msst.edu.ba · web viewjedan otac otvoreno je priznao: ,,meni je jako teško pokazati djeci ljubav...

Bosna i Hercegovina Bosnia and HerzegovinaFederacija Bosne i Hercegovine Federation of Bosnia and HerzegovinaZENIČKO-DOBOJSKI KANTON ZENICA-DOBOJ CANTONMJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA MIXED SECONDARY SCHOOL

T E Š A N J T E Š A N J

NASLOV TEME

OBUKA MENTORA PRAKTIČNE NASTAVE U PREDUZEĆIMA

Milka Arifović, prof.

Sabina Užičanin, prof.

Ul. Patriotske lige bb, 74260 TešanjTel:032 650 636, Tel/Fax:032 655 320, Email:[email protected], www.mst.edu.baID:1234567890123, PDV:123456789012, Reg.br: 12 34 1234-12 kod kantonalnog suda ZenicaTRN:1234567890123456 Vakufska banka


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

SADRŽAJ OBUKE

1. Uvod- potreba za inovacijama 2. Mentorstvo u praktičnoj nastavi ( pojam i definicija)3. Opće karakteristike adolescencije4. Karakteristike razvoja i krize, razvoj čovjekove ličnosti5. Odnos s vršnjacima6. Organizacija i izvodenje prakticne nastave1. Vještine komunikacije7. Razvoj motivacije8. Dokumentacija i evidencija rada9. Planiranje rada sa učenicima u preduzeću10. Prvi dan u preduzeću11. Vrednovanje i ocjenjivanje

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________1.UVOD

Cilj praktične nastave je usvajanje znanja i vještina neophodnih za svako zvanje i zanimanje a da pri tome praktičan rad utiče na razvijanje pozitivnog stava učenika prema radu i stvaralaštvu kao izvoru svih vrijednosti.

INOVACIJE

U poslednje vrijeme javile su se brojne inovacije u organizaciji, realizaciji i verifikaciji vaspitno - obrazovne djelatnosti u školama i drugim institucijama koje se bave vaspitanjem i obrazovanjem mladih i odraslih.

Dosadašnja tradicionalna nastava se bazirala na elementima:

Škola, razred, čas, predmet, nastavnik , udžbenik

Ovi elementi su uobičajeni blokovi od kojih je sagrađena škola, oni u svom tradicionalnom obliku služe kao čvrste osnove, ali inovacije su neophodne i služe kao nadogradnja a sve u cilju stvaranja uslova za upoznavanje i primjenu novih tehnologija.

Inovacije sa modernim tehnologijama donijele su ,, eksploziju ,, znanja, sto znači donijele su:

-prevazilaženje starog sistema obrazovanja

-modernizaciju nastave

-prilagođavanje interesima i mogučnostima učenika

-da se odklone recepti i šabloni koji su uslovljavali ukalupljenost misli - odnosno da stvore atmosferu u kojoj će učenik moći da kaže umjesto ,,mene uče,,…,,ja učim,,

Inovacije su donijele: osim toga sto je učenik u procesu nastave aktivan, već inovacije maksimalno koriste razvoju učenika.

Mora nam biti jasno da samo znanje nije cilj, već je cilj svestran razvoj ličnosti a znanje se pojavljuje kao jedan od bitnih činilaca, kao sredstvo za svestrani razvoj i afirmaciju ličnosti. Samim tim nastavnik će manje biti <<enciklopedija koja hoda << ili ,,udžbenik koji govori,, nastavnik mora da bude strateg, istrazivač, programer, pedagoški dijagnostičar, organizator i reaizator rada, savjetodavac, pedagoški terapeut i vaspitač mladih generacija.

Ove osobine su u duhu onoga što traži naše vrijeme, savremene škole, današnji društveni uslovi i mladi ljudi.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Inovacije su potisnule verbalizam i formalizam, a nastoje da unesu više reda u vaspitno obrazovne institucije, i da škole modernizuju i afirmišu u ustanove od izuzetnog društvenog značaja.

Uvođenjem inovacija, i školama i društvu treba dosta smjelosti, dobre volje, i riješenosti a samim tim nastava u školama bi dobila nove impulse, savremene tokove, bogatije sadržaje , postala bi životnija, atraktivnija i bila bi bliza potrebama mladih ljudi našeg vremena, lakše bi se uključivala u tokove savremenog života i bila bi inicijator i nosilac savremenih društvenih tokova i procesa.

Sve inovacije i novine moraćemo postepeno uvodit jer to od nas neumoljivo traži vrijeme u kome živimo, i ukoliko se za određene promjene, inovacije i novine budemo ranije pripremali imaćemo manje teskoća poslije.

Potrebe, interesovanja i sposobnosti današnje djece i odraslih znatno su veće nego kod ranijih generacija, a vaspitne mogućnosti škole i porodice ne idu u skladu sa tim. Stoga rano dolazi do toga da mladi nisu zadovoljni onim što im se daje, oni hoće drugačije, više, šire, životnije vaspitanje.

U uslovima primjene modernih inovacija u nastavi učenik je svestrano angažovan u školskom radu, on vidi smisao i značaj onoga što radi, svjestan je svojih mogućnosti i ograničenja i motivisan je da u rad ulaže maksimalan napor.

On zna da za njega niko ne može naučiti, niko za njega ne može misliti, niko za njega ne može biti slobodan i srećan, kad sagleda rezultate svojih sposobnosti i svog rada, nego on sam.

Inovacijama se teži:

da se nastava više humanizuje i personalizuje, da se nastavnik i učenik odnose jedan prema drugom kao ljudi vrijedni

obostranog uvažavanja da sarađuju na bazi međusobnog razumijevanja i poštovanja,

a to su sve bitne predpostavke za svestran i slobodan razvoj mladih, za njihovo stvaralačko uključivanje u društvo, stvaralačku orjentaciju i humanizovano opredeljenje.

To opredeljenje podrazumijeva da nastavnik od učenika ne traži čistu reprodukciju gradiva, da se prevaziđe mišljenje ,, ulivanje gotovih misli u glavu učenika, već da se prošire obostrani vidici i da da učeniku pravo na samostalno mišljenje, da učenik ne postane rob tehnologije nego svestran, slobodan, kreativan čovjek stabilnih ljudskih kvaliteta.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

MENTORSTVO U PRAKTIČNOJ NASTAVI, POJAM I DEFINICIJA

S obzirom na brze promjene u svijetu u pravcu razvoja tehnike i tehnologije rada, i u pogledu modernizacije mašina, potrebno je da se učeniku u toku svog školovanja stvore uslovi da se upozna sa realnim svijetom rada.

To će mu kasnije omogućiti lakši prelaz iz svijeta odrastanja i školovanja u svijet rada a stečena znanja učeniku bi unaprijed stvorila mogućnost bržeg zapošljavanja.

Škola, naravno mora biti temelj obuke učenika ali učeniku se mora pružiti prilika da se upozna sa najnovijim stanjem iz oblasti svog zanimanja, (zanimanja za koje se školuje).

Mali broj škola na svijetu može tako dosljedno pratiti modernizaciju mašina a mali broj škola ih ima u svojim školskim radionicama. Firme su uvijek korak ispred škola, a to su najčešće proizvodni pogoni u kojima se koriste tehnologije najnovije generacije ( CNC mašine) ili neki drugi skupi aparati koje škola sebi ne može priuštiti.

Mi u svom okruženju imamo firme kojima konkurentnost na tržištu postavlja zahtjeve za modernizacijom procesa rada i novim tehnologijamapa time ubrzavaju i pospješuju proces proizvodnje.

Na osnovu navedenog naš cilj bi bio podizanje kvaliteta stručne prakse kroz obuku mentora.

MENTOR je savjetnik i vođa, stariji i iskusniji nastavnik ili radnik, koji upućuje ili vodi mlade nastavnike, radnike ili učenike, početnike za vrijeme obavljanja njihovog rada, stažiranja, odnosno boravka u ustranovi ili učenika u preduzeću.

Svrha obog oblika eukacije je da motivišemo zaposlene da se private posla mentora, da odgovorno shvate svoj zadatak, kao i njegov značaj po pitanju prihvatanja, usmjeravanja, savjetovanja i rada sa učenicima koji su na praksi u privredi.

Motiv je sve ono što iznutra potiče čovjeka na aktivnost, usmjerava ga prema određenim ciljevima, i zadacima i omogućava mu da ustraje u započetoj aktivnosti.

Motivi se zasnivaju na potrebama čovjeka, oni su ili naslijeđeni ili se stiču.

Kao motivirajući faktori kod učenika najčešće se pominju; interes, pohvala, poznavanje postignutih rezultata, takmičenja, nagrada, dobra saradnja itd.

Mentor koji je posvećen učeniku na stručnoj praksi, koji nesebično dijeli svoje znanje i iskustvo i koji uspije da izgradi odnos na povjerenju, ima vrlo značajan uticaj na učenika koji je prošao stručnu praksu. Ako su učenik i mentor na praksi kvalitetno sarađivali, ako je učenik ovladao znanjem i tehnologijama da samostalno obavlja radne zadatke, sam mentor će imati dosta koristi od mentorskog rada.

Kakvu ulogu u preduzeću ima mentor za praktičnu nastavu?

Mentor za praktičnu nastavu u preduzeću ima veliki broj različitih uloga.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Kao prvo se mora brinuti za to da se učenicima prenosi stručno znanje vezano za njihovo buduće zanimanje. To jednim dijelom mentori rade sami, a drugim dijelom učenicima znanje prenose u saradnji sa iskusnim kolegama koji raspolažu stručnim znanjem iz nekog određenog zanimanja.

U svom odnosu prema učenicima, mentori za praktičnu nastavu imaju i pedagošku ulogu. Također su jednim dijelom odgovorni za razvoj ličnosti mladih ljudi koji su im povjereni, naročito i u pogledu na njihovu svijest o vlastitoj odgovornosti i svijest o kvalitetu.

