SVEUNINA PUSTINJA BLACA

Juraj Batelja

SVECENICKA PUSTINJA BLACA

u obrisima povijesnih einjenica

i zrcalu svoga Pravilnika

ZAGREB 1992.

Misao voddja:

»OMNIA COMUNIA, IN ORATIONE, JEJUNIO AC LABORE EXPECTANTES BEATAM SPEM FUTURAE GLORIAE —

SVE NAM JE ZAJEDNIKO, U MOLITVI, POSTU I RADU DOK ISEKUJEMO BLA2ENU NADU BUDUCE SLAVE.«

Izdavae

Biskupija hvarsko-bradco-vigka Tel. i fax (058) 741-152

Odgovara

Dr. Juraj Batelja Kaptol 31

41000 ZAGREB

Fotografije

Pero DragRevi6 — Supetar Josip Lebo — Zadar

© Dr. Juraj Batelja Kaptol 31

41000 ZAGREB

Tisak Tisak: SICALER — ERENT — Zagreb, Nova yes 7

Sadriaj

PREDGOVOR III

UVODNE NAPOMENE V

KRATICE XI

IZVORI XIII

LITERATURA XVI

PRVI DIO

PRVO POGLAVLJE PUSTINJATVO U DALMACIJI I NA OTOKU BRAtU 1

I. POJAVA PUSTINJATVA NA SREDNJEDALMATINSKIM OTOCIMA 4

1. Svjedo'6anstvo sv. Jeronima 4 2. Predbenediktinsko razdoblje

monagtva u Dalmaciji 8 3. Benediktinska naz&"nost i utjecaj 9 4. Pustinjaci posluEtelji crkava 10 5. Pustinjaci franjeva&e loze 10 6. Redovnici na Bra6u

suvremenici murviddh eremita2a 11 7. Pustinjaci reda sv. Augustin 12 8. Razliatost s bratovkinama 13 9. Bra&e pustinje 15 10. Murviai eremitaE 17

a) Pustinja Zmajeva spilja 20 b) Pustinja Silvio 25 c) Pustinja Stipande 34 d) Pustinja Draleva Luka 35

236

e) Pustinja Dutie 39 Znaajke murvi6kih eremitaIa 40

DRUGO POGLAVLJE POVIJEST PUSTINJE BLACA 47

I. PO(ECI PUSTINJE BLACA 48 1. Za6etnik — don Juraj Drivodilk 49 2. Sve6enici — prvi pustinjaci 50 3. Pustinjaci iz Poljica 54 3. SuEvot sve6enika i svjetovnjaka 56 4. Zenski svijet kao >pridruIenio danovi Pustinje 59 5. U biskupskim izvjegama za Sv. Stolicu 62

II. NA PONOS GLAGOLJP&KE LITURGIJSKE BP&INE 66

1. Glagoljag je znalac slova i knjige 68 2. SkIadan suEvot latinskog i

hrvatskog jezika u Blacima 71 3. Slabljenje glagoljagtva u Blacima 77 4. Upravitelji pustinje Blaca 79 5. Prvi latinagi u Pustinji 80

III. MATERIJALNI USPON PUSTINJE BLACA 81 1. Stambeni kompleks pustinje Blaca 82 2. Crkva i pustinja pod zagtitom Uznesenja

Blaene Djevice Marije 84 a) Gradnja nove crkve 87 b) Pravo euvanja Presvetog Sakramenta 88

3. »Sve zajednielo« (Dj 2, 44) 90 4. Prijetnje utrnu6u Pustinje 92

IV. IZLO2ENA KAPELANIJA 95

V. PRED SMIRAJ PUSTINJE BLACA 100 1. Tiskara pustinje Blaca 100 2. Zvjezdarnica 101 3. Biblioteka 103 4. Pinakoteka 105 5. Dragocjenosti u pustinji Blaca 106

237

6. Sko1a 106 7. Nelinjak 108 Utrnu6e pustinja&og 2ivota u Blacima 108

DRUGI DIO

PRVO POGLAVLJE PRAVILNIK PUSTINJE BLACA 113

IZJAVA PRAVILNIKA 113

I. DOGADAJI KOJI PRETHODE KODIFIKACIJI PRAVILNIKA 121

1. Svjedo&nstvo Grgura Martinovi6a 123 2. Pravilo sv. Petra 124 3. Dekret o imenovanju Grgura Martinovi6a

za starjeginu pustinje Blaca 125

II. POSTANAK I NESTANAK MATI(NOG PRAVILNIKA PUSTINJE BLACA 127

1. »Pravilo Majka« iz 1726. godine 128 2. Otudenje matR'nog Pravilnika 130 3. Prijepisi Pravilnika i njegova posuvremenjenja 133

III. NADAHNJUJUE MISLI VODILJE 134 1. Bog poglavar Pustinje 136 2. Kristologke misli 137 3. PodloInost hvarskom biskupu 139 4. Ljubav je sveza zajednigtva 145 5. Proslava Boga 146 6. Jasan motiv pustinjgkog 2ivljenja 147 7. Duh pogtovanja i poslugnosti 148 8. Primjena evandeoskih misli 149

DRUGO POGLAVLJE UREDENJE ZAJEDNI(KOG 2IVOTA U PUSTINJI 151

I. OBRED PRIDRU2IVANJA 151 1. Ravnateljeve rijea ohrabrenja i estitke 152

238

2. Sloboda izbora i pristupanja u Pustinju 153 3. Blagoslov prstena 154 4. Cjelov ljubavi i mira 155 5. U brazdi drevnih pustinjaka 155 6. Smisao za pustinjaki livot 157

II. ZAJEDNId<I 2IVOT 158 1. Radosti i potegko6e zajednigtva 159 2. Medusobno pogtovanje 161 3. Izgradnja osobnosti i zajednigtva 162 4. Bratsko ispravljanje 164 5. Blagost i zahtjevnost u ispravljanju 165

III. SVA SU DOBRA ZAJEDNId(A 166 1. Gospodari svoje bagtine 167 2. Ravnomjerna raspodjela dobara 169 3. Pravednost je vaInija od sitni6avosti 170

IV. LJUBAV PREMA BOLESNOJ BRACI 171

V. SJECANJE NA MRTVE 172 1. Molitveno spominjanje pokojnih pustinjaka 172 2. Oporuka pustinjaka 174 3. Grobovi pustinjaka 175

TRECE POGLAVLJE DUHOVNI PIVOT BLATAdCOG PUSTINJAKA . 177

I. SLAVLJENJE BOGA 177 1. Euharistijski Iivot 178 2. Slavljenje svetih casova i dnevne molitve 181 3. Navjestitelji BoIje rijea 183 4. Pronositelji Marijine slave 183

II. PUT USAVR.SAVANJA 185 1. Hrabrost i strpljivost 186 2. Oticriti zavodljivosti svijeta 187 -7 3. Cistoca misli i srca 188 4. Pivot mrtvljenja i posta 191

239

ETVRTO POGLAVLJE 194

I. ULOGA POGLAVARA U ZAJEDNICI 194 1. Izbor poglavara pustinje Blaca 194 2. Mudrost upravljanja 195

II. PODJELA SLU2BI U ZAJEDNICI 198 Sve6enftle obveze 199

2. Revnitelj crkve 201 3. Cuvar ku6nog inventara 202 4. Podrumar i sluIba gtednika 202 5. Gajenje gostoljubivosti 203 6. Podvornici stola i briga za kuhinjsko posude 203 7. Odgovornost za povjerene sluIbe 204

III. ODGOJ VLASTITOG PODMLATKA 205 1. Trajna briga za podmladak 205 2. Razlozi pomanjkanja pustinjaadh kandidata 207 3. Uvjeti redenja u pustinji Blaca 208

IV. MISLI IZ POSUVREMENJENIH PRAVILNIKA 209 1. Posuvremenjeno Pravilo iz 1875. godine 209 2. Poku6aj obnove 1897. godine. 211

Popis misnika pridru2enih pustinji Blaca 214

Zakljueak 219

KAZALO vaznijih osobnih imena u tekstu 227

KAZALO vaznijih mjesta 233

Sadriaj 237

240

PREDGOVOR

Br. 413/92.

Blaca su nastanili bjegunci iz Poljica bjekd pred _Turcima, koji su nadirali kroz Bosnu i Hercegovinu. Htjedoge sa'euvati svoje hrvatsko ime i svoju Icskansku vjeru. Sa sobom ponijege drveni lik Majke Bo2je poznat pod imenom Gospa Blataaca. Taj drveni kip ostade nam jedinom uspomenom nakon tragfenog posiara gto pohara Blaca. Neizgorjela Gospa! Zanimljiva pojedinost! Ali i oata podudarnost onih dana i nagih dana.

2ivot zajednice u Blacima dobar je dokaz da krkanstvo i u najte2im (ne)prilikama mote biti vrlo 2ivotno. Tih godina na mnogim je stranama nage stare Domovine poamalo novo razdoblje. I u Blacima takoder! Sve6enici glagoljagi nastanjeni

u prodolini blataekoj, uz spilju Ljubitovicu, na krilima ideala vjere poletjege vrlo visoko. I duhovno i materijalno. Opeeatige svoje opeea6eno vrijeme. Nama i nagoj generaciji dobrodogla i odliena pouka. Zorna i konkretna, s mnogo detalja gto ih ponosno moiemo istaknuti.

Ova knjiga o duhovnosti eimbenika blataeke pustinje i njezine povijesti rodena je u vrijeme ractanja nage dr2ave Hrvatske. Ni brodovi, ni kognice, ni barili vina, ni naein obrade zemlje, ni znamenita biblioteka, ni interesantna zvjezdara... nisu rodili Blaca. To se tek kasnije dogodilo. Blaca su roctena iz - vjere! Bez vjere koja u brdima i tvrdoj stijeni prkosi neda6ama zivota voctena pouzdanjem u Boga, bez vjere 2ivotvorne i stvaralaeke — Blaca se ne mogu razumijeti!

Stoga iskrena hvala piscu ove knjige, istraIivaeu i povjesniearu don Jurju Batelja, koji je dogao na nag otok Brae nogen 2eljom i sebe i braeu ljude upoznati s bogatstvom duha koji je upisan u »Pravila« dru2be blataeke. Ovdje se do2ivljava pravilo prvog psalma: »Blago eovjeku koji u2iva u Zakonu Gospodnjem. On je kao stablo zasacteno pokraj voda tekuaica gto u svoje vrijeme plod donosi; like mu nikad ne vene, sve gto radi dobrim urodi« (Ps 1, 1-3).

Hvarsko-braelco-vigka biskupija, koja 1997. slavi svoju 850. obljetnicu, svjesna je da su Blaca dragocjeni biser njezine povijesti, rado je prihvatila biti izdavaeem ovako znaeajnog djela htiju6i i time zahvaliti Bogu i Gospi za osilna djela koja nam ueini Gospodino (usp. Ps 126, 3).

Hvar, 5. rujna 1992.

+ Slobodan gtambuk, biskup hvarsko-braeko-vg ki

IV

UVODNE NAPOMENE

0 povijesti pustinje Blaca postoji nekoliko objavljenih radnji. 0 njoj je pisao dnevni i tjedni drugtveni tisak. Istina, ti su napisi pisani u posebnim prigodama i pretresali su nereligioznu dimenziju Iivota u pustinji Blaca. Njihova je pozomost vise upravljena na nju kao na mjesto prvorazrednog pielinjaka, Ili na njene sve6enike kao vlasnike brodova i zvjezdarnice. Rijetko se govorilo o nloj kao o sve6enRkoj pustinji, mjestu bogoslu2ja i posve6enja. Neke enciklopedije je niti ne spominju, a pregu6uje ju i katolidca literatura. Ta 6utnja o pustinji Blaca i njezinu Pravilniku jest razlogom da je ne spominje niti povijest Crkve u Hrvata niti svjetski prir&nici krkanske duhovnosti.

Zbog cinjenice da je do sada objavljeno vise povijesnih podataka, zasnovanih uglavnom na »Povijestnim crticama o Pustinji Blacao koje sastavi i otiska don Nikola MilRevie - stariji u Blacima 1897. godine, odluao sam istraNti i kao doprinos povijesti duhovnosti Crkve u Hrvata dati prikaz glavnih povijesnih zbivanja u pustinji Blaca i Pravila po kojem se ravnala i 2ivjela ova osebujna sve6eni6ka i svjetovnja&a »redovni&a« obitelj.

Upravo zbog gutnje o Pravilniku Pustinje, • zapravo o njezinim Konstitucijama - odredbama za unutarnji 2ivot, koji je javnosti ostao gotovo nepoznat, a odnjihan je u glagoljagkoj

1 LEDIC G., Zaboravljeni astronom, u: Vijesnik u srijedu, od 19. IX. 1956; MIRKOVIC V., Metafora Blaca, u: Vjesnik, od 23. XI. 1962; ZIVKOVIC Z., Zvjezdarnica u braokoj pustinji, u: Vjesnik, od 27. IV. 1956. i dr.

kolijevci i bio bogat neprolaznim duhovnim porukama, te je sluzio kao stoner oko kojega se savijala i uzdizala pustinja Blaca, odlu6ih pro&iti njegov nastanak i njegov sadr.laj. On je odraz one izvornosti koja je obiljezila vlastitost glagoljakva u bogatoj kulturnoj bakini Katoli6ke crkve i hrvatskog narodnog bi.6a.

U tijeku pretresanja 6njenica vezanih uz sam Pravilnik pustinje Blaca, neeu rabiti pojam »Izjava Pravilnika«, premda je to njegov najstariji oblik. Posluzit 6u se za nj izrazom Pravilo ili Pravilnik. Tako ga naime naslovljuje don Nikola Milicevic - st., redaktor najstarije hrvatske kodifikacije iz 1897. godine, u drugom hrvatskom izdanju 1907. godine. Osim toga, kra6i je oblikom i vjerodostojnije izrMe smisao koji se odnosi na »Izjavu Pravilnika«.

U predstavljanju Pravilnika koilstio sam brojne dokumente, darovnice, oporuke i kupoprodajne ugovore. Ti se dokumenti nalaze sa6uvani u arhivu biskupske kurije u Hvaru, u l'upnom uredu u Nerelikima, u arhivu kapelanije Murvica, u arhivu lupe Bol na Bra'6u. DjelomMno su rasuti u arhivu HAZU u Zagrebu, a ima ih u Tajnom vatikanskom arhivu u Rimu i u Dr2avnom arhivu u Veneciji.

Radi lakgeg pristupa povijesnim vrelima koja su op6e narodno blago gto ga je Crkva godinama stvarala i njime svoj narod kulturno preporadala i oplemenjivala, te zbog duznog pogtovanja prema bagtini, bilo bi dobro da se gto prije razmrsi '6vor sporenja o nadlelnosti nad njima izmedu Hvarske biskupije, kojoj su otudeni, i svjetovne vlasti koja ih je godine 1963. »zape6atila« i tako uanila nedostupnima ne samo crkvenim ljudima nego i kulturnoj javnosti uop6e.

Budu6i da raspravljam o specifi6nom na&nu duhovnog livota, to jest o pustinjacima, usputno cu spomenuti okosnice

pustinjagtva na nekim dalmatinskim otocima i ljude koji su u nastojanju oko gto vjernijeg nasljedovanja Isusa, siromaha i isposnika, izabrali za svoje obitavaligte te puste i neplodne krajeve. A jer po idealu i srodnosti, pa i konstitucijama po kojima su uredivali svakodnevni 2ivot, pripadaju drugim sve6eniadm pustinjama i pustinjama za djevice, kratko 6u spomenuti i te pustinje. Napominjem da se za pustinju Dra6eva Luka rabe ovi hrvatski nazivi: Dra6eva Luka, Dra6evluka i Dra6eva Lu6ica. Budud da su uz pustinje Dra6eva Luka, Zmajeva spilja i Silvio povezane osobite povijesne zna6ajke, posvetit 6u im posebnu pozornost.

Kako nisam uspio pronad. mati6no Pravilo pustinje Blaca, ne ufam se donijeti niti kona6an sud o njegovu izvornom sadr2aju. Stoga ova rasprava mote dati 6itaocu bitne obrise njegova prvotnog sadr2aja. Vjerujem, da 6e biti dovoljno jasan pokazatelj onih misli i te2nji koje su oblikovale unutarnju disciplinu, izgled Pustinje i duhovni 2ivot pustinjaka u Blacima.

U pretresanju Pravilnika rabit 6u za ovu sve6eralu Pustinju one nazive koji se nalaze zabiljeeni u odgovarajuaim dokumentima: Pustinjaaca Skupkina, Bratstvo, Drugtvo, Zadruga, Pustinja i Manastir, a za njezine stanovnike: redovnici, sveaenici-pustinjaci, monasi, eremite i romiti. Uvijek se razlikuju misnici pustinjaci od pustinjaka koji su uzdignuti na stupanj (»grado«) sulDraae (»confratello«), a ovi pak od svjetovnjaka, posluge i te2'a.ka a Pusfinji. Napominjem da se ova Pustinja u talijanskim izvOrima-sPorninje kao: Convento, Romitorio, Ospizio, Monasteio, Congregazione, Eremo, a u latinskim vrelima kao Congregatio i Haeremo.

Napominjem da se u spisima i u pu&om govoru Ju2ne Hrvatske udomio izraz »picokara« gto potje6e od talijanske

VII

rije6i »pinzocherao, a ozna6uje nadasve pobo2nu 2enu. U tom smislu rabi se i u predstavljanju clanica pojedinih pobo2nih zajednica, posebno za pripadnice pustinja&og stale2a. U tom cu ga smislu rabiti u ovom predstavljanju pustinja6kog 2ivota na otoku Bra'6u.

Dokumente na latinskom i talijanskom jeziku prenosit cu vjerno izvorniku. Pravodobno cu upozoriti na odgovaraju6e dopune i pojagnjenja koja smatram potrebnima radi lakgeg 6itanja i razumijevanja tekstova gto su obilje'±eni jezMnom kulturom pisca iii sastavlja6a spisa - ili pak vremena u kojemu su nastali. Isto tako ukazat 6u i na pogregke nastale zbog brzine pisanja iii prepisivanja.

Iako sam uznastojao, nisam ipak uspio pronad dokument kojim je Sv. Stolica odobrila Kongregaciju pustinjaka u Dalmaciji, iz kojeg bi se vidjelo i Pravilo po kojem su ivjeli. Neosporna je 6injenica da su imali zasebno Pravilo koje je tijekom povijesti bilo preuredivano, posuvremenjivano i ubla2avano (»addoIcito«). Ta prilagodba je igla do to mjere da se u njemu izgubila kontemplativna dimenzija, a prevladala pastoralna, gto vidimo iz njegove primjene u 2ivotu pustinjaka u Blacima.

Tekst najstarije poznate redakcije Pravila i tekstove dokumenata napisanih na hrvatskom jeziku tijekom minulih stolje6a, a koji poma2u boljem razumijevanju njegove biti i poruke, navodit cu u arhaMnom obliku. Onim to s nakanom da sa6uvam njihovu ljepotu i da se upozna razvojne putove hrvatskog jezika na ovom prostoru krgne, ali zaslugom sve6enika glagoljaga, vigestruko plodne hrvatske grude. Njihov je izvorni tekst to aktualniji gto tuma6i i predstavlja 2ivot u pustinji Blaca u raz1Mitim stadijima njezina postojanja i u sluIbi su pojagnjenja njezina Pravilnika.

Razli6ito nazivlje sve6enika glagolj8a, starohrvatskog liturgijskog jezika i pisma glagoljice, odnosno njezine verzije -hrvatske 6irilice, koja se naziva »bosanaca« iii »poljiaca«, nije mogu6e u tekstu prevesti jednako na svim mjestima. Stoga sam uznastojao pojmove »prete illirico« iii »eremiti schiavoni« prevesti pojmovima »hrvatski sveenik«, »pustinjaci glagolja§i« ili jednostavno »glagoljagi« za razliku od sve6enika pustinjaka koji su misili latinskim jezikom. Pojmove pak »rito illirico« i »riatuale illiricum« preto*tio sam u hrvatski jezik izrMajem »hrvatski obred«. Isto tako sam pojmove »illirico idiomate« i »idioma volgare« preveo kao »hrvatski jezik«, »pu6ki« iii »narodni« jezik da se tako bolje istakne razlika s latinskim jezikom iii talijanskim pismom i govorom koji su na svoj na'an favorizirani na ugtrb hrvatske jezikoslovne, religiozne i narodne bakine.

Zbog osobitosti rada i bremenitosti 'injenica usredoto6ujem se samo na bitne znaajke i obrise kojima je odreden i jasno uo6ljiv povijesni slijed &njenica kao i stvaranje Konstitucija za uredenje unutarnje discipline. Zato je radnja podijeljena u dva dijela. U njima se razabire povijest sve6eniae pustinje Blaca to sadr2aj i poruke njenog Pravilnika. Zbog neopstojeee numeracije dokumenata razasutih u brojnim arhivima, naslovljivat 6u ih nomenklaturom kako to stoji u izvorniku iii pak sam, voden smislom koji proizlazi iz njihova sathlaja.

Budu6i da se sam Pravilnik doimlje siromagan biblijskim i teolo§kim odrednicama, predstavit 6u ga uz tekstove bogate duhovne bakine gto su je, 2ivotom i naukom, kroz raziRita povijesna razdoblja, stvarali misnici pustinje Blaca.

IX

Zahvaljujem na porno& brojnim savjetnicima i suradnicima u ostvarenju ovog djela: prof. dr. V. Zagorcu i prof. dr. J. Ladiki, koji su u ime Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu prouali i za tisak odobrili ovaj habilitacioni rad; zatim prof. dr. S. Cvitkovitu, dr. M. Bogovitu, don J. Santicu, don J. Jelindtu, don A. Ursku, tt.ss. Slu2benicama Milosrda u Nere2igtima, cc.ss. Kteri Bo'je Ljubavi u Supetru, gosp. I. Nekitu, te prof. J. Ricovu i s. B. Burkuga, lektorima.

Osobita rijee' zahvale neka bude retena Mons. Slobodanu tambuku, hvarskom biskupu, koji je pratio i prihvatio ovaj

rad, te omogutio da Hvarska biskupija kao izdavae' pridonese jog jedan obol te mjesne Crkve hrvatskoj katolitkoj i drugtvenoj javnosti.

Hvala i don Anti Skobalju iz Duta u Poljicima. Taj je gorljivi svetenik, zupnik, odgojtelj svetenkkih naragtaja u splitskoj nadbiskupiji i pisac »Obrednih gomila«, svojom knjigom »Vjera starih Hrvata na reljefu u Zmajevoj spilji na Bratu« te teznutem da osobno ostvari ideale Kristovih svetenika gto ih namrijege brojni, misnici, upnici i pustinjaci, zaiskrio ovo istra2ivanje. K tome, brojnim je poticajima i zanimanjem doprinio da se ovim prikazom prouti i predo& jog jedan segment bogate krgaanske bagtine u hrvatskom narodu.

KRATICE

AB Archivalia Brattiensia, HAZU, Zagreb.

ABKH Arhiv biskupske kurije u Hvaru.

AC Archivum Congregationis de Propaganda Fide, Rim.

AKM Arhiv kapelanije Murvica u ±'upnom uredu Bol.

APB Arhiv pustinje Blaca (Izlo'Apeni fundus) u pustinji Blaca.

ASV Archivum Secretum Vaticanum.

DS Dictionnaire de Spiritualitd, izd. Beauchesne, Paris 1960, sv. I. i sv. X.

DI Dichiarazione dell'Instituto de'Sacerdoti Secolari abitanti nella Solitudine, o sia Eremo di Blazza (Izjava zajednice svjetovnih sve6enika zitelja u osami iii pustinji Blaca), 8. Gennaro 1726, u: PER, str. 27 - 38. Ovaj ovjerovljeni talijanski prijevod ue'injen je prema matknom Pravilu iz 1926. godine.

FB I Fascikl: Pustinja Blaca br. I, u: ABKH.

FB II Fascikl: Pustinja Blaca br. II, ABKH.

HAZ Historijski arhiv u Zadru.

IN IVAN NEMCIC, Opomene Ivana . NemZka, Starjegine Pustinje Blaca, svojim drugovima pustinjacima i nasljednicima, Blaca, 20. prosinca 1790. u: PER, str. 106 -114.

IP Izjava Pravilnika uprave Skupgtine slobodnog svjetov- no-sveeenkkog staliga pod odvitovanjem Bl. Djev. Marije uznesene na Nebo u Pustinji Blaca; to jest, u pustogi, koja bi priznata po Gosp. Pavlu Balbi Knezu Brae'a. Sastavio ga je don Frane Nem66 8. sije&ija 1726. godine. Redakcija iz 1897. god., u: MIL, str. 92 - 98. Hrvatska redakcija prema DI.

M DS Fascikl: Pustinje Murvica, Dra'6eva Luka i Silvio, u: ABKH

XI

Opei gematizam Katolkke Crkve u Jugoslaviji - Cerkev v Jugoslaviji 1974, Zagreb 1975.

Opere ascetiche di Basilio di Cesarea (a cura di NERI U.), izd. U.T.E.T., Torino 1980.

PER li Reverendi Sacerdoti Secolari abitanti negli Eremi di Valdespina, e Blazza nell'Isola della Brazza Diocesi di Lesina, Venezia 1785. (Ova zbirka dokumenata sadr2i najzna6ajnije povijesne dokumente sve6eni6kih pustinja Dra'6eva Luka i Blaca).

Pravilnik Uprave Pustinje Blaca na Braeu; Samostana - Udruibe svjetovnih Sveeenika; pod Podkroviteljstvom Bl. Dj. Marije uznesene na Nebo, Blaca 1907, u PSZ. (U istoj su knjizi objavljeni Pravilnik Uprave Pustinje Draeeveluke i Pravilnik Uprave samostana Picokara Du tie kod Dreeveluke).

RACKI F., Thomas Archid., Histor. Salon. V, 6.

Redovnieka pravila, (priredio BORAK H.), izd. Biblioteka »Brat Franjo« i »Krkanska sadagnjost«, Zagreb 1985.

Sacra Congregatione De'Vescovi e Regolari, Serafini Consultazione Pharen. et Spalaten. Iurisdictionis Administrationis et Substitutionis, Roma 1886.

SPOMENICA u povodu 500. god. osnutka dominikanskog samostana u Bolu 1475 - 1975, izd. Provincijalat hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu, Bol - Zagreb 1976.

Status Animarum Kapelanije Blaca u NereEkima.

Status Animarum Neresis: Numero dell'anime d'Neresi e suo distretto, Raccolto _da me Girolamo Bonacci Parroco di Neresi, et Arciprete della Brazza, l'anno 1736, 1767, 1776, 1787, u LAN.

gematizmi hvarske biskupije: Schematismo della Diocesi di Lesina e Brazza per l'anno 1840, Zara 1840. Schematismo della diocesi di Lesina, Spalato 1865. Status personalis et localis dioecesis Pharensis et Brachiensis pro anno 1884, Split 1884. Status personalis et localis dioecesis Pharensis et Brachiensis pro anno 1886, Zadar 1886.

XIV

Catalogus Cleri saecularis et Regularis dioecesis Pharensis, Brachiensis et Issensis ineunte anno Domini 1896, Split 1896.

Valierova vizitacija hvarske biskupije 1579. (priredio FRANULI J.), u: Prilog Vjesnika hvarske biskupije, Hvar 1976.

2upni arhiv u NereIikima.

2itja Konstantina Cirila i Metodija i druga vrela (preveo i protumaao Josip BRATULIC), izd. Krkanska sadagnjost, Zagreb 1985.

XV

LITERATURA

AMORT E., Vetus disciplina Canonicorum Regularium & Saecularium. Ex documentis magna parte hucusque ineditis a temporibus Apostolicis usque ad Saeculum XVII. Critice, & moraliter expensa, Vol. I., Venetiis MDCCXLVII.

AUGE M., Ritorno alle origini. Lineamenti di spirituality dell'antico monachesimo, izd. Rogate, Roma 1984.

BALTHASAR H. U. V., Die Grossen Ordensregeln, Johannnes Verlag Einsiedeln, Trier 1988.

BARTOCETTI V., Il Collegio illirico di San Pietro e Paolo di Fermo (1663-1746), Fano 1935.

BATELJA J., Brae naKih djedova I, u: Braeka Crkva, 11 (1989) br. 2, str. 1, 9. —, Bra nagih djedova II - Pustinja Silvio (1), u: Braeka Crkva, 12 (1990) br.

1, str. 1 - 2. —, Bra nagih djedova HI - Pustinja Silvio (2), u: Braeka Crkva, 12 (1990),

br. 2, str. 6 - 7.

BELIe P., Uvod i prijevod djela »Opgirna pravila u pitanju i odgovoru« Sv. Bazilija Velikog, u: Redovniaa Pravila, (Priredio BORAK H.), izd. KS i Biblioteka »Brat Franjo«, Zagreb 1985, str. 85 - 101.

BERIC D., Neke »Likarice« pisane eirilicom na Brau u XVII. vijeku, u: Braeki zbornik br. 3 (1957) Split, str. 199 - 207.

BERNARD C. A., Compendio di Teologia Spirituale, izd. University Gregoriana Editrice, Roma 1976.

BIANCHI C.F., Zara Cristiana, sv. I, Zara 1877; sv. II, Zara 1879.

BOUYER L., Spirituality dei Padri, izd. Dehoniane, Bologna 1968.

BRATULIa J., Glagoljica i glagoljai u Poljicima, u: Polfieki Zbornik II, Zagreb 1971, str. 141 - 149.

BROMATO C., Storia di Paolo IV. Pontefice Massimo, Vol. I., Ravenna MDCCXLVIII.

BUCAN-ZELIC E., Upotreba bosaneice u Splitu, u: Moguenosti br. 11 (1956), Split, str. 869 - 875.

BURIe J., Libri croati pubblicati a cura della S. Congregazione di Propaganda Fide: Sacrae Congregationis de Propaganda Fide

XVI

Memoria rerum. 350 anni a servizio delle missioni, izd. Herder, Rom-Freiburg-Wien 1973. str. 827-841. Pobjeda geaveta, u: Novi tivot, br. 4(1966) str. 246-257.

CACCIAMANI G., Eremitismo, u: Dizionario Enciclopedico di Spiritualitd, sv. I, izd. Studium, Roma 1975, str. 683 - 687.

CATTALINICH G., Storia della Dalmazia, Vol. III, Zara 1835. Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della Repubblica veneta con un saggio sull'amministrazione pubblica veneta e del regno d'Italia, Spalato 1841.

CICARELLI A., Osservazioni sull'Isola di Brazza e sopra quella nobilta, Venezia 1802.

CRONIA A., L'enigma del glagolismo in Dalmazia, Zara 1925.

CVITANIC A., 0 vainosti proueavanja specifienosti poljiekog statutarnog urectenja, u: Poljieki Zbornik II, Zagreb 1971, str. 73 - 92.

CULINOVIC F., Driavnopravni poloiaj slobodnih opeina Poljica, u: Poljieki Zbornik II, Zagreb 1971, 43 - 60.

Detti inediti dei Padri del deserto, izd. Qiqajon-Comunita di Bose, Magnano 1986.

DOROTIC T., U pustinji Jubavi (Eremo Blaca), izd. HKD sv. Cirila i Metoda, Zagreb - Dakovo 1986.

DOYERE P., Eremitisme en Occident, u: DS, sv. IV, n. d., st. 953 - 982.

DUMEIGE G., Notae de historia spiritualitatis in aetate patristica, izd. Pontificia Universitas Gregoriana, Romae 1965-66.

ETEROVIC I., Benediktinci na Postirskom podrueju, u: Spomenica »Postirag, Zagreb 1981, str. 17 - 61.

FERRERO F., Eremitisimo individuale in Occidente, u: Dizionario Degli Istituti di pelfezione, sv. III, izd. Paoline, Roma 1976.

FRANULIC J., Crkvene prilike u Nereligeima na Braeu po zapisnicima biskupskih vizitacija (1585-1928) /diplomski rad iz crkvene povijesti, na Katoliekom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu - Teologija u Splitu, Split 1976, strojopis. Smotra Bogu posveeenih osoba iz Nerelis'ea na Braeu, otisak iz »Slutbe BoZie« 1/91.

GUILLAUMONT A., Aux origines du monachisme chretien, Bellafontaine 1979.

HAMM J., Apokalipsa bosanskih krstjana, u: Slovo br. 9-10 (1960), Zagreb, str. 43 - 104.

HERCIGONJA E., Nad iskonom hrvatske knjige, izd. Liber, Zagreb 1983.

XVII

Povijesni, drugtveni i kulturno-ambijetalni uvjeti ,nastanka i razvoja hrvatskoga glagoljakog tiska, u: Slovo br. 34 (1984), Zagreb, str. 17 - 61.

HORVAT K., Glagoljagi u Dalmaciji poeetkom 17. vijeka t.j. godine 1602-1603, u: Starine, Knjiga 33, izd. JAZU, Zagreb 1911, str. 537 - 564.

IVANOIO S., Povjestne crtice o samostanskom III. Redu sv. 0. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i Poraba Glagoljice u istoj redodriavi sa prilozima, Zadar 1910.

IVEKOVIO C.M., Najstariji samostani na dalmatinskim otocima, u: Rad, Knjiga 242, izd. JAZU, Zagreb 1931, str. 216 - 226.

JAPUND2Ia M., Matteo Karaman (1700 - 1771), arcivescovo di Zara, Roma 1961.

JURIC J., Collegium Illirycum Lauretanum. Romae, Pontificium Institutum Orientale, 1932. (neobjavljena doktorska disertacija).

JUTRONIC A., Poljieani na Braeu, u: Poljk'ki Zbornik 2, Zagreb 1971, str. 213-220. Vizitacije u Arhivu biskupske kurije u Hvaru, u: Starine, knj. 51, Zagreb 1962, str. 113-223. Iz kulturne proglosti Braea, izd. Matica hrvatska, Split 1970.

KARAMAN M., Del clero illirico (Izvjegtaj Kongregaciji o sveeenicima glagolja:sima) 1741. /Arhiv Kongregacije za evangelizaciju naroda, Rim, Miscellanea: Bosnia, Tomus II/.

KOVAOIO S., Glagoljanje i glagoljagi u srednjoj Dalmaciji za vrijeme hrv. nar. preporoda, u: Zadarska revija, br. 4-5 (1987), Zadar, str. 358 - 372. Najstariji izvjegtaji o stanju Makarske biskupije u Tajnom Vatikanskom Arhivu (1626-1658), izd. Nadbiskupski arhiv - Split, Split 1975.

La Regola delle Romite (Anonimo del XIII secolo), izd. Ancora, Milano 1989.

LECLERCQ J., Spirituality del medioevo. Da S. Gregorio a S. Bernardo (sec. Dehoniane, Bologna 1969.

LIALINE C., Eremitisme en Orient, u: DS, sv. IV, st. 936 - 953.

LOVRIC I., Biljegke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i iivot Stanislava Soeivice, lzdavaelci zavod HAZU, Zagreb 1968.

MASSEIN P., Monachisme non chretien, u: DS, sv. X, st. 1525 - 1536.

MIHANOVIC N., Poljica u viziji vremena i krajolika, u: Poljieki Zbornik Zagreb 1971, str. 5 - 8.

MILCETIo I., Hrvatska glagoljska bibliografija, Starine - knjiga XXXIII, izd. JAZU, Zagreb 1911.

MILINOVIC 0.S., Crtice o slovenskoj liturgiji, Zadar 1880.

XVIII

MIQUEL P., Naissance et Developpements du monachisme chretien, u: DS, Sv. X, st. 1536 - 1557.

MO SIN V., Najstariji rukopis Poljiekog statuta i problem redakcije statuta, u: Poljieki Zbornik //, Zagreb 1971. str. 9 - 19.

MU2Ie I., Podrijetlo i pravjera Hrvata. Autohtonost u hrvatskoj etnogenezi na tlu rimske provincije Dalmacije, izd. Zbornik Kaeie, Split 1991.

OSTOJIC I., Benediktinci u Hrvatskoj, izd. Benediktinski Priorat - Tkon, sv. I, Zagreb 1963; sv. II, Split 1964. Benediktinci glagoljagi, u: Slovo br. 9-10 (1963), Zagreb, str. 14 - 42. Benediktinska opatija u Povljima na otoku Brat', Split 1934.

PENNOTTO G., Generalis totius Sacri Ordinis Clericorum Canonic. Historia Tripartita, Izd. Typographia Camerae Apostolicae, Romae MDCXXIIII.

PERA M., Poljieki statut, izd. Knjiievni krug, Split 1988.

PETRICIOLI I., Gractevni i umjetnielci spomenici srednjega vijeka na zadarskim otocima, u: Zadarsko otoeje, Zbornik, izd. Narodni Muzej u Zadru, str. 79 - 108.

PRODAN I., Uspomene. Borba za glagolicu. POVIEST GLAGOLICE I NJE IZVORI. I. dio, Zadar 1900.

Pustinja Blaca. Izloiba Regionalnog Zavoda za Zatitu spomenika kulture -Split i Braekog Muzeja, (Uredio BELAMARIC J.) Split 1982.

RITIG S., Povijest i pravo slovengtine u crkvenom bogosluiju, sa osobitim obzirom na Hrvatsku, Zagreb 1910.

SANT'AGOSTINO, La Regola, izd. Citta Nuova, Roma 1986.

SOLDO J.A., Franjevaelca Provincija Presvetog Otkupitelja (Sematizam), Split 1979.

STIPISIe J., Zbirka isprava iz Arhiva dominikanskog samostana u Bolu, u: Spomenica u povodu 500. god. osnutka dominikanskog samostana u Bolu 1475 - 1975, n.d. str. 213-227.

SANJEK F., Crkva i krgeanstvo u Hrvata 1 (Srednji vijek), izd. Krgeanska saddgnjost, Zagreb 1988.

SESNIC V., Bol - Povijesni, gospodarski i kulturni prikaz naselja i pueanstva, u: SPOMENICA u povodu 500. god. osnutka dominikanskog samostana u Bolu 1475 - 1975, izd. Provincijalat Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu, Bol - Zagreb 1976, str. 9-38.

SIMUNOVIa P., Toponimija otoka Bra6a, u: Braeki Zbornik br. 10 (1972) Supetar 1972.

SKOBALJ A., Vjera starih Hrvata na reljefu u Zmajevoj spilji na Bran, Duce 1986.

XIX

SPIDLIK T., La spirituality dei Padri greci e orientali, izd. Borla, Citta di Castello 1983.

.SPIDLIK T./GARGANO I., La spirituality dell'Oriente christiano. Manuale sistematico, izd. Pontificium Institutum Orientale, Roma 1985.

‘STAMBUK S., Od Murvice osta samo mrvica!, u: Braka Crkva, br. 1 (1986) str. 7.

TEFANIC Nazivi glagoljskog pisma, u: Slovo br. 25-26 (1976), Zagreb,-str. 17 - 76.

SUTRIN R., Sveeenici Lueani i iupnici Luke, u: Zupa Luka na Dugom otoku. 0 100. obljetnici obnove zupne crkve Svetoga Stjepana Prvomueenika, izd. Zupni ured Luka, Zagreb 1988, str. 47 - 68.

TEN SEK T., Poeeci kr§eanskoga monagtva, u: Redovnieka pravila (Priredio BORAK H.), izd. KS i Biblioteka »Brat Franjo«, Zagreb 1985, str. 17 - 44.

VANINO M., Dalmacija zahtijeva biskupe vjate hrvatskom jeziku (1604), u Croatia Sacra br. 5 (1933), Zagreb, str. 89 - 96.

VRSALOVIC D., Povijest otoka Braea, Supetar 1968. Muzejska zbirka dominikanskog samostana u Bolu, u: Spomenica u povodu 500. god osnutka dominikanskog samostana u Bolu 1475 - 1975, n.d. str. 229-249.

VITEZIC I., La prima visita apostolica postridentina in Dalmazia (nell'anno 1579). Doktorska disertacija iz 1955. god., na Papinskoj Universi Gregorijana, Facolta di storia ecclesiastica. Strojopis. Izdan dio radnje.

Zapaianja na otoku Braeu (Skraeeno izdanje Cicarellijeve knjige »Osservazioni sull'Isola di Brazza e sopra quella nobilta«), Biblioteka: »Brogld Libar«, knjiga IX, (uredio i preveo GLIGO V.), Beograd 1982.

ZAZINOVIC K., Ilirski kolegij Sv. Petra i Pavla u Fermu, u: Bogoslovska Smotra, Zagreb 1940., str. 296-299.

