MOTIVACIJA 3

Dokle smo došli?

Teorija socijalne kognicije

A. Bandura

Učenje se dešava na dva načina:

• Preko vlastitog neposrednog iskustva - ponašanje je odreĎeno

prošlim iskustvima posljedica. (principi teorija uvjetovanja)

• Posredno iskustvo - temelji se na opaţanju drugih, i opaţanju

posljedica koje njihovi postupci imaju za njihov ţivot (učenje po

modelu).

Bandura prihvaca sve postavke biheviorizma i uvjetovanja ali

dodaje i tzv. posredno ucenje ili posredno iskustvo.

To posredno iskustvo dešava se opaţanjem drugih.

Istraživanje: (Bandura, Ross i

Ross, 1961)

Uči li se agresivno ponašanje oponašanjem?

Ispitanici: 36 dječaka i 36 djevojčica

Dob: od 3 do 6 god.

Pola ispitanika su bili izloţeni agresivnom ponašanju, a polovica neagresivnom ponašanju.

Agresivno ponašanje modela sastojalo se od udaranja skakanja, guranja, bacanja lutke koju su nazvali Bobo (Bobo the clown)

Rezultati

UtvrĎene su značajne razlike u agresivnosti izmeĎu učenika koji su promatrali agresivni i neagresivni model

Djeca izloţena agresivnom modelu oponašali su u velikoj mjeri njegovo fizičko i verbalno ponašanje.

Spolne razlike – značajno više fizičkog agresivnog ponašanja nakon promatranja muškarca.

Više efekta su imali modeli koji su bili nagraĎeni za svoje ponašanje

video1

video2

Učenje po modelu

Modeliranje je vrlo snaţan mehanizam učenja!

Zato je vaţno biti odgovoran roditelj

..i nastavnik

Primjer: Pušenje• Ako roditelj puši velika je vjerojatnost da će i

dijete početi pušiti

• ...bez obzira što roditelj govorio.

Faktori koji utječu na učinkovitost

modela

Sličnost ( različitim faktorima, spol, dob, ...)• Npr. djevojčice su sklonije oponašati govor učiteljice u odnosu na jednako

stručnog učitelja.

• To je jedan od razloga da u udţbenicima trebaju biti jednako zastupljeni i muškarci i ţene i to u raznim situacijama.

• Stari udţbenici su puni stereotipa

• Skloniji smo oponašati vršnjake

Brojnost

Opaţena kompetentnost• Više oponašamo one koje smatramo kompetentnima, bez obzira na sličnost.

Autentičnost i vjerodostojnost modela

Pokazivanje oduševljenja za aktivnosti koje pokazuje.

Visok status, privlačnost, popularnost modela

Skloniji smo oponašati one koji potvrĎuju to što već radimo nego li one koji čine nešto što nam nije poznato.

Primjer: polaganje ispita

UsporeĎujemo se sa sličnima sebi.

Ukoliko smo anksiozni usporeĎujemo se sa anksioznima.

Kako?

Često zamišljamo koliko se ta osoba pripremala, što je učila, je li poloţila.

Često postavljamo i pitanja?• Koliko si dobila? Što je ispitivao? Koliko si učila....

Ako model doţivi neuspjeh i promatrač moţe povjerovati da nije dovoljno kompetentan za neku aktivnost.

• Ako Ivan nije uspio poloţiti modernu knjiţevnost, kako ću ja?

Kako se to dešava?

Usmjeravanje paţnje. Privlače nas modeli koji:• Imaju visok status, koji su kompetentni i koji su privlačni i

popularni.

• Stoga su i učitelji vrlo utjecajni modeli jer su kompetentni, stručni, imaju visok status u odnosu na učenika.

Nakon što je paţnja privučena, dolazi do demonstracije ponašanja koje učitelj ţeli da učenici oponašaju.

Reprodukcija – učenici se trude uskladiti svoje ponašanje s ponašanjem modela. Npr. učenik je gledao učiteljicu kako piše slovo A, i sad se on trudi to ponoviti.

Motivacija – učenici će oponašati ponašanja za koje vjeruju da će biti nekako potkrjepljeni. • Pohvale, dobre ocjene

Učitelj kao model

Opservacijsko učenje u razredu zbiva se i kada nismo svjesni!

Moţda najviše tada!