U konačnici oni kao stručnjaci lično snose odgovornost za svoje zadatke u okviru njihovog normalnog djelovanja. Tako mentor za praktičnu nastavu u preduzeću ima ključnu poziciju u pogledu na kadrovsku politiku u preduzeću, ali i u pogledu na osiguranje stručne radne snage.

Da li se preduzećima isplati da imaju praktičnu nastavu?

Veliki broj velikih, srednjih i malih preduzeća iz svih branši u Njemačkoj se iz godine u godinu odlučuje za to da prima mlade ljude i da organiziraju praktičnu nastavu za njih.

Za preduzeća razvoj i podrška mladih ljudi u vlastitom pogonu predstavlja najbolju mogućnost da u budućnosti osigura dovoljan broj stručne radne snage – ali i kadra za rukovodstvo preduzeća.

Praktična nastava za preduzeća predstavlja trajno održivo osiguranje resursa, ali i vid socijalne odgovornosti.

Pritom se – unatoč mnogim dobronamjernim pokušajima obrazovnih ekonomista – ne može odrediti neki posebni povrat investicije.

Može li se praktična nastava u preduzećima održavati i bez mentora za praktičnu nastavu?

Praktična nastava naravno nije moguća bez mentora. Praktična nastava predstavlja dijaloški komunikacijski proces i za taj proces je uvijek potrebno dvoje.

Međutim, dobar mentor je osoba koja omogućava da učenici što je moguće prije samostalno mogu izvršavati obimne radne procese – i koja se zato veoma rano povlači iz radnog procesa. Upravo u vezi s tim danas imamo promjenu u samorazumijevanju mentora za praktičnu nastavu: Oni sebe danas ne vide samo kao posrednike stručnog znanja i tehničkih vještina, nego se vide i kao osobe koje prate proces učenja i koje učestvuju u razvoju ličnosti.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________2.OPĆE KARAKTERISTIKE ADOLESCENCIJE

Tinejdžerske godine — pomozite djetetu da postane zrela i odgovorna osoba

ZAMISLITE da ste s nekog tropskog otoka doputovali u polarno područje. Čim ste izašli iz aviona, osjetili ste da je vani užasno hladno. Možete li podnijeti boravak u tako surovoj sredini? Možete, ali morat ćete se prilagoditi novim okolnostima.

U sličnoj se situaciji nalazite i kad učenici dođu u tinejdžerske godine.

Godine između djetinjstva i zrelosti vrijeme su velikih previranja i emocionalnog razvitka za mlade koji više nisu djeca, a još nisu odrasli ljudi. To razdoblje nazivamo adolescencija, a obično traje do osam godina. Adolescencija i poteškoće u vrijeme odrastanja nekima izgledaju kao problem i nevolja kojoj nema kraja. Činjenica je, međutim, da adolescencija ima svoje trajanje koje je različito u različitim dijelovima svijeta.

Adolescencija može biti duga i zamorna bitka mladih za postizanje zrelosti i neovisnosti.I što je onda adolescencija? Je li to isto što i pubertet? Kada se odigrava, što donosi i zašto je s njom povezano toliko pitanja i poteškoća?

Pubertetom se obično naziva vrijeme bioloških promjena kod dječaka i djevojčica. Tjelesne promjene događaju se pod djelovanjem hormona – kemijskih glasonoša našeg tijela – čija se količina u tom životnom razdoblju brzo mijenja. Biološke promjene su brz rast, jačanje mišića te razvitak spolnih organa i spolnih obilježja kao što su zaobljavanje tijela i rast dojki kod djevojaka, i produbljivanje glasa i dlakavost kod dječaka.

Početak i kraj puberteta relativno je lako odrediti, iako individualne razlike postoje. Djevojčice počnu naglo rasti oko desete, a dječaci oko dvanaeste ili trinaeste godine života. Taj rast prestaje između četrnaeste i petnaeste godine kod djevojaka odnosno između šesnaeste i sedamnaeste godine kod mladića. Tada je tijelo u biti već odraslo, kako oblikom tako i svojom spolnošću.

Adolescenciju je, međutim, mnogo teže odrediti i vremenski i pojavno. Općenito, adolescencijom se naziva vrijeme u kojem nekog ne smatramo više djetetom, ali ga još ne smatramo zrelom osobom. U tipičnom slučaju adolescencija obuhvaća "tinejdžerske godine", tj. razdoblje od trinaeste pa sve do devetnaeste ili dvadesete godine života. I tu, međutim, postoje velike pojedinačne razlike. Mnogo toga što se pojedincu dogodi u adolescenciji može na njega utjecati i u godinama zrelog života.

U adolescenciji dolazi do promjena u ponašanju, načinu razmišljanja, u osjećajima i općoj psihologiji (u načinu na koji ljudski um misli i funkcionira). Sve ove promjene najviše se događaju adolescentu, ali i osobama u njegovoj okolini – roditeljima, braći, sestrama, prijateljima i vršnjacima, nastavnicima i vama mentorima.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

Razumijevanje tog životnog razdoblja možemo započeti sagledavanjem samog adolescenta – njegovih misli i osjećaja, načina na koji razvija identitet i samospoznaju. Potom razmatranje možemo proširiti na njegove odnose s prijateljima, roditeljima i članovima obitelji te na njegovo shvaćanje života i razvitak općeg pogleda na svijet.

Dok adolescentovo tijelo prolazi kroz biološke promjena, do promjena dolazi i u doživljaju njegove svijesti o samome sebi i vlastitom identitetu. Mnogi adolescenti osjećaju da su nespretni i nezgrapni te da su im pokreti neusklađeni. Događa im se da ruše stvari i sudaraju se s namještajem. Sve je to sasvim normalno. Djelomica je posljedica naglog rasta. Kosti i mišići razvili su se tako brzo da ih mozak i živci koji njima upravljaju nisu mogli slijediti. Međutim, sposobnost koordinacije pokreta i vještog gibanja vrlo se brzo vraća.

U nekim se društvima se na pojavu spolnosti gleda kao na nešto štetno i nastrano te se ona stoga zabranjuje. Posljedica toga je da mladi ljudi odrastaju s osjećajem krivice i sramote, iako je riječ o nečem sasvim normalnom i neškodljivom.

OSAMOSTALJIVANJE

Primjer iz života:

- Sin mi je rekao da bi želio imati motor.

Svi njegovi drugovi imaju motor. Ja nisam htjela ni čuti za to. Počela sam vikati na njega i nabrajati razloge zbog kojih ne bi bilo pametno kupiti motor. Uopće mu nisam dala priliku da mi objasni zašto ga želi. On se jako naljutio i čvrsto je odlučio da će prije ili kasnije kupiti motor! Stoga sam pokušala drugačije pristupiti tom problemu.

Potaknula sam sina da dobro razmisli o svemu tome — o opasnostima kojima bi bio izložen i o tome koliko košta polaganje vozačkog ispita te kupovina, održavanje i registracija motora.

Shvatila sam da ne smijem biti tako stroga prema svom sinu, nego da ga trebam poticati da otvoreno izrazi svoje želje. To mi je pomoglo da doprem do njegovog srca

Djeci treba postavljali određena pravila, no s vremenom smo im davali i sve više slobode. Što su se odgovornije ponašala, to smo im više slobode davali. Pružali smo im prilike da dobiju više slobode te smo im davali do znanja kako želimo da se osamostale. No ne bismo ih poštedjeli kazne kad bi iznevjerili naše povjerenje”

Uvijek sam bila dosljedna te sam poštivala pravila koja sam postavila svojoj djeci. No kad su moja djeca bila poslušna, bila sam spremna učiniti neke ustupke. Naprimjer, ponekad bih im dopustila da ostanu vani duže nego inače. Ako bi jednom zakasnili, ne bih ništa poduzela. No ako bi se to ponovilo, uslijedila bi kazna”

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Kad je radnik odgovoran i poslušno radi sve što mu se kaže, šef je spreman nagraditi ga i izaći mu u susret ako ga nešto zamoli.

I naš sin zna da ćemo mu dati više slobode bude li se ponašao odgovorno i bude li poštivao pravila koja smo mu postavili. Kao što radnik zna da može biti kažnjen ako ne napravi ono što se od njega očekuje, tako i naš sin dobro zna da može izgubiti dobivenu slobodu ako se ne bude ponašao odgovorno.

Uvijek saslušajte dijete, u protivnom dijete će potražiti savjet na drugom mjestu.

U NEDOSTATKU KOMUNIKACIJE DJECA PORUČUJU

SASLUŠAJ ME

*Kada te zamolim da me saslušaš a ti mi počneš davati savjete, nisi uradila ono što sam te zamolila.

*Kada te zamolim da me slušaš, a ti mi počneš govoriti zašto se ne trebam tako osjećati, ti gaziš moje osjećaje.

*Kada te zamolim da me slušaš, a ti osjećaš da treba nešto da uradiš da bi riješila moj problem, izdala si me

*Ma koliko čudno to može izgledati, saslušaj me! Sve što tražim od tebe je da me saslušaš, ne treba da pričaš ili uradiš, jednostavno me saslušaj.

*I mogu to uraditi sama. Ja sam možda obeshrabrena i nesigurna , ali ne i bespomoćna.*Kad uradiš nešto za mene, nešto što mogu uraditi sama, ti pojačavaš moj strah i bespomoćnost.

*Molim te jednostavno me saslušaj. Ako želiš da pričaš, pričekaj trenutak na svoj red i ja ću saslušati tebe.