I. DIO

PRVO POGLAVLJE

PUSTINJATVO U DALMACIJI I NA OTOKU BRAtU

Pustinjacima nazivamo one krg6ane, mugkarce i 2ene, koji se pred bukom svijeta i uznemiravanjem ljudi povla6e u osamu, na samotno mjesto. Tu se, nogeni 2eljom za krkanskim usavrgavanjem, posve6uju isposnMkim naanom ivljenja: provode strogi post, priskrbljuju sredstva za Evot radom svojih ruku, nastoje zavladati porivima tijela i razmigljati, osobito kroz molitvu i '6itanje Svetog pisma, o prolaznostima zemaljskog ivota, to o postignu6u slave neba, koju je Isus obe6ao onima gto ga do kraja ljube.

Buduei da su ti krkani Evjeli u osami, uvrije1ilo se zvati ih monasima, prema gracoj rijea moms - samac, osamljenik, povue'en covjek. Monasima ipak ne nazivamo samo one pustinjake koji pojedinae'no 2ive pravim pustinja'6kim 2ivotom nego i one koji 2ive u pojedina'6nim ku6icama i1i kolibama, kao i one gto 2ive u organiziranim redovnindm zajednicama. Ovi posljednji provode zajedni&i 2ivot, ali se u zajednici niti jedan ne 6uti samcem nego kao jedan medu mnogom bra6om. Njih se naziva cenobitima prema gr&im rijeama »koincis bios« koje oznat'uju zajednMki 2ivot.

Ovdje ne dotiC'em pustinjagtvo na na'6in kako se to C'ini u Bibliji iii pak u izvankrkanskim religijama. Zelim, naime, spomenuti samo one znaajke pustinjagtva koje omogu6uju shvatiti zagto povijest krkanske duhovnosti vrednuje pustinjake i njihov man 2ivota po askezi gto je rodena, »a

1

potom i bitno hranjena, i s teologkih, eminentno kristologkih pretpostavki, koje su karakteristRne i isklju6ivo zasvjedo6ene objavljenom religijom. Nasljedovanje Krista, napugtanje svijeta ili sloboda od svjetovnih vezanosti i Evandelje stoIerne su pretpostavke krkanskog monakva.«2

Svojim naCInom Iivota i stvorenom bagtinom zauzeli su posebno mjesto u povijesti duhovnosti, a osebujnoku doprinosa dali su poseban peat teologiji duhovnosti. Imamo

naime, u vidu »da je povijest duhovnosti povijest ljudi u traIenju Bo2je ljubavi i sredstava kojima su se slu2ili za postignu6e takvog cilja«,3 a da je »duhovna teologija ona teologka disciplina koja, na temelju Objave, pretresa duhovno iskustvo krkana, opisuje njegov sustavni razvitak to otkriva ustroj i zakone«,4 uo'6ava se izvorna vrijednost prinosa gto ga povijesti duhovnosti i teologiji duhovnosti predadoge monasi upravo radi njihova vrednovanja Svetog pisma kao Evotnog nadahnu6a i susretika s Bogom. Oni nam podarige u nasljede brojne spise u kojima su zabiljeNli svoja razmigljanja o Bogu i iskustva o njegovoj ljubavi. Osobito svjedo6anstvo o tome donose zbirke njihovih misli i djela koje, premda ne obiluju teologkim raspravama, ipak poblisle osvjetljuju i tumaC'e duhovni 2ivot pustinjaka i na taj man otkrivaju istinu da je duhovnost »Iivljena dogrna«.5

Za'6etriik pustinja6kog monagt-va, koje se osobito plodno razvilo u Egiptu i na Srednjem istoku, bijage sv. Antun, nazvan pustinjakom i ocem pustinjaka. Taj su izvorni oblik

2 TENS' EK T., PoOeci krioanskoga monaitva, n. d., str. 17.

3 AUGE M., Ritorno alle origini, n. d., str. 28. 4 BERNARD C.A., Compendio di Teologia Spirituale, n. d., str. 37.

5 Zbirka »Izreke I djela svetih Otaca« prepuna je misli brojnih ueitelja pustinjaekog na'aina duhovnog iivota. Njihove su nam izreke i djela saeuvana kao »Govori Staraca.« Usp. APOPHTEGMATA PATRUM, u: PG 65, 71 - 440. i VERBA SENIORUM, u: PL 73, 741 - 1066; PL 74, 381 - 394.

2

pustinja6tva, koji je obilje2en pojedinanim 2ivljenjem, uz savjete iskusnoga duhovnog vode usavrgavali osobito sv. Pahomije i sv. Bazilije. Uznastojali su, naime, institucio-nalizirati monagtvo. Isli su za tim da pustinjake-pojedince uldju6e u ve6e iii manje zajednice kako bi redovitim duhovnim vodstvom i disciplinskim ustrojem lakse ostvarili evandeoske vrednote za kojima su tezili. Vrijedno je zabiljeEti da je Pahomije prvi zapisao i odredio pravilo za pustinjake, a Bazilije ih je »smjestio pod zajednMki krov, odredio im zajedniai stol i rad te ih obvezao na zajedniace vjeThe«.6

Glavne znaajke takvoga mona6tva oMovane su kroz nastojanja da u osami, u pustinji, daleko od vreve svijeta ozbilje, vjerno obdravaju6i evandeoske savjete, Evot u Bojoj nazo6nosti. Zeljeli su gto vjernije nasljedovati Isusa Krista, patnika i isposnika. Sredstva za postignu6e tako visoko zacrtana cilja bila su: strog isposnidd zivot, postovi i manualni rad, t'itanje i sustavno razmi§ljanje o biblijskim temama, hrvanje s napastima na grijeh, razmigljanje o prolaznosti '±ivota, te ustrajna molitva.

Mona6tvo se ubrzo u odnosu na sam za6etak mona§tva u Egiptu (sv. Antun 2ivi sredinom tre6eg stolje6a), 6irenjem krkanstva na danagenjem hrvatskom tlu, pojavljuje i na podr&ju srednje Dalmacije, osobito na otocima.

6 OSTallo I., Benediktinci u Hrvatskoj, sv. I, n. d., str. 71. Bazilije je, naime, igao za tim da poveie mondiki kontemplativni iivot s dnevnim aktivnostima, da bi tako monasi, kao krgeanski izobra2eni i svjedo6ki osposobijeni Ijudi mogli pod u svijet, a da se ne utope u njemu.

3

I. POJAVA PUSTIKIJA§TVA NA SREDNJEDALMATINSKIM OTOCIMA

Otoci u jadranskome moru od ranokrkanskog su doba bill obitavaligta ljudi koji su, odvojeni od svijeta, zeljeli sluNti Bogu i posved.vati se provode6i strog pokorni&i Iivot. Na otocima su se 6utjeli sigurnima pred navalom barbara i nevjernika. Osim toga, otoci su poradi svoga reljefnog sastava i blage sredozemne klime bili pogodno tlo za oblikovanje monagkog Evota i uredenja nastambi koje su se, bez ve6ih potegko6a, mogle urediti ill. prigraditi oko prirodnih pe6ina i spilja. Bilje2im njihovu nazot'nost radi lakgeg razumijevanja osobitosti pustinjaka u Blacima, to njihove srodnosti, odnosno razli6nosti s obzirom na druge redovnike, odnosno monahe koji su 2ivjeli na Brau.

1. Svjedooanstvo sv. Jeronima

0 postojanju ranokrkanskog monagtva na ovome podrikju syjedo& nam sv. Jeronim (4. st.). On nam, naime, tjege6i bogatog i blagodarnog znanca Julijana, s6iju je vjernost Bog iskugavao pozvavgi mu u dvadeset dana dvije (od tri) k6eri u vjet"ni 2ivot, ostavi ovo svjedoanstvo:

»Ti gradig samostane i izdriavag veliki broj svetih po dalmatinskim otocima. Ali bi bolje uradio kad bi i sam svet medu svetima iivio. Budite sveti, jer sam svet ja, govoti Gospodin (Pnz 19, 2; 20, 7). Apostoli se hvale, da su sve ostavili i pogli za Spasiteljem; a uistinu ne eitamo da su igta ostavili, osim mreie i lade. Ipak,

4

odredbom onoga koji Ce bid Sudac, dobivaju krunu, jer prinoseei sebe u prinos, ostavige sve gto su imali. Ne govorim ovo za pouku tvojih djela, niti zato gto bih htio da budeg kaluder medu svjetovnjacima, a svjetovnjak medu kaluderima. Od tebe oeekujem svekolike duhovne plodove, jer mi ka2u da se tvoje srce dab na bogogtovlje.«7

Uz ovaj podatak zapisan oko 405. godine, sv. Jeronim nam ostavi (oko 396. godine) jog jedno svjedo6anstvo o postojanju samostana na dalmatinskim otocima. Tjege6i svoga prijatelja, zemljaka, nekadagnjeg druga iz samostana, a tada biskupa Heliodora zbog prerane smrti njegova ne6aka Nepocijana, Jeronim iznosi vrline mladog Nepocijana i isti6e njegovu 2elju za samostanskim 2ivotom: >>I doe'im svaki dan gorage od 2elje iii da pode k misirskim manastirima, iii da pohodi mezopotamske zborove kaludera, ili bar da zauzme koju pustinju dalmatinskih otoka.«8

I sam je Jeronim bio monah. Provodio je i promicao monagki zivot, to je za nj odugevljavao muglci i Ienski svijet. Postoje indicije da je s njime u Betlehemskoj spilji provodio monagki Evot i njegov rodeni brat Paulinijan.

0 monagtvu u Dalmaciji sv. Jeronim nas isto tako izvjekuje pigu6i s±ivotopis sv. Hilarija. U njemu veli: »Kao u Egiptu tako i na dalmatinskim otocima pobo2ni ljudi u

7 Poslanica Julijanu LVII, u: MARKOVIO I., lzabrane Poslanice sv. Jeronima, sv. II, n. d., str. 242.

8 Poslanica XXXVII, Ibid., str. 30.

9 Usp. OSTOJIC I., Benediktinci u Hrvatskoj, n. d., str. 72s.

5

pustinjama prednja6e krkanskom narodu u zajedniaom recitiranju psalama (koru).01°

Ovi su nam podaci trostruko vazni. Svjedo6e, naime, da su u ranokrkansko doba u Dalmaciji 2ivjeli pustinjaci, da su neki od njih zivjeli i u zajednicama (jer se za njih grade samostani) i da je u javnom zivotu mona§ki divot bio visoko cijenjen.

Uz ova svjedo6anstva sv. Jeronima, koji je, rotten u Stridonu u Dalmaciji, dobro poznavao 2ivot i obi6aje svoga kraja, mo2emo se osloniti i na druge dokaze. Ti su dokazi, premda po sebi nemalen izazov znanstvenom istraNvanju, do danas ostali nedostatno istras2eni. Stoga zavreduju osobitu pozornost, ali i poseban pristup, koji ipak nadilazi ovdje zacrtan cilj istraIivanja. Spominjem tek toliko, da su ti dokazi uodjivi u brojnim spomenicima vezanim uz osobu i sveta&i lik sv. Antuna Opata, u6itelja drevnih egipatskih pustinjaka. Rije6 je o lokalitetima, crkvama, kapelama i nadasve zivom kultu njegove sveta6ke osobe. Spominjem i to, da se njegov liturgijski spomen slavio u Dalmaciji kao zapovijedani blagdan.11

10 ”Sicut Aegyptum, sic et insulae Dalmatiae, solitudines piorum hominum cum choris psallentium populo christiano exhibentur«, BIANCHI C. F., Zara Cristiana, sv. I, n. d., str.- 297.

11 Usp. FARLATI D., Illyrici Sacri, sv. III, n. d., str. 450.

6

0 postojanju ranog monagtva na dalmatinskim otocima zaklju'6ujem i na osnovu toponimskih podataka. Naime, »nekoliko oto&6a, sika i predjela na nagem jadranu od najstarijih vremena nose imena Koludar, Koludarac, Koludarica, Koludrov Dolac i slMno.12 Tim se imenima oznaavalo a i danas se jog, premda u u2em krugu ljudi, oznauje redovnika - monaha iii redovnice strogih redova.

Zanimljiv je i od znatne vaInosti podatak iz pisma gto ga papa Zosim napisa 417. godine Esihiju, biskupu solinskome. U njemu spomenu da su »vrlo brojne monagke zajednice u Dalmaciji«.13

I crkveni sabor u Saloni 530. godine ostavi nam dragocjeno svjedoanstvo. Raspravljaju6i, naime, o predstojnicima samostana, zabranio je i odredio da oni ne

12 Usp. OSTOJlo I., Benediktinci u Hrvatskoj, n. d., str. 73.0, samostanima i monasima na podruoju zadarskog arhipelaga, usp. IVEKOVIC C. M., Najstariji samostani na dalmatinskim otocima, n. d., str. 217 - 226. Buduoi da je koludar starohrvatski naziv za redovnika, monaha III koludrica za redovnicu, zakljueujem da su na tim mjestima u davnini postojale mona§ke pustinje iii samostani.

13 ))Coetus monachorum, quorum solitudo frequentior est in Dalmatiao, BIANCHI C. F., Zara Cristiana, sv. I, n. d., str. 297. Napominjem da ovo svjedoeanstvo Bianchi iznosi za potvrdu svoje tvrdnje da je dana§nja crkva sv. Kr5evana u Zadru u poeetku bila posveeena sv. Antunu Pustinjaku i da su je opsluiivali egipatski monasi.

7

smiju hodati okolo i bez prave potrebe ostavljati samostan na gtetu redovniC'ke stege.14

2. Predbenediktinsko razdoblje monagtva u Dalmaciji

Na srednjedalmatinskom podruju zabiljeeno je nekoliko samostana mona6kog tipa i prije dolaska benediktinaca. Vrijedne podatke o torn predbenediktinskom mona§tvu u Dalmaciji registriralo je nekoliko pisaca.15 Navodim ovdje poznatije pustinja26ke nastambe u Dalmaciji u to doba. Bijahu to samostani sv. Petra u Crikvini (VI - VII. st.) i Riiinice (IX. st.), oba pokraj Solina, to sv. Jere na Marjanu kod Splita.16 Spominju se i samostani sv. Ivana na otoku 2iriu,17 Prizidnice na otoku Ciovu,18 sv. Ivana u Stivanjem poIju u uvali Telakica na Dugom otoku (prije X. st.).19

14 Usp. RACKI F., Thomas Archid., Histor. Salon., V, 6. 15 Usp. OSTOJIC I., Benediktinci u Hrvatskoj, sv, I, n. d., str. 75 - 77; IVEKOVIC

C. M., Najstariji samostani na dalmatinskim otocima, n. d., str. 221; SKOBALJ A., Vjera starih Hrvata na reljefu u Zmajevoj spilji na Braeu, n. d., str. 131s; PETRICIOLI I., Gradevni i umjetnieki spomenici srednjega vijeka na Zadarskim otocima, n. d., str. 79 -108, 82.

16 Usp. OSTOJlo I., Benediktinci u Hrvatskoj, sv. I, n. d., str. 75s, 79, 82. 17 Usp.IVEKOVIo 6. M., Najstariji samostani na dalmatinskim otocima, n. d.,

str. 221. 18 Usp. SKOBALJ A.,-Vjera starih Hrvata na reljefu u Zmajevoj spilji na Braou,

n. d., str. 131s. 19 Usp. PETRICIOLI I., Gradevni i umjetnioki spomenici srednjega vijeka na

Zadarskim otocima, n. d., str. 82.

8

Tijekom povijesti i utjecaja Bizanta, osobito nakon borbe gto se u Bizantu u osmom stolje6u razvila u svezi sa gtovanjem svetih slika - ikon, na otoke Jadranskog mora sklonio se odredeni broj gr&ih monaha 6iji su tragovi nama danas prili6no nepoznati, ali su svojim posebnim naanom Iivota nadahnjivali one krkane koji su se Ieljeli odluciti za krkansko usavrgavanje po monagkom Iivljenju.

3. Benediktinska nazoanost i utjecaj

Dolaskom benediktinaca u osmom stolje6u, poanje novo razdoblje monagkog Iivota na jadranskom podru6ju all i u njegovu zaledu. Prema Cicarelllevu zapisu benediktinci su na Braai imali sedam samostana. 20 Ovdje posebno ne dotMem ustrojstvo njihova duhovnog 2ivota prema pravilu sv. Benedikta, njihova utemeljitelja, Ciji 6e monagki ilk donekle biti ideal i pustinjacima u Blacima. Izostavljam taj vid monagtva zato gto je ve6 obraden u brojnim studijama i jer je ovdje rije6 o pustinjacima na to&io odredenu lokalitetu. A taj se lokalitet, bez obzira na glagoljagku bagtinu i podudarnost glede monagkog ideala, ne mode vezivati uz bendiktinsku proglost.

20 Ciccarelli naime donosi podatak prema kojem je na Braeu bilo sedam benediktinskih samostana, i to: Sveti Ivan u Povljima, sv. Stjepan u Puoikima, sv. Lovre u Lovreeini, Mirje iznad Postira, sv. Marija s crkvom u Postirama, samostan u Murvici i sv. Andrija u nereMkom poiju, usp. ETEROVIC I., Benediktinci na postirskom podruaju, n. d., str. 32. Dr. Ivan ()stop& ustvrdio je da je samostan u Povljima sigurno postojao, za samostan u Pueigeima i onaj u Lovre6ini navodi da su vjerojatno postojali, a za sve druge o kojima je pisao Ciccarelli kaie da su sumnjivi i tobanji, usp. OSTOJIC I., Benediktinci u Hrvatskoj, sv. II, str. 390 - 405. U djelu A. CICCARELLI-a, Zapaianja o otoku Braou, n.d., spomenuto je samo'gest od sedam samostana. Izostavljen je samostan sv. Stjepana u Puoikima, usp. Ibid., str. 48. Potonju analizu i zakljuaak glede postojanja ovih samostana a s obzirom na Ciccarellijeve dokaze ne mogu na2alost donijeti, jer se njegov rukopisni sve2anj na koji se poziva ETEROVIC I.,: *Memorie degli antichi Romitori a Monasteri nail' Isola della Brazza« zagubio i yea godine 1988. nije ga bilo u Arhivu 2upe Pueigee.

9

4. Pustinjaci posluiitelji crkava

Bilo je to i eremita koji su jog u XVI, XVII. i XVIII. st. 2ivjeli kao 6uvari, sluIitelji i sakristani osamljenih crkava, zavjetnih kapela ili zapugtenih benediktinskih crkava. Ti su pustinjaci obi6avali nositi posebno odijelo, 2ivjeli su kao celibatarci, zasebno iii po nekoliko njih zajedno. UzdrIavali su se radom iii prognjom. Zvali su se eremiti, a u narodnom govoru remete, remote, romiti i pustinjaci. Po svoj se prilici bag po njima zadrIao u narodu obi6aj da se crkvene slu2itelje iii sakristane svjetovnjake naziva remetama.21

5. Pustinjaci franjevaoke loze

Spomenuti cuvari pojedinih crkava iii samostanskih bogoslu2nih mjesta bitno se razlikuju i nemaju 6vrgau svezu s eremitima iii pustinjacima koji su poznati kao svjetovnjaci - tre6oreci sv. Franje. Ti su se, naime, pustinjaci zvali posebnim imenom: »Remeti od Pokore« (Heremitae s. Francisci). Oni su na dalmatinskim otocima i priobalnom podru6ju po6eli ivjeti od sredine trinaestog stoljeea. Prepoznatljivi su po svojstvima znaajnim za krkanske pustinjake, a vlastitosti im izviru iz injenice zajedni&og 2ivota i ops1u2ivanja pravila gto ga

ostavi sv. Franjo Asigki.22

21 Usp. OSTOJIC I., Benediktinci u Hrvatskoj, sv. I, n. d., str. 77. 22 Usp. IVANolo S., Povjesne crtice o samostanskom III Redu sv. 0. Franje

po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i Poraba Glagoljice u istoj redodriavi sa prilozima, n. d., str. 17s.

10

6. Redovnici na Braou suvremenici murviokih eremitaia

Zaaetak pustinjaakog 2ivota spomenutih pustinjaka posve je razliait od naaina 2ivota i djelovanja eremita u braakim pustinjama, toanije u murviakim eremita2ima i u Blacima.

Razhaft od njihova bijage i 2ivot redovnika velikih crkvenih Redova. U kakvom su suodnosu bili pustinjaci i redovnici velikih redovniakih obitelji na Braau takoder nije predmet ovoga istra2ivanja. Ipak mi se aini znakovitim spomenuti da se gotovo istodobno s oformljivanjem murviakih eremitaIa podiu samostani velikih Redova, dominikanaca i franjevaca.

Buduai da je franjevaaka prisutnost na Braau zajamaena tek 1646. godine i da prvi franjevci bijahu prebjezi iz Makarske i okolice, gto se zajedno s narodom, poput poljiakih sveaenika, pred turskom prijetnjom sklonige uz crkvicu iii dom sv. Martina,23 nema tragova njihove dublje povezanosti s pustinjacima u Blacima i Murvici.

Nazoanost dominikanaca u Bolu na Braau, dakle u neposrednoj blizini murviakih eremita2a, zabiljeIena je yea 1462. g. Tada je u Bolu 2upnikovao o. Pavao iz Sibenika.24 U to

su isto doba pustinjaci Juraj i Pavao Silvio (stariji oblik Silvy iii Dubravaia), nastanjeni u Zmajevoj spilji iznad Murvice, zidali i podizali 2enske pustinje Silvio i Stipanaie. Pedesetak godina

23 Usp. SOLDO J. A., Franjevaaka Provincija Presvetog Otkupitelja (Sematizam), Split 1979, str. 201.

24 §ESNio V., Bol - Povijesni, gospodarski i kulturni prikaz naseija i pueanstva, u: SPOMENICA u povodu 500. god. osnutka dominikanskog samostana u Bolu 1475 - 1975, n. d., str. 19.

11

poslije, monasi Toma iz Dtka i Luka iz Poljica udomige se u Draevoj Luci. Ubrzo im se pridrutio don Marin Kapitanovk (1511. god.), Splkanin, koji je u to pustog zatim doveo svoje sestre iii rodice opredijeljene za pustinjadd nain tivota. Za njih je na stotinjak metara od svoje spilje podigao pustinju znanu nam pod imenom Dutk.

Neosporno je da 6e se tijekom povijesti susretati iii razilaziti interesi ovih dvaju crkvenih staleta, tj. murviadh pustinjaka i dominikanaca. Znakovito je i to da 6e po iMeznudi pustinjaka dominikanci iz Bola preuzeti pastvu stanovnigtva Murvice i pustinje Draeve Luke, samostalne kapelanije. Oni 6e sauvati i zaboravu oteti preostali crkveni inventar, sveto posude i knjige murviadh eremitata.

7. Pustinjaci reda sv. Augustina

Premda su bili nadahnuti istim pustinja6km idealom i slknim odrednicama disciplinskih konstitucija ne mote se govoriti o jat'em utjecaju pustinjaka Augustinaca na oblikovanje murviadh eremitata. Njihov se tivot najvedm dijelom odvijao na otoku Hvaru. Pretpostavljam da nisu sadnjavali Kongregaciju pustinjaka u Dalmaciji kojoj su u razdoblju prije godine 1524. pripadali pustinjaci koji su obitavali u spiljama 6to ih naslijedige sve6enici prebjegli iz Poljica. Oni su pripadali Redu pustinjaka sv. Augustina. Neprijeporno je da su u 18. stoljedi i kasnije svojom brojnoku, ozbiljnoku i kulturnim stvaralagtvom pustinjaci iz murviadh eremitata i pustinje Blaca ostavili snatniji trag u povijesti hrvatske duhovnosti od pustinjaka reda sv. Augustina.

Augustinci su imali na podru6ju hvarske biskupije vige samostana. Njihova je nazodiost u biskupiji zajarikena prije

12

1526. godine. Prema izvijeku koje je godine 1768. sastavljeno u kancelariji hvarskog biskupa saznajemo da su tada na otoku Hvaru postojali slijeded samostani: Sv. Nikola u Hvaru s devet '61anova, pet u samostanu i cetiri izvan njega, Sv. Juraj na kraju otoka s dva '61ana, Navje§tenja Marijina (>Annunziata«) na podrutiu Jelse s tri '61ana, dva u samostanu i jedan izvan njega, Sv. Marija u spilji kraj sv. Nedjelje sa samo jednim pustinjakom.25 Neformalni samostan Augustinaca, hospicij, bijage Sv. Stjepan u Pudg6ima na Braal u kojem je tada Iivio samo jedan sve6enik pustinjak.26

Kao osobitost isti6em 6injenicu da su augustinci u samostanu Sv. Jurja na poetku otoka (»a capo della isola«), moMa Su6uraj , bill takoder prebjezi pred Turcima. Godine 1526. bijahu u njemu samo dvojica pustinjaka. Zbog malobrojnosti, biljezi kronMar, ti pustinjaci nisu mogli udovoljiti slubi zborne molitve.27

8. Razlieitost s bratovitinama

Pustinjaci na Brat'u ne mogu se poistovjetiti ni s lanovima Tre6eg svjetovnjancog reda iii pak koje velike

redovniece zajednice, kojeg poboInog udruIenja iii religiozne bratovgtine. Istina, imaju s njima podudarnost ukoliko su promicali javnu pobo2nost i krMansku dobrotvornost, ali se

25 Ovoj je Pustinji 28.111.1526, koncesijom Kneza Providura Hvara, dano 1100 koraka kvadratnih zemljigta i spilja s nakanom da se uredi crkva i izgradi samostan. Buduoi da se 10.1.1575. istim rijeoima potvrduje prethodna koncesija znaoi da ni tada samostan niti crkva jo§ nisu bill izgradeni, usp. Congregazione de Padri Agostiniani in Dalmazia secondo le Note 1768, str. 2, u: Deputazione ad Pias Causas, u: Archivio di Stato di Venezia, Busta 65.

26 Usp. Congregazione de Padri Agostiniani in Dalmazia secondo le Note 1768, str. 1-2, u: Deputazione ad Pias Causas, u: Archivio di Stato di Venezia, Busta 65.

27 Usp. Ibid.

13

bitno od njih razlikuju po zajednkkom Nvotu koji se ravnao posebnim Konstitucijama, stalnim boravkom u pustinji i osobitim oblikom redovnincog Iivota. Niti u jednom dokumentu nisam pronagao da bi se pustinjaci spomenutih pustinja odlikovali zna'6ajkama prepoznatljivim za bratovgtine na hrvatskoj obali iii otocima u vremenu njihova osnivanja: poseban stijeg, sve6ana iii prigodna odora, teInja za bkevanjem, gajenjem puncog duhovnog pjesnigtva iii sprovodnom pjesmom: »Bratja brata sprovodimo« koja je gotovo neizostavna molitva pratilica o ukopu »Bratima«.

Znakovito je da svih gest pustinja na koje se ovdje misli: Zmajeva spilja, Silvio, Stipand6, Draeva Luka, Duti6 i Blaca, ima kao zagtinika Majku Isusa Krista, BlaIenu Djevicu Mariju, koju caste pod razliatim imenom, ovisno o tome koju istinu vjere, kao zalog spasenja, uzimaju kao polazigte svoga Iivotnog opredjeljnja. Taj podatak ipak ne daje pravo na zakljtkak da bi pustinjaci iii pustinjakinje spomenutih pustinja pripadali nekoj Marijinoj Kongregaciji iii Bratovgtini Bl. Djevice Marije.

Oni su jednostavno svojevrsni redovnici, koji osim glagoljagke bagtine i podizanja podmlatka s ku6nih ognjigta, nemaju znaajki po kojima bi se bitno razlikovali od redovnika i pustinjaka kakve susre6emo i na Istoku i na Zapadu u prvom tisuelje6u krkanstva. Njihova se osobitost i jedincatost u doba pojavka sastoji u tome gto su, 2ived u zajednici, na hrvatskom tlu otkrivali i navijegtali velebna djela BoIja ozbiljujud velike ideale pustinjagtva i monagtva i hrvatskim jezikom slavili svete Tajne katolkke vjere u vrijeme dok je ostali katolkki svijet poznavao samo latinski kao sluIbeni liturgijski jezik.

Budtki da dokumenti cesto rabe izraz redovnik iii redovnici i za 2itelje u pustinjama, valja ih ipak razlikovati od

14

redovnika koji pripadaju nekoj starodrevnoj, od Sv. Stolice priznatoj redovnitkoj zajednici. Razlika izvire iz stupnja crkvenog priznanja, jer su pustinjaci u Blacima biskupijskog prava, tj. njihove je Konstitucije odobrio hvarski Biskup, nisu polagali sveane iii vjetne zavjete siromagtva, tistoce i poslugnosti, niti su imali odredenog redovnitkog pravila. Oni su posjedovali samo Konstitucije za uredenje zajedni6kog livota. 1V1(34da je to posljedica traIenja da se ublai Pravilo koje je za pustinjake u Dalmaciji sastavio fra Jakov Pavone, a odobrila Sv. Stolica, kako te se unaprijed navesti.

Isto tako se dobro prisjetiti da se kod Hrvata do 19. st. pod pojom redovnika smatralo svetenika (koji je primio sakramenat sv. Reda). Za redovnika (samostanca) se rabio izraz fratar iii monah. U Povljanskoj listini (1250. g.) stoji zapisano da je »Ratko, pop i koludar sluIio u crkvi sv. Ivan u Povljima« time se oznatuje da je dotitni primio svetenMki red i ops1u2ivao redovnitko (benediktinsko) pravilo, tj. bijage i monah, redovnik, samostanac. U bratkim pustinjama se razlika medu pustinjacima oznatuje pojmom »misnik« za svetenika, laustinjak laik« za onoga koji nema sakramenat Reda, a jedne i druge se naziva redovnicima iii pustinjacima.

9. Braoke pustinje

Imajmo na umu i to da su obitavaligta pustinjaka postojala na gotovo svim vetim otocima u hrvatskome moru. Spominjem kao model takvog oblika krgtanskog Iivota primjer Lukrecije, Bratanke. Ta se 2ena, 45-godignjakinja, u vrijeme Valierove vizitacije 1579. godine, zatvorila unutar zidina uz crkvu sv. Nikole pokraj Starigrada na Hvaru. Tu je

15

ve6 tads boravila preko dvadeset godina. Zvali su je »zazidana monahinja, a 2ivjela je od milostinje.«28

Takav vid pustinjakva cvao je osobito na otoku Brau. Spominjem mu§ku pustinju Sv. Trojstva i 2ensku pustinju uz crkvu Sv. Margarete pokraj NereEka. Crkva presv. Trojstva u NereEgkom polju potje6e iz 12. stolje6a. Prvi njezin 6uvar (»eremita«) spominje se 1628. Te je godine taj pustinjak sagradio pokraj crkve ku6u o vlastitom tro§ku. Prema predaji, to su se nastanili i sve6enici-prognanici iz Poljica. Budu6i da bijahu glagoljan, nere2igki im je 2upnik ustupio spomenutu crkvicu da u njoj mogu misiti, jer se u 2upnoj crkvi bogoslu2je obavljalo na latinskom jeziku. Tijekom povijesti zabilje'leno je da su u toj pustinji, izmedu ostalih, 2ivjeli: Kristofor Sfartalovi6 (polovicom 17. st.), Petar Zuljevic (1697, 1712), Ivan Jeri (1702), juraj Kovaa6 (1712, 1724) Petar Vlastelin.ovi6 (1724).29

Pustinja iii »monasterium« Sv. Margarete spominje se za Valierove vizitacije 1579. godine. U njoj su zivjele dvije rodene sestre, oneudate, u dobi ispod trideset godina... Obla6ile su se u crnu odoru s bijelim velom i nazvale se "redovnice" ("moniales"). Bijahu nepismene, nisu bile zatvorene, a izlazile su na poslove od kojih su se uzdriavaleo.3°

Oblaenje ovih »redovnica« obavljali su dominikanci iz Bola. Umjesto casoslova molile su odredeni broj Uena§a, a mjesto Gospina oficija odredeni broj Zdravomarija. Na

28 Usp. VITEZIC I., La prima visita apostolica postridentina in Dalmazia (nell'anno 1579), n. d., str. 30. Usp. FRANULIC J., Crkvene prilike u Nereligaima..., n. d., str. 13 - 14; JUTRONIC A., Poljioani na Braau, n. d., str. 218. Usp. Iz kulturne proilosti Braoa, str. 188 - 196; ASV, Visitat. Eccles. Dalmat., u Miscellanea ARM.VII, 101, str. 159.

30 VITEZIo I., La prima visita apostolica postridentina in Dalmazia (nell'anno 1579), n. d., str. 259.

16

molitvu su se sastajale tri puta dnevno, a Iivjele su od rada svojih ruku. Posjedovale su neka zemljigta koja su im ostavili utemeljitelji. Brinule su se za crkvicu sv. Margarete. Za unutarnji red i duhovni 2ivot brinula se nadstojnica. Nije zabiljeIeno da ih je ikad bilo vige od 6etiri, a zbog neposlugnosti mogao ih je otpustiti upravitelj crkve. Izbjegavale su kontakt s biskupom kad bi nastajale unutarnje trzavice, a jer ih se nazivlje »dominikanske tre6oretkinje« ('picokare') nisu u nekoj osobitoj duhovnoj srodnosti s onim pustinjakinjama oko Murvice koje opslu'uju pravilo sv. Augustina.31

Osim ove dvije pustinje postojale su na Brat'u i druge. Zajam6eno je postojanje slijedeah: »Opatja Spilja« na bre2uljku Dupt'ac kod Postira, i Sv. Juraj na Veloj Bra&id kod Puag6a,32

Povlja, to tri pustinjatla lokaliteta pokraj sela Skrip33. Njihov nain Iivota i konstitucije zasltfluju posebno istraIivanje pa ih ne povezujem u slijed misli koje naviru s murvi&oga pustinjat'kog vrela.

10. Murvioki eremitai

Selo Murvica smjestilo se pet kilometara zapadno od mjesta Bol, na zapadnoj strani otoka Braga. Tu je nekad postojao benediktinski samostan ili dobro koje Aje pripadalo benediktinskoj opatiji sv. Stjepana kod Splita. Ispod sela, prema morn, nalaze se plodna polja, a prema sredigtu otoka

31 Usp. FRANULlo J., Crkvene prilike u Nereligaima... , n. d., str. 16 - 18. 32 Usp. CICCARELLI A., Osservazioni sull'Isola di Brazza e sopra quella

nobilta, n. d., str. 48. 33 Usp. JUTRONIC A., Vizitacije u Arhivu biskupske kurije u Hvaru, n. d., str.

130, 195. i 200. 34 Usp. OSTOJIC I., Benediktinci u Hrvatskoj, Sv. II, n. d., str. 404s.

17

preprijeala se i neprohodno uzdigla Vidova gora na kojoj je i najviga nadmorska toela na Brau (Vidovica, 750 m).

U rasponu od sela prema vrhu gore nalazi se nekoliko ve6ih prirodnih spilja. U njima se nastanige pustinjaci koji u te vrleti dovedoge i svoje sestre iii Mae rodice. Njima su se pridru2ile i druge djevice 2eljne ovakvog naana krkanskog usavrgavanja. Za njih su utemeljitelji mugkih pustinja Zmajeva spilja i Draeva Luka podigli odgovaraju6e zgrade, samostane - pustinje.

U tim su, dakle, pustinjama oko Murvice zivjeli prethodnici i srodnici pustinjaka gto ce se nastaniti u pustinji Blaca. Ve6 spomenuti don Andrija Cicarelli, 2upnik u Pu6ig6ima na Brau, zabiljeNo je p&'etkom osamnaestoga stolje6a da je »na Brau bilo dosta pustinja ili eremita2a u kojima su obitavali monasi anahoreti.«35 Medu njima spominje neka obitavaligta u vrletima oko Murvice. Budua da se zagubio taj spis tegko je znati koje lokalitete to6no navodi. Predmnijevam da je imao u vidu sve6eni6ke pustinje Zmajeva spilja, Silvio i Dredeva Luka, te eremitaIe pustinjakinja: Stipan6ie i Dutie.

Povijest ovih eremita2a i njihovih stanovnika treba vrednovati imajua u vidu da su oni nasljednici posebne kongregacije pustinjaka koju je godine 1524. utemeljio fra jakov Pavone. Pomogao mu je u tome poslu i 'pruNo potrebitu zagtitu Ivan Stafili6, gibenski biskup rodom iz Trogira, savjetnik Svete Rote. Pavone je, naime, utemeljio mnoge pustinje i velik broj stanovnika dotMnih eremita2a skupio pod PraviIo sv. jeronima kojemu je nadodao i druge konstitucije. Budua da je on ubrzo umro, a to mole postati najve6a nevolja

35 Podatak navodim prema ETEROVI6 I., Benediktinci na postirskom podruoju, n. d., str. 32.

18

za tako mladu redovnidm zajednicu, postojala je opasnost da se i danovi spomenute pustinjake Kongregacije rasprge i izgube, premda su ve6 bili vezani trima sveanim zavjetima i patvrdeni 6. II. 1527. od Sv. Stolice.

Duhovno srodstvo Murviddh pustinja, a posljedMno i onih u pustinji Blaca, s ovim pustinjacima iz Kongregacije utemelfene po Jakovu Pavone zajameno je u oporuci don Marina Kapitanovi6a, starjegine pustinje Draeva Luka. Uz druge naredbe on je zapisao i slijede6e: »Zatim Ielim i odredujem da se pustinjaci u ovoj pustinji nakon moje smrti moraju obladti i 2ivjeti po pravilu sv. Pavia kako ga je istumaio fra Jakov Pavon.«36

Nakon smrti Jakova Pavone papa Klement VII povjerio je Giampietru Carafi, budu6em papi Pavlu IV, posebnim pismenim dekretom da uredi i usmjeri spomenutu pustinja&u kongregaciju, kako najbolje umije. Papinskom punomo6u, ali i osobnom naklonoku prema zajednicama nastalima u vrijeme katolidce Reforme, a i zbog svojeg osobnog po6tovanja pustinja&og Iivota, svim je marom uznastojao uzdrIati to svetu ustanovu. Ponajprije je zatra2io. da se usklade sve nesloge koje bi se mogle pojaviti i pobrinuo se, koliko je ljudska slabost dopugtala, da u njoj cvate duh sv. Jeronima. Bijage, naime, uvjeren da bi se u Crkvi Bo2joj zadilao takav duh upravo kod pustinjaka u Dalmaciji, jer je Sveti Nauatelj bio veliko svjetlo i ponos onih zemalja u cijim mu granicama bijage domovina.37

36 Testament Kapitanoviea, sastavijen u Draoevoj Luci, 29. X. 1526: »Item voglio, et ordino the Ii eremiti habitanti in questo Heremitorio da poi la mia morte se dovranno vestir, et viver sotto la regola di San Paolo la qual ha interpretato Padre Fra' Giaccomo Pavon.4

37 BROMATO C., Storia di Paolo IV Pontef ice Massimo, I, Ravenna 1748, str. 172.

19

Iz sve'6anog pisma pape Pija V vidi se da su se pustinjaci u Dalmaciji zalili na strogo6u Pravila i tra2ili su njegovo ublaIenje. Mo2da je upravo zbog unutarnjih trzavica proizaglih iz traIenja radikalnog opsltdivanja Pravila iii pak njegova ubla2enja, doglo do rasprgenja spomenute Kongre-gacije. Neke od pustinjaka, »koje je osobito pogtovao«38

,

Giampietro Carafa, kao papa Pavao IV, pozvao je u Rim i dao im dva eremitaa: S. Oreste i Aspra in Sabina.

Zamjetljivo je da su pustinjaci u Draevoj Luci i pustinji Blaca uvijek vise naginjali pastoralnom negoli kontempla-tivnom Iivotu. To dopugta pomisliti da su oni obna3aju6i nekada u Poljicima IupnMku chdnost, gto ne isklju6uje i Iivot u manjim sve6eni6kim zajednicama tako svojstvenim sve6e-nicima glagoljagima, to isto Ieljeli nastaviti i na Bra&u, sada kao Clanovi pustinja6ke zajednice gto je Iivjela pod Pravilom sv. Jeronima.

a) Pustinj a Zmajeva spilj a

Najstarija murvi6ka pustinja zove se Zmajeva spilja. Ime joj potjee od lika zmaja koji je upe'6atljivo uklesan na zapadnoj stijeni spilje. Ovu Pustinju u literaturi nalazimo i pod imenom »Dragonjina spilja« iii »Dragonjina pe6ina«, prema talijanskoj rije6i »drago«, zmaj. Smjegtena je na jtdnoj strani otoka Bra6a, 5 km zapadno od Bola, na 300 metara iznad mora, a put istoka 900 metara iznad sela Murvice. To je zapravo velika prirodna spilja 6iji je otvor, pri tlu girok oko 12 metara, zatvoren 3,5 metara visokim zidom. Visina otvora spilje stduje se prema vrhu i zavrgava na visini od oko 15 metara. U spilju se ulazi po »dvostrukom stubiigtu« gto se sljubljuje pred vratima spilje.

