Glorij@

1

Bocca

Glorij@

2

Bocca

Donna Marcuss

Moja ljubav si tiMoja ljubav si tiMoja ljubav si tiMoja ljubav si ti

Glorij@

3

Bocca

- Nebesa! Tko je onaj muškarac divnog izgleda?

Ronnie svrne pogled s lika na pristanišnoj stazi i okrene se prema bratu, koji je sjedio

uz vanjski motor. Jeff prezirno uzdahne:

- Tvoj novi poslodavac - objasni. - Savjetujem ti da pričekaš s mišljenjem dok ga bolje

ne upoznaš!

- To je Guido Falcone? - Ronnie zbunjeno pogleda Jeffa. - Hoćeš reći da je to gad o

kojem si pričao? Vjetar joj otpuhne kratku, plavu kosu u lice, kad je ponovno pogledala

prema pristaništu. Sa zanimanjem je promatrala je dojmljivog, visokog muškarca.

Bio je u ranim tridesetim i vrlo visok. Crna, kovrčava kosa uokvirivala je preplanulo lice

markantnih crta kao isklesanih iz kamena. Imao je široka ramena, uske bokove i duge,

mišićave noge. Zračio je snažnom muškošću.

Nepomično je stajao, ruku prekriženih na prsima i pogleda usmjerenog prema

motornom čamcu koji je pristajao u luku. Jeff približi gliser bočno uz mol, a Ronnie mu se

još uvijek iznenađeno smiješila.

- Dakle, sigurno nisam ovako zamišljala Guida Falconea! Jeff nije stigao odgovoriti.

- Kasniš - začuje se glas muškarca na pristaništu.

Prigovor je, doduše, bio usmjeren Jeffu, ali riječi izgovorene blagim glasom zvučale su

tako zapovjednički da Ronnie naglo podigne glavu i zagleda se u muškarca. Jedva je čula

Jeffov promrmljam odgovor, jer joj je pogled crnih očiju oduzeo dah. U tom joj trenutku

postane jasno da još nikada nije srela tako uzbudljivog muškarca. Jeff podigne prtljagu na

pristanište i pomogne joj pri izlazu.

- Vidimo se kasnije, sestrice - reče dok je stajala kao oduzeta. On upali motor čamca i

otplovi.

- Maledetto!

Ronnie jedva obrati pažnju na tihu psovku. Gledala je za bratovim čamcem koji se sve

više smanjivao. Konačno se trgne i okrene.

- Žao mi je što nismo došli na vrijeme. Avion je kasnio - ispriča se. Guido je također

gledao prema pučini i nije odmah reagirao. Ronnie je bila sretna što je još neko vrijeme

pošteđena tog prodornog pogleda, pa iskoristi priliku za potajno promatranje svog

poslodavca. Doista je izuzetno dobro izgledao, iako na njemu nije bilo ničeg blagog, niti

mekog. Crte lica su izbliza djelovale još markantnije i nepopustljivije. Četvrtasta brada,

klasičan, pravilan nos i visoko čelo ukazivali su na snažan karakter. Gusta, za nijansu

preduga crna kosa davala mu je gotovo divlji izgled.

- Što ste rekli? - Naglo se okrenuo.

Glorij@

4

Bocca

- Rekla sam da mi je žao što nismo došli na vrijeme. - Ronnie se ljutila što je

pocrvenjela od zbunjenosti. - Avion je kasnio.

- Sletjeli ste prije dva sata. - Oči su mu svjetlucale. - Čak ako se uzme u obzir i vožnja

od aerodroma, već ste odavno mogli stići. Osim ako nije bilo odgode druge vrste?

- Ne direktno. - Ronnie se ispričavajući nasmiješi i poželi da joj se otkucaji srca

konačno smire. - Stali smo popiti šalicu kave.

- Šalicu kave? - Lice mu je izražavalo neskriveno neodobravanje. Ronnie se pokunji.

- Da. Oprostite, nisam znala da nas čekate. Znate, ožednjela sam od puta.

- Zar niste mogli pričekati pola sata i uštedjeti mi neugodnost gubitka sata vremena?

Naime, vožnja od Olbie ne traje dulje!

- Zbilja mi je žao. - Ronnie se osjećala pomalo krivom. Njegov joj se prigovor činio

opravdanim. No, odmor za kavu uopće nije bila njezina ideja, već Jeffova.

- Tako ću te moći informirati o stanju stvari - rekao joj je. Nije ni slutila da će ih njezin

novi poslodavac cijelo to vrijeme čekati. Za razliku od Jeffa, shvati je u tom trenutku.

Odjednom se osjećala rastrganom između osjećaja loše savjesti i instinkivne potrebe da

zaštiti brata.

- Zbilja sam bila jako žedna - uvjeravala ga je.

- Ako je tako... - Guido se odjednom nasmiješi i time iznenadi Ronnie. Besprijekorno

bijeli zubi zablistaju. - Naravno, ne smijemo dopustiti da naša nova učiteljica ožedni! - doda

i sagne se kako bi uzeo kovčeg. - Auto je tamo prijeko.

Ronnie ga je slijedila zagledana u njegova leđa. Nakon onoga što joj je brat ispričao o

novom poslodavcu, zapravo joj se nije trebao sviđati. Uznemirivalo ju je što to nije bio

slučaj.

Stigli su do žarko crvene Alfe-cabrio parkirane u sjeni smokve. Guido baci djevojčinu

prtljagu na stražnje sjedište, pa joj otvori vrata.

- Uđite. Osjeti sve veći gnjev zbog njegovog odrješitog zapovjedničkog tona. - Ovo je

Vaš prvi boravak na Sardiniji? - Guido upali motor i krene.

- Točno, iako sam, naravno, već bila u Italiji.

- Naravno? - upita on s blagom porugom. - Zašto naravno?

- Samo sam tako rekla. - Sve se više ljutila. - Htjela sam reći da mi Vaša zemlja nije

potpuno strana.

- Ah, tako bi i bilo da ste već jednom posjetili Sardiniju. - Guido joj pokloni

razoružavajući smiješak. - Naš otok i talijansko kopno imaju jako malo zajedničkog. Priroda

je drugačija, ljudi, kultura - zapravo, sve. Imao je pravo, bar što se tiče prirode. Ronnie se

zainteresirano ogledavala dok je automobil prašnjavom cestom prolazio pored isušenih

Glorij@

5

Bocca

polja. U zraku je doslovno osjećala da je otok divlji i drugačiji od bujno zelenoga kopna.

Strma brda u daljini djelovala su tamno i neugodno, razvedena obala kao da je skrivala

brojne tajne. Ona odjednom osjeti isto uzbuđenje kao onda kad su joj neočekivano

ponuđena tri tjedna na Sardiniji. Posljednjih je dana doslovno brojala dane do odlaska.

- Znate, jako ste slični bratu - primijeti Guido promatrajući ju sa strane. - Ista plava

kosa, jednake plave oči. Svuda bih Vas odmah prepoznao kao njegovu sestru. Da nema

određenih dražesnih ženskih atributa, bez daljnjeg biste mogli proći kao njegov dvojnik. -

Rječitim pogledom prijeđe preko tih „ženskih atributa", istaknutih grudi ispod tanke

pamučne bluze i zaobljenih bokova, jasno vidljivih ispod uskih traperica.

- Znam. - Bilo joj je drago svaki put kad bi ljudi govorili o zapanjujućoj sličnosti s

voljenim starijim bratom. Okrene se i odglumi da je zanima okoliš. - Mnogi su to već rekli.

On samo klimne i jedno vrijeme nastavi voziti u tišini.

- Nadajmo se da se sličnost ograničava samo na vanjštinu - primijeti prilično oštro.

- Kako molim? - Ronnie se namršteno okrene prema njemu. - Oprostite, ali ne znam o

čemu govorite.

- Htio sam reći kako se nadam da vas dvoje niste slični i u svakom drugom pogledu.

- Na primjer?

- U prvom redu što se tiče karaktera. Djevojka ga zbunjeno pogleda.

- Možda mi možete navesti primjer?

Guido se neveselo nasmiješi. - Ima ih bezbroj, ali za početak... Zloban je, nepouzdan i

potpuno neodgovoran. Ronnie nikad nije mogla podnijeti da netko loše govori o njezinom

bratu. I sad ga je spontano branila.

- Ovo je najveća besmislica koju sam ikada čula! Uvjeravam Vas da moj brat nije ništa

od toga!

- Je i to Vam mogu dokazati!

- To kažete samo zato što ga ne volite! - Odjednom se sjeti što joj je Jeff pričao.

- Točno. Jer je neodgovoran, nepouzdan i zloban! - Guido se ljutite - nasmije. Prije

nego što se uspjela pobuniti, on doda: - Ono što me trenutačno zanima je imate li i Vi iste

osobine.

- Ne! Baš kao ni Jeff! - Oči su joj sijevale od ljutnje. - Ako mi to predbacujete, zašto ste

me uopće zaposlili?

On ju odmjeri hladnim pogledom sa strane.

- Ne bih to ni učinio da sam sve saznao na vrijeme. No, na žalost neugodne karakterne

osobine Vašega brata izašle su na vidjelo nakon što sam Vas već zaposlio. Praktički ste se

već nalazili na putu ovamo.

Glorij@

6

Bocca

- Shvaćam. - Polako joj se slagala slika pred očima. Njegove su se riječi slagale s

Jeffovom pričom. Posvađali su se tek posljednja dva tjedna. Radilo se o ozbiljnom sukobu,

ogorčenom i snažnom. Prisjetivši se što joj je Jeff ispričao uz kavu, uhvati ju očaj. Posao joj

je na početku izgledao tako jednostavan i lagan, a sad se činio upravo suprotnim. - Zašto

ste tako striktno protiv veze mog brata i Vaše rođakinje? - upita ga otvoreno. - Zato jer

potječe iz bogate obitelji, a moj je brat samo mehaničar?

Guido ne odgovori. Skrene sa ceste, prođe kroz velika vrata od kovanog željeza, prođe

prilaznim putem i stane ispred luksuzne, raskošne vile s krovom od crvene cigle. - Stigli

smo.

Guido izađe i posegne za njezinom prtljagom. - Dođite i upoznajte moju rođakinju. -

Povede ju u veliko predsoblje na čijoj se sredini nalazio masivan okrugli stol s velikom

vazom punom svježeg cvijeća. Guido odloži njezin kovčeg, napravi nekoliko koraka po

popločenom podu, pa glasno vikne: - Silvia! Silvia, gdje si?

Neko vrijeme sve ostane tiho, a tada se začuju teški koraci i na otvorenim vratima se

pojavi sjedokosa žena odjevena u crno. Naravno, to nije bila Guidova rođakinja Silvia u koju

se Jeff, na nesreću, zaljubio. Ronnie je promatrala kako žena mrmlja nešto na talijanskom,

na što je Guido reagirao nizom brzih, energičnih pitanja. Ronnie i nehotice osjeti žmarce.

Nije mogla ništa protiv toga, osjećala je kako ju opasno privlači.

Žena opet nestane; Guido ispusti psovku. Pogleda Ronnie, kao da je ona svemu kriva. -

Silvia nije tu! Navodno je otišla u selo. Ako je tamo kako bi se sastala s Vašim bratom,

zavrnut ću joj vratom. Kunem se! - Izraz njegovih crnih očiju bio je olujan I mračan.

- Upoznat ću je kad se vrati - Ronnie sa smiješkom pokuša izgladiti stvar. - Molim Vas,

ne brinite zbog toga. Nije važno.

- Itekako je važno! Naložio sam joj da ostane ovdje! Nije smjela jednostavno otići!

- Možda joj je dojadilo čekati. Konačno, ja sam zakasnila.

- Trebala je čekati, baš kao i ja. - Guido zašuti i nepovjerljivo ju pogleda.

- Zašto je branite? Možda znate nešto što ja ne znam? Na primjer, da je otišla na sastanak

s Vašim bratom?

Ronnie odmahne glavom. - Ništa ne znam. A nisam je ni pokušala zaštititi. - Zbilja se

samo trudila smiriti ga, iako ni sama nije znala zašto. Zapravo mu je trebala odgovoriti

jednako bezobraznim tonom. Činilo se da su i Guidu sumnjivi njezini motivi.

- Dođite - konačno reče. - Nas dvoje moramo malo porazgovarati.

Okrene se na peti i krene kroz predsoblje. Koraci su mu čvrsto odzvanjali na

popločenom podu. Ronnie ga je slijedila pitajući se što će se dalje dogoditi. Jedno joj je bilo

jasno - nije se upustila u jednostavan, nekompliciran posao, već baš suprotno.

Glorij@

7

Bocca

- Sjednite. Želite li nešto popiti? Nalazili su se u velikoj, ugodnoj dnevnoj sobi.

Guido joj pokaže na jednu od četiri sofe pastelnih boja, pa ponovi pitanje. - Znam da

ste nedavno popili kavu. Ali, možda Vam ipak mogu ponuditi piće? - Podrugljivo ju je

gledao. No, tada ju ponovno izbaci iz koncepta. - Mogu zamisliti što je bio pravi razlog tog

odmora za kavu. Vjerojatno Vas je trebalo uputiti u ulogu romantične posrednice.

Ona ga s nerazumijevanjem pogleda. - O čemu, uopće, govorite? Koliko znam, ovdje

imam ulogu učiteljice, a ne romantične posrednice, Što god Vi pod time mislili.

On se okrene prema njoj i Ronnie odjednom požali što je tako brzopleto reagirala.

Stojeći pred njom, djelovao je jako veliko i zastrašujuće. - Pod time mislim na nekoga tko

pomaže u organiziranju potajnih, romantičnih susreta i tko prenosi male poruke i pisma.

Jednom rječju, signorina, ne sabotera.

- A što bi se tu, molim lijepo, sabotiralo?

- Moja izričita volja. Neću trpjeti sabotera u kući.

Dobaci joj upozoravajući pogled i kad se okrenuo, Ronnie je prvo morala duboko

udahnuti.

- Patite od manije proganjanja - primijeti. - Nisam nikakav saboter.

On natoči piće i pogleda ju preko ramena. - Dakle, patim od manije proganjanja? - Kao

da ga je ta procjena zabavljala.

- Možda je to i moguće. - Priđe joj s dvije čaše. - Ipak, mislim da je vjerojatnije kako

imam pravo.

To mu je bilo slično. Sigurno nikada nije vjerovao da bi se i sam ponekad mogao

prevariti. - Došla sam isključivo i jedino kao učiteljica Vaše rođakinje - ustraje djevojka.

Guido se opet nađe ispred nje. - Budući da mi, nažalost, niste rekli što želite popiti,

natočio sam Vam jedan cynar. Sigurno će Vam se svidjeti.

Ronnie nepovjerljivo pomiriše tamnu tekućinu. - Ne znam. Upravo sam htjela reći da

bih rado popila mineralnu vodu.

- Onda ste trebali prije reći. Sad je prekasno. - Zadovoljnog izraza lica spusti se na sofu

preko puta nje. - Tko ne dođe na vrijeme, mora piti ono što preostane - prilagodio je

poslovicu.

- Ili ne mora, kao u ovom slučaju. - Ona zvučno odloži čašu na niski stolić za kavu.

Možda je Jeff ipak imao pravo, možda se s Guidom ne može jednostavno izaći na kraj.

On okusi svoj cynar, pa joj se iznenada nasmiješi. Činilo se da točno zna o čemu

razmišlja, i očito ga to ni najmanje nije smetalo. Naprotiv, kao da ga je ta situacija

zabavljala. - Tako... Što sam htio reći? Ah, da... - Opet se nasmije. - Predbacio sam Vam

sabotažu...

Glorij@

8

Bocca

- A ja sam Vam rekla da taj prigovor smatram pravom besmislicom! Pogledi im se

sretnu preko stolića i Ronnie opet naglo osjeti žmarce. Napetost između njih bila je na neki

čudan način - uzbudljiva. Ona potisne taj osjećaj koji ju je gotovo prestrašio. - Mogu Vam

se zakleti da sam ovdje samo radi pomaganja Vašoj rođakinji s engleskim - mirno istakne.

- Točno, znam da je to bio osnovni razlog. Ipak, čini mi se da se na programu nalazi

tek malo poduke.

- Zar mislite da Vas želim prevariti i primiti plaću za neobavljeni posao? Mislite da bih

cijelo vrijeme provela u prenošenju ljubavnih pisamaca između njih dvoje? - Ronnie glasno

udahne. - To ne samo da je smiješno, već i apsolutno uvredljivo!

Guido se nasmije njezinoj bujici riječi, promatrajući ljutito, crveno lice. - Kad Vas se

ovako sluša, moglo bi se pomisliti da doista ozbiljno shvaćate svoj posao.

- Naravno da ga shvaćam ozbiljno! Učiteljica sam engleskog! To mi je zvanje! Ne bih

ga dobro obavljala, ako ga ne bih ozbiljno shvaćala!

- U tome se slažem s Vama. - On uzme čašu koju je prethodno odložio. - Dakle,

kvalificirana ste učiteljica? Bar jedan plus za Vas.

- Što bi sad to opet trebalo značiti? - Ronnie je ljutito sijevala pogledom. - Zar niste

znali za moje zvanje? Moj Vam je brat sigurno rekao prije nego što ste me zaposlili!

- Da, naravno, rekao mi je...

- Ali, niste mu vjerovali?

- Jesam. Inače, kao što ste dobro primijetili, ne bih Vas ni zaposlio. Samo, vjerovao

sam mu prije nego što sam doznao za njega i Silviju. Poslije više nisam bio tako siguran.

- Jeff me nikada ne bi preporučio da nisam školovana učiteljica! I ja nikad ne bih došla.

Nijedno od nas nije tako neodgovorno.

Guido je zamišljeno ispijao svoj cynar, ni ne pogledavši Ronnie. - Što se tiče

neodgovornosti, Vaš se brat, nažalost, u tome prilično dokazao. - Jedva primjetno se nagne

prema naprijed. - Uvjerio me da ga zaposlim na održavanju glisera, kako bi se na taj način

približio Silviji. Jednako me tako nagovorio da i Vas zaposlim kao učiteljicu, kako bi ju i dalje

bez problema udaljio od učenja. - Ljutito se nasmije. - No, neće mu uspjeti.

- Kao što sam već rekla, sve mi se ovo čini izuzetno uvredljivim. - I Ronnie se lagano

nagne naprijed. - Brat me nazvao i rekao da Vašoj rođakinji hitno trebaju instrukcije.

Gospođa koju ste angažirali preko ljeta morala je naglo otkazati.

- Točno. - Guido nije zvučao baš veselo. - I to tjedan dan prije nego što je trebala

početi s poslom.

Ronnie kimne. Baš je tako rekao i Jeff. - Mislio je da bi mogao razgovarati s Vama o

meni i objasniti da imam puno iskustva u poduči engleskog stranim studentima. Složili ste

Glorij@

9

Bocca

se s mojim dolaskom. - Malo zastane i gnjevno ga pogleda. - Nije spomenuo ništa o mom

eventualnom angažmanu u ulozi romantične posrednice. Činilo se da mu je samo stalo

Silviji pronaći novu učiteljicu.

Guidove oči se stisnu. - Zar Vam nije slučajno spomenuo da postoji nešto između njega

i Silvije?

- Mislite, prije nego što sam došla?

- Da.

Ronnie odmahne glavom. - Ne. Prije dolaska nije mi ništa rekao.

- Shvaćam. - Guido kratko razmisli. - Čekao je, dakle, dok niste stigli, prije nego što

Vam je ispričao cijelu stvar. - Suho se nasmije. - Sad znam o čemu ste razgovarali za

vrijeme kave.

Dobro je procijenio, to nije mogla poreći. U tih pola sata Jeff joj je ispričao sve o Silviji,

pa i o Guidovom pokušaju prekidanja te romance. - Ali, to je bilo sve - brzo ga uvjeri. - Nije

pokušao pridobiti me za bilo kakve planove!

- Sigurni ste? - Očito joj još uvijek nije vjerovao.

- Naravno! - plane Ronnie.

- Potpuno sigurni? - Prodorno ju je gledao.

- Potpuno sigurna. - Neustrašivo je ustrajala.

Jedno je vrijeme vladala tišina. - Dobro - konačno blago reče Guido. - Recimo da Vam

vjerujem. Recimo da Vam doista nije rekao ništa o ulozi za koju se nada da ćete je odigrati.

- Osloni se laktovima na koljena. - Ostaje činjenica da će prije ili kasnije doći s takvim

prijedlogom.

- Nikada. Jeff ne radi takvo što. Ako voli Silviju kao što kaže, htjeti će da uči i ne rasipa

vrijeme.

- Kako malo znate o ljubavi! - Guido se zajedljivo nasmiješi, pa nastavi u istom tonu: -

Vjerujte mi, ljubav Vašeg brata prema mojoj rođakinji je sebična, ona zahtijeva da Silvija

svaku slobodnu minutu provodi s njim. Njezin studij mu je potpuno nevažan. Ali, to nikako

neću dopustiti! - On naglo ustane. - Obećao sam njezinoj majci da će Silvija za vrijeme

praznika ovdje učiti, kako ne bi još jednom pala na ispitu. A to obećanje namjeravam

održati.

- I ja sam ovdje iz istog razloga. - Ronnie ga pogleda. - Zadaća mi je pomoći joj položiti

ispit na sljedećem roku.

- Točno. Bar je to posao za koji Vas plaćam. - Odjednom se nasmiješi, no Ronnie se od

tog smiješka naježi. - Imam ideju - nastavi Guido. - Da, tako ćemo napraviti... - Obiđe oko

stola i stane pred nju. - Budući da tvrdite da su Vaši ciljevi jednaki mojima, te da nemate

Glorij@

10

Bocca

namjeru raditi protiv mene, na Vas prenosim odgovornost...

Ronnie nervozno proguta slinu. - Za što?

- Za Silvijino učenje i uspješno položen ispit. Padne li, nećete biti plaćeni.

To nije bilo fer, pa mu Ronnie tako i reče. - To mi se nimalo i nikako ne sviđa.

- Ne? Onda me dobro slušajte! Ne samo da nećete dobiti novac, već će i Vaš toliko

voljeni brat izgubiti posao. Uz to ću se pobrinuti i da nikada više ne dobije posao u Italiji.

- On se hladno nasmije. - Svakako sam to u mogućnosti napraviti. Ronnie u to nije

nimalo sumnjala. Strese se, pa ipak posegne za čašom i ispije veliki gutljaj cynara.

Guido je već bio na putu napuštanja sobe. - Dakle, radije dobro obavite svoj posao! -

dobaci joj preko ramena.

- Ne vidim zašto bih ja morala ispaštati zbog Vaše svađe s mojim bratom! - Ronnie ga

je slijedila. Morala je gotovo trčati da bi mogla održati korak s njim. Potpuno bez daha,

konačno ga sustigne vani na stepenicama.

- Ne mogu prihvatiti Vaše uvjete - zadihano ga izvijesti. - Potpuno su nepravedni.

Zahtijevam plaću za svoj posao bez obzira položi li Vaša rođakinja ispit ili ne!

- Nebesa, niste baš u najboljoj kondiciji.

Guido naglo stane i okrene se prema njoj, pa Ronnie skoro naleti na njega. Tek izbliza

spozna da su mu trepavice još gušće i dulje nego što je mislila. Morala se prisiliti skrenuti

pogled s njih.

- Što ste upravo rekli? - upita ga, još uvijek pomalo bez daha.

- Da niste baš u najboljoj kondiciji. - Guido gurne ruke u džepove bijelih hlača i pogleda

ju s nadmoćnim smi-ješkom, koji je odavao da se dobro zabavlja.

- Upravo ste pretrčali nekoliko metara i odmah ostali bez daha.

- Nije točno, pretjerujete!

Guido se nasmije i ona ustanovi da mu je smijeh melodičan i iznad svega privlačan. -

Rekao bih da se već dulje vremena niste bavili nikakvim sportom.

- Točno.

- Nema veze - odvrati on. - Ovo je mjesto upravo idealno za rekreaciju.

- Dobro zvuči. - Ronnie se nasmiješi, ali se tada sjeti nečega, pa se opet uozbilji. - Ali,

tko kaže da ću ostati?

- Zar želite otputovati?

- Možda.

- A zašto, molim lijepo?

- Zašto bih se složila da me se plati samo ako Silvia položi ispit? To je apsurdno! -

Najozbiljnije je to mislila, ali sa slijedećom je primjedbom namjerno blefirala. - Radije ću se

Glorij@

11

Bocca

vratiti kući. - No, to je lakše bilo reći nego učiniti, a i novac joj je nužno trebao.

- Dakle, ništa ne držite do plaćanja obavljenog posla? U mom je poslu to običaj. Ako

ništa ne napravim, ne dobijem novac. Radi se o rezultatima, a ne o vremenu potrebnom za

obavljanje posla.

- Učiteljsko je zvanje nešto drugo - usprotivi se ona. - Ponekad se uopće ne vide

rezultati ili ih je teško definirati. Kad bi učitelji bili plaćeni samo za učenike koji polože ispite,

neki učenici uopće ne bi dobivali poduku. Naime, nijedan se učitelj ne bi pokazao spremnim

preuzeti ih.

- Želite li time nagovijestiti da zato ne želite podučavati Silviju? Jer se bojite da možda

ne bi prošla ispit?

Ronnie slegne ramenima. - Sve je moguće.

- Hm, ne u ovom slučaju. Uvjeravam Vas da je jako inteligentna. Potrebno joj je samo

nekoliko tjedana stručne poduke. - Guido malo promijeni držanje.

- Možda se baš Vi ne osjećate doraslom zadatku? Bojite ga se?

Ronnie je imala nejasan osjećaj da se njome izuzetno vješto manipulira. Dobaci mu

oprezan pogled. Oh, da, jako je pametan. Nikakvo čudo da u svom poslu postiže tako

spektakularne rezultate.

- Ne, ne bojim se - mirno odvrati. - Jako sam dobra učiteljica. - Bilo je to točno i

ponosila se svojim sposobnostima. Konačno, postigla ih je teškim radom. - Općenito, imam

odlične rezultate.

Guido se ponovno nasmiješi. - Onda se nemate čega bojati. Tko zna, možda ću Vam

čak isplatiti i bonus, ako Silvia položi ispit.