Djeca postaju ono čemu ih učimo

Ako dijete živi s kritikom, ono uči da sudi Ako dijete živi u neprijateljstvu, ono uči da se bori Ako dijete živi sa ruganjem, ono uči da se stidi Ako dijete živi sa sramom, ono uči da se osjeća krivim. Ako dijete živi u toleranciji, ono se uči strpljenju Ako dijete živi s ohrabrenjem, ono se uči povjerenju Ako dijete živi sa pohvalom, ono uči da poštuje Ako dijete živi sa pravednošću, ono se uči pravdi Ako dijete živi u sigurnosti, ono uči da vjeruje Ako dijete živi da sa odobravanjem, ono uči da voli samog sebe Ako je dijete prihvaćeno i okruženo prijateljstvom, ono uči da pronađe ljubav na

svijetu

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________3. KARAKTERISTIKE RAZVOJA I KRIZE, RAZVOJ ČOVJEKOVE LIČNOSTI

MLADOST—PROBLEM I RADOST

Mladost je predivno razdoblje života. Mnogi odrasli rado se sjećaju svojih tinejdžerskih godina. No, moramo priznati da živimo u naročito teškim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj. Zbog toga su mladi opterećeni mnogim pritiscima koji se razlikuju od onih kojima su bile izložene prijašnje generacije.

Stojeći na toj razmeđi između djetinjstva i odrasle dobi mladi se pitaju

A) Šta se to samnom dogada?

Šta je mladost. To je dob u kome mi svi proživljavamo drastične promjene u fizičkom i emocionalnom pogledu a mijenjaju se i naši odnosi prema drugima. U tom period bude se u mladima neki novi osjećaji, lijepi i oni koji ih zbunjuju i plaše. Istina je da u tom periodu mladosti javljaju strahovi, a ujedno je to prekrasno razdoblje koje te priprema za ulazak u svijet odraslih.

Tokom odrastanja u tijelu se dešavaju promjene povezane sa sposobnošću reprodukcije.

Taj proces naziva se pubertet i traje više godina. Pojam pubertet je vrlo širok pojam. Kad god počne, pubertet utiče na izgled, na osjećaje i na pogled na svijet.

S učenikom u pubertetu treba postupati vrlo taktično, jer je osjetljiv i vrlo nestabilan, odnos prema njima treba zasnivati na razgovoru ne više kao s djetetom, nego kao sa zrelim i samostalnim bićem.

To je doba kad se mlado biće odkida od roditelja i mnogo više cijeni mišljenje vršnjaka nego roditelja i odraslih. Istovremeno mladi osjećaju i kriju potrebu za čvrstim osloncem, zato je potrebno ne prekidat kontakt sa adolescentom, sa njim treba otvoreno i mirno razgovarat, dati savjet i postaviti određene razumne granice i zahtjeve.

Omladina u pomenutoj životnoj dobi pokazuje interes za udruživanjem, odlazak na putovanja, potreba za zabavom, bavljenje sportom, zato je neophodno voditi nadzor da ta udruživanja imaju zdrav sadržaj, pozitivnu i izgrađujuću orjentaciju i pametan ishod.

Većina se ljudi poistovjećuje s drugima koji imaju slične stavove i zanimanja, a do takvih prijateljstava dolazi i u adolescenciji. To je popraćeno promjenama u ponašanju mladih kad su u društvu, napose s grupom prijatelja.

Grupa vršnjaka sastoji se uglavnom od mladih istih godina, stavova i društvenog položaja. Adolescentu se čini da njegovi roditelji (i odrasli općenito) žive izvan njegova svijeta, da mu nameću stroga i staromodna pravila ponašanja. Grupa vršnjaka mu, međutim, nudi razumijevanje i osjećaj pripadnosti. U toj grupi nema podsjećanja da su još djeca i pritisaka odraslih, pa se tu adolescentu otvara mogućnost samopotrvrđivanja ili "otkrivanja" samoga sebe.

Grupa vršnjaka, međutim, ima svoja pravila i vrši pritisak koji je ponekad i mnogo jači od onog kojeg nameću roditelji i nastavnici. Tako se, primjerice, u grupi vršnjaka i prijatelja

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________adolescent teško može odlučiti da li da slijedi grupu kao njezin član ili da se bori da postane važan i dominantan, da bude vođa a ne sljedbenik. Grupa može vršiti i druge pritiske na adolescenta, na primjer da uzme drogu, bavi se sitnim kriminalom ili se spolno neodgovorno ponaša. Neki članovi grupe takva ponašanja mogu smatrati važnim i uzbudljivim te ih stoga i prihvatiti ne bi li unutar grupe postigli važnost i ugled. Može se, međutim, dogoditi i obratno te će dio mladih smatrati podložnost utjecaju grupe znakom slabosti i neodlučnosti. A kada se grupa raspadne ili izgubi na važnosti, mladi je čovjek i dalje izvrgnut pritiscima roditelja, nastavnika, policije i drugih autoriteta u kojima vidi ljude koji samo vrebaju da mu nametnu norme i pravila društva. Pitanja kao što su što činiti, kako daleko ići, kome se diviti a koga ignorirati u adolescenciji su stalna pojava. Ista nam se pitanja zapravo postavljaju čitav život, ali odrasli većinom posjeduju iskustvo, znanje i već određen sustav vrijednosti, što im pomaže da se u toj zbrci djelotvornije snađu.

Adolescent, međutim, tek izlazi na put prema zrelosti i u njemu se osjećaj identiteta brzo razvija. Za njega su ta pitanja nova i zbunjujuća, jer svoja iskustva, osjećaje i strasti još nije doveo u smislen sklad. Zbunjenost i neiskustvo vide se i u adolescentovu ponašanju koje ide iz krajnosti u krajnost. Tako on u jednom trenutku djeluje neovisno, sigurno i buntovno, da bi već u sljedećem postao djetinjast i bespomoćan.

Sukobi i konfuzija nisu svojstveni samo adolescentima, već i okolini i društvu u odnosu prema njima.

Neki stručnjaci tvrde da nije čudno da su adolescenti zbunjeni kad i društvo kao cjelina proizvoljno odlučuje kada nekoga treba smatrati djetetom a kada odraslom osobom. Adolescent nema problem samo sa svojim odrastanjem (hormonalnim, tjelesnim, duševnim, osjećajnim) već i s društvom koje je nedosljedno u svojim zahtjevima i koje se stalno mijenja, preispituje, odbacuje stare i prihvaća nove vrijednosti.

Stoga se adolescent u zapadnom društvu stalno suočava s pravim izazovom. On mora početi razmišljati o tome kakav čovjek želi postati razmišljati o tome kakav čovjek želi postati i u kakvom društvu i svijetu želi živjeti. Mnogi ljudi utroše čitav život na postizanje tih ciljeva, a adolescencija je tek prvi korak na dugom putu njihovog ispunjenja.

Tokom puberteta mladi postaju sve više svjesni svog izgleda, I znaju da kažu,,, kosa me ne sluša, šta god obučem ništa mi ne pristaje, ne mogu da kupim odgovarajuću obuću ni odjeću,,

Izdalo me moje tijelo, jače se znojim, bubuljice mi izbijaju baš onda kad trebam izgledati lijepo i zbog toga mi se čini da svi gledaju u mene.

Promjena koja se najčešće dešava kod dječaka je boja glasa. Jedan dječak kaže. ,,Kad sam primijetio da me drugi više ne mijenjaju sa sestrom ili mamom kad se javim na telefon , tad sam postao svjestan da se moj glas promijenio.

Odrastanje je često propraćeno mnoštvom bolnih emocija. S nekad najboljim prijateljem sad nemam zajedničkih tema, a roditelji su mi postali staromodni i nepristupačni i nisu mi se više činili tako pametni. U tim godinama naročito je izražen osjećaj usamljenosti.

Osjećaj usamljenosti može da odvede u tinejdžersku depresiju

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Svjetska zdravstvena organizacija kaže da se depresija najčeće javlja u dobi izmedu 10 i 19 godina.

U razgovoru sa učenicima mnogo puta sam imala priliku čuti, osjećam se jadno, nije mi stalo ni do koga i ni do čega, često mislim da me niko ne voli, da ništa ne vrijedim, da sam na teretu svima, nemam apetita, gubim na težini i rado bi spavala cijeli dan. Moj život je jedna mračna rupa iz koje nema izlaza, a moji nalazi su dobri.

Depresivna osoba se povlači u sebe, teško se koncentriše, ima teskoća sa pamćenjem.

Na čovjekovo raspoloženje mogu uticati stotine vrsta uzroka, geni mogu uticati na hemijske procese u mozgu, stres, nesloga u porodici, smrt voljene osobe, razne nesreće, bolesti, vršnjacko nasilje, fizički izgled, slab uspjeh u skoli, previsoka očekivanja roditelja, itd.

U ovakvim situacijama kaže se da je bolest zahvatila um i tijelo i treba poduzeti sve što je u razumnoj mjeri moguće kako bi se popravilo fizičko i mentalno zdravlje djeteta.

Roditelji bi trebali biti prvi koji prepoznaju okidača depresije i znakova njihovog negativnog ponašanja i raspoloženja a odmah za njima tu su predavači.

Kad roditelji primijete da nije u pitanju tek prolazno neraspoloženje, trebaju potraziti stručnu pomoć, pomoći djetetu da se drži liječničkih uputa, otvoreno razgovarati sa djetetom i pokazivati mu cijenjenje, nesebičnu ljubav i recite svom djetetu da ga volite unatoč svim njegovim manama jer smo svi grešni i nesavršeni.

Čovjek je samo jednom mlad.

Ukoliko je tinejdžer slušao roditelje i njihove dobronamjerne savjete kroz sjećanje na mladost će osjetit najveću moguću radost u životu.

Možda bismo mogli razmisliti o dolje navedenim područjima, u čemu se djeca ponašaju odgovorno a u čemu neodgovorno.

NE ZABORAVITE KOLIKO JE VAŽNA POHVALA

Nikada nemojte biti škrti na pohvalama i koristite svaku priliku da pohvalite učenika.

Ljubazno strpljivo, sa puno poštovanja trebali biste se obraćati učenicima i time ih potaknuti da se i oni prema svima lijepo ponašaju.

Pohvala druge podstiče da budu bolji! Pohvala donosi sreću i onome ko je daje i onome ko je prima.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________4.ODNOSI S VRŠNJACIMA

Ovako razmislja jedan tinejdžer

Šta da uradim ako me prijatelji pozovu da izađem, nisam siguran kako će moji roditelji reagovat.