38 Ibid., str. 173.

20

Sama spilja duga oko 19 metara, pregradena je u tri dijela: a) sakralni prostor (dug 8 m, a girok prosje.6no 10 m), na ijoj se desnoj strani nalazi kapelica; sredignji dio je slobodan prostor gdje se zbog prirodnog svjetla moglo nesmetano obavljati dnevne poslove; zidovi ovoga prvog prostora uregeni su reljefima isklesnim u stijenama spilje; b) sredignji prostor, ograden pregradnim zidom, girok je od 7 do 8 metara; u2i je od prvog jer se spilja prirodno stauje; dugaalc je samo tri metra; sa svake strane tog prostora jest prirodno spremigte za vodu kignicu; d) treci prostor obuhva6a 6elije iii sobice pustinjaka.

Nije mogu6e utvrditi kada je otpcZeo pustinjadd 2ivot u pustinji zvanoj Zmajeva spilja. Sigurno je da su u njoj sredinom XV. stoljeea (g. 1459.) Iivjeli sve6enici Juraj i Pavao Silvio (Dubravd6, podrijetlom iz Nere2ig6a). Zakliaujem to na temelju izvjeka vizitatora A. Valiera, koji je o pohodu ovoj Pustinji zabiljelio nekoliko vrlo znaajnih podataka:

»Blizu je ove kuee39 ogromna spilja,40 unutar koje su sagradene neke Celije i kapelica s ukragenim oltarom, kriiem, pozlaeenim svijeenjacima, oltarnicima, zavjesama ljubieaste boje, paramentima od platna, Misalima, i velikom mnoiinom knjiga.41 Natrag 120 godina sva je ova mjesta sagradio sveeenik Juraj Dubravoie, pustinjak, i njih je prije smrti svojom oporukom ostavio istim pustinjakinjama.«42

39 Vizitator govori o kuoi iii samostanu pustinjakinja znanoj pod imenom Stipan6io. 40 »Specus ingensg. 41 *M ulta copia librorumg. 42 JUTRON lo A., Apostolska vizitacija otoka Braoa god. 1579, n.d., str. 81..

21

Da su u Zmajevoj spilji boravili pustinjaci i prije navedenog datuma saznajemo iz sve&.nog biskupskog pisma ("bule") kojom se pustinjacima u njoj dopugta da mogu trajno izabirati svoga upraviteIja. Iz njega, uz podatke o samim pustinjacima, doznajemo ime zagtitnice Pustinje; to je Majka Isusa Krista, 'ag6ena pod naslovom Bezgregnog zate6a BlaIene Djevice Marije. Zbog vigestruke povijesne vaInosti spomenuto pismo donosim u cjelosti:

»Proc. A 6

1536. Posljednji dan svibnja

Ivan Balicus, arhidakon i kanonik, povrh toga u ime odlienoga gospdina Zaharije Trivisana, venetskog plemiea i biskupa hvarskog i braelcog, generalni vikar u duhovnim i vremenitim poslovima &

Ljubljenim nama u Kristu sveCenicima & itd.

Neizmjerno milosrcte svemoguCeg Boga, koji je stvorio eovjeka na svoju sliku... pogto ga je obnovio od grijeha i zloee, udijelio mu je bezbrojna dobroeinstva, pomoeu kojih mote slcrgiti lance grijeha i zlodjela te zasluEti oprogtenje, te da bi se svome Stvoritelju mogao

U to pripadaju i osnovani oratoriji, u kojima se pod slatkim jarmom kontemplacije gtuje Svevignji i sveta se vjera promiee.

8uduei da ste, kako ste izlozili, vlastitim sredstvima sagradili neki Eremitorij iii Oratorij na spomenutom otoku Braeu nage Hvarske biskupije u Spilji, koja se zove Zmajeva spilja, pod naslovom Zaeeea Bla2ene Djevice Marije, pogto su vam gore spomenuta mjesta tadagnja gospoda comitates iii Upravitelji spomenutog otoka prepustili sa svim njihovim prihodima, i vi ste taj Oratorij svojim sredstvima sagradili i utemeljili, te ste taj isti Oratorij svojim

22

vlastitim sredstvima iz nekih drugih izvora obdarili, da bi pustinjaci, koji borave u tom istom Eremitoriju, mogli provoditi i zivjeti pustinjaelci iivot. I taj ste Oratorij, kako je prije reCeno sagradili na svojem posjedu i svojim trogkovima i predan nekom sveeeniku iii kleriku, koji provode redovnieki zivot, zelite i poslije vase smrti sa svim plodovima i prihodima, i sa svim proizvodima, pripadnostima i suvislostima, i terenima, vinogradima, stablima, i pagnjacima, koji se nalaze uokolo toga Oratorija prema gore opisanim darovnicama, gto ste ih vi

dati i predati, i da u reeenom Oratoriju istog Plebana i Upravitelja zelite izabirati, koji bi stanovnicima reeene Pustinje u svetim obredima sluziti trebao i smatrao se obveznim.

Mi taj vas poboini i hvalevrijedni prijedlog u ovoj stvari na osobit naein preporueamo i eudesno zeleoi da bi u reeenoj pustinji gtovanje Boga neprestano se obavljalo i poveeavalo, kao gto se sve do sada obavlja - T. P. ordinarijskom vlagou dopugtamo i dajemo slobodnu moo i pravo vama P. Pavlu i Jun braoi Silvio i nasljednicima i bagtinicima vagim kao pravim i legitimnim i prikladnim patronima i utemeljiteljima reeenoga mjesta, da vi i bilo koji od va:s'ih bilo bagtinici iii nasljednici vagi, iii netko iii neki, kojima bi vi vagom posljednjom voljom iii na drugi naein da biste imali slobodu iii vlast, da ste vlastni i da mo Z'ete, kao gto to mogu i yak bakinici i nasljednici da su vlastni i da mogu izabrati i imenovati i stvoriti Rektora i Plebana u reeenom Oratoriju Prezbitera i dr, sa svim plodovima i prihodima i ostalim, kao gto eine drugi koji imaju pravo patronata u svojim Crkvama, izjavljujuOi, da nitko bilo kojeg stupnja, reda iii staleia, kojemu pripada, ne bi se usudio u6i u spomenutu Pustinju niti u njoj boravio iii dopustiti da to boravi bez izrieitog dopugtenja i pristanka reeenih P. Pavia i Jurja

23

utemeljitelja iii bakinika i njihovih nasljednika pod kaznom izopeenja latae sententiae itd.«43

UnatoC veli6ajno uredenom mjestu, gto svjedo6i o vjerniecoj gorljivosti kojom se tu Irtvovno i zanosno mole se ustvrditi da vet na poetku 17. st. nema u Zmajevoj pe6ini stalnog sve6enika." Do danas su u njoj ostali pregradni zidovi za sobe pustinjaka, dva zdenca za vodu, to oke6eni, u kamenu uklesani reljefi. Najve6i je izduben do 80 cm dubine, dug 5,50 metara, a visok je oko 2,5 metara.45 0 zna6enju ovoga reljefa postoje proturje6na tuma6enja. Iz sveukupnosti sadflaja ove Pustinje, jasne krkanske simbolike na njezinim reljefima i postojanju ranokrg6anskih pustinjaka na ovim prostorima prihva6am tuma6enje da su ovaj relief i ostali sadrtaji u bez obzira gto se tu mogao odvijati 2ivot i u predkrg6anskom razdoblju povijesti, danas svojstvena bakina krg6anskih pustinjaka. Stoga uzimam da ovaj glavni reljef predstavlja Zenu (Bogorodicu), ogrnutu suncem, kojoj Zmaj - Sotona - 2eli progutati dijete, Isusa - Otkupitelja ovjekova. Autor reljefa se zasigurno nadahnuo na poruci novozavjetne knjige Otkrivenja (usp. Otk 11, 19 - 12, 1 - 18).

Zanimliivi su i drugi reljefi uklesani na unutarnjim stijenama Pustinje koji su takoder jasnog biblijskog nadahnu6a.- Budu6i da su gotovo svi ti reljefi poticaji na euharistijsku pobo2nost (predstavljaju naime: Lice Kristovo na Veronikinu rupcu, kad - miomiris gto se uzdae iz kadionika kao simbol molitve i 2rtve, Pokaznicu s andelima, Pelikana s

43 Bolla Vescovile permissiva att'Eremo di eleggersi perpetuamente un Pievano, Proc. A 6. -1536. ultimo Maggio, u: PER, str. 3-5.

44 Usp. BATELJA J., Brae naiih djedova (3) - Pustinja Silvio (2), u: Braoka Crkva, br. 2 (1990). str. 7.

45 Usp. §KOBALJ A., Vjera starih Hrvata na reijefu u Zmajevoj spilji na Braeu, n. d., str. 42 - 53, 57 -107.

24

pti6ima) mote se s pravom zakljuati da su klesani u vrijeme baroka. Nije iskiju6eno da su dovrgeni za ivota don Pavia i don Jurja Silvio, utemeljitelja pustinje Zmajeva spilja. Oni mogu posluziti kao dokaz njihova udionigtva u misaonim tokovima baroka kada se Euharistiji pridavalo vrlo veliko pastoralno zna&nje i izvanliturgijski kult.

b) Pustinja Siivio46

Pustinja Silvio sagradena je god. 1477. na otprilike 500 metara zapadno od Zmajeve spilje. Taj je podatak vidljiv iz zapisnika vizitacije Petra Maravija, kojemu je pustinjakinja Barbara Kai godine 1627. izjavila da pustinjakinje wu2ivaju

. ovaj lokalitet 150 godma«.47 Pustinjaci Juraj i Pavao Silvio sagradili su je s nakanom »da sve6enik koji bude u njoj

46 Pustinju Silvio neki pisci tek usputno i netoOno spominju. Najprije je to bila pustinja 2ena tzv. opicokara.0 To nam svjedoei apostoiski vizitator Valier (usp. Valierova vizitacija hvarske biskupije 1579, n. d., str. 60). Tek se poeetkom 18. stolje6a, nakon nestanka pustinjakinja, u njoj nastanio sveoenik pustinjak, usp. BATEUA J., Brae naiih djedova (3) - Pustinja Silvio (2), u: Braoka Crkva, br. 2 (1990), str. 7.

47 Liber Visitationis Petri Maravij Vicarij Apostolici fatta nel anno 1627, u fasciklu: Visitatio Valerii Maravii Liber rubeus, u: ABKH, str. 304. Podrobniji podaci o iivotu pustinjakinja u pustinji Silvio navedeni su u: BATELJA J., Brae naiih djedova (2) - Pustinja Silvio (1), u: Braka Crkva, br. 1 (1990) str. 1 - 2; Id., Brae naiih djedova (3) - Pustinja Silvio (2), u: Braeka Crkva, br. 2 (1990) str. 6 - 7.

25

povremeno boravio moli za njihove pokojnike 6ije su kosti sahranjene u crkvi prigradenoj Pustinji i da cirri pokoru«.48

Augustin Valier opisuje pustinju Silvio kao otre6e prebivaligte picokara«. Zabiljelio je, naime, slijede6e: »Na dohvat strijele, daleko je od gore spomenute 3pilje49 kuea ili samostan u kojem stanuje Best djevica picokara. U svemu su sli6ne spomenutima50, a nadstojnica im je 65-godi3nja Tomica Juri6evi6. 2ive od vlastitog rada i od prihoda vinograda. Imaju lijepu kapelu s oltarom... Ove gene idu drugima kada 2ele slugati misu i primati sakramente.«51

U pojedinim vremenskim razdobljima pustinju Silvio susre6emo pod nazivom »Zorzetich«52 »De Andreis« 3. Naziv »De Andreis« ova Pustinja vjerojatno ima po prezimenu opatice Viktorije De Andreis koja se unato6 toga nazivala i opaticom »Samostana Silvio« (»Monasterii Silviy«).

Pustinjakinje iz pustinje Silvio bijahu, kao i druge, podvrgnute duhovnoj brizi biskupa hvarskog i njegova generalnog vikara, koji su odredivali pustinjaka iz eremita2a u

48 Eccelso Impte Reg. Governo in Zara, No 148, 10 Luglio 1820, u: F B II, str. 13: *Quest° Romitorio a stato fondato dalli fratti Don Paolo e Giorgio Silvj, dal the trae la sua denominazione, collo speciale dovere al sacerdote pro tempore di far orazioni per i loro defunti, I'ossa del quail sono sepoite nalla Chiesa annessa al do Romitorio, e di far penitenza«. Buduai da je danas crkvica Pustinje zatrpana kamenjem nije moguoe istra2iti da li su u njoj postojali grobovi pustinjaka. A .grobovi izvan crkvice, uz sjeverne zidove Pustinje, provaijeni su i oskvrnjeni. Zapis nema u vidu prvotnu nakanu utemeijiteija pustinje Silvio, tj. da ona buds prebivaliite pustinjakinja.

49 Misli se na Zmajevu spilju, op. m. 50 Rijed je o djevicama u pustinji Stipanao i DutiO, op. m. 51 Valierova vizitacija hvarske biskupije 1579, n. d., str. 60. 52 Usp. Cedulini visitationes - Brachiae 1, u: ABKH, 4.VI.1609, str. 774; Svadia

1 b, u: De Georgiis Andreis Visitationes, u: ABKH, str. 18; Archivalia Brattiensia, u: HAZU, B II. Mon: 1/6, 6.IX.1942; BATEUA J. Brae' naiih djedova (2), Pustinja Silvio (1), u: Bra6ka Crkva, br. 1 (1990) str. 2.

53 Priuli Visitatio, u: ABKH, 1.XII.1683, str. 427.

26

Dra6evoj Luci, u Zmajevoj spilji iii pak kojeg drugog sve6enika, da im bude duhovni voda, ispovjednik i misnik. Mjerodavne su bile i biskupove odluke glede primanja novih Glanica i otpukanja iz zajednice onih koje se torn naanu 2ivota nisu mogle posvetiti.

Premda ove pustinjakinje nisu pripadale niti jednom crkvenom redu, razlikovale su se nognjom od drugih redovnica i 2ena. Kad vizitator Valier za njih govori da se nose sliMo kao i djevice u pustinji StipaM6 i Duti6, zna6 da su i one bile ob&ene u smede tunike, i da im je glava zamotana u bijeli rubac. Vizitator Maravius spomenuo je za pustinjakinje u Stipana6u da »nose tamnosmedu tuniku, oko glave bijeli veo, laneni pojas i sandale na nogama, kako je to obMaj u ena«.54

0 unutarnjem redu i naanu nvota u ovoj Pustinji postoji vige zapisa. Biskup Petar Cedulini, o pohodu ove Pustinje 19. srpnja 1604, zabilje2io je da zajednici picokara predsjeda nadstojnica Anastazija, pu6kim jezikom zvana Stana. Ona je biskupu pruIila slijede6e svjedo&nstvo:

»Osam nas je i sve snagom milosti Boije iivimo u mire i pokornosti. 2ivimo samotno, provodeCi Gist iivot u zajednici i nikakvu stvar, niti jedna od nas, ne den za vlastitu. Ustajemo vrlo rano u zoru, jog za mraka, i dolazimo ovamo u kapelu gdje molimo krunicu i druge nage molitve, a slieno i tokom dana. Postimo osim propisanih postova takocter petkom i subotom svakog tjedna, a pokoji puta dodajemo post i srijedom. lspovijedamo se i pri6egoujemo, osim za Uskrs, za sve velike svetkovine u godini. Mueimo se obractujuei vrtove i oko vune da bismo mogle snabdjeti se hranom, jer nam

54 Liber Visitationis Petri Maravij Vicarij Apostolici fatta nel anno 1627, n. d., str. 304.

27

nisu dovoljni plodovi vinograda i zemlje koju posjedujemo.

Vige smo puta nedjeljom i zapovijedanim blagdanima bez Misa, koja se redovito govori dolje u Zmajevoj spilji, blizu kuee mnogopogtovane Viktorije i , dru2ica, kojima je ona starjegica u Pustinji. U mojoj kuoi, po milosti Bo2joj, sve moje drulice su primeog 2ivota u kreposti eistooe, poniznosti i siroma''tva.«

U pustinji Silvio Iivi godine 1627. gest djevica, a opatica (»Abadessao) im je sestra Viktorija Andrijevi6. Te godine, o pohodu Petra Maravija, apostolskog vikara, pustinjakinja Barbara Ka&6, stara 85 godina, posvjedo6ila je da live pod pravilom sv. jeronima, sa slijede6im duhovnim to&ama dnevnog reda:

»Gospin oficij molimo redovito. Nedjeljom molimo i psalme no6nice onoga jutra s pohvalama, to Prvim, Tre6im, Sestim, Devetim asom, Veernjom i Poveerjem. Radnim danom kroz tjedan ispugtamo psalme vezane uz C_.-asove. U korizmi, osim reenoga, ponedjeljkom molimo Oficij za mrtve, a petkom molimo pokorni6ke psalme. U Korizmi pak svaki dan molimo pokorni6ke psalme. Svaki dan molimo Litanije BlaIene Djevice Marije, a na svetkovine Litanije svih svetih. Postimo srijedom, petkom i subotom, a ove godine postimo i etvrtkom u east Navjegtenja Gospinog. Osim toga kad nismo

zaprije'6ene vremenitim poslovima, prakticiramo razmatranje ili mislenu molitvu ("oration mentale").056

Redovni6ki zavjeti i odijelo. - Redovni6ko odijelo podjeljivao im je sve6enik kojega su one za to zamolile sacerdote a nostro placimento«) i koji je k njima dogao slu2iti

Cedulini Visitationes - Brachiae 1, u: ABKH, str. 832. 56 Liber Visitationis Petri Maravij Vicarij, n. d., str. 303.

28

Misu i blagosloviti pustinjaad habit. Obzirom na primanje nove pustinjakinje, nikoga nisu pitale za dopugtenje, ve6 su je one same, nakon gto je kandidatkinja progla kugnju i pokazala se dobrog vladanja, primale u zajednicu. Prigodom primanja habita sve6enik bi ih pitao Iele li opsluIivati siromagtvo, poslugnost i cistocu i one bi obe6avale i ops1u2ivale gto je mogu6e vie ova tri obe6anja. »Koliko se sje6amo«, pripomenu sestra Barbara, »niti jedna iz ovog samostana nije se udala poslije danih re&nih obe6anja«.

0 upravljanju. - Iz dokumenata je vidljivo da su u zajednicu dolazile rodene sestre, bliIe rodakinje ili znanice iz sela iii kraja. Neke su kao djevojace dovedene u pustinju i uz tetke iii rodakinje bile odgajane s nakanom da postanu picokare. Ne 6udi stoga da vige puta susre6emo ista imena i prezimena u jednoj pustinji.

Pustinjom Silvio upravlja najstarija djevica, a nju nakon smrti zamjenjuje najstarija po dobi. »Ako bi se dogodilo«, uvjerava nas Barbara Kaa6, »da najstarija ne bude vRna upravi, nasljeduje ju, bez da bude ikakve zavisti, ona koju sporazumno izaberu izmedu sebe sve pustinjakinje i potvrde za nadstojnicu. Ta onda upravlja u duhovnom i materijalnom pogledu i ako bi se dogodilo da bi dotf6na bila rasipna u kojl stvari, obazrivo bismo joj skrenuli pozornost da to ne ani« 5 Nadstojnica Pustinje ipak je mogla svim dobrima Pustinje slobodno upravljati. »Ona je 6uvala novac i o njemu, budu6i da ga bijage malo«, tvrdi sestra Barbara Ka86, »nije drugim sestrama davala ra6un«.

Zivot po reguli sv. Jeronima. - Barbara je posvjedoala da su sve sestre dobra i uzorna vladanja, pune strahopoManja prema Bogu to da, koliko im je to ljudski mogu6e i koliko im

57 Ibid.

29

snage dopugtaju, ops1u2uju B02je zapovijedi i svoje Pravilo. Po svoj je prilici nakon toga spomenula imenom pravilo sv. Jeronimo., te da su po uputama te regale, kojoj je nepoznat sadr2aj, usmjeravale svoj 2ivot. Zaklj&ujem to na temelju pitanja gto ga pohoditelj uputi pustinjakinji Barbari: »Da li itaju i koliko puta godignje "Pravilo bla2enog Jeronima?"«

Barbara mu je odgovorila ovako: »Da, gospodine, spomenuto Pravilo Citamo tri iii tetiri puta godignje.« Upitana potom da li itaju kod stola u vrijeme obroka, ovako je odgovorila: »Koji

puta se 6ita 2iyot sv. Bernarda, ali ne redovito. Molimo prije blagovanja, a nakon jela zahvaljujemo Gospodinu uobi6ajenim zajedni&im molitvama«.58

Nije jasno tko u zajednici 6ita Pravilo i druge knjige. Na nekim je, naime, zapisnicima nadstojnica Pustinje, ne poznavajud pismo, umjesto svoga imena ucrtala znak kri2a. Znakovito je i to da pustinjakinje ne poznaju klauzuru i ne dr2e gutnju.

Odsutnost stalnog duhovnog voce. - jog nekoliko osobitosti doznajemo iz odgovora picokare Barbare Kad6. Tako je, na pitanje gdje pustinjakinje ove Pustinje slugaju Misu na zapovijedane blagdane, izjavila:

»Ne slugamo Misu svakog blagdana jer nije primjereno da ovdje stanuje misnik. U obliinjoj Pustinji, 59 gdje je prije redovito boravio sveeenik, od nedavnog vremena vise ga nema. A taj nam je dolazio ovamo govoriti Misu i podjeljivati sakramente. Don Juraj, sveeenik iz Bola, yea je ostario i ne mote vrgiti to sluibu. Stoga bi u obliinjoj Pustinji trebao po dulnosti prebivati jedan sveCenik koji bi k nama dolazio slaviti

58 Ibid., str. 304. 59 Rijeo je o pustinji Zmajeva spilja.

30

Misu, a kada bi je slavio dolje, pogle bismo je slugati. I kad bi se vratio reoeni ill drugi sveeenik, rado bismo mu dale koji doprinos, da ne umiremo, u slueaju potrebe, bez sakramenata i duhovne olcrepe«.60

Tegko je razumjeti zagto u Zmajevoj spilji, sve6eni&oj Pustinji, ovdje jasno nazna6enoj odolje«, dakle ispod Silvija, tada ne boravi niti jedan sve6enik. To 6udenje je to ve6e gto su iz toga razloga bez duhovne pomoai i djevice u pustinji Stipana6. A obje su naime Pustinje od svoga po6etka natjegnje povezane uz tog sve6enika pustinjaka i oveliku pe6inu« u kojoj, prema pohoditelju, oobi6ava stanovati kapelan ovih picokara«.61 Naprijed spomenuti sve6enik zapravo je don Juraj Gospodneti6, koji je po svojoj prilici prije stanovao u Zmajevoj spilji. Zaklju6ujem to na temelju zapisnika sro6ena 10. lipnja 1618. godine, dakle deset godina prije Barbarina kazivanja. Tada je nadstojnica ove Pustinje pohoditelju izjavila: oTrpimo zbog nemogu6nosti sluganja Mise. Ipak za ve6e svetkovine i korizmu pozivamo kojeg redovnika, tj. Jurja Gospodneti6a koji nam govori Misu, ispovijeda nas i pri6e kuje«.62

Utrnuee pustinjakinja i pustinje Silvio. - Prema izvjegtaju hvarskog biskupa o pohodu oAd limina Apostolorum« napisanom u Hvaru 28. ofujka 1683. godine, saznajemo da na ostrmim stijenama otoka Bra6a postoje tri samostana Pena ("monasteria"), koje five sli6no kao i pustinjaci, a zovu ih picokare ("quae vocant Pizocaras"). Nastojao sam, koliko je to bilo mogu6e, provesti sve upute gto mi ih je dala Vaga Uzoritost da ne bi mofda koja druga Pena

60 Ibid., str. 305. 61 Valierova vizitacija, n. d., str. 60. Napominjem da je i u vrijeme Valierova

pohoda, dakle prije 48 godina, isti kapelan bio odsutan. 62 De Andreis Visitationes, u: ABKH, 10. lipnja 1618, str. 846.

31

prihvatila taj na6in fivota; ali, nafalost, spomenuta su nastojanja ostala bezuspjegna jer su ona mjesta pod lai6kim patronatom i pravilo fivota nije monahinja; one nee da se podvrgava6ju Ordinariju, ve6 tvrde da slijede stare privilegije«. 3

Ipak ce brzo utrnuti Pivot pustinjakinja u Silviju. Iz ovih posljednjih biskupovih napomena vidljivo je da bijage razloga za zahva6anje u njihov Pivot. No to nije jedini razlog njenom odumiranju. Njenom utrnu6u pridonijelo je i smanjeno zanimanje za takav na6in fivota na tome mjestu. Tako je u procesu o picokarama godine 1683. dakle iste godine kad je pisan izvjegtaj za »Ad limina«, zabiljefeno da su u Silviju samo dvije pustinjakinje i jedna slugkinja s djevoj6icom »s namjerom da postane redovnica«. Tu djevoj6icu, po svoj prilici posljednju kandidaticu za picokarski stalef u Silviju, odgaja pustinjakinja sestra Jerolima.

Zamjetljivo je, prema tada uanjenom zapisu, da je uz malen broj pustinjakinja u Silviju splasnuo i duhovni Pivot. Redovnice koje tada to five obvezne su na posebne pobofnosti na srnrtne dane pokojnih sestara i pojedinih dobrotvora, tj. oko 30 dana godignje, to na svakodnevni Marijin oficij.

Nadstojnica se potpisala ucrtavgi znak krifa. To je, za sada, jedan od posljednjih podataka na koje naidoh gledom na ovaj samostan pustinjakinja, gto se utrnu nakon 250 godina raziofna i plodonosna postojanja.

Iz dostupnih podataka donosim popis picokara koje se imenom spominju u konsultiranim dokumentima: Tomica Jurevi6 (1579), Stana iii Anastasia (1604), Jelena (1610), Viktorija de Andreis (1611), Franciska Zorzetich (oko 1620. g),

6 ASC: Pharen et Brachien, S. Congr. Concilii Relationes 636A, str. 2063. 64 4 Usp. Priuli Visitatio, u: ABKH, str. 428.

32

Barbara Ka& (1627), Magdalena Ka& (1627), Viktorija de Andreis (1642), Katarina Bersatus (1683), Jerolima Pousia (1683).

Eto i nekih od njihovih duhovnika: Juraj i Pavao Silvij (utemeljitelji), juraj (1603), Juraj Gospodnetk (1618), Tadija LUeevk (1633) i dr.

Godine 1705. u pustinji Silvio stanuje don Matija Kardigk. Naslijedili su ga don Matija i don Marko Lin6irevk (razdoblfe od 1710-1730. god). Don Matija Simirengk je kao upravitelj pustinje Silvio sudjelovao na sinodi u Hvaru 1731. god. Od 1731. godine do 1764. to je sve6enik prezimenom Kuva&, a naslijedio ga je don Juraj Generalic. 0 njemu ka2e zapis da je 1764. god. kao »&ivar pustinje Silvio Andreis«, komisijski razgrankavao posjede pustinje Silvija od onih koji pripadahu »eremu Stipanovich«. U toj ragdambi glavni je medag bila pe6ina ponad Zmajeve spilje.65 Iz tog razdoblja postoji jasna podjela pustinja na Gornji i Donji Silvio, tj. Silvio (nekad enska pustinja Zorzetk, De Andreis) i Stipan&. Zmajeva spilja kao pustinja vise se ne spominje.

Posljednji sve6enik pustinjak u Silviju bijage don Nikola Pavigk koji preminu u Murvici 2. studenoga 1844. god, u privatnoj ku6i, jer je Silvio, »najbedniji« od murvkkih eremita2a ostao bez svojih 2itelja.6 Tada je potpao pod dr2avni demanij, a potom su njegova dobra pripojena sve6enkkoj pustinji Draeva Luka. Danas je rugevina. Niti hvarska Crkva, niti drugtvena javnost ne osje6a obvezu prema ovum dragom i svetom mjestu. Nestankom posljednjih ovdje

ss Usp. Zapisnik napisan, 4. srpnja 1764, u,,Pustinji Stipanovich, u: Arhiv HAZU: B II Mon. s naznakom Silvio, str. 1.

VA e , 66 Usp. Dopis biskupskog Ordinarijata u Hvaru Alla S. Congregatione dei Vescovi Regolari, Hvar, 15. V. 1885, u fasciklu: Blaca II, u: ABKH.

33

prebivajudh duga, otigao je mar s to hrvatske vrleti, a s njim ljubav i skrb za Bo2je djelo na njoj.

c) Pustinja StipanZie

Prve podatke o ovoj Pustinji utvrdio je apostolski vizitator Valier koji 1579. godine zabilje2i da je rijee o kuei smjegtenoj blizu Zmajeve spilje i da u njoj »stanuje gest djevica picokara, gotovo sve Spli6anke. (...). 2ive od rada, od plodova vrtova i vinograda, a isto tako od milostinje koju im obRava davati rodbina i susjedio.67

Godine 1830. to live samo 4 pustinjakinje, koje se »uzdr2avaju svojim radom i dobrovoljnim prinosima vjernika.« Danas je to zbir od_ nekoliko rugevnih ku6a s kapelicom koja ima na pro&lju, ispod reljefno oblikovane Pokaznice, ulclesanu 1477. godinu. Posljednje »&.sne«, kako ih je puk obi6avao zvati, bijahu u njoj Marija i Katica Petri6, rodene u Grablju na otoku Hvaru. Po odredbi biskupa preselige se k 6asnim sestrama druThe »K6eri Bcdje Ljubavi« u Supetar.

Prema svjedoanstvu sestara "K6eri Bo2je Ljubavi" spomenute picokare opsluivale su Augustinsko pravilo. Dogle su u .Supetar sa gest lacta na kojima se nalazio njihov namjegtaj, sude, liturgijsko ruho i dr. Bile su ve6 iznemogle, ali veoma pobo2ne. Posljednja picokara, spomenuta Katica Petri6, kei Jurja i Ivanice r. Juri6, r. 8. VIII. 1880, umrla je u Supetru 25. I. 1962.

67 Valierova vizitacija hvarske biskupije 1579, n. d., str. 60.

34

d) Pustinja Drgeva Luka

Op6enita je tvrdnja da je pustinju DraZeva Luka utemeljio don Marin Kapitanovi6, Spli6anin, 1511. godine. Dokumenti govore druk&je. Tu su Pustinju utemeijili »monah« Tomo iz Du6a i »monah« Luka iz Poljica, koji borave u spilji Dra&va Luka (»in Splagiis«). Oni su dana 31. svibnja 1512, u crkvi sv. Katarine u Nere2ikima izabrali sve6enike Don Jeronima Petriti6a i Don Lovru Martinisa68 za patron svoje Pustinje, jer su im isti dali na raspolaganje neka svoja dobra i ujedno obecali da oni nee zadirati u 2ivot pustinjaka niti u samostanu iota dirati dok u njemu budu 2ivjeli monasi.69 Ime Marina Kapitanovi6a spominje se koji mjesec kasnije. Naime, u njegovu korist, a bijage tada jo6 samo klerik, odrMu se navedeni patroni spomenute zakite, i to don Lovro 25.VIII.1512,70 a don Jeronim 3.VI.1513.71

68 Taj oblik prezimena nalazi se zapisan u talijanskom dokumentu. Vjerojatno je njegov hrvatski oblik glasio Martini&

69 Usp. Instrumento di Protezione dell'Eremo. Proc. A I. - 1512. 31. Maggio, u: PER, str. 1; Zapisnik sroaen 31.V.1512. u Nereiiieima, u: Archivio di Stato di Venezia: Deputazione ad Pias Causas, Busta 27, str. 2; PER, str. 2.

70 1512. 25. Agosto. Proc. A I. Instrumento di Rinoncia Lorenzo Martinis a P. Marin Capitaneis della sopradetta Protezione, u: PER, str. 2. Navedeno odreknuoe uoinjeno je u Bolu, ali s nadnevkom 25.IX.1512, usp. Zapisnik srooen 25.IX.1512. u Bolu, u: Archivio di Stato di Venezia: Deputazione ad Pias Causas, Busta 27, str. 2-3.

71 Usp. 1513. 3. Giugno. Proc. A I. t. - Altro Instrumento di Rinonzia P. Gerolamo Petrizio al sopradetto P. Marin Capitaneis della soprascritta Protezione, u: PER, str. 2.

35

Dr2avna je vlast ubrzo priznala postojanje ove Pustinje, koja 6e se kroz sve vrijeme do pretvaranja Pustinje u sredike Izloene kapelanije diati da je »polji&a« Pustinja. U njoj su, naime, stalno obitavali misnici i pustinjaci laici rodom iz Poljica. Tako je javna vlast 26. sije&lja 1514. god. odredila da stanovnike Pustinje nitko »ne smije uznemirivati niti ogtedvati njihovu imovinu«72. Dapd6e, sindikalne su vlasti vise puta izdavale odredbe iz kojih je vidljivo da uzima u zagtitu sve pustinjake i pustinjakinje i naredila da ih nitko ne smije »uznemirivati i rastresati u njihovim molitvama«-.73 Svoju naklonost prema ovoj Pustinji dr2avna je vlast o6itovala oslobadanjem pustinjaka od vojnih du2nosti74 i od obveze da se njihove barke i Iivotinje koriste u vojne '§vrhe.75

t;

Hvarski biskup Zaharija dopustio je, sveanim pismom napisanim 30. svibnja 1536, da pustinjaci mogu trajno izabirati svoga poglavara.76 Naklonost im iskaza i biskup Martin II de

72 1514. 26. Gennaro. Proc. B C. I. - Sindicali di Protezione dell'Eremo in attual instituzione perche alcuno non lo molesti, o danneggi Ii di Iui Beni, ibid.

73 Usp. Altre Sindicali a favor degli Eremiti. - Proc. A 15. - 1576. 10. Gennaro, u: PER, str. 52; Altre Sindicali a favor degl'Eremiti. - B I. - 1580. 12. Novembre, u: PER, str. 53; Terminazion Eccell. Deputati alle Vendite a favor Sacerdoti degl'Eremi. - B 18. - 1749. 26,parzo, u: PER, str. 81.

74 Usp. Lettera Generalizia a favor Eremitt - B 5. - 1668. 16. Agosto, u: PER, str. 60-61.

75 Usp.Lettera Generalizia a favore dei Nostri Eremi. - B 21. - 1765. 15. Maggio, u: PER, str. 84-85; 1763. 31. Ottobre. - Altro Decreto N. H. Co: dena Brazza, ordina, che li Preti Secolari abitanti nelli due Eremi di Blazza, e Valdespina non siano molestati per fazioni nelle loro Barche, ed Animali, come nella seguentekLettera Generalizia 1764. 31. Luglio, che nomina, & approva detto Decreto,u: PER, str. 84.

76 Usp. 1536. 30. Maggio, Bolla Vescovil concede agli Eremiti la perpetua elezion d'un Pievano, u: PER, str. 86.

36

Martinis, kad je u mjesecu studenom godine 1579, sve Pustinje na Braal podvrgao izrMitoj svojoj vlasti i proglasio ih neovisnima od bilo koje druge crkvene vlasti.77 Jedan od kasnijih njegovih nasljednika, biskup Dominik Condulmer, dopustio je otpisom od ponovnu gradnju crkve Majke BoIje od krunice, par mjeseci prije bitke i pobjede krkanske vojske nad Turcima kod Lepanta, 7.X.1731. Otada je taj Bogorodian naslov postao i blagdanska batina cijele KatoRale crkve.78 Isti je biskup posebnim otpisom dana 2.VIII.1734. odredio da don Juraj Sia6, starjekna Pustinje, posveti novosagradenu crkvu. 79 Prethodno je, dana 17.VI.1734, dopustio u njoj urediti dva groba za pustinjake i to tako da grobovi budu udaljeni od oltara toliko da sve&nik ne gazi po njima kad uzlazi slaviti Misu.80

Vizitator Valier pohodio je jo6 i staru crkvu Pustinje i zabiljeNo godine 1579. da u njoj katkad celebrira sveeenik Ivan Grasovi6, dobar ovjek, ali mu je zbog neznanja nedavno zabranjeno ispovijedati. On bijage jedan od trojice pustinjaka o kojima Vizitator zabiljeN da su »obu6eni u seljanca odijela. Provode djevManski i pustinja&i Lvot, mole Otena6 i Pozdrav andeoski, Cesto se ispovijedaju i prie'ekuju. live od prihoda §to ih donose vinogradi Pustinje, koje sami obraduju. U koja je prednjim zidom zatvorena kao kapelica, imaju oltar«.581

77 Usp. Bolla Vescovo Liesina, ed Arcivescovo Spalato dichiarano gli Eremi indipendenti da ogni alltra Ecclesistica Dignita. - Proc. A 8. - 1539. 24. Aprile, u: PER, str. 6-8.

78 Usp. Bolla Vescovil per la Rifabrica della Chiesa di Draceviza. - Proc. A 31. - 1731. 4. Luglio, u: PER, str. 39.

79 Usp. Bolla simile per benedire la nuova Chiesa. - Proc. A 32. - 1734. 2. Agosto, u: PER, str. 40.

Usp. Bolla simile per far le Sepolture in detta Chiesa. - Proc. A 32. - 1734. 27. Giugno, u: PER, str. 40.

81 Valierova vizitacija hvarske biskupije 1579, n. d., str. 59.

37

Tijekom vremena Pustinja je stekla mnoge posjede, te duhovno i materijalno veoma uznapredovala. Godine 1858. pretvorena je u IzloIenu kapelaniju. Po smrti don Mije RadoWka, njezina prvog kapelana - pustinjaka, to se nastani don Andrija Crinfocai i otada je kapelanija povjerena mirskom kleru. U nod. 21. prosinca 1955. ljudi koji bijahu neprijateljski raspolo2eni prema Katoli6koj crkvi u zgarigte pretvorige ovu Pustinju, a preostali njezin inventar i pastvu sela Murvice preuzege oci dominikanci iz Bola. Posljednji mirski misnici bijahu don Andrija Crinfokai, stariji i mladi, (stric i ne6ak), don Ante Petravi6, don Jerko Vodanovi6, te don Ivan Makjani6.

Misnici ove Pustinje djelovali su duhovno i prosvjetiteljski. Pojedini misnici bijahu snagom posebnih odredaba hvarskih biskupa imenovani ispovjednicima pustinjakinja u sve tri picokarske Pustinje, dijelili su sakramente Iiteljima okolnih zaselaka, tuma6ili istine katolkke vjere, te pomagali okolnim Iupnicima u raznim oblicima sve6eni&oga rada, kad god se ukazala potreba.

Vrijedno je istaknuti prosvjetiteljski vid Iivota pustinjaka u Dra6evoj Luci. Posebno valja spomenuti don Mikulu Bobeti6a koji je hrvatsku kulturu obogatio prijevodom s latinskog, »Mirakule ke je udnila Blaiena Divica Marija svojem bogolubnem od svetoga Rozarija.82 Taj rukopis, zajedno s prilo2enim blagoslovima, molitvama, oprostima, te naredbama i likaricama, pisan je poljiacom gto odaje njegovo poljidco podrijetlo. Spomenuti Mikula se rodio u Ostrovici u prvoj polovici 17. stolje6a, a preminuo je u Dra&voj Luci 20. olujka 1701. godine. Godine 1680. bijage kapelan u Dolu na

82 Rukopisni primjerak Mirakula 6uva se pod nazivom *Bobetioev zbomiku u Nauonoi biblioteci u Splitu. Usp. BERIC D., Neke »Likarice“ pisane eirilicom na Bracu u XVII. vijeku, n. d., str. 199 - 207; JUTRONIC A., Bosanoica na braou, u: lz kulturne pralosti Bra6a, n. d., str. 194.