- Ne treba mi nikakav bonus. Ako položi, biti će to rezultat njezinog marljivog rada.

Tražim samo dogovorenu plaću.

- Znači li to da ostajete?

- Nisam to rekla. Ostajem ako povučete svoje smiješne uvjete.

Guido polako zatrese glavom. - Da, to stalno ponavljate. Ali, mislim da ćete u svakom

slučaju ostati.

- Zašto bih, ako nisam suglasna s uvjetima?

On zabavljeno podigne obrve. - Jer trebate novac.

- Tko kaže? - Odjednom se Ronnie osjeti satjeranom u škripac. Bila je to istina, ali nije

ni slutila da on zna.

Ne svrnuvši pogled s nje, Guido oprezno posegne iza leđa i otkine jednu pelargoniju. -

Vaš brat. Smatra da bi Vam ovaj posao bio poklon s neba. Bez njega ne biste riješili

financijske probleme.

Glorij@

12

Bocca

Jeff i njegova brbljavost! Ronnie je neprijateljski gledala Guida dok je nosu primicao

crveni cvijet. - Snašla bih se bez problema! - To, doduše, nije potpuno odgovaralo

činjenicama, ali sigurno bi se snašla, ako bi se zadužila. Ljetni tečaj u koji se pouzdala

otkazan je u posljednji trenutak, a ostali poslovi na određeno vrijeme bili su rijetki. Pomalo

je već padala u rezignaciju, kad je odjednom nazvao Jeff i ponudio joj posao na Sardiniji.

Guido je okretao peteljku pelargonije među prstima. - Jeff mi je ispričao da ste

roditeljima obećali pokloniti putovanje za njihov srebrni pir ove jeseni i da se već brinete

kako ćete to platiti. Činilo se, dakle, da baš niste pri novcu. - Upitno ju pogleda. - Jesam li

dobro razumio?

- Da, više ili manje. - Jeff i njegova prokleta lajavost!

Guido ju je netremice promatrao. - Rekao bih da je to bilo prilično...

- Nepromišljeno, znam. - I sama je toga bila svjesna.

- Bilo je neoprezno od nje dati takvo obećanje, kad stalno imam novčane probleme. - Baš je

to rekao i Arnie i imao je pravo.

- Ne, nisam to mislio.

- Nego?

- Htio sam reći da mi se Vaša ideja čini sjajnom. Jako velikodušan poklon kćerke

roditeljima.

Bila je potpuno razoružana. Činilo se da ozbiljno misli. - Zaslužili su ga - promrmlja

ona.

On se iznenada nagne naprijed i pruži joj pelargoniju. - Evo, pomirišite. Zar ne miriše

predivno? Ronnie se ukoči. Jedino što je osjećala bio je čist, muževan miris njegove kože. -

Ne, ne cvijet, već listovi. U njima su mirišljave tvari. Osjećate li ih? - Ona nemirno kimne. -

Mirišu skoro tako slatko kao i Vi. - Guido sa smiješkom primijeti zbunjeni izraz njezinih

očiju, pa joj nježno, skoro milujući prijeđe cvijetom preko obraza. Na kraju uzme

pelargoniju i zatakne ju iza djevojčinog uha. - Tako. Sada izgledate poput Botticellijeve

nimfe. Ronnie ne ispusti ni glasa. Srce joj je bjesomučno lupalo, a koža gorjela na mjestu

gdje ju je dodirnuo.

Odjednom se prestraši da će joj noge otkazati poslušnost.

- Kako vidim, htjeli to ili ne morate preuzeti ovaj posao. - On se nasloni na kamenu

žardinjeru. - Ne možete sada razočarati roditelje i otkazati putovanje.

- Ali, mogu potražiti drugi način zarade novca. - Opet ju je satjerao u škripac, a to joj

se nije sviđalo. Ona se pribere i pogleda ga u oči. - Na primjer, posao za koji ću sigurno biti

plaćena.

- I za ovaj ćete posao sigurno biti plaćeni, ako ga zadovoljavajuće obavite.

Glorij@

13

Bocca

- Mislite, ako ću glumiti zatvorsku čuvaricu. Žalim, ta mi se predodžba ne čini

privlačnom.

- Osim. toga, uspješno obavljenim poslom ćete osigurati i da Vaš brat zadrži posao. Ni

taj aspekt ne smijemo zaboraviti.

Ronnie ga nije zaboravila. - Ne mogu preuzeti tu odgovornost i ne bih ni trebala doći u

takvu situaciju - oštro uzvrati. - Jeffov posao ne smije ovisiti o tome hoće li Vaša rođakinja

položiti ispit!

- Možda ne, ali tako je. - Bio je nepopustljiv. - Ako ne položi, krivnja će biti na Jeffu i na

Vama.

- Ne, sama će biti kriva. Više nije dijete. - Jeff joj je ispričao da Silvia ima devetnaest

godina, dakle samo četiri je godine mlađa od nje. - Dovoljno je stara da zna što radi.

- Do nedavno je i bila. Onda je upoznala Vašeg brata. - Njegovo se ponašanje naglo

promijenilo. - Sada ima samo jedno u glavi, Jeffa. Samo nebo zna zašto! - Vrhom cipele

šutne kamenčić. - Želio bih da ga nikada nisam zaposlio! Dok je promatrala njegovo bijesno

lice, preplavi ju solidarnost s bratom.

Pretpostavljam da ste ga zaposlili, jer je odličan mehaničar - hladno primijeti. - Osim

toga, jako je simpatičan, pa se Vaša rođakinja zato i zaljubila u njega.

- Jako simpatičan! - ponovi on prezirno. - Ovdje je da se brine o mojim gliserima, a ne

o mojoj rođakinji!

Njegov ton razbjesni Ronnie. - Što, zapravo, imate protiv njega? Možda to što je samo

mehaničar? Nije dovoljno dobar za Vašu rođakinju?

- Mislim da je treba ostaviti na miru. Zaslužuje bolje od trošenja vremena s nekim

plavookim, uljem zamrljanim Romeom iz Engleske! - Udario je još jedan kamenčić. -

Prokletstvo! - opsuje. - Zašto je morao doći ovdje? Ronnie je pomiješanih osjećajima pratila

njegov ispad bijesa, sretna što ovo nije i jedini Jeffov posao. Zarađivao je za život radom za

razne ljude na otoku. Srećom, nije bio upućen samo na Guida Falconea. No, tada se sjeti

Guidove prijetnje da se može pobrinuti da Jeff više ne dobije posao nigdje u Italiji, čime se

njezino početno olakšanje stišalo. Odluči obratiti mu se pomirljivijim tonom.

- Ne shvaćam zašto se tako uzbuđujete. Sve je to samo bezazlena ljetna romanca.

- Mislite da je za Silviju bolje trošiti vrijeme na Jeffa nego na studij? - Guido zatrese

glavom. - Žalim, s time se ne mogu složiti.

- Osjećaji su svakako nešto vrijedno. Znate, u životu se ne okreće sve samo oko

materijalnog dobitka ili gubitka.

Guido se morao nasmiješiti. - Blagi Bože, što ste romantični!

- Vi niste?

Glorij@

14

Bocca

- Ne mogu svi biti tako plavooki i romantični poput Vas. - Na trenutak se zamisli. -

Pretpostavljam da je razlog Vaše trenutačne financijske situacije to što toliko vremena

trošite na romantične ideale?

- Uzrok mojoj financijskoj situaciji je to što sam osrednje plaćena učiteljica. Žao mi je

što Vas moram razočarati.

Guido prečuje primjedbu.

- Iznenađujete me. Rečeno mi je da imate stalnog prijatelja... zato sam mislio da puno

vremena trošite na romantične stvari. No, prema svemu sudeći, to nije slučaj. Zašto?

- Pa, djelomično je tako, a djelomično nije. - Osjećala se nelagodno. Nije imala nimalo

volje razgovarati s Guidom o Arnieju. - Arnieja poznajem godinama - napeto doda. -

Nemamo jednu od onih blaženih, romantičnih veza.

- Shvaćam. Čarolije se, dakle, izgubila?

- Nisam to mislila. Naš je odnos neusiljen i jednostavan. Ne obvezujemo se i jedno

drugome ostavljamo slobodnog prostora.

- Slobodnog prostora za što?

- Da radimo sve što nas veseli. - Kad ju je skeptično pogledao, ona žurno dopuni: -

Naravno, u okviru određenih granica. Ne varamo jedno drugo.

Na sreću, pošteđena je nastavka razgovora.

- Guido! Tu si! Svuda sam te tražila! Vitka, tamnokosa djevojka u plavoj mini suknji

dojuri poput vihora i zaustavi se ispred njih. Ljupko lice sjajilo je od radosti. - Vi ste Ronnie!

Jeffova sestra! - Srdačno joj stisne ruku. - Nebesa, kako ste samo slični, mogli biste biti i

blizanci!

Ronnie joj veselo uzvrati stisak, djevojka joj se na prvi pogled svidjela. - A Vi ste

sigurno Silvia. Drago mi je da smo se upoznale! Guido se uključi.

- Rekla si da si me tražila. - Glas mu je zvučao strogo i otrežnjavajuće. - Što si me

trebala?

Silvia prkosno zabaci tamnu kosu unatrag. - Zapravo sam više tražila Ronnie nego

tebe. - Opet se okrene prema Ronnie. - Htjela bih se ispričati. Zapravo sam Vas trebala

dočekati pri dolasku ovdje. Ali, zakasnili ste, a ja sam imala jedan dogovor u selu. - Ljupko

se nasmiješi. - Zbilja mi je žao.

- Nije strašno, ja sam kriva što sam zakasnila. - Ronnie potajno baci pogled na Guida,

računajući da će mu lice odavati ljutnju. No, to uopće nije bio slučaj. Promatrao je Silviju

brižno i s naklonošću. Ronnie osjeti kako joj se srce stisnulo. Očito mu je bilo jako stalo do

mlade rođakinje.

- Dođite. - Silvia ju uhvati pod ruku.

Glorij@

15

Bocca

- Pokazat ću Vam kuću i prostoriju u kojoj ćemo zajedno raditi. Naravno, i Vašu sobu,

ukoliko to Guido već nije učinio.

- Ne, nije. - Ronnie s oklijevanjem potraži njegov pogled. Nas dvoje još nismo završili,

glasila je nijema poruka koju mu je odaslala. Doduše, već se veselila poslu, sad kad je

upoznala Silviju, no nije bila pripravna prihvatiti Guidove uvjete. - Možemo poslije nastaviti

naš razgovor - reče mu dok ju je Silvia već odvodila.

Guido joj sa smiješkom mahne. - Pokaži joj i prostoriju za fitness - dovikne Silviji. -

Svakako treba učiniti nešto za svoju kondiciju! Drzak momak, pomisli Ronnie slijedeći mladu

djevojku. No, pri tome se smiješila. U ruci je još uvijek držala crvenu pelargoniju.

- Ovo je tvoja soba. - Ronnie je ponudila Silviji da joj se obraća sa „ti", jer je razlika u

godinama između njih bila neznatna. Silvia se sa smiješkom spusti na rub kreveta.

- Sviđa ti se? Ja sam ju odabrala za tebe, jer je Jeff rekao da ti je plava omiljena boja.

- Točno. Soba je pravi san! Doista sam oduševljena. - Ronnie se sjajnim očima ogleda

oko sebe. Zbilja su bile zastupljene sve moguće nijanse plave boje; od kobaltno plavih

zavjesa s ljubičastim cvjetovima, preko safirno plavih jastuka na krevetu, do tepiha boje

dima. Da, soba je bila pravi san, soba u kojoj se može sanjariti. Baš kao i cijela vila s

pogledom na more koji oduzima dah.

- Obrati pažnju na bračni krevet! - Silvia udri nekoliko puta po prekri-vaču boje lavande

i sa smiješkom poskoči na madracu. - Mislila sam da je to potrebno kad ti momak dođe u

posjetu.

- Arnie? Oh, sigurno neće doći. - Ronnie blago pocrveni.

- Ne?

- Ne. Podučava na ljetnom tečaju u Bradfordu, na sjeveru Engleske. - Ronnie se

nasmiješi. - Arnie i ja smo naučeni na razdvajanja - razborito doda. - Znamo da nije

nikakva tragedija, ako neko vrijeme ne možemo biti zajedno.

- Zar ti ne nedostaje?

- Naravno da mi nedostaje. - Budući da ju je Silvia i dalje zaprepašteno gledala, Ronnie

zaključi da je to pogodan trenutak za prvu, diskretnu lekciju. - Ali, naši nas osjećaji ne

smiju sprječavati u obavljanju posla koji se od nas očekuje. Zato je on sada u Bradfordu, a

ja na Sardiniji. Oboje moramo zaraditi svoje učiteljske plaće. - Dobaci odglumljeno ozbiljan

pogled Silviji. - I ti moraš nekoliko sati dnevno preživjeti bez Jeffa, bar za vrijeme naših

satova engleskog.

- O tome sam htjela govoriti s tobom. - Silvia ustane. - Guido misli da bih dnevno

trebala imati šest sati poduke, tri sata prije i tri sata poslije podne. - Ona razvuče lice. - Zar

ti se ne čini da je to previše?

Glorij@

16

Bocca

- Iskreno rečeno, ne. - Bar se tu morala složiti s Guidom. Već je ustanovila da je Silvijin

govorni engleski odličan. Ali, za pisanje je dobila niske ocjene. Sljedeća tri tjedna će morati

intenzivno vježbati. - Mislim da je šest sati dnevno neophodno za postizanje dobrih

rezultata.

Silvia ju nesretno pogleda. - Hm, ne znam... - Odjednom se umiljato nasmiješi. -

Slušaj, Guido neće ni primijetiti radimo li ili ne. Trenutačno misli samo na utrku glisera.

Svako je popodne na moru i trenira. Ti, mala beštijo, zabavljeno pomisli Ronnie pri pogledu

na Silvijin molećivi izraz lica. Dakle, Guido ipak nije puno pogriješio!

- Ne igra nikakvu ulogu hoće li Guido nešto primijetiti ili neće. Zaposlena sam da bih

dnevno s tobom radila određeni broj sati. Uvidjet ćeš da se moram držati svog ugovora. -

Nije mogla dulje potiskivati svoju znatiželju. - O kakvoj se utrci radi? - I Jeff je to površno

spomenuo, bez objašnjavanja detalja.

- Kvalifikacije su za tri tjedna, točno dan nakon mog ispita! Sama utrka će se održati

nekoliko tjedana kasnije. Održava se jednom godišnje, a organiziraju je ovdašnji ljudi.

Guido je pobijedio posljednje dvije godine, a sad svakako želi postići i hat trick. To baš i nije

lako uz konkurenciju kakvu će imati. Zato tako često i trenira.

Silvia pogleda na sat. - Sad moram ići, za pola sata se sastajem s tvojim bratom. -

Odjednom se nagne naprijed. - Oh, pogledaj što ti je palo. - Podigne pelargoniju i sa

smiješkom joj ju zatakne za uho. - Na zaboravi da danas večeraš sa mnom i Jeffom!

- Oklijevala je. - i razmisli što sam rekla o našim satovima engleskog. Sigurno ćemo se

nekako moći složiti. - Prije nego što je Ronnie nešto mogla reći, Silvia nasmiješeno otrči do

vrata. - Guido je imao pravo, izgledaš poput Botticellijeve nimfe!

Ronnie je neko vrijeme zurila u vrata kroz koja je Silvia nestala. Činilo joj se kao da je

upravo preživjela pravi vihor. S uzdahom se spusti na krevet. U što li se samo upustila?

Nalazila se točno na vatrenoj liniji između Silvije i Guida. Kako će samo prebroditi ta tri

tjedna? Izvuče pelargoniju iza uha, promatrajući ju nekoliko trenutaka, a tada joj pogled

padne na još neraspaki-rani kovčeg pored vrata. Možda bi bilo pametnije prvim se avionom

vratiti kući, usprkos činjenici da treba novac.

Odjednom preko nje padne sjena. Podigne glavu i ugleda Guida ispred sebe.

- Želio bih razgovarati s Vama - kratko joj reče. - Budite za pola sata dolje u salonu.

* * *

- No, jeste li se smjestili? - Kad je Ronnie ušla, Guido je stajao uz bar u salonu i upravo

si nalijevao čašu whiskyja. Nakratko zastane i pogleda ju preko ramena. - Kako vidim, bar

Glorij@

17

Bocca

ste počeli s raspakiranjem. Imate jako lijepu haljinu, boja Vam odgovara.

Ronnie potisne nelagodu, iz nekog ju je razloga razveselio taj kompliment. - Idem na

večeru sa Jeffom - objasni. - Sa Jeffom i Silvijom.

- Shvaćam. - Dobaci joj veseli pogled preko ruba svoje čaše. - Baš šteta. A ja sam već

mislio da ste se tako uljepšali zbog mene.

- Zbog Vas? - Djevojka se osjećala malo izbačenom iz ravnoteže. Je li to zbilja misli ili

se samo šali? Ona podigne bradu. - Ne, žalim, lako mi je jasno zašto Vas je to razočaralo...

- Značajno prijeđe pogledom preko njegove svijetlo plave majice kratkih rukava i bijelih

hlača. Još je nosio istu odjeću kao i prije. - Nakon što ste si dali toliko truda da se

presvučete samo zbog mene.

Guido se morao nasmijati. - Čujem li ja to blagu kritiku? Mislite li da se kao domaćin

premalo trudim? Naravno, moram to odmah popraviti! - Pokaže na bar. - Recite mi, što

biste željeli popiti?

Ovaj put Ronnie nije oklijevala. - Čašu vina, molim.

- Crvenog ili bijelog?

- Suho bijelo, ako imate.

- Naravno! - Nasmiješio se. - A čak i da nemam - za Vas bih, signorina, odmah nekoga

poslao u vinski podrum po njega!

Rekao je to pola u šali, a napola je flertovao s njom. Time je među njima nastala

Čudna bliskost, čiju je toplinu Ronnie skoro fizički mogla osjetiti. Ona pokuša zvučati što

podrugljivije.

- Kako izuzetno galantno od Vas!

- Tipična nacionalna osobina. - Natoči vino i pruži joj čašu. - Kao i svi muškarci sa

Sardinije, i ja sam poznat po velikoj galantnosti!

Ona uzme čašu, brižljivo pazeći da mu pri tome ne dotakne prste, lako se borila protiv

toga, odjednom postane potpuno svjesna kako preplanulo, drsko i uzbudljivo on izgleda. Ta

gusta, crna kosa, podlaktice, koje su zbog svijetle majice djelovale još tamnije, mišićave

noge, koje se usprkos bijelim hlačama moglo dobro raspoznati... Njegovo dinamično

zračenje i privlačna sila oduzimali su joj dah. Da, doista je sin ovog divlje romantičnog

otoka od kojeg je dosad samo malo vidjela, ali ju je usprkos tome tako začarao. No, tipično

sar-dinijskom nije smatrala njegovu galantnost, već auru neukrotivosti. Ponovno je htjela

pribjegnuti podrugljivosti, ali je i sama primijetila da joj baš nije posebno dobro uspjelo. -

Lijepo je što imate barem nekoliko plemenitih karakternih osobina.

- Oh, imam ih puno više. - Guido sjedne na ručku naslonjača, zabavljeno promatrajući

Ronnie. - lako ne mogu tvrditi da polažem veliku vrijednost na plemenitost.

Glorij@

18

Bocca

- To nisam ni očekivala. - Njegov gotovo besramno grešan izgled više nego jasno je

odavao da pretpostavlja grešan život životu sveca. Ronnie žurno ispije gutljaj vina, jer joj se

grlo na tu pomisao odjednom osušilo. - Zašto ste htjeli razgovarati sa mnom? - Nervozno

pogleda na sat. - Nemam puno vremena, uskoro moram ići.

- Ali, ne sa Jeffom i Silvijom.

- Da, s njima! Jeff će me prije nazvati.

Guido odmahne glavom. - Sumnjam. Na Vašem bih mjestu napustio nadu za večeru s

njih dvoje.

- Zašto to kažete?

- Biti će previše zaokupljeni međusobnim tješenjem i proklinjanjem mene. - Mirno

otpije gutljaj whisky-ja. - Nažalost, Vaš brat i ja smo opet naletjeli jedan na drugoga.

- Nova svađa? Zbog čega? Opet zbog Silvije?

- Ne, ne zbog Silvije. Silvia nije jedini razlog naših sukoba. Zapravo se svađamo skoro

oko svega.

- Sigurno je krivnja na Vama. Jeff nije svadljiv. U cijelom životu još se nijednom nisam

sukobila s njim.

- Zato jer ste mu tako slični. - Guido protegne noge. - Ipak, usprkos toj činjenici i

mojim početnim strahovanjima, mislim da ćemo se mi, Vi i ja, vjerojatno prilično dobro

složiti. Niste ni blizu tako zlobni kao Vaš brat.

Ronnie nije znala što bi trebala misliti o toj procjeni. Zar je vjerovao da će mu se

bespogovorno pokoriti? Onda neizostavno mora dobiti lekciju. Ako želi, i ona može biti jako

zlobna. - Vjerojatno neće ni doći do situacije u kojoj bismo se nas dvoje mogli dobro složiti

- reče mu. - U prvom redu zbog toga što možda neću ostati ovdje.

Guido zamahne čašom. - Morate ostati. Potreban Vam je novac.

- Ali, ne toliko. - Zapravo je još uvijek bila jako neodlučna. Zagleda se u njegovo

tamno, markantno lice. - Ostat ću samo ako mi čvrsto zagarantirate da ću biti plaćena.

- Tu smo temu već riješili. Dobit ćete plaću ako Silvia položi ispit.

- Također smo riješili i da takve uvjete ne mogu prihvatiti. U svakom slučaju trebam

biti plaćena.

- Niti govora. - On zatrese glavom. - U međuvremenu ste upoznali Silviju. Sigurno ste

primijetili da je jako bistra. Ako ste bar upola sposobni u svom zvanju, ne bi trebalo biti

nikakvih poteškoća u polaganju ispita.

- Naravno, ako bude marljivo učila.

- Vaša je zadaća pobrinuti se da tako i učini.

- Ja sam učiteljica, a ne čuvarica zatvora. Sama mora htjeti učiti.

Glorij@

19

Bocca

- A Vi niste potpuno uvjereni želi li to ona?

Pod njegovim ispitivačkim pogledom Ronnie se osjećala pomalo nelagodno. - Nisam još

imala priliku za stvaranje točne procjene - izbjegne direktan odgovor. - Ali, ne vidim razloga

za sumnju u nju.

- Dakle, još Vas nije pokušala smotati? - Guido se nagne naprijed. - Zato sam htio

razgovarati s Vama. Želio sam saznati je li Vas već pokušala podmititi.

- Ne, nije. - Ronnie ga pogleda. Kao oduzeta zagledala se u njegove nevjerojatne

trepavice. Gledajući ih odozgo djelovale su još dulje. Najradije bi ih dodirnula. - Osim toga,

nisam podmitljiva.

- Čak kad se radi i o ljubavi? Mislio sam da smatrate kako ljubav ne treba sprječavati?

Ronnie slegne ramenima. - I dalje ostajem pri tome.

- Prema tome, ipak više niste tako sigurni?

- To nisam rekla. Pitam se samo na što ciljate. - Ona premjesti težinu na drugu nogu. -

Imam osjećaj da me želite namamiti u zamku.

- U zamku? Blagi Bože, nikako! Samo želim znati koliko Vam mogu vjerovati da želite

najbolje mojoj rođakinji. A pod najboljim mislim na njezin studij, a ne ljubavni život. - On

isprazni čašu i odloži je. - Znate, ako Vam ne mogu vjerovati, morat ću posegnuti za

drugim mjerama. To baš nije zvučalo umirujuće.

- Što pod time mislite?

- Jako jednostavno. Morat ću Vas držati na oku. I to intenzivno.

- To znači?

- Da ću ja preuzeti ulogu zatvorskog čuvara tako što ću dovoditi Silviju na poduku,

poslije je odvesti, a ukoliko bude neophodno i prisustvovati satovima.

Ronnie se zapanji. - Zbilja biste išli tako daleko?

- Svakako, ako mi ne preostane drugi izbor. Silvia jednostavno mora položiti ispit.

Čvrsto sam obećao njezinoj majci da ću se pobrinuti za to. Inače ne bi ni smjela provesti

praznike ovdje, već bi ostala s majkom u Rimu. - Ljutito se osmjehne. - A ja držim svoja

obećanja. - On ustane. - Vidite, ne radi se o tome da Vam ne želim platiti, naprotiv. No, u

prvom redu želim da Silvia položi taj prokleti ispit. - Neko ju je vrijeme nijemo promatrao, a

tada mu se izraz lica ublaži i uz osmijeh prstom prijeđe po djevojčinom obrazu. - I želim da

Vaši roditelji ostvare svoje putovanje.

Otkucaji njezinog srca postanu nepravilni, s mukom je uspjela naoko ravnodušno

pogledati Guidu u oči.

- Postoje dvije mogućnosti da to postignemo. - Još uvijek joj je prstom prelazio po

obrazu i Ronnie se činilo kao da joj koža na tim mjestima gori. - Ili ću Vam vjerovati i

Glorij@

20

Bocca

prepustiti Vam odgovornost, ili Vam neću pokloniti povjerenje i sam preuzeti odgovornost.

Objasnio sam Vam što bi to značilo. Mislim da to ne želite ni Vi ni ja. - Spusti prst ispod

njezine brade i prodorno ju pogleda. - Dakle? Što kažete?

Ronnie proguta slinu. - Možete mi vjerovati.

- Ako bude problema, dođite i recite mi. Mogu li Vam i u tome vjerovati? - upita on, ne

puštajući joj bradu.

- Ako se to odnosi na alternativu hoću li biti plaćena ili ne, onda moj odgovor glasi „da".

Ne želim biti nadgledana poput malog djeteta. Obećajem Vam da ću Vam javiti ako se

pojave problemi.

- Dobro, onda smo se dogovorili. - On konačno spusti ruku i sa smiješkom uzmakne

jedan korak. - Sad se osjećam puno bolje.