Razumno bi bilo da mladi tinejdžer uzme u obzir sve mogućnosti, njihove dobre i loše strane i da razmisli o konačnom ishodu.

EVO koje mogućnosti postoje:

1.NE PITA>>>>>SAMO ODE

Razlozi za takvu odluku….. Želi da zadivi svoje društvo i pokaže kako je nezavisan.Smatra da bolje zna od roditelja šta je za njega dobro,odnosno ne poštuje njihovo mišljenje.

Ishod……...............................Njegovi roditelji će naučiti nešto o sinu,umije da slaže. Ako je spreman da prevari svoje roditelje,vjerovatno će bez problema prevariti svoje prijatelje. Kad roditelji saznaju za prevaru bit će još strožiji prema sinu. Neposlušnost roditeljima i izlazak po svaku cijenu je vrlo nerazuman korak.

2.NE PITA>>>>> NE ODE

Razlozi za takvu odluku….Razmišlja o pozivu i zaključuje da će tamo biti osobe koje nisu dobro društvo i ne želi da ide, a možda nema shrabrosti da pita roditelje.

Ishod…….............................. Lako mu je odbit poziv, jer unaprijed znam da to nije dobra ideja. Ali ukoliko ne ode samo zato što nema hrabrosti pitat roditelje, vjerovatno će ostati kod kuće zaokupljen mislima da je jedina osoba na svijetu koja se ne provodi.

3.PITA>>>>> ČEKA ODGOVOR

Razlozi za ovakvu odluku…..Poštuje mišljenje svojih roditelja i zna da treba da ih sluša.Voli ih i ne želi da ih povrijedi tako što bi im uradio nešto iza leđa. Takođe ima priliku da kaže svoje mišljenje.

Ishod…........................................Roditelji vide da ih sin voli i poštuje. Roditelji imaju snažnu želju da zaštite djete i da mu obezbjede bolje uslove za život i rad.

Iste principe možemo primjeniti i na odnos mentor – učenik!

Da bi mentor/predavač/roditelj izašli u susret mladoj osobi/učeniku on sam mora razmislit o sljedeća 4 faktora:

Iskrenost prema sebi i mentoru/predavaču/roditelju Pravi trenutak za razgovor Otvorenost jasan stav.

Svijet vršnjaka je vrlo važno socijalno okruženje u kojem dijete živi i razvija se. Dijete većinu slobodnog vremena provodi s vršnjacima. Procesom socijalizacije dijete uči ponašati se u

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________vršnjačkoj skupini, uči poštovati pravila, nositi se s porazom i pobjedom. U vršnjačkoj skupini dijete zadovoljava potrebu za intimnošću, formira sliku o sebi, stječe socijalne vještine, uči pomagati, dijeliti i surađivati. Uz roditelje i nastavnike, vršnjaci igraju važnu ulogu u razvoju i prilagodbi djeteta. Tijekom razvoja vršnjački se odnosi mijenjaju. Sposobnost formiranja bliskih, intimnih odnosa zavisi o socijalnim vještinama prepoznavanja verbalnih i neverbalnih znakova tijekom interakcije.

Odnosi među vršnjacima mijenjaju se u školskom razdoblju. U srednjem djetinjstvu – pubertetu veliku ulogu ima sve veće iskustvo druženja s vršnjacima budući da dijete provodi sve više vremena s vrlo različitom djecom. Jedna od najvećih razvojnih promjena u odnosima s vršnjacima jest povećanje važnosti grupe kao mjesta za druženje s djecom.

Grupni rad:

Jasno je da djeca stvaraju grupe na temelju zajedničkih interesa i ciljeva te da grupa svojim članovima daje identitet i pruža zadovoljstvo. Grupe su organizirane prema pravilima i normama koje se moraju poštivati, a članovi se dijele na vođe i sljedbenike.

Polaznicima obuke polijepimo šarene listiće na čelo i time im damo neku oznaku.

Zamolimo ih da formiraju grupe. Posmatrati na koji način se formira grupa, po boji listića, ili po predhodnim poznanstvima.

U formiranim grupama zamoliti da izaberu vođu.

Nakon toga zamoliti ih da komentarišu na koji način su formirali grupe i zašto su odabrali baš tu osobu za vođu.

Ovom malom vježbom polaznici obuke su demonstrirali ono što adolescenti nesvjesno proživljavaju.

Teoretičari tvrde da su prihvaćenost i prijateljstvo osnovne dimenzije vršnjačkih odnosa zato što imaju različito porijeklo i što na različite načine utječu na socijalizaciju adolescenata. Odnosi s vršnjacima mogu se razlikovati na razini odnosa u grupi i odnosa u paru. Unutar grupe adolescent može biti prihvaćen i željen te realizirati popularnost. U paru može realizirati blizak, uzajaman odnos, odnosno prijateljstvo.

U ispitivanjima položaja pojedinca u grupi istraživači se oslanjaju na percepciju grupe o pojedincu. Grupa vrši procjenu pa je ta procjena zapravo „mišljenje većine“.

Taj odnos definiraju dvije dimenzije: 1. prihvaćanje i 2. odbijanje.

Iz dimenzija prihvaćanje i odbijanje moguće je ispitanike svrstati u 4 kategorije sociometrijskog položaja u grupi. To su: odbačeni-prema kojima se antipatija aktivno iskazuje, izolirani-koju rijetko biraju, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu, kontroverzni-koji dobivaju velik broj pozitivnih i velik broj negativnih glasova i popularni-koji dobivaju mnogo pozitivnih glasova.

Tražimo u ovom momentu aktivno sudjelovanje polaznika obuke i diskusiju na primjerima iz života i dosadašnje prakse:

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

1. Koja su Vaša iskustva?2. Primjećujete li formiranje grupa kod učenika u preduzećima?3. Primjećujete li odnose među učenicima i kako oni utiču na rad?4. Kojim metodama sprjećavamo negativne konotacije grupisanja, izolaciju, odbačenost,

indoktrinaciju…?

Rezultati međunarodnih istraživanja ukazuju na prisustvo vršnjačkog pritiska u smjeru rizičnih, ali i poželjnih ponašanja. Navodi se kako adolescenti doživljavaju snažniji pritisak svojih vršnjaka prema društveno prihvaćenom ponašanju.

Ističe se kako će adolescenti s visokim akademskim postignućima poticati svoje vršnjake na iste takve rezultate. U skladu s ovakvim razmišljanjima pritisak vršnjaka može biti i podrška i ohrabrenje adolescentima u razvoju njihovih mogućnosti i snaga.

Unatoč navedenom, najčešće se pojam vršnjačkog pritiska vezuje uz problematična i nepoželjna ponašanja adolescenata, dovodeći ga u vezu s onim što pojedinca vodi na pobunu, rizično ponašanje, slabe radne navike, zanemarivanje školskih obaveza i niz ponašanja koje roditelji procjenjuju neprihvatljivima (konzumiranje alkohola, droge, pušenje, napuštanje škole, rane seksualne aktivnosti).

Kao najkritičnija dob za podložnost vršnjačkom pritisku, navodi se rana adolescencija, tačnije dob od 15 godina što pokazuje.

Važnost pripadanja grupi

Adolescenti starije dobi osjećaju značajno niži pritisak prema obiteljskim aktivnostima, a nešto veći pritisak vezan je uz školu i znatno viši uz neprihvatljiva ponašanja (seksualna ponašanja i konzumacija alkohola).

Adolescenti još traže odobravanje roditelja, ali ne žele da se prema njima odnose kao prema djeci. Zbog toga će oni biti otvoreniji s prijateljima. Adolescentima je važna i socijalna prihvaćenost koju razvijaju provodeći vrijeme s prijateljima.

Adolescenti, pošto još nisu razvili svoj identitet, imaju značajnu potrebu pripadati nekoj grupi, a pripadanje nekoj grupi uvijek zahtijeva konformiranje ponašanja, razmišljanja i osjećanja grupnim standardima.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

Na djecu i mlade ne utječu samo vršnjaci, nego i drugi elementi s kojima se oni kroz život susreću. To su obitelj, prijatelji, škola, poslodavci itd. Iako su to vrlo različiti elementi i imaju različite metode, svi imaju isti cilj, a to je uvesti mir i sreću u živote mladih.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________5.ORGANIZACIJA I IZVODENJE PRAKTIČNE NASTAVE

Da bi se ostvarili zadaci nastave, pored toga što treba znati čemu treba učiti učenike, te principe i metode rada, uz sve to treba poznavati najpogodnije oblike same organizacije rada, pedagošku ulogu nastavnika i načine za što uspješnije ostvarivanje svih zadataka rada.

Pojam organizacije vezan je za proizvodnju, a njen smisao je mnogo širi.

Organizacija rada jeste sistem u svim podrucjima društvenih djelatnosti, u politici, ekonomiji, zdravstvu, školstvu itd. Ona ima svoje sastavne dijelove koji izvršavaju svoje zadatke, te se opet ujedinjuju i čine povezanu, koordiniranu cjelinu odnosno organizaciju.

Potreba za organizacijom rada postoji i u obrazovanju. Kod objašnjenja organizacije rada u obrazovanju, postavlja se pitanje:

Postoji li razlika izmedu organizacije rada u praktičnoj nastavi u školi i organizacije rada u proizvodnji?

Da, postoje sličnosti a postoje i razlike.

Sličnosti su, što oba procesa teže za priozvodnim efektom i obavljaju se sa specificno obučenim kadrovima.

A razlike počivaju u tome što se obrazovni proces u školi bazira na širim ciljevima i na totalnom razvoju individue, zbog koga se i organizuje obrazovni proces.

Savremena organizacije rada u proizvodnji sračunata je na postizanju optimalne ekonomičnosti i rentabilnosti u poslovanju preduzećem nužno ograničava i onemogućava slobodu akcije pojedinca.