Kada nastavnici nisu dosljedni u onome što govore i rade, što mislite što će učenici slijediti, riječi ili ponašanje?

Učenici će slijediti ponašanje učitelja!• Primjer: Učenici neće poslušati nastavnika koji kaţe da neće pričati ni

s kim tko nije podigao ruku....a to čini.

• To će nastavnika frustrirati

• Okrivljavat će djecu za neposluh... a ne svoju nedosljednost!

• Primjer: Poduka o lijepom ponašanju i ne vrijeĎanju neće imati smisla ako se nastavnik na kraju sata izviče na nekog učenika

Upornost u rješavanju problema• Uporniji učitelj – uporniji učenici

• Učitelj koji lako odustaje – lako odustaju i učenici

• (Zimmerman i Blonter 1979)

Učitelj kao model

Učenici mogu naučiti stavove učitelja prema nekom predmetu (npr. voli glazbu ali ne i matematiku)

Ako učitelj često viče, tada će i djeca početi vikati na druge učenike.

Svaki učitelj osim gradivo koje predaje, uči djecu o različitim društveno političkim i vrijednosnim pitanjima.

Stoga je značajna osoba u socijalizaciji učenika i formiranju njegovih stavova, vjerovanja i ponašanja.

Učitelj kao model

Htjeli ne htjeli, nastavnici su često modeli učenicima.

Stoga trebamo biti odgovorni!

Pokazivati ponašanjem (primjerom), ono što

govorimo i o čemu pričamo!

Non solum nominare, sed etiam explicare

Primjena u školi

1. Ponašajte se prema učenicima onako kako biste ţeljeli da se oni ponašaju• Pristojno i s poštovanjem

• Izbjegavajte kriticizam i sarkazam

• Zahtijevajte od učenika da se odnose s poštovanjem i prema vama i prema drugim učenicima

• Otvoreno pokaţite svoje zanimanje za čitanje i učenje

• Pokaţite entuzijazam kada su u pitanju nove stvari koje ste naučili

• Pristupite predmetu koji poučavate s energijom i entuzijazmom

2. Modelirajte učenicima vještinu koju ţelite da

nauče; za vrijeme modeliranja riječima opisujte

što radite

- Kod učenja izgovaranja stranih riječi pokazujemo

djetetu što radimo.

- 3. Prije nego učenici počnu uvjeţbavati

odreĎenu vještinu, omogućite im grupno

vjeţbanje vodeći ih kroz primjere.

- 4. Potkrjepljujte!

Samoefikasnost

• Bandura definira motivaciju kao ponašanje koje je usmjereno ka cilju i koje se javlja pod utjecajem očekivanja o ishodima djelovanja i percepciji samoefikasnosti.

• Samoefikasnost = samodjelotvornost =osjećaj kompetencije

• Samoefikasnost je uvjerenje da smo svojim postupcima u stanju ostvariti neki ţeljeni cilj.

• Istraţivanja pokazuju da postoji korelacija izmeĎu percepcije samoefikasnosti i uspjeha

• Što ljudi sjećaju da će biti djelotvorniji u nekoj aktivnosti (JA MOGU) to postiţu i veći uspjeh.

• Samo- djelotvornost se moţe opisati i u terminima atribucija.

• U skladu s tim uspjeh tumačimo : unutarnjim faktorima

kontrolabilnim faktorima

Razvoj samo-djelotvornosti:

Dešava se kroz doţivljavanje uspjeha.

Doţivljavanje uspjeha dešava se na tri razine:

A) Direktno iskustvo. Povećava se u skladu s osobnim postignućem.• Povećava se ako imamo više dotadašnjih uspjeha.

B) Indirektno iskustvo. Opaţanjem drugih osoba koje su nam slične. • Kada postiţu (ne)uspjeh u nekoj situaciji to utječe na nas.

• Ali samo dok to sami ne doţivimo i ne ostvarimo vlastiti (ne)uspjeh (osobno iskustvo) (npr. Ive i polaganje ispita)

C) Uvjeravanje. (ti to moţeš, imaš sposobnosti) – djeluje do jedne mjere, ali samo ako je u skladu sa osobnim iskustvom.

Slijedi: Na povećanje samoefikasnosti se moţe djelovati!!