38

Brat'u, a od 1688. starje6ina u pustinji (»u mojstiru«) Drateva Luka. On i njegovi drugovi pustinjaci djelovali su u duhu prosvjetiteljstva i na oblanji svijet; pou6avajuti ga u istinama vjere i tekovinama ljudske misli te posudujuci knjige iz svoje bogate biblioteke.83

e) Pustinj a Duti6

Pustinju Dutit podigao je don Marin Kapitanovit. Vizitator Valier opisuje zdanje ove Pustinje kao >>zgrade, doista skromne, ali uredne u kojima stanuje pet djevica. Obutene su u smede tunike, a glava i brada zamotana im je u bijeli rubac. (...) Zovu ih picokare, nisu vezane nikakvim pravilima i zavjetima; svakodnevno mole Gospin oficij te provode djevit'anski i pustinjatli zivot, stalno boraveti u toj samoti, daleko od ljudskih pogleda«.84

Za ove le pustinjakinje don Mihovil Dagelit, pop i upravitelj pustinje Drateva Luka, godine 1538, glagoljicom napisao Pravilnik. On nam je satuvan u cjelosti, ali na posuvremenjenom hrvatskom jeziku i latinskom pismu. Za to je zaskflan don Nikola Milit'evit, upravitelj pustinje Blaca, koji je u vlastitoj tiskari u Blacima taj Pravilnik otiskao i satuvao

83 U oporuci don Marina Kapitanovioa, zapisanoj 29.X.1526, nalazi se ovo vrijedno svjedooanstvo: oSve knjige ostavijam redovnicima i remetama. (...) Neke se knjige nalaze u samostanu a jedan dio u zajmu u prijatelja.a Zatim je odredio oda bude uzet parvi dil Pistul aliti kgnigh S. Jerofuna u Popa Don Petra Ecterovicha Faranina, a u popa D. Roca Zorza Petricia Libar zuan Ispovidnik i Pistule alli kgnighe S. Augustina sve2ene s onima s. Juana Zlatusnika zvane oOd taknutja Sarza. Tolikojer Gerbon (tegko oitijiv rukopisni zapis, op. m.) u Harvatski jezik ispisan, i ostalo kako je u Testamentug, Oporuka, pisana na suhoj ko2i, prijepis, u: AKM.

84 Valierova vizitacija hvarske biskupije 1579, n. d., str. 59.

39

pod naslovom: Pravilnik urave samostana picokara Dutie kod DraC'eveluke na Bra6u.°3

Godine 1910. u pustinji Duti6 Eve picokare. Posljednje dvije bijahu po imenu Marija iz Grablja na Hvaru i Tere2a iz Murvice na Brau. Danas je od svega ostalo nekoliko rugevnih soba. Preostala je samo dobro ukuvana kapelica i pred njom oskvrnjena grobnica s urezanom godinom 1570.

Znaoaike murviekih eremitaia

Pustinjaci i pustinjakinje nastanjeni u eremitaima oko Murvice odlikovali su se znaajkama gotovo istovjetnim onima gto ih susre6emo u 2ivotu drevnih pustinjaka Ciji su ideal oni uznastojali ostvariti. No zapa2aju se osobitosti koje 6e se razotkriti i kroz tuma6enje Pravilnika prema kojem se ravnala pustinjaka zajednica u Blacima. Budu6i da to osobitosti prethode smjernicama blatadcog Pravilnika, istMem tek nekoliko njihovih znaajki:

1. U nama dostupnim spisima nalaze se zapisi koji upu6uju na vigestruka razmigljanja glede njihova Iivotnog usmjerenja. Op6enito se spominje da »u poslugnosti Eve po reguli sv. Pavla, a u odijevanju po reguli sv. Jeronima.«86 U novije vrijeme, krajem 19. stolje6a, Sematizam hvarske

85 Usp. Pravilnici skupna iivljenja pustinjaokih udruiaba na Braou, Blaca 1907.

86 Testament Kapitanovioa (Oporuka don Marina Kapitanovi6a, starjaine pustinje Dra6eva Luka), sastavijena u reoenol Pustinji 29. listopada 1526. Buduoi da se u: AKM nalazi vise prijepisa ove oporuke, na papiru i suhoj neke neoitljive a druge ogte6ene, uglavnom prijepisi iz razli6itih razdoblja, a u Pustinji se naglo i vise falsificiranih oporuka, nije moguoe u skladnoj cjelini sastaviti don Marinovu.oporuku.

40

biskupije govori da pustinjaci u Dra6evluci give po pravilu »sv. Augustina«,87 a za picokare veli da su »tre6oredice Reda sv. Augustina«.88

2. Uznastojali su i stekli pravo izbora vlastitog predstojnika. Hvarski bi ga biskup samo potvrdio ili bi u vremenu pomanjkanja pustinjaka providio pustinji zakonitog skrbnika. Samo je pustinjak u Silviju (od 17. st.) bio ovisan o nere2igkom nad2upniku.

3. Sve je u pustinjakoj zajednici bilo zajedni6ko i nitko nigta nije posjedovao kao vlastito. Nastojali su ozbiljiti ideal prve apostolske zajednice: jedno srce i jedna duga.

4. 0 nikome, osim o Bogu, nisu ovisili. Vlastitim su, naime, rukama kr&li neplodna tla i obradivali ih. Resila ih je tiha poboInost, marljivost i gtedljivost.

5. Rado su pruIali uto6igte namjernicima, a podvorili bi ih po starom krg6anskom obMaju.

6. Odlikovali su se poboInog6u prema Majci BoIjoj. Osim gto su molili psalme, naj6eg6a im je molitva bila zajedni&a krunica, a kod pustinjakinja »Oficij Neoskvrnjenog Zae6a Djevice Marije.«8 Sve su rnurviace pustinjadce crkve i oratoriji posve6eni Bogorodici: Zmajeva spilja ima za titulara Bezgregno zae6e Bla2ene Djevice Marije, Draeva Luka je pod zagtitom Gospe od ruIarija, crkvica pustinje Silvio posve6ena je Uznesenju Bla2ene Djevice Marije, Stipan&6 Rodenju BlaIene Djevice Marije i sv. Kuzmi i Damjanu, a Duti6 Navjegtenju Bogorodianu. 87 Catalogus Cleri saecularis et Regularis dioecesis Pharensis, Brachiensis

et Issensis, innuente anno Domini 1896, Split 1896, str. 23. 88 Status personalis et localis dioecesis Pharensis et Brachiensis pro anno

1884, Split 1884, str. 20. 89 Usp. BATEUA J., Bra6 naiih djedova (3) - Pustinja Silvio (2), u: Braoka

Crkva, br. 2 (1990), str. 6 - 7.

41

7. U duhovnom 2ivotu na osobit se na&n istke pokornkki vid 2ivota nazna6en u postovima kroz tjedan, mjesec i godinu.

8. Vidno je pogtivana sloboda pojedinca. Mogao je, prethodno upitavgi poglavara, pohoditi obiteljski dom, rodni kraj iii svoju rodbinu i prijatelje.

9. U radno su vrijeme nosili gradansko odijelo, a sve6enici su u liturgiji iii prilikom izlaska iz Pustinje po nekom poslu nosili odijelo uobkajeno za mirski kler.

Vrijedna je spomena odredba zabiljaena 1609. godine. Tada bi urecteno »da svaki koji boravi u reenoj Pustinji mora obla6iti (u duhu pustinjagtva) crni habit na naan tunike, u&rken sprijeda. Ovu su odredbu du2ni izvrgiti gto im prije bude mogtke. Oni pak, koji ne budu htjeli ()bud re&ni habit, moraju biti istjerani iz Pustinje uz pomo6 javne vlasti. Zabranjuje se i nogenje oru'Ija na javnim mjestima«.90

10. Pustinjaci murvkkih eremita2a potje&I s raznih strana. U Zmajevoj spilji i Silviju bijahu najve6ma rodom s

9° Usp. Visitationes Episcopi Cedolini, Brachiae 1, u: ABKH, na dan 2. svibnja 1609, str. 787.

42

Bra6a, a u Dra6evu Luku su gotovo svi dolazili iz Poljica iii splitske i, makarske biskupije. U Ienskim pustinjama 2ivjele su djevice s podruja Splita, s Bra&a i otoka Hvara. Podmladak su nastojali osigurati s rodnih ognjigta. Tako se znalo dogadati da su bilo mugki bilo 2enski 61anovi pustinje dovodili i malahnu djecu s nakanom da ona, kako budu rasla, uvide pustinja&i man Evot, zavole ga i tu, ako privole, ostanu.

11. U pustinji Dra.eva Luka glagoljalo se sve do sredine devetnaestog stolje6a, tj. do vremena kad Pustinja postaje IzloIena kapelanija. To potvrduje preostali inventar s glagoljskim natpisima.91 Njihovi misali, obrednici i brevijari takoder su vrijedno svjedo6anstvo glagoljagke bagtine.92

Preinake se dogodige kad biskup poke odredivati za kapelane i upravitelje Pustinje, mimo pustinjaka, misnike koji nisu pustinjaci.

12. Pripravnike za sve6enike - pustinjake i za pustinjake - laike odgajali bi u vlastitim pustinjama. S vremenom su klerici zavrgavali bogoslovne nauke u glagoljagkim sjemenigtima. Jedno od njih, u Priku kod Omiga osnuje splitski biskup Pacifik

91 U muzeju dominikanskog samostana u Bolu nalazi se ormar za liturgijsko who. Na ladicima su uglatom glagoijicom obilje2eni pretinci za pojedinu boju misnica: ODICHA CARNA, BILA, CARLENA, BILA SVETASCNA, BRUNA I ZELENA, ZA BLAGDANE. 0 saouvanom inventaru iz pustinje Draoeva Luka vidi: VRSALOVIC D., Muzejska zbirka dominikanskog samostana u Bolu, u: Spomenica u povodu 500, god. osnutka dominikanskog samostana u Bolu 1475 - 1975, n. d., str. 238s; SESNIC V., Bol - Povijesni, gospodarski i kulturni prikaz naselja i pueanstva, Ibid., str. 22.

92 U ostav§tini pustinje Dra6eva Luka u arhivu iupe Murvica, vidio sam slijedeoe misale: Missale Romanum Slavonico Idiomate iussu S.D.N. Urbani Octavi editum, Romae 1706; Missale Romanum, Romae 1741; Mise za umerviie samo, Romae 1767.. Od brevijara zabiljaih: Breviarium Romanum slavonico idiomate, Romae 1688; Brevijar rimski, Romae 1688. (Inocent XI); Brevijar Rimski (pars aestiva) Romae 1791. (Pio VI). Zapazih i obrednike: Ritual Rimski istomaccen slovinski po Bartolomeu Kassichu Popu Bogoslovcu od Druxbae Yesusovae Penitenciru Apostolskomu, Romae 1640; Ritual Rimski, Venezia 1777.

43

Bizza. Djelovalo je od 1750. do 1879. Drugo, Zmajevie u Zadru, naumio je 1726. g. nadbiskup Vicko Zmajevi6, a ostvario 1748. g. njegov nasljednik Mate Karaman. Kad se poelo uvoditi latinski kao liturgijski jezik, klerici ovih pustinja zavrgavali su teologki studij u Hvaru, Splitu ili Zadru. Ne spominje se da bi koji od pustinjaka iz murvi&ih eremitaIa polazio teologki nauk u glagoljagkim (»ilirskim«) sjemenigtima u Italiji.

13. Znaajno je i to da su bill prijatelji lijepog gtiva, ljudi knjige. Tako je vizitator Valier zabilje2io da je u Zmajevoj spilji vidio »misal i mnogo knjiga.093 Na Usti& svezaka obuhva6ala je biblioteka u pustinji Dra6eva Luka. Vidijivo je to iz podatka prema kojem su, sredinom devetnaestog stolje6a, pustinjaci iz Dra&ve Luke don Stipe i don Mihovil Radov6i6 prodali svojim drugovima u Blacima »atavu njihovu lijepu biblioteku skupa s odnosnim ormarom. Ova je biblioteka imala uz mnoge druge knjige i lijepu kolekciju talijanskih klasika«.94 Nakon po2ara, kojeg su 1954. g. u Dra6evoj Luci zlonamjerno podmetnuli protucrkveno raspolo2eni ljudi, ostalo je u arhivu nekoe slavne Pustinje tek nekoliko knjiga. One, po sebi, dovoljno jasno govore o naobrazbi tamognjih sve6enika i njihovoj suIivijenosti s hrvatskom kulturnom i crkveno - liturgijskom tradicijom.95

93 Valierova vizitacija hvarske biskupije 1579, n. d., str. 60. 94 Usp. Pustinja Blaca. lzloiba Regionalnog Zavoda za Zaititu spomenika

kulture - Split i Braakog Muzeja, n. d., str. 54. 95 Prebiruai po preostalim knjigama iii ostacima iz njihove biblioteke istam

slijedeee naslove: FILIPOVIC IVAN, Beside Divkovioa (tuma8enja nedjeljnih evandelja, pisano bosan8icom), Venezia 1703; TERZIC LUKA (Pop od skupidne sv. Filippa Neria - Bigeanin, Provincije Poglicke, splitske dr2ave), Pokripglienye umiruchi, Venezia 1704; FILIPPOVICH JEROLIM iz Rame, Pripovidanje nauka Karstjanskoga, sv. I. i sv. II, Venezia 1759; BANOVIC JOSIP, Predike od svetkovina doscasctja Issukarstova, Venezia 1759; TURDOTA NIKOLA, Blago Nauka Karstianskoga, Prenesen iz diackoga pack u franzeski jezik, napokon u slovinski po jednom redovniku iz Dalmazie, sv. I. i sv. II, Venezia 1770; Katekizam Rimski - Tridentski (vlasnigtvo Tadeja Si6i6a, upraviteija Pustinje od 1794. g.), Venezia 1775; JAPEL G., Svetu Pismu Stariga Testamenta, Labaci 1796.

44

WM,

- J 4-0

U1

0

0

a 3 E. u.. u) 2 .-cco0

cc

2 o log'ic) Ok F

< (/) ---........

0 0_ > 0W 13. 5 F-

Y 5

° <1 a P co

N '<3 (

471 Of° 404 Ne ■cn •Jr LLJ 5 +° > M • +.0oLuCC Vv.. — ...I

CC Z P '0 co ., 4 )- < _, cc 4-0,1_, () 0 0

r'i o cc

D 5

(...) K.) <u) L.L.I

<

-0 .co

.0 -<)0

F-

Ad> 0

5

0

DRUGO POGLAVLJE

POVIJEST PUSTINJE BLACA

Redovnidd tivot u pustinji Blaca na otoku Bra& zapo6eo je u drugoj polovici 16. stolje6a. Ime Pustinje i prodoline vezano je uz pusto tio, kamenjar, vrletne stijene i naplavine zemije gto ih je natalotio potok koji izvirage pokraj dva kilometra udaljenoga sela Dragovode. Neko6 su to tivjele obitelji iz hrvatskog plemena Senkovi6a u Bosni, potomci Senka, vojvode Tvrtka kralja od Bosne. No danas su na torn mjestu rugevne ku6e bez i jednog titelja. Niti vode u potoku nema. Posjetitelj pustinje Blaca mote u ljetnim mjesecima okom zapaziti tek suho korito i pretpostaviti kako se njime za jesenskih i proljetnih kiga, kao kanjonom, nabujala voda, played blatadcu prodolinu, ulijeva u more.

Po nanosima zemije i biata gto ga nanesoge bujice itav je predio dobio ime Blaca. Dolina Blaca protete se vie od dva kilometra dugom poput rijeke vijugavom prodolinom medu brdima sve do mora gdje se nalazi istoimena luka. Tu luku mnogi zovu i Popova vala.

Pustinja Blaca savila se poput gnijezda uz stijene brda elo« na 223. metru nadmorske visine, a ispod goleme

stijene zvane »Grad.« Natkrilila je prirodnu gpilju »Ljubitovicu« oko koje su tijekom stoljeaa dogradivane i pregradivane zgrade i sagradena crkva. Kad je osnovana

47

Pustinja, naziv gireg podruja i lokaliteta prenio se na samostan i od tada se on, umjesto prvotnog naziva Ljubitovica, zove pustinja Blaca.96

Prvobitno boravigte pustinjaka spilja »Ljubitovica« pretvorena je tijekom stolje6a u cisternu za vodu. Njoj je prigradena crkva koja je danagnji barokni oblik dobila 1757. godine, to zgrade zidane od kamena, tijesno medusobno povezane. Premda su stilski neujedna*Cene, svjedae o zajednigtvu, postojanosti i umije6u gto ih u ovaj krgni i zabitni predio, pro2eti Bc4jim duhom, ugradige ljudi nogeni bo2anskim energijama.

I. POCECI PUSTINJE BLACA

Na podru6ju nereNgke 'lupe postojale su sredinom gesnaestog stolje6a dvije sve6enkke i tri picokarske pustinje. Don Juraj Drivodilk, nadpop braid i 2upnik NereIg6a, nosio je u mislima nakanu osnovati jog jednu sve6enkku pustinju. Ostvario ju je kad ga don Grgur Martinovi6 i don Petar Vitaa6 zamolige da uloN svoj autoritet i za njih kupi zemljigte i spilju Ljubitovicu na podr&ju njegove 2upe, u koju su dogli godine 1550, natjerani pred turskim zulumom, a dotkno je zemljigte bilo javno, drugtveno dobro.

Pisci razlkito odreduju vrijeme nastanka ove, Pustinje. Apostolski vizitator A. Valier u pohodu otoka Bra& godine 1579. ne spominje pustinju Blaca. Ciro mi se opravdanim smatrati da je pustinja Blaca u pravnom smislu paela Iivjeti

96 Usp. §IMUNOVIo P., Toponimija otoka Bra6a, n. d., str. 123; MILloEVIo N., Povijestne Crtice o Pustinji Blaca (Eremo Blazza) na otoku Braou, n. d., str. 34.

48

onoga dana kad je don Juraj Drivodilia, nad2upnik u NereEkima, na ajem se teritoriju nalazi spomenuta Pustinja, zaiskao i dobio u vlasnigtvo >mezaposjednutu jednu spilju ill peanu, postavljenu na otoku Bra&u, u mjestu zvanom Blaca, koja se u hrvatskom jeziku zove »Ljubitovica.« Bib je to 6. prosinca 1555. godffie.97

Uvode6i don Jurja Drivodiliaa u posjed spomenute spilje i opanskog zemljigta gto se prostire blata&om prodolinom, bra&i knez Vinko Fugkareno zapravo omogu6uje da se ozakoni ve6 postoje6e stanje pustinjadcog Iivota u spilji Ljubitovici.

Vige svjetla na sam zaetak pustinje Blaca daju nam svjedoanstva samog don J. Drivodili6a. On svjedoa da je spomenutu spilju i zemijigte doista tra2io s posve odredenom nakanom, gto potvrduje darovnica kojom u posjed primijenu spilju i zemljigte u Blacima dariva i daje sve6enicima pustinjacima. On deli provesti u djelo svoju zamisao o osnivanju Pustinje i svojim posredovanjem on izlazi u susret pustinjacima koji '±ele i pravno urediti, ozakoniti, svoje nastanjenje u spilji Ljubitovici.

1. Zaaetnik don Juraj Drivodilie

Svoju je darovnicu, napisanu 23. sije6nja 1588. god., naslovljenu na don Petra Vita66a i don Grgu Martinovi6a, don Juraj Drivodili6 obrazio'lio sve6enicima pustinjacima ovako:

97 Investitura N. H. CO: Brazza della Spelonca Blazza, ed altri Beni a Rever. Drivodiglich, Proc. A 11, - 1555. 6. Decembre, u: PER, str. 9s. Sa1etak investiture donosi PER, str. 87s. Ta investitura bi kasnije vise puta potvrdivana, usp. Decreto Co: Brazza approvativo dell' Investitura 1555, Proc. A U. t -1587. 7. Decembre, u: PER, str. 12; Investitura Co: Brazza di Beni alli Rever. Martinovich, e Thomassevich Eremiti di Blazza, Proc. A. 14. t - 1604. 15. Gennaro, u: PER, str. 17s.

49

»Gosp. Juraj Drivodilie, nadpop braaki, ne po sili, prijevari iii strahu ill opkoljen od drugih kakvih spletaka, yea po slobodnoj svojoj volji i odluci, za sebe, bagtinike i na najbolji moguei naein itd. kako je mogao i moie, nakanivgi i ostvariti i izvrgiti svoju yea mnogo godina odluenu i evrstu namjeru da od njegova mjesta na ovom otoku Braeu, zvanom Blaca (...) ne moie nikome drugom biti dodijeljeno da tamo sagradi ili sastavi Pustinju yee samo onima, jednostavno neka bude odredeno, koji ee po svojoj volji i volji njihovih nasljednika htjeti da budu na sluibu i 'east Boijeg VeliZanstva; ondje neka bez prestanka u buduanosti bude stain, trajno i neprestano boravigte bogosluinih redovnika. Reoeno mjesto Blaca dao je, darovao, pustio, odredio itd., po svom pravu i za sve vijeke dariva, odreduje, odriee se i prepugta za ljubav Boiju uz propisane uvjete sveeenicima Petru VitaCieu i Grgi Martinovieu, Poljiaanima, koji iele doei pod zagtitu ovoga slavnoga vladanja. Ovo se daje za njih i njihove nasljednike u prebivaligtu iii pustinji koje Ce za njih biti sagradeno u reeenom mjestu.«98

2. Sveeenici — prvi pustinjaci

Navedena darovnica don J. Drivodili6a, ozakonjenje je, dakle, vec opstoje6eg Iivota u pustinji Blaca. U njoj se, kako proiziazi iz darovnice, prvi nastanige don Petar Vita6i6 i don Grgur Martinovi6. Don Petar Vita6i6 potje6e iz 2upe Zve6anje u splitskoj biskupiji. Pretpostavljam da upravo on bijage i prvi starjegina Pustinje. Zanimljivo je da don Nikola Mili6evi6 - st., u opisu povijesti svoje pustinje u Blacima,• spomenu kako je

98 Donazione alli Sacerdoti Vitacich, e Martinovich, di Fondi, accio sia formato, e mantenuto Eremo Blazza, Proc. A 12.t - 1588. 23. Gennaro, u: PER, str. 13 -15. Skraoena verzija nalazi se u: MIL, str. 89s.

50

don Petar Vitati6 bio ve6 1552. godine u spilji Ljubitovici, ali nWim to ne dokazuje. Svoju pretpostavku o njemu kao prvom starjegini pustinje Blaca izvodim na temelju ovih dokaza:

a) U darovnici nad2upnika Drivodili6a, kojom spilju Ljubitovicu dariva u svrhu osnivanja Pustinje, ime sve6enika Petra Vita&6a on spominje na prvom mjestu.

b) Don Petar Vita6.6 zatra2io je od Petra Cedulinija, ordinarija hvarske biskupije, odobrenje za podizanje pustinje Blaca. Budua da nisam uspio prona6i njegovu zamolbu, opravdanost gornje tvrdnje potkrepljujem biskupovim otpisom od 20. lipnja 1590. godine. U njemu je, medu ostalim, zabilje2eno ovo:

»Petar Cedulini, po Bo2joj i apostolske Stolice milosti Biskup hvarski i bracki, preljubljenom u Kristu sveeeniku Petni Vitaeleu iz Poljieke provincije i svima koji borave u pustinji Blaca na otoku Braeu nage biskupije i onima koji oe u budueim vremenima tamo prebivati, pozdrav u Gospodinu Isusu Kristu Spasitelju. Podnesena nam je s Vage strane molba iz eijeg je sadriaja vidljivo:

Buduei da sam ja, sveeenik Petar Vitaeie iz Poljieke provincije, ielio napustiti onaj kraj i dobra, i svojom voljom dogao Evjeti pod zagtitom driavne vlasti Venecije itd.

Po primitku to molbe i u zrelom razmigljanju odobravamo je itd... i dopugtamo yam da u mjestu zvanom Blaca na otoku Braeu nage Biskupije moiete sagraditi i napraviti Pustinju (Haerenum)

99 njoj

stanovati, moliti i posveeivati se i ciniti pokoru.«

99 BoIla Vescovile approvativa I'erezione dell'Eremo Blazza, Proc. A 18. t - 1590. 23. Gennaro, u: PER, str. 16. Saietak otpisa vidi u: MIL, str. 90.

51

Dakle, don Petru Vita6ku, podnositelju molbe za osnivanje Pustinje, a Petar to tra2i u svoje ime i u ime ostalih tada prebivajudh i bududh pustinjaka u spilji Ljubitovici, biskup mu daje odgovornost i pravo na njezino utemeljenje. Neosporno je, dakle, da je on, don Petar Vita6k, imao vodstvenu ulogu u zajednici koja je nastajala.

c) U redoslijedu starjegina pustinje Blaca neki autori na prvo mjesto stavljaju sve6enika Grgura Martinovka, takoder rodom iz Zveanja.100 On, medutim, ne boravi od poetka u Blacima. Prvotno njegovo boravigte bijage u pustinji Dra6eva Luka. Dapae, pustinjak Pinlisk, prior pustinje Draeva Luka, uvjerava nas da je on Grgura Martinovka oporudlo odredio za svoga nasljednika.

U sastavljanju nove oporuke, koju napisa 14. srpnja 1593, upravo zbog Grgurova odlaska iz to Pustinje u pustinju Blaca, don Pinlisk napominje kako »don Grgur Martinovk iz Poljica, koji docte prebivati u ovu Pustinju, i posebnim Pismom od mene bijage postavljen za glavara re&ne Pustinje, otide iz nje pred vise od godinu dana nehtijud ovdje ostati i izvrsiti gto sam u prvome pismu odredio.olul

Godine 1588. uz ime don Petra Vitad.6a spominje se don Grgur Martinovk. Kada je don Petar prestao biti upraviteljem Pustinje, a don Grgur preuzeo to slu2bu, nije mogu6e utvrditi. Nepoznata je i godina smrti don Petra Vita&6a.

Iz dokumenata je vidljivo da biskup Petar Cedulini, nalazed se u pohodu pustinji Blaca, 21. srpnja 1604. godine ne spominje u zapisniku don Petra Vita&6a. Don Grgur pak, u

1W Usp. MIL, str. 102; §KOBALJ A., Vjera starih Hrvata na reijefu u Zmajevoj spilji na Braeu, n. d., str. 127.

101 Testamento Eremita Pinlissich, Proc. D 11. t - 1593. 14. Luglio, u: PER, str. 131 - 133, 131.

52

sluThenom razgovoru s biskupom, izjavi da je on glavar Pustinje. Na to dunost izabrage ga njegovi drugovi (»eletto da miei compagni the sono due«): don Matej Tomagevk iz splitske biskupije, koji je te godine dogao u Pustinju, ali bez otpusnog pisma svoga biskupa, te akolita Juraj DragMevi6. U zajednici su tada jog tri pustinjaka svjetovnjaka ali je ocito da nemaju pravo glasovanja kod izbora starjegine Pustinje.102

Ovom je izboru don Grgura za priora pustinje Blaca, provedenom po svoj prilici nakon don Petrove smrti, prethodio jog jedan vaIan dogadaj. Svjedo'd nam ga Dekret biskupa Mihaela Priulija, Apostolskog pohoditeIja u Dalmaciji. On je, posebnim otpisom, sastavljenim u Trogiru 8. travnja 1603. godine, uslijed prituThe don Grgura Martinovi6a na nedisciplinu pustinjaka svjetovnjaka u Blacima, spomenutoga don Grgura Martinovi6a, tada jedinog sve6enika u pustinji Blaca, imenovao njenim glavarom.103 Iz te 6injenice vidljivo je da je don Petar tada ve6 mrtay.

Nepoznata je i godina smrti don Grgura Martinovi6a. Njega kao starjeginu pustinje Blaca spominju vizitatori u Blacima u vige pohoda. On je starjegina Pustinje godine 1606. i

1a2 Usp. Visitationes Episcopi Cedolini, Brachiae 1, u: ABKH, str. 754.

103 Usp. ASC, Miscelanea Arm. VII, 101, str. 158s.

53

1609. Godine 1615. poglavar je Juraj Martinovia,104 a 1621. opet se kao strajegina spominje re6eni Grgur Martinovit kojega iste to godine u upravi naslijedi don Juraj Ripe.

3. Pustinjaci iz Poljica

Va2no je u za6ecima pustinje Blaca uvidjeti da su prvi njezini stanovnici, svecenici glagoljagi, dogli iz Poljica. Oni ce sve do dolaska misnika iz drugih podru6ja s ponosom isticati svoje polji6ko podrijetlo.105 Bili su to prvi sve6enici glagoljagi, od njih oko 200, koji do 1700. godine pobjegoge pred turskim zulumom i potra2ige mir u bra6kim pustinjama iii 2upama.106

Njihov sve6eni6ki ponos i narodnu svijest, gto su je osobito isticali cuvanjem glagoljagke bagtine, mogu6e je bolje shvatiti i opravdano protumaMi 6injenicom da su dogli iz Poljica. Naime, dodoge iz pokrajine u kojoj je nilda misao o autonomnoj posebnosti Poljica. Ne mo2emo je shvatiti izvan okvira svekolike hrvatske povijesti. Jer, Acada 1102. nestaje s

104 Taj don Juraj MartinoviO se drugdje ne spominje. Nije iskljuOeno da je pisac dokumenta zabunom upisao Iatinsko ime Georgius (Juraj) umjesto Gregorius (Grgur).

1°5 Poljica, podruoje istano od Splita, nekoo administrativno-politioki, a danas geografsko-povijesni pojam. U izvorima se oznaduju kao opoina, 2upa, kne2evina i republika, jer su, i pod vlaieu Venecije, zadr2ala (uz obvezu pladanja godiinjeg danka i vojne slu2be u korist Venecije) svoju unutarnju samoupravu: Definitivno su izgubila svoju autonomiju nakon gto su Francuzi 1807. god. krvavo ugusili ustanak Poljiaana koji se pobunige protiv njihova ugnjetavanja. Ravnala su se prema zakonima zapisanim u *Poljiokom statutu.« U Poljicima se u bogosluiju rabio narodni jezik i pismo glagoijica, a u izvanliturgijskim spisima koristi se hrvatska eirilica (bosanoica), odnosno polgica, usp. BRATULIC J., Glagoljica i glagoljaii u Poljicima, n. d., str. 142s; JUTRONIC A., Bosaneica na Braou, u: lz kulturne proalosti Braoa, n. d., str. 188-196.

106 Usp. Informazione per Ii Eremi di Blazza e Valdespina, AKM, bez arhivske oznake, u Kutiji dokumenata od godine *1512 -1646.«; MIL, str. 1.

54

politiace pozornice hrvatske narodne dinastije, pojedina podru.6ja nekadagnjega hrvatskog kraljevstva brane pred ugarskim kraljem svoja plemenska drevna prava. U nekadagnjoj Polji&oj Iupi hrvatska dilavnost nalazi svoje skromno zaklonigte, svoj refugium, i poprigte za vigestoljetnu borbu u obrani dravnopravne bagtine«. 07

Neosporna je cinjenica da su se Poljica ravnala po vlastitom kodeksu krivis6nog i gradanskog prava, na koji su se »stoljedma zaklinjali PoljMani kao na temelj i znamen svoje sa .108 Tai je m.ostalnostio »Zakonik« na neki nadn mogu6e prepoznati u Pravilniku pustinje Blaca. Uoavam, naime, da su se ideje autonomnosti i demokratiMosti, kolektivnost u obavljanju javnih djelatnosti, donogenje zajedni&ih odluka u rjegavanju va2nih poslova, pozivanje na predaju, tj. »kako je od starine«,109 to duh slobode djeteta BoIjega, gto ih susre6emo u »Poljkkom Statutu«, skrasile u ovim svojevrsnim konstitucijama gto saLmlju uredbe i obi6aje prema kojima se ravnala pustinjaa'ka »Skupkina« u Blacima.

VaIno je, upravo ovdje, uodti taj hrvatski pojam »Skupgdna«. Naime, izrazom »Societa«, tj. drugtvo, udruenje, zajednica, udruga, ozna6uje se zajednica pustinjaka u Blacima,

107 MIHANOVIo N., Poljica u viziji vremena i krajolika, n. d., str. 5. 108 MOSIN V., Najstariji rukopis Polpekog statuta i problem redakcije statuta,

n. d., str. 8.

109 Pripadnost zajednici u Polji6kom je statutu istaknuta izrazima »sva Poljica« (61. 39.g), »Poljica zajedno« (61. 25), »Poljica kupno« (61. 30), »6itava obeina poljioka« (61. 24), »Poljica na okupu« (61. 47), poziv na starinske predaje, zabiljeien je u zakljuoku s »oboenoga sabora« od 20. o2ujka 1662, gdje se veil: »Svi Polji6ani na obeeni kupni zbor na Gajini i dogovoria se svi p. vlasteli i p. didioi sa svim pukom dogovorno, virno i skiadno potyardismo po zakonu i po privilegijah nag statut kako je od starine«, usp. MOSIN V., Najstariji rukopis Polpokog statuta i problem redakcije statuta, n. d., str. 58.

55

u najstariclem tekstu Pravila gto ga saeuva talijanski izvornik. Prvapak poznata hrvatska redakcija to 6e rije6

. in prevesti sa »skup66ma«, dok je hrvatsko izdanje Pravila iz 1907. godine prevodi s »udruna0.112

U nacrtu Pravila gto ga 1897. godine predvidi i ostavi don Nikola MilRevi6 - st., u zelji da posuvremeni vec postoje6e Pravilo, zapisat 6e da je pustinja Blaca, ne »Skup36ina« iii »Drukvo«, ve6 »sve6eni&a Zadruga iii obitelj onih sve6enika, koji postaju takvi po odgoju prirnljenu na ime Pustinje, i onih, koji bi se sl&ajno pridruEli istoj po dopustu dijecezanskoga biskupa, a po privoli svih '61anova pustinjaele obitelji«.113

3. Suiivot sveeenika i svjetovnjaka

Zajednicu pustinjaka u Blacima saanjavali su sveenici i svjetovnjaci. Moe ih se razvrstati u cetiri kategorije: sve6enici (izmedu kojih su bili posebno imenovani ispovjednici / »Confessores«/ u zajednici), klerici, subraea laici, novaci.114 U dokumentima je uvijek navedeno za pustinjaka svjetovnjaka da je laik i zakoniti clan Pustinje. U op6enitom govoru za njih se rabe izrazi »druIinari«, »bra6a«, »redovnici« iii jednostavno »pustinjaci«. Dok je za primanje sve6enika u redovniacu obitelj pustinje Blaca postojao to6no propisani obred, o obredu

110 Usp. DI, str. 28; IP, str. 92. 111 Usp. IP, str. 92. 112 Usp. Dodatak, u: PU, Uvodni dio, t. 2, str. 13. 113 Dodatak (nacrt za posuvremenjeni pravilnik pustinje Blaca, op. m.), u: MIL, str.

75 - 77, 75, t. 2. Tekst predvidenog Pravila navodim u suvremenoj jezionoj redakciji.

114 u popisu osoba istIrari pustinje Blaca, sro6enom oko 1800. godine nalazi se zabiljeieno da u Pustinji five oetiri svedenika, od kojih su trojica ispovjednici, niti jedan kierik, trojica subrade laika, dva novaka, to dvojica laika i slugu, usp. Zapisnik »II Romitorio di Blazza, in cui vivono in Congregazione Religiosa alcuni Preti Secolari«, u: ABKH, FB I, str. 1.

56

pridruhvanja svjetovnjaka iii laika ne nadoh spomena. Istina, za svjetovnjake se rabe izrazi »drug« (»consocio«) i »subrat« (»confratello«), ali se ne vidi na temelju 6ega su to postajali. Iz sasluganja pustinjaka Jurja Vuletiaa iz Tu6epa, starog 40 godina, koji se nazivao i Cacika, vidljivo je da je medu pustinjacima postojala gradacija. Naime, on je na upit otkada se nalazi u ovom samostanu (»Monastero«) odgovorio: »Proglo je 6etiri godine otkako sam dogao stanovati u ovu Pustinju ('Romitorio'). Ovdje sam pridru2en, a onda i uzdignut na stupanj subrata ('aggregato, ed elevato al grado di confratello'), pred oko vise od godinu i pol dana.«115

Premda sa6uvani Pravilnik po kojem se ravnala udruTha pustinje Blaca naglagava srodnost i duhovnu meduovisnost to Pustinje s drugim sve6eni6kim pustinjama, ostaje upravo zbog isticanja svjetovnjaka kao tvornog elementa Pustinje, svjedokom svojevrsne razli&losti medu njima. Naime, dok Pravilnik pustinje Blaca ve6 u prvom poglavlju naglagava pravo kako sve&nika tako i svjetovnjaka da svoju e1ju za pustinjagtvom mogu, u skladu odobrenih konstitucija i obi6ajnog rava, ostvariti u pustinji Blaca po »zdruNvanju skupgani«, 16 dotle Pravilnik pustinje Draeva Luka, koji je vremenski stariji i sadrIajno izvorniji, spominje svjetovnjake tek u zavrgnom dijelu Konstitucije ili ih usputno spominje kao one »koji nijesu misnici«.117

Ve6 od prvih desetlje6a u Blacima uz misnike Eve pustinjaci laici. Tako godine 1604. u Pustinji Eve uz dva misnika i jednog pripravnika za sve6enigtvo jog tri mladi6a kao

115 ABKH, FB II, Sasluganja o pustinjacima misnicima don Luki Kaitelanu i don Josipu Lunjevi6u, Blaca, 11. Juli 1804, (snopio zapisnika), str. 16s.

116 Usp. IP, I, str. 92s.

117 Usp. Pravilnik Uprave Pustinje DraOeveluke, (Samostana-Udruibe svjetovnih Sveeenika) na Braou, XXII - XXIV, u: PSZ, str. 10s.

57

radnici u vinogradu. Oni su clanovi Pustinje. Tadanji Iivot pustinja6ke obitelji opisao je Juraj Dragi6evi6, klerik, ovim rijeama:

»Sveeenici slave misu svake nedjelje i blagdana, a pustinjaci laici prije nego odlaze na svoje du2nosti povldee se u crkvu na molitvu, a to isto 6ine u podne i naveeer. Zivimo zajedno i nitko nema nigta vlastito, yea je sve samostansko.«118

Pustinjaci laici bijahu posluNtelji u Pustinji. Oni su radom svojih ruku i molitvom pridonosili duhovnom i materijalnom napretku Pustinje. 0 njihovu boravku u Pustinji tada je don Grgur Martinovic napomenuo: »DrIim druga tri mladi6a koji rade u vinogradu i obraduju zemlju.«119

Sva materijalna dobra koja bi svjetovnjak sa sobom donio u Pustinju mogao je na odlasku sa sobom i ponijeti. Ako je u zajednici proboravio i du2e vremena, nije imao pravo tra2iti nikakvu nagradu za svoj rad.12°

Uz taj fizicki doprinos procvatu Pustinje, ovi su svjetovnjaci ostvarivali i ideal krManskog usvr6avanja po pustinja6kom Iivotu, zbog Mega i dodoge u Blaca. Promicali su ga i duhovno napredovali sudjelovanjem u svim liturgijskim sve&nostima koje su se odvijale u Pustinji, obdr2avanjem propisanih molitava, postova i slavljenjem svetih sakramenata. Kako su pojedini od njih nenadano dolazili u Pustinju, dogadalo se da bi isto tako nenadano i otigli iz nje. Koliko se

118 Visitationes Episcopi Cedolini, Brachiae 1, n. d., str. 754.

119 Ibid. 123 Usp. Ibid.

58

njihov broj povetavao ill smanjivao, ovisilo je o potrebama i gospodarskom stanju Pustinje.

Svjetovnjaci kao pridruIeni lanovi Pustinje bili su, dakle, konstitutivni imbenik pustinje Blaca. Svetenici su pomno vodili brigu o njihovoj duhovnoj izgradnji i napretku. Za njih je bila jedina potegkota kada su u Pustinji, u 18. stoljetu, poteli boraviti srodnici pojedinih pustinjaka. Njih su svetenici, njihovi rodaci, primili iz milosrda iii zbog kakve kavge glede bagtine, da bi se oni ubrzo poteli ponagati kao svojevoljni upravitelji, poglavito ako su im bile povjerene povjerljive du2nosti u gospodarskom poslovanju. Dakako da to nije moglo ostati bez kobnih posljedica za duhovno ustrojstvo Pustinje.

4. 2enski svijet kao »pridruieni« alanovi Pustinje

Premda u Pravilniku nema spomena o tome da bi gene bile ukljutene u pustinjatku zadrugu, ipak se u dokumentima navodi da je tijekom povijesti vise Iena Iivjelo i umrlo kao pridru2ene tlanice iii odruthenice« pustinje Blaca. U prvo vrijeme bile su to osobe koje bi povremeno pomagale u Pustinji. Bijahu unajmljivane za obavljanje kutnih poslova, za rad u vinogradima u vrijeme berbe iii za nogenje kamenja pri gradnji. Za svoj rad u Pustinji primale bi platu prema dogovoru sa starjeginom, a kao neko nepisano pravilo dobivale bi Troia godignje plate isplativane radnicima mugkarcima.1 1̀ Nije mogute prosuditi kako to da su neke od njih sudjelovale u 2ivotu pustinjatke obitelji. Uzdr2avale su se, naime, o trogku Pustinje a po njihovoj smrti rodbina nije imala

121 Usp. Zapisnik prigodom ispitivanja don Jakova Kaoiea, don Luke Kaitelana, don Josipa Lunjevioa i Jurja Caeike iii Vuletioa o prilikama iivota u pustinji Blaca, u Blacima 1804. godine, u: ABKH, FB Jr str. 14.