Ronnie to za sebe nije mogla tvrditi. Doduše, osjećala se malo mirnije, ali joj je

unutrašnjost bila potpuno uzburkana. Činilo se da joj je plaća osigurana, čak ako je to i

značilo da će ju Guido stalno kontrolirati. I upravo je to bio razlog njezinoj nelagodi. Nije

znala je li pametno prečesto biti u njegovoj blizini. Nije se radilo o tome što joj je srce svaki

put poskočilo i koža joj počela gorjeti, čim bi ju pogledao ili dodirnuo. Ona brzo potisne te

misli. - Da, dogovorili smo se. - Još dok je izgovarala te riječi, preplavi ju nejasna slutnja

opasnosti.

- I što ćemo sada?

- Sada? - Još uvijek se teško mogla pribrati.

Guido pogleda na sat. - Već je pola osam, ali do sada Jeff još nije nazvao.

Ronnie je na to potpuno zaboravila.

- Oh, još je rano - ustvrdi žurno, no u sebi pomisli kako joj se brat već odavno trebao

javiti. - Sigurno će telefon zazvoniti svakog trenutka.

- Mogu se okladiti s Vama da se to neće dogoditi. Kao što sam već rekao, njih će dvoje

biti previše zaokupljeno psovanjem na moj račun.

- Kad Jeff kaže da će nazvati, onda to i napravi - ustraje ona.

Guido se nasmiješi. - Danas mi je trebao nabaviti jedan rezervni dio, to nije učinio, što

je i uzrokovalo našu svađu. Htio ili ne, odmah moram sam otići po njega. Stoga se na

Vašem mjestu ne bih previše pouzdavao u njega. Jednostavno je nepouzdan.

- Nije točno! Ne vidite ni jednu njegovu dobru stranu, samo zbog Silvije.

- Ne vidim ni jednu njegovu dobru stranu zato jer je ni nema! - izazivački joj uzvrati.

Ronnie je Ijutito reagirala na njegovu kritiku. - Ako je tako nepouzdan, zašto ste ga

uopće zaposlili? - upita. - Zašto ga ne otpustite? To bi bilo najrazumnije!

- Možda ću to i učiniti. - Mirno je izdržao njezin pogled. - Ako moja rođakinja zbog

Glorij@

21

Bocca

njega ne položi ispit, sasvim ću ga sigurno otpustiti. - Zagonetno se nasmiješi. - Ali, ne još

sada. Tek kad prođe utrka glisera. Tada ga više neću trebati.

Ronnie je bila šokirana. - Što to znači?

- Jedini razlog zbog kojeg još zapošljavam Vašeg brata je taj što je pravi čarobnjak kad

se radi o motorima. Nitko se ne razumije u moj trkaći gliser tako dobro kao Vaš brat. I zato

ga još trebam. Silvia je, dakle, imala pravo. Zbilja mu je bilo stalo pobijediti u utrci. Ronnie

ljutito sijevne očima prema njemu. - Zna li Jeff, uopće, da će ga se tako besramno

iskoristiti? - Guido se samo smijuljio. - Baš bi bilo dobro kad bi Vas ostavio na cjedilu i dao

otkaz u trenutku kad bi Vam najviše trebao!

- Kako ljubazno od Vas! No, to baš nije vjerojatno. - Guidovo je lice odražavalo

zadovoljstvo. - Naime, i predobro ga plaćam!

- Nije sve u novcu! Poznajem mog brata. On ima principe!

- Lijepo. Nadam se da njima može platiti i stanarinu, kad jednog dana ostane bez

posla! - Opet pogleda na sat, ispravi se i gurne ruke u džepove hlača. - Sad međutim, kao

što sam spomenuo, moram obaviti neke poslove. Poslije ću nešto pojesti u selu. Budući da

ste očigledno ostali na cjedilu, možete mi se priključiti.

- Ne, hvala lijepa. Osim toga, nisam ostavljena na cjedilu. Jeff je samo malo zakasnio. I

dalje ću ga čekati.

- Posljednji put Vam nudim - ponovi Guido zabavljenog izraza lica. - Bruna danas ima

slobodnu večer. Ako ne želite gladni ići u krevet, predlažem da prihvatite moj poziv.

No, Ronnie ostane nepokolebljiva. - Ne, hvala. Čekat ću Jeffa.

- No, onda Vam želim dobru zabavu u čekanju. - Guido se okrene. - Ispričat ćete mi

kako je bilo kad se vratim! - Nakon toga nestane.

Oko pola deset zazvoni telefon. Ronnie je u međuvremenu zbilja ogladnjela, pa otrči u

predvorje na telefon.

- Halo? Jeff, ti si? - poviče u slušalicu.

Prvo začuje veliku buku u pozadini. Jeff se očito javljao izvana. No, nije bio Jeff. -

Dakle, vidim da još uvijek čekate. - Ronnie ljutito prepozna Guidov glas. - Nema veze -

nastavi on. - Jelo Vam je već na putu. Naručio sam u restoranu nešto za Vas, moralo bi stići

za desetak minuta. - Prije nego što je mogla protestirati, on nastavi. - Sad moram ići, kava

će mi se ohladiti. Buon appetito - poželi joj i prekine vezu.

Ronnie se još uvijek pjenila od bijesa što se usudio ismijavati ju, kad se ispred kuće

zaustavi automobil i jedan dostavljač unese cijeli niz tanjura pokrivenih alu-folijom. Ronnie

sve odnese u kuhinju. Na miris jela poteče joj voda na usta. - Zapravo bih sve ovo trebala

Glorij@

22

Bocca

baciti u smeće - glasno reče i predbacujući pogleda prema telefonu. - Što se poklanja s

prezirom, treba i tretirati s prezirom. - No, glad je bila prevelika. Ona sjedne na kuhinjsku

stolicu i žurno ukloni alu-foliju.

Jeff se iskupio tako što ju je sljedećeg dana pozvao na ručak i večeru. - Tako mi je žao,

Ronnie - ispriča se i poljubi ju na pozdrav u obraz. - Jučer sam imao užasan dan. Prvo mi je

za posao u Olbiji trebalo puno dulje vremena, nego što sam mislio. Osim toga...

- Osim toga si imao i sukob sa Guidom - dovrši ona rečenicu.

Jeff razvuče lice. - Kako znaš? On ti je ispričao?

Ronni kimne. - Izgleda da to nije ništa neobično. - Mogla mu je reći i da je Guido

predvidio da će ju Jeff ostaviti na cjedilu za večeru. No, radije odluči šutjeti. Guido je samo

slučajno bio u pravu. - Ako se stalo svađaš s njim, zašto još uvijek radiš za njega?

- Zato jer tako prokleto dobro plaća!

- Jeff se nasmije, a Ronnie očajnički pokuša ne misliti da je Guido i to pogodio. Jeff

spazi njezin neraspo-loženi izraz lica, pa odmah doda: - No, u prvom redu ostajem kod

njega jer ga jako poštujem kao pomorca. Ima najbolje čamce u cijeloj okolici i održava ih u

sjajnoj formi. Osim toga, fantastičan je jedriličar. Zbilja je najprofesionalniji vlasnik glisera,

za kojeg sam ikada radio.

Čuti to iz Jeffovih ustiju, predstavljalo je pravu pohvalu. Ronnie osjeti olakšanje što

Jeffovi motivi ipak nisu bili tako materijalistički kao što se bojala.

Na večeri je bila i Silvia. Sjedili su za stolom s pogledom na zaljev. Ispod njih blještala

su svjetla luke. Jahte i gliseri ljuljali su se na valovima pod mjesečinom.

- Sutra, dakle, krećemo na posao - ustvrdi Ronnie i dobaci pogled Silviji, dok je konobar

odnosio posuđe, kako bi servirao kavu. Guido joj je prvi dan ostavio slobodnim, kako bi se

malo priviknula. Ali, ustrajao je da odmah zatim započnu s nastavom. Usprkos tome,

Ronnie se veselila početku poduke. - Dogovorili smo se za tri sata prije i tri sata poslije

podne. Predlažem da počnemo u devet ujutro.

- Nema problema. - Silvia je sjajila. - Devet ujutro mi dobro odgovara. - Ronnie ne

promakne pogled koji je Silvia izmijenila sa Jeffom. - Teško će biti samo popodne. Tada

sam, naime, uvijek sa Jeffom.

- Točno - umiješa se Jeff i dobaci sestri umirujući pogled. - Vozi se sa mnom u gliseru

kad god moram negdje poslovno ići.

Ronnie uzdahne. Opet je Guido imao pravo. Ona se nasloni unatrag i oboje ozbiljno

pogleda. - Poslijepodnevna poduka je neophodna kako bi se postiglo ugovorenih šest sati!

Ako se toga ne budem držala, imat ću problema s Guidom - kratko objasni i značajno

Glorij@

23

Bocca

pogleda Jeffa. - A i ti.

- Opet je prijetio, zar ne? - zagrmi Jeff. - No, to se moglo i očekivati. - On odmahne

glavom. - Nemoj se uzbuđivati zbog toga!

- Itekako se uzbuđujem! Potreban mi je novac. Osim toga, kad prihvatim neki posao,

onda ga i obavim tako treba. Polovičnost mi ne leži.

- Nemoj sve to tako prokleto ozbiljno shvaćati! - reče Jeff. - Moglo bi se pomisliti da o

tome ovisi ljudski život!

Ronnie skupi oči. To je doista zvučalo neodgovorno... - Ne baš ljudski život, ali, kako

stvari stoje, radi se o budućnosti jedne osobe! Uz to i osobe koju, navodno, voliš. Moram

reći da me iznenađuješ, Jeff.

On zbunjeno izbjegne njezin pogled, no tada se uključi Silvia. - Gledaj, dobro znam

kako je važna ta poduka. Konačno, moram položiti ispit. Sve što mislim, Ronnie, je samo to

da bismo možda mogli biti malo fleksibilniji. Ne bismo uvijek morali imati tri sata u nizu.

Mogli bismo ih malo drugačije rasporediti, tako da ostane vremena i za druge stvari.

Ronnie ostane skeptična. - Kako si to zamislila?

- Pa, ujutro bismo mogli ranije početi i tako odraditi više sati prije podne. I navečer

bismo mogli imati koji sat.

- Ali, u svakom slučaju mora ostati šest sati dnevno.

- Naravno!

- Ustrajem na tome!

- Nećemo propustiti nijedan sat, obećajem ti, Ronnie.

- Ne znam baš...

Još je oklijevala, a Jeff se nagne prema njoj. - No, hajde, nemoj biti tako uskogrudna. -

On joj namigne.

- Nema razloga za brigu. Osim toga, meni možeš vjerovati, pa ja sam ti brat.

Ronnie se nasmiješi, nagovorili su je. - Onda, dobro - pristane. - Bit ćemo fleksibilniji.

* * *

Već je četiri dana kasnije požalila svoju odluku. Prvo se Silvia držala svog obećanja. No,

tada je odjednom pronalazila sve moguće izgovore kako bi satovi otpali. Ronnie je malo-

pomalo bila na rubu strpljenja. Tog je dana opet otpao jedan sat i Ronnie je bila ljuta više

nego ikada.

Popodne je kroz vrt otrčala do malog privatnog pristaništa vile. Tamo još nije bila, pa

se nadala da će ju svježi zrak umiriti. Međutim, najradije bi se okrenula na peti kad se,

Glorij@

24

Bocca

skrenuvši iza ugla, odjednom našla pred Guidom.

- Dobar dan! Što Vas dovodi na ovo zabito mjestašce? - Naginjao se preko pramca

male, drvene jedrilice i upravo je zategnuo nekoliko vijaka. Nosio je samo izblijedjele

traperice, gornji dio tijela bio je gol. Tamna, kovrčava kosa pri radu mu je padala na čelo.

Sad se uspravio, zagladio kosu unatrag i pogledao djevojku. Pratila je svaki njegov pokret -

način kako preplanulim prstima prolazi kroz kosu, igru prsnih i ramenih mišića... Odjednom

je zaboravila svoju ljutnju.

Kako samo sjajno izgleda, sve se na njemu čini tako savršenim. - Samo sam malo

prošetala.

- Dugo se nismo vidjeli. Gdje ste se skrivali?

Ronnie gurne ruke u džepove svojih ružičastih bermuda. - Nisam se skrivala. - Samo

nije dolazila na jelo, kako bi udovoljila Silvijinom ludom vremenskom rasporedu. Pa, ipak,

još mi nije uspjelo održati dogovorenih šest sati dnevno, tužno pomisli. Nikakvo čudo se nije

srela s Guidom. Dobaci mu pogled pun krivnje, jer se sjetila obećanja da će mu se povjeriti

ako bude imala problema. Ali, još mu neće ništa reći. Silvia je svečano obećala da će

propuštenu nastavu nadoknaditi te večeri i u nadolazeći ponedjeljak. Željela joj je pružiti još

jednu šansu.

Prisili se na nemaran odgovor. - Samo sam bila jako zaposlena, to je sve.

- Već sam mislio da mi se možda sklanjate s puta. - On se nasmiješi. - To nije točno,

zar ne? U tom bih slučaju, naime, bio jako tužan. Zadirkivao ju je, i da se radilo o nekom

drugom, sigurno bi imala odgovarajući odgovor. Ali, bilo je beznadno, taj ju je smiješak

činio potpuno bespomoćnom.

- Zašto bih Vam se sklanjala s puta? - bilo je sve što je uspjela reći.

- Ne znam. I Vaš brat to ponekad čini.

- Možda su mu dodijale stalne svađe. Osim toga, ja nisam moj brat.

- Ne. - Promatrao ju je. - Na sreću, niste. Puno ste zgodniji od brata. I puno ugodniji. -

Od njegovog ju pogleda prođu žmarci. - Sretan sam da se nas dvoje ne svađamo. Ronnie to

nije toliko veselilo. Smatrala je da se s njim ponaša malo previše iskreno i lako dopušta da

ju šarmira. Trebala bi imati malo više odstojanja prema tom čovjeku, koji je radio takve

poteškoće njezinom bratu.

Uzmakne jedan korak i pogleda odvijač u njegovoj ruci. - Sad radije idem. Ne bih Vam

htjela smetati.

- Oh, uopće ne smetate, ali trebate se vratiti. Popodnevna poduka počinje uskoro.

Ronnie je jednostavno trebala nijemo otići. Ali, zašto? Zašto ne bi znao istinu? - Danas

popodne nema nastave.

Glorij@

25

Bocca

- Ah, ne? - Lice mu postane znatiželjno. - Kako to?

- Dogovorili smo se za malo fleksibilniji raspored satova. Ali, bez brige - brzo doda. -

Držim se satnice.

- Onda je sve u redu. - On zadovoljno kimne, a Ronnie na svoje nezadovoljstvo

primijeti da je pocrvenjela od osjećaja krivice. Ugrize se za usnicu. No, nije se radilo o laži.

Nadoknadit će gradivo. Guido ju je još uvijek promatrao, nije mu promaknula njezina

reakcija. Oči mu se suze. - Nemate problema, ili? Sjetite se što ste mi u tom slučaju

obećali!

Ona kimne. - Mislim na to. Ali, nema ničega što bih Vam mogla reći. - Još ne. A Silviji

je obećala pružiti zadnju šansu. - Ne brinite. Sve se odvija kao što smo dogovorili.

- Oh, uopće ne brinem. Vi ste ta koja se treba brinuti. - Baci odvijač na pod i priđe joj,

ne svrnuvši pogleda s nje. - Bilo bi jako nerazumno od Vas kad bi zaboravili moje

upozorenje. Tada bismo se, nažalost, ipak posvađali. - Ronnie zastane dah, jer se Guido

odjednom našao tik ispred nje. - Nećete ga zaboraviti, zar ne? - Doslovno ju je razdirao

pogledom

- Naravno da neću. - Ona proguta slinu, puls joj se ubrza. Što namjerava sa mnom,

omamljeno pomisli. Bilo joj je jasno da nešto smjera. Ipak, ili baš zato, nije se mogla

pomaknuti.

Cijelu malu vječnost gledali su se u oči. Ronnie osjeti kako joj se koža ježi.

Konačno Guido prekine tišinu. S nedefiniranim smiješkom ispruži ruku prema njoj. -

Dođite.

- Kuda? Što to znači? - slabo se pobuni Ronnie. Kao oduzeta dopusti da ju uhvati za

ručni zglob. Usne joj počnu gorjeti kao da grozničavo idu u susret njegovom poljupcu.

- Dođite. - Iznenada ju podigne, a njezine mu grudi blago dodirnu gola prsa. Preplavi je

žarka toplina. Ispunjena panikom ponovno se upita što namjerava s njom. On ju podigne

na jedrilicu, pa uz smiješak i sam krene za njom. - Sad ću Vam pokazati što sve može ova

mala lađica.

- Ali, ja ne želim jedriti! - Na neki čudan način, osjećala se prevarenom. Ne, ne

prevarenom, brzo se ispravi. Konačno, samo je umislila da ju je htio poljubiti. Ali, nije se

mogla riješiti osjećaja da je nasamarena i to ju je ljutilo. Uhvativši mu pogled, u to je čak

bila i sigurna. Izgledalo je da ga njezina zbunjenost sjajno zabavlja.

- Ah, naravno da želite. - On odgurne jedrilicu od mola. - Tko po ovakvom danu ne bi

htio jedriti? Nije se radilo o danu, već o njemu samome i tome kako djeluje na nju. Pogleda

prema obali, razmišljajući treba li skočiti u vodu i otplivati natrag.

- Sjednite, ili ćemo se prevrnuti. - Položi joj ruku na rame i ona prestrašeno sjedne na

Glorij@

26

Bocca

drvenu klupu. Više nije bilo povratka. - Sve ću ja lijepo napraviti, Vi samo trebate mirno

sjediti. - Usmjeri jedrilicu prema povjetarcu. - Dobro pazite, možda nešto naučite.

- Ne želim ništa učiti, već se vratiti na kopno. - No, dok je promatrala kako se vještim

pokretima naginje kako bi održao ravnotežu plovila, postane svjesna da uopće nije tako

mislila. Preplavi ju radosno uzbuđenje. Kapljice vode svjetlucale su na Guidovim tamnim,

mišićavim grudima i ona brzo svrne pogled. Misli na Jeffa, reče sama sebi. Ili na Arnieja. To

ju zbilja malo otrijezni.

- Za mene ne bi imalo puno smisla naučiti jedriti - hladno se obrati Guidu.

- Što će mi to u Londonu?

- Možete jedriti po Thamesi. Moji prijatelji žive u Essexu i stalno odlaze jedriti.

- Ah, da? - Još uvijek je izbjegavala izravno ga pogledati. - Na žalost, ne krećem se u

tako otmjenim krugovima.

- Nego? Čime se bavite kad niste na poslu?

- Zašto to želite znati? Oteli ste me kako biste mi postavljali osobna pitanja?

- Uopće ga ne smatram tako osobnim. Samo sam znatiželjan i to je sve - uzvrati Guido

sa smiješkom. - Dakle, što sve radite u Londonu?

Imao je pravo, nije se radilo o osobnom pitanju. Ipak, osjećala se nekako ugroženo.

Zagleda se na horizont. - Puno toga.

- Na primjer? U Londonu ima toliko mogućnosti! Rado bih znao čime se tamo bavite.

- Ponekad idem u kino.

- I u kazalište?

- Povremeno. - Zapravo već preko godinu dana nije bila u kazalištu.

- A što je s restaurantima? Uz toliko dobrih lokala u Londonu sigurno često jedete u

njima.

Ronnie kimne. - Da, naravno. - S osjećajem krivice ugrize usnicu. Posljednji je put s

Arnijem jela vani u pečenjarnici iza ugla, gdje su odlazili otprilike četiri puta godišnje. To se

teško moglo označiti obilaženjem londonskih gastronomskih mjesta...

- I to je sve? Malo kina, malo kazališta? - Guido ispravi jedro. - Nadam se da se nećete

uvrijediti, ali meni to zvuči malo dosadno!

Znala je da će tako misliti. Zato se nije ni trebala upustiti u takav razgovor. Dobaci mu

mrzovoljan pogled. - Možda Vama. Za mene to predstavlja dovoljno promjene.

- Dovoljno promjene? Ne znam! Onda ste mi sigurno prešutjeli još nekoliko aktivnosti!

Možda tjednu posjetu knjižnici?

Ronnie ga bijesno pogleda. Ali, potajno se pitala je li njezin život zbilja tako jednoličan?

Misle li, možda, i drugi tako ili samo Guido?

Glorij@

27

Bocca

- Baš tako, naravno, nešto sam potpuno zaboravio - nastavi on ne svrnuvši pogled s

nje. - Vaš ljubavni život! To oduzima puno vremena, zar ne?

- Točno. - Djevojka se potpuno ukoči od obrane. To je bio još jedan razlog zašto nije

željela ovako razgovarati s njim. Dobro je znala da će ta tema bezuvjetno dovesti do

Arnieja.

- Ako, dakle, ne idete u kazalište, osim povremeno, ili u kino, također povremeno, onda

sigurno provodite ugodne večernje sate s Arniejem?

- Tako je.

- No, to već zvuči puno uzbudljivije. - On zastane, oštro ju promatrajući.

- Samo... Ispričali ste mi da Vi i Arniene visite jedno na drugome. Kako ste to rekli?

Ostavljate si slobodnog prostora?

- Da. - Ronnie je bila iznenađena da se još sjećao toga. Poželi da se ne osjeća uvijek

tako bespomoćno kad on počne govoriti o Arnieju. Nije, doduše, znala zašto, ali joj se u

odnosu na Arnieja nije činilo fer da baš s Guidom Falconeom raspravlja o njemu. Činilo se

da on očekuje odgovor, pa nastavi: - Arnie je također učitelj i daje puno dodatnih sati

poduke. Baš kao i ja. To nam oduzima puno vremena. Ipak smo zajedno kad god je to

moguće - Ne zvuči da je to baš često slučaj. - Oči su mu veselo svjetlucale. - Ali, tko zna?

Možda je ipak uzbudljivije nego što se čini. Ako ste tako sretni, zašto bih Vas kritizirao?

A zašto bi mi trebalo biti stalo kritiziraš li me ili ne? tiho se upita Ronnie. No, ta je

primjedba u njoj prouzročila neočekivani, uznemiravajući osjećaj praznine. Prkosno podigne

bradu. - Naravno, sretna sam. Arnie je predivan čovjek. Možda naš život nije ono što Vi

nazivate uzbudljivim, ali, jako smo povezani i to je jedino važno.

Zadovoljno primijeti kako mu se lice smračilo. No, baš u tom trenutku bočni vjetar

zahvati jedro i istrgne ga Guidu, koji na sekundu nije bio koncentriran, iz ruke.

- Pazite! - poviče. Ali, i Ronnie je bila odsutna duhom, pa je stoga reagirala previše

sporo. Jedrilica naglo skrene i ona padne preko palube. Izronivši na površinu, s

iznenađenjem spazi da Guido pliva prema njoj.

- Sve u redu? - Lice mu je izražavalo zabrinutost.

- Naravno, zašto ne bi bilo? Samo sam pala u vodu!

Iako to uopće nije bilo potrebno, on joj pomogne otplivati do jedrilice. - Nikad se ne

zna. Mislio sam da ste se možda prestrašili. Nisam znao ni znate li, uopće, plivati.

- U tom slučaju me niste ni smjeli povesti na jedrenje! - Ronnie ga je ljutito gledala.

Uopće nije primijetila da je ruku položio oko njezinog struka. - A drugima predbacujete

neodgovornost! - ljutito nastavi. - Upravo ovo predstavlja vrhunac neodgovornosti!

- Ali, znao sam da se na brodu nalazi prvoklasan plivač! - Guido se nasmiješi. - Ni

Glorij@

28

Bocca

trenutka niste bili u opasnosti.

- Ako toliko znate, onda ste me mogli upozoriti da ćemo tako naglo promijeniti smjer! -

S njegovom rukom oko struka bilo joj je teško ravnomjerno disati. - Tako barem ne bih

smočila odjeću!

- Brzo će se osušiti. Osim toga, svatko tko uči jedriti, mora barem jednom pasti u vodi.

To ide uz učenje.

Ronnie mu dobaci bijesan pogled. No, brzo je opet morala pogledati u stranu. Vidjevši

kako mu mokre, crne kovrče padaju na čelo, srce joj se stisne. Zašto ovaj muškarac izgleda

tako prokleto dobro...

- Nisam znala da upravo učim jedriti. Već sam rekla da je to potpuno nepotrebno.

- To se nikada ne može unaprijed reći. Jednog ćete dana možda biti sretni zbog toga. -

Stigli su do bočne strane broda. Guido obgrli Ronnie oko struka kako bi joj pomogao popeti

se na palubu. - Možda ćete se jednog dana kretati u drugim društvenim krugovima. Ta

primjedba zbilja razljuti Ronnie. Sjeti se kako se već prije podrugivao njezinom dosadnom

životu u Londonu.

- Pustite me. I sama se mogu popeti na palubu! - bijesno mu dobaci.

Napravi naglu kretnju i jedrilica se zaljulja. Ronnie izgubi ravnotežu i padne Guidu u

ruke.

- Što ste rekli? - Pogled mu je odavao da se dobro zabavlja.

- Rekla sam da se sama mogu popeti u čamac.

- Onda sam, dakle, dobro čuo. - Nasmiješi se. - I? Što čekate? Ronnie uopće nije

čekala. Samo ju je tako čvrsto držao u rukama i gledao ju tako prodorno, da nije bila u

stanju pomaknuti se. Isto kao malo prije na pristaništu, samo još puno gore. Osjeti da ju je

privukao još bliže sebi.

- Dok tako čekamo... - Ponovno se nasmiješi. - Kako bi bilo s ovim? Sljedećeg ju

trenutka poljubi i Ronnie odmah shvati da joj se još nikada nije dogodilo nešto tako

uzbudljivo i predivno. Usne su mu bile tople i čvrste, imate su slani okus od morske vode.

Ona mu s uzdahom uzvrati poljubac, preplave je ugodni trnci. No, to su možda prouzročile

njegove velike, snažne ruke, kojima joj je milovao leđa... Zahvati ju prava poplava osjećaja

i ona se uz tiho stenjanje prepusti čaroliji milovanja.