Pri organizaciji praktične nastave u školi daje se veća sloboda učenicima s ciljem svestranog razvijanja ličnosti, a sve u okvirima pedagoskih normi, računa se na individualnu inicijativu i stvaranje radnih navika.

Medu faktore obrazovnog procesa ubrajamo:

učenike, organizatore nastavno-obrazovnog procesa, realizatore nastavno-obrazovnog i vaspitnog rada, programe rada, oblike rada, metode rada, dokumentaciju, nastavna sredstva, radne prostorije, udžbenike i ostalu stručnu literaturu.

Svaki od ovih činilaca ima svoju ulogu a njihovo vremensko i prostorno povezivanje čini skladan sklop funcija a time i odgovarajući vaspitno-obrazovni efekat.

*Nastava – to je jedinstven vaspitno obrazovni proces koji se pod nastavnikovim rukovodstvom odvija planski i sistematski a ima za cilj odgoj svestrane ličnosti.

Nastavnik, na osnovu unaprijed zadanog nastavnog plana i programa rada, bira i priprema gradu s namjerom da učenicima prilagodi i olakša usvajanje novih nastavnih jedinica a sve u skladu sa zanimanjem koje je učenik odabrao.

Nastavnik organizuje i rukovodi procesom obrazovanja i vaspitanja a pritom vodi računa o dobi i osobenostima učenika.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Učenik u nastavi usvaja nova znanja, i ta vrsta učenikove djelatnosti naziva se učenjem. Nastavnikovo poučavanje (predavanje, izlaganje itd) i učenikovo učenje dvije su strane jedinstvenog nastavnog procesa.

*Nastavni proces – je zajednički rad nastavika i učenika u skoli, sa ciljem sticanja znanja ,formiranja vjestina i radnih navika,razvijanja fizičkih i psihičkih sposobnosti i svestranog vaspitanja.

*Nastavne metode – su način zajedničkog rada nastavika i učenika pomoću kojih se razvijaju njihove psihofizičke sposobnosti.

*Nastavna pomagala – su predmeti, (tabla, projektori, mikroskopi, ) na osnovu kojih se na neposredan način stiču određena znanja, kroz nastavne metode u nastavnom procesu.

*Nastavna sredstva – su različiti predmeti (modeli, mašine, alati, razni materijali/ očigledna nastavna sredstva), koji sa služe da se na posredan način stiču odgovarajuća znanja.

*Cilj sata –rada. Nastavni sat je osnovna vremenska jedinica za organizaciju nastave Nastavni sat odnosi se na vrijeme, a nastavna jedinica odnosi se na gradu časa. U praktičnoj nastavi nastava se izvodi u blok satima, sto znači da se obim gradiva koji se obraduje u blok satima u toku dana zove nastavna jedinica.

Uspjeh svakog nastavnog sata zavisi o svjesnom i aktivnom učešću učenika, prilikom obrađivanja, vježbanja i ponavljanja nastavnog sadržaja. Aktivno učestvovanje u radu od početka časa je garancija uspjeha, a ovaj zahtjev lakše je ostvarit ako se na početku časa najavi cilj časa.

Isticanje cilja časa učenicima daje jasnu perspektivu rada a kao rezultat dobićemo:

a) učenici ce mobilisati sve svoje snage u vezi s temom, odnosno vježbom

b) probudiće se veći interes učenika za upoznavanje s novom temom

c) pažnja učenika na početku će se usmjeriti u određenom pravcu djelovanja

*Obrazovanje-je proces prenošenja i usvajanja znanja vještina i navika. Iz obrazovanja proizilazi obrazovanost,a to je suma znanja koju je učenik stekao u toku obrazovanja,odnosno školovanja..

*Obuka-U pedagoškoj terminologiji pored izraza nastava upotrebljava se izraz obuka.Obuka podrazumijeva obučavanje odnosno učenje, a ne podrazumijeva odgojnu stranu procesa.

*Pedagogija-je nauka koja pročuva probleme vaspitanja u cijelini.

*Didaktika-je jedna od pedagoških nauka koja proučava zakonitosti nastave uopšte.U predmet njenog proučavanja spadaju cilj i zadaci nastave,oblici i metode rada,organizacija nastavnog procesa,nastavna sredstva i pomagala,odnos izmedu učenika ,nastavnog plana i programa i nastavnika ,i analizu obrazovanja.

*Metodika je nauka koja objašnjava metode obrazovanja i pristup mastavi, kako bi primijenjene metode doprinijele većim i boljim obrazovnim ciljevima.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Metodika se nekad odnosila samo na proces nastave, odnosno na odgojno – obrazovni rad.

Danas se njeno značenje proširilo i proučava se kao:

-metodika odgoja -metodika obrazovanja -metodika praktičnog rada -metodika bilo koje druge obuke.....( letenja, sivenja, sviranja .... itd).

Predavačka nastava je najzastupljenija metoda nastave, to je direktno poučavanje, koje podrazumijeva informisanje, opisivanje, objašnjavanje, pokazivanje, vježbanje, postavljanje pitanja, praćenje napredovanja i intervenisanje. Metodika predavačke nastave podrazumijeva pojedinačni rad, organizovanje rada u parovima, grupama, poučavanje kroz razgovor, organizovanje programirane nastave, podjela gradiva u manje cjeline da bi lakše došli do istine, itd.....

6.VJEŠTINE KOMUNIKACIJE

Komunikacija je proces razmjene informacija, misli, osjećaja i poruka. Ljudska komunikacija dijeli se na verbalnu i neverbalnu komunikaciju Nas interesuje verbalna komunikacija koja se ostvaruje govorom ili pismom kao zapisanim govorom. Osnovni komunikacijski alat je jezik.

Jedan Americki politikolog opisao je sastavne elemente komunikacije a to su:

Ko kaže, sta kaže, kojim načinom, kome, i sa kojim efektom.

Rad u paru:

Kao vježbu predlažemo rad u paru, zamolimo polaznike obuke da razgovaraju dvije minute sa ciljem da upoznaju svog sagovornika. Nakon toga zamolimo iz svakog para po jednog člana da nam predstavi svog sagovornika. Zaključujemo da li su dobro komunicirali, da li su slušali i pamtili ono što čuju.

Komunikacija je ključ za razumijevanje jer bez nje ne znamo šta drugi misle i šta nam hoce reći.Komunikacija se najčešće uspostavlja razgovorom. Razgovor je kao dvosmjerna ulica.

Za razgovor je potrebno dvoje, odnosno za razgovor nam je neophodan sagovornik.

U toku komunikacije/razgovora, jedan od učesnika uvijek je slušalac. Važno je znati govoriti, ali je još važnije znati slušati. Slušanje je ustvari razumijevanje misli ( odnosno izgovorenog).

Bez obzira na to koliko je naša poruka važna većina nas neće htjeti slušati ako im se ne sviđa način na koji govorimo. (Svako od nas treba biti brz slušati a spor govoriti).

Faktori koji odvraćaju ljude od slušanja su

ne razgovjetan govor, loša gramatika, monoton glas,

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

prebrz govor.

Sa druge strane, sagovornik će vas slušati ako govorite opušteno, jasno, polako, argumentovano, ako vam pogled ne luta, ako ne dominirate u razgovoru, nego sagovorniku dajete priliku da govori, pažljivo ga slušate, i pritom ga ne prekidate.

Primjer iz života:

Poznati stari neprijatelj mnogih roditelja nije više ,,jaz izmedu generacija,,nego pomanjkanje razgovora, nedostatak slušanja i pokušaja da se razumije gledište drugoga.

Jedan otac otvoreno je priznao: ,,Meni je jako teško pokazati djeci ljubav i razumijevanje kako bi trebalo, zato što to nikad nisam dozivio dok sam odrastao. Ja jednostavno neznam kako ću to učiniti.

Evo nekoliko primjera ne primjerene komunikacije ..…

Učenik prilazi mentoru i kaže ..…

*Izradio sam komad koji ste mi zadali............(A strugotinu nisi očistio ) ili

*Mama oprala sam suđe..........................(A smeće nisi izbacila)

*Tata, pokosio sam travu u dvorištu........(A ogradu nisi ošišao)

Ni jedna komunikacija sa djecom ne smije biti uzaludna.Kad nešto uzalud radiš to je kao da cijelu zimu zalijevaš cvijece a onda u proljeće shvatiš da je plastično.

Zamolimo polaznike obuke da iznesu svoja zapažanja i mišljenja kao i primjere na zadanu temu vještina komunikacije.

Vještine komunikacije podrazumijevaju da:

Slušamo da bismo adekvatno odgovorili

Dajemo povratne informacije

Uzimamo odnos u obzir i razumijevamo o čemu se u odnosu radi

Prilagođavamo se

Vodimo računa o kontekstu

Imamo u vidu ono što je između rečenog i ono što treba razumjeti.

Nenasilna komunikacija podrazumijeva:

- ne ocjenjujemo postupke i iskaze drugih,

- posvetimo se onome što osjećamo i

- izložimo naše želje ili potrebe.

Nenasilna komunikacija podrazumijeva stav da smo i mi (kao i druga strana) odgovorni za svoje postupke.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Iz tog razloga smatramo da je usmjerena ka razvoju.

Lična iskustva:

Zamolimo polaznike obuke da izlože primjere nasilne komunikacije među učenicima i na koji načim su riješavali takve komunikacije.

Marshall B. Rosenberg u svom djelu “Nenasilna komunikacija” daje upute o nenasilnoj komunikaciji kroz četiri etape:

1. Odredite problem

2. Imenujte svoje emocije

3. U trećoj etapi analizirajte svoje potrebe –

4. Četvrti korak podrazumijeva asertivno traženje

Nenasilna komunikacija je vještina komunikacije koja se može učiti.

Uputstva za nenasilnu komunikaciju: odredite problem, imenujte svoje emocije, analizirajte svoje potrebe, asertivno tražite i ne zaboravljajte kontekst.

Ja poruke, ja govor, govor žirafe!

Izbjegavajte negativne, upitno-odrične, šuplje i jalove fraze.