59

pravo na njihovu bakinu, jer je ona pripadala Pustinji. Te Iene nisu bile pustinjakinje - monahinje. One su Iivjele u Pustinji, bez ilcakvih zavjeta, i to u odvojenoj ku6i. Mogle su uvijek °Fla iz Pustinje, a dok su u njoj boravile, jedna od njih bila im je starjegicom.122

Za pobli2e saznanje o Iivotu 2enskog svijeta u pustinji Blaca vrijedno je izvjeke don Tadije MilRevi6a, upravitelja Pustinje. On ga sastavi 6. sijeMja 1865. g. i posla don Ivanu Kag'andri6u, svome znancu u hvarskoj kuriji, da u njegovo ime razgovara s biskupom to da nakon smrti jelene Restovi6, rodene u Nere2ikima, zakiti interese Pustinje. Naime, njezina je rodbina sluIbenim putem zaiskala njezinu robu i ostavkinu st&Cenu u Pustinji. Obraz1a2u6i svoje stajalike, don Tadija pige:

»Molim vas da u moje ime razgovarate s mojim dobrim starjeginom, presvijetlim Biskupom. Spomenite mu da je Jelena RestoviO iz Neraigaa bila uzeta od don Luke Kagtelana 1831. godine, iz ktiCanske ljubavi, ali ne znam uz kakve uvjete. Cuo sam od moga predhodnika i gospodara Kraljka da je bila uzeta za druibenicu ovoga mjesta. Ovdje je umrlo jedanest iena i sve su one ovdje boravile do svoje smrti i ostavile su plodove svoje muke ovome mjestu i upisane su kao "druibenice ovoga mjesta ili Manastira".

U izvjegtaju za sv. Kongregaciju, napisa mons. Ivan Skakoc, biskup hvarski, 19. listopada 1831. god. ovo izvjegee glede iena u pustinji Blaca: oSacerdotibus Illirycis in Eremo degentibus indictum fuit, ne in Conventu sub eodem tecto commorantes mulieres etsi consangvineitate sibi propinquas retineant, nec deinceps alias admittant. Mulieres vero quae pariter in Eremo, sed separatis domibus convivunt, non sunt moniales, nec ullo voto obstrictae. Liberum est cuicumque recedere et alio peregere. Dum simul cohabitant, subduntur uni, quae omnibus praeest, et Sacramenta a Parrocho loci recipiunta, ASC, S. Congr. Concilii Relationes, Pharen. et Brachien., 636B. Usp. Ibid., Rel. Giovanni Capor Arciprete di S. Girolamo degl' Illirici, 19. octobris 1831, u: Fascikl 1835, str. 2.

60

Kroz osam posljednjih godina pokojna je u starosti i bolesti bila pomno njegovana.123 Buduei da bijage kao druthenica manastira, hranjena je, njegovana i pokopana u ovome mjestu i ja sam je po starome obi'eaju upisao u knjige kao druibenicu Pustinje. Kada je umrla, bib() je to proglog mjeseca studenoga, tj. 1864. god., nigta se njezinih stvari ne nacte u ovome mjestu, osim negto stare robe kojom se za iivota sluiila. I ja, premda nisam bio to du1an uciniti, dao sam u ime krgaanske ljubavi, njezinu bratu malo zlata koje se naglo, tj. jedne naugnice. Dvije pribadaCe sam prodao za devetnaest forinti i uporabio sam ih za hranu kod sprovoda pokojne. Na dan 5. sijeenja 1865. godine dodoge iznenada i drzovito sindikalni zapisniear, zamjenik mjesnog naCelnika i rekoge da su dogli preuzeti inventar gto je preostao od pokojne Jelene Restovia. Ja sam im kazao i odgovorio da se nigta njezina ne nalazi na ovome mjestu, jer ona bijage druibenica ove Pustinje, a nije bila na shdenju i za podvorbu, yea je ona bila shdena i hranjena kroz sve vrijeme njezine starosti i odijevana i obuvana do smrti i po smrti opremljena kako to propisuju regule Pustinje i stoga nije mogla nikome nigta ostaviti osim Pustinji.

Kazao mi je Ivan Martie, koji vrlo dobro poznaje povijest svih ovdagnjih Pustinja od 1838. godine do danas, da je pokojni upravitelj Kraljie upisao pokojnu kao druibenicu Pustinje jog 1842. godine i u vrijeme zadnjeg pohoda kad je ovdje bio pogtovani Dimitri, kanonik, a u vrijeme pohoda biskupa Bordinija.«124

Biskup Ivan Skakoc, kako se vidi iz prethodno navedenog pisma upu6enog Sv. Stolici 19. listopada 1831. g.,

123 Nije mogla dobiti bokun kriva.« 124 oMnogo Prisvitli Gospodinek, Pismo don Tadije Mili6eviea, U Blacim na 6.

Gennara 1865, u: FB II. Pismo donosim u suvremenoj jezionoj transkripciji.

61

izriato je zabranio kako rodakinjama pustinjaka tako i svakoj drugoj 2enskoj osobi da stanuju u Pustinji pod istim krovom gdje i pustinjaci. Sveta Stolica je to odredbu potvrdila i od biskupa zaiskala njenu striktnu provedbu.125

5. U biskupskim izvjegoima za Sv. Stoticu

Premda su hvarski biskupi odobravali i potvrdivali konstitucije po kojima se uredivao Iivot u pustinji Blaca i osobno su je iii po delegatima pohadali i odredivali sve gto je pridonosilo njezinu izvornom izgledu, ipak za&ictuje cinjenica da se u izvjeg6ima o vjerskom stanju u hvarskoj biskupiji, koje su slali Sv. Stolici, ne spominju od samog po&tka njezina postojanja. Tako sam prvo spominjanje pustinjaka glagoljaga uo&o u izvjeku 6to ga o pohodu »Ad limina«, 20. srpnja 1679, sastavi i predade dikasteriju Sv. Stolice biskup Jeronim III. Friuli. Zapisao je tada ovo:

»No brdima, u jednoj spilji, po uzoru no pustinjake, 2ive u zajednici eetvorica sveeenika glagoljaga ("Presbyteri Illirici"). Radom svojih ruku prislcrblit hranu i nastoje, takoder uz darove, izgraditi crkvicu.« 2

Prema ovom svjedo&nstvu nije posve jasno da li je rijeC o pustinji Blaca ili o pustinji Dreeva Luka. U obje pustinje tada

125 Usp. Odgovor S. Kongregacije biskupu I. Skakocu, 29. VIII. 1835, u: ABKH, Fascikl I, str. 2.

126 ASC, S. Congr. Concilii Relationes, Pharen. et Brachien., 636A, 20. July 1679.

62

five po sve6enika glagoljaga. Ni slijede6a dva izvjekaja, tj. oni za godine 1683. i 1685, nisu puno jasniji. Oba sominju uop6enim govorom postojanje glagoljagke pustinje.122' Jasnije se o pustinjama govori u izvjeku iz 1687. godine. Tada je ve6 spomenuti biskup jeronim III Friuli zabiljefio slijede6e:

»Na otoku Braeu, na nepristupaenom i brdovitom mjestu, postoje dvije Pustinje sveCenika glagoljaga. Provode zajednieki, all priprost fivot. Nemaju nikakav propisani oblik fivljenja, niti kakve osobitosti, a u Pustinjama tda obdrfavanje duinosti i medusobno pogtovanje.«1

Gotovo su redovito to prva biskupska izvjeka o pustinjama na Braai upu6eni Sv. Stolici bila neodredena gledom na ime lokaliteta o kojem govore i op6enita u predstavljanju njihova fivota. Prve jezgrovitije naznake o njima vidimo u izvje§6u 6to ga podastre biskup fra Joakim Marija Pontalti 1766. godine:

»Povrh toga postoje dvije pustinje od kojih se jedna zove Blaca, a druga Draeeva Luka. Obje su obitelji pustinjaka sastavljene i vodene od sveeenika glagoljaga. Provode zajednieki fivot, all mogu slobodno iziei i vratiti se u pustinju. Jedan od njih, koga svi izaberu za poglavara, upravlja zajednicom. Nemaju nikakve

127 Usp. Ibid., Relationes, 28. Marty 1683, Sig. 2063: »Supra arduum Montem positum adest Cenobium quoddam, an potius Spelunca Eremitarum, qui sunt Presbyteri Illyrici cum Ecclesiuncula, qui rigidam in communi degunt vitam - Na strmom brdu postoji priprost samostan, boije reel spina pustinjaka. Svi su sveoenici glagoljagi. Imaju crkvicu i u pokori provode zajednioki iivot«; Ibid., Relationes, 8. Marty 1685, sig. 2064.

128 Ibid., Relationes, 683A, sig. 2033.

63

ovisnosti o biskupu. Live u obWu, ali u dugobriingtvu nema od njih nikakve koristi.«12

Vrijedan je pozornosti izvjeftaj biskupa fra Ivana Dominika Stratika. On je godine 1788. zabiljefio nekoliko novih i znaajnih pojedinosti:

»Postoje eetiri pustinje, dvije sveeenieke i dvije Pena pustinjakinja. Oni su u proglim stoljeCima dogi iz olcruija Poljickog koje se nalazi na obliinjem kopnu. Sklonili su se ovamo kad su Turci opustogili njihova naselja. Uznapredovali su i sagradili svoje domove u kojima i sada five, prizivajuCi sveoenike iz Splitskog okruija. Svi oni obavljaju svete obrede na hrvatskom jeziku ("lingua illirica"). Njihova samoCa, neporoenost i uzoran Pivot, obnavljaju nekoC divnu povijesnu sliku monagkog fivota. Sveeenici su, ali ne pripadaju nikojem institutu, vee su podvrgnuti biskupu i fupniku. Zive na jedva dostupnim mjestima, koja obractuju i tako se prehranjuju. Bave se svojim poslovima i na taj se naein drie odvoleni kako od svijeta, tako i od njegovih mana i poroka.«1 °

Ovaj biskupov izvjegtaj bija§e razmatran na sjednici Kongregacije. Na temelju relacije o biskupovu izvjeMu o

129 Ibid., Relationes, 636A, 24. octobris 1766, str. 5. 133 S. Congr. Concilli Relationes, Pharen. et Brachien. ll, 636B, u ASV, god. 1788,

str. 17. U Iatinskom izvorniku Oita= i ovo: »(...) Hi unice lingua Illyrica sacros peragunt ritus. Horum solitudo, morum innocentia, et vitae candor, historicae olim monasticae disciplinae dulcem renovat imaginem (...).« Buduoi da je izvomik na mjestima ateden, neoitljiv je pojam historicae, jer prema vidijivom pismu mote biti i Nitricae. Tada bi smisao bio da pustinjaci u Draoevoj Luci i u pustinji Blaca »obnavljaju nekoo divnu sliku monagkog 1ivota u Nitriji.« Ni to nije iskljuaeno, jer u Nitriji bija§e slavno stjecigte i naseobina pustinjaka, smjegtena 60 kilometara ju2no od Aleksandrije, u Egiptu, a zbog svoje va2nosti i ugleda, nazivana je »vrata pustinje«, usp. Detti inediti dei Padri del Deserto, izd. Qiqajon-Comunita di Bose, Magnano 1986, str. 48s.

64

pustinjama mote se doei do nekoliko zanimljivih spoznaja. Naime, na osnovi relatorova izvjeka mote se razabrati da od Polji6ana prebjeglih pred Turcima potje6u pustinje Blaca i Dra6eva Luka, 6ime je isklju6eno da su Polji6ani utemeljili pustinju u Zmajevoj pe6ini. Zatim, da se u ovim pustinjama slutilo isklju&vo »hrvatskim jezikom i obredom« (»ritengono la lingua ed it Rito Illirico«), dok se za Zmajevu pe6inu to ne mote real, jer ju utemeljige sve6enici rodom iz Neretika, a zarana se u tenskoj pustinji Stipan6ia, koju utemeljige takoder oni, nalazi latinski misal. Te drevne pustinjake predstavlja samotnja6ki i neporo6an na6in tivota. Taj podatak navodi na ozbiljno poimanje sve6eni&og tivota u pustinjama. Osim toga pokazuje i to da su sve6enici iz pastorala uznastojali prigrliti 6isto kontemplativni tivot. Ovi su pustinjaci motda svjedoci da je ve6 u Poljicima bilo manjih zajednica sve6enika glagoljaga.

Ono gto u relatorovu izvjegau zna6i novost jest primjedba Kongregacije i njezin savjet kako »treba promijeniti obi6aj da od vremena do vremena dolaze novi pustinjaci Hrvati (»Eremiti Schiavoni«), jer ako bi se zamijenili biskupijskim sveeenicima (vjerojatno se misli na latinage, op. m.), ne bi trebalo potvrditi posebni obred gto ga obdrtavaju ovi sve6enici pustinjaci.«131 Iz same primjedbe nije jasno u 6emu se sastoji posebnost obreda u pustinjama i zagto ga treba utrnuti kad su istodobno neke tupe na Braai bile povjerene sve6enicima glagoljagima.

U potonjim izvjegaima biskupi ,6e istaknuti kako ovi sve6enici pustinjaci five bez zavjeta i klauzure, da slave Misu i

131 Emanuele De' Evagri, Siciliano la relatione dello Stato della Chiesa Pharen - Lesina in Dalmatia, u: ASC, S. Congr. Concilii, Relationes, 636B: Pharen. et Brachien. II, str. 7.

65

recitiraju Bokanski asoslov na hrvatskom jeziku, da su u svemu poslugni biskupu i mjesnom kupniku, to da su nadasve primjernog kivota.132

H. NA PONOS GLAGOLJA.SKE LITURGIJSKE BA§TINE

Glagoljagi u pustinji Blaca dio su osobite crkvene tradicije u Hrvata. Ne smijemo ih stoga promatrati izolirane iz cjelokupne glagoljagke tradicije u hrvatskom narodu u kojem je glagoljagtvo op6enita pojava, jer glagoljagke spomenike nalazimo na podr&ju od Istre do Budve i od Save do Jadranskoga mora. Glagoljagi su, to jest Crkva u Hrvata, sa svojim hrvatskim biskupom (»episcopus chroatensis«) ostali uvijek vjerni Kristu, sv. Petru i Rimokatolkkoj crkvi, ali i svom narodnom jeziku u liturgiji. Osobita im je zasluga bila gto su branili i obranili povlasticu slavenskog bogoslukja kao naive6u svetinju, »kao dar ve6i i od svega zlata i srebra«.133

Privilegij narodnog jezika u liturgiji gto ga je Crkvi u Hrvata podijelio Papa Hadrijan II, a potvrdio Papa Ivan VIII bulom Industriae tuae, 800. godine, promican je i branjen kao stoker narodne samosvijesti i katolMke pravovjernosti na svim podr&jima gdje se glagoljalo i promicalo bilo east i slavu Bokju bib narodnu samosvijest. U to op6enitu glagoljagku bagtinu hrvatskog katoli6anstva uklopila se i glagoljska

132 Usp. Ibid. Visit. 1797. g., 1794. g., 1826. g., 1830. g., 1835. g. i 1869. g.

133 Tim rijeaima slavi bizantski car Mihajlo izum pisma ito ga je za morayskog kneza Rastislava i njegov narod (Moravljane), za prijevod bogoslulnih knjiga na slavenski jezik, sastavio mislilac Konstantin (koji óe kad se zamonai uzeti ime oiril). Time je stvorenamoguenost da i drugi narodi, a ne samo oni koji su vrlo rano prihvatili krioanstvo, slave Boga na svom jeziku, usp. ZITJA, n. d., str. 72.

66

tradicija pustinje Blaca. U njoj kao i u drugim krajevima hrvatski su katolici mogli slaviti i hvaliti Boga na vlastitom jeziku, podr2avaju6i tako naciorralnu i kulturnu samostojnost.134

Mo2da se u gto Grgur Ninski, hrvatski biskup, uzor pravovjernosti i odanosti vjeri i Crkvi, ovjek velika ugleda i moai, nije uspio ustoli6iti glagoljicu kao sluIbeno pismo hrvatskih vladara, za6ela nepravedna misao o neukosti i siromagtvu glagoljaga, tih l&onoga kulturne i religiozne prosvije6enosti u Hrvata. Vrlo Cesto, a ponekad i zlo6esto naglagavanje neukosti sve6enika glagoljaga nema povijesne podloge. U njima je, prema svjedoanstvu Matije Karamana, KatolMka crkva imala svoje »zakopano blago«:

»2ive u malim bratstvima, u biskupijama iii 2upama, s obvezom slaviti svete Mise. (...) Ne obieavaju izabrati svoga poglavara ve6 se svake godine redom izmjenjuju. (...) Osobito su poboini presvetoj Djevici i po tome su osobit primjer medu svim narodima. (...) Cudo je gto su se saeuvali jer ne posjeduju cijelu Bibliju, niti tiskanu niti u rukopisu, \Teo samo onoliko koliko se nalazi u misalu it

13brevijaru. (...) Neophodno je saeuvati

glagoljagki kler.« 5

Dapae, mogu rea da je neutemeljeno »pri dostignutoj razini znanstvenih spoznaja i dalje prihva6ati zastarjelu koncepciju hrvatskog glagoljagtva kao funkcije nekog antifeudalnog otpora ill ponavljati iskonstruirane, nekritidd uop6ene tvrdnje o materijalnoj kulturnoj inferiornosti

134 Usp. §UTRIN R., Sveoenici Luoani i iupnici Luke, n. d., str. 51; PRODAN I., Uspomene. Borba za glagogicu. Poviest glagolice i nje izvori, n. d., str. 88s.

135 JAPUND216 M., Matteo Karaman (1700 - 1771), arcivescovo di Zara, n. d., str. 44 - 48.

67

glagoljagtva kako nam vee vige od jednog stolje6a, uz male korekture, pru2a naga knji2evna (i ne samo knjiIevna) historiografija, kada njihova, makar i ovako fragmentarno sa&ivana knji2evna i likovnoumjetniaa bagtina, uporedo s izvornom gradom javnopravnog i privatnopravnog znaaja, upucuje na sasvim drugaseije stanje i odnose«.-136

Upravo za o6uvanje kontinuiranoga vjerskog 2ivota i narodnog bi6a, njegove samostalnosti i svijesti, sve6enici glagoljagi stvorige glagoljagku tradiciju koja svojim bogatim nasijedem pokazuje zavidnu vjersku, kulturnu i intelektualnu razinu, gto se u snazi izri6aja i opsegu stvaralagtva mote casno usporediti s onim gto je stvoreno na drugim teritorijima Europe, tim prije gto je glagoljagld segment posluIio kao brans nadiranju ideja i pokreta gto su s Istoka prijetili zatiranjem krkanske tradicije u zapadnim europskim zemljama.

1. Glagolja§ je znalac slova i knjige

Tvrdnja o sve6eniku glagoljagu don Petru Ligugi6u, rodom iz Poljica, a 2upniku Supetra na Brat', gto ju zapisa apostolski vizitator Augustin Valier 4. travnja 1579. godine, da »slavi Misu hrvatskim jezikom« i da »premda ne poznaje jezik i slova latinska, nije neznalica u crkvenoj nauci, i uzornog je sve6eni&og 2ivota«,137 neka poslu2i za pravednije vrednovanje u6enosti i dostojanstva ostalih sve6enika glagoljaga.

136 HERCIGONJA E., Nad iskonom hrvatske knjige, n. d., str. 169. 137 JUTRONI6 A., Apostalska vizitacija otoka Braea god. 1579, n. d., str. 71: *Ibi

ex elemosynis celebrat Missam Illyrico sermone Prbr Petrus Ligusich de Poizza, homo annorum 95, ignarus omnino idiomatis et characteris latini, sed in Ecci-ca doctrina non rudis, et optimae vitae.g

68

Tu tvrdnju podupirem jog jednim podatkom. ZabiljeIen je 1602. godine, u vrijeme apostolske vizitacije hvarske biskupije. P. Priuli, biskup vincentijski, a Apostolski vizitator u Dalmaciji, poslao je Franciska Grisonia, nadupnika Iupne crkve u Balzani, biskupije vincentijske, kao vanjskog vizitatora na otok Brad (»visitator foraneus« - koji obilazi okolne lupe i mjesta dok je glavni vizitator u sjedigtu biskupije). Ovaj je zabiljelio da don Matej Andrijagevi6, sve6enik iz Poljica, slavi sakramente po hrvatskome obredu i da ispitan po prevodiocu o poznavanju crkvene nauke i discipline pokazuje dostatno znanje.138

§irokogrudno i pravovjerno poimanje crkvenosti i duboko 'uvstvo narodne pripadnosti, tako svojstvene glagoljagima, nije bilo lako o6uvati u mijenama politi6kih zbivanja. U Iivotu i svijesti glagoljaga u bra61dm pustinjama, vjerni6ku je i narodnu samosvijest, zbog posebnih geografskih, politi&ih i gospodarskih razloga bilo lakge o6uvati i promicati to negoli u drugim hrvatskim krajevima.

Glagoljagka tradicija gto obuhva6a evandelistare, 6asoslove, kavete, tj. stare i prastare knjige, ljetopise, zapise, lekcionare, psaltire, legende, epigrafe, pjesni6ke pu6ke recitale, pjesmarice, sekvencije, prikazanja, misterije, prodahnula je i dugu ovih sve6enika gto se, nakon Iupni6kih duInosti iii

138 HORVAT K., Glagoljaii u Dalmaciji, n. d., str. 538: »Administrat sacramenta secundum rituale illiricum et interogatus per interpretem satis competenter respondit.“ Taj je sveeenik rekao u pastirskom pohodu biskupu P. Ceduliniju, 1585. godine, da je »de Poglizacc, a svjedok Frane ZVANIC na sasliganju 1592. godine reae za nj, da je »de Crainau, usp. JUTRONIC A., Bosanoica na Braou, u: /z kulturne problosti Bra6a, n. d., str. 193.

69

mo2ebitnog 2ivota u sve6eniaim zajednicama pseudoredovni&og Iivota u Poljicima, smjestige po spiljama otoka Braa. Posjedovali su knjige glagoljske i one pisane bosan&com, te nas ne cudi gto bijahu posjednici Misala, hrvatskog prvotiska iz 1483. godine.159

Pustinjaci u Blacima bijahu cuvari i promicatelji te glagoljagke tradicije. Oni medu najnu2nijim stvarima potrebnima za 2ivot i probitak Pustinje od samog osnutka posjeduju u svojoj crkvici »dva misala i cetiri drevne knjaice glagoljske«.140 Da je barem jedan misal, ako ne oba, bio glagoljski, tvrdim na temelju Cinjenice gto je don Grgur Martinovie, prior Pustinje, u prisutnosti vizitatora, 1604. godine »slavio Misu na hrvatskom jeziku«.141

Da je taj starohrvatski bogoshAni jezik vigestruko rabljen zabiljeNo nam je 19. srpnja 1616. godine vizitator Pustinje biskup Petar Cedulini, kojega su, »kad je dogao u pustinju Blaca, s kri2em u rukama do&kali don Juraj 11i6 i don Grgur Martinovi6 s ostalim pustinjacima; nakon du'Inog poklona

139 U muzejskoj zbirci dominikanskog samostana u Bolu &Iva se misal tiskan glagoijicom iz 1483. godine. Pronagao ga je i identificirao prof. dr. J. Hamm. Tim otkrioem »saeuvan je jog jedan od rariternih primjeraka takve vrste misala, kojim su se sluIlli popovi glagoljagi na Braa;u, osobito sveeenici pustinjaci u svojim samostanskim crkvamag, VRSALOVIC D., Muzejska zbirka dominikanskog samostana u Bolu, u: Spomenica u povodu 500. god. osnutka dominikanskog samostana u Bolu 1475 - 1975, n. d., str. 238.

143 lisp. Inventario elleUato delle cose mobili essistenti nell'Eremo di Blazza, 1602. ads! 8. gennaio, u: ZAN.

141 » Misam Illirico idiomate celebravity, Visitationes Episcopi Cedolini, Brachiae 1, u: ABKH, Fascikl IV, str. 730.

70

iskazana luau i pjevaju& 'Tebe Boga hvalimo' na hrvatskome jeziku svi unidoge u crkvu gdje je nakon redovite molitve i blagoslova naroda biskup podijelio 20 dance oprogtenja«.142

0 glagoljagkoj svijesti misnika u Blacima govori inventar iz godine 1771. Pustinja tada posjeduje dva stara glagoljska misala, stari geavet, i glagoljski misalie za mrtve. Uz to, Pustinja ima i jedan latinski misal i misali6 za mrtve.143

Ovim poljRkim glagoljagima u kasnijim su se razdobljima pridruivali pustinjaci, sve6enici i laici, iz makarskog primorja iii oblanjih poselica. Tako je pustinja Blaca postajala duhovno 2arigte za Iitelje okolnih zaselaka. Oni su, zbog blizine, radije tra2ili duhovnu okrepu u pustinji Blaca, negoli u sedam kilometara udaljenoj i tegko pristupa'6noj Iupnoj crkvi u NereEkima.

2. Skladan suiivot Iatinskog i hrvatskog jezika u Blacima

Od poetka opstojanja pustinje Blaca u njoj su misili sve6enici glagoljagi. 0 tome je nepobitan dokaz sa&wan u prvom inventaru Pustinje iz 1602. godine. Tada je zapisano da pustinjaci posjeduju >Kiva ilirska misala«,144 dok se latinski

142 Ibid., str. 811: »II vescovo si tasted alI'Heremo di Blazza dove fu incontrato con la croce dal Rev. Georgio Ilych et Don Gregorio Martinovich, et con altri eremiti et fatto la debita adorazione alla Croce, cantando it Te Deum laudamus, in lingua illirica introdussero in Chiesa dove detta I'orazione ordiOaria, et benedetto it popolo, al quale comesse, 20 giorni d'indulgenza.a

143 Usp. Inventario Effetti di Blazza fatto dai Ministri Generalizif in ordine al Sovrano Decreto 1770.21. Febbraro, Proc. D 18 -1771.9. 1 Gennaro, u: PER, str. 185: »Due Messali vecchi illirici uno Latino; Un Messaletto da Morti Latino; Un Schiavetto vecchio; Altro Messaletto da Morto Illirico.0

144 Usp. Inventario elleuato delle cose mobili essistenti nell'Eremo di Blazza, 1602. adi 8. gennaio, u: ZAN.

71

uop6e ne spominje. U prilog te glagoljagke tradicije sluzi i zapis biskupa Nikole IV Dordi6a. On u pastirskom pohodu Pustinji 30. lipnja 1637. pribiljeh da Pustinja posjeduje »gIagoIjski misal najnovijeg rimskog izdanja, po odredbi Pape Urbana VIII«145 Uslijed pomanjkanja sve6enika iz rodnih poljiddh ognjigta i nadolaskom misnika iz drugih krajeva, ipak 6e naposljetku prevladati latinski jezik. No, cjelokupna bagtina pustinje Blaca vjeran je svjedok skladnoga liturgijskog suIivota narodnog i latinskoga jezika u bogosluIju, te potvrda o intelektulanoj izobrazbi sve6enika pustinjaka. Taj skIad, vidljiv je i u dokumentima pisanima poljidcom (bosandcom) ili pak latinskim pismom, gto potkrepljuje tvrdnju kako »samonikIa, izvorna glagoljagka pu&a kultura nije nikada u sebi nosila nekakvu barbarsku reakciju na hrvatski latinizam i humanizam.«.146

Govorea o otporu glagoljaga tudinskom utjecaju, prihva6am tvrdnju E. Hercigonje koji kale da ga treba ispravno shvatiti samo kao otpor »tudem jeziku (bio to latinski ili talijanski) jer je u njihovoj svijesti i tradiciji - kao i u svijesti i iskustvu naroda - svako strano prodiranje u slavenski, hrvatski etnRki organizam bib() prvenstveno obiljaeno nametanjem tudinske rije& nagem ovjeku«. SrI te zatvorenosti hrvatskog '6ovjeka prema tudim utjecajima jest u samosvijesti. i spontanoj oporbi prema svemu nametnutom- i stranom. To je temelj na kojem nice osebujnost glagoljagtva koje narod doNvi kao izraz svoga vlastitog bi6a i koje je

146 Altra Visita Vescovile all' Eremo di Blazza, Proc. C 4 - 1637. 30. Giugno, u: PER, str. 91: *Habet Missale Illiricum noviter Romae impressum jussu SS. D. Nostri Papae Urbani Octavi &c.“

146 MIHANOVIC N., Poljica u viziji vremena i krajolika, n. d., str. 6.

72

»osje6ao kao svoje, za razliku od onoga gto je dolazilo sa strane, gto je bilo tude i gto je znaalo zlo«.147

Glagoljagi u Blacima su otvorenog6u prema latinskom jeziku i awanjem narodnog jezika u obavljanju S1ube BoIje, svjedoci duhovne girine kojom nadahnuto »poljiao glagoljagtvo nije cinilo oporbu klasMnoj latinskoj kulturi, koja je kod nas stvarala humanizam i renesansu, barok i klasicizam.<<148 Stoga mi se na ovom mjestu Mini vaInim istaknuti da su misnici u Blacima s ponosom isticali da su sve6enici »hrvatskog obreda.o149

Pojam »hrvatski obred« izrRe zbilju da su sve6enici u Blacima bili glagoljagi. U zapisnicima biskupskih vizitacija koji su redovito pisani na talijanskom iii latinskom jeziku, ovi su misnici uz svoje ime i prezime napisano bosan6icom, dopisivali istim pismom: »prete illirico«, tj. glagolja§ iii hrvatski sve6enik. Taj pridjevak »prete illirico« s pravom se mole prevesti kao »glagoljag« ili »hrvatsld sve6enik«, jer je nepobitno da se glagoljagko sve6enstvo u splitskoj biskupiji, a Poljica pripadaju toj biskupiji, naziva »hrvatski kler«, a

147 HERCIGONJA E., Nad iskonom hrvatske knjige, n. d., str. 173s. Usp. HAMM J., Glagolizam i njegovo znaeenje za Juine Slavene, u: Slavia XXV (1956), Prag, str. 316.

148 MIHANOVIo N., Poljica u viziji vremena i krajolika, n. d., str. 6. 149 MIL, str. 5.

73

glagoljagke lupe »kuratije harvaske.«150 Osim toga, fenomen da se nazivom »ilirski« zamijeni pojam »slavenski« i ohrvatski«, jest odraz humanisti&og razdoblja kada se nastojalo obnoviti ve6 gotovo zaboravljene etnografske i jezi6ne oblike. Naime, tubed predromanski i rimski pojam »ffirskio, Ieljelo se podsjetiti da se suvremena lingvistkka i etnografska, dogada na torn istom podr&ju.15

Glagoljagka, crkvena i domoljubna svijest sve6enika u Blacima potvrdena je girinom duha i jasnim crkvenim odredenjem. Nikakav ekskluzivizam kod njih nije bio uoMjiv. U slobodi gto je svojstvena djetetu Bo2jemu, a po kojoj svi narodi imaju pravo »svojim jezikom slaviti Boga«,152 prihva6ali su i gradili, na temelju glagoljagke bagtine u Hrvata, op6e katoli6ko zajednigtvo. Zato su se uz narodni jezik, od 18. stolje6a nadalje, u bogoslulju bez skanjivanja slu2ili i latinskim jezikom.

153 BUoAN-ZELlo E., Upotreba bosanoice u Splitu, n. d., str. 870: »U uvodu XXIV. glave konstitucija nadbiskupa Stjepana Cosmija iz 1666. godine, koja saddi naredbe za glagoljaiko svedenstvo, glagoljagko sveoenstvo se takoder naziva 'hrvatski kler', a glagolja§ke 'lupe 'kuratije harvaske.' Iz ovoga se jasno vidi da je 'hrvatski sveOenik' isto gto i glagolja§.«

151 Usp. VITEZIO I., La prima visita apostolica postridentina in Dalmazia (nell'anno 1579), n. d., str. 216.

152 Protivnici narodnog jezika u bogoslu2ju, ovdje slavenskog iii hrvatskog, toanije glagoljaga, bijahu uvjereni da su samo hebrejski, grad i Iatinski jezik, jezici bogatovlja i da se samo njima »pristoji slaviti Bogaa, usp. Spomen i Zitje blaienoga uaitelja naiega Konstantina filozofa, prvoga prosvjetitelja slavenskomu narodu, br. 15. u: ZITJA, str. 73.

74

Glagoljagi su pravo narodnog jezika u liturgiji zasnivali na rijetima iz Biblije: »Hyalite Boga svi narodi« Ts. 117, 1) i »Svi 6e razliCitim jezicima veliCati Boga« (Dj. 2, 4). T

s. Doisia je

na temelju takve potkrepe papa Hadrijan II, primivgi od Svete Brace slavenske knjige, iste posvetio i polo2io na oltar crkve svete Marije Velike u Rimu, te odobrio ;3•okrgtavanje i bogoslu2je kod Slavena na narodnome jeziku.1 4

Odluke Pape Hadrijana II od 870. i Ivana VIII od 880. te Stjepana VI od 885. daju ne samo povlasticu bogosluIju na narodnome jeziku, nego mu priznaju ravnopravnost s latinskim jezikom u liturgiji. Naime, povlastica je po svome karakteru pravilo za stanovite prilike ili osobe,1 5 a ovdje je rije6 o pravnom priznanju autohtone prakse u KatoliCkoj crkvi. junaCka i stoljetna borba za narodni jezik u bogosluIju zxaci veliCinom, ljudskoku i slobodom glagoljagke misli koja je u KatoliCkoj crkvi odjeknula pobjedom u cijelom svijetu i za »sve jezike« tek nakon Drugoga vatikanskog sabora.

2elim naglasiti kako su brojne optuThe protiv glagoljaga uop6e, a protiv ovih u pustinji Blaca posebno, zlonamjerno motivirane. Pojedinci se, naime, ponegeni neasnim apetitom gramzljivo pomamige za crkvenim dobrima i htjedoge zatrti narodnu svijest koja se Cuvala, njegovala i prenosila kroz narodni jezik u bogoslo2ju. U obranu njihove Casti i kulturne naobraIenosti ustao je, budu6i da biskupsko sjedigte bijage upranjeno, generalni i kapitularni vikar hvarske biskupije.

153 Usp. Ibid., br. 16, str. 78. i Spomen i 2itje blaienoga oca nagega i uoitelja Metodija, nadbiskupa morayskoga, br. 8, u: ZITJA str. 105. laobro je zapaziti kako groki tekst »panta to ethni(g, tj. »svi narodk, slavenski prijevod donosi kao »vbse jezyscio, tj. »svi jezicio, usp. Pogovor slavenskom prijevodu Svetoga Pisma, u: ZITJA str. 132.

154 Usp. Spomen i 2itje blaienoga uoitelja nagega Konystantina filozofa, prvoga prosvjetitelja slavenskomu narodu, n. d., br. 16, u: ZITJA, str. 83.

155 Usp. RITIG S., Povijest I pravo slovenitine u crkvenom bogosluiju, sa osobitim obzirom na Hrvatsku, n. d., str. 200s.

75

On je 13. travnja 1815. god., sastavio i odaslao Kraljevskoj upravi Dalmacije, Albanije i Dubrovnika posebnu promemoriju. Ona svojim sadrajem najbolje izrRe ishitrene napade i pobija nepravedne optuThe na ime braMdh pustinjaka glagoljaga:

»Idiotizam i prepugtanje dokolici koje se ieli pripisati ovim redovnicima u dvjema pustinjama lain su tvrdnje kao i druge optuibe. Ako su oni sveeenici glagolja:si ("Preti illirici"), i to svi u Draeevoj Luci, te jedan u Blacima, dok su drugi latini, i sama pretpostavka da bi bili neznalice zato gto su glagoljagi bila bi velika zabluda i pogregka. Poljielco sjemenigte koje je tako potrebno i korisno za odgoj, te pouka sveeenika glagoljaga uredeni su i odredeni upravo u svrhu promicanja njihova znanja i kulture. U svako su vrijeme u njemu bili odgojitelji ljudi prolugani u znanosti. Bijahu moralno na visini i izvrsni iupnici. Sigurno se ne zabavljaju eitajuei zabavnu literaturu i ne gube se u apstraktnim znanostima, vee na svom materinskom jeziku po du'inosti uee dogmatsku teologiju i moral, a upravo su ih te znanosti kadre osposobiti za rad na iupama.

Neka bude daleko i sama pomisao da su prepu:s'teni dokolici, jer se muCe u vinogradu Gospodnjem. Pruiaju utjehu .vjere i duhovne okrepe iiteljima obliinjih zaselaka Dragovode i Murvice, Smrike i Obrgja i drugima koji borave u neuglednim kueercima i daleko su pet, gest i sedam kilometara od vlastite iupe. Kad bi uzmanjkalo njhovo djelo, kad ne bi bilo njih koji slave mise, dijele sakramente, pohactaju bolesnike, daju znanje potrebno za zivot, kako bi iivjeli i umirali toliki vjernici? Njihov redovnieki iivot je stalna pouka, njihov primjer izgraduje i sluii kao poticaj poboinosti puka. Kao poglavar ove biskupije poznajem njihove odliene

76

uspjehe. A ja, koji nemam drugih veza s otokom Braeem osim ovih koje su ovisne o mojoj duhovnoj upravi, ne mogu ustvrditi da bi uldnuCe ovih dviju pustinja bilo traieno opeim zahtjevima tamognjeg pueanstva. Ali, ako pogledam prijagnje pokugaje upravljene tome cilju, uvidam da se uvijek zlouporabljivalo ime naroda i drugaCije njihove zelje. (...) Nasilno utrnuoe reeenih mjesta nanijelo bi tegku bol mojoj dui.0156

3. Slabljenje glagoljagtva u Blacima

Generalni vikar hvarske biskupije spominje u ovome pismu da u Blacima 2ivi samo jedan glagoIja6, a da su drugi misnici latina6i. U Pustinji tada borave cetiri misnika: don Jakov Kai (Banovi6) /iz Podgore/, don Luka Kakelan /iz Poljica/, don Josip Lunjevi6 /iz Podgore/ i don Juraj Puari6 /iz Podgore/. Zamjetno je kako je ve6 prija6njih godina zbog Iivotne klonulosti don Ivana Nema6a, »vladoca od Manastira Blaca« upravu Pustinje na lukav naan vodio don Juraj Puari.6. On postigne da Ordinarijat otpusti iz Pustinje don Jurja Braovi6a, glagolja6a (»sacerdote illirico« iz Jesenica u Poljicima), a u Pustinju dovede misnike iz Podgore u makarskom okru2ju. A kad je 4. listopada 1800. za upravitelja Pustinje zakonski imenovan don Juraj Puarie, prvi koji nije PoljManin a latinak premjeka se naglasak 2ivota u Pustinji. On nije vige prvenstveno usmjeren na duhovno nego je

156 Pismo nEcco Imple Regio Governo della Dalmazia, Albania, e Ragusig, Lesina li 13. Aprile 1815, u: ABKH, u FB II, str. 4 -12.

77

usredotoen na gospodarsko uzdignuae Pustinje. I doista 6e don Luka Katelan ostati u tim okolnostima jedini glagolja u Pustinji. Na zapisniku sroenu prilikom ispitivanja u svezi s otpu6tanjem don Jurja Braovi6a iz Pustinje, jedini 6e se on potpisati poljRicom, a ostala trojica misnika latinicom. Pustinjaci laici ovjerit ce svoje iskaze znakom krila, jer bijahu nepismeni.157

Ipak je znakovito da se u tim okolnostima nije pretrgla ionako ve6 tanahna glagoljaka Iivotna nit. Potpomo6i ce je ljudi kojima bijak na srcu to osebujna hrvatska ba§tina. Kao najvidovitiji predstavnik njenih podupiratelja predstavio se gosp. Janko Anton Kara3i6. On je 2ivio u Zadru, a za Iupnu crkvu sv. Marije u Nere2iMima, imajuei u vidu upravo misnike iz_ustinja, nabavio je glagoljski misal, obrazIoIiv6i svoj potez ovim rijeama:

»Misnici koji samo hrvatski govore svetu misu, a obieavaju doei u Nereigea, ne nalazeei niti jedan misal na svome jeziku trpe veliku duhovnu gtetu. Naime, za vrijeme boravka u reeenome mjestu ne mogu govoriti svetu Misu. Zato na dar crkvi svete Marije u Nereigaima galjem ovaj misal.«158

157 To nam svjedo6i ispitiva6 koji pri zavrietku ispitivanja Jurja oaoike, iii Vuleti6a, subrata i slugs /«Confrater, et famulusu/ u pustinji Blaca, zapisa ovu napomenu: *Lectum, et in Illyricum sermonem interpretatum confirmavit; nesciens vero scribere, in veritatis testimonium, sequens signum cruces affirmavit«, Zapisnik prigodom ispitivanja don Jakova KaeiOa, don Luke Kaitelana, don Josipa Lunjeviea i Jurja Caoike iii Vuletioa o prilikama iivota u pustinji Blaca, u Blacima 1804. godine, u: ABKH, FB I, str. 20.