Prepustila se u svakom pogledu. Nije pružila ni najmanji otpor poljupcima i dodirima.

Činilo joj se kao da lebdi u nekom snu. Tek kad je na dojci osjetila Guidovu ruku i primijetila

s kakvom je požudom na to reagirala, naglo se vratila u stvarnost. Zaveo ju je njezin

poslodavac, muškarac kojeg je jedva poznavala - i to je spremno dopustila! lako je još

uvijek bila polu omamljena, prisili se na razboritost, pa odgurne Guida od sebe. - Sad je

Glorij@

29

Bocca

dosta! - vikne.

- Zbilja? No, možda si u pravu. Bar za sada.

- Ne, ne za sada! Konačno! - Zbunjeno okrene glavu kad se Guido nastavio smiješiti.

Tamna kosa bila je mokra i sjajna, a oči su svjetlucale. Očito je uživao u njezinoj nelagodi.

Ronnie je najviše smetala činjenica da se, zapravo, nije ljutila na njega. Naprotiv, teško joj

je padalo ne uzvratiti mu osmijeh. Prekinula je poljubac, jer je znala da nije ispravan, a ne

zato što se pri tome nije dobro osjećala.

- Dakle, ideš li sada na palubu, ili ćeš ostati u vodi i malo plivati?

- Potpuno odjevena? Ne, hvala!

- Možeš se i skinuti. Obećajem da ne bih bio šokiran!

Ronnie mu je vjerovala; sigurno ga ništa nije moglo šokirati. - Ne, popet ću se na

jedrilicu. Ti možeš i dalje plivati, ako želiš.

- Bez tebe? Ne bi me veselilo. - On čvrsto uhvati rub jedrilice, dok se ona ne baš

elegantno penjala u nju.

- Točno je - ustvrdi on, kad je uspuhano sjela na klupu. - Zbilja nemaš kondicije.

Ronnie ga je ljutito promatrala, dok se vješto uspinjao na palubu. - Nemam lošu

kondiciju, već neugodno iskustvo za sobom, to je sve. Još uvijek sam malo omamljena.

- Mislio sam da ti pad u vodu ne predstavlja problem.

- Možda to nije bilo neugodno iskustvo na koje sam mislila! - Pokušavala je srediti svoje

uzburkane osjećaje, pa utone u mrzovoljnu šutnju.

No, on se samo smijuljio. - Shvaćam. - Značajno pogleda njezinu mokru majicu, kroz

koju su se jasno nazirale ukrućene bradavice dojki. - Taj te događaj zbilja morao omamiti.

Ronnie pocrveni i prekriži ruke na prsima. - Uzrok je samo u hladnoj vodi! - procijedi

ona.

- Ali, naravno! - Guido se nasmije i usmjeri jedro u vjetar. - Tako, a što ćemo sada?

Moram reći da me ovaj naš mali izlet jako zabavlja!

Prvo joj je pokazao Baia Sardiniju, oštrim liticama okruženu uvalu, s vodom svijetlo

tirkizne boje. Tada su odjedrili do poznate Coste Smeralde, jednog od najelegantnijih

turističkih rajeva na svijetu. Tamo gdje su se nekada sidrili samo ribarski čamci, sada su se

na valovima blago ljuljale prekrasne jahte milijunaša iz cijelog svijeta.

- Ovaj je kraj otkrio Aga Khan - objasni Guido. - Pronašao ga je potpuno slučajno, kad

se prije trideset godina ovdje morao skloniti od nevremena.

Što je više Ronnie upoznavala Guidov predivan otok sa svojim suprotnostima luksuza i

neobuzdane divljine, to joj je se činio fascinantnijim i privlačnijim. Nikada još nije bila na

takvom mjestu, izgledalo je poput začaranog raja koji samo čeka da ga se istraži. Ipak,

Glorij@

30

Bocca

osjeti veliko olakšanje kad su se kratko prije pet sati vratili u vilu, pa je konačno opet

hodala po čvrstom tlu.

- Što sada namjeravaš? - upita Guido. - Vjerojatno odmah imaš nastavu, nakon što su

otpali popodnevni satovi, zar ne? - U glasu mu se odjednom začuje oštar ton.

Ronnie s oklijevanjem gurne ruke u džepove već osušenih bermuda. - Da,

pretpostavljam. - I sama je znala da zvuči neodlučno, a to mu se sigurno nije sviđalo.

U njegovom se pogledu opet zrcalilo neskriveno upozorenje. - Iskreno se nadam.

Nadam se da se ne događa ništa što mi se ne bi dopalo!

Ronnie se oneraspoloži. I dalje ju je, dakle, smatrao neodgovornom i sposobnom da se

iza njegovih leđa dogovori sa Jeffom i Silvijom. - Bez brige - hladno mu reče. - Sve je pod

kontrolom. Puno hvala na izletu. - Ne osvrnuvši se više, krene prema kući.

Nakon što se otuširala i presvukla, Ronnie je oko sat vremena nemirno hodala svojom

sobom. Silvia joj je rekla da će se vratiti kući puno prije večere, a sad je već bilo sedam

sati. Malo-pomalo, Ronnie je gubila strpljenje.

Sjedne na rub kreveta i baci pogled na blok s pismima, kojeg je bacila na krevet nakon

bezuspješnog pokušaja pisanja Arnieju. Nije znala što bi mu pisala i to ju je uznemirilo. S

uzdahom legne na prekrivač. Već je četiri dana bila ovdje, a čvrsto mu je obećala da će mu

se javiti odmah po dolasku. No, tada još nije ni slutila kakvi ju uzbudljivi događaji čekaju.

* * *

U osam sati Silvije još uvijek nije bilo. Moram reći Guidu, stalno je ponavljala Ronnie.

Situacija je pomalo postajala apsurdna. Malo prije ponoći začuje zvuk automobila. To je

sigurno Guido. Ona nervozno ode s terase, kako bi mu krenula u susret. No, radilo se o

Silviji i upravo je ušla u kuću. Ipak, i Guido je bio u kući, morao se vratiti, a da ona to nije

primijetila. Stajao je u predvorju i gnjevno čekao Silviju. Ronnie se trgne kad je zagrmio.

Doduše, govorio je talijanski, ali nije trebala poznavati jezik da bi razumjela što predbacuje

Silviji.

- Gade! Mrzim te! - prkosno vikne Silvia. - Mrzim te! - ponovi i poleti prema

stepenicama.

- Dođi ovdje, prokletnice! - Guido ju je već dostignuo s ubilačkim izrazom lica.

U tom trenutku umiješa se Ronnie. - Dosta! Da se nisi ni usudio podignuti ruku na

Silviju! - Drhtala je od gnjeva i bijesa.

Silvia iskoristi Guidovo iznenađenje i otrči gore. Ubrzo se začuje zaključavanje vrata.

- Što si, do vraga, dopuštaš? - Guido je bijesno gledao Ronnie. - Odmah mi se miči s

Glorij@

31

Bocca

puta! Postupat ću sa Silvijom kako želim. I savjetujem ti - da se ne miješaš!

- Ah, itekako ću se miješati! - Srce joj je divlje udaralo. Ljutito ga je promatrala, ali

odjednom se nađe na granici suza. - Što ti znaš kad se radi o ljubavi? - izazove ga. - Važno

je samo da svi plešu kako ti sviraš! Nemaš pojma što se događa u mladoj djevojci kad je

zaljubljena. Kako samo možeš tako vikati na nju?

Guido ju zgrabi za ramena. - Miči mi se s puta - zatraži.

- Ne. - Ronnie prkosno podigne bradu. - Pusti Silviju na miru. Već je dovoljno uzrujana.

- Guidove su oči opasno svjetlucale i Ronnie je ozbiljno mislila da će ju odgurnuti u stranu.

Ipak, ostane hrabro stajati. - Možeš govoriti s njom sutra ujutro, sada to nema nikakvog

smisla. Pričekaj dok se oboje malo smirite.

- Opet glumiš mirotvorca? Silvijinog anđela zaštitnika? - U kutovima usana zatitra mu

podrugljivi smiješak. - Ne vjeruješ, valjda, da me možeš natjerati da promijenim mišljenje.

Samo odlažeš kritični trenutak.

- Znam. I ne želim te od ničega odgovoriti. - Umišlja li to samo, ili mu je doista stisak

popustio? Odjednom se činilo da mu ruka tako blago leći na njezinim ramenima, da su je

prošli trnci po leđima. Pogleda ga u lice. - Pričekaj do sutra ujutro. Silvia je tu i nigdje više

neće otići.

Šutio je. - Misliš? - konačno upita.

Ronnie odahne. - Smatram pametnijim pričekati.

- Onda ću, možda, prihvatiti tvoj savjet. - Položi joj prst pod bradu i duboko se zagleda

u djevojčine oči. Iznenada se nasmiješi. - Pobijedila si. Ovaj put ću se, iznimno, ravnati po

tebi.

- Mislim da je tako najbolje - odvrati ona žurno, jer se bojala nove, napete šutnje.

- Vidjet ćemo. - Guido s uzdahom spusti ruku. Neko je vrijeme zamišljeno promatrao

Ronnie. No, kad je pogledao prema stepenicama, lice mu se opet naglo stvrdne. - No,

odgođeno nije i povučeno - upozori ju, okrene se i ode ne pogledavši ju više.

Ronnie je trebalo nekoliko sekundi da dođe k sebi. Zatim otrči na kat i pokuca na

Silvijina vrata. - Je li sve u redu? - tiho se raspita. - Želiš li razgovarati o tome?

- Dobro mi je - začuje se prigušeni glas. - Sad želim samo spavati.

- Dobro, onda lijepo spavaj. Ako odlučiš drugačije, uvijek možeš doći k meni.

Kakva noć, pomisli Ronnie po dolasku u svoju sobu. Da se i ne govori o jutru! S

uzdahom legne u krevet. No, možda će baš biti dobro ako sutra dođe do odlučnog

obračuna. Nakon toga bi se mogli vratiti mir i red.

No, jutro je Ronnie priredilo neugodno iznenađenje. Još je čvrsto spavala, kad ju je

Glorij@

32

Bocca

netko grubo pretresao za ramena. Otvorivši oči, pred sobom ugleda Guida, koji ju je

prijeteći promatrao.

- Dakle, gdje je? Reci mi. Odmah!

- Gdje je tko? O čemu govoriš? - Prije nego se snašla, Guido ju izvuče iz kreveta. Još

malo uspavana, stajala je pred njim ljuljajući se. - Kako ti, uopće, pada na pamet izvući me

iz kreveta?

Nestrpljivo ju je tresao. - Nisi odgovorila na moje pitanje. Gdje je Silvia? I gdje je moj

gliser?

- Silvia? - Ronnie baci pogled na budilicu. Bilo je tek pola sedam. - U ovo vrijeme,

vjerojatno, čvrsto spava. Osim ako ju, baš kao i mene, nije probudio neki grubijan!

- Ostavi šalu! - Zgrabi ju za okovratnik pidžame. - Toplo ti savjetujem da mi odmah

kažeš gdje mi je rođakinja.

Ronnie se pokuša osloboditi stiska, ali ne uspije.

- Kako bih to mogla znati? - upita. No, naglo ušuti. Silvia je prošle noći bila u prilično

lošem stanju. Je li napravila kakvu glupost? Ronnie se namršti. - Hoćeš reći, stvarno je

nestala? I ne znaš gdje je?

Guido nije izgledao ni najmanje zabrinut. Bio je bijesan. - Ne, ne znam. Za razliku od

tebe, kladim se! I bio bih ti jako zahvalan kad bi mi to konačno rekla, bez da to moram

istresti iz tebe!

- Ali, ništa ne znam! Jesi li pretražio kuću? Siguran si da nije u vrtu ili, možda, na

pristaništu?

- U pristaništu je bila prije nekoliko sati. Znači da je tamo bila s određenom namjerom.

Uzela je moj gliser, lako se to, bez sumnje, može pripisati tvom bratu.

Djevojčinu ljutnju nadjača nevjerica. - Želiš reći da je nestao i tvoj gliser? Silvia i gliser

- istovremeno?

- Točno. Silvia, gliser i Jeff. Nevjerojatan slijed slučajnosti, zar ne? Tebe bi to najmanje

trebalo iznenaditi. - Tako ju naglo ispusti, da je pala na krevet. - Konačno, sudjelovala si u

maloj zavjeri.

- Kakvoj zavjeri?

- Još pitaš? U zgodnoj, maloj priči koju ste vas dvije, ti i Silvia, vjerojatno smislile jučer

navečer! - Bijesno ju je promatrao.

- Dobro sam čuo kako si otišla do njezine sobe, nakon što si me prije toga vješto uvjerila da

nikuda neće otići!

- Nije to ni učinila. Bar sam ja to čvrsto vjerovala.

- Da, tako ste me maknule s puta i nesmetano skovale plan!

Glorij@

33

Bocca

- Jedva sam i govorila s njom! Rekla mi je da želi spavati. - Ronnie bespomoćno zajeca

i rukama prekrije lice. - Što god se događalo, kunem ti se, nemam ništa s time!

- Naravno da nemaš! - Nije joj vjerovao ni riječ. Nagne se prema njoj, uhvati ju za

kosu i povuče joj glavu unatrag. - Čija je bila ideja o uzimanju glisera? Tvoja,

pretpostavljam

- Tako, dakle, misliš. - Glava ju je boljela, jer ju je Guido tako jako vukao za kosu.

Ipak, uspjela je shvatiti što govori. - Misliš da su Silvia i Jeff pobjegli zajedno i iz osvete

uzeli tvoj gliser - a sve je bila moja ideja.

- Da, baš tako mislim.

- Onda misliš pogrešno! - Ronnie pokuša maknuti njegovu ruku. Kad joj to nije uspjelo,

svom mu snagom zarije nokte u ručni zglob. On ju uz psovku pusti. - Ne mogu reći da mi je

žao za tvoj čamac. - Masirala je užarenu kožu glave. - Tako ti i treba.

- Ipak, nemam ništa s cijelom pričom. Njima se može čestitati, jer su sve sami smislili.

- Ona skoči s kreveta, prije nego što ju je mogao ponovno zgrabiti, pa potrči do prozora. -

Dirneš li me još jednom, glasno ću vikati u pomoć! - upozori ga.

- Ne posežem za djevojkama koje preda mnom stoje u pidžami. Pogotovo ne u

ovakvoj. - Oči su mu veselo svjetlucale, dok je značajno gledao njezinu visoko zakopčanu

noćnu odjeću. - Imaš moju riječ da nisi u opasnosti. - Opet se uozbilji i gurne ruke u

džepove hlača. - No, imaš pravo. Odjeni nešto, pa ćemo dolje nastaviti razgovor.

- Nigdje neću nastaviti razgovor. Već sam ti rekla da ništa ne znam.

- Već si mi ispričala zastrašujuće puno stvari koje su se pokazale neistinitima.

Odgovaralo to tebi ili ne, nastavit ćemo raspravu čim se odjeneš. - Okrene se i napusti

sobu. Ronnie se otušira i žurno odjene, pa počešlja sjajnu plavu kosu. Napusti sobu i požuri

dolje.

Guido ju je već čekao u predvorju mračnog izraza lica. - Htio bih ti nešto pokazati -

kratko joj reče i krene ispred nje van. - Umotvorina tvog brata. Sigurno te zabavlja gledati

kakvu je štetu prouzročio.

- Štetu? Koje vrste? To nije slično Jeffu. Možda je tu i tamo neodgovoran, ali nije

vandal.

No, pogled na spremište čamaca nedvosmisleno je ukazivao na posebno težak

vandalizam. Vrata od spremišta bila su otvorena i visjela na uništenim šarkama. Brava je

nasilno razvaljena, drvo rastrgano. Ronnie užasnuto zadrži dah. - Ah, ovo je strašno!

- Doista je tako. - Guido ju je napeto promatrao. - Možeš zamisliti moje stanje kad sam

to ujutro otkrio. Vjeruj mi, nisam bio previše pristojan!

- Mogu misliti. - Nije mu mogla zamjeriti, imao je potpuno pravo.

Glorij@

34

Bocca

- Ali, Jeff to nije mogao učiniti. - Detaljnijim pregledom šteta je ispala još veća nego što

je u prvi mah vjerovala. Sama pomisao da je njezin brat mogao biti odgovoran za to, kod

nje izazove mučninu. Ovakvo je nasilje smatrala odbojnim i podlim.

- No, Silvia to sigurno nije mogla učiniti. - Guido ju je podrugljivo gledao. - Za ovaj

zgodni, mali dokaz ljubavi trebala je snaga odraslog muškarca.

- I sama to vidim. Ipak, zato ne smatram Jeffa odgovornim. - Nesretno odmahne

glavom. - Nije tip koji bi imao napade uništavajućega bijesa.

- Ne? - Guido povuče demolirana vrata i razgleda uništene daske. - Nemoj to reći. Svi

smo mi sposobni za nasilje. Ako nekoga dovoljno mrzimo, može doći do ispada.

Primjećujem, međutim, da nisi računala s time. - Šutio je i neko vrijeme promatrao njezino

blijedo lice puno nevjerice. - Očito je nadmašio i tvoja najsmjelija očekivanja.

- Ništa nisam očekivala, niti sam o ičemu išta znala. Zašto mi stalno predbacuješ...

- Hoće li uništiti gliser? I to je dio plana? - grubo ju prekine. - dio vaše zavjere?

- Što ovo znači? Ne sudjelujem u nikakvoj zavjeri! Čemu stalne optužbe?

- Jer si od početka uključena u cijelu stvar! - On bijesno odbaci otrgnute daske. -

Nemoj ni pokušati to osporavati. Sve znam!

- Osporavat ću, a ti ništa ne znaš! Guido zakorači prema njoj i ona prestrašeno

uzmakne. - Cijelo si mi vrijeme lagala i štitila ih. Rekla si da sve imaš pod kontrolom,

umirivala me i pokušavala uvjeriti da ti, mogu vjerovati!

- Ali, to si mogao - i još uvijek možeš! Uopće nije bilo tako! - Smatrao ju je dvoličnom

lažljivicom!

- Nego kako? - Oči su mu prijeteći svjetlucale. - Poričeš li da su Silvijini satovi

otkazivani? I da mi ti, usprkos obećanju, o tome nisi ništa rekla?

- Ne, to ne mogu poreći. Ali, htjela sam te informirati. Jučer navečer sam ti odlučila

reći.

- Lažeš! Nisi ni pomislila išta reći! Jučer navečer si samo pomogla Silviji!

- Jer bi ju najradije raskomadao! Jadna je djevojka bila potpuno izvan sebe. Netko joj

je morao pomoći.

Guido prezirno uzvikne. - Silvia ne treba potporu. Uvjeravam te, najbolje se sama

snalazi.

Ronnie nasluti da je u pravu, vjerojatno je to od početka znala. Silvia nije bila slaba i

bespomoćna. To je značilo da Ronnie prošle večeri svojim miješanjem nije htjela samo

pomoći Silviji. Iza toga se skrivao još jedan drugi, dublji razlog. Potisne tu misao, nije se

htjela dublje njome pozabaviti.

- Znaš, čak sam došao do zaključka da bi možda stvarno mogla biti iskrena. Mislio sam

Glorij@

35

Bocca

da ti možda mogu vjerovati. - On otkloni njezin pokušaj da nešto kaže. - Naravno, ne

stopostotno, to bi bilo glupo. Ali, dovoljno da te pustim samostalno raditi. Znao sam da se

Silvia ne drži ugovorenih satova, ali sam smatrao mogućim da ste se dogovorili za drugačije

rješenje.

- I jesmo. - Sad Ronnie njemu upadne u riječ. Nije mogla podnijeti da joj predbacuje

prijevaru. - Dogovorili smo se da...

- Što? Da može po volji propuštati satove, kako bi se sastajala s tvojim bratom? Tako

ste dogovorili?

- Naravno da ne!

- Plaća li ti Silvia što za to? O tome se radi? Zato si možeš priuštiti raditi protiv mene?

- Silvia mi ništa ne plaća! - Ronnie je bila izvan sebe od bijesa. Sad joj je čak

predbacivao dvostruku igru!

- Znam da ima novaca, i to priličnu svotu. - Guido ju je ledeno promatrao. - Tako je,

zar ne?

- Ne! Zbilja vjeruješ da sam sposobna za takvo što? Uzimati novac od tebe za posao, a

istovremeno od druge strane primati naknadu za sabotiranje istog posla?

- To se stalno događa.

- No, ne kod mene. Ne vrijeđaj me!

- Nemoj na svaki prigovor glumiti uzvišenost. Zašto jednostavno ne priznaš što si

učinila?

- Jer ništa takvo nisam napravila!

- Moja sumnja nije bila neosnovana. Vas ste troje u dogovoru. Zato te Jeff i doveo na

Sardiniju!

- Ne želim to više slušati. - Ronnie se gnjevno okrene.

Nije dospjela daleko. Sustigao ju je nakon dva koraka i čvrsto uhvatio. - Ostaješ ovdje -

oštro zapovijedi. - Ne ideš nikuda. Nisam još završio s tobom.

- Što to znači? - vikne Ronnie.

- Znači da ne ideš nikuda prije nego što mi kažeš gdje su.

- Ne znam ništa! - Zastane joj dah kad ju grubo privuče k sebi. Grudi su joj dodirivale

njegove, njezina bedra njegova. Odjednom se osjećala kao da je opet s njim na moru, da

nisu neprijatelji, već ljubavni par u strastvenom zagrljaju. I nehotice pogleda Guidove usne i

učini joj se kao da ih osjeća na svojima. Zavrti joj se, pa se nasloni na njega. - Molim te -

jedva čujno prošapće.

- Što želiš?

- Molim te, pusti me. - Nije to mogla podnijeti. Sa svime je izlazila na kraj, osim s

Glorij@

36

Bocca

njegovom blizinom.

Ne pustivši ju, drugom rukom uhvati njezinu bradu. - Tek kad mi kažeš ono što želim

znati.

- Ne znam gdje su. Nikada nisam imala veze s cijelom pričom.

Njegovo lice se smekša. I stisak je malo popustio. - Govoriš istinu?

- Da, kunem ti se. - Pogleda u stranu i proguta slinu. - Imaš pravo što se tiče poduke.

Nismo se držali ugovorenog rasporeda. Siivia i ja smo se dogovorile...

Guido je nepomično stajao. - Pričaj dalje - mirno zatraži.

Ronnie duboko udahne. Htjela se malo odmaknuti od njega, ali ju noge nisu poslušate,

bile su potpuno utrnute. Činilo se da su od te omamljenosti izuzeta samo mjesta gdje su im

se tijela dodirivala. - Mi... složile smo se da ćemo se držati propisanih sati. - Dobaci mu brz

pogled. - Nisam te pokušala prevariti. - Imala je osjećaj da će se izgubiti u dubini njegovih

očiju. Opet pogleda u stranu.

- Odredile smo drugačiju satnicu s namjerom da propušteno nadoknadimo rano ujutro i

navečer... - Tužno zatrese glavom. - Ali, nije funkcioniralo.

- I ja bih rekao - ustvrdi on bezosjećajno. - Zašto nisi došla k meni i sve mi ispričala?

- Namjeravala sam. Zbilja. - Molećivo ga pogleda. - Vjeruj mi! Da nije došlo do svađe

između tebe i Silvije, tako bih i učinila. U vrtu sam čekala tvoj povratak.

- Bio sam kod kuće već dva sata kad se Silvia vratila. Zašto si onda čekala u vrtu?

- Ne znam. U svakom slučaju, nisam te čula. Mislila sam da si još uvijek odsutan. - Bila

je potpuno zbunjena od srama i očaja, a njezina mu nesigurnost očigledno nije pro-

maknula. Primijetila je da joj ne vjeruje ni riječ.

Guido ju pusti i ona se strese. Nedostajala joj je toplina njegove blizine.

- Dosta mi je ove priče - dobaci on prezirno. - Sad mi reci gdje su.

Ronnie se jedva držala na nogama. - Mogu te samo stalno iznova uvjeravati da ne

znam. Molim te, pusti me na miru! Zbilja bih ti rekla da nešto znam.

On ju munjevito opet uhvati za bradu i prisili da ga pogleda u oči. - Doista?

Pogled mu je bio tako bezdušan i leden, da je morala zatvoriti oči. Odjednom ju

preplavi neobuzdan gnjev, jer joj nije nimalo vjerovao i stalno o njoj mislio najgore.

- Ne znam, odjednom više nisam tako sigurna! - vikne.

- To sam i mislio. - Konačno ju pusti.

- Ali, bez brige, izvući ću ja to iz tebe. Pa makar to bilo posljednje što ću učiniti. - Oči

su mu svjetlucale. - U to možeš biti sigurna.

- Je li to prijetnja?

- Prije obećanje!

Glorij@

37

Bocca

- I kako ćeš me navesti na nešto što uopće ne mogu učiniti? - Ronnie je mrzila njegovo

autoritativno ponašanje. - Kako ćeš me prisiliti da ti kažem nešto što ne znam?

- Možda ću malo pomoći tvojoj sposobnosti prisjećanja. A možda ću ti još jednom

predočiti da nije pametno igrati se sa mnom.

- Još jedna prijetnja?

- Još jedno obećanje! - Guido gurne ruke u džepove hlača. - Bio bih ti zahvalan kad bi

se prije ili kasnije urazumila. Gliser mi je potreban do kraja tjedna kako bih ga osposobio za

kvalifikacije. Prođe mimo nje. No, na stazi prema vrtu zastane i okrene se. - A tvoj mi je

brat potreban i prije, iako ti neću otkriti što ću napraviti s njim.

Prema izgledu njegovog lica, nije se moglo raditi o ničem dobrom. Kad uhvati Jeffa, a

Ronnie nije sumnjala da će mu to i uspjeti, njezin će brat štošta doživjeti. No, sam je to

zakuhao. Ronnie nije vidjela zašto bi trebala ostati i ispaštati zbog svega.

- Neću ostati bez obzira čime mi prijetio! - poviče za Guidom. - Ne znam gdje je Jeff, a

sad kad je nestala i tvoja nećakinja moj je posao postao suvišan. - Tek što je izgovorila te

riječi, osjeti bezgranično olakšanje. Bit će pravi blagoslov ponovno se vratiti u miran,

razuman život. Natrag u Englesku. Natrag k Arnieju.