Posebno izbjegavajte ironiju i uopštavanja.

Zaboravite iskaze poput: nikad, uvijek, stalno.

Koristite zamjenicu “Ja” da biste potvrdili da vaša osjećanja pripadaju vama (ja sam osjetio/la, ja sam doživio/la, ja sam imao/la utisak da…).

Učenik će vas slušati ako govorite:

opušteno, jasno, polako, argumentovano, ako vam pogled ne luta, ako ne dominirate u razgovoru, nego učeniku dajete priliku da govori, pažljivo ga slušate i pritom ga ne prekidate.

7. RAZVOJ MOTIVACIJE

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

Motivacija je razlog za djelovanje, u nasem slučaju radi se o učenju. Bez motivacije nema učenja. Da bi u životu postigli bilo šta, za to nam je potreban razlog, što je slučaj I sa učenjem. Nivoi motivacije su različiti.

Visok stepen motivacije je onaj koji postoji kod učenika uprkos neuspjesima, ako je radni zadatak teško ispunit, učenik ne odustaje, ne gunđa, već i dalje želi da dođe do rešenja.

Nizak stepen motivacije primjećujemo kod učenika koji odma prilikom postavke zadatka ne pokazuje zainteresovanost, odustaje od zadatog cilja , jer mu sve drugo u okruženju odvlači pažnju. Postoji takođe unutrašnja i vanjska motivacija

Unutrašnja motivacija ili primarna motivacija predstavlja skup ličnih razloga za bavljenje određenim poslom, ili učenjem, razlog može biti; lično zadovoljstvo, lični interes, potreba da se nauči. Takav stav učenika mentoru uveliko olakšava posao. Vanjska motivacija se postiže raznim uticajima okoline. Razlog za obavljanje određene aktivnosti je očekivanje nagrade, unapređenja ili sprečavanja kazne. Mentoru na raspolaganju stoji mnoštvo mogućnosti koji će povećati motivaciju kod učenika. Navešćemo nekoliko primjera koji mogu poslužiti kao smjernice pri radu mentora.

*Ako mentor predmet i proces učenja prilagodi godinama učenika, postoji vjerovatnoća da će učenik uspješno uradit zadatak, odnosno kod učenika će postojati pozitivna motivacija za rad.

*Prenošenje nekih odgovornosti na učenika,takođe je pozitivna reakcija, znači mentor mu vjeruje.

*Ako je predmet učenja – rada, podijeljen u manje – kratke, jasne cjeline veća je vjerovatnoća da će ušenik uspješno uraditi zadatak.

*Mentor uvijek treba pohvaliti učenika ukoliko je dostigao zadani cilj, a i kritika izgovorena biranim riječima i izgovorena u pravo vrijeme, može biti razlog za pozitivnu motivaciju.

* Mentor može dati preporuku za nagradu učenika, ili davanjem slobodnog vremena-dana.

*Mentor treba pokazati spremnost za razgovor, čime se pojačava uzajamno povjerenje.

* Mentor učeniku nije samo prenosilac znanja on mora biti dobar primjer uzornog –lijepog ponašanja.

*Dobra motivacija nastaje iz obostranog povjerenja pri radu.

*Mentor mora imati ujednačene kriterije prilikom vrednovanja učeničkog rada.

*Mentor kod učenika mora jačati osjećaj pripadnosti firmi, njegovu identifikaciju sa firmom, pri čemu se kod učenika stvara pozitivno mišljenje prema firmi koje se prenosi u javnosti.

*Mentor treba učenicima pokazati perspektivu u odabranom zanimanju, na svom ličnom primjeru, na primjeru radnog kolege ili na primjeru vlasnika firme.

*Radna atmosfera, odnosno dobri meduljudski odnosi unutar firme takođe su vrlo bitan faktor dobre motivacije. Izgradnja partnerskog odnosa sa punim povjerenjem između mentora i

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________učenika obično se dugo gradi, ali na kraju daje vrlo dobre rezultate. Davanje kritike učeniku uvijek mora biti podkrijepljeno argumentima i učenik prilikom kritikovanja nesmije stvoriti osjećaj napada na njegovu ličnost.

*Prilikom davanja kritike poželjno je koristiti se sendvič postupkom: POHVAL - STRUCNA KRITIKA - PODSTICAJ ZA DALJI RAD

*Prilikom pohvala i kritika mentor uvijek mora koristiti princip individualizacije.

* Mentor mora i pohvale i kritike dozirati u malim količinama u protivnom i pohvale i kritike mogu izazvati potpuno suprotnu vrijednost, i gube efekat.

*Pohvale, priznanja i kritike moraju poticati iz srca i uvijek imati skirene i dobre namjere.

* Savjetuje se izbjegavanje kolektivnog kažnjavanja, jer takva kazna pogađa i one koji nisu krivi i negativno djeluje na motivaciju samog učenika. Konstruktivna kritika sadrži opis učinjenih grešaka i precizne upute za korekciju i dalji rad.

*Kritika upućena učeniku nikada se ne smije završiti sa riječi ,,ZATO“.

*Pohvale i kritike treba izreći u pravo vrijeme i nače gube svoju težinu i vrijednost.

*Pohvale i kritike se nikada ne smiju upućivati preko trećih lica.

*Mentor mora biti dosledan, ako je po urađenom poslu obećana nagrada, ona mora uslijediti.

*Pohvale i ukori se ni u kojem slučaju nesmiju koristiti za ponižavanje učenika.

8. DOKUMENTACIJA I EVIDENCIJA RADA

Osnovni dokument na osnovu koga učenik dolazi na praksu u fabriku je ugovor.

Ugovor se podpisuje na lični zahtjev učenika, na zahtjev roditelja, na zahtjev firme i na osnovu preporuke škole.

Ugovor podpisuju ugovorne strane, direktor škole I zakonski zastupnik poslodavca.

Ugovorom su definisani prava i obaveze učenika, poslodavca i škole.

U izradi je dokument koji treba da proprati raskidanje ugovora.

Tokom izvodenja praktične nastave učenik i mentor dobivaju dnevnike rada koji su namijenjeni za vođenje evidencije o radu.

Mentorima pokazati primjerak ugovora, izjavu roditelja, zahtjev firme, obrazac za ocjene i dnevnike rada za mentore i učenike.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

Ime i prezime roditelja i adresa:

IZJAVA

Kojom izjavljujem da sam saglasan da moje dijete ....................................................................,

koje je učenik....................razreda,zanimanje............................................,JU Mješovite srednje škole Tešanj obavlja praktičnu nastavu kod poslodavca a prema uslovima koji će se utvrditi ugovorom o obavljanju praktične nastave

U Tešnju, dana....................2018.god

DAVALAC IZJAVE

...........................................................................................

Potpis roditelja

Saglasnost:

Nastavnik praktične nastave:..................................................................................

Razrednik:............................................................................................................

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

NAZIV FIRME I ADRESA

.................................................................................................................................

...........................................................................................................

Datum:.....................................................

MJEŠOVITOJ SREDNJOJ ŠKOLI

Zahtjev za prijem učenika / ce na obavljanje Praktične nastave u našem preduzeću , poslovnom objektu, szr,itd.....

Saglasan sam da prihvatim učenika/cu.......................................................razred............ , zanimanje , ........................................................................zbog obavljanja Praktične nastave u našem poslovnom objektu a prema uslovima koji će se utvrditi ugovorom.

Dani izvođenja praktične nastave: ...............................................................................................................................................................................................

Kontakt osoba-telefon, puno ime i prezime odgovorne osobe ..............................................................................

Potpis i pečat odgovorne osobe ...................................................................

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

9. PLANIRANJE RADA SA UCENICIMA

Planiranje rada sa učenicima zahtijeva sistematsko i svakodnevno pripremanje i to je polazna osnova za uspješno izvošenje nastave. Pripremi uvijek treba pokloniti dosta vremena, energije i kulture. Pripremu za obrazovni proces dužni su da pišu pripremaju svi, bez obzira da li posjeduju pedagoško obrazovanje ili ne. Ta priprema podrazumijeva pisani materijal ili tekst, koncept rada ili nacrt rada. Za pisanu pripremu postoje obrasci koji se preporučuju od strane škole.

Prilikom izrade plana rada pojedinog nastavnog sata, nastavnik ili mentor obavlja funkciju režisera tj. on pismeno formuliše cjelokupni tok nastavnog sata. Drugim riječima nastavnik –mentor unaprijed treba sve kratko i jasno precizirati.

Poznavanje svoje struke na osnovu iskustva rada jeste dobar temelj za prenošenje znanja. Pored iskustva, pismena priprema služi za jasnu orjentaciju u nastavnikovom – mentorovom radu, gdje se svaka etapa rada treba pismeno izraziti.

Mentor se može samostalno pripremati za rad, ali prema potrebi dodatna upustva može tražiti od koordinatora za praktičnu nastavu, od stručnih aktiva, i od rukovodilaca praktične nastave.

Zadaci praktične nastave nameću potrebu svakodnevnog pripremanja i stručnog usavršavanja iz više razloga.

Izlagati nastavnu građu učenicima, objašnjavati, i pokazivati u pojedinostima svu njenu složenost, odgovarati na brojna pitanja učenika, poučavati u tolikoj mjeri, da učenici u potpunosti ovladaju složenim operacijama i da građu potpuno razumiju i usvoje, može samo onaj nastavnik – mentor koji nastavnu građu solidno poznaje, njome sigurno vlada i ima pripremljenu pisanu pripremu.

Priprema treba da obuhvata sadržajni dio koji se odnosi na razrađeni uvodni dio, razrađen glavni dio časa ili radnog dana i izvođenje zaključaka na kraju časa ili radnog dana.

S obzirom da škola radi po EUVET programu , program praktične nastave podijeljen je na cjeline – module, što olakšava rad, pripremanje za rad i sumiranje rezultata rada.