158 Darovno pismo napisano je poljiaicom, U Nerakima, 21. lipnja 1811. Pismo i misal nalaze se u: ZAN.

78

4. Upravitelji pustinje Blaca

2iva povijest ove Pustinje brojit 6e 413 godina, ako joj za po&tak uzmemo prvo nastanjenje pustinjaka godine 1550, a svrgetak 1963. g. kad umre don Nikola Mili6evie - ml., posljednji misnik - pustinjak.

Toj povijesti dadoge Iivost i biljeg misnici - upravitelji iz dviju poljRkih obitelji: Martinovid iz Zve&mja (don Grgur, pa don Juraj od 1589 - 1621, don Matija od 1631. do 1665); sve6enici iz obitelji Nemele iz Velogbrda na makarskome podr&ju (don Frane od 1704. do 1747, don Marko 1747 - 1765, don Ante od 1765. do 1772. i don Ivan od 1772. do 1800) i

takoder iz Zveanja (don Tadija od 1862. do 1869, don Nikola, stariji, od 1869. do 1923 i don Nikola, mladi, od 1923. do 1963), koji su pustinjom Blaca upravljali skoro 263 godine.

Drugi upravitelji, Polji6ani, osim don Jurja Puari6a, a to su: don Petar Vita6i6 (1588), don Juraj Ilic iz Du6a (od 1615. do 1631), don Pavao Buljevi6 iz Obrgja na Bra6u (od 1665. do 1676), don Ante Alfirevi6 iz Ostrovice (od 1676. do 1704), don Juraj Puari6 iz Velogbrda - ne6ak don Ivana Nem6i6a (od 1800. do 1826), don Luka Kagtelan iz Ostrovice (od 1826. do 1841) i don Matija Kraljk iz Cicala (od 1841. do 1862), a neki i rodaci prije spomenutima, tek su ja6e spone u nizu snaInih duhovnih osoba i skrbnika gto upravljahu pustinjom Blaca.159

159 Usp. MIL, str. 6. i 102.

79

5. PM latinaii u Pustinji

Dobro je uo&ti jedan vaIan dogadaj koji se zbio za upravljanja don Marka Nem&6a. U njegovo vrijeme dodoge u Pustinju dvojica njegovih prane6aka. Kad je on 25. svibnja 1765. umro, don Ante Nernd.6 bijage vec misnik, a don Ivan Nema6 klerik koji 6e misnikom Pustinje postati 1769. godine. Zaredit 6e ga u Makarskoj Stjepan Blagkovi6, makarski biskup. U6init 6e to na izrMitu zamolbu Petra II Ribolija, hvarskog biskupa, koji spomenutoga, zbog bolesti, ne mogage zarediti. S pravom se mote pretpostaviti da taj don Ivan Nem&& postavgi misnikom latinskog obreda, bijage prvi latinag u pustinji Blaca, premda dobro poznavage i glagoljicu.

VaIna je 6injenica i to da je bag za njegove uprave pustinja Blaca do2ivjela svoj najve6i materijalni uspon. Posjedovala je ku6e u NereNg6ima, Milni i Makarskoj. Imala je u dionici s poduzetnikom Antom Nikolarevkem iz Bola tri broda,160 od kojih je »polaka« zvana »Buon Viandante«, naoru2ana s dvanaest topova, obranila pad Split kada 8. travnja 1810. na nj jumuge engleske lade.16

Spominje se ipak da je u Blacima i prije don Ivana Nern6i6a bio jedan misnik latinag - neki don Mihovil Buljevic. Roden je u oblanjem zaseoku Obrgje i odgojen je u Pustinji. Bogoslovne je nuke zavrgio u Hvaru gdje je i zareden za sve&nika. No, buduei da ubrzo iMezava iz broja redovnika

16) Brodovi se zvali ....Madonna di Carminew, sBuon Viadantea I stalvatore«, usp. MIL, str. 22s.

161 PobIiie o toj bid vidi u: MIL, str. 23s.

80

ove Pustinje, ne broji ga se u kronotaksi misnika pustinje Blaca.162

Drugi latinag bijage don Juraj Puari6, rodom iz uboIne obitelji u Velombrdu. Kao sinovac don Ivana Nem6i6a, jog kao dje6ak, iz milosrda bi primljen i odgajan u Pustinji. Teologiju je zaVrgio u Hvaru. Tu je na ime dobara pustinje Blaca godine 1792. zareden za sve6enika. Trea latinag bi don Nikola MilRevi6 - st., zareden 2. svibnja 1869. godine. Kako je opadao broj kandidata za misnike Pustinje, oni koji su to htjeli postati gkolovat 6e se ne vige u samoj Pustinji, nego na teologijama u Hvaru, Splitu i Zadru. Tu je povod i razlog gto 6e pomalo jenjavati glagoljanje, a u bogosluju prevladavati latinski jezik.

III. MATERIJALNI USPON PUSTINJE BLACA

Pustinja Blaca je od gotovo neznatnog lokaliteta u 16. stolje6u, smjegfenog u samu spilju Ljubitovicu, tijekom vremena postala uva'Z'eno bogokovno i kulturno sredigte za taj dio otoka Brata. Gradilo se to i dogradivalo objekte namijenjene bogosI4u, to stambene i gospodarske zgrade, kupovalo nove zemlje, skrbilo za brodove, nabavljalo knjige i umjetni6ke slike, glasovir, uspostavilo teleskop za motrenje nebeskih tjelesa, uredilo vlastitu tiskaru i dr. Da u tijeku gradnje svoga pustinjakog obitavaligta nisu bill stijegnjena srca i stisnute Bake govori podatak da je don Ivan Nemae, starjegina Pustinje, u testamentu napisanom 20. kolovoza 1800.

162 Usp. MIL, str. 14s. Postao je i strajainom Pustinje. Upravljao je u Blacima od 1772 -1800.

81

g., ovecu svotu novca ostavio za »sveta mjesta Jeruzolimska«,163 a don Juraj Puari6 po preuzimanju uprave svjedoa da se ne malo sredstava poslalo »za Militara put Kroazie«.164

Iz prvog popisa stvari 1604. godine vidi se da blatadca pustinja&a obitelj posjeduje potrebne liturgijske predmete: srebrni kale2 s patenom, liturgijsko ruho i glagoljske knjige (»due messali illiricio). Osim toga popis nabraja njihove osobne stvari smjegtene u pojedinim prostorijama, alat za kr6enje gikarja i guma, to orude za obradu zemljigta.165 Iz toga prvog zaista skromnog inventara, vidljivo je da pustinjaci posjeduju samo ono §to im kao najnuLlije mole posluNti za osnovne 2ivotne potrebe. Svi 6e kasniji inventari predstavljati gospodarsko blagostanje, koje je, premda steeno jakom duhovnom snagom, ipak daleko od ideala i nadnaravnog cilja gto su ga u skromnosti, postu i askezi zacrtali utemeljitelji Pustinje.166

1. Stambeni kompleks pustinje Blaca

Vrijedi zapaziti kako je pustinja Blaca dva puta u svojoj povijesti po6injala iznova: 1588. godine i nakon katastrofalnog poara 1725. godine, kada su »izgorjele sve ku6e i sve gto se u

163 Testamenat Don Ivana Nemaiea, u: MIL, str. 122 -126, 125.

164 Prikazanje imovnog stanja u pustinji Blaca, po Jurju Puariou starjeiini, u Blacima, 8. veljaoe 1816, (rukopis) u: FB II, str. 5 -14, 5.

166 Usp. Inventario elleuatp delle cose mobili esistenti nell'Eremo di Blazza, 1602. adi 8. gennaio, u: ZAN, str. 1.

166 Usp. Inventario Effetti di Blazza fatto dai Ministri Generalizij in ordine al Sovrano Decreto 1770.21. Febbraro, Proc. D 18 - 1771. 9. Gennaro, u: PER, str. 167 - 204; Zapisnik 011 Romitorio di Blazza, in cui vivono in Congregazione Religiosa alcuni Preti Secolaria, u: ABKH, FB I, str. 1 - 2.

82

njima nahodilo: i poku6stvo i karte i pisma i knjige i sve ostalo; ostale su bile same zidine.«167

Od prvotnih zgrada, osim zidina, jedva se gto uspjelo oteti paleu. Stoga su crkva s prigradenim grobljem i druge zgrade s kojima je skladno povezana, a izgradene su odmah nakon po2ara, ne samo spomenici neosporne vrijednosti vea i svjedoci kako je taj spomenRki kompleks oblikovan u razli6itim razdobljima i da su ga dogradivali i oblikovali uvijek drugi i nepoznati graditelji.

Crkva je u svom izvornom obliku sagradena u renesansnom slogu. Nakon po2ara je progirena i 1757. godine, sa zvonikom na preslicu, uredena po baroknim uzorima.

Zgrade Pustinje odigu tipi&tom ruralnom i dalmatin-skom arhitekturom. Cijeli je kompleks, prema svjedoanstvu iz 1771, podijeljen na stambeni dio koji sa6injavaju dvije spojene ku6e, od kojih je jedna iznimno velika (»grande«) i na gospodarske zgrade.168 Najstarija ku6a je ona uz spilju Ljubitovicu i crkvicu. Na njenom je dimnjaku upisana godina 1750. Vjerojatno je tada dovrgena njena gradnja. Sve ostale prostorije i gospodarske zgrade dovrgavane su tijekom 18. i 19. stolje6a. Unutragnjost ku6a: radne sobe i spavaonice, biblioteka i blagovaonica, dogotovljene su u 19. stolje6u.169

Za sam kompleks od bitne je va2nosti veliki kamin (>Forno componente it Romitorio«) u srcu Pustinje. Svojim izgledom i velianom jedinstveni je graditeljski primjerak na

167 Usp. MIL, str. 8.

168 Usp. Nota de' Beni Stabili del Romitorio Blazza, u Inventario Effetti di Blazza fatto dai Ministri Generalizi in ordine al Sovrano Decreto 1770. 21. Febbraro, Proc. D. 18 - 1771. 9. Giugno, u: PER, str. 167 - 203, 187.

169 Usp. Pustinja Blaca. Izloiba Regionalnog Zavocja za Zaititu spomenika kulture - Split i Braakog Muzeja, n. d., str. 24s; SIMUNOVIC P., Vodio po otoku Braou, izd. Biblioteka oSusreti« br. 4, Zagreb 1987, str. 31s.

83

hrvatskom tlu. On je ne samo spomenik nego i svjedok zajednigtva, kako obiteljskog tako i druThenog, koje se oko njega ostvarivalo. Oko njega se, naime, mogla okupiti i sastajati se na molitvu, prigodno blagovanje i dogovore sva pustinja&a druIina. Sljubljenost zgrada i raspored prostorija upravo ovome mjestu daju osobitu ulogu. Tu se, naime, stjecao i otuda kretao sveukupni 2ivot pustinjaace obitelji.

2. Crkva i pustinja pod zaititom Uznesenja Bla2ene Djevice Marije

Vrlo brzo po osnutku Pustinje, pustinjaci otpoege s gradnjom vlastite crkve. Bijage im potrebna kao molitveni i bogoshani prostor, a uredige je prema najboljim mogu6nos-tima. Poblie nam ju je opisao don Grgur Martinovi6, upravitelj pustinje Blaca. Prigodom pastirskog pohoda biskupa P. Cedulina, 27. kolovoza 1606. godine, na biskupov upit o obi6ajima po kojima se ravna i ivi pustinja6ka obitelj, on je odgovorio: »Po milosti Gospodinovoj uredili smo crkvu, nabavili oltarnu palu, paramente, srebrni kale2, misal i druge stvari potrebne za sv. 2rtvu, ali nemamo mogu6nosti za odravanje kandila (vje6nog svjetla).«170

Ovaj Grgurov opis crkvice govori o njenom unutarnjem uredenju. Tada jog nije bila u svemu dogotovljena. Njezino vanjsko uredenje u potpunosti je zavrgeno 1614. godine. Zaklju6ujem to na temelju molbe kojom je to godine don Juraj Martinovia, tada upravitelj pustinje Blaca, u nazo&tosti ostalih pustinjaka, zaiskao od biskupa Petra Cedulinija, .o vizitaciji Pustinje, dopugtenje da na proelju crkve postave slijedea natpis:

Esame Vescovil al Prior di Blazza sopra le proprie consuetudini, Proc. A 19 - 1606. 17. Agosto, u: PER, str. 19s.

84

»L. D. 25. sijeenja 1588.

Ovaj sveti pram bija:s'e zapoeet, i s ne manjom briiljivogou i pomnjom dovrgen pod iskusnim vodstvona don Grgura MartinoviCa iz Poljica, sadagnjeg upravitelja ove Pustinje, odlukom da joj sveeenici budu pokrovitelji.

Godine nagega spasa 1614. prema poboinol volji zavjegtajnog dobrodnitelja i biskupskom delcretu.« 71

Unutragnjost bijage uredena u skladu s njihovim mogu6nostima i potrebama. Poput drugih braddh pustinja, a prema tradiciji hrvatske p&ke poboInosti osobito njegovane na dalmatinskom i polji6kom podruju, razumljivo je da su redovnici u Blacima izabrali za svoju nebesku zagtitnicu Bogorodicu na nebo uznesenu. Taj izbor kao da se, barem na prvi pogled, ne podudara s nakanom gto je odredi don J. Drivodili6 darujud blataeko tlo prvim pustinjacima. Naime, on je u darovnici odredio da sve6enici pustinjaci pustinje Blaca urine »jedno prebivaligte iii pustinju sa svojom crkvom, koja 6e se posvetiti imenima svetih Jeronima, Jurja i Nikole«.172

Uspjelo mi je u samo jednom dokumentu na6i zabilje2eno da je u Blacima »Pustinja sv. Jeronima«. Tako ju je oznado P. Maravius, apostolski vizitator u hvarsko - bra&oj biskupiji. U zapisu njegova pohoda pie da je on dana 4. srpnja

171 Inscrizion esistente sopra la Chiesa di Blazza con Decreto Vescovil, Proc. A 21. t. In Visitatione Episcopale 1615. Haeremi Blazza, u: PER, str. 22s.

172 Usp. Donazione alli Sacerdoti Vitacich, e Martinovich, di Fondi, accio sia formato, e mantenuto I' Eremo Blazza, Proc. A 12. t - 1588. 23. Gennaro, u: PER, str. 13 - 15, 14.

85

1629. »prispio ladom u pustinju sv. Jeronima od Blaca gdje ga je do'C'ekao sve6enikluraj 11i6, upravitelj iste provincije; i ugavgi u crkvu molio je«.17

Usprkos torn zapisu i izriatoj naaupnikovoj odredbi, crkva i pustinja Blaca bijahu pod stalnom zagtitom Uznesenja Bla2ene Djevice Marije. 0 tome svjedo& Pravilnik ove pustinje, u kojem se, ve6 u proslovu istRe da »uprava Skupkine slobodnog svjetovno-sve6eni6kog staliga u Pustinji Blaca« stoji »pod odvitovanjem Bla2ene Djevice Marije uznesene na nebo«.

Taj je titul zajam&n ve6 12. srpnja 1621. Tada je biskup P. Cedulini pohodio »Pustinju svjetovnih sve6enika Bla2ene Djevice Marije Blaca0.174

Potvrdi ga i Nikola IV Dordi6 (De Georgiis), biskup hvarski i braid, kad 30. lipnja 1637. godine pribilje2i slijede6i opis oltara, po svoj prilici tada jedinog u crkvi Pustinje: »Na oltarnoj slici nalazi se na gornjem dijelu lik Bla2ene Djevice Marije, a na donjem slika sv. Jeronima, sv. Nikole i sv. Jurja.«175 Upravo je zbog sredignjeg polo2aja gto ga zauzima Gospina slika razumljivo i protumaivo kako su pustinjaci u Blacima sretno spojili tradiciju narodne odanosti Gospi i

173 Liber Visitafionis Rmi D. Petri Maravii Vicarij Appostolici, u: ABKH, sv. I, 5, 4. srpnja 1629: oProssequendo sua visitatione desserit a villa Sti Joannis et in cimba pervenit ad Eremo Sti Hieronimi de Blazza ubi receptus fuit Rp de D. Georgio Illjich Rectore eiusdem Eremi et ingressus in Ecclesiam orauit.“ Usp. JUTRON IC A., Vizitacije u arhivu biskupske kurije u Hvaru, n. d., str. 118.

174 Usp. 1621. 12. Luglio: Altra Visita Vescovile all' Eremo de' Sacerdoti Secolari della B. V. Assunta in Blazza, u: PER, str. 90.

175 Usp. Altra Visita Vescovile all' Eremo di Blazza, Proc. C 4 - 1637. 30 Giugno, u: PER, str. 91.

86

svecima omiljelima hrvatskim katolicima s odredbom J. Drivodili6a, nad2upnika.

a) Gradnja nove crkve

Ta je crkvica stradala u vet spomenutom po2aru. No ubrzo nakon to nesre6e poduzeli su se opse2ni gradevinski poslovi. Naime, to je crkvica bila uistinu mala i bilo je dostojno za sv. 2rtvu sagraditi ve6u. Pustinjaci zato od crkvenih i dflavnih vlasti zaiskage i dobige dopugtenje za pregradnju.176 U otpisu kojim dopugta pregradnju crkve Cezar Bonajuti, hvarski biskup, zatra2io je da se svakako stari materijal uporabi za gradnju nove crkve, da se u meduvremenu Misa, ako je kakva pogibelj ili neprili6nost, ne slavi ili neka se slavi na pomMnom oltaru, a kad poslovi budu zavrgeni, on 6e dati punomot za ponovni blagoslov i crkve i oltara, s time da se kosti pokojnika prethodno uklone iz crkve na drugo za to pripremljeno mjesto.177

176 Usp. Dopust Kneza A. Barbaro za raiirenje i poveoanje Crkve Pustinje Blaca, Proc. A. 35, 26. srpnja 1757, u: MIL, str. 103; Supplica Eremiti Blazza al N.H. Conte per la rifabbrica della loro Chiesa, Proc. A 35 - 1757. 26. Luglio, u: PER, str. 43.

177 Usp. Decreto Vescovil per Rifabbrica della Chiesa di Blazza, e sue Sepolture, Proc. A. 34 - 1754. 19. sijeanja, u: PER, str. 42. Djelomiean tekst objavijen je u: MIL, str. 102s.

87

Kad su ve6 poslovi gradnje bili pri zavrgetku i stari oltar u kojem su bile ugradene mod sv. Simplicija, m&enika, prenegen u novu crkvu, biskup je 1758. g. ovlastio Antuna Nemd6a, pustinjaka u Blacima, da ga blagoslovi.178 Ve6 slijede6e godine, 15. o2ujka, opunomodo je istoga sve6enika da »blagoslovi crkvu pod zakitom Bla2ene Djevice Marije na nebo uznesene u Pustinji Blaca«.179 VaIno je napomenuti da su u tada progirenu crkvu smjekena jog dva oltara. Na jednome je od njih bila pala s likom Majke BoIje od krunice, sv. Vinka Fererskog i sv. Antuna Padovanskog, a na drugom pala s likom Gospe karmelske, sv. Josipa i sv. Ivan Nepomuka.180 U crkvu se ulazilo kroz dvoja vanjska vrata i jedna unutarnja usko vezana uz samostan.181 Tijekom vremena u njoj je sagradena kamena ispovjedaonica i nabavljene nove orgulje (19. st.).

b) Pravo Zuvanja Presvetog Sakramenta

Izgradnjom nove crkve zapoe jog snaInija pastoralna i liturgijska djelatnost u Pustinji. Naslu6ujem je u molbi kojom je don Mijo Buljevi6, sve6enik u pustinji Blaca, u svoje ime i na 2elju svih pustinjaka zatra2io dozvolu trajnog cuvanja Presvetog Sakramenta. Budud da se nigdje ne kazuje tko je uistinu upravitelj u to vrijeme, a don Mijo je istaknut samo-sve6eniddrn naslovom, i jer se od biskupa traIi pravo koje ima

178 Usp. Lettera Vescovo al Rev. Nempich Eremita di Blazza, Proc. A 37 -1758. primo Luglio, u: PER, str. 45.

179 Altra Lettera del Vescovo all' Eremita Nempich, Proc. A 38 - 1759. 15. Marzo, u: PER, str. 46.

189 Usp. Inventario Effetti di Blazza fatto dai Ministri Generalizij in ordine al Sovrano Decreto 1770. 21. Febbraro, Proc. D 18 - 1771. 9. Giugno, u: PER, str. 182s.

181 Usp. Nota de' Beni Stabili del Romitorio Blazza, Ibid. str. 187. Sve tri oltarne slike iz crkvice u pustinji Blaca restaurirane su 1989, godine. Naalost, nisu vraoene u Blaca, veto su smje§tene u zavajni muzej u Skripu.

88

odraza na jursidikciju Nad2upnika nereIgkog, a dokument daje i uvid u tadanji 2ivot Pustinje, to molbu donosim u njenim bitnim to&ama:

»No otoku Braeu Vage biskupije opstoji drevna Pustinja u kojoj stanujemo mi svjetovni sveeenici glagoljagi ("illirici"). Na primjeru nagh pred:s'asnika iivimo zajedno i nastojimo u zajednigtvu i ovisnosti biti podloIni biskupskoj vlasti. Izmedu sebe postavljamo starjeginu, kojeg po suglasnom izboru nazivamo nadstojnikom ("Priore"). On ima vrhovni nadzor u upravljanju i gospodarstvenim poslovima same Pustinje.

Pustinja se nalazi, kako je to poznato Vagoj Preuvigenosti, unutar 2upnih granica Nadiupe u Nereigaima. Smjegtena je izmectu strmih i surovih brda, u prodolini koja je preko pet kilometara udaljena od spomenute 2upe. Tu smo iznova sagradili doliCnu i ukragenu crkvu priljubljenu uz sam samostan ("Convento") i opremili je iznutra s tri dolfona oltara. Oetvorica smo iii petorica sveoenika koji je ops1u2ujemo, osim pokojeg klerika gto ga uvijek poueavamo i za sluibu u crkvi, za potrebe pustinje i za na:s'u obitelj. Povrh toga driimo, za rad na zajedniacom imanju, i svjetovnu poslugu. Crkva pod zagtitom Marijina uznesenja, koja je sada ponovno sagractena i progirena, ima svoj za6etak u vremenu koje premaguje dvjesto godina.

Sada molimo od Vage Preuzvigenosti, da pro2eti pastoralnim iarom, dopustite da u samoj crkvi smijemo trajno euvati Presveti Sakramenat. Oinimo to s osobitom nakanom gto u nenadanim prilikama, zbog znatne udaljenosti od preko pet kilometara od 2upne crkve i opasnog i neravnog puta, mote tkogod pooi u vjeeni livot bez svete Popudbine. Milost koju molimo

89

potvrctujemo s izjavom da nikad niti na bilo koji naeln neeemo povrijediti pravnu nadleinost okolnih iupa niti prigrabiti kakvo pravo na njihovu gtetu.«182

Ovoj je molbi udovoljeno posebnim biskupskim 13 otpisom. Kroz sve vrijeme, sve do danas, crkva, pustinja i

izio2ena kapelanija Blaca imat to zakitnika u Bogorodici uznesenoj na nebo. Dokaz tome bit to petat Pustinje. On na sredi6njem mjestu ima lik Gospina uznesenja. Ispod njega su Iikovi sv. Jeronima i sv. Jurja. U polukrugu stoji ispisano: SIGILLUM ECCLESIAE BLAZZA. Tu tvrdnju ne obeskrepljuje spoznaja da se u dokumentima mogu nazi i drugatiji petati pustinje Blaca. Oni potjetu iz razliatih vremenskih razdoblja i bili su rabljeni u razlitite svrhe.

3. »Sve zajednioko« (Dj 2, 44)

U prvo doba, u pustinji Blaca, u kr§u i §ikarju, podrutju bez pravih staza a kamoli puteva, daleko od veteg naselja, 2ivjelo se »tijesno i kukavno«.184 Ipak su pustinjaci svojim razboritim upravljanjem, gtedljivogtu, skromnatu i radignogtu, u krgtanskoj slozi, mini i ljubavi ubrzo ostvarivali i uvetavali kako zajedni§tvo u duhu tako i u dobrima. Oslobodeni javnih poreza, data i desetina kako crkvenoj tako i svjetovnoj vlasti, doprli su do prostranoga posjeda.

182 Supplica Blazza al Vescovo per poter conservar in Chiesa it Santissimo Sacramento, Proc. A 39 - 1765. 25. Giugno, u: PER, str. 47 - 48.

183 Usp. Bolla Vescovile di Concessione del SS. Sacramento a Blazza, Proc. A 39. t - Die 26. Junii 1756, u: PER, str. 49s.

184 MIL, str. 3.

90

U Pustinji je tijekom sedamnaestog i poetkom osamnaestog stolje6a ivjelo i do gesnaest druThenika medu kojima do pet misnika.185 Od vinograda se dobivalo i do gest stotina barila vina. Stado Pustinje brojilo je preko tisueu ovaca, desetak volova, osam mazgi i dr. Nisu sve 2ivotinje bile njihovo vlasnigtvo. Jedan dio bijage vlasnigtvo druThenika laika koji su dolazed u Pustinju doveli sa sobom svoje stado. 0 udaljavanju iii odaleenju iz Pustinje imali su pravo odvesti ga sa sobom. Osim toga, uvali su, uz podjelu na pola, i tuda stada.186

Kad je polar, koji bez idje krivnje nastade u Pustinji 25. studenoga 1724. g. za upravljanja don Frane Nemd6a, uruigtio svu imovinu a ostavio gole zidine, pustinjaci su sami o svom trogku i s pomnjom dostigli prethodnu gospodarsku mo6, pa 6ak je i premagili.

Takvo materijalno uzdizanje Pustinje plod je snalna duhovnog 2ivota. Bijage zasnovan na novozavjetrcom naelu i primjeru. Pustinjaci su, naime, za svoje geslo uzeli misao iz Djela apostolskih da im, zdru2enima duhom Kristovim, sve bude zajednidco (usp. Dj 2, 44). Iz smisla za 2rtvu, odricanje, zajedni&a dobra, nesebMan rad i gtedljivost, te u jasnom na6elu gto ga se promicalo u svijesti svakog druIbenika da pripada »ovom mjestu«, »nagoj udruthi«, da bude »na cast Boju i slavu crkvi od Pustinje«, »Sve s Manastirom i za Manastir«,187 te iz injenice da je svaki misnik bio reden na ime patrimonija od crkve i pustinje u Blacima, shvatljiv je njezin brzi duhovni i materijalni uspon.

185 Usp. MIL, str. 7. 186 Usp. Inventario Effetti di Blazza fatto dai Ministri Generalizij in ordine al

Sovrano Decreto 1770. 21. Febbraro, Proc. D 18 - 1771. 9. Giugno, u: PER, str. 203.

187 Usp. MIL, str. 35.

91

Zamjetljiva je u torn usponu jo§ jedna zbilja. Gotovo se opipljivo mofe pokazati kako istodobno girenjem posjeda i uve6avanjem materijalnih dobara blijedi iskonski pustinjadd duh. Materijalno je boga6enje uzrokovalo narugavanje unutarnje stege, slabilo molitveni i duhovni far, a proizvelo je zlobu i nenavidnost pojedinih veleposjednika i drfavnih inovnika koji su se na lagan na&n feljeli dokopati

samostanskih dobara i crkvene imovine.

4. Prijetnje utrnuou Pustinje

Najve6a se zloba odtovala 1749. godine. Tada je, za ., upravljanja don Marka Nem&ca,188 nekolicini zlobnika

uspjelo nahugkati mletadai drfavnu vlast da se pozove na Zakon od 1605. godine, po kojem moraine zadruge, a takva bijage pustinja Blaca, nisu smjele kupovati niti pridobivati nepokretna dobra na ime Zadruge niti Crkve, ve6 samo kao privatna laikalna dobra. U nastojanju da se dokopaju pustinjaddh dobara ishodili su razlidtim smicalicama i laznim optufbama, da se na javnoj drafbi u Veneciji proda imanje pustinje Blaca. Ali, snalagivoku pustinjaka, na tre6oj je drafbi, 19. svibnja 1749, uspjelo pustinjaku don Anti Nemd6u, sinovcu don Marka Nemd6a - tadanjeg upravitelja Pustinje, posredstvom povjerljive osobe kupiti na svoje osobno ime imanje svoje Pustinje. Trogak je iznosio 1.100 cekina.

Koliko god ovo bijage uspjegan poslovni an, on je u konanici znado negativan zaokret u fivotu same Pustinje. Spomenuti don Ante, koji je zbog starosti strica don Marka,

188 oetvorica pustinjaka iz loze Nem6i6a upravljali su pustinjom Blaca gotovo sve vrijeme osamnaestog stolje6a: don Frane Nem6i6 od 1704 - 1747, Don Marko Nemoio od 1747 -1765, don Ante Nemoio 1765 - 1772, don Ivan Nemeio 1772 -1800.

92

tadanjeg starjegine, vrgio sve pravne i financijske poslove i na svoje ime upisivao steenu imovinu, obiljeNo je daljnji tijek Iivota u pustinji Blaca. Vjerojatno nije elio izdati duh pustinjancog ustrojstva i u6initi svetogrde prisvajanjem pustinjskih dobara sebi i svojoj rodbini. Ali je, zbog samih '6injenica gto su ona glasila na njegovo ime i gto je umro 4. svibnja 1760. bez posebne oporuke, namro zajednici tegko nasljede. Neki ce njegovi rodaci, koriste6i nastalu situaciju, iskazati zanimanje za dobra Pustinje i do6i stanovati u pustinju Blaca.

Dogodilo se, naime, da je brat pokojnog don Ante Nem6i6a - Nikola Nem6i6 uspio nametnuti i nagovoriti ostale pustinjake da ga priznaju bagtinikom don Ante Nem6i6a, a on je ugovorom dopustio pustinjacima da mogu u2ivati i uzdr2avati zemlje i posjede pustinje Blaca. Uz to postavi uvjet da pustinjaci uzdrIavaju i hrane 61anove njegove obitelji, to uzdflavaju i uzgajaju u nauku njegovu djecu i to one koji bi htjeli stanovati i Iivjeti u samoj Pustinji. Taj 6e diktirani uvjet i ugovor biti razvrgnut istom 1808. godine.189 No, zlosretne posljedice gto iz ove injenice proistekoe za Pustinju ostale su neiskorjenjive.

Kupovanje vlastitih dobara gto ga svojom spretnoku polua don Ante Nem6i6 samo je jedan od primjera kako se borilo za goli Iivot i snalazilo u tegkim Iivotnim okolnostima. A borilo se trajno kako za unutarnji sklad, tako za otpornost prema izvanjskim pogubnim utjecajima koji su 2eljeli napakostiti probitku pustinje Blaca.

Bilieslim zbivanja u 19. stolje6u. Tada je austrijska dr2avna vlast laInim optuthama i himbom pojedinaca

189 Usp. Odluka Vlasti i odciepljenje dobara svojatanih za Nemoia-Puariaa od dobara Pustinje Blaca, Br. 950, Spljet na 37. Oiujka 1808, u: MIL, str. 129s.

93

nastojala obeskrijepiti smisao pustinjadcog 2ivota u Blacima i dobrobit gto su je pustinjaci iskazivali. Bib je pritubi i od nereligkih Iupnika da pustinjaci narugavaju njihovu jurisdikciju,190 . sve je ipak brzo i s razumijevanjem bilo izgladeno, tako da su nadIupnici redovnicima u Blacima davali yak punomo6 da mogu vjernicima dijeliti Priest o Uskrsu i krstiti njihovu djecu.

Spomenute su optuthe bile obeskrijepljene svjedo&n-stvom samih vjernika koji su u Pustinji primali utjehu svete vjere i koji su poznavali besprijekornost 2ivota u njoj,192 kao i dokazom ljudi koji su u Pustinji kao putnici, prolaznici iii siromasi, prihva6ani krkanskom gostoljubljivog6u, jer je i u pustinji Blaca vrijedilo naelo monagke tradicije prema kojoj bi svaki gost bio kao i Krist.193 Nisu uzmanjkale ni podrgke braddh 2upnika, pa i samih naaupnika u Neraikima, kad su uvidjeli u kakve se zle spletke Ieli uvu6i ovu poboInu i radignu redovni6ku zajednicu.194

193 Usp. Protesto Arciprete Neresi, e contradizione Eremo Blazza non opposta, Proc. C 18 - 1747. 14. Agosto, u: PER, str. 105; Mandato Parroco Neresi contro Blazza, Proc. 83. 3Z0 - 1772. 18. Decembre, u: PER, str. 263; Monitorio Vescovil contro Blazza, Proc. D 84 - 1772. 19. Decembre u: PER, str. 264s; Comparsa Arciprete protesta agli Eremiti di Blazza perche abbiano Sacramentato, e raccomandata I' Anima al loro Superiore Moribondo, 1747. 14. Agosto, Proc. C 18, u: PER, str. 241.

191 Usp. Altre • Comissioni Rever. Arciprete agli Eremiti di Blazza per l'amministrazione de' Santissimi Sacramenti, Proc. D 57, & seq. - 22. Marzo 1769, u: PER, str. 237.

192 Usp. Comparsa Abitanti della Brazza, 1720. 20. Agosto, u: PER, str. 249s. Brojni dokumenti i dokazi sadrie izjave i svjedooanstva brojnih svjedoka, usp. PER, str. 268 - 272.

193 0 Isusovom nauku o Ijubavi prema blanjemu, usp. Mt 25, 35. Sv. Benedikt donese uredbu za svoje sljedbenike: »Svi gosti koji nam dolaze neka budu primijeni kao Krist«, usp. Pravilo sv. Bendikta, 53, 1; Comparse Procuratori del Popolo di Brazza, Adi 11. Giugno 1771, u: PER, str. 257 - 262.

194 Comparsa Arciprete Neresi, Proc. D 81 - 1771. 22. Maggio, u: PER, str. 255s; Altra Comparsa Arciprete, Proc. D 90 - 1783. 25. Maggio, u: PER, str. 257; Altra Fede, 1783. 22. Maggio, u: PER, str. 273s.

94

IV. IZLOZENA KAPELANIJA

Sve6enici u Blacima od samog su se poetka odlikovali e2rijom za pastoralnim djelovanjem. Takva su njihova

nastojanja nailazila vise puta na protivljenje zakonitog 2upnika u Nere2g6ima, pod su jurisdikciju pripadali vjernici koji su svoju duhovnu okrepu tra2ili kod misnika pustinje Blaca. Oni su u crkvi Pustinje sudjelovali u misnim slavljima i od pustinjaka su traEli dijeljenje sakramenata ispovijedi i prResti. Te su ovlasti pustinjacima podjeljivali nere2igki Iupnici ili pak, za pojedine zgode, hvarski biskup odnosno njegov generalni vikar. Jednako je tako trebalo pravno urediti svete obrede, osobito one Velikoga tjedna. Svake je godine upravitelj pustinje Blaca opetovao molbu da se u pustinjskoj crkvi smije slaviti misa Gospodnje ve&re. Iz sa6uvanih dokumenata vidljivo je da su biskupi to blagonaklono odobravali.195

Sve6enici su u svojim crkvama redovito po&avali o istinama krManske vjere, kako djecu tako i odrasle. Njihov pastoralni rad i smisao njihova postojanja pred uvijek novim prijetnjama civilnih vlasti da 6e ukinuti ovu i druge pustinje, ovako je biskupski ordinarijat u Hvaru prikazao u dopisu upravljenom 10. srpnja 1820. dr2avnoj upravi u Zadru:

195 Usp. Bolla Vescovile per le funzioni Parrochiali del Giovedi Santo ad ambi gli Eremi, Proc. C 14 - 1742. 27. Febraro, u: PER str. 102. Sham dopugtenje izdano je za godinu 1743, usp. Ibid. Za godinu 1745, usp. Ibid., str. 104, itd. U ABKH nalazi se poseban otpis kojim Ivan Dubravae, generalni Vikar, podijeljuje don Luki Ka§telanu, sveCeniku u pustinji Blaca, ovlast ispovijedati vjernike obaju spolova i odrijegivati ih od svih grijeha, osim priddanih Apostolskoj Stolid, Usp. *loannes Canonicus Dubravcich I.V.D., ac in Sede Vacante Vicarius Generalis Capitularis Pharensis, et Brachiensis«, Dat. Pharen. die 26. lunij 1802, u: ABKH, FB I, 62.

95

»Neka bude daleko i svaka pomisao da bi ovi sveCenici bili prepugteni dokolici; pate se radeoi u Gospodnjem vinogradu, rado pomaiuoi i podtiavajuoi duhovno fitelje obliznjih sela Dragovoda, Murvice, Smrike, Obrgja i drugih stanovnika gto five rasprgeni u njihovim kuoicama, uz pristanak njihovih fupnika, koji su pet, gest i sedam tisuaa metara udaljeni od vlastite iupe.

Poueavaju djecu oblilnjih sela, koja dolaze slugati sv. Misu, u krgoanskom nauku, mole krunicu, tumaee Poslanice i Evandelja na hrvatskom jeziku ("idioma Illirico"), i pomafu vige puta na godinu obliinjim fupnicima kod ispovijedanja i sl.

Osim toga daju uto6igte putnicima koji dodu i u vrijeme nevolja prufaju siromagnim fiteljima okolnih poselica i lcuaeralca svaku vremenitu pomoe koja je u skladu njihova stalefa.

Kad bi uzmanjkalo njihovo djelo, i kad se tamo ne bi slavile Mise, dijelili sakramenti bolesnicima, i utrnulo sveto poueavanje, toliki bi vjernici ostali prikraeeni za duhovnu potporu nage svete vjere.«196

Sarni pustinjaci opravdavali su svoje felje i iznosili razloge za pravno uredenje dugobrifnigtva u Blacima isti6u6i da se zbog udaljenosti i nepristupa&iosti fupne crkve i zakonitog pastira djeca radaju i ostaju nekrgtena po vige mjeseci, da ljudi poradi istog razloga esto umiru bez svetih sakramenata, da im nema tko obrazIofiti krgdanski nauk i

196 Od brojnih misli kojima ordinarijat potkrepljuje narav i potrebu da se uzdrii pustinjaoki iivot u Blacima i Murviokim pustinjama, probrao sam najznaoajnije, usp. Dopis. No. 148, Eccelso Impte. Reg. Gover. in Zara, Hvar, 10. srpnja 1820, u: FB II, str. 1 - 28.

96

pobolnosti, da su matice upisivanja u sjedigtu lupe pokatkad manjkavo i nepravilno vodene gto je, nerijetko, dovodilo do smutnje i nereda.197

Uz to opravdane vjernkke potrebe stalno su se, has pritajeno Cas otvoreno, javljale prijetnje da 6e se Pustinji oduzeti njezina dobra. Zato je hvarski biskup Filip Dominik Bordin predloio da se u Blacima osnuje dugobraniaca postaja u obliku izio2ene kapelanije 2upe Nere2ig6a. Ministarstvo za bogogtovlje privoljelo je na takav prijedlog s obrazlo2enjem da »IzIoIena kapelanija Blaca bude podredena 2upi NereIika, a ona Dra6eveluke 2upi Bol, dozvolivgi u isto vrijeme da izlo2eni Kapelani Blaca i Dra&veluke budu uzdr2ani u uNvanju odnosnih proizvoda bez duInosti podastiranja ra6una, izuzam dali odnogaje u ovisnosti zabilje2ene pravilnikom potvrdenim spogtovan.om odlukom Ministarstva 17. lipnja 1854. br. 8249.«196

Ovim je rije&ma, 29. velja6e 1858. godine, biskup kanonski utemeljio Izlo2enu Kapelaniju Blaca:

»Ona koja pogibelje duga odstranjuju i puku Nami povjerenomu oblakganje podavaju, blagovoljno ogrlivgi potaknuti prognjam ljudi mjesta Blaca, koji zeleci nami iztaknuge, da budua oni bez svojega dugobriinika, Nadpopovsku Zupu svete Marije u Nereiigaima usilovani su pohadjati. Dali daleeine radi i prieCenja planine, koja crkvu odieljuje, najvige zimskim vremenom, kao i radi rdjava i nespretna puta, ne mogu starci, djeca i slabi bez prevelike muonooe i pogibelje k njoj za bogogtovne obrede slugati i Sakramente primati

197 Usp. MIL, str. 59.

198 Privola Miniitarstva za uzpostavu duiobriiniokih postaja pod imenima Izloienih Kapelanija, to jest: Poiupa, BLACA I DRACEVALUKA, Br. 7871/2083, od 28. travnja 1857, u: MIL, str. 139s.