Samoefikasnost/očekivanje uspjeha/

ponašanje

Očekivanje pozitivnog ishoda

Nisko Visoko

Samo

efikasnost

Visoka Društveni protest

Promjena sredine

Samosvjesna akcija

Visoka angaţiranost

Niska Rezignacija

Povlačenje

Bezvoljnost

Gubitak samo-pouzdanja

Potištenost

Primjer:

Pri formiranju navedenih

uvjerenja značajnu ulogu ima:

• potkrjepljenje koje dobivamo od vaţnih nam osoba.

• povratne informacije od vaţnih nam osoba:

•Te informacije imaju informacijsku vrijednost.• Sluţi ljudima kao povratna obavijest o

vjerojatnim ishodima njihova ponašanja

• Upozorava ih na to što mogu očekivati u sličnim situacijama u budućnosti

Samo-djelotvornost i škola

Kako poticati samodjelotvornost u školi?

Nastavnici – odrţavati visoka očekivanja i spriječiti da se učenici uvjere u svoju nekompetentnost.

ŠTO TO ZNAČI?

• Svaki nastavnik moţe kod bilo kojeg učenika pronaći neznanje! Uvijek moţemo nešto pitati što učenik neće znati.

• Ako traţimo neznanje, naći ćemo ga.

• Ako predviĎamo neuspjeh, veća je vjerojatnost da se desi

• To ne smijemo raditi!

• Trebamo traţiti znanje i očekivati uspjeh!

Kako?

Vaţan mehanizam su povratne informacije.

Adekvatne povratne informacije trebaju:• Kod učenika pobuĎivati povjerenje u vlastite mogućnosti,

• ... ali će isto tako trebaju biti realne i upozoriti na potrebna poboljšanja.

Učeničke kompetencije razvijaju se na temelju:• ...povratnih informacija

• ...uspjeha u izazovnim zadacima (ne prelaganim).

Razvijati uvjerenje da su i sposobnosti promjenjive i da ih se moţe razvijati

Javno obznanjivanje rezultata moţe kod nekih učenika stvoriti osjećaj niske samo-efikasnosti

Vaţnije davati rasčlanjene konkretne povratne informacije o uspjehu umjesto globalnih procjena uspješnosti.

Postavljati bliske i konkretne ciljeve, a ne daleke i udaljene

Istraživanje 1. (Bandura i Schunk

1981)

Ţeljeli su istraţiti kako na motivaciju učenika utječe postavljanje A) bliskih ciljeva B) dalekih ciljeva C) bez ciljeva

Pretpostavka1. Samo-motivacija preko bliskih ciljeva bit će najučinkovitija za učenje matematike i u oblikovanju matematičke kometentnosti, osjećaja smoefikasnosti i intrinzičnog interesa za matematiku

Pretpostavka 2. udaljeni ciljevi neće dovesti do većih promjena

Pretpostavka 3. Što je veća razina samoefikasnosti veći će biti i naknadni uspjeh kao i razina intrinzičnog interesa

POSTUPAK

Faza 1: svi rješavali test iz matematike – utvrĎivanje početnog stanja

Faza 2: samousmjereno učenje – djeca su dobila materijale s uputama i zadacima pripremljenim u nekoliko skupina pri čemu je ispitivač svakom djetetu pojedinačno objasnio uputu, a djeca su na početku svake sljedeće razine dolazila po uputu. Trajanje: 7 susreta.

U istraţivanju je sudjelovalo 40 djece sa slabijim uspjehom i interesom za matematikom.

3 skupine: • A. bliski ciljevi (sugerirano im je da na svakoj seansi riješe po 6

zadatka

• B. Udaljeni ciljevi (sugerirano im je da riješe 42 zadatka u svih sedam seansi)

• C. nije im sugeriran cilj nego im je rečeno da ispune koliko god stranica mogu.

REZULTATI:

Grupa A je najbrţe napredovala u samo-usmjerenom učenju

• Dobro su ovladala matematičkim operacijama

• Razvila su osjećaj samo-efikasnosti,

• Intrinzični interes za aritmetičke zadatke je porastao.

• Poboljšalo se i znanje o vlastitim sposobnostima

Postavljanje udaljenih ciljeva nije imalo efekta na učenje ni na samo-efikasnost

NAPOMENA:

• Porast intrinzične motivacije očitovao se tek u kasnijim fazama pokusa.

• Intrinzično zanimanje nije pod utjecajem trenutnih kolebanja u uspjehu.