Guido ju ne udostoji ni pogleda. - Ostat ćeš. Otići ćeš kad završim s tobom. Ni trenutak

prije.

- Putujem sutra, čim rezerviram let! - Što si on uopće umišlja? - Nećeš me moći

spriječiti u tome.

On se posljednji put okrene. Ah, ne? kao da je govorio njegov pogled. Daljnju je

primjedbu očito smatrao nepotrebnom. Bez riječi joj okrene leđa i ode.

* * *

Na povratku u vilu Ronnie se pjenila od bijesa. Dala je Guidu pet minuta prednosti,

kako ga ne bi još jednom srela. - Pokazat ću ja tebi - mrmljala je sebi u bradu. - Ako

uspijem, otputovat ću već danas navečer! Vidjet ćemo možeš li me spriječiti!

Stigavši u kuću, odmah se uputi u svoju sobu i zaključa vrata iza sebe. Sjedne na

krevet, uzme telefonsku slušalicu i brzo okrene jedan broj. Mora obaviti razgovor, prije nego

što ju Guido u tome spriječi.

S druge se strane javi glas. - Pronto?

- Govorite li engleski? - Ronnie se opet naljuti što ne govori nimalo talijanskog. -

Možete li me spojiti s aerodromom u Olbiji? S rezervacijom karata. - Ni minutu kasnije već

je govorila sa službenicom avionske kompanije koja je tražila nekoliko informacija o njezinoj

Glorij@

38

Bocca

karti.

- Samo trenutak, molim Vas - reče Ronnie i otvori ručnu torbicu. - Odmah ću je naći. -

No, nigdje je nije bilo. - Pričekajte malo. - Odloži slušalicu i istrese cijeli sadržaj torbice na

krevet. Situacija je bila gora nego što je mislila. Preplavi ju ledena hladnoća. Kao

omamljena uzme slušalicu u ruku.

- Žao mi je, morat ću Vas ponovno nazvati. Sljedećeg trenutka skoči, pojuri kroz sobu i

naglo otvori vrata. - Guido? - bijesno vikne. - Gdje si?

- Ovdje. - Njegov ju miran odgovor izbaci iz takta. Stajao je na vrhu stepenica, očito na

putu prema svojoj sobi. Lice mu je imalo potpuno nedužan izraz. - Želiš mi nešto reći?

- Svakako! - Ronnie se tresla od gnjeva. - Upravo sam ispraznila svoju torbicu. Pogodi

što sam ustanovila? Moja avionska karta, putovnica, putnički čekovi - sve je odjednom na

misteriozan način nestalo! - Ljutito ga je gledala, - Znam da si to ti napravio! Zahtijevam da

mi odmah sve to vratiš!

S nevjericom spazi, kako se Guido počinje smiješiti. - Žao mi je, ali nije moguće. - S

rukama u džepovima i još uvijek se smijući, on prođe mimo nje. - Vidiš, ipak sam imao

pravo. Nikuda nećeš ići.

Ronnie bijesno pojuri za njim. - Misliš da ću to samo tako dopustiti? Jako se varaš!

Želim svoje stvari!

- Onda ih trebaš potražiti. - Guido zastane na vratima svoje sobe i sa smiješkom se

okrene prema njoj. - Konačno, bez tih dokumenata nećeš daleko dospjeti.

- Nikuda neću dospjeti bez njih! - Plave su joj oči gnjevno iskrile. - Vjerojatno si ih uzeo

jutros, dok sam još spavala, ili i prije nego što sam sve vratila ih spremišta za čamce!

- U pravu si, mogućnosti su bezbrojne. Možda sam se i usred noći uvukao u tvoju sobu,

dok si ležala u pidžami i sanjala. - On zabavljeno nakrivi glavu u stranu. - Pitam se, o čemu

si uopće sanjala? O Arnieju?

- Vjerojatno o tome da ga vidim što prije i što dalje odavdje! - kontrirala je Ronnie

spontano. Potajno je s osjećajem krivnje morala priznati da je to manje odgovaralo istini, a

puno više potrebi da oko sebe stvori zaštitni omotač. Guidova potpuno neočekivana aluzija

na Arnieja i način kako ju je pri tome promatrao, potpuno su je izbacile iz ravnoteže,

odjednom se osjećala izuzetno ranjivom. Kako bi ojačala svoj zaštitni omotač, ona doda: -

Sigurno je bilo tako, to stalno sanjam.

- Arnie ti, dakle, nedostaje?

- Naravno da mi nedostaje. - Ona izdrži njegov pogled, samouvjerenost joj se naglo

pojača.

Guido ju je neko vrijeme bez riječi promatrao. - Onda je posebno tragično da ga još

Glorij@

39

Bocca

dugo vremena nećeš vidjeti - bezobzirno je rekao.

- Jer si mi oduzeo avionsku kartu. Barem to ne poričeš.

- Nisam niti potvrdio, niti poricao. - Guido je djelovao izuzetno opušteno, dok se

nemarno naslonio na okvir vrata. Poput utjelovljenje muške arogancije, pomisli Ronnie. -

Ali, to uopće nije ono bitno. Činjenica je da ne možeš nikuda otići odavdje.

- Znam. No, namjeravam promijeniti ovu situaciju. - Ronnie zahtjevno ispruži ruku. -

Moje stvari, molim.

Guidov se smiješak pojača. - Potraži ih - provocirao ju je. - Možeš tražiti gdje god želiš.

- Napravio je pozivajuću gestu rukom, koja je pokazivala da može pregledati i njegovu

spavaću sobu. - Nemoj se ustručavati. Neću te u tome sprječavati.

Ronnie uzmakne jedan korak, tako ljuta da se zacrvenjela u licu. - Vjerojatno nema

smisla tražiti. Sigurno si ih zaključao u neki sef. Sumnjam da bi takve stvari sakrio ispod

jastuka.

- Slobodno možeš pogledati. - S podrugljivim smiješkom on joj oslobodi put. - lako

moram priznati da si u prvu. Doista nemam običaj držati putovnice i novac ispod jastuka.

Ronnie se učini da se razgovor malo previše okreće oko spavaćih,soba i kreveta. -

Dosta s igranjem skrivača. Molim te, vrati mi moje stvari. I to odmah, ako je moguće.

- Ili? - Veselo i izazovno ju je promatrao svojim tamnim očima.

- Ili idem na policiju. Pretpostavljam da čak ni ti nemaš utjecaja na zakon, zar ne?

- Naravno da ne. - On slegne ramenima. - Možeš mirno ići na policiju.

- Dobro. - Ronnie se bijesno okrene.

- Ne ostavljaš mi izbora. - U sebi je bila duboko frustrirana i bespomoćna. Što može

očekivati od lokalne policije, kad je njezina riječ protiv Guidove? lako je znala da je u pravu,

ipak nije imala nikakvih dokaza. Tek što je napravila dva koraka, Guido opet progovori.

- Zašto toliko žuriš otputovati? Ovdje si tek nekoliko dana i jedva si nešto uspjela

vidjeti.

- Nisam došla kao turist. - Dobaci mu oštar pogled. - Došla sam raditi, a te

pretpostavke više nema. Teško mogu podučavati učenicu koja je nestala. Ne vidim, dakle,

razloga za daljnji ostanak. Pogotovo jer je posljednjih nekoliko dana za mene bili izuzetno

neugodno - doda.

- Kao domaćinu, to mi je jako žao čuti. - On ju ozbiljno pogleda, ali mu glas nije zvučao

posebno pogođeno.

- Razlog više da ostaneš i iskoristiš priliku za ispravljanje tako lošeg prvog dojma.

- Oh, nisam dobila loš dojam o tvojoj zemlji - naglasi Ronnie. - Upravo suprotno. Ono

što sam do sada vidjela jako mi se svidjelo.

Glorij@

40

Bocca

- Lijepo. Onda će te veseliti vidjeti još više. - U očima mu se pojavi čudan izraz, nešto

poput upozorenja. No, tada Guido prividno promijeni temu razgovora. - Sigurno ne

očekuješ da ću besposleno čekati povratak mog glisera. Da i ne govorim o Silviji. Doduše,

policija je uključena, ali to mi nije dovoljno.

- Mogu misliti. No, onda ti želim puno uspjeha u potrazi.

- Neće ostati sve samo na želji. Mislim da ćeš mi moći puno pomoći u traženju. Možda

ne znaš točno gdje se nalaze. Ali, još uvijek sam uvjeren da znaš više nego što kažeš.

- Ronnie ljutito stisne zube, a on nastavi. - I u tvom je interesu da ih brzo pronađemo.

Što se prije tvoja učenica vrati, to ćeš prije moći nastaviti i s podukom - i zaraditi novac,

koji ti je tako nužno potreban. - On zastane. - Siguran sam da ćeš pristati na zajednički rad.

Njegove su riječi zvučale razumno. Ipak, Ronnie se nije htjela pokoriti. Neko je vrijeme

šutjela, no tada se odjednom nečemu dosjeti. - Dobro. Pomoći ću ti. Zbog Jeffa.

- Zbog Jeffa?

- Da. Jasno mi je da mora biti kažnjen. No, kada dođe do toga, želim biti uz njega i

eventualno mu dati podršku. - Što god učinio, ne zaslužuje da bude prepušten na milost i

nemilost Guidu.

Guido se nasmiješi. - Misliš da me možeš navesti na popustljivije ponašanje?

- Pokušat ću - potvrdi ona ne baš previše uvjerljivo

- Lijepo, onda smo se dogovorili da ćeš mi pomoći. - Guido se protegne.

- Siguran sam da ćemo zajedno prije postići uspjeh. Osim toga, imat ćeš prilike vidjeti

nešto više od okolice koja ti se tako sviđa... - Pričekao je nekoliko sekundi, kako bi potpuno

privukao njezinu pažnju, a tada nastavi. - U potrazi za Jeffom putovat ćemo područjem koje

još ne poznaješ.

- Putovanje? - začuđeno ponovi Ronnie. - Što to znači? Nikuda neću putovati s tobom!

- Oh, ipak hoćeš! - Upozorenje u njegovom pogledu sad je bilo nedvosmisleno, i on

prekriži ruke na prsima. - Baš kao i ti, nadam se na putovanje neće dugo trajati. Ali, bez

obzira koliko ćemo dugo zajedno putovati - satima, danima, ili tjednima - pročešljat ćemo

svaki centimetar otoka, dok ih ne pronađemo. - Prodorno ju pogleda. - Budi dobra i spakiraj

stvari. Krećemo za jedan sat.

* * *

Stajali su na prilaznom putu do vile, a Guido je slagao stvari u auto. Bila je to ista Alfa-

cabrio s kojom ju je dovezao prvog dana. Guido se presvukao i sada je nosio široku, bijelu

pamučnu košulju zasukanih rukava, uz to i crne traperice pripijene uz noge. Sa smiješkom

Glorij@

41

Bocca

joj je pridržao suvozačka vrata. Tada sjedne za volan i okrene se prema njoj. - No, dobro.

Kuda idemo?

- Otkuda ja to mogu znati? Ti si odgovoran za ovo putovanje!

On joj dobaci pogled koji je puno toga govorio. - Kuda? - ponovi.

Zbilja je, dakle, vjerovao da mu nešto taji. Ronnie uzdahne. Namjeravala se ponovno

pozvati na svoje potpuno neznanje. No, možda je razlog bio u njegovim ispitivačkim crnim

očima, ili u činjenici da je odjednom osjetila strah zbog njegove blizine u skučenom

prostoru automobila. U svakom slučaju, nečemu se dosjetila.

- Nedavno mi je Silvia govorila o namjeri odlaska u Alghero. Tko zna, možda su tamo?

Guido na trenutak razmisli. Jeff ima nekoliko mušterija u Algheru. Čak ako trenutačno i nije

tamo, netko će vjerojatno znati gdje se nalazi. - Ronnie ga je nijemo promatrala.

- Dobro, prvo ćemo slijediti taj trag - zaključi on.

Brzo, ali sigurno, vozili su niz glavnom cestom koja je vodila na zapad, prema brdovitoj

unutrašnjosti. Prolazili su pored seoskih žena odjevenih u crno, bademovog drveća i polja

na kojima su pasle dugodlake, crne koze.

- Ovo je prava Sardinija - objasni Guido. - Ova su brda duša, a ovdašnji stanovnici srce

otoka.

Oko podneva su nešto pojeli u gostionici uz cestu. Odveli su ih u sjen-ovito dvorište iza

kuće gdje je ispod drveća stajalo šest stolova. Nigdje nije bilo slobodnog mjesta, ali i bez da

je Guido išta rekao, vlasnik odjednom zapucketa prstima i odmah su prostrti još jedan stol,

posebno za njih.

Gostionica je pripadala lokalima u kojima nisu postojali jelovnici, već bi konobar govorio

što ima za jelo. Kad je njihov konobarica stigla s vinom, brzim je talijanskim nabrojala što

sve imaju na izbor. Guido prevede. - Mislim da bi obavezno morala probati porcheddu. To je

lokalni specijalitet, sigurno će ti se svidjeti.

- Ako tako misliš - složi se Ronnie. - Jest ću sve što preporučiš, potpuno sam u tvojim

rukama. Slobodno naruči i za mene.

- Kakvo povjerenje! - Podari joj jedan od svojih tipičnih, otvorenih smi-ješaka. a ona

osjeti toplinu po tijelu. Guido naruči jelo.

Za predjelo su imali domaće rezance s rafiniranim umakom od gljiva.

Ronnie je rijetko jela nešto tako ukusno. - Božanstveno! - reče i pokupi ostatak umaka

s komadićem kruha. - Nešto se mora priznati vama Sardima - zbilja znate kuhati!

- Mi Sardi znamo puno toga! - primijeti Guido, neko ju vrijeme gledajući u oči. - U

prvom redu, što god radimo, dobro radimo.

Glorij@

42

Bocca

Ronnie osjeti olakšanje kad im je konobarica donijela porcheddu.

- Pečeni odojak - objasni Guido, kad je Ronnie probala prvi zalogaj. - Kladim se da

takvo što još nisi jela.

Imao je pravo; bilo je izuzetno ukusno, a meso se skoro topilo na jeziku. Ona

oduševljeno kimne. - Sjajno! Drago mi je što sam ti prepustila izbor!

- Siguran sam da se Arnie ne brine tako dobro za tebe! - On podigne čašu i otpije

gutljaj. - Hajde, priznaj!

Reagirala je malo osjetljivo na tu aluziju - prije svega zato, jer je potpuno odgovarala

istini. Arnie se nikada nije tako potrudio. No, takvo što nije ni očekivala od njega. - Čemu

iznenadni interes za mog prijatelja? - zajedljivo uzvrati.

- A zašto ne? Smeta ti? - Ispitivački ju je gledao.

- Ne, naravno da ne. Otkuda ti ta ideja?

- Ne znam, tako mi se učinilo.

- Nimalo me ne smeta. Samo se čudim, da te ta tema tako fascinira.

Guido podigne ruke. - Ništa neobično. Međuljudski odnosi su me oduvijek fascinirali.

Osim toga, većina ljudi rado priča o svojim vezama.

- Onda i ti pričaj o svojima. - Ronnie ga sumnjičavo pogleda. Nije htjela s Guidom

diskutirati o Arnieju. Ali, jednako je tako mogla govoriti i zidu. Guido se pravio kao da ništa

nije čuo.

- Pripada li to onome što zovete „slobodnim prostorom"? Da on ide u Bradford, a ti na

Sardiniju? Ti se brineš o svojim stvarima, a on o svojima?

- Kad to tako kažeš, zvuči jako hladno i bezosjećajno - Ronnie se povukla u defenzivu. -

A nikako nije tako.

- Meni se tako čini.

- Zato jer ništa ne znaš o nama. Arnie mi puno znači, a i ja njemu.

Činilo se da neko vrijeme razmišlja o njenim riječima. Tada se nagne prema naprijed, a

oči mu se suze. - Zar ne bi imao ništa protiv kad bi znao da si ovdje sa mnom?

- Naravno da ne! Zašto i bi? - Ronnie se nasloni na sjedištu i tako uspije stvoriti

određenu distancu između sebe i Guida. - Arnie nije glup. Ne bi imao ništa protiv

bezazlenog objeda.

Uporno ju je promatrao, a ona mu uzvrati pogled, iako joj je srce lupalo kao da će

iskočiti.

- Ipak mi tu nešto smeta - zaključi on na kraju. - Vas ste dvoje dosta hladni i

kontrolirani, ti i Arnie. - Oči mu zasvjetlucaju. - Vidiš li onaj par preko puta? Ne, tamo, malo

više udesno. Njih dvoje nisu nimalo hladni.

Glorij@

43

Bocca

Ronnie s olakšanjem svrne pogled s njega i neupadljivo se okrene u označenom

smjeru. Spazi zgodnog, tamnokosog mladića, koji se upravo srdačno smijao s djevojkom u

svijetlo zelenoj haljini.

Guido je imao pravo. Ronnie odmah shvati što je mislio. Čak je i s udaljenosti mogla

doslovno osjetiti kako među mladima nešto struji. Djelovali su mlado, živahno i sve prije

nego ukočeno.

- Njemu sigurno ne bi bilo drago kad bi ona objedovala s drugim muškarcem. Što ti

misliš? - upita Guido, kad se Ronnie opet okrenula prema njemu. Upravo se htjela složiti, no

nije došlo do toga. - Ali, nikakvo čudo. Djevojka je zbilja neobično lijepa.

On opet pogleda prema mladoj ženi, a u očima mu se vidjelo neskriveno divljenje. Tog

trenutka Ronnie u svojoj unutrašnjosti osjeti reakciju. Bila je tako snažna i divlja da ju nije

mogla ignorirati. Ipak ju očajnički potisne.

U tom trenutku mladi par plati, ustane i krene prema izlazu. Dok su prolazili uz njihov

stol, Guido se na trenutak direktno nasmiješi djevojci. Ronnie opet osjeti nagli ubod.

Zbunjeno i s nelagodom ona spusti pogled. Arnie ne samo da se nije tako trudio oko nje

kao Guido, već još nešto još nikada nije napravio. U cijele dvije godine koliko su zajedno,

nijednom mu nije uspjelo u njoj prouzročiti ni približno takvu ljubomoru kakvu je osjetila

kad je Guido pogledao djevojku.

* * *

Malo prije četiri sata, kad je najveća vrućina već prošla, nastavili su put. U zraku je i

dalje ležala uspavana tišina, kao da se isušena okolina još uvijek nalazila u siesti. Skoro

nijedan automobil nije im dolazio u susret.

- Stižemo za sat vremena - reče Guido, dok je Ronnie nijemo sjedila pored njega i

gledala kroz prozor.

- Kuda zapravo idemo? - Nije ga gledala, to bi ju sigurno još više zbunilo. Još je uvijek

bila potpuno u šoku zbog svoje neočekivane ljubomore. Takvo što joj se još nikada nije

dogodilo.

- Prvo k mojim prijateljima, Filippu i Agnese. Jeff im povremeno održava gliser. Ako je

u okolici, možda će oni nešto znati. - Nakon kratke pauze dobaci joj pogled sa strane. - To

jest, ako si rekla istinu i Silvia je doista spomenula Alghero.

- Naravno da sam rekla istinu. - Sad ga ipak pogleda i prestraši se na reakciju svog

pulsa.

- Nadajmo se.

Glorij@

44

Bocca

Ronnie je drhtala cijelim tijelom, vrtjelo joj se. Moram se pribrati, energično reče samoj

sebi.

Malo prije pet sati stigli su u Alghero i krenuli direktno Guidovim prijateljima.

- Kuća im se nalazi na samom moru - reče on. - Malo je mjesta na otoku s tako lijepim

pogledom.

Nije pretjerao, utvrdi Ronnie kad su se petnaest minuta kasnije vozili uskim, živopisnim

uličicama Alghera i konačno se popeli ulicom do klisure. Pred sobom su odjednom ugledali

beskonačno, plavo more. Pogled je oduzimao dah.

- Ovo je skoro jednako prekrasno kao kod tvoje kuće! - vikne Ronnie. - Otok je zbilja

pun rajskih predjela!

- I pun iznenađenja. Znaš li španjolski? - upita Guido.

Ona ga začuđeno pogleda. - Na žalost, jednako malo kao i talijanski. Zašto? Tvoji su

prijatelji Španjolci?

On se nasmiješi. - Ne. Rođeni su i odrasli ovdje. Ali, dijalekt u ovom dijelu Sardinije je

varijanta katalonskog. Prije šesto godina tu su vladali Španjolci, a južni dio otoka

nastanjivali su Mauri i Turci. - On primijeti kako ga zainteresirano sluša, pa nastavi: - Uvijek

sam govorio da smo višeslojan i fascinantan narod!

Vila njegovih prijatelja, okružena širokim vrtom, ukazivala je na španjolski stil sa svojim

balkonskim ogradama od iskovanog željeza i ljupkim zvonikom na jednom uglu. Na kraju

širokog prilaznog puta Guido stane, a istog se trenutka otvore plava ulazna vrata.

Nasmijana mlada žena požuri van.

- Guido Falcone! Što radiš ovdje? - poviče sa smiješkom, baci mu se oko vrata i poljubi

ga u obraz. Činilo se da je presretna što ga vidi.

U međuvremenu je i Ronnie izašla iz automobila. Nije mogla shvatiti što se s njom

zbiva. Ovaj je put nije mučila ljubomora, jer je zbilja bilo jasno da je mlada žena samo

dobra prijateljica. No, umjesto toga osjeti duboku potištenost što Guido nikada neće tako

toplo postupati s njom.

On se okrene prema Ronnie. - Agnese, ovo je Ronnie, sestra Jeffa Colea i Silvijina

učiteljica engleskog.

- To sam mogla i misliti! - Agnese pruži ruku, njezine lijepe, zelene oči zasvjetlucaju. -

Slika ste i prilika svog brata! Uvijek sam ga smatrala jako atraktivnim. No, ta plava kosa i

oči ženi još bolje pristaju! - Sa smiješkom joj stisne ruku. - Dobrodošli u Alghero.

- Puno hvala. - Ronnie se već sramila svojim osjećaja od maloprije. Agnese je bila

prekrasna, nikakvo čudo da ju je Guido volio. Nije bilo moguće ne biti privučen njezinom

toplinom.

Glorij@

45

Bocca

Agnese ih odvede u hladno predvorje s popločenim podom na kojem je ležalo nekoliko

ručno istkanih staza. U zraku se osjećao omamljujući miris frezija. - Onda, što vas dovodi

ovamo? - upita ih i pogleda Ronnie.

- Radije ćemo govoriti engleski. Naravno, ukoliko ne znate talijanski ili španjolski?

- Znam upravo toliko riječi da mogu naručiti kavu! - sa žaljenjem odvrati Ronnie.

Agnese se ponovno nasmiješi. - Odlična ideja. Popit ćemo kavu na terasi!

Tako je i bilo. Nekoliko minuta kasnije sjedili su za stolom na velikoj terasi s pogledom

direktno na more. Donijeli su im pladanj sa sendvičima, a zatim i kolačima.

- Molim Vas, poslužite se - nutkala ju je Agnese.

Ronnie nije mogla odoljeti iskušenju, pa uzme komad bademovog kolača. Potrajalo je

neko vrijeme dok razgovor nije skrenuo na Jeffa i Silviju. Guido i Agnese su imali puno toga

za ispričati jedno drugome, a da pri tome nisu isključili Ronnie iz razgovora.

- Znate, došli ste baš u pravo vrijeme - odjednom reče Agnese. - Filippo i ja danas

navečer pripremamo malu zabavu, potpuno neformalnu. Tek smo se jučer toga sjetili.

Nazvala sam te danas ujutro kako bih te pozvala. Ali, već ste otišli. - I ona uzme komad

kolača. - Radi se o maloj proslavi činjenice da smo se Filippo i ja upoznali danas točno prije

šest godina. - Smijuljila se. - I to na jednom parkiralištu... Oštetila sam mu auto odostraga!

Ronnie je promatrala njezino sretno lice i osjetila nešto poput zavisti. Koliko god se

naprezala, nije se mogla sjetiti kako se upoznala s Arniejem. A to je bilo tek prije dvije

godine.

- Znam, Filippo mi je ispričao - začuje Guidov glas. - Rekao je da je to bila najskuplja

nezgoda njegovog života - koštala ga je zaručničkog prstena s dijamantom!

Agnese kime sa smiješkom, a Ronnie pogleda Guida preko puta. Jedva je obraćala

pažnju na ono što je govorio.

- Ne, ne možemo ostati do zabave - reče Guido, a Ronnie se pokuša opet koncentrirati

na razgovor. - Moramo nešto obaviti. Tražimo, naime, Jeffa i Silviju, pa sam mislio da ste

možda nešto čuli o njima ili ih vidjeli posljednjih dana.

Agnese odmahne glavom. - Ne, na žalost, nismo. - Jasno se vidjelo da je znatiželjna,

ali i previše pristojna da bi se dalje raspitivala. - No, ja obično i ne surađujem puno s

Jeffom. Filippo može bolje reći je li vidio nekoga od njih dvoje.

- Isplovio je? Kad ga očekuješ? - Guido pogleda na sat.

- Trebao bi se vratiti svakog trenutka. Htio je malo jedriti. - Agnese razvuče lice. -

Muškarci i njihovi čamci! - obrati se Ronnie. - Bolje bi mu bilo da dođe što prije, jer mi je

obećao pomoći u pripremi zabave!

Doista, Filippo se pojavio dok su raspremali stol. Vitak, tamnokos muškarac smiješio se

Glorij@

46

Bocca

jednako prijateljski kao i njegova žena. Očigledno mu je bilo drago vidjeti Guida. - Malo si

prerano došao na zabavu! - dovikne mu. - Ili si, možda, htio pomoći?

Guido mu objasni, kao i Agnese malo prije, da traži Jeffa i Silviju. - Rečeno mi je da

postoji mogućnost da su jučer bili ovdje - reče mu, pažljivo izbjegavajući pogledati Ronnie.