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

NASTAVNA PRIPREMA ZA ČAS

DATUM

NASTAVNIK/ICA

PREDMET

RAZRED

MODUL

NASTAVNA JEDINICA

TIP ČASA:

a) uvođenje b) obrada c) rješavanje problema d) vježbanje e) utvrđivanje f) tematsko ponavljanje g) sistematizacija h) test/kontrolni rad

CILJEVI ČASA:

Cilj modula:

______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Cilj nastavne jedinice:

____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

ZADACI ČASA/ISHODI UČENJA:

Obrazovni/znanje:

____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Funkcionalni/vještine:

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Odgojni/kompetencije:

______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

OBLICI RADA:

a) frontalni b) individualni c) grupni d) rad u parovima e) individualizirani

NASTAVNE METODE:

a) metoda razgovora b) metoda usmenog izlaganja c) metoda demonstracije d)metoda čitanja i rad na tekstu e) laboratorijska metoda f) metoda grafičkih radova g) metoda praktičnih radova h) metoda pisanja i pismenih radova

NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA:

a) vizuelna b) auditivna c) audio-vizuelna (crteži, slike, fotografije, dijagrami, grafikoni, tablice, dijapozitvi, modeli, makete, instrumenti, globusi, kasete, ploče, CD, filmovi, TV emisije, CD-ROM-ovi... d) tekstualna (udžbenici, priručnici, članci, rječnici, enciklopedije...)

VRSTE NASTAVE:

a) predavačko-receptivna b) problemska c) referatska d) individualizirana e) programirana f) doživljajna g) praktična h) nastava na više nivoa težine

KORELACIJA (međupredmetna):

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

LOKACIJA RADA:

a) škola b) prirodna sredina c) društvena sredina

PROSTORNI USLOVI:

Učionica je:

a) uredna b) neuredna c) osvijetljena d) tamna e) prigodno uređena

Raspored sjedenja učenika:

a) klasično b) grupno c) u obliku slova U d) u obliku kruga e) u obliku slova V f) raspored sjedenja kao u amfiteatru

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

ARTIKULACIJA ČASA:

Uvodni dio: (Funkcija: motivacija i recepcija nastavnog gradiva)

Glavni dio: (Funkcija: realizacija nastavnog sadržaja)

Teze časa obrade, utvrđivanja, vježbanja, ponavljanja:

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

Završni dio: (Funkcija: rekapitulacija usvojenosti znanja, vještina, sposobnosti i stavova, uputa učenicima za dalji rad)

PLAN TABLE

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

TEHNIKE OCJENJIVANJA (vrednovanje znanja učenika):

______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

SAMOEVALUACIJA ČASA:

Da li je ostvaren cilj modula? a) da b) ne c) djelimično Da li su ostvareni ciljevi nastavne jedinice? a) da b) ne c) djelimično

Ishodi/rezultati:

a) učenik će razlikovati ____________________________________________________ b) učenik će nabrojati ___________________________________________________c) učenik će definisati ___________________________________________________d) učenik će analizirati ___________________________________________________e) učenik će moći ______________________________________________________f) učenik će samostalno uraditi____________________________________________g) učenik će objasniti i primjeniti__________________________________________h) učenik će samostalno zaključiti i izgraditi vlastiti stav o _______________________

IZVORI (literatura):

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

PRILOZI UZ PRIPREMU (nastavni listići, prezentacija, slike, šeme, mape, fotografije, dijagrami, grafikoni, …) –Priložiti uz pripremu!

POTPIS MENTORA

.................................................................

Ishodi učenja definiraju se kao navodi o tome što osoba treba znati, razumjeti i što može učiniti na kraju procesa učenja.

Kako napisati ishode učenja?

Jednu od najprihvaćenijih klasifikacija znanja predložio je 1956. godine američki psiholog Benjamin Samuel Bloom. Ta je taksonomija zamišljena kao vodič za lakše snalaženje u oblikovanju specifičnih ciljeva na temelju kojih će se uspješno moći planirati i procijeniti ishodi učenja. Razine znanja poredane su hijerarhijski (pamćenje, razumijevanje, primjena, analiza, sinteza i evaluacija) prema složenosti spoznajnih procesa koji su im u osnovi. Uz

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________svaku su razinu navedeni i edukacijski ciljevi (ishodi učenja) i očekivana izvedba učenika. Razine znanja su kako slijedi:

1. osnova znanja obuhvaća pamćenje činjenica i informacija,2. na sljedećoj je razini razumijevanje tih činjenica,3. na trećoj se razini usvojene činjenice primjenjuju,4. četvrta je razina analiza ili objašnjavanje informacija,5. na petoj razini stvara se nešto novo primjenjujući usvojene informacije,6. na šestoj razini donose se prosudbe na osnovi prethodnih razina.

Prve su tri razine temeljne, a više razine obuhvaćaju kritičko i kreativno mišljenje i aktivnosti u kojima se rješavaju problemi.

Prema Anderson STVARANJE predstavlja najvišu razinu), a umjesto imenica predloženi su KLJUČNI GLAGOLI kako bi se naglasio procesni karakter učenja, odnosno, kvalitativni i kvantitativni ishodi učenja.

PRECIZNI GLAGOLI NEPRECIZNI GLAGOLI

analizirati

opisati

definirati

napraviti

usporediti

razlikovati

argumentirati

znati

razumjeti

cijeniti

zapamtiti

upoznati

naučiti

osvijestiti

Koristeći hijerarhijske razine spoznajnih procesa za određivanje ishoda učenja (ciljeva poučavanja), mogu se identificirati i razlikovati različite razine učenja i njihova međusobna povezanost, te na osnovi toga izraditi djelotvoran kurikulum (individualizirani program) i evaluacijske aktivnosti kako za sva predmetna područja, tako i za sve učenike razreda (individualizacija ciljeva). Ciljeve je moguće operacionalizirati u kognitivnom i psihomotoričkom području. Afektivni razvitak učenika podrazumijeva stjecanje određenih vrednota te usvajanje stavova i vrijednosti.

Tri osnovna područja razvoja pojedinca prema Bloom-u su:

1. kognitivno (znanje i razumijevanje, intelektualne sposobnosti)2. afektivno (emocije, stavovi, mišljenja, interesi i uvjerenja)3. psihomotoričko (vještine – motoričke sposobnosti j. umijeća)

Organizacija rada u skladu sa potrebama i stepenu obučenosti učenika

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Polaznike obuke uputiti na istraživački rad prof.dr.Jasminke Gradaščević – Sijerčić: Sekundarno i primarno istraživanje u okviru projekta: „Uključivanje osoba s invaliditetom (na tržište rada) kroz poticaje poslodavacima“' čiji dio im dostavljamo:

'...aktivnosti imaju zajednički cilj vezan za promoviranje zapošljavanja osoba s invaliditetom uz primjenu antidiskriminacijskih mjera i mjera pozitivnog djelovanja kako bi se osobama s invaliditetom osigurale jednake mogućnosti. Bosna i Hercegovina se ratificiranjem Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom u decembru 2009. godine obavezala uskladiti svoje zakonodavstvo sa standardima utvrđenim ovom Konvencijom. Bitna karakteristika uspostavljene politike zapošljavanja osoba s invaliditetom u FBiH je obaveza zapošljavanja osoba s invaliditetom. Naime, Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom utvrđena je obaveza zapošljavanja osoba sa invaliditetom od strane svih poslodavaca u FBiH koji zapošljavaju 16 i više zaposlenika. Poslodavac može obavezu zapošljavanja da izvrši na sljedeće načine: zapošljavanjem, odnosno zasnivanjem radnog odnosa s određenim brojem osoba s invaliditetom; uplatom Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom novčanog iznosa u visini 25% prosječne plaće u FBiH za odgovarajući broj osoba s invaliditetom srazmjerno ukupnom broju zaposlenika. U FBiH kvotni sistem zapošljavanja primjenjuje se ne samo na javni sektor (državna tijela, tijela pravosuđa, tijela lokalne uprave, javne službe, ustanove, fondovi, javna preduzeća) već i na privatni sektor (privredna društva i druge pravne osobe). Zakonskom regulatvom nametnuta je obaveza zapošljavanja osoba s invaliditetom srazmjerno ukupnom broju uposlenih, te od 31.12.2013. godine ta obaveza podrazumijeva upošljavanje najmanje jedne osobe s invaliditetom na svakih 16 uposlenika (čl.18.st.1). Međutim, ukoliko na tržištu rada nema osoba s invaliditetom određenih znanja i kvalifikacija radi zapošljavanja, poslodavci obavezu zapošljavanja ove skupine posloprimaca moraju izvršiti uplatom novčanih sredstava. Na ovaj način svi poslodavci (osim onih koji imaju manje od 16 zaposlenih) su obveznici uplate sredstava za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditeom, što neosporno predstavlja veliki teret za poslovanje. 2.2.1. Obaveze zapošljavanja osoba s invaliditetom prema važećim zakonskim rješenjima oslobođeni su privredni subjekti koji zapošljavaju manje od 16 zaposlenika (član 19.st.1.) te drugi pravni subjekti: poslodavci pravne i fizičke osobe u vanprivrednim djelatnosti. Međutim, ako ne zapošljavaju osobe s invaliditetom, dužni su svakog mjeseca prilikom isplate plaća uplaćivati u Fond poseban novčani iznos u visini 0,5% od iznosa isplaćene mjesečne bruto plaće svih zaposlenih. Izuzetak su i strana diplomatska i konzularna predstavništva, privredna društva za zapošljavanja lica sa invaliditetom, zaštitne radionice, radni centri, ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i organizacije lica sa invaliditetom. 2.2.2. Poslodavci prema članu 48. st.1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom imaju pravo na: 1. poreske i carinske olakšice utvrđene poreskim i carinskim propisima; 2. stimulans predviđen ugovorom o zapošljavanju lica sa invaliditetom zaključenim sa Fondom, službom za zapošljavanje, Fondom za penzijsko-invalidsko osiguranje, nadležnom službom socijalne zaštite, jedinicom lokalne uprave ili sa drugim poslodavcem (u daljnjem tekstu: nosilac osiguranja zapošljavanja). Stimulansi koji se utvrđuju ugovorom o zapošljavanju osoba s invaliditetom zaključenim sa nosiocem osiguranja zapošljavanja su (čl.54): jednokratna materijalna davanja, sredstva za prilagođavanje radnog mjesta i uvjeta rada, kreditna sredstva po povoljnijim uvjetima namjenjena kupovini strojeva, opreme, alata, pribora

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________potrebnog za zapošljavanje lica sa invaliditetom, poslovnog prostora i sredstva naknade razlike zbog smanjenog radnog učinka ili za sufinansiranje dijela plaće asistenta (pomagača u radu) lica sa invaliditetom u toku rada.'

