktivnom i uzbudljivom takmičenju. Na turniru učestvuje osam ekipa - po četiri iz dijaspore i BiH - i to ekipe iz Švedske, Slovenije, Srbije, Hrvatske i BiH - Banja Luke, Viteza, Maglaja i Donjeg Vakufa. Turnir će trajati dva dana – 16. i 17. avgusta 2014., a sem uzbudljivog takmičenja, biće prilika za druženje i tokom rafting-turedrugog dana turnira te moguć turistički obilazak lokalnih znamenitosti. Svi posjetioci su dobrodošli ovom turniru koji je je otvorenog tipa i održava se u samom centru Donjeg Vakufa.


49


Dodatne informacije mogu se dobiti direktno od organizatora na e-mail: [email protected] ili [email protected] ili putem telefona : 061 143 724 (Hari) i 061 173 482 (Cera) ili putem Sektora za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH,e-mail:[email protected], tel. 033-703970.

Nasa Bosna je list gradjana BiH u Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected] www.bihplatform.nl

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform-Krovna organizacija udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.izbn.nl Islamska zajednica Bosnjaka u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995-Nikada zaboraviti www.srebrenica95.nl Udruzenje prezivjelih Srebrenickog genocida 95.

KONZULARNO ODJELENJE AMBASADE BiH U DEN HAGU POCELO SA RADOM KONZULARNE INFORMACIJE NA STRANICI AMBASADE: www.bhembassy.nl Ambasada Bosne i Hercegovine

Bezuidenhoutseweg 223

2594 AL Den Haag +31 70 358 8505

naŠa bosna - platformbih.nl bosna/nasa bosna 38.pdfgenocida 95, pax, pc stari most, izbn i mladi...

Documents