97

i da puno6esto vise ih iz ovoga Evota bez njih odielige se, na podignuee nove 2upne Kapelanije, kako isti pitaju, odlueismo upustiti se.

Istodobno u svetim pohodima doznavgi, da iztaknuee stanovnika slaga se istinom, i obistinivgi druge okolnosti, Crkvu zvanu Svete Marije mjesta Blaca sa Samostanom svjetovnih sveeenika Pustinjaka na 2upnu Kapelaniju sa nagom naredjenom Oblageu uzdaemo, ustanovijujemo i imanujemo, dajuei i dopugtajuei pribivaocim i stanovnicim reeenoga mjesta i okoliga, koji poselice: Dragovodu, Smrku, Obrgje, Farsku i Blaca tako zvana zaokuplja, podpunu i slobodnu oblast prire6enoj Crkvi grebigta, krgtionicu, zvonik, zvona, i ostale znakove 2upe sagraditi i uzdriati.«199

Za prvog je dugobranika imenovan don Matija Kralji6, 00 glavar Pustinje.2 On je po odredbi hvarskog biskupa, nakon

smrti. don Luke Kagtelana, doao iz pustinje Dra'6eva Luka za starjeginu u pustinju Blaca. Kao kapelan novoosnovane kapelanije Blaca, zadrao je, barem nominalno, i upravu Pustinje do boljih dana. Vjerovalo se da se ne smiju iznevjeriti

199 Povelja Institucije Izloiene Kapelanije Blaca i imenovanje prvoga duiobriinika Poitovanog Gospodina Don Matija Kra'pea Staregine Pustinje Blaca, Hvar, 29. veljaee 1858, u: MIL, str. 141s.

a° Usp. Ibid.; Imenovanje Don Mihovila Radovelea lzloienim Kapelanom Draoeveluke, a Don Matija Kralji6a Izloienim Kapelanom Blaca, Br. 379, u Hvaru, 28. veljaee 1858, Ibid., str. 140s. Jednako je rjaenje bilo predloieno za pustinju Draoeva Luka. No, za opskrbu du§obri2nika i upravitelja pustinje i kapelanije Murvica vlastita dobra nisu dostajala. Zato su mu bila predana u vlasnigtvo dobra yea utrnule pustinje Silvio, usp. Privola Miniitarstva za uzpostavu duiobriiniekih postaja pod imenima Izloienih Kapelanija, to jest: Poiupa, BLACA I DRACEVALUKA, Br. 7871/2083 - Zadar, 28. Travnja 1857, u: MIL, str. 139s. Vee je ranije bilo pokugaja da se ”Staciju Draoeveluke« podvrgne samostanu dominikanaca u Bolu. Pokaaj je odgoden uz napomenu da ne bi bila zgodna oovisnost jednoga Kapelana svjetovnoga Klera od redovniolcoga 2upnikaa, usp. Odluke visokog Miniitarstva i Namjestnatva o obraoenju Pustinja u Izloiene Kapelanije, Br. 7659/1278, Zadar, 15. Travnja 1854, u: MIL, str. 143s.

98

nakane utemeljitelja Pustinje i da 6e Pustinja koja je tada jenjavala uslijed nedostatka podmlatka ipak ubrzo olivjeti, gto se, naIalost nije dogodilo. Don Nikola Mili'c'evi6 ovim je rijeama opisao potrebu da se sa6uva prvotni smisao Pustinje prema nakanama njenih utemeljitelja:

»To6no je da je Biskup Bordini kanonski uzdigao dvije izloiene Kapelanije (...) i crkve pustinja u crkve Kapelanija so svim osobitostima, ali mi se ne eini da je istim aktom bilo gto ukinuo u biti samih Pustinja, i da bi njihova dobra dobila neku drugu namjenu; utoliko manje gto se i javna vlast sloiila s prijedlogom ordinarija, izjasnivgi se nedvosmisleno: "neka budu pogtivane nakane utemeljitelja".0201

U njoj je otada boravio po jedan sve6enik i jog koji klerik.

Kad je umro don Matija Kralji.6 (6. rujna 1862), naslijedi ga don Tadija MilRevie. Don Tadiju naslijedi don Nikola MilRevi6 - st., koji bi rodom iz Zveanja. On je teologke nauke zavrgio u Zadru i prema svjedo&mstvu njegova sinovca Nikole MilMevi6a - ml., bijage tre6i latinag u Pustinji.202

Uspjelo je, naime, don Tadiji pridobiti Jurja Dupkovi6a, biskupa hvarskog, da od Marka Kalodere, biskupa splitsko-makarskog, ishodi zamjenu prema kojoj 6e klerik Nikola MilMevi6 prije6i u pustinju Blaca, a don Jakov Zuljevi6, misnik Pustinje (umro u Srijanima), u splitsku biskupiju. I don Nikola je odmah, 2. svibnja 1869. zareden,za misnika pustinje Blaca. Don Nikolin sinovac Nikola MilRevi6 - mladi, bijage

231 Usp. Dopis don Nikole Milioeviea, Rektora pustinje Blaca i duiobriinika Blaca (talijanski izvornik), 5. rujna 1906, u: FB II.

232 Usp. PER, str. 62.

99

posljednja mladica iz poIji6ke misni&e loze, kojom presahnu i sve6eni6ka pustinja Blaca.

V. PRED SMIRAJ PUSTINJE BLACA

Poetkom 20. stolje6a pustinja Blaca biva usmjerena novim 2ivotnim tokovima. Mo2da je tome uzrok stra6ni vovodanj« koji u nod izmedu 28. i 29. kolovoza 1896, nasade u pustinji Blaca i smrtno rani zemlje, vinograde, pustinje.203 I kad zamre materijalni zor Iivota, pomolit 6e se opet onaj iskonski duhovni i intelektualni. Prepoznatljiv je u intenzivnijoj izobrazbi pustinjaka, ula2enju u svijet znanosti i skrbi za duhovnu i kulturnu ba6tinu. Tako se, dakle, u vremenu splasnu6a pustinja&og ivota u pustinji Blaca zapa2a teInja za izvornim idealima i povrduje smisao njene opstojnosti. No bija§e to krik umiru&g. U njemu se kroz prepravljanje slova i otkrivanje novih svjetova razabirala kao daleka slika u magli osebujnost onih sve6enika, glagoljaga i latina6a, koji su u njoj molitvom i radom slavili Boga i prekapali tvrdu, kamenim tkivom prepletenu zemlju i na taj naan svjedodli i objavljivali nazo6nost Bo2jeg Kraljevstva u bra6kim vrletima.

1. Tiskara pustinje Blaca

Na prijelazu iz 19. u, 20. stolje6e kapelani pustinjaci preveli su i na temelju starih i sadivanih dokumenata i povelja napisali nekoliko knjiga. Iste su otisnuli u tiskari kapelanije -pustinje Blaca. Medu tim knjigama is,t16u se:

233 Usp. MIL, sty. 65s.

100

1. Oficij Neoskvmjenog Zaeeoa B. D. Marije; 2. Sbirka svetih molitava koje se obie'avaju u njekim nagim

Crkvam za poboinost vjernih Krgeana; 3. Povijestne Crtice o Pustinji Blaca; 4. Pravilnici skupna Evijenja; 5. Pjevanja koja se obreaju pjevati u crkvi Milne; i 6. Mladi Zvjezdar.204

Od to tiskare u zakutku krgnog i nepristupa&mg bra'eloga gorja ostale su u Pustinji tek slagarnice za slova, jer je don Nikola Mili6evi6 - st. 1921. godine poklonio tiskaru Leonovoj, biskupskoj tiskari u Splitu.

2. Zvjezdarnica

U dvadesetom stolje6u pustinja Blaca proslavila se u svijetu po svojoj zvjezdarnici. Promicatelj zvjezdoznastva u pustinji Blaca bijage don Nikola MilMevi6 - mladi. On dode kao dijete u Pustinju i uz strica Nikolu Mili6evi6a - st. uznapredova u nauku i poznavanju astronomije. S nedovrgenih deset godina otide u gimnaziju. Bogoslovne nauke zavrgi u Zadru, a fakultet u Beal. Jog prije odlaska u Be6 izra6unao je kretanje kometa »Tiple« i odredio njegov poloIaj na nebu. Kad je to iznagag6e objavljeno u bakom Astronomskom vjesniku, pronijelo se don Nikolino ime medu astronomima i profesorima Bekog sveualigta. Kod upisa na

234 Oficij Neoskvmjenog Zaoe6a B. D. Marije (na hrvatski preveo A. CRINFOKAI), Blaca 1894; Sbirka svetih molitava koje se obreavaju u njekim naiim Crkvam za poboinost vjernih Kriaana (Skupio i tzdao za porabu Du§obriinika, Svee. Nikola Milioevie) Blaca 1895; MILICEVIC N., Povijestne Crtice o Pustinji Blaca (Eremo Blazza) na otoku Braou, Blaca 1897; Pravilnici skupna iivljenja, Blaca 1907; Pjevanja koja se obi6avaju pjevati u crkvi Milne, kao posebnu tiskanu knjigu u Blataekoj tiskari spominje Andro JUTRONIC, usp. PoljiCani na Braou, u Poljai Zbomik, Sv. I, Zagreb 1971, str. 213 - 220, 217; Mladi Zvjezdar, Vjesnik pnjatelja neba, Br. 1, Blaca, 15. Iipnja 1912.

101

Filozofski fakultet u Becu upita ga poznati profesor doktor Hepperger: »Poznajete li jednoga vrlo mladog ali sposobnog i ve6 poznatog astronoma iz vase zemlje? Zove se Niko

Na taj upit don Niko re6e: »Poznajem ga... To sam ja«, promucao je i pogledao u pod.

Kako se prihvatilo u Be'6u ovog clan pustinje Blaca govori i podatak da ga na stan u svoju obitelj uze dugogodi6nji direktor sveualikie zvjezdarnice prof. dr. Edmond Weiss, po ijoj smrti don Niko pribavi 6itavu njegovu opseInu biblioteku

i pomalo je prenese u opservatorij pustinje Blaca.

Kad mu je 1923. godine umro stric, vratio se don Niko, mladi, tada ve6 doktor i profesor astronomije to asistent poznatog dr. Polisa, u svoju Pustinju. Otpoeo je s nabavkom astronomskih instrumenata. Godine 1926. kupio je teleskop koji je te2io preko 900 kilograma. Samo postolje te2ilo je 250 kilograma, a lea mu je u promjeru 19 cm. Bijae to do Drugog svjetskog rata najve6i teleskop na Balkanu. Kupio ga je u Trstu, posredstvom nekog trgovca, od nasljednika poznatog astronoma Spiridona Gopevi6a. Bilo je to pravo umije6e prenijeti ga na mazgama od luke do samostana, strmim usponom kojim se jedino moglo prispjeti u Pustinju.

Don Nikola bijak u svezi s preko 120 opseravatorija u svijetu, na svim kontinentima. Astronomski casopisi iz svih uvaIenih europskih ualigta i sredigta dolazili su gotovo svakodnevno na adresu Pustinje, a ime postaje u Blacima knjiilo se u svim astronomskim godi6njacima. Kao plod toga neumornog rada i promatranja jest otkri6e dviju zvijezda i nekoliko repatica, kojih polotaj i mjesto prije toga nisu bili odredeni, u- astronomskim kartama. Otada su to otkrka s teleskopa .4, u Blacima zabilje2ena u najuglednijim astronomskim publikacijama. »Bile su to«, potvrdi don Nikola

102

1956. g., »dvije male prolazne zvijezde. jednu sam otkrio 1936. godine u zvijedu Lacerta, a drugu 1941. u Cefeju. Otkrio sam - posvjedoa - i nekoliko repatica.0205

3. Biblioteka

Kao prijatelji knjige sve6enici pustinjaci u Blacima nabavaljali su za svoje potrebe i budu6a vremena odgovaraju6u literaturu. Nabavijali su je na raznim putovanjima po Italiji iii Austriji.206

Nije mogu6e vrednovati biblioteku u pustinji Blaca, bez saznanja koje o njoj imahu sami pustinjaci. Tako je don Nikola Milkevi6 - ml. izjavio 1956. godine, da bi bez knjiga bilo dosadno u Pustinji, to da biblioteka posjeduje »3500 astronomskih knjiga i publikacija i oko 5000 drugih knjiga«.207 Medu njima bijak i jedan od rijetldh primjeraka Hondiusova i

2:6 Usp. Pustinja Blaca. Izloiba Regionalnog Zavoda za Zaitistu spomenika kulture - Split i Braakog Muzeja, n. d., str. 46 - 52; ZIVKOVIC Z., Zvjezdarnica u braokoj pustinji, u: Vjesnik, od 27. IV. 1956; LEDIC p„ Zaboravljeni Astronom, u: Vijesnik u srijedu, od 19. IX. 1956; KONJHODZIC T., Zvjezdarnica na Braabu, u: Vjesnik, od 23. VI. 1970; MIRKOVIC V., Metafora Brae- a, u: Vjesnik, od 23. IX. 1982. i dr.

236 Don Juraj Puario, starjegina pustinje Blaca bijage 1803. godine na putovanju u Italiji. Za svoga zamjenika odredio je don Jakova KaaOa (Banoviaa), koji bijage rodom iz Podgore, usp. Zapisnik prigodom ispitivanja„don Jakova Kaoioa, don Luke Kaitelana, don Josipa Lunjevioa i Jurja Caoike ill Vuletioa o prilikama iivota u pustinji Blaca, u Blacima 1804. godine, u: ABKH, FB I, str. 13.

207 Usp. LEDIC G., Zaboravljeni astronom, u: Vjesnik u srijedu, 19. rujna 1956, str. 7.

103

jasoniusova atlasa iz 1623. godine, kojemu se nakon don Nikoline smrti zameo trag.208

0 vrijednosti biblioteke u pustinji Blaca i naobrazbi njenih stanovnika govori i podatak da se to nalazilo »11.000 knjiga od kojih veliki dio stariji od 1800-te godine«.209 Da je sveukupno materijalno uzdizanje Pustinje bilo podlogom kulturnog stvaralagtva njenih stanovnika i bogatog knjigkog fonda govori i to cinjenica gto su ovi pustinjaci sredinom devetnaestog stolje6a za svoju Pustinju kupili od bra& don Stipe i don Mije Radova6a, pustinjaka Draeve Luke, Citavu njihovu opse2nu biblioteku s odnosnim stala2ama. Danas su to knjige, medu kojima je bila i »lijepa kolekcija talijanskih klasika, pomijegane s onima koje je otprije posjedovala pustinja Blaca.«210 Na2alost, biblioteka mi nije bila dostupna za bolje upoznavanje i istraNvanje njena sadrIaja.

Vjerujem da se sve bogosluIne knjige, astronomski almanasi i negto beletristike jog cjelovito Cuva u »vre6ama koje su zape6a6ene od strane °pane u Supetru«.211

Slutnja mi daje pravo pomisliti da je iz Ijubavi prema bagtini sauvana i da 6e biti dana na uvid javnosti i »jedna gkrinja drvena sa kompletnim arhivom povijesnog zna6aja pustinje Blaca - zajednice sve6enika pisanih rukom i negto gtampane od 1500. godine dalje0,212 koju je prema sastavljenom zapisniku.

208 Usp. Zapisnik sa sjednice komisije za pustinju Blaca koju saoinjavaju predstavnici hvarske biskupije i Skup§tine °pane Supetar, u Supetru 15. listopada 1987, str. 1, t. 1: »Nedostaje atlas Hondiusa i Jasoniusa iz 1623. godine.“, u: AZN.

209 Pustinja Blaca. lzloiba Regionalnog ZavodaI za Zaititu spomenika kulture -Split i Braokog Muzeja, n. d., str. 61.

210 Usp. Ibid., str. 54. Istinitost ove tvrdnje posvjedooi mi Katica Uvanovie, nekoo ueiteljica u pustinji Blaca, u Milni, 17. kolovoza 1988.

211 Usp. Zapisnik uoinjen izmedu Biskupije Hvarske i Skupitine opoine Supetar, Posl. broj: 0. 125/63, br. 29, t. XIV, u: ABKH.

212 Ibid., Br. 43.

104

uzela u posjed op6ina u Supetru, i u pripremi ove studije nije mi bila dostupna radi ideologkih pobuda onih koji su tada upravljali pustinjom Blaca. Tesko je povjerovati u vijest da bi plamen koji je 1989. godine dokraj&o zgradu skup§tine opine Supetar u pepeo pretvorio i arhiv pustinje Blaca, taj osebujni i dragocjeni fundus hrvatske povijesti.

4. Pinakoteka

Uz knjige, toliko drage pus tinjacima, njihovu kulturu i naobra2enost svjedo'6e i umjetni6ke slike, uglavnom portreti, ponajvie mletadce 6kole, iz druge polovice XVII. stolje6a. Medu njima se po vrijednosti istMu slike »Magdalena pokornica« i »Samaritanka na zdencu«. Pripada im istaknuto mjesto u umjetnidcom blagu cijeloga Bra&..

Na oltaru stare crkve bila je slika Majke Bo2je na nebo uznesene naslikana »na dvjema daMicama«.213 Oct umjetnidce su vrijednosti bile i slike na pokrajnjim oltarima. A u crkvi su se nalazile i slike svih etrnaest postaja kriInog puta.

Pustinja je posjedovala velik broj slika na papiru, uokvirenih u srebrne i drvene okvire. Prema inventaru iz 1771. godine u njoj se nalazi: 14 slika na platnu, ve6 spomenute dvije slike na drvenim plo6icama, te 12 slika samo uop6eno spomenutih. Danas se posjetitelj crkve i pustinje Blaca, na2alost, ne mo2e zagledati u te spomenike kulture ovoga mjestal svjedoke njegove povijesti.

213 Liber Visitationis D. Petri Maravii, u: ABKH, Die 29. Juniy 1637: In Eremo Blazza, str. 308: oDeinde (...) est imago Beatae Virginis in duabus tabelis parvulis depincta.«

105

5. Dragocjenosti u pustinji Blaca

Najvrijedniji dio inventara pustinje Blaca jest Blataka Gospa koju su prema predaji prvi pustinjaci donijeli u ovu svoju novu postojbinu. Osim nje Pustinja je imala i drugih dragocjenosti: poz1a6eno srebrno posude za liturgijsku uporabu, ponajbolje misno ruho, zlatom pozIa6ene srebrne krune za slike i kipove Gospe i djeteta Isusa u crkvi, raznovrstan poz1a6eni nakit za te kipove, stroj za pe6enje hostija, srebrno veliko zvono i drugo.21

Od godine 1906. u Blacima se nalazi novi klavir. Nabavio ga je don Nikola MilRevi6 - st. i predao sinovcu Nikoli Mili6evi6u ml., kao maturalni dar. U Pustinji se nalazi i rijedak primjerak mehani&og gramofona s perforiranim kartonskim plo&ma, iz druge polovice 19. stolje6a, te 65 satova raznih modela, medu kojima se istiu veliki zidni satovi i budilice, neki iz 17. stolje6a, proizvedeni u Londonu, a neke je od njih don Nikola MilMevi6 - ml. sam napravio.

6. §kola

Za djecu iz oblanjih zaseoka i pastirskih ku6ica don Nikola Milicevic - st. organizirao je 6kolu. Prva 6kolska godina bija§e 1912. g. Bib je pet daka. Tu bi djeca poslije nastave imala objed, a potom i praktMne vjethe slaganja slova u tiskari.

214 Usp. Inventario Effetti di Blazza fatto dai Ministri Generalizj in ordine al Sovrano Decreto 1770. 21. Febbraro, Proc. D 18 - 1771. 9. Giugno, u: PER, str. 167.

106

Bijage za neko vrijeme unajmljen i stalni uZitelj, don Nikolin rodak.

kolske godine 1941. obuhva6en e u gkolu ye& broj djece. Tada je u Blacima bilo 47 daka.L15 Uaonica bijage u glavnoj zgradi Pustinje. Jog i danas dobro sa'6uvane klupe, ploa za radne zadatke i drugi pribor govore o ozbiljnom radu i ijubavi kojom se to pripremalo i odgajalo mlade2 kao uzdanicu hrvatskoga naroda. Budu6i da je tada bila za djecu unajmljena stalna uateljica, don Niko, mladi, predavao je vjeronauk (»dotrinu«) i vrlo Cesto misio za djecu.

Njegovom smr6u odumrla je i gkola. Skolski dnevnici ostadoge nijemi svjedoci prosvjetne djelatnosti u pustinji Blaca.

Bila su u njoj tada samo tri daka koji novu gkolu potra2lige na drugom mjestu. Zajedno s onima gto su kroz pola stoljea u Blacima uala prve spoznaje o Bogu, covjeku i svijetu, otigla su dalje s tih vrleti. Vige se i nemaju kamo vratiti, jer od njihovih kamenih ku6ica ostadoge sablasne kamene rugevine. Znak je to, premda otuIan, kako njima tako i svim namjernicima, da je na tim vrletima ipak Iivot mogu6 i da je neko u torn zabitnom predjelu Braga bujao. Vihoru vremena i nehaju ljudi othrvao se samo gradevinski kompleks neko slavne Pustinje. U njemu 6e, pod jog saawanim krovovima, kako dacima tako i pohoditeljima, biti privia&la pripovijest o gkoli, crkvi i Pustinji. A s dragom 6e sjetom pohoditi grobove pustinjaka koji su mnogima od njih usmjeravali pogled prema zvijezdama, pokazivali put u Iivot i govorili im o slavi neba.

215 Usp. Pustinja Blaca. lzloiba Regionalnog Zavoda za Zaititu spomenika kulture - Split i Braekog Muzeja, n. d., str. 55.

107

7. Poelinjak

Kako je ve6 navedeno, u suglasnosti s Ministarstvom bogogtovlja dugobranik Blaca Iivotno je bio osiguran dobrima i posjedima gto ih je imala Pustinja. Istina, zastalo je veliko gospodarstvo, ali ne i rad zalijevan molitvom. Na prijelazu iz 19. u 20. stolje6e uz vinograde je bilo i nasada narana i staklenika limuna. Uspostavljen je i jedinstven p&linjak s 330 kamenih uligta.216 U Blacima se nije trogilo ge6er pa se obilno rabio med. Nije ga manjkalo. Znalo se za dobre godine dobiti i do 15 kvintala meda. Molda je upravo p&linja radignost najbolji simbol neumornog rada i ljubavi pustinjaka u Blacima. Umjegno su, predanim radom i ne gtede6i se, od kamenih cvjetova i tvrdih vrulja proizveli med slasti, krg6anske radosti i radignosti.

Utrnuee pustinjakog iivota u Blacima

Smr6u posljednjeg izdanka poljiacog roda don Nikole MilMevi6a, sina Mate Mili6evi6a i Rule r. Kova6evi6, rodenog 6. lipnja 1887. u Zveanju, krgtenog 8. lipnja 1887, a za misnika zaredenog 10. kolovoza 1910, smr6u koja nastupi 3. lipnja 1963. godine od slavne Pustinje i kapelanije ostade samo nominalna 2upa.

Osim cuvara u zgradama pustinje Blaca, u oblanjim zaseocima vige nema stalnih Iitelja. Crkva Pustinje je Gospino svetigte gdje se u subotu po Velikoj Gospi okupe njezini gtovatelji s otoka Bra6a. Zgrada pak, koja 6uva brojne dragocjenosti Pustinje, pripada prema ugovoru pod crkvenu i

218 Usp. Ibid., str. 29s.

108

drugtvenu upravu. U njoj je smjegten arhiv i muzej pustinje Blaca. Dok je arhivska grada i danas nedostupna crkvenim istraNvaeima, dotle je muzej, barem djelomice, otvoren zaljubljenicima hrvatske religiozne i kulturne bagtine stvorene radom i molitvom na ovoj bogatoj pustogi.

Upravu kapelanije Blaca nakon smrti zadnjega misnika - pustinjaka preuzeo je Iupnik iz NereNgea, a spor oko nadleInosti nad dobrima Blaca vodi se izmedu Opeine Supetar i biskupskog ordinarijata u Hvaru, koji je stoljeeima podupirao pustinju Blaca, ne samo duhovno i moralno, vee u kriti'enim vremenima i materijalno. Donosim u prilog tvrdnje einjenicu da je biskup Ivan Skakoc (1822-1837) »za vige godina pomagao novcem starjeginu don Luku Kagtelana; pa, video njegovu nevolju, nije tra2io povraeanje pripomoei udijeljene«.217

217 MIL, str. 52.

109

Transliteracija pisma don Miha Martha, 2upnika zveanjskog, kojim potvrduje istnitost 2eIje supruInika Jure Katugi6a i Ane r. BoNe, da njihov sin Anton pode u pustinju Draeva Luka:

»U parokiji Zveeanjskoj na dan 19. Agusta 1792.

Jah, zdola podpisani iupnik einim istinitu viru Gnu (gospodinu) knezu Jun Katu:s'ieu, i AniCa zakonitim zaruenikom, kako u danaggni dan isti knez. Jure dileoi se odovlen za oda u Bra&I Otok, vodi sobom svoje dite malahno tojest Antona, svoga sina najmlajega, koi malo vise ima od tri godine, za pridati ga M:(nogo) P:(ogtovanomu) G:(ospodinu) D:(on) Stipanu Katugieu bratu istoga kneza Jure pod gnegovu oblast, i ostali redovnika u manastir pustigne od Murvice, a to ne samo zada isto dite bude onde na nauku kod svoga strica, da jog s odlukom stanovitom imenovani roditegla, i gnihovim blagoslovom da ostane u istomu manastiru. I ako bi se po vrime otija rediti kakoje gniova ieglia da zaveie svoj stan zavazda pribivati onamo, gdi reCeni Gn. d.(on) Stipe od svoje strane i na ime onizi redovnika obeeaje po gniovoj vogli i odluki, imati pomglu od istoga diteta. I ako bude ulisti u sveti red ueiniti mu anamo patrimonij, kakosam razumija od reeeni roditegla istoga diteta. Tako einim ovu istinitu vim u gniovu ispovidagnu istignu:

Jah, D.(on) Mijo Martio iupnik od Zveeagna, u viru.«

110

-TrAP(VW 3.144 L'refCc" Le&y.2f-

ip, jeri 7-111-itiefil JY.--ritIcc vier lir\ / c-rilfirr, , As i c .7..)-e-i,.. 7j -6cvl Ce frrl--" j10/ 111-41 ikci4A-1 _JP"' -̀fir g li"` ,MMIlitcivk. - -c , ic, o yfpf-4"(:11/ M fc-rr r( cc-, i-x( jibie 4 , (c ‘,/,....,,,,,.. ii,_

.rn, fe y pv,,,,,,, ,-„,,,,, j ,01- , c, p.,,,_ (..„,,, , it/74i ...p (v!,,..,„ 1,,,4 _ c-,r. f-e-roy (-T( '(11 NIfit-~11-1,e,, "1''i.. Ili--/- frvy 0/-74

fo,y x-rcv/i7,-,-,viy ,---1/4: -71. f. C-rrirrtf cci-,,,y_.?: . 0. im..?

(-711 rf (c--CIpt ..r.f -(1.01- -. yro-y. pp Al c-- e ,A..,. 1 e / , (..7 4 i"../ i.i.7.4‘,./...

cc ype.11(--Tcr A -(CYZ---rc vf-o- oip,ki.vi-i-, -1-f,. a NI: E C 7 .4.'" ire f(-7,k.

iikr, f iwp 0-kf-P- --,vjyr ,v- (cPi c-07/ c-TrEviri Hio-- copy‘;,-; c_Tryt it,„1,,,,,...... f,..4‹,..,44 f-,/--rice...,iii 4.,,;rirt„„..aks,.... i,.,,e0(Afw,y; yoc._,,,,y_ i. yip-rroro•Y pAtqc—rg Aci • ,y, • pp, C F -7 e 9-00-4- 0--, , ifil .i'ic.(1_ ._r, , , el I, . alf--- 1-4 0-isi --to f-1671 HI 71-sr. fiff (-go{ C-rry"-;:' yf-g-ht./ -r-, v;9,7,/__

p -01 0--efill if 'ff-‘, m I • (--rilrE f 4 i Hrtif ( 7"K,0-i• ikrilr•IF a-ky y (fiov4kef Pi*" t -TEPAVP-001. 71,14 lel/ .yer fi ""frit/ icitv■

-1..(Ay if e-rr, 7/ ll-r . 1 . TT • ly(f• ;ye/ .y,ic-r,/ cc---cif--,-.1 kci yy.

.q...„,,,i,vy i,r/p^.0 -pie--,-,,,tp-kyi j, 0)4,0,/,..-, oymg ...i.vv.,..,,,r,/

--per& PTr.( /17 -17"i- -ri'ffe° v"ktliv% a-PV ,fri"1/V"Y -JAY 07.cy A-roir-itgAIV P-TVAV7

N

DRUGI DIO

PRVO POGLAVLJE PRAVILNIK PUSTINJE BLACA

Pravilnik pustinje Blaca sa6uvan je u hrvatskoj redakciji pod naslovom: »IZJAVA PRAVILNIKA UPRAVE SKUPTINE SLOBODNOG SVJETOVNO-SVEENICKOG STAL&k POD ODVITOVANJEM BL. DJEV. MARIJE UZNESENE NA NEBO U PUSTINJI BLACA; TO JEST, U PUSTOk, KOJA BI PRIZNATA PO GOSP. PAVLU BALBI KNEZU BRAC A.« Don Nikola MilMevi6 - st., upravitelj pustinje Blaca, redigirao ga je, otisnuo u tiskari Pustinje i objavio 1897. godine.

IZJAVA PRAVILNIKA

uprave Skup6tine slobodnog svjetovno-sve6eni&og staliga pod odvitovanjem bl. Djev. Marije uznesene na Nebo u Pustinji Blaca: to jest, u pustogi, koja bI priznata. po Gosp. Pavlu Balbi Knezu Braa.

(Ali buduei izvornik ovoga Pravilnika izgorio sa ostalim pokuestvom, robom i kartam godine 1724, ja DON FRANE NEMCIC, Staregina i Upravitelj i obsluiltelj istoga,218 za da se ne izgubi preugodno ponovno spominjanje Pravilnika, kojim se je svedj upravljala ova Skupgtina u ovomu mjestu, po onomu gto

218 Usp. Biljeika, 182. Ovdje donosim hrvatsku redakciju Pravilnika iz 1897. Na ovome je mjestu hrvatski redaktor izostavio svjedooanstvo don Frane Nenceioa da Pravilnik zapisuje prema tumaoenju kako ga poprimi od don Jurja Matuliea u poeetku njegova upravljanja, tj. oko godine 1702, usp. DI, str. 28.

113

se spominjem iztaeem na znanje brace Sveeenika za dogasti mir i bolju upravu gto sljedi:)

I. Svaki sveeenik ill svjetovnjak, koji bi se zdraio nagoj skupgoini daan je, da pripoznaje za svog glavara Stvoritelja i gospodara svemogueega Boga, u slabu kojega mora se §to je moguee vise posvetiti s obslaivanjem Njegovih zapovjedi i svetog bogogtovlja; a zatim presjajnoga Dada Mletaologa za svoga kralja i vladara; a presvietloga Biskupa Hvara za stareginu u duhovnim stvarim, kako on isti potvrdjuje po svojoj oblasti naredbom godine Gospodinove 1579 mjeseca Studenoga.219

II. Moraju u kratkom teku svoga livljenja ouvati eistoeu svoje osobe dajuei dobar izgled, iiveei u ljubavi Bo2joj i bratskoj, i u svetom miru; i svaki dan kad budu moOi slugati svetu Misu iz jutra rano; i svaku veeer izmoliti jedan diel svetoga Rozarija, nadostavljajuei jednu »Zdravo-Kraljice« za presjajnu Skupnovladu. U svetaene dneve moraju tumaeiti puku Epigtole i Evangjelja proglasujuei svake Nedilje svetkovine dogaste, i poslje Mise izmoleei jedan diel svetoga Rozarija za veOu east i slavu Boiju; a za da se vise okoriste vjernici, koji se budu skupljali iz pobli2njih mjesta u sveeani dan za slugati svetu Misu, neka ih podueavaju u poglavitim Otajstvim i dielim vjere, uhvanja, ljubavi i pokajanja, i ostalo. Suvige moraju izgledati, da svjetovnjaci svaki pojedini barem jedan put na mjesec pristupi Sakramentim Izpovjedi i Prieegoenja, i tako na sve ostale poglavite sveeanosti.

Moraju obslaivati poste zapovidjene od svete Matere Crkve, posteei PrisSa:s'oe od svete Katarine do

219 Talijanski predloiak donosi ,i'datum biskupova dekreta, *col Decreto dell'Anno del Signore 1579.1i 24. del Mese di Novembreg, usp. PER, str. 28.

114

blagdana Porodjenja Isukrstova, izuzam koji bi bili stari ili bolestni.

IV. Svaki je sveCenik du2an da izgovori 50 svetih Misa iza smrti svoga druga sveeenika za uzpokojenje njegove duge, a svjetovnjaci du2ni su izgovoriti 50 treeina Rozarija; a glavar Skupkine jest vezan da izpjeva jednu Misu, i da ueini jedan pristojni sprovod iza svetoga Oficija i ostalih molitava goreei svieee po svim oltarim i okolo odra mrtvaca dok se pokojnik sahrani u greb. Suvige mora pozvati izvanjskih sveeenika, za da izreku svetu Misu i prisustvuju pjevanju sprovoda; iza eesa morat Ce Staregina dati njima svakomu po libarah lest, svieou barem od pol librice i objed. Na svrhi godine, a to na izhodnji dan, duini su svi sveoenici, koji se budu nahoditi kod kuee, izgovoriti jednu Misu za dugu istoga, a jednu pjevati goreCi eetiri svieoe na ()ham, a dvie na grebu, gdje poeiva pokojnik. Svjetovnjaci duini su slugati istu svetu Misu i izmoliti jednu treeinu svetoga Rozarija; a po Misi izpjevati »Oslobodi mene Boie, itd.« sa molitvom.

V. SveCenici Skupgaine nisu obvezani za druge Mise, izuzam one reeene na korist Skupkine. Ostale Mise preko godine, izuzam izhodnje dneve upisane na Tablicam u Crkvi, mogu reCi za koga hoCe, i mogu primiti lemozinu za iste, i od lemozine nisu duzni dati raeun Staregini, niti komu od drugtva, \fee mogu udobrotvoriti ju kako hose. Svi ostali plodovi njihovih truda i 2ivota, toliko redovnika koliko svjetovnjaka, ne mogu se darovati iii ostaviti drugomu nego Skupgeini. A da bi tko imao svoga ba:gtinstva od otoevine iii inaeje, iii novaca, iii robe i drugih stvari prilicnih, to mote ostaviti komu hose.

VI. Staregina neka je uoblaken, da eini moguee lemozine ubozim, sirotam i onim, koji pitaju za ljubav

115

Boiju od obeih proizvodi; i kada bude Glavar odsutan od kuee, neka °dim& koga drugoga od Drugtva, da ga zamjene u istoj oblasti i duinosti. Joker Redovnici ee razumno uzgajati jednoga iii dva djeeaka od siromagne ruke, i ovi ee sluziti Mise, mesti Crkvu i drlati sve eisto. Kada bi reeeni djeeaci podali dobre znakove svoje sposobnosti i zvanja za postati sveoenici, i zato bi iztakli 2elju i svu volju, onda Redovnici moraju ih ueiti u gtivenju, pisanju i u svem gto se iziskuje od jednoga sveeenika. Kada ne bi bib() tko, da ih tako podueava, moraju ih redovnici sporazumno poslati u druge gkole i platiti ueitelja, oskrbjujuo ih svim potrebam odjeee, knjiga i ostalih; a za redjenje neka im zabilje2e Patrimonij od dobara Crkve ove Skupgeine pod naslov: »za sluibu ove Crkve«, sa duinogou, da stoje u Zadruzi do svrhe zivota, teieei svedjer na korist iste s veCom marnogeu nego bi u rukovodjenju svojih osobitih dobara. Postavgi Misnici, da bi se odlu6ili ne stati u Pustinji i Zadruzi, buduei svakomu otvoreno i slobodno izaei u svako vrieme iz Skupgeine, ne mogu nigta zahtievati od Patrimonija njima zabilje2ena; a za nauk, gto su primili, to se ostavlja dugevnosti istih, da se spomenu svoga uzgoja i onoga gto su i gdje su primili.

VII. Dfiani su Sveeenici na sve Blagdane: Porodjenja Gospodinova, Obrizovanja, Vodokrgea, Svihsvetih, Mrtvihdneva, Uskrsnuea, Osmine Uskrsa, Duhova, Boijeg dneva, Uznesenja Bl. Dj. Marije pjevati Jutrenju, Misu i Veeernje, i moraju pjevati Mise u sve Svetkovine Bl. Djevice, svetih Apokola i u izhodne dneve mrtvih, kako je bap naredjeno od presv. Biskupa Tibona Rovetta220 njegovom odlukom u pohodu na 1 lipnja 1702, nadostavljajue to na:s'em Pravilniku, kojega je izvornik izgorio, kako bi iztaknuto.

2?3 Fra Ivan Toma Roveta (1693 - 1704).

116

VDT. Staregina je duian, da svake godine po dva puta, a to u mjesecim Studenomu i Svibnju pregleda potrebe svih Skupkine, i da svakomu odredi i podieli po dvie kogulje i potrebitu odjeou; da eini naeiniti start', ueiniti novu i svu potrebu obuee: za da se nitko ne tuli, ili da ne stvara ogovore za ne Child sluibu kad bude se iziskivalo da podje u koje mjesto za kuene potrebe, kako se je i do sada izpunjivalo, i da svaki dobre volje se dade na rad u bratskoj ljubavi i u Krgeanskoj mirnoCi. Sve ovo stoji da podpuni Staregina koji bude.

IX. Da bi koji druibenik bio poslan za posle Pustinje u koji grad iii mjesto, Staregina mora ga oskrbiti svom potrebom za put. Ali da bi koji hotio poei u koji grad, iii mjesto, iii otaebinu da prodje vrieme, iii da pohodi svoje domaee, iii prijatelje, mora naj prvo pitati dopust u Staregine, koji ako mu ga zanieee, nema se odaleeiti; ako li dobije dopust, neee moei stall odsutan Age od mjesec dana, i u torn slueaju Upravitelj je igen duinosti da ga oskrbi potrebam putovanju.

X. Razbolivgi se jedan druibenik, svi su duini jedan drugomu dvoriti i pomagati u bolesti, jerbo Evangjelje veli: »s kojom mjerom uzajmete, torn ee yam se i vratiti«; a i glavar je &Ian, kad se bolest poka2e opasna iii teika, da zove ljeenika i da ga plati, a tako i liekove i sve gto bude urtrebati u bolesti.

XI. Driainari Misnici moraju stvarati svoga Glavara i predpostavljati ga Drugtvu na ovaj naein: Moraju najprvo zazvati porno& Bo2ju izmoleei »Pridji Duge 'presveti'« sa molitvam; i za tim u skladu i u sporazumu izabrat ee izmedju sebe jednoga najkriepostnijega, koji je vee proboravio u drugtvu barem deset godina. Izabranom glavaru moraju svi biti podloini i moraju izpunjati njegove naredbe. Buduoi isti glavar uoblageen da gto ueini bude dobro ueinjeno, kada htjede

117

gto kupiti, iii pogodjati, iii izvesti koji drugi vain posao, koji prelazi svotu od deset cekina, morat ee o tomu emit znati sve Misnike, i da ne bi ovi bili svi kod kuee, kada iz namigljena Gina izhodila bi korist drugtvu, morat ee ih prieekati za obavjestiti ih, i postignuti odobravanje barem od Age istih. Ne mole Staregina primiti koga u dnigtvo bez sporazuma svih Misnika, i ne mole se ubiljeiiti za druibenika onaj, koji nije u drugtvu prolivio za ciele tri godine, iza kojih bude li priznat i potvrdjen, neka bude kako i drugi. Na eine gori reeene ne mogu svjetovnjaci nit prisustvovati nit sudjelovati u nieemu. Staregina ne mole se promjenuti barem do tri godine njegovoga gospodarstva, izuzam samu smrt; a mole biti priznan i potvrdjen i za livota, kad bi bili zadovoljni svi drulinari njegovoj upravi. Ovaj Staregina mora sjati sa svietlogeu dobra izgleda svim u kuoi, nutkajuoi na poslugnost okosne, predvodeei na izpravni put zaglace, s pomnjom, painjom, skrblju i za interese kuee i kako Bog zapovjeda: »gdje budu se dva iii tri na moje ime skupili, to i ja Cu biti s njima.«

XII. Nijedan Misnik iii svietovnjak ne mole biti iztjeran i prognan za zlobu i nenavidnost bez jednoga zakonitoga i velikog uzroka; na primjer: smutljivac, gkandaloznik, bersramnik, nesmotrenik, zapusgtenik, razsipnik, pijanac, itd;221 ali neka svi budu podpuno izvjegeeni i osvjedoeeni o njegovu pomanjaknju. Kad bi bio jedan tajni zloeinitelj, a jedan sami od drugtva dogao bi u poznanje njegovog Gina, mora ga isti u eetiri oka opomenuti, a kad se ne bi svidio i obratio od zloee, dulan je javiti ga Staregini za pokaranje i poparavljenje; i da ni tako ne bi se poboligao, onda Staregina u javnoj skupaini

221 Talijanski izvornik ne nabraja sve ove uzroke otpugtanja iz zajednice, yea izrijekom donosi slijedeee: koji bi davao log primjer (»Lin scandaloso«), koji bi bio sklon moralnoj razvratnosti (»un lascivo«), prijestupnik u opsliiiivanju pravila (»un trascurato«), raspikuea (»un scialaquatore«) i sliono, usp. PER, str. 35.