Srednjoškolskim se obrazovanjem svakome pod jednakim uvjetima i prema njegovim sposobnostima omogućava stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja. Jedno od načela obrazovanja na razini srednjeg obrazovanja u BiH je načelo jednakosti obrazovnih šansi za sve učenike prema njihovim sposobnostima. S tim u svezi, obrazovanje se učenika s teškoćama u razvoju u srednjoj školi organizira uz primjenu individualiziranih postupaka u redovitim ili posebnim razrednim odjelima i obrazovnim grupama, a učenici s većim teškoćama u razvoju obrazuju se u posebnim ustanovama.

Učenici s posebnim potrebama, u odnosu na učenike bez teškoća u razvoju imaju i sličnosti i razlike

10 % šk. populacije čine djeca s teškoćama u razvoju (svjetska statistika) 2% u našim redovnim školama

U našim šklama učenici sa poteškoćama u razvoju i poteškoćama u radu, primaju posebnu edukacijsku potporu.

Sličnosti su:

Biološke (genetske) dispozicije razvoja razvijaju se u sposobnosti (ako su osigurani uvjeti i podrška soc. okoline, stimulirajuća obitelj)

• Poticati razvoj i individualne potencijale učenika

Razilke su:

1. Različiti potencijali razvoja i nedostatak nekih dispozicija (genetskih čimbenika)3-4% učenici usporenog kognitivnog razvoja imaju sniženi biološko-psihološki potencijal-LMR i granična MR (ispod 70 QI lako mentalno retardirani)

2. Biološko – psihološki potencijal prosječan: kulturalno deprivirana djeca (odrastanje u nepoticajnoj sredini, zanemarivanje djece, odgojno i obrazovno zapuštena djeca)

3. Smetnje koncentriranog slušanja, razlikovanja i pamćenja glasova, riječi i govornih cjelina

4. Teškoće u tačnom praćenju i pamćenju slušane informacije

5. Nejasnoća i nepotpuna razumljivost slušanog, netačna govorna reprodukcija, izostavljanje slova pri pisanju,t eškoće analize riječi i rečenica, u učenju teksta napamet,u pisanju diktata

Nesklad između razvojnih sposobnosti i sadržaja ili didaktičko –metodičkih formi rada dovodi do edukacijske neuspješnosti i nepoželjnih oblika ponašanja.

Odabir primjerenih strategija rada i postupaka prilagođavanja sadržaja u poučavanju učenika s poteškoćama u radu sukladno njihovim osobitostima

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________Didaktičko – metodički postupci:

- Uporaba jasnih, razgovjetnih, kraćih rečenica s poznatim riječima - Ponavljanje izrečenog, provjera razumijevanja- Uporaba perceptivnog potkrepljenja (slike, sheme) zapažanja putem osjetila - Jednostavna i pregledna nastavna sredstva bez suvišnih detalja, prilagođavanje

tiska(povećani razmaci između riječi, rečenica, redova teksta, uvećanje tiska,sažimanje teksta)

- Isticanje pravila podcrtavanjem- Korištenje orijentira pri čitanju, - Usmjeravanje na preglednost i čitkost napisanog, razmaci pri pisanju,isticanje pravila,- Problemi zapamćivanja slušanih, čitanih, gledanih kao i ostalih osjetilnih podataka u

odnosu na njihov tijek, broj i povezanost- Djelomično i nepovezano zahvaćanje podataka što dovodi do teškoća u izlaganju,

ponavljanju, prepričavanju, odgovaranju na pitanja finicija

• Dugotrajnije vježbanje i opetovano ponavljanje bitnih dijelova sadržaja uz usmenu provjeru njihova razumijevanja, uporaba adekvatno doziranih i zornih sadržaja , primjena aindividaulizirnih nastavnih listića za utvrđivanje, ponavljanje i vježbanje sadržaja

• Neposredni način spoznavanja (organizirano i rukovođeno promatranje)

• Stupnjevito perceptivno potkrjepljenje sadržaja rada (neposredna stvarnost,slika, simbol) u cilju postupnog uvođenja u apstraktan način mišljenja, sažimanje teksta izdvajanjem bitnih odrednica sadržaja, prerada sadržaja na semantičku razinu sukladnu sposob. učenika,primjena shematskih prikaza

• Postupno proširivanje razumijevanja pojmova i jezičnih kompozicija putem raznovrsnih perceptivnih poticaja

• Poželjno je uvažavati način govora učenika, biti uzoran govorni model.

10. PRVI DAN U PREDUZEĆU

PRIMJER

Zamisli da prvi put jedeš neko jelo. Posle prvog zalogaja možeš zaključiti je li jelo dovoljno ukusno.

Nešto slično događa se i kad sretneš neku osobu.Vrlo brzo stekneš određeni dojam o njoj. Pomenućemo tri područja na kojima bi trebali radit kako bi se bolje prilagodili pravilima pristojnog ponašanja.

Ta područja su…

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________a)Odijevanje i cjelokupan izgled (Tvoja odjeća i cjelokupan izgled poput rendgenskog snimka pokazuje šta se krije u tvojoj nutrini.)

b)Govor ( Tvoje su riječi poput prozora kroz koji drugi mogu zaviriti u tvoju nutrinu i vidjeti kakav si. Zato daj sve od sebe da pogled s tvog prozora bude što ljepši).

c)Vladanje (Tvoje je ponašanje poput reklamnog plakata koji otkriva mnogo toga toga o tebe. Zato se zapitaj, kakvu reklamu praviš sam sebi svojim ponašanjem).

Slično tome, mentor u firmi bi se trebao pobrinut da prvi utisak koji učenici steknu o mjestu obavljanja praktične nastave bude što pozitivniji.

Prvi dobar dojam olakšat će učeniku da se brže integriše u novoj sredini i da se brže uključi u process rada i učenja.

Postoje određeni postupci na koje mentor mora obratiti pažnju kada se prvi put sretne sa učenikom koji ce u njegovoj firmi obavljati praktičnu nastavu.

UVODENJE U FIRMU ZAHTIJEVA KONSTANTNU BRIGU O UČENIKU

Lični doček, predstavljanje i upoznavanje. Prilikom prvog dolaska u firmu mentor treba nastojati da lično dočeka učenika, nakon čega slijede dalja upoznavanja.

Predstavljanje i pokazivanje firme. Kod pokazivanja firme učeniku se trebaju dati opšte informacije o firmi.Treba uzet u obzir učenikovu tremu i zbunjenost i postupit u skladu s tim.

Potrebno mu je ljubazno pokazati prostorije koje ne pripadaju direktno proizvodnji, kantina, mokri čvorovi, prostoriju za presvlačenje i mjesto (ormarić) gdje se nalazi prva pomoć. Kroz otvoren razgovor od prvog dana mogu se spriječiti nezgode koje inače nastaju zbog neznanja i straha da se pita i traži pomoć.

Pokazivanje mjesta obuke. Dalji zadatak mentora je pokazivanje radnog mjesta i upoznavanje sa posebnostima i karakteristikama radnog mjesta. Učenik mora biti upoznat sa pravilima rada, mašinom, alatima, pomoćnim materijalima, postojećim opasnostima, mogućim nepredviđenim opasnostima, i pravilima zaštite na radu. Mentor uvijek treba imati na umu da se u toku realizacije svakog od ovih koraka mora ostaviti vremena i prostora za postavljanje učeničkih pitanja.

Davanje prvih savjeta, upozorenja, i davanje prvih radnih zadataka. Prvi radni zadatak,treba biti u skladu sa sposobnostima učenika i njegovim trenutnim stepenom znanja.

11.OCJENJIVANJE

1..Da li smatrate da je učenik bio aktivan tokom obavljanja prakse

1 2 3 4 5

2..Da li smatrate da je učenik bio motivisan I zainteresovan za obavljanje radnih obaveza

1 2 3 4 5

3..Da li smatrate da je učenik uspješno obavljao radne zadatke na praksi

VET vijeće


T E Š A N J T E Š A N J_________________________________________________________________________________

1 2 3 4 5

4..Da li smatrate da je ucenik na praksi postupao u skladu sa etičkim principima ponašanja u kolektivu i poštovao pravila rada

1 2 3 4 5

5..U kojoj mjeri ste zadovoljni uspostavljenim mentoskim odnosom sa učenikom na praksi

1 2 3 4 5

6..Da li smatrate da je učenik na praksi prihvatio Vaše savjete, prijedloge, upustva i je li postupao u skladu sa njima

1 2 3 4 5

7..Kako procjenjujete doprinos učenika na praksi u Vašem preduzecu

1 2 3 4 5

8..Da li smatrate da je učenik pokazao interes za samostalan rad uz Vaš nadzor

1 2 3 4 5

9.. Učenik je motivisan i visoke spremnosti za rad

1 2 3 4 5

10..Učenik je vrlo miran,tih, doprinosi radu u grupi

1 2 3 4 5

11..Učenik je pažnjom odsutan,djelimično motivisan, ne uključuje se u rad bez poticaja, preglasan, ne spreman, buntovan, traži izgovor, traži kontakt sa.............

12.Napišite Vaša dodatna zapažanja

VET vijeće

msst.edu.ba · web viewjedan otac otvoreno je priznao: ,,meni je jako teško pokazati djeci ljubav...

Documents