• Intrinzičan interes neće se javiti neposredno nakon porasta samo-efikasnosti (JA MOGU) već nakon duţeg vremena odraţavanja visoke samoefikasnosti.

• VAŢNO - Nastavnicama govori da se ne moraju odmah obeshrabriti ako situacije ne dovedu do brzih rezultata.

W. Glasser: Kvalitetna škola

Zamislite učenike u nekom razredu u nasumice izabranoj srednjoj školi,

Zamislite ih kao skupinu radnika koji grade neku zgradu, ili most.

Kada bi radili koliko i ti učenici u razredu, kako bi to izgledalo?

Polovica bi radnika, a moţda i više, stajala oslonjena o lopate, pušila i razgovarala, a posao prepuštala drugima. Od onih koji bi radili samo bi se nekoliko trudilo.

Glasser polazi od...

...neuspjeha tradicionalnih obrazovnih pristupa (pogotovo u SAD-u)

Zašto se dešava taj neuspjeh?

Zašto učenici u razredu ne rade kvalitetno?

Zašto velika većina učenika ne prati nastavnika?

Zašto učenici misle da su im nastavnici neprijatelji?

Zašto mnogi nastavnici misle da ih većina učenika ne voli?

Razlozi neuspjeha

Škola ne zadovoljava potrebe učenika.

Učenici nalaze kvalitetu i zadovoljenje

potreba u sportu, glazbi, glumi... ali ne i

u školi.

Posljedica toga je što manje od 15 %

učenika radi kvalitetno.

Paradoks

Odgovori učenika na neka pitanja:

• Ţeliš li biti dobar učenik? DA

• Svaki će učenik odgovoriti potvrdno na to pitanje.

• Ţeliš li dobro obrazovanje? DA!

• Znaš li da je do toga teško doći, da se treba truditi? DA!

• Jeste li za takvo obrazovanje sposobni? DA!

• Trudite li se u školi? NE! Iako ţele nešto što nazivaju dobrim obrazovanjem, iako

smatraju da su za to sposobni, iako znaju da to zahtjeva puno truda, izgleda da ne znaju kako je rad u školi povezan s tim ţeljama.

Učenici imaju jasnu predodţbu o tome što je to “dobro obrazovanje”, ali ne vide put kako do njega doći.

Očito im nije jasna svrha škole!

Zašto?

Škola ne zadovoljava potrebe učenika!

Tradicionalne škole

Tradicionalni sustavi se temelje na principima eksternalne kontrole (prisile)

Prisila (eksternalna kontrola) - pretpostavka da učenici neće raditi i da su u osnovi lijeni. Radit će jedino ako su prisiljeni ili uvjetovani (nagrada, kaznama ocjenama)?

Što vi mislite o ovoj teoriji?

U psihologiji rada postoji Teorija X koja zastupa sličan stav o radnicima?

Šefovsko i voditeljsko

upravljanje

Tradicionalni pristup: Pouči – provjeri – nagradi, kazni.

Ova pretpostavka ima za posljedicu tradicionalnu metodu koja se moţe nazvati šefovsko upravljanje.

Šefovsko upravljanje je nedjelotvorno, jer se oslanja na prisilu

Radnici i rukovoditelji uvijek stoje na suprotnim stranama.

Takvo upravljanje rijetko potiče sustavnu marljivost, gotovo nikad kvalitetan rad.

Za kvalitetnu školu potrebna je metoda bez prisile koja se moţe nazvati voditeljsko upravljanje.

Razlike između šefa i voditelja

Šef (boss) tjera na rad.

Šef se oslanja na autoritet.

Šef govori "Ja".

Šef stvara strah.

Šef zna kako..

Šef izaziva nezadovoljstvo.

Šef okrivljuje.

Šef rad pretvara u tlaku.

Voditelj (leader) vodi.

Voditelj se oslanja na suradnju.

Voditelj govori "Mi."

Voditelj stvara povjerenje.

Voditelj pokazuje kako

Voditelj udahnjuje polet.

Voditelj ispravlja greške.

Voditelj rad pretvara u nešto

zanimljivo.

Šefovi i voditelji

Šefovi ţele drţati konce u rukama i boje se

(bore se) da ne izgube moć nad radnicima,

Voditelji upravo daju moć radnicima jer

znaju da radnici više rade kada imaju više

ovlasti.

Pomak prema voditeljskom upravljanju znači

prekinuti s tradicijom, a to je uvijek teško.