Filippo odmah kimne. - Da, oboje su bili tu. Jeff je morao popraviti neku sitnicu na

gliseru. Ali, u pet popodne su otišli.

- Shvaćam. - Guido sad izravno pogleda Ronnie. Neskriveno ju je molio za ispriku.

Preplavi ju bezgranično olakšanje. Konačno je shvatio da nije lažljivica.

- Znaš li gdje bi mogli sada biti? - on se opet obrati Filippu. - Možda je netko od njih

spomenuo kuda dalje namjeravaju?

Filippo zatrese glavom. - Koliko znam, namjeravali su se vratiti kući. - Odjednom

zamišljeno nabere čelo. - Ali, čekaj, nešto mi pada na pamet... - Trudio se prisjetiti. - Jeff

kao da je govorio sam sebi. Ali, čuo sam da si u bradu mrmlja da uskoro mora na kopno.

- Na kopno? - Guido se zabezekne. - Je li rekao kuda?

- Ne. Kao što sam rekao, bila je to jedna nejasna primjedba. Nisam ni bio siguran

jesam li ga uopće dobro razumio.

- Mogu li upotrijebiti tvoj telefon? - Ronnie je gotovo mogla vidjeti kako Guidov mozak

grozničavo radi. - Moram obaviti nekoliko razgovora.

- Naravno. Možeš ići u moju radnu sobu, tamo ćeš biti nesmetan.

Guido je izostao skoro pola sata. Po povratku zatekao je ostale u kuhinji. Ronnie je

pomagala Agnese slagati na pladanj punjene rolice salame, nekoliko mladih djevojaka iz

susjedstva pripremale su salatu, a Filippo je polirao kristalne čaše.

- Lijepo što si došao, Guido. - Agnese se smijuljila. - Možeš pomoći Filippu s čašama. -

Uozbiljila se i dodala: - Jesi li imao uspjeha?

- Da i ne. - Ronnie s čuđenjem spazi kako on uzima krpu za posuđe i počinje brisati

čaše. Izgledao je izuzetno rastreseno. - Razgovarao sam s prijateljem u Civitavecchia.

Navodno je njegov poznanik jutros vidio Jeffa u luci. - Izraz Guidovog lica bio je mračan. -

Na žalost nisam uspio doći do njegovog poznanika. Njegova me žena molila da ga navečer

pokušam još jednom nazvati.

- Dakle, ipak ćete ostati ovdje! - veselila se Agnese. - Dobro, onda nastavite s poslom.

Ja ću brzo provjeriti imamo li dovoljno pića.

Agnese nestane, a Ronnie je i više nego rado htjela upitati što bi Jeff mogao raditi u

Civitavecchiji. Radilo se o lučkom gradu blizu Rima, ali više od toga nije znala. Zašto su Jeff

i Silvija otplovili tamo?

Zabava je trebala početi u pola devet. - Naravno, prenoćit ćete kod nas - izjavi Agnes

Glorij@

47

Bocca

kad je postalo očigledno da će oboje sudjelovati na zabavi.

No, Guido odmahne glavom. - Možda ćemo uskoro morati dalje. Ovisi o tome što ću

kasnije saznati od tog čovjeka iz Civitavecchie. Možda ćemo morati odmah krenuti za Olbiu

kako bi uhvatili prvi jutarnji trajekt.

Ronnie je bila razočarana. Doduše, nije imala ništa od odgovarajuće odjeće sa sobom,

ali za vrijeme prethodnih priprema u kuhinji doista se polako počela zagrijavati za večernju

zabavu. No, izgledalo je da će sudjelovati na barem jednom njezinom dijelu.

Kratko nakon osam sati Guido se vratio potištenog izraza lica s novog razgovora. - Još

se nije vratio. Trebam opet pokušati nazvati za nekoliko sati.

- U tom slučaju... - Agnese, koja se već presvukla u rafiniranu malu crnu haljinu,

energično se okrene prema Ronnie. - ...u tom je slučaju vrijeme da se presvučete!

Ronnie nabere čelo. - Na žalost, nemam ništa drugo osim još jedne majice s kratkim

rukavima.

- Možete posuditi nešto mojega, po prilici smo iste veličine. Pokazat ću Vam sobu u

kojoj se možete urediti.

- Pogleda preko prema Guidu, koji ju je veselo promatrao. - A ako se ti želiš uljepšati,

idi u plavu sobu!

Obje se žene uz smijeh upute gore prema Agnesinoj spavaćoj sobi. - Guido ima samo

jednu manu - primijeti Agnese, dok je sa smiješkom otvarala svoj ormar. - Jednostavno

previše dobro izgleda. Da nisam tako sretno udata, zavidjela bih Vam na Vašem bajnom

partneru!

Ronnie pocrveni. Htjela je razjasniti da Guido uopće nije njezin partner. No, tada

odustane. Nekako joj se ta predodžba učinila previše zamamnom. Htjela je još neko vrijeme

uživati u njoj.

No, Agnese ju ubrzo napusti. - Uzmite što god Vam se svidi. Gostinjska je soba dvoje

vrata dalje niz hodnik. Ima vlastitu kupaonicu, ukoliko se želite otuširati. - Pogleda na sat. -

No, sad moram požuriti. Prvi gosti mogli bi stići svakog trenutka.

Nakon duljeg oklijevanja - sve su Agnesine haljine djelovale tako skupo! - Ronnie se

odluči za plavu svilenu haljinu, boje njezinih očiju, koja joj je savršeno pristajala. Izabere i

salonke jednake plave boje. Stajale su joj kao salivene. Zadovoljno se osmotri u ogledalu i

odjednom osjeti veliko uzbuđenje. To, naravno, nije imalo nikakve veze sa Guidom,

energično se uvjeravala. On će ionako sigurno provesti cijelu večer na telefonu. Kad je

konačno sišla u prizemlje, zabava je bila u punom jeku. Na ogromnoj terasi svirao je mali

sastav, a nekoliko je parova počelo plesati. Ostali su gosti u grupicama stajali i uzbuđeno

Glorij@

48

Bocca

razgovarali: veseli žamor i smijeh ispunili su blagi noćni zrak. Ronnie dobro raspoložena

izađe na terasu. Bila je sigurna da će to biti prekrasna večer.

No, odjednom joj raspoloženje nestane poput mjehura od sapunice. Naime, na drugom

kraju terase stajao je Guido, previše blizu djevojke u ružičastoj haljini i očigledno intenzivno

udubljen u razgovor s njom. Na sebi je, kao i često do tada, imao bijele hlače s crnim

remenom, bijelu košulju visoko podignutih rukava i crne cipele. Agnese je imala pravo -

izgledao je bajno.

Srce joj zadrhti pri pogledu na njega. Istodobno osjeti isti jaki ubod ljubomore kao tog

popodneva u gostionici. Naglo se okrene i uzme čašu šampanjca s pladnja jednog od

konobara u prolazu. U tom se trenutku pojavi Agnese.

- Tu ste! Dođite, htjela bih Vas upoznati s jednim profesorom engleskog; on i njegova

žena imaju kuću u Londonu.

Agnese je krenula ispred nje, a Ronnie potajno baci još jedan pogled u smjeru gdje je

stajao Guido. No, više nije bio tamo, a nije vidjela ni djevojku. Ronnie se osjećala jadno.

Kuda su otišli? Što rade?

Profesor i njegova žena bili su očaravajući i u drugim bi okolnostima Ronnie od srca

uživala u razgovoru s njima. No, iako je stalno razmišljala o Guidu i djevojci, nije dopustila

da se to na njoj primijeti i pravila se da se sjajno zabavlja.

- Da, imala sam jednom učenicu koja je tamo stanovala - pričala je, kad je profesor

opisao u kojem dijelu Londona ima kuću. - Jako zgodan kraj. A park u blizini...

- Na par koraka od nas - potvrdi on.

- Izuzetno se dobro osjećamo tamo. Konobar donese novi šampanjac. Ronnie isprazni

svoju čašu i ispruži ruku kako bi uzela drugu. Možda će joj alkohol malo pomoći...

No, nije uspjela ni dotaknuti čašu. Jedna ju ruka obuhvati oko struka i ona se ukoči.

- Zaplešimo - šapne joj netko u uho.

Ronnie se okrene, odmah je prepoznala glas. - Guido! - bez daha procijedi ugledavši

njegovo nasmiješeno lice.

On se ispriča profesoru i njegovoj ženi, pa povede Ronnie na plesni podij.

- Prekrasno izgledaš.

Na sreću, sastav je upravo svirao polaganu, romantičnu melodiju. Ronnie ozareno

odvrati njegov pogled, a Guido ju povuče u naručje, kako bi ju zavrtio u ritmu glazbe.

Odjednom se osjetila presretnom. Lagano kimne. - Hvala.

- O čemu si razgovarala s profesorom?

Zvučalo je to gotovo posjednički! Ronnie osjeti toplinu od sreće. - O Londonu.

- Točno, tamo ima kuću. Potpuno sam zaboravio na to. U Richmondu, zar ne?

Glorij@

49

Bocca

- Da. - Richmond je bilo posljednje što ju je trenutačno zanimalo. Mogla je misliti samo

o tome kako je divno osjetiti mu ruku oko svog struka i koliko se rado privila uz njegovo

tijelo.

- Poznaješ ga?

- Kako to misliš?

- Taj Richmond, gdje profesor ima kuću.

- Malo. - Ronnie je bila sretna što je već prije govorila o toj temi. Tako je mogla

odgovoriti bez velikog razmišljanja. A to je bilo dobro, jer joj je odjednom bilo teško

razmišljati. Previše se morala boriti protiv jednog novog iskušenja. Položila je Guidu ruku na

rame i stajalo ju je željeznog samosvladavanja da ne podigne ruku i dotakne svjetlucavu

crnu kosu na zatiljku. Potom se pribere.

- Imala sam jednu učenicu koja je tamo stanovala - objasni.

- Učenicu. - Morao se nasmijati. - Mala učiteljice... - On ju čvršće stisne, na što joj

zastane dah. - No, večeras nikako ne izgledaš poput učiteljice.

- Ne?

- Ne. - Još ju više privuče sebi. - Večeras si previše lijepa da bih te mogao zamisliti u

učionici. Jedino mjesto na kojem sada trebaš biti je upravo ovaj plesni podij. Sa mnom.

Radilo se samo o taktičnim riječima, no Ronnie osjeti slabost u nogama. U tom bi ga

trenutku svuda slijedila. Zamišljeno ju je promatrao. - Samo nešto nije u redu, sitnica koja

nije na mjestu...

- A to je?

Mislila je da će potonuti u dubini njegovog pogleda. - Ništa što se ne bi moglo

promijeniti... Ispusti joj ruku i prijeđe po njezinoj kosi. - Čekaj, imaš bagremov cvijet u kosi

- objasni. - Ima ih posvuda.

Nije joj smetalo, naprotiv. Kad bi ju samo još jednom tako dotaknuo, tako ju pomilovao

po kosi...

- Dakle, kao što sam već rekao, nešto nije u redu.

Htjela je pitati što, no tada on ispreplete svoje prste s njezinima, te joj srce zastane.

Preplavi ju vrućina. On sa smiješkom podigne prepletene ruke i pritisne ih na svoje grudi. -

Tvoje ime.

Ronnie omamljeno osjeti otkucaje Guidovog srca. - Moje ime? Što ti na njemu smeta?

- Ne puno - odvrati on i zagleda joj se duboko u oči. - Ali, pada mi teško oslovljavati

najljepšu ženu na zabavi imenom koje zvuči poput muškog. Večeras ti ime Ronnie nikako

ne odgovara.

Puls joj je divlje tukao. - To je skraćenica od Veronica - objasni. - Zapravo se zovem

Glorij@

50

Bocca

Veronica. Ali, uvijek su me zvali Ronnie.

- Ne danas. Večeras si Veronica. Prekrasno ime. Lijepa žena poput tebe zaslužuje i

lijepo ime.

Ronnie je mislila da će se onesvijestiti od sreće. - Nikada me tako nisu zvali.

- Onda bi već bilo vrijeme. - Opet se nasmiješio. - Veronica. Bilo bi grijeh zvati te

Ronnie večeras. - Podigne njezinu ruku i poljubi je.

Ronnie samo bespomoćno odmahne glavom. Činilo joj se bolje ne reći ništa, jer je

znala da ne bi bila u stanju izgovoriti nikakvu suvislu rečenicu. Pogotovo nakon što je na

vršcima prstiju osjetila njegove vruće usnice...

Razočarano ustanovi da je glazba prestala. Nekoliko je parova otišlo, ostalu su čekali

sljedeću melodiju.

Ronnie zadrži dah i pričeka. Je li to već kraj ili će i dalje željeti plesati s njom?

- To je bilo prekrasno. - Sa smiješkom joj se zagledao u oči, a ona pocrveni. No, tada

ju pusti i baci pogled na sat. - Na žalost moram opet telefonirati.

- Naravno. - Ronnie bi najradije zaplakala od razočarenja. Spusti ruku s njegovog

ramena. - Na to sam potpuno zaboravila.

- Sigurno neće dugo trajati. - Povede ju s plesnog podija. - Da te ostavim pod zaštitom

dragog profesora?

Iz nekog čudnog razloga ta ju primjedba zaboli. Osjetila se nekako odbačenom. - Nije

potrebno. - Uzmakne jedan korak u stranu, a glas joj zazvuči oštrije nego što je htjela. -

Samo idi i obavi razgovor.

Neko ju je vrijeme promatrao, ali mu je izraz lica bio neobično rezerviran. Nije se

moglo razabrati što upravo misli. Kad je mimo njih prošao konobar sa šampanjcem, on brzo

uzme jednu čašu s pladnja i pruži ju djevojci. - Mislim da sam te u tome nedavno prekinuo!

- Namigne joj i nestane u gomili.

Ronnie isprva nije gledala za njim, već se zagledala u nebo. Pred očima kao da joj se

sve rasplinulo. No, u posljednjem se trenutku okrene i spazi ga na otvorenim vratima

terase. Uskoro je potpuno nestao. Ona se strese i odjednom se osjetila krhkom poput

kristalne čaše u njezinoj ruci. To je bio kraj. Što li će sada biti s njom? Zaljubila se u tog

muškarca.

Odjednom joj je sve to bilo previše, morala je otići. Sa čašom u ruci Ronnie napusti

terasu i žurno krene vrtnom stazom koja je vodila do mora.

Konačno stigne do niskog zidića. S uzdahom se nasloni na njega, odloži čašu i zatvori

oči. Prisili se duboko i ravnomjerno udahnuti nekoliko puta.

Glorij@

51

Bocca

To ne može biti istina, pomisli užasnuto. Zar je zbilja toliko luda da se zaljubila u Guida

Falconea? Površno i s osjećajem krivice pomisli na Arnieja, no odmah joj se misli vrate

Guidu - a s njima i onaj zanosan osjećaj. Uz njega se osjećala živom.

No, upravo je to bio problem. Otrežnjenje je uslijedilo naglo. Konačno, nije joj dao

ništa osim snova. Kao što je neočekivano ušao u njezin život, tako će naglo jednom i nestati

iz njega i ostaviti ju slomljenog srce i neostvarenih snova.

- Tu si, dakle.

Ronnie se okrene i spazi Guida udaljenom tek nekoliko metara. Iznenada osjeti kako ju

svladava ljubav prema njemu, a istodobno je osjećaj jada i bespomoćnosti prijetio da ju

zaguši. Da, bio je čovjek njezinih snova, a izgledao je tako dobro da ju je pogled na njega

samo još više mučio.

- Što radiš ovdje? - On otpije gutljaj šampanjca i polako joj se približi. - Nigdje te nisam

mogao pronaći, već sam mislio da si otišla s profesorom.

Ona se okrene i pogleda prema moru. - Htjela sam malo prošetati i udahnuti svježeg

zraka. Zbilja se nisi morao mučiti i tražiti me.

- Mučiti se? Htio sam te pronaći. Ronnie se činilo da ga razumije. - Dakle, konačno si

razgovarao s onim čovjekom? Sigurno mi želiš reći da odmah moramo krenuti u Olbiu, zar

ne?

- A kad bi i bilo tako? - Stane pored nje i bokovima se lagano osloni na zidić.

- Bilo bi ti žao napustiti zabavu?

Ronnie i dalje nije skidala oči s površine mora. Stalno je razmišljala o njihovom

zajedničkom plesu. Za još jedan ples s njim prodala bi i dušu, a večeras, na ovoj zabavi,

sigurno za to ima posljednju šansu. Da, pomisli, bilo bi užasno sada otići. No, samo slegne

ramenima. - Svejedno mi je.

- Zar se ne zabavljaš? - Ona osjeti kako ju pažljivo promatra. Tada se nasmiješi. - Ili ti,

možda, nedostaje Arnie?

Ronnie pocrveni. Zaboljelo ju je, jednako kao i nedavna primjedba o profesoru.

- Jadan, stari Arnie.

Čula mu je u glasu da jedva suspreže smijeh. Iritirano se okrenula. - Zašto bi trebao

biti jadan?

- Jednostavno mi ga je žao, to je sve. Kako je to samo oholo zvučalo. - Može li se znati

zašto?

Guido isprazni svoju čašu i odloži je na zidić. Polako, skoro lijeno, klizne pogledom

preko Ronnie i ona zadršće. - Žao mi je što ne može biti ovdje s tobom. Ne uviđa da je

njegova ljubljena Veronica ljepša od svake Botticellijeve nimfe. Tajanstveno se nasmiješi. -

Glorij@

52

Bocca

Nije li stoga razumljivo da ga žalim?

Ronnie je znala da je to samo igra. Sviđalo mu se očijukati s njom i promatrati kako

crveni. Sigurno jednako postupa sa svim ženama. Pa, ipak... Nije imala ništa protiv;

njegove su riječi u njoj probudile osjećaje slatke slabosti i sramila se zbog vlastite gluposti.

Naglo mu okrene leđa.

- Ne budi tako ozbiljna. Sve što trebaš je ovdje. - On posegne za njezinom još punom

čašom šampanjca. - Šampanjac stvara dobro raspoloženje. Hajde, popij. Olakšat će ti da ne

misliš tako puno na Arnieja. - Prije nego što je uspjela nešto uzvratiti, već je prislonio čašu

uz njezine usnice. - Evo, otpij gutljaj.

- Hvala, mogu i sama. - Htjela mu je. uzeti čašu, no prečvrsto je držao njezinu ruku.

- Budi mirna i popij - ustrajao je. - Ne želiš valjda da prolijem šampanjac po Agnesinoj

skupoj haljini?

Ne, to svakako nije htjela. Stoga se umiri i dopusti da joj nagne čašu na ustima. -

Hvala - konačno izusti, pitajući se zašto još uvijek drži njezinu ruku.

- Smeta li ti da i ja popijem gutljaj? - Guido podigne čašu, pa na djevojčino

odmahivanje glavom i sam malo otpije. - Još je ukusniji ako ga dvoje pije iz iste čaše.

- Ne znam. - Gledala je kako mu se vlažne usnice svjetlucaju, i odjednom osjeti žarku

želju osjetiti ih na svojima. Već pri samoj pomisli, preplavi ju žudnja.

- Znači li to da takvo što još nikada nisi isprobala? - On ponovno nagne čašu na

njezinim usnama. - Onda si puno propustila.

- Tebi to vjerojatno tako izgleda. - Ronnie poslušno otpije. Ruka ju počne bockati od

potisnutog impulsa da mu uzvrati stisak. - Ali, vjerojatno doista puno toga u životu nisam

probala. Još ne.

- Jako mi je drago to čuti. - On podigne njezinu ruku i poljubi ju. Usnice su mu bile

hladne i mekane, a Ronnie skoro srce stane. Potom joj se zagleda duboko u oči. - Osjećaš li

se sada bolje? Je li ti šampanjac malo popravio raspoloženje?

- Ono ni prije nije bilo loše.

- Mislio sam da ti nedostaje Arnie!

Ona odvrati pogled, ispitivački izraz njegovih očiju izazivao je nelagodu. Zna li on uopće

koliko je daleko od istine?

- Bez brige, dobro mi je.

- Mislim da šampanjac uvijek pomaže. - Smiješio se. - A ako ne, tada znam za još

jedno sredstvo. Dok je govorio, privukao joj je ruku na svoj obraz. Ronnie osjeti blagu

oštrinu kratko izrasle brade i potrese ju divlja, beznadna žudnja.

- Ah, da? - promrmlja.

Glorij@

53

Bocca

On joj ponovno prisloni čašu uz usnice, promatrajući kako pije. - Ispij do kraja - reče.

No, ona ostavi malo tekućine koju na kraju popije Guido, te odloži čašu na zidić.

- Da - potvrdi on. - Znam još jedno sredstvo. Djevojčin puis počne divlje udarati. Poželi

nešto reći, ali ne uspije istisnuti ni glasa. Odjednom više nije ni znala što je namjeravala

reći.

- Dođi, pokazat ću ti. - On se uspravi, položi joj ruku oko struka i sa smiješkom ju

privuče k sebi. - Dapače, to najradije činim.

- Mislim da si mi već pokazao o čemu se radi. - Glas joj je zvučao lomljivo i napeto.

Istodobno ju je strašilo i uzbuđivalo osjetiti njegovo tijelo uz svoje, a u prvom redu

činjenica da su im se tijela u zagrljaju dopunjavala.

- I ja tako mislim. - Jednom joj je rukom milovao leđa, a drugom ponovno podignuo

njezine vrške prstiju do svojih usnica. - Kako ti ne bih dosađivao, ovaj put ću ti pokazati

drugu varijantu.

Ronnie si nije mogla pomoći, morala se nasmijati. Bila je bespomoćna protiv njegovog

šarma, smatrala ga je očaravajućim i uzbudljivim. Kad je ispustio njezinu ruku kako bi joj

zario prste u kosu i zabacio glavu unatrag, konačno je i ona popustila iskušenju da dodirne

njegove tamne kovrče. Udovi su joj bili kao oduzeti, a srce je ludo udaralo od sreće. Obgrli

ga oko vrata dok su njegove usnice nježno prelazile njezinim. Na okrutan, sladak način

mučio ju je tek površnim dodirivanjem usana, pa uzmicanjem, u tako uzbudljivom slijedu

da je njezina čežnja postala gotovo nepodnošljiva. Poljubio je kut djevojčinih usnica, pa

bradu, nos i opet usnice, lako, nježno, poput daška.

- To je jedna od varijanti - promrmlja on konačno. - Želiš li upoznati i drugu?

Ronnie uzdahne. - Da, molim - prošapće.

Ovaj put ju jače privuče k sebi i strastveno poljubi. Ona zadršće i spremno rastvori

usnice dok je u njoj sve gorjelo. To više nije bio nježan, omamljujući poljubac, već ekstaza,

čista, neobuzdana požuda. Ronnie je prijetio gubitak svijesti kad je osjetila njegov prodirući,

topli jezik. Da, želim sve, pomisli ona, a kad bude gotovo, želim te ispočetka.

Činilo se da i Guido osjeća isto. Pritisne ju uz sebe, a poljubac mu je odražavao žudnju

koja mu je razdi-rala tijelo. Ronnie je čeznula za rasplamsavanjem žudnje, da se u njoj

potpuno izgubi.

- Veronica... lijepa moja - šapne joj u uho. - Zar ovo nije puno bolje od šampanjca? Ne

zaboravljaš li pri tome na sve drugo? - On uzdahne. - I ja tako osjećam... - Ponovno ju

poljubi s puno žara i odjednom položi ruku na njezinu dojku. Ronnie je mislila da će izgorjeti

dok je na trenutak mirno držao ruku na mjestu, a tada joj palcem počeo nježno trljati

bradavicu. Bilo je isto kao malo prije. Ronnie se nemoćno naslonila na njega, dok joj je

Glorij@

54

Bocca

žilama strujala neizdržljiva toplina. Ona tiho zastenje i zarije prste u Guidovu kosu. Još

malo, pa će mu reći da ga voli. Ta ju pomisao otrijezni, pa se neprimjetno povuče unatrag.

Odjednom se prestrašila kuda bi ju to moglo odvesti. U propast, bez sumnje, jer ono što se

tog trenutka događalo, koliko god bilo čarobno, nije imalo nikakve veze s ljubavlju. Radilo

se o čisto tjelesnoj stvari Ona se protiv volje odmakne još dalje. Guido ju prestane ljubiti i

sa smiješkom joj se zagleda u oči. - Sada ti više ne mogu pokazati ostale varijante - reče i

dalje joj milujući dojke. - Jer, za sve bi drugo bio potreban vodoravan položaj, a slutim da

za to još nismo potpuno spremni.

Iako je Ronnie pocrvenjela, uzvrati mu smiješak. - Ne, nismo. - Morala se jako

svladavati da ne doda „još ne".

Činilo se da joj je pročitao misli. - Do tada predlažem da se vratimo na zabavu. Kad

ponovno zasviraju neku laganu melodiju rado bih zaplesao s tobom.

- Znači li to da ne moramo odmah krenuti u Olbiu?

Guido joj položi ruke na ramena. - Bar do sutra ujutro nikuda ne idemo. Ovdje ćemo

prenoćiti. - Smijuljio se. - Koliko znam, tvoja je soba tik uz moju. - Kad se Ronnie opet

zacrvenjela, on ju obgrli i povede kroz vrt natrag u kuću. Plesali su skoro do zore, sve dok

nije ponestalo šampanjca, a većina gostiju već odavno otišla kućama. Ronnie se još nikada

u životu nije osjećala tako sretnom.

- Vrijeme je za spavanje - konačno izjavi Guido i blago ju poljubi. - Da te odnesem ili

ćeš ti nositi mene?

Ronnie se nasmije. - Mislim da ćemo se uzajamno nositi.

- Dobro, dođi onda. - Rukom ju obuhvati oko struka i nasmiješi se kad i ona učini isto s

njim. Priljubljeni su napustili terasu i krenuli kroz salon u predvorje.

U podnožju stepenica Ronnie mu potajno dobaci pogled sa strane. Na prvom su se katu

nalazile njihove odvojene sobe, jedna uz drugu kao što je rekao Guido. Što će se sada

dogoditi? Svi joj se mišići napnu. Hoće li ju pozvati da s njim...? Došli su na prvi kat i krenuli

niz hodnik. Ronnie je bila sigurna da Guido može čuti udaranje njezinog srca.