Teorija izbora

(prije: teorija kontrole)

Svako ljudsko biće iznimno je motivirano.

Svako ljudsko biće teţi zadovoljiti barem jednu od 5 osnovnih potreba. To su:• preţivljavanje,

• ljubav,

• moć,

• zabava,

• sloboda.

Čitav svoj ţivot mi pokušavamo zadovoljiti jednu ili više tih potreba.

MeĎutim, to ne znači da smo svi mi motivirani da se ponašamo na isti način (pošto imamo iste potrebe).

Svaki pojedinac ima svoj individualni način zadovoljenja svojih potreba.

Teorija izbora u školi

Ako učenici smatraju da im učenje zadovoljava neku potrebu, oni će kvalitetno učiti.

Ako ne uvide tu vezu izmeĎu škole i potreba, pokušavat će na sve načine izbjeći učenje.

U skladu s tim, škola treba biti usmjerena zadovoljenju učeničkih potreba.

Kvalitetno učenje treba biti posljedica kvalitetnog rada cijele škole kao jednog sustava.

KAKO?

Svijet kvalitete...

Da bi se u tome uspjelo, ključno je razumijevanje pojma svijet kvalitete.

Svi se mi ponašamo na onakav način koji će nam osigurati ugodu.

Od samog roĎenja mi počinjemo pamtiti stvari koji nam osiguravaju ugodu i koje zadovoljavaju naše potrebe.

• 5 osnovnih potreba!

Od tada skupljamo sve ugodne uspomene na jednom mjestu, a to mjesto naziva se svijet kvalitete i on postaje najvaţniji dio našega ţivota.

Svijet kvalitete 2

Taj se svijet sastoji većinom od slika, percepcija, sjećanja

Predstavljaju sve ono u čemu nam je u toku ţivota bilo lijepo,

Sva ta sjećanja i doţivljaji i slike svakome od nas sluţe kao kriteriji za zadovoljenje naših potreba.

Netko će tako svoju potrebu za pripadanjem zadovoljavati na jedan način, a drugi na drugi način, ovisno o tome kakve je uspomene zadrţao u svom pamćenju.

Osnovne potrebe su nam svima iste, a slike u našem svijetu kvalitete su vrlo različite i potpuno osobne.

Ne postoje dva čovjeka koja imaju isti svijet kvalitete, jer bi to značilo da su ţivjela istim ţivotom.

To je najvaţniji dio našeg ţivota!

Cijeloga ţivota mi pokušavamo ponovno ostvariti te slike.

Svijet kvalitete 4

Iz navedenog se moţe shvatiti zašto mnoga djeca ne rade marljivo i kvalitetno u školi. Oni u svom svijetu kvalitete nemaju sliku školskog rada. • Naučena marljivost

MeĎutim, Glasser smatra da se učenje se moţe unijeti u svijet kvalitete.

To moţe učiniti nastavnik!!!

KAKO?

U svijetu kvalitete postoji odreĎeni broj ljudi koje volimo i koji su nam bitni.

To je prije svega majka. Majčinu sliku zadrţavamo u svom svijetu kvalitete najčešće cijeli ţivot. Pošto je majka za većinu ljudi osoba i slika koja zadovoljava naše potrebe, gotovo uvijek ćemo je poslušati.

Isti je slučaj i sa ostalim osobama koje se nalaze u našem svijetu lijepih uspomena.

Svijet kvalitete 5

Uspješan nastavnik vaţan je učenicima.

Učenici su ga pustili u svoj svijet kvalitete.

Na taj način učenici će vjerovati nastavniku i trudit će se da ispune svoje obaveze.

Dobar nastavnik moţe postati vaţan učenicima jer ih uči kako preţivjeti, jer im je dobar prijatelj, pruţa im slobodu da uče kako mi smatramo da je najbolje.

Korištena literatura

V Vizek Vidovi, V. Vlahović – Štetić, Majda Rijavec, Dubravka Miljković (2003). Psihologija obrazovanja, IEP-VERN’, Zagreb

T. Grgin (1996). Edukacijska Psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko

Beck (2003). Motivacija, teorija i načela, Naklada Slap, Jastrebarsko

M. Čudina Obradović (1990),Nadarenost, razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje. Školska knjiga, Zagreb.

W. Glasser (1994) Kvalitetna škola, Educa, Zagreb

Kraj