- Onda, je li ti se svidjela zabava? - Guido stane pred njezinom sobom.

- Bilo je predivno. - Ona kimne. - Najljepša večer koju sam ikada doživjela.

- Drago mi je. - Poljubi ju. - Neko vrijeme nam je uspjelo nešto zaboraviti. A sad nam

preostaje još samo jedno...

On joj rukom podigne bradu tako da mu je mogla pogledati u oči. Ronnie se činilo da

mu u očima vidi nijemo pitanje. U tom je trenutku bez oklijevanja znala odgovor. Ići ću s

njim, pomisli.

No, on ju iznenadi. - Sad mi preostaje još samo da te poljubim i zaželim ti laku noć. -

Glorij@

55

Bocca

Površno usnicama okrzne njezine, pa otvori vrata sobe.

- Do sutra.

Ronnie se prestraši da bi mogao primijetiti njezino razočaranje, pa se naglo okrene. -

Laku noć - reče. Odjednom se osjećala kao da je s velike visine pala u dubinu.

Guido je već krenuo dalje, no tada zastane i pogleda ju. - Osim toga, zaboravio sam ti

reći da fantastično plešeš. Moramo to uskoro ponoviti! - Potom uz smijeh nestane u svojoj

sobi.

* * *

Ronnie je ležala u krevetu potpuno izvan sebe. Ako njegova posljednja primjedba nije

predstavljala odbijanje, što je onda značila? Čeznula je za noći pune strasti, a ponudio joj je

tek kompliment njezinom umijeću plesa!

Odjednom se opet prisjetila njegovih zagonetnih primjedbi kojima u prvom trenutku

uopće nije poklonila pažnju. Što je rekao? - Ne zaboravljaš li pri tome na sve ostalo? I ja

tako osjećam. - A poslije još: - Neko vrijeme nam je uspjelo nešto zaboraviti.

Tada je mislila da se to odnosi na Arnieja. Ali, sada se pitala nije li se ipak prevarila,

barem djelomično. Možda je mislio na još nekoga? Nekoga koga je i sam pokušavao

zaboraviti?

Bilo je već deset sati sljedećega dana kad se Ronnie u majici kratkih rukava preko

kupaćeg kostima pojavila na terasi - gdje su Agnese i Filippo upravo doručkovali.

- Htjela sam prije doručka malo otplivati - reče Ronnie. Bilo joj je drago što Guida nije

bilo u blizini. Na prazan bi ga želudac nerado susrela.

- Samo naprijed! - Agnese je izgledala svježe i ljupko kao i uvijek. Očito je bolje

spavala od Ronnie. - Nema razloga za žurbu. Doručkujte kad god želite.

Ronnie požuri na plažu, skine majicu preko glave i potrči preko mekog, toplog pijeska u

vodu. Bila je divno hladna i osvježavajuća, pa Ronnie s olakšanjem uzdahne, prije nego što

je počela plivati dugim zahvatima. Posljednjih je sati jedva išta odspavala. Po glavi joj se

neprestano motala protekla večer; bez sumnje najljepša u životu, ali ipak zasjenjena

sjećanjem na njezin završetak - s Guidovim neskrivenim odbijanjem i njezinim vlastitom,

zakašnjelom spoznajom da je bio zaljubljen u drugu. Malo-pomalo osjeti glad. Vrijeme za

doručak. Okrene se i otpliva prema plaži. Tek kad je pod nogama osjetila suhi pijesak

primijeti da Guido stoji udaljen nekoliko metara i promatra ju.

- To je već bilo puno bolje! - ustvrdi.

- A nisi ostala ni bez daha. Moram reći da ti se kondicija vidno poboljšala!

Ronnie pokuša ne pogledati ga, pa iscijedi vodu iz kose. Potpuno protiv njenim

Glorij@

56

Bocca

namjerama, srce joj opet počne tući kao ludo pod njegovim pogledom. - Hvala - kratko

uzvrati.

Nosio je bijele traperice i majicu kratkih rukava, a ruke je gurnuo u džepove hlača. -

Samo sam ti htio reći da uskoro moramo krenuti. Mislim, za slučaj da si namjeravala još

dulje plivati.

- Zar si mislio da ću otplivati ravno do Afrike? - Nasuprot njezinom neusiljenom pitanju,

glas joj je zvučao ukočeno i neprijateljski. Ali, baš je to i htjela. Konačno taj ju je muškarac

prošle noći samo iskoristio kao sredstvo postizanja određenog cilja. - Bez brige, nisam to

namjeravala.

- Onda je sve u redu. - Guido ju pogleda, a i njegov se ton promijenio. - Odlazimo čim

nešto pojedeš - hladno joj priopći.

- Mogu li pitati kuda? - Ronnie prođe mimo njega, a da ga nije ni pogledala.

- Na kopno, dalje u lov na kriminalce?

- Ne, ne idemo na kopno. - Slijedio ju je i Ronnie osjeti kako se on sve više ljuti. -

Izgleda da to ipak neće biti potrebno.

- Onda kuda? - Bila je sretna što je isprovocirala neraspoloženje među njima. Tako se

osjećala bitno sigurnijom. - Pomalo mi je žao što me se vuklo preko pola otoka, samo da

bismo pronašli tvoju zločestu rođakinju - zajedljivo doda.

- I tvog zločestog brata. - U glasu mu se čulo jasno upozorenje. Ronnie primijeti da

nikako ne odobrava njezino ponašanje. Pa neka, pomisli ona i sagne se po majicu. Pomalo

bi trebao shvatiti da nije tako lak plijen kao što je mislio.

Krenuo je stepenicama iza nje. - Saznao sam da se danas namjeravaju vratiti u Olbiju.

Htio bih biti u luci kad stignu tamo.

- Shvaćam. - Na najvišoj stepenici se ona se okrene. - Što je s gliserom?

- O njemu nije bilo riječi. Nitko ga nije vidio. Čini se da je nestao.

- Oh. - Zapravo je trebala osjetiti zluradost, ali to nije bio slučaj. Pogled njegovih crnih

očiju potpuno ju je prožeo. Odjednom je poželjela ponovno proživjeti prošlu noć, bar do

trenutka kad se rastao od nje. Glas joj postane mekši. - Mora biti negdje.

- Naravno.

- Možda su ga sakrili?

- Ili prodali.

- Sigurno nisu. - Ronnie na trenutak razmisli, pa energično zatrese glavom. - Jeff

nikada ne bi prodao tvoj gliser. Što god bio, nije lopov.

- Zvučiš tako uvjerljivo, da bih ti skoro mogao povjerovati! - uzvrati od gnjevno i

ogorčeno. - No, ipak je on taj zbog kojeg je gliser nestao. Da i ne govorim o mojoj

Glorij@

57

Bocca

rođakinji!

- Nije ukrao gliser. U to sam potpuno sigurna. Samo ga je privremeno koristio. Uskoro

će se pronaći. Jeff nije lopov.

- Bar ga nemoj uzimati u zaštitu! - Tamne oči mu počnu opasno iskriti. - Tvoje je brat

neodgovoran, lupeški nitkov! Nikad mu neću oprostiti što je uvukao Silviju u tu stvar. Za to

će mi platiti, uvjeravam te!

Njegov bijes zaboli Ronnie, no iznenada nešto shvati. Njegova glavna briga bila je

Silvia, a ne gliser. Briga za Silviju bila je povod njegovom gnjevu. Ona nabere čelo i pogleda

ga u oči. Odjednom je imala veliku potrebu umiriti ga. - Čvrsto sam uvjerene da ne moraš

brinuti - počne. Htjela je dodati da Jeff sigurno dobro pazi na djevojku.

Ali, prije nego što je to uspjela, on ju grubo gurne u stranu, tako da se zamalo

spotaknula, pa projuri pored nje. - Budi dobra i ne troši mi vrijeme! - zatraži on. - I pobrini

se da za pola sata budeš pripravna na odlazak! - Potom jurne kroz vrt prema vili.

Kad je Ronnie stigla na terasu, nigdje ga nije mogla vidjeti. Zato ju je Agnese čekala

zabrinutog lica.

- Upravo sam srela Guida - reče i krene u susret Ronnie. - Izgledao je užasno bijesno. -

Položi ruku na djevojčino rame i nasmiješi joj se u blijedo lice. - Što god se dogodilo između

vas, nemojte to uzeti osobno - primijeti prijateljski. Utješno joj stisne ruku. - Samo je

uznemiren zbog Silvije. - Ronnie joj dobaci ispitivački pogled, a Agnese kimne. - Morate

razumjeti stvar s Guidom i Silvijom. Uvijek je imao posebne osjećaje za nju, možda i više

nego što je pametno. Ponekad mislim da će mu ta djevojka slomiti srce.

Ronnie je bespomoćno zurila u nju, pa zadrhti. Odjednom je mogla zbrojiti dva i dva.

Imala je pravo kad je pretpostavila da je bio zaljubljen u drugu. A ta druga, to je sad bilo

potpuno očigledno i jasno, bila je Silvia.

Naravno. Sad je sve dobilo smisao. Zato je Guido tako ogorčeno protiv veze između

Jeffa i Silvije. I sam je, naime, zaljubljen u svoju lijepu rođakinju.

* * *

Na putu do Olbie Ronnie je imala dovoljno vremena mučiti se takvim mislima, jer je s

Guidom cijelo to vrijeme jedva progovorila koju riječ. Među njima je vladala ledena

distanca, nisu se ni pogledali. Konačno su stigli u Olbiu, ostavili automobil na parkiralištu i

krenuli prema trajektnom pristaništu. Guido je namjerno hodao tako brzo da je Ronnie

morala gotovo trčati da bi održala korak s njim. - Zašto si tako siguran da su na trajektu? -

upita ga bez daha. - Što ako smo uzalud došli?

Glorij@

58

Bocca

- Moguće, ali ne vjerujem. - Guido potraži mjesto s kojeg su imali odličan pogled na

dolazeći trajekt. - Koliko sam obaviješten, velika je vjerojatnost da su na njemu.

Ronnie nije točno znala treba li se tome nadati ili ne kad je brod pristao i rampa

dignuta. Ako se njih dvoje nalazi na trajektu, uslijedit će užasan sukob. Ako nisu, izgledi

nisu puno bolji. Ni u kojem slučaju nije se veselila onome što će se dogoditi. Uz puno

gužve, glasnog dovikivanja i mahanja, putnici počnu napuštati brod. Ronnie je napeto zurila

u lica u gomili. Jadan Jeff, pomisli, sad ćeš dobiti svoje.

Odjednom ga ugleda, a srce joj ispuni radost pri otkriću njegove svijetlo plave glave.

Preplavi ju snažan val suosjećanja i lojalnosti. Bez obzira koliko je Guido bio bijesan,

podržat će brata. Nije mogla vjerovati da je napravio nešto loše. Promatrajući Guida

primijeti da netremice gleda u Silviju koju je Jeff upravo slijedio preko rampe. Izgledao je

tako beskonačno olakšano što mu se voljena rođakinja sretno vratila, da je Ronnie morala

svrnuti pogled u stranu kako se ne bi primijetio njezin bol. Upravo u trenutku kad je opet

podigla oči, Silvia otkrije Guida. Reče nešto Jeffu i pokaže u njegovom smjeru. Ronnie je

bila gotovo sigurna da će pokušati pobjeći. No, ništa se takvo nije dogodilo. Uspravno i

opušteno, Jeff se približavao Guidu i sestri, pri čemu je gledao Guida točno u oči, kao da se

nema ni najmanje čega bojati. Stane pred njim i pruži mu paketić. - Nadam se da ćeš znati

cijeniti trošak koji smo imali zbog tebe - reče. - To je rezervni dio za pokazivač snage

potreban tvom gliseru. Nisam ga mogao naći nigdje kod nas, pa sam morao posebno zbog

toga ići na kopno.

Jedno ga je vrijeme Guido gledao bez riječi, očigledno zbunjen. - A gdje je gliser? -

konačno upita.

Sad je bio red na Jeff u da ostane bez riječi. On se namršti. - Pa, pretpostavljam da je

u svom spremištu, kao i uvijek.

- Ne, nije u spremištu - mirno odvrati Guido. - Nestao je.

- Nestao? Misliš, ukraden je? - užasnuto poviče Jeff. Plave su mu oči svjetlucale. - Tko

je to, do vraga, mogao biti?

Kasnije je Ronnie razmišljala kako je u tom trenutku Guido morao doći do zaključka

kako je krivo optužio Jeffa kad je njegov nestanak povezao i s nestankom glisera. Sad je i

njemu bilo jednako jasno kao i njoj, da Jeff nikako nije mogao imati veze s time. Visoko je

cijenila Guidovu reakciju. Položio je Jeffu ruku na rame i rekao:

- Moram ti se ispričati. Priznajem da sam pomislio da si ga ti ukrao. Uviđam da sam se

prevario i žao mi je što sam uopće mogao pomisliti takvo što.

Ronnie je bila ponosna na njega. Kad ga je pogledala, nestalo je nešto od ledene

distance među njima. Ne, doista mu se nije moglo predbaciti nedostatak pristojnosti i

Glorij@

59

Bocca

poštenja.

- Smatrao si me lopovom? - zapanjeno vikne Jeff. - Kako si uopće mogao pretpostaviti

takvo što? -

No, tada se nasmiješi i kad je nastavio govoriti, Ronnie je bila ponosna na njega. Brat

joj nije bio ništa manje čestit nego Guido. - Ti, luda glavo! Jednako mi je stalo do glisera

kao i tebi! - Prijateljski ga lupi po ramenu. - I pomoći ću ti u traženju. Hajdemo kući, kako

bismo odmah počeli s potragom.

U tom se trenutku raspoloženje promijeni. - Ne tako žurno. - Guidovo se lice smrači. -

Još nisam gotov s tobom. Naprotiv, nisam još ni počeo! - Površno i gnjevno pogleda Silviju

preko puta, koja se do tada još nije javila za riječ, a tada se opet okrene prema Jeffu. -

Kako ti je palo na pamet oteti moju rođakinju i povesti ju na kopno, a trebala je biti kod

kuće i učiti? Zar nemaš ni trunke osjećaja odgovornosti?

- Nije me oteo - konačno se oglasi i Silvia. - Moja je ideja bila da ga pratim. - Visoko

podigne torbicu. - Ali, ponijela sam knjige iz engleskog. - Dobaci Ronnie pogled koji je molio

za oproštenje. - Učila sam svake slobodne minute, kunem ti se.

- Bojim se da to nije dovoljno. - Guido je bio nepopustljiv. - Dogovorila si s Ronnie da

ćeš dnevno odraditi određeni broj sati. Taj si dogovor besramno prekršila.

- Znam. - I Ronnie i Guido se iznenade kad je Silvia nakratko pokajnički pogledala u

zemlju, prije nego što se ispričala Ronnie. - Žao mi je, moje je ponašanje bilo nemoguće.

Posebno jer si samo zbog mene došla iz Engleske. Mogu se samo nadati da ćeš mi oprostiti i

ostati ovdje. Trebaš mi ako želim proći taj ispit. - Pojavi se nešto od njezinog starog inata

kad se potom okrenula prema Guidu. - Otišla sam s Jeffom, jer sam bila jako ljuta na tebe.

Zato ti nisam ni ostavila nikakvu poruku, iako je to Jeff tražio od mene. Bilo mi je dosta

tvog stalnog određivanja što moram ili ne smijem raditi. Ne mogu te podnijeti kad si takav.

Ronnie spazi povrijeđen izraz u Guidovim očima. Dakle, zbilja ju voli. Agnese je imala

pravo, ima posebne osjećaje za djevojku. No, usprkos vlastitoj muci, gotovo joj je razdiralo

srce što on toliko pati. Nije to mogla podnijeti. Blago položi ruku na njegovu. - Trebali

bismo krenuti natrag, kako biste ti i Jeff mogli krenuti u potragu za gliserom. - U njezinom

se glasu odražavala sva toplina koju je osjećala za njega i ona mu se sa smiješkom zagleda

u oči. - A Silvia i ja brzo moramo nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

Guido joj odvrati pogled i također se nasmiješi. Preplavi ju upravo apsurdan osjećaj

sreće. - Imaš pravo - složi se on. - Potrošili smo previše vremena. - Zatim se okrene prema

dvoje mladih. - Pretpostavljam da ste ovdje došli Jeffovim čamcem, dakle morat ćete se

sami vratiti kući. I to odmah - doda strogo. - Bez usputnih zaustavljanja.

- Obećajem. - Jeff kimne. - Dođi, Silvia, krenimo.

Glorij@

60

Bocca

Guido je šutio dok on i Ronnie nisu stigli na parkiralište. On joj uljudno pridrži vrata

automobila, no kad je htjela ući, on joj iznenada čvrsto uhvati ruku i ozbiljno joj se zagleda

u lice. - I tebi se moram ispričati. Očito nisi ni slutila što Jeff i Silvia namjeravaju. Nisam

imao pravo stvarati tako preuranjene zaključke. Nadam se da mi možeš oprostiti.

Ronnie pocrveni i pogleda u stranu. Zar ne zna da mu je sve već oprostila?

- Nadam se, također, da ćeš ostati kod nas - nastavi Guido. - Imam osjećaj da se Silvia

konačno urazumila.

Izgledao je tako zatvoreno, da bi ga Ronnie najradije poljubila iz suosjećanja. Mora da

je teško znati da je osoba koju voliš zaljubljena u nekog drugog. Na trenutak joj je potpuno

promaknula ironija te pomisli. Trebala bi suosjećati i sa samom sobom, nalazila se u istoj

situaciji. No, svjesno je progovorila hrabrim tonom, kako bi ga oraspoložila. - Želiš reći da

mogu birati ostajem li ili ne?

On se nasmiješi i dodirne joj ruku, no prebrzo ju opet spusti. - Pa, s obzirom na to kako

je obitelj Falcone postupala s tobom, nemamo te pravo zadržati, ako želiš otići. Kako god

odlučila, isplatit ću ti punu zaradu. Bar ti toliko dugujem.

- Točno, isplatit ćeš mi punu zaradu - odvrati ona odglumljenom strogošću.

- Zato jer namjeravam ostati i pobrinuti se da Silvia svakako prođe taj ispit. Nisam osoba

koja bi prije vremena prekinula započeti posao. Što počnem, to i završim... i to uspješno!

Ronnie je to ozbiljno mislila, odlučna održati obećanje, ali kako će izdržati sljedeća dva

tjedna stalno u Guidovoj blizini?

* * *

Bar je za nešto mogla biti zahvalna. Silvia se držala dane riječi. Sljedećih su dana radile

najmanje šest sati dnevno. Silvia, a ne Ronnie, bi se ujutro prva pojavila na poduči i ni do

navečer joj nije bilo dovoljno.

- Ne smiješ pretjerivati - upozori ju Ronnie jednog dana. Nije mogla vjerovati da je taj

savjet doista bio potreban. - Uništit ćeš se, a onda će sve propasti.

- Oh, ne brini za mene. Dobro ću podnijeti svoje obveze. A ti? - zabrinuto upita Silvia.

- Ja pogotovo. Konačno, ti ulažeš puno više truda u sve nego ja.

- I više vremena. - Silvia se nasmije. - U tom smislu, dovoljno smo brbljale. Hajdemo

dalje!

Za još je jednu sitnicu Ronnie bila zahvalna. Guida nije vidjela već nekoliko dana. On i

Jeff su najčešće bili odsutni, u potrazi za gliserom. Svi lokalni stanovnici sudjelovali su u

traženju, pa je tako Guido rijetko bio u vili.

Glorij@

61

Bocca

Ronnie je to smatrala blagoslovom i nije htjela priznati koliko joj nedostaje. Tako će,

možda, nekako prebroditi vrijeme na otoku. No, jednog je dana otkrila nešto iznenađujuće,

što ju je više ili manje prisililo da ga potraži. Prvo je to odgađala, jer ju je pomisao da će ga

vidjeti previše mučila. No, konačno je odustala. Morala je to obaviti. Tako je jedne večeri,

tjedan dana nakon njihovog posljednjeg susreta, sjedila u salonu uz votku i tonik i čekala

ga. Silvia je već odavno otišla spavati. Bilo je već nakon ponoći kad je konačno čula zvuk

njegovog automobila. Ubrzo odjeknu koraci u predvorju, pa ona ustane, kako bi mu krenula

u susret.

- Guido... - Ona proguta slinu. Već i izgovaranje njegovog imena predstavljalo je pravo

mučenje. - Guido, rado bih govorila s tobom.

Bio je odlično raspoložen, pa očito nije primijetio njezin očaj. - Napravili smo veliki

korak naprijed. Mislim da smo konačno ušli gliseru u trag. Sve je jača sumnja da ga je

ukrao jedan od mojih konkurenata.

- To je divno... ne, naravno da je užasno... hoću reći, sretna sam da ste ga skoro

pronašli. - U Ronnie se sve uskomešalo. Srce ju je toliko boljelo, da je jedva mogla govoriti.

Čeznula je da se priljubi uz njega, a istodobno bi najradije pobjegla.

- Nadam se da ćemo sutra sve znati. No, bar se čini da konačno idemo u dobrom

smjeru. - Gledao ju je napola zabavljeno, napola znatiželjno. - Zašto stojiš tu i gledaš me

kao preplašena sram? Sjedni, raskomoti se. Sigurno ti ne treba poseban poziv?

- Ne, naravno da ne. - Zar zbilja djeluje poput preplašene srne? Vjerojatno, jer se tako

i osjećala. Spusti se na rub stolice, ispije malo votke s tonikom i odluči se pribrati.

- Samo sam sa zanimanjem slušala tvoj izvještaj - reče.

- Dakle, o čemu si željela govoriti sa mnom? - On se nasloni unatrag, a u odsjaju lampe

crne kovrče svjetlucale su poput svile. Djevojčina moć samosvladavanja dodatno oslabi. -

Nadam se da nisu opet u pitanju problemi sa Silvijom?

- Oh, ne, nikako. Ne mogu se potužiti na nju. Uči kao opsjednuta i neizmjerno je

napredovala. - Ronnie se nasmiješi i malo opusti. - Mislim da sad možeš biti siguran da će

položiti ispit.

- Ne sumnjam. - Odjednom mu se lice smrači. - Dokle god ju budemo mogli držati

podalje od tvog brata. - Čvrsto stisne čeljust. - Gotovo mi je žao što ćemo ubrzo pronaći

gliser. Pomažući mi u potrazi bar nije stalno bio u Silvijinoj blizini.

Ronnie osjeti ubod u srcu. Ništa se nije promijenilo. Guido voli svoju rođakinju i nadalje

je protiv njezine veze sa Jeffom. - Nije mi jasno zašto si još uvijek tako ljut na Jeffa nakon

svega što je učinio za tebe - ustvrdi prilično oštro.

- Mislila sam da si mu zahvalan.

Glorij@

62

Bocca

- I jesam. Ne mogu mu se dovoljno zahvaliti, što se tiče njegove pomoći oko glisera. -

Gledao ju je stisnutih očiju i otpio gutljaj whiskyja. - Ali, nisam mu baš zahvalan za njegovo

ponašanje prema Silviji.

Naravno da nije. Ronnie je znala i zašto. Izazovno mu uzvrati pogled. - A što je

pogrešno u tom ponašanju?

- Po mom mišljenu, sve.

Djevojčino se srce zgrči. - Što je? - upita okrutno. - Možda ti smeta što je tvoja

rođakinja zaljubljena?

- Da, ako je zaljubljena u čovjeka kojem na srcu ne leži njezina dobrobit. - Nije ni

trepnuo dok je to izgovarao. Svaka čast, pomisli Ronnie. Da ne zna istinu, nikada ju po

njegovom ponašanju ne bi vidjela. - Bojim se da sam još daleko od opraštanja

neodgovornog ponašanja tvom bratu - dodao je.

- Primjećujem. Ali, varaš se što se tiče Jeffa. Možda se neodgovorno ponašao, ali nije

neodgovoran čovjek.

- To ćemo još vidjeti. - Guido je neko vrijeme gledao u čašu. - Osobno se nadam da će

ta veza s vremenom nestati.

U nastaloj tišini Ronnie je mogla čuti otkucaje vlastitog srca, a i Guidovog, kao što joj

se činilo. Guidovog, koje je beznadno udaralo za Silviju. Osjećala se užasno jadno. Konačno

on prekine šutnju.

- Htjela si razgovarati sa mnom. Pretpostavljam da se, dakle, ne radi o Jeffu i Silviji.

- Ne. - Ona zatrese glavom i žalosno se nasmiješi. Kad bi znao da joj je ova osjetljiva

tema jednako mučna kao i njemu... Uspravi se u stolici i otvoreno mu se zagleda u oči. -

Htjela sam ti se ispričati.

- Ispričati? Za što? - On podigne obrve. - Ne znam da za to postoji razlog.

- Oh, da, postoji. - Ronnie je bila sretna što više ne mora govoriti o Jeffu i Silviji, i čak

je uživala što je, jednom za promjenu, u prednosti pred njim. Malo opuštenije se nasloni

unatrag. - Radi se o mojoj avionskoj karti, putovnici i putničkim čekovima.

Kad nije nastavila, Guido joj ohrabrujuće kimne. - Po tome zaključujem da si ih

pronašla?

- Bili su između jastuka kauča u mojoj sobi - zbunjeno izjavi Ronnie.

- Žao mi je što sam te optužila da si mi ih uzeo.

Guido se nasmiješi bez zamjerke. - To je nešto što smo oboje radili - međusobno smo

si predbacivali stvari, za koje baš ništa nismo mogli napraviti. Čini se da to ovdje leži u

zraku. - Neko ju je vrijeme čudno ispitivački gledao. Ostavljao je dojam kao da joj nešto želi

reći. No, tada samo slegne ramenima. - Veseli me da si ih pronašla. Iskreno rečeno,

Glorij@

63

Bocca

potpuno sam zaboravio na sve to.

- Čudno, i ja. - Na pameti su mi bile druge stvari, doda u sebi. - Tražila sam kovanicu

koja mi je slučajno pala između jastuka. Pritom sam našla i dokumente. - Ona zatrese

glavom. - To je razlog zašto sam te čekala. Htjela sam se ispričati.

- Isprika je prihvaćena i hvala ti. - Guido isprazni čašu i odloži je na stol. Odjednom

njegove tamne oči lukavo zasvjetlucaju. - Čini mi se kao da od nedavna prilično vremena

trošimo u međusobnom ispričavanju! Ali, drago mi je da se, izgleda, konačno sve razjasnilo.

- I meni. - Odgovor koji ništa ne govori, pomisli ona. Zašto bi bila zadovoljna, kad je na

kraju sve bilo po starom? Možda su sve ostalo i razjasnili, ali Guido je i dalje nije volio. Ona

pogleda na sat i odjednom osjeti potrebu za bijegom. - No, to je bilo sve što sam htjela

reći. Već je kasno. - Ronnie ustane. - Vrijeme je za odlazak na spavanje. Na njezino

iznenađenje i Guido ustane.

- Da. Zbilja je kasno. - Priđe joj i stane pred nju. Ronnie se nervozno nasmiješi. Htjela

se okrenuti i otići. No, stopala su joj bila kao prikovana za pod. Guido sa smiješkom ispruži

ruku i dotakne joj obraz. - Večeras opet izgledaš kao Veronica.

Žudnja ju skoro potpuno svlada, najradije bi počela plakati. Bio je dovoljan i njegov

dodir, pa da postane potpuno popustljiva. Bespomoćno ga pogleda. - Ne znam što želiš reći.

- Što želim reći? Htio bih da mogu zapucketati prstima, pa da se ovdje stvore muzičari

koji će svirati nešto tiho i sanjivo. Tada ne bi odbila, kad bih te pod izgovorom plesa, uzeo u

naručje.

Ronnie to nije htjela slušati. Otvori usta kako bi nešto uzvratila, ali ne ispusti ni tona.

- Naravno, možemo se praviti kao da...

Guido se približi. Ronnie je mogla osjetiti toplinu kojom je zračio, i odjednom je čeznula

da ju ona preplavi. Zaustavi dah i zatvori oči. Odjednom joj se učini kao da zbilja čuje

muziku. Nije ni pokušala uzmaknuti kad ju je Guido zagrlio. S uzdahom se privije uz njega.

Imaginarna glazba ju ponese. Ona osjeti kako joj Guidovi prsti mrse kosu, a krv joj počne

jače pulsirati žilama.

- Veronica - šapne joj na obraz, baš kao one noći na zabavi. Odjednom nije mogla

drugo nego mu obaviti ruke oko vrata.

- Oh, Guido - prošapće ona prigušeno, zazvučalo je kao jecaj. Sljedećeg ju je trenutka

poljubio, a ona strastveno uzvrati. Preplavi ih neobuzdani plamen žudnje. Guido joj položi

ruku na dojku i počne ju milovati kroz tanku tkaninu majice. On je nestrpljivo povuče prema

gore, zajedno sa grudnjakom, kako bi konačno osjetio njezinu golu kožu pod prstima.

Koliko je samo Ronnie čeznula za tim. Zastenjavši se privije uz njega i grozničavo mu

počne otkopčavati dugmad košulje, sve dok konačno nije došla do njegovog toplog, napetog

Glorij@

64

Bocca

tijela.

- Veronica, hajdemo gore... - Jednim ju je potezom privukao k sebi, kao da ju želi

podignuti i odnijeti. Ronnie je znala da to želi više od svega na svijetu. Ali, nije se smjelo

dogoditi.

Jer, što bi bilo poslije svega? Ne, ne bi mogla živjeti s tim. Prikupi svu snagu volje i

uzmakne. - Ne mogu - reče. - Ne mogu. Zbog... Arnieja.

Kasnije je razmišljala da ju je, zapravo, u tom trenutku trebala pogoditi kap zbog te

laži. Ništa i nitko joj u tom trenutku nije bio dalji od Arnieja. No, očajničke situacije ponekad

zahtijevaju očajničke laži. A prvo što joj je palo na pamet bio je Arnie. Na njezino olakšanje,

a istodobno i veliku žalost, izgovor je upalio.

- Arnie. Ah, da, potpuno sam zaboravio na njega. - Guido spusti ruke i uzmakne jedan

korak. - Kako sam samo mogao? - U glasu mu se osjećao okrutno podrugljivi ton, koji je

bezgranično povrijedio Ronnie.

Najradije bi povikala: - A što je sa Silvijom? Ona je ta koja zapravo stoji između nas! -

No, umjesto toga samo reče: - Žao mi je. - Nesposobna još mu jednom pogledati u oči,

okrene se i otrči u svoju sobu.

Zaključa vrata i ostane još neko vrijeme stajati drhtureći. Bila je kao oduzeta i nije

mogla ni zaplakati. Bol i patnja bili su jednostavno preveliki. A tada ju odjednom ugleda na

komodi, s cvjetovima koji su postali smeđi, uvenuli... pelargoniju koju joj je Guido ubrao.

Jedno je vrijeme samo zurila u nju, još uvijek joj se vlastito srce činilo poput kamena u

grudima. Sve dok odjednom nije osjetila kao da u njoj popušta neka brana. S jecajem

pojuri prema komodi kako bi uzela cvijet u ruku. Htjela ga je samo malo držati i prisloniti uz

obraz. Bilo je to jedino što joj je Guido ikada poklonio. Međutim, kad ga je podignula,

zaprepašteno spazi kako cvjetovi otpadaju i padaju na pod. Ne... Sad joj baš ništa od njega

nije ostalo. Ona zaplače.

* * *

Ronnie od Silvije dozna da je gliser pronađen.

- Radi se o Guidovom rivalu, kojeg je prošle godine ostavio na drugom mjestu. On ga

je ukrao. - Silvia se nasmije. - No, sada sjedi u zatvori i ne može više biti ni drugi!

- Što je s Guidom? Je li gliser u redu? Nadam se da ga lopov nije oštetio?

- Ne, skoro mu ništa nije. Guido je siguran da će do kvalifikacija biti u najboljem stanju.

- Hvala Bogu! - Ronnie padne kamen sa srca. Pomisao da bi gliser mogao biti oštećen,

da bi Guido morao odustati od sudjelovanja u kvalifikacijama, jako ju je opterećivala.

Glorij@

65

Bocca

- Bez brige - ponosno ju je uvjeravala Silvia. - Guido će pobijediti. Nema nikoga tko bi

mogao potući mog sjajnog rođaka!

Guido je naporno radio na pripremama za svoju eventualnu pobjedu. Sljedećeg ga je

tjedna Ronnie jedva viđala. Ipak, jednog je dana sišla do obale kako bi mu rekla koliko se

veseli što je gliser pronađen.

- Hvala. - On se sa smiješkom okrene, a njoj srce skoro pukne od ljubavi i patnje. - Sad

ga samo moram dovesti u top formu i pobijediti u kvalifikacijama ovaj vikend.

- Oh, sigurno hoćeš, a potom i u glavnoj utrci. - Kao i Silvia, ni Ronnie nije ni najmanje

u to sumnjala. - U to bih se mogla okladiti svim svojim novcem.

- Kakvo povjerenje! - On se ponovno nasmiješi, a Ronnie je morala svrnuti pogled. - A

što je s tobom? - iznenada upita Guido.

- Sa mnom?

- Da. Hoćeš li i ti pobijediti?

Kako mogu, kad sam već odavno izgubila, pomisli. Ali, tada shvati o čemu govori, pa se

također prisili na smiješak. - Sigurna sam da ću pobijediti, bolje reći Silvia. Mislim da će

položiti bez ikakvih problema.

- Onda ćemo imati dvostruki razlog za slavlje! Pobrinut ću se za šampanjac.

Uz te ju riječi pogleda duboko u oči, a Ronnie se spontano morala prisjetiti čaše

šampanjca koju su zajedno ispijali na zabavi. Kako se njezin bol ne bi primijetio, ona se

naglo okrene. - Bolje da te sada ostavim - promrmlja. - Imaš puno posla, a mene čeka

poduka. Spuštene glave požuri natrag prema vili i odjednom je znala što mora napraviti.

Do posljednjeg trenutka nikome nije ništa rekla o tome. Tek kad je održala posljednji

sat poduke i spakirala svoje stvari, obrati se Silviji. - Sutra putujem - objavi, igrajući se

svojim notesom.

Silvia se prenerazi. - Ali, to nije moguće! - usprotivi se. - Propustit ćeš Guidove

kvalifikacije! I proslave poslije toga!

- Znam. Ipak, moram otići.

- Ali, zašto, zaboga? Pa, rekla si da počinješ raditi tek za tri tjedna.

- Točno, ali prije toga moram nešto obaviti kod kuće. - Ronnie se i dalje nervozno

poigravala notesom. - Nekoliko hitnih stvari. Osim toga... - branila se od novih Silvijinih

protesta. - Sutra imaš ispit i time je moj posao ovdje završen. Više nemam razloga za

ostanak. Naravno, Guidu želim sve najbolje u kvalifikacijama - doda. - No, trenutačno mi je

važno samo jedno... što prije se vratiti kući. Napeto je zurila u plohu stola, poželjevši da je

doista tako.

Glorij@

66

Bocca

* * *

Ronnie je odletjela teškog srca. Kako će samo dalje živjeti sa spoznajom da više nikada

neće vidjeti Guida? Pri slijetanju na Heathrow je kišilo, kao i za vrijeme cijele vožnje do

njezinog stana u Islingtonu. Ronnie je zbog toga gotovo bila sretna. Vrijeme je odgovaralo

njezinom raspoloženju.

Odloži prtljagu u spavaću sobu, pa sjedne za kuhinjski stol kako bi pregledala poštu

koja se skupila za vrijeme njezine odsutnosti. Pri tome je stalno pogledavala telefon u

predsoblju. Zapravo bi trebala nazvati Arnieja i javiti mu da se vratila. No, Arnie je bio

posljednji s kim bi trenutačno rado razgovarala. Što bi mu i mogla reći?

Odloži pisma i prazno se zagleda u zid. Moraš nazvati Arnieja, opomene se. Mora ga

nazvati i sve mu ispričati. Ne o Guidu, to ne treba znati. Guido nema ništa s tim što mu želi

reći.

Bilo joj je jasno da je Guido bio samo poticaj da konačno iskreno razmisli o svojim

osjećajima za Arnieja. Ili, bolje rečeno, o pomanjkanju takvih osjećaja. Guido mu nije ukrao

njezinu naklonost. Nije ni bilo dovoljno naklonosti koje bi mu mogao oteti. Pogled joj opet

padne na poštu. Nije imalo smisla sanjariti. Konačno mora pogledati stvarnosti u oči. A to

znači razgovarati s Arniejem. Osobno. Naravno, bilo bi lakše pismom ili telefonom, ali to je

kukavički.

Obriše suzu koja joj je neprimjetno potekla obrazom, pa duboko udahne. Mora otići u

Bradford. Sljedećeg je dana s kolodvora King?s Cross vlakom krenula na tristotinjak

kilometara dug put prema sjeveru. Loše je spavala i osjećala se kao pregažena od umora i

patnje. Taj je susret posljednje što je željela. No, mora to učiniti. Radilo se o hitnoj stvari

koju je spomenula Silviji. Sunce je tog dana krajem srpnja blještalo pri njezinom dolasku u

Bradford, obvijajući grad vrućim, prijateljskim svjetlom.

S kolodvora je nazvala Arniejev stan, ali nije ga bilo. Stoga uzme taksi do koledža na

kojem je predavao preko ljeta. Na porti koledža izađe, namjeravala je pješice prijeći do

glavne zgrade.

Grupice studenata i docenata sjedili su na sunčanom travnjaku, razgovarali i smijali se.

A tada ih ugleda i ostane stajati kao ukopana. Pa, to nije moguće, ili? Ali, izgledalo je

da nema nikakve sumnje. Prema njoj je, a da ju nije vidio, dolazio širom nasmiješeni Arnie,

rukom obuhvativši jednu crvenokosu djevojku. Ronnie zastane dah. S time u tom trenutku

nije ni najmanje računala.

Tek kad su se našli tik ispred Ronnie, primijetili su je. Možda ju ni tada ne bi prepoznali,

Glorij@

67

Bocca

da Ronnie nije progovorila. S mukom je navukla ozbiljan izraz na lice.

- Zdravo - reče. Arnie zastane kao ukopan. Gledao je u Ronnie kao da ne vjeruje

vlastitim očima.

- Zdravo - odvrati i spusti ruku kojom je zagrlio djevojku.

- Nije važno, već vas dugo gledam. - Ronnie se počne smijuljiti. I ni najmanje mi ne

smeta, poželi dodati, no Arnie ju pretekne.

- Htio sam ti već reći - ustvrdi užasno zbunjen. - Samo nisam znao da si se već vratila.

Ronnie zatrese glavom i položi ruku na njegovu, te se prijateljski nasmiješi pocrvenjeloj

djevojci.

- Sve je u redu, ne brini. Ali, mislim da bismo morali porazgovarati. Možemo li negdje

popiti kavu? Jedan sat kasnije, nakon kave i kolača u kantini, sve troje osjećalo se bitno

bolje.

- Nadam se da možemo biti prijatelji - ozbiljno reče Arnie. - Mislim, nas troje. Htio bih

da ostanemo u vezi,

- Naravno. - Ronnie je to ozbiljno mislila. Arniejeva nova prijateljica joj se odmah

svidjela. Puno mu bolje odgovara od mene, zaključi. Ništa mu nije zamjerila, naprotiv.

Veselila se što je konačno pronašao svoju veliku ljubav. Ona im pruži šalice s kavom. - Od

srca vam želim sreću.

Vraćajući se vlakom gledala je kroz prozor u sumrak i ponovno ju je obuzeo već poznati

osjećaj otupljenosti. Po stoti se put pitala kako će živjeti dalje sad kad sunce zalazi. Telefon

zazvoni. Betty je otkazala njihov teniski susret.

- Žao mi je, moram Jerryja odvesti na jedan dječji rođendan - objasni. - Zapravo je to

htio Toni preuzeti, ali se u međuvremenu nešto ispriječilo.

- Nema problema. - Ronnie je imala puno razumijevanja. - Možda ću ipak otići u klub i

pokušati naći dru-, gog partnera.

Odloživši slušalicu odluči baš to i učiniti. Čak ako nikoga i ne pronađe, sigurno će se u

klubu nešto događati. A to je puno bolje nego ostati kod kuće. Puna dva tjedna nije radila

skoro ništa drugo nego puno plakala i provodila besane noći, čemu se nije vidio kraj. Malo-

pomalo se naučila živjeti s tim, ali još ni blizu nije preboljela Guida. Ona uzme sportsku

torbu i brzo se pogleda u zrcalu predsoblja. Obrazi su joj već izgledali manje upali nego

prije tjedan dana. Uz malo sreće, ići će sve na bolje. Objesi torbu preko ramena i krene

prema vratima. U tom trenutku zazvoni. Tko bi to mogao biti? Ronnie otvori vrata. Srce joj

zastane, i ona ostane kao oduzeta.

- Kako vidim, na vrijeme sam te ulovio. Mogu li ući?

- Namjeravala sam ići na tenis. - Ronnie ga je gledala kao da ju je grom pogodio.

Glorij@

68

Bocca

- Ja... - Ona uzmakne jedan korak. - Što... što radiš ovdje?

- Došao sam, jer sam te htio vidjeti.

- Rukom se osloni na okvir vrata. - Nećeš me pustiti unutra?

Ronnie je jedva čula što govori. Još uvijek nije vjerovala svojim očima. Zar doista Guido

stoji ispred nje i izgleda apsolutno čarobno u svijetlom lanenom odijelu? Zar su to zbilja

Guidove oči, koje ju tako prodorno promatraju? Ili će nestati ako ispruži ruku kako bi ga

dotaknula? Nije imala hrabrosti to učiniti. Ipak, kao kroz maglu začuje kako ju bita hoće li

ga pustiti u stan. Ona se pribere i stupi natrag u predsoblje. Noge su joj odjednom bile

teške poput olova. Kao iz velike daljine prepozna svoj glas: - Naravno, oprosti. Izvoli ući.

Ona zatvori vrata za njim, prije nego što ga je uvela u dnevnu sobu. Kad se okrenem,

on će nestati, govorila je sama sebi. Sigurno je sve to samo san.

No, na njezino iznenađenje, još je bio tamo kad se okrenula i rekla: - Izvoli, raskomoti

se i sjedni.

Djelovao je prevelik za tu sobu, kad je sjeo u jedan od naslonjača. Prevelik i previše

uzbudljiv - i previše predivan da bi bio istinit. Ljubav, bespomoćna bol i čežnja prijetili su da

joj srce pukne.

- Kako si? - upita i pogleda je kad je sjela nasuprot njega.

Ronnie ovlaži svoje odjednom osušene usnice. - Sjajno.

- Lijepo. - On se nagne unatrag, ali sve je njemu ostavljalo napeti dojam, njegovo

cijelo držanje.

- Ćula sam da si se kvalificirao za utrku. - Jeff joj je to javio telefonom, kao i vijest da

je Silvia blistavo položila ispit. - Drago mi je, čestitam.

- Hvala.

- A što je s glavnom utrkom?

- Održat će se tek sljedeći tjedan. - Guido zašuti i pogleda ju. - Točnije rečeno, sljedeću

srijedu.

- Ah, tako, naravno. - Zapravo je to i sama mogla izračunati. Ali, pokušavala je što je

moguće manje misliti o Guidu ili utrci. - Ne moraš li, onda, sada intenzivno trenirati? - U

očima mu se pojavi neobičan izraz, i po prvi put se pitala što on, zaboga, uopće radi u

Londonu. A pogotovo ovdje, u njezinom stanu?

- Silvia i Jeff su se zaručili - on i nesvjesno odgovori na njezino nijemo pitanje. - Prije

nekoliko dana su to i službeno objavili.

Dakle, onda je u Londonu poslovno, pa je samo svratio kako bi ju upoznao sa

zarukama. Preplavi ju nerazumno, bolno razočaranje. Pa, što je i mogla očekivati? - Baš

lijepo - primijeti. Sjeti se što on, zapravo osjeća za Silviju, pa mirno doda. - Je li ti drago?

Glorij@

69

Bocca

- Pomalo se navikavam na to. - Neočekivano se počne smiješiti. - Bolje rečeno,

naviknuo sam se. Oprostio sam Jeffu i jako sam zadovoljan s njihovim zarukama. Prekrasan

su par. - Zvučalo je nesumnjivo zadovoljno. No, kako je to moguće? Konačno, i on voli

Silviju!

Ronnie se poigravala ručkom svog naslonjača. - Malo sam iznenađena što tako misliš.

- Ali, tako je. - Guido uzdahne i djelovao je malo opuštenije. - Iskreno rečeno, čak se

neizmjerno veselim. Sad kad je Jeff tu, konačno se mogu prestati osjećati tako odgovornim

za Silviju.

Ronnie zastane dah. - Kako to misliš?

On slegne ramenima. - Ne znam jesi li upoznata s pričom? Možda ti je Jeff ispričao?

Mislim, o Silviji i meni.

Ronnie odmahne glavom. - Ne, ništa ne znam. - Još uvijek je zadržavala dah.

Guido uzdahne. - Počelo je nesrećom prije pet godina u kojoj je poginuo Silvijin otac. -

Glas mu malo oslabi pri bolnom sjećanju. No, tada se pribere i pogleda Ronnie. - Vozio je

prema rimskom aerodromu, htio me posjetiti. Dogodila se užasna nesreća i on je umro. On

zašuti, a Ronnie je napeto iščekivala nastavak. Što li slijedi?

- Silvia je bila u potpunom šoku - nastavi Guido. - Bila je još mlada, tek je napunila

četrnaest i vjerojatno nije znala što govori. No, na pogrebu je odjednom dobila histeričan

napadaj, predbacujući mi krivicu za smrt njezinog oca. Sve se to ne bi dogodilo da me nije

htio posjetiti.

- Ali... pa to je strašno! - Ronnie se nagne prema naprijed, u tom je trenutku

zaboravila na sve ostalo. - Nemoj mi samo reći da si se nakon toga osjećao krivim!

- Bojim se da jesam. Znam, zvuči nelogično. No, nisam mogao zaboraviti što mi je

Silvia predbacila. Pokušao sam, dakle, u svakom joj se pogledu odužiti i pomoći joj. Nije

pomagalo. I dalje me mrzila - godinama.

- Kako je to okrutno! - Sad je Ronnie razumjela što je Agnese mislila kad je govorila o

posebnim osjećajima koje Guido ima za svoju rođakinju. I o svojoj zabrinutosti da bi mu

Silvia jednog dana ipak mogla slomiti srce. Sve to nije imalo ni najmanje veze s onim što je

Ronnie vjerovala! Srce joj se ispuni suosjećanjem. - Nadam se da ti više ništa ne

predbacuje?

- Mislim da ne. Barem tako kaže. No, još uvijek ima trenutaka kada je ljuta na mene,

kad se opet svega prisjetim, pa se pitam što li misli kad je sama.

- Ne smiješ tako postupati! - Ronnie je shvatila zašto je uvijek izgledao tako žalosno

nakon svađe sa Silvijom. - Silviji si jako drag - reče. - U to sam potpuno sigurna. Nedavno

je govorila o tebi kao o svom sjajnom rođaku.

Glorij@

70

Bocca

Guido se nasmiješi. - Hvala ti što si mi to rekla. - On na trenutak ušuti. - Ali, zašto

zapravo govorimo samo o Silviji? Nisam zato došao ovdje. - Tamne su mu oči čudno

svjetlucale.

- Ah? - Ronnie se htjela opet nasloniti, no ne uspije joj. Opet se osjećala kao oduzeta. -

A zašto si došao? - prisili se upitati.

I Guido se nagne naprijed. - Htio sam te zamoliti da se vratiš na Sardiniju. Htio bih da

prisustvuješ utrci.

- Zašto?

- Jer nemam šanse za pobjedu ako nisi tamo.

- Pobijedio si u kvalifikacijama i bez mene. - Zar je to sve što je htio? Još jednoga

gledatelja koji će ga oduševljeno slaviti? - Zašto bi u glavnoj utrci bilo drugačije?

- U kvalifikacijama nisam znao da više nisi tamo. - Ronnie primijeti kako je odjednom

napeto djelovao, pa mu pod očima spazi jednake podočnjake kakve je i sama imala. -

Nisam znao da si već otputovala u Englesku, inače ne bih pobijedio. Što to govori? No, prije

nego što je Ronnie uspjela razmisliti o tome, on odjednom ustane.

- Prestrašio sam te, zar ne? - Stane pred nju. - One noći kad sam predložio do odemo

gore... prenaglio sam. I zato si otišla.

Ronnie ga je gledala s nerazumijevanjem. Nije ju on prestrašio, već njezine vlastite,

glupe pretpostavke što se tiče Silvije.

- Rekla si da je Arnie razlog. Ali, znam da to nije točno. Bio sam potpuno siguran da

nisi zaljubljena u Arnieja. - On se neodlučno nasmiješi. - A koliko sam čuo od Jeffa, bio sam

u pravu. - On posegne za njezinom rukom i povuče ju uvis. - Vrati se, Ronnie. Ne samo na

utrku. Zauvijek. Volim te, Ronnie. Ne mogu živjeti bez tebe.

Ona ne uspije progovoriti ni riječi.

Ispruži ruku i nježno ga pomiluje po obrazu. Srce joj je udaralo kao ludo.

- I ja tebe volim - konačno tiho prizna.

Guido je šutio neko vrijeme. Tada je naglo privuče u zagrljaj i prekrije joj lice

bezbrojnim poljupcima. - Budi mi žena, Veronica. Reci da me nikada više nećeš napustiti. -

Zagleda joj se duboko u oči, a glas mu pre-pukne. - Posljednja su dva tjedna predstavljala

pravi pakao i to ne mogu podnijeti ni dana dulje.

- Ni ja. - Još uvijek nije mogla vjerovati u svoju sreću. Privije se uz njega i zarije mu

lice uz vrat. - Nikada te neću napustiti. Kako bih i mogla? Bez tebe nisam ništa. - Ona

podigne glavu i pogleda ga. - Volim te svim srcem. Moja ljubav si ti.

Vjenčali su se dva dana nakon utrke. - Ti si moja prava nagrada - reče Guido Ronnie. -

Nagrada za cijeli život.

Glorij@

71

Bocca

- A da si izgubio utrku? - Naravno, pobijedio je s velikom prednošću, baš kao što je i

očekivala. - Možda sad ne bi bio tako sretan! - izazivala ga je.

Sjedili su na terasi i gledali kako krvavo crveno sunce tone u more. Već su dva sretna

dana bili oženjeni. Guido se uozbilji. - Ne bi mi ništa značilo. Ništa više ne igra ulogu, osim

činjenice da imam tebe.

Srce joj ispuni sreća. - Volim te. Moja ljubav si ti.

On se nasmiješi. - Reci to još jednom. Ne mogu se dovoljno naslušati.

Ronnie mu rado udovolji. - Volim te. Volim te - ponovi.

- I ja volim tebe. Volim sve na tebi. - On zakikoće. - Čak i tvoje roditelje.

- Mislim da je to uzajamno - uzvrati Ronnie sa smiješkom. - Baš dobro da ti se sviđaju,

jer izgleda da će nas ubuduće redovito posjećivati. - Zahvalno se prisjeti njegove

velikodušne ponude da oboje mogu bez ograničenja provoditi odmor na Sardiniji. I to ne

samo za srebrni pir, već i ubuduće, svake godine. Roditelji su joj bili presretni.

Baš kao i ja, pomisli Ronnie. Dobaci pogled Guidu i osjeti bezgraničnu ljubav i čežnju.

Nikada nije mogla pretpostaviti da bi jednom mogla biti tako sretna. Da bi se nekoga moglo

tako voljeti. On ju zagrli i poljubi. Odjednom se okrene i otkine pelargoniju iz kamene

žardinjere pored njih. Nježno ju zatakne Ronnie iza uha. - Poput Botticellijeve nimfe -

ustvrdi sa smiješkom. U očima mu se pojavi svjetlucanje koje je toliko voljela.

- Idemo li gore?

KKKKrajrajrajraj