118

mora ga ogtro opozvati. Ako paka ni tako ne bi se popravio, mora mu se naloiiti odpust iii odlazak iz drugtva, za da, kako govori Evangjelje, jedna gubava ovca ne oguba sve stado. Ako ne bi htjeo poslu:gati, mora javiti njegov grieh vlasti privedroga Principa i presvietloga Biskupa Hvara i Braea, pitajue da bude izagnan iz skupgtine, od koje nigta wee mod zahtievati za svoje trude. A neka nas Bog u'euva ovakove nesreee.

XIII. Staregina mora porazdieliti Misnicim i svietovnjacim zadaCe za veou korist drugtva, i za olahkoeenje njegovog gospodarstva, kako sljedi:

a.) Mora izabrati vriedna i podobna stralara i pomnjitelja crkve, komu Ce povjeriti po inventariju svu robu crkve, od koje Ce imati svu pomnju, a to cifieCi eiste kogulje, naglavnike, pasove, ooistnike, tjelesnike i oltarnjake, i Cineei naCinjati razkinute i razparane. Napravljati ee i naregivati oltare u Sveeanosti. Mora isti 'Cuvar uzdriavati Crkvu uvjek urednu i eistu. Mora ga Staregina opomenuti, da ima pomnju kada dodje koji pomoonik da ponese svetu Poputbinu, da mu poda svu potrebu; a da dodje koji Misnik s otoka za reei svetu Misu, ima mu pugtiti i dati sveta odiela. Ako bi pak Misnik bio od druge Biskupije, neka mu ne dopusti reCi svete Mise, ako nema Biskupski odpust. Staregina mora fog paziti na to, da euvar crkve bude imati oblast izpovjedati, i da goruee pomnji za to sveto djelo.

b.) Drugoga ee odrediti, da ima pomnju na pokuOstvo kuee i njemu Ce pridati po imovniku sve orudje, ratila i druga sredstva od rukuh i stvari i robu drugtva, a svaki pojedini euvat ce svoju osobnu.

c.) Najmanji od truce Cuvat Ce konobu i prividat Ce ju svaku veeer, za da se ne prolije vino, i driat Ce ju eistom.

119

d.) Cetvrtom pridat ee bra:s-no, ulje, genicu, maslo, meso i drugo sve gto je jiea, sa duinogeu da od svega ima pomnju, i kad eesa ne stane, neka odmah javi staraini, za da se nabavi na vrieme Cesa dru2s-tvo potrebuje.

e.) Staraina u svojoj odsutnosti od kuee odredi jednoga mjesto sebe, koji ee primati goste i prijatelje, zabranjeno budue svim drugim da nitko od drukva uoblasti se pozivati izvanjske osobe bez njegova dopusta.

f.) Mladiam koji sluie u Crkvi ima naloiiti, da kad dovrge gkolu moraju napraviti trpezu; okolo koje neka bude CistoCa, i pridat Ce im dva trpeznjaka, dvanest jedala, dvanest ubrusaca, eetiri vrea, dvi case; i svega toga morat Ce dati raeun staregini za da se nigta ne izgubi, drugaseije biti ee pokarani i pedepsani.

g.) Sve kuhinjsko posudje staraina pridat ee jednomu, koji mu se bude svidjati podobnijim i zauzetijim za to.

h.) Svakomu pojedinomu od drukva preporueeno je i naloieno kao veliku duinost, imati pomnju svega i svih stvari, potreba, interesa, posala i vanka kuee. Zato mom se oblaziti polja, vinograde, sitbe, vrtle, Evine i ostala. Pomnjiti pred radnicim; veeer pred radjom dogovoriti se skladno tko i kamo ee na koju stranu pool i za koji posao iii potrebu iii radju, za da staregina drugtva znade kamo tko idje i zagto, i sto komu urtreba. Tako dojdueu veeer slCupivgi se neka dokaie svaki rad, posao 'SW je obavio i. kako, i potrebe koje su mu se predoeile u pbslu iii mjestu gdje je bio.

Zaldju:6ak. Sve stvari reeene ovoga pravilnika preporueuju se glavaru ove skupgeine, da bude biti na izvrgavanje istih i na sve posle i stvari za njegovu east i dobar glas. Neka radi izpuniti nalo2ene mu duinosti u strahu Boijemu i u bratskoj ljubavi, euvajuei se svakoga zia izgleda koliko po sebi toliko po drugim; za da bude

120

on i sve drugtvo primjer krgeanske prave ljubavi, mira i bogatovja, pazeei nas Bog od svakoga zla, i darivajuei nam Njegovu milost i porno& i blagoslov na ovomu svietu; a poslje da dobijemo dar dostojnosti, da moiemo euti na stragnom sudu slatld i ugodni poziv: dodjite blagoslovljeni uiivati plod vakh truda u vje6nju rajsku slavu. Tako budi.222

Ja DON FRANE NEMtIt potvrdjujem zakletvom sve ovo, gto u ovom Pravilniku jesam izpisao, da se je sve ovako do sada izvrgivalo, i za veal vriednost peeatim peeatom ove Crkve.

I. DOGADAJI KOJI PRETHODE KODIFIKACIJI PRAVILNIKA

Budua da ima svrhu urediti unutarnji ustroj samostanskog Iivota, Pravilnik je lake osvijetliti pod praktMnim vidom negoli teologdm pristupom. On, naime, ureduje konkretan pustinja&i 2ivot i nije mu do sna2nijih misaonih struktura koje bi pokretale teolo6ka razmi§ljanja. Tome je mo2da razlog i to §to je nastajao stoljeama i uokvirio samo disciplinska pravila. Nema izriatog zakonodavca iii autora. On jednostavno registrira to se pustinja&im Iivotom Ieli postia kako urediti bratoljublje to promicati duhovni i materijalni procvat Pustinje.

Prem-da Pravilnik uklju'6uje misli i poticaje sli6ne onima to ih nalazimo u Reguli sv. Augustina, u njemu se ne

spominje ni jedan crkveni mislilac iii uatelj. Podudarnost ovih dvaju pravilnika vidim u razradi nosivih misli po kojima se ureduje redovnis6ka zajednica. Tako se u jednom i drugom

2=2 Talijanski tekst zavrgava izrijekom: oCosi sia Amen.«

121

pravilu uo6avaju ove misli vodilje: ljubav prema Bogu i blanjemu, molitveni 2ivot, post i blagovanje, odnos prema bolesnicima, vanjsko ponaganje, bratsko upozoronje i pra6tanje, uporaba dobara i njihovi 6uvari, poslu6nost predstojniku. Nema velike razlike ni gledom na opseg, jer Augustinovo mona6ko pravilo sadrIi 12 poglavlja. Istina, prepuno je biblijskih navoda. U tome se uvelike razlikuje od Pravilnika pustinje Blaca koje njima oskudijeva.

Po6to je izvornik izgorio u vee spomenutom po2aru, priglo se sastavljanju novog Pravilnika, a prema sjeaanju 2ivu6ih pustinjaka. Iz rukopisa XI. kapitula Konsstitucije (Pravilnika) vidi se da su ga svi dopunjavali, preatavali i s njegovim se sadrIajem i odlukama slo ili prije glasovanja i odobrenja njegove konaale redakcije.224

Vjerojatno su sva pogIavlja i cijeli dokument dovr6eni tako kako sam maloprije opisao. No i tada napisani Pravilnik, koji su blata6ki pustinjaci iz pijeteta prema izgorjelom izvorniku nazivali »Pravilo Majka« (»Regula Mater«), nije saawan.

Iz dostupnih se dokumenata mote ustvrditi da je Pravilo nastajalo postupno. Zbog same naravi pustinja&og Iivota i promjenjivosti 2ivotnih okolnosti Pravilnik je doEvljavao svoje preinake i prilagodbe. Cini mi se prikladnim, zbog njegova jezgrovitog sadr2aja i specifMnoga razvojnog puta, upozoriti na valnije dokumente i dogadaje koji prethode njegovoj kodifikaciji.

223 SY. Augustin se nakon kr§tenja povukao s nekoliko drugova u blizinu Tagaste i to iivio »po pravilu ustanovljenom pod vodstvom apostola“, to znaoi pod geslom »sve je zajedni6ko, a svakome se dijelilo po potrebi«, usp. SVETI AURELIJE AUGUSTIN, Pravilo za Boije sluge (Preveo i uvod napisao PAVLOVIC A.), u: Redovnioka Pravila, n. d., str. 184.

224 Dichiarazione dell' Istituto de' Sacerdoti Secolari abitanti nella Solitudine, o sia Eremo di Blazza, 1726. 8. Gennaro, u: MDS, Nr. 35.

122

1. Svjedo6anstvo Grgura Martinovioa

Biskup P. Cedulini naredio je 1606. godine da dode k njemu sve6enik Grgur Martinovi6, prior blata&ih pe6ina. 1Minio je to s nakanom da se pobli2e upozna sa ivotom u Pustinji. Na osnovi razgovora vodenog u Hvaru 27. kolovoza to godine, mode se razabrati da je netko WE() biskupu navedene pustinjake zbog odredenih njihovih manjkavosti. Tada zapisani razgovor smatram srakom kasnije zapisanih Konstitucija i Pravilnika o kojem se ovdje raspravlja. Zbog njegovih aktualnosti donosim ga doslovce:

Ato to znaCi« - upitao je'biskup Grgura »da ne driite Presveti Oltarski Salcrarrienat Euharistije niti upaljenu svjetiljku na oltaru?«

»Zbog siromagtva« - odgovorio je Grgur - »u kojem zivimo ne moiemo to izvrgiti, i kratko jeNrijeme otkako smo se ovdje smjestili; milogeu smo Boijorn uredili crkvu, oltarnu sliku, nabavili misno ruho, srebrni

misal, i druge stvari neophodne za svetu 2rtvu, all nemamo moguenosti za odriavanje svjetiljke.«

»A kad bi se dogodio nesretni dogactaj« - nastavio je biskup - »krajnje nesretan, i bila bi velika potreba podijeliti svetu Popudbinu iii bolesnielo pomazanje, gto biste poduzeli?«

»Uoinio bih irtvu sv. Mise« - opravdavao se Grgur - »i u toj 2rtyi posvetio e'esticu, a zatim bih potrebni sakramenat podijelio onome koji ga potrebuje; tako i zadnju pomast. Kad je potreba, na vrijeme idemo u Nereiika k mjesnom iupniku i molimo svete prilike. No sada molimo Vagu Preuzvigenost da se po svojoj uljudnosti udostoji podijeliti nam milost da moiemo

123

dijeliti posljednju pomast barem srijedom iii subotom, a eim budu moguanosti dopustile, nastojat oemo svom pomnjom driati Presveto.«

Na biskupovo pitanje: »Kako se tvoji drugovi iii podloinici s tobom ophode?«, Grgur je odgovorio: »Po milosti Boijoj, odlieno; ni u emu se ne mogu na njih potuliti.«

»Slavite li svake nedjelje svetu Misu?« - proslijedio je biskup.

»Da, gospodine, ja i moji drugovi k tome misimo vise puta u radne dane«, zasvjedoeio je prior.

Na biskupov upit: »Koga drzi za poslugu svoju i ostalih drugova?«, Grgur je odgovorio: »Cetiri su mladiea, od kojih je jedan ctakon, i nas dva sveeenika, i ne propugtamo svim srcem uzdizati molitve Svemogueem Bogu za napredak i jedinstvo Icrgeanskih vladara.«

»Kako se eesto ti i Vagi laici obieavate prieestiti godignje?« - zanimao se biskup. Grgur je na to odgovorio: »Za Kvatre.«225

2. Pravito sv. Petra

Za Cedulinove vizitacije pustinji Blaca, 12. srpnja 1621, napisan je zapisnik u kojem se vidi da redovnici five po vlastitome pravilu koje nazivaju imenom sv. Petra. Naime, na biskupov upit kakvim livotom live u Pustinji, prior je odgovorio da live prema »Pravilu sv. Petra.« Buduai da je biskup traIio pojagnjenje, prior je protumatio: »Sveti je Petar

225 Esame Vescovil al Piror di Blazza sopra le proprie consuetudini, Proc. A 19 - 1606. 27. Agosto, u: PER, str. 19s.

124

sluEo Gospodina nagega Isusa Krista i bio je s njime s nakanom da ga posluIuje.« Nezadovoljan tim odgovorom, biskup je traIio pobli2e obrazlo2enje u emu se sastoji to slu2enje Gospodinu nagem Isusu Kristu po uzoru na sv. Petra. Prior je na taj biskupov zahtjev prozborio:

»Sluiimo mu molitvama, postovima i drugim dobrim djelima, kako to dolikuje dobrom sveeeniku, a ostavgi tako reei bez kogulje dogli smo u Pustinju i vrgimo propisane poslove i druga dobra djela.«226

Pravilo sv. Petra temelji se, kako to svjedoe izvori samih pustinjaka, na naanu Iivota crkvene prazajednice. U njoj je sve bilo zajednidco - »Omnia Communia«. »Oni su bili jedno srce i jedna duga u Gospodinu. I nitko od onih, koji su negto posjedovali, nigta nije svojim nazivao, nego im je sve bilo zajedni&o.«227

3. Dekret o imenovanju Grgura Martinovioa za starjeLinu pustinje Blaca

Michael Priolus, apostolski vizitator u Dalmaciji, poetkom 17. st. obilazio je pojedine 2upe i na otoku Bra&L. U zapisima njegovih vizitacija ne nalazi se zabilje2en pohod pustinji Blaca. Medutim, kako je u Pustinji doglo do narugavanja discipline, svratio je k njemu u Trogir don Grgur Martinovi6 i po2alio mu se na prilike u Pustinji. Ujedno je, za uspostavu pravog reda i mira, zatra2io njegovu pomo. Iz vizitatorove odluke naslu6uje se da pustinjaci svjetovnjaci ne

226 Usp. Visitationes Episcopi Cedolini, Brachiae 1, u: ABKH, str. 812. 227 Zapis s pohoda pustinji Blaca, 12. VI. 1621. (sve§a6 tiskanih dokumenata), u:

AKM, str. 20.

125

gaje dostatno pogtovanje prema njemu, tada jedinome misniku u Pustinji i starjegini, niti prema dobrima Pustinje koja su ili svojatali ili njima svojevoljno raspolagali. Nakon sasluganja vizitator izda dekret kojim potvrdi sveeenika Grgura Martinovi6a starjeginom u pustinji Blaca i naznad odredbe glede skladnog sufivota u Pustinji. Budud da ne postoji stariji dokument o ustrojstvu pustinjakog fivota u Blacima, a u ovom dekretu nalazimo nekoliko pojedinosti vezanih uz uredenje zajedniecog fivota u njoj, osobito naznake da se unutranji livot Pustinje ravna po ve6 odredenim pravilima, navodim ga u cijelosti:

»Dogao je sveCenik Grgur Martinovie iz Poljica, Ravnatelj iii Starjegina pustinjaka u pustinji Blaca na otoku Braeu, u hvarskoj biskupiji, i potufio se da u gore ree'enoj Pustinji neki pustinjaci five kao da nemaju nikakvoga starjegine, nego provode slobodan Pivot i to ne bez sablazni za narod, a zbog toga se usuduju izlaziti po vise puta u vanjsku slobodu i raznose dobra Pustinje.

Stoga, kako se vidi iz pravila Pustinje i potvrde preeasnog biskupa hvarskoga kao i iz odredbe njegova generalnog vikara donesene poslije njegove vizitacije u kojoj se nalaie gto bi u njoj trebalo marljivo ispraviti, a razabiruoi da medu redovnicima i onima koji provode pustinjaeki Pivot treba odrediti da svaki poslugnost vlastitu od poglavara nametnutu i za to zasluienu mole postioi prema izvornoj apostolskoj ovlasti nama povjerenoj kojom se sluiimo u ovoj stvari, proglagujemo prije reeenog sveeenika Grgura MartinoviOa pustinjaka, koji se ondje nalazi kao jedini sveeenik, i imenujemo ga starjeginom Pustinje; kao gto smo gore ustanovili, nalaiemo da ondje, poslije smrti toga sveeenika, neki drugi sveaenik umjesto njega naslijedi to sluibu, a ne

126

laik; i tako treba po§tivati ovu odredbu u budueim vremenima.

Ova odredba koja je dana sveeeniku Grguru, starjegini pustinjaku a susijedno i svim ostalim starjeginama gore spomenute Pustinje, daje punu slobodu da mogu zabraniti ostalim pustinjacima iznositi odande bilo kakva dobra bez izrieitog dopugtenja njihova Starjegine, kao gto i mi zabranjujemo; a ako bi netko zaboravio iskazati poslugnost, iii poku§ao ueiniti druge sablazni, koje ne prilice pustinjaekom iivotu, neka isti starjegina znade da ima dopugtenje i vlast dotienoga ispitati i podvrei odrectenim kaznama i napokon, ako se pokaie potrebnim, potjerati ga iz Pustinje.

I hoeemo da budu podloini njegovoj volji i redovniekome Pravilu ("Constitutioni"), te i njihova briga mora biti da nastoje iivjeti kako se pristoji pravim pustinjacima prema njihovu Redu i Pravilu, bez obzira na bilo koje druge ustanove koje su prije kod njih nastale do sada, te na obieaje mjesta i sve ostalo 'gto se ovome protivi. Dano u Trogiru dana 9. travnja 1603.«228

II. POSTANAK 1 NESTANAK MATICNOG PRAVILNIKA PUSTINJE BLACA

Pravilnik pustinje Blaca sastoji se u svojoj izvornosti od Uvodnog dijela, 13 pog1avlja i Zakljudca. Mladi je po vremenu nastanka od Pravilnika pustinje Dra&va Luka. Razlikuje se od njega i opsegom, jer Pravilnik pustinje Draeve Luke sadr2i 24 poglavlja. Ipak u njima nema sadr2ajne razlike. Analiza daje pravo na prosudbu da je blata&i Pravilnik, premda idejno

228 ASV, S. Congr. Concilii Relationes 636A, Pharen. et Brachien., str. 158s.

127

slijedi svoj uzor iz Dra6eve Luke, ipak jezgrovitije prerekao i osebujno primijenio bitne odrednice va2ne za pustinjagtvo obilje2eno polji6kom svijesti i prilagodeno brekim uvjetima. Upoznajmo ga u sadrlaju i poruci prema najstarijoj hrvatskoj redakciji.

1. »Pravilo Majkac< iz 1726. godine

Ova se »Izjava Pravilruika« temelji na zapisima don Frane Nemd6a, sve6enika i upravitelja pustinje Blaca. Oblikovao ju je 8. sije6nja 1726. godine. Udnio je to u nakani da se ne »izgubi preugodno ponovno spominjanje Pravilnika, kojim se sveudilj upravljala ova Skupkina u ovomu mjestu«,229 a nakon gto je izvornik Pravilnika, koji bijage sastavljan stoljedma, »izgorio s ostalim poku6stvom, robom i kartam, u nod, kad je izgorjela Pustinja sv. Marije u Blacirna«.230 U tom su poIaru izgorjeli svi spisi i va2ni dokumenti, knjige i dragocjenosti Pustinje.

Zbog opasnosti da Pustinja izgubi svoju izvornu duhovnost i da se prekine iii preinad prvotna nakana utemeljitelja obzirom na unutarnje ustrojstvo i vanjski izgled pustinje Blaca, valjalo ga je nanovo srodti. U njegovu sastavlianju sudjelovali su svi sve&nici koji su poznavali mati6no pravilo i koji su u samoj Pustinji odgojeni iii su opshaivali smjernice Pravilnika. Sam don Frane Nemd6 ostavi nam o tome slijede6e svjedoanstvo:

219 IP, str. 92, Uvod. 23) Usp. IP, Uvod, str. 92; Capitolo, e Processo the comprova Incendio dell'

Eremo Blazza, per cui si abbrucciarono tutte le Carte, Proc. A 23 - 1724. 29. Decembre, u: PER, str. 23s; PER, str. 7s.

128

»Dok sam ja upravljao, izgorio je izvornik Pravila s drugim spisima i sa svim pokuOstvom, kako se mole provjeriti u postupku tada provedenom, 29. prosinca 1724. godine Gospodnje. Dakle, da se ne izgubi easna uspomena upravljanja iii Pravilo po kojem se uvijek ravnala zajednica u ovom prebivaliku, ja Don Frane Nemeio, upravitelj i opsluiivatelj svega onoga eega se sjeeam da bija:se zapisano u reeenom Pravilniku i jer bijah vrgitelj istoga Pravila, a njegova mi je poglavlja protumaeio mnogopogtovani Gospodin Don Juraj Matulie u poeecima moje uprave, opet ga sastavljam i stavljam na znanje brace sveeenika kako bi Evjeli u miru i §to boljoj upravi u dojdueim vremenima.231

Taj nanovo sastavljeni. Pravilnik bija§e zapisan »in idioma volgare«, tj. »puedm jezikom«.232 Don Matija Kralji6, upravitelj pustinje Blaca, donosi 1841. godine podatak da je taj

231 oMa essendo consumato dalle fiamme I'originale sotto Ia mia direzione della cura coll'altre Carte, e con tutti gli Utensili di Casa, come meglio pub riscontrarsi nel Processo in allora formato nell'Anno del Signore 1724. li 29. Decembre; adunque perch& non perisca l'aggradevole rimembranza della direzione, o sia regola, con cui sempre si a diretta Ia Societa in questo Domicilio, io D. Francesco Nempich Direttore, & osservante di quanto mi ricordo intorno Ia detta Regola, essendo stato osservatore di quela, essendomi stati spiegati i Capitol' dal Molto Rev. Sig. D. Zorzi Matulich ne primordi della mia reggenza deduco a cognizione de' Fratelli Sacerdoti per Ia futura pace, e miglior direzione“, PER, str. 28. Donosim u cijelosti ovaj citat jer ga niti jedno hrvatsko izdanje Pravila nije u potpunosti donijelo, veo samo prepribalo. Don Frane Nernao potje6e iz Velog Brda iznad Makarske. Dogao je u Blaca 1693. godine. Bijage zareden za misnika pustinje u Hvaru 1699. godine, usp. MIL, str. 7. Upravljao je pustinjom Blaca od 1704 - 1747. Umro je 11. kolovoza 1747, usp. MIL, str. 9. Prezime Nem6i6 donosim u ovom obliku, patujuoi autoritet Don Nikole Milioevioa, starijega, koji ga tako pie u svojoj knjizi Povijestne Crtice o Pustinji Blaca (Eremo Blazza) na otoku BraOu. U starijem obliku nalazimo to prezime pisano kao Nempcich, usp. Privilegi et altri Documenti dell RR. Sacerdoti del Romitorio di Blazza, u: APB, naslovna strana; Status animarum-pagus Blazza, za godinu 1796, u: ZAN, stranice nisu numerirane; PER, str. 79. i 105. PER to prezime donosi u obliku Nempich, str. 29, 27, 28, 45, 77. i dr., u obliku Nempicevich, str. 7, iii kao Nempsich, str. 38, 63. i 84. Buduoi da je to knjiga dokumenata gtampana u Veneciji, nisu iskljubene slagarske i tiskarske pogreake.

232 Usp. DI, 27.

129

Pravilnik »scritto in glagolitico«, tj. »napisan glagoljicom«.233 Napisan je, dakle, ili glagoljicom iii poljMicom (bosanacom). Tu sumnju glede pisma podupiru nepoznavanje izvornika i injenica kako se za »mat-MI-Le knjige pisane bosan6icom kale

da su napisane glagoljicom«.234

2. Otudenje matianog Pravilnika

Ve6 spomenuti sve6enik i prior Pustinje don Matija Kralji6, podvrgavaju6i se odluci biskupskog ordinarijata u Hvaru, omogu6i komisiji koju sastavi svjetovna vlast s ciljem da se utvrdi nastanak i svrhovitost pustinje Blaca, uvid u za to potrebne dokumente. jedan od najvaInijih bijae svakko

Pravilnik Pustinje. Kako je taj dokument bio otuden, vidimo iz

slijede6eg njegova dopisa:

»Na lieu mjesta provjerena je i uzeta u razmatranje odluka Veleeasnog biskupskog ordinarijata, data na znanje u Vagem dopisu od 22. ovog mjeseca, i upravljena na Veleeasnog upravitelja pustinje, a potom je izvrgena provjera dokumenata. Kod otvaranja velike gkrinje u kojoj su euvani svi odgovarajuei spisi i drugi dokumenti gto se odnose na probitak ove poboine ustanove i obvezan zatim izvegiti od Vas zatraienu prethodnu

233 Usp. Nel Eremo Blazza Isola Brazza 26. ottobre 1841. Presenti I.R. Pretore. Signore Dom. Francesco Bulat Pavisich Consigliere, Zapisnik uainjen prilikom uvida u dokumente §to se odnose na postanak i tijek iivota u pustinji Blaca, u: ABKH, FB

234 BUCAN-ZELIC E., Upotreba bosaneice u Splitu, n. d., str. 874.

130

naredbu od 27. lipnja telcuee godine, br. 6744/1422 da se pronactYdva izvorna dokumenta, onaj od 23. sije'enia 1588. godine235 i onaj od 8. sijeonja 1726. godine,2 6 postupalo se vrlo brizljivo. Uspjelo je pronaei prvu ispravu ovjerovljenu po ondagnjem nadstojniku °pane. Pronaden je takoder izvornik Pravila, tj. drugi primjerak pisan glagoljicom, a osim toga i prijepis, to jest njegov prijevod na talijanski jezik koji je takoder ovjerovljen od ondagnjeg nadstojnika opeine. Otada ee ova tri slcupljena dokumenta biti uzeta u sudsku pohranu.237

Iako sam pomno nastojao prona6i to tri izvorna dokumenta, nisam uspio. No, sa&avan nam je talijanski

ma&nog Pravilnika iz 1726. godine, a taj je sa6injen 20. kolovoza 1781. godine. Toga je, naime, dana don Ivan Nema6, starjegina u Blacima, do6ao k nadstojniku opine u Nere2i66ima i zaiskao ovjerovljeni talijanski »prijevod i povratak« Pravilnika. Da se radi o prezentaciji matMnog Pravilnika, zaklju&ljem na temelju datiranja »Izjave

235 Radi se o Darovnici kojom Don Juraj Drivodilic, nadiupnik Bra8a a 2upnik Nere2i56a, daruje spilju »Ljubitovicu« i predjel Blaca Don Petru Vitaeieu i don Grguru Martinovieu, prvim pustinjacima s nakanom da ondje osnuju sveaenieku pustinju, usp. MIL, str. 89s; PER, str. 13 - 15.

236 Rijeo je o Pravilu gto ga je sastavio Don Frane Nemae, usp. Dichiarazione dell'istituto de Sacerdoti Secolari abitanti nella Solitudine, o sia Eremo di Blazza, 1726. 8. Gennaro, u: PER, str. 27 - 38.

237 Nel Eremo Isola Brazza 28. ottobre 1841. (Zapisnik), Copia 25, u: ABKH, FB II: »Si 6 all'effetto recolta sul luogo e vista Ia definion del Reverendo Ordinariato Diocesano contenuta iI lievo dei soggetti; (...) ed all'apertuta del cassone the contiene tutte le carte aggitive ed altri documenti riguardanti l'interesse de questo pio Istituto. E dovendo in seguito all'anteriore oseguiato detto 27. guigno a. c., No 8744/1422. rintraciare dei due originali document' 23. gen. 1568, e de 8. gennaio 1726. da esso contemplati, vi si 6 occupata con tutta Ia diligenza. Se

riuscito di rivenire it primo documento autenticato dal canciliere Pretore di allora. Se riusci pure di rivenire l'originale Madre regola cio6 it secondo scritto in glagolitico, ed inoltre una copia ossia traduzione italiano autenticato pure dal Canceliere pretore d'allora. Fatte queste tre carte saranno prese sotto custodia giudiziale.«

131

Pravilnika« od 8. sije6nja 1726. g. i prevoditeljeva zapisa da je tada napravljeni talijanski prijevod sraen na temelju Pravilnika napisanog na »pu&om jeziku«, predmnijevam na poljidci (»in idioma volgare«).238

Pretpostavljam da je to izvornik koji je kasnije otuden u pustinji Blaca i, kako je prethodno utvrdeno, odnesen u sudsku pohranu. Taj talijanski prijevod Pravilnika, tiskan u Veneciji 1785. godine, posluIio je don Nikoli MilMeviar - st. kao predloIak i vrelo za objavljivanje Pravilnika na hrvatskome jeziku, all latinicom, 1897. godine. U raspravi cu na potrebnim mjestima upozoriti na odstupanja hrvatske redakcije Pravilnika od poruke gto ih sadrIi ovaj talijanski »original«. Je li ikada vra6en matiMi Pravilnik pustinji Blaca takoder mi nije bib() mogu& provjeriti. Ta je nemoguenost potanjeg prouavanja blataaog arhiva uvjetovana, pretpostvaljam, samovoljom i ideologkim predrasudama ijudi kojima je povjereno 6uvati ovu crkvenu i drugtvenu svetinju. Pretpostavljam da bi se, ako je vra6en, u tom arhivu mogao nalaziti.

Njegovo otudenje, zapravo otimadna, imalo je •ne&stan povod. Trebalo je posluEti da se dr2ava intrigama dokopa crkvenih dobara. A to su dobra ovi pustinjaci stekli mukotrpnim radom i Irtvama, molitvama i odricanjima (postovirna.), pretvarajud krg u plodno tlo. Dori Mate Kralji6 zatraIio je njegovo vra6anje i pismenim putern. Taj »umiglieni, poslugni i ponaeni sluga«, ponilen upravo zbog to ordiname krade, pie svome biskupu, ovako:

»Poslugan zamoljenom otpisu ordinarijata od 22. listopada 1841. godine, br. 1020 nisam pravio nikakve

238 Usp. DI, str. 27. Usp. Dichiarazione dell'istituto de Sacerdoti Secolari abitanti nella Solitudine, o sia Eremo di Blazza, u: PER, str. 27 - 38, 27.

132

oporbe sluilenoj osobi da uzme one izvorne spise iii originalne dokumente gto ih je zatraiio nadstojnik opeine Gospodin Franjo Bulat vrgeoi naredbu upravne vlasti od 27. lipnja 1841. br. 8744/1827 od 28. listopada 1841. godine. (...) Pisac ovog dopisa nije spokojan i ne mote biti jer do sada nije uspio da mu se vrate tri izvorna dokumenta oduzeta ovom poboinom prebivaligtu. (...) Za spas i probitak ove poboine ustanove i za vlastiti dugevni mir pravovremeno se potpisani utjeCe vagoj moonoj biskupskoj zakiti kao vrhovnom skrbniku dobara prije reCene pustinje, da, ako vjeruje da bi bilo potrebno, zatra2i povratak izvornih dokumenata oduzetih ovoj bogoljubnoj ustanovi.«239

3. Prijepisi Pravilnika i njegova posuvremenjenja

U nemogu6nosti, dakle, da prikaIem izvorni tekst Pravilnika iz 1726. godine, odl&ih kao temelj prou6avanja uzeti najstariji poznati oblik hrvatske redakcije Pravilnika, tj. tekst objavljen 1897. godine. Slijedit cu ga u svemu, osim u onome dijelu u kojem, s6ini se, ne prenosi vjerno misao gto je sadr2i njegov talijanski predlo2ak. Te .razlike i preinake naznaat cu na odgovarajuam mjestima.

239 Illustrissimo e Reverendissimo Monsignore (Copia 20/11/1650), Pismo, u: FB II, u: ABKH: ed in ubbidienza al pregato rescritto d'esso ordinariato 22. ottobre 1841, No. 1020. non fece alcuna resistenza al pubblico funzionario di prelevare quelle carte autentiche osia originali documenti richiesti dal comissario Pretore Don. Francesco Bulat in esaurimento al Governiale dispatio del 27. giugno 1841. No. 8744/1829. del giorno 28. ottobre 1841. (...) Pero lo scrivente non si trove tranquiliato, e ne pub esserio per non mettere fin d'allora restituiti i tre documenti originali prelenati al Pio luogo. (...) A salvezza adunque degli interessi del Pio Istituto e per Ia tranquillita propria in tempo utile si rifugia lo scrivente aIl'autorevole suo patrocinio Monsignore come autorita tutoria delle sostanze del piu detto Eremo affinche se crede neccessario reclami Ia restituzione degli originali documenti prelevati al pio luogo.«

133

Smatram uputnim upozoriti da je don Nikola Milicevic -st., objavljujuei novo hrvatsko izdanje Pravilnika 1907. godine, prildjueio tekstu hrvatskog prijevoda naeinjenog na temelju reeenog talijanskog predlogka posebni Dodatak. U njemu on prihvaea sve gto sadrIi stari Pravilnik (na snazi do 1850. godine), ali mu daje, zbog einjenice da je pustinja Blaca bila tada IzloIena kapelanija, dopune i prilagodbe.240 Taj je Dodatak datiran jog 1875. godine, ali nije uzet u obzir kod objavljivanja »Izjave Pravilnika<< godine 1897.241

Ta spoznaja navodi me na pomisao da je jog 1875. bio napravljen i prijevod Pravilnika objavljenog 1907. godine. No, zbog toga gto ga kao najstariji oblik hrvatske redakcije Pravilnika ne uze don Nikola Mili6evie - st., kod prvog hrvatskog tiskanja »Izjave Pravilnika« 1897. godine, ni ja ga ne uzimam kao najstariji i izvoran tekst. Osim toga, taj se prijevod na nekim mjestima uvelike razlikuje od poruka gto ih nosi talijanski izvornik kojemu je vjerniji prijevod objavljen 1897. godine. Dodatna je potegkoea i to gto mi nije bilo moguee utvrditi vrijeme i povod nastanka toga prijevoda.

111. IVADAHRIJUJUdE M1SLI VODILJE

Za razumijevanje izvornog duha i poruke Pravilnika, njegovih smjernica za pustinjaeki oblik redovni&og Iivota i uzvigenih ideala, potrebno je kao kljue razjagnjenja uzeti misli zipisane u njegovu zavrgnom dijelu. Tu, naime, sam sastavljae Pravilnika preporueuje glavaru zajednice da obavlja sve

233 Usp. PU, str. 9 -19. Dodatak je otisnut na str. 17 -19. 241 Usp. Ibid., str. 27.

134

nalo2ene duhlosti u strahu Bo2jemu i u bratskoj ljubavi tako »da bude on i sve drugtvo primjer prave krManske ljubavi, mira i bogogtovlja0.242

Time Pravilnik ozakonjuje i uprisutnjuje utemeljiteljevu zamisao da mjesto Blaca bude »neprekinuto, trajno i vjet"no prebivaligte bogoshflnih redovnika«243 koji 6e izgraditi Pustinju, u njoj stanovati, moliti, posve6ivati se i pokoru.244

Iz tih sr2nih misli gto nadahnjuju i pro2imlju Pravilnik sve6enika pustinjaka u Blacima razabire se nekoliko misli vodilja kojima ga prodahnuge njegovi sastavljaa. Svaki ih je dru2inar morao poznavati.245 e'66e su ga zajedni&i &tali i tumaen je svakome pojedincu do u tan6ine. Da bi to provjerio u jednom je istraInom postupku provedenom 1804. godine vizitator upitao Jurja Ka&6a da Ii poznaje Konstitucije Pustinje, na gto je ovaj rekao da »ih je itao vige puta. Osim toga

2°2 IP, Zakljuoak, str. 98. 343 Donazione alli Sacerdoti Vitacich, e Martinovich, di Fondi, accio sia

formato, e mantenuto Eremo Blazza, Proc. A 12. t - 1588. 23. Gennaro, u: PER, str. 13.

24 Bolla Vescovile approvativa erezione dell' Eremo Blazza, Proc. A 18 - 1590. 20. Giugno, u: PER, str. 16.

245 Don Luka Kagtelan, misnik Pustinje, na pitanje vizitatora: »Da li poznaje konstitucije Pustinjeg, odgovori: »Le abbiamo lette piu volte, e credo di saperle« (Vise smo ih puta 8itali i vjerujem da ih poznajem), Zapisnik »I.N.D - Die 4 - Julii 1804 - in Eremo Blazza Insulae Brachiae in cubiculo novo a. R. D. Georgii Puarich, Superioris ejusdem Eremk, u: ABKH, FB H, str. 3.

135

tumaao mu ih je upravitelj Pustinje i drugi sve6enici« (»Religiosi«).246 Nije iskijuC'eno da im je Pravilnik na sve6an na6in bio uruavan, jer su &a prema svjedo6enju jednoga od drulinara »dr2ali uza se0.24/

1. Bog poglavar Pustinje

Smisao pustinjakog 2ivota u Blacima jest proslava Boga Stvoritelja. Svaki je pustinjak u slu2bi Bo2jeg veli6anstva i u sluni proslave Bo2jeg imena. Tu proslavu redovnik vrgi nastojanjem oko osobnog posve6enja i opsluEvanjem BoIjih zapovijedi, osobito vrgenjem svetog bogogtovlja.

Za pustinjake u Blacima 6itav svijet bio je kao jedna jedinstvena skupgtina kojoj je vladalac Bog.248 Budu6i da je Pustinja mala skupgtina uoblRena na sliku skupgtine svijeta, Bog je njezin gospodar i upravitelj.249 To je vjerovanje koje naanom Iivota ispovijeda svaki flan Pustinje. Jedino Bog daje milosnu pomo6 da u pustinjakom na&nu Iivota sve bude »Iako i slatko.«250 Bio bi uzaludan i besplodan svaki rad, ako ne bi pomogla Bo1ja ruka. Vjerno ops1u2ivanje Bo2jeg zakona i savjesna primjena boIanskih istina zalog su uspjegne borbe i sna2an motiv da pojedini druinar Pustinje k punoj svrsi privede sveto usavrgavanje.

246 Zapisnik prigodom ispitivanja don Jakova Kaoioa, don Luke Ka§telana, don Josipa Lunjevioa i Jurja Caeike iii VuletiOa o prilikama iivota u pustinji Blaca, u Blacima 1804. godine, u: ABKH, FB I, str. 16.

247 Don Juraj BraoviO, sve6enik u pustinji Blaca, rodom iz Jesenica u Poljicima, na upit generalnog vikara mons. I. Dubravoioa o tome oda Ii poznaje konstitucije pustinje Blaca, osobito Xl. poglavlje«, odgovori: »So le Regole le tengo presso di me« (»Poznajem Pravilnik i driim ga kod sebe«), Zapisnik ispitivanja don Jurja Braovioa, misnika pustinje, saeinjen u kuriji u Hvaru, 6. listopada 1800, u: ABKH, FB II, str. 26..

248 IN, str. 113: Bog je upravitelj skupieine svieta.« 249 IP, Poglavlje I, str. 92. 253 RA, str. 81.

136

Pustinjaci u Blacima osje6ali su Botju blagodarnost kroz procvat i blagostanje Pustinje. Umirali su kroz neimatinu, ali i uskrisivali od mo6ne ruke Botje. Botja je Providnost neprestano bdjela nad opstankom Pustinje. To gospodstvo i prisutnost Botja u Pustinji bijage nazo&to u svijesti svakog drutinara ve6 od dana pridrutivanja. Tada bi mu upravitelj prozborio i ovim rije6ima to pojasnio: »Stoga se nikog ne boj! Bog 6e biti s nama, a ako je Bog s nama, tko 6e protiv nas? To nam dostaje!.«251

2. Kristologke misli

U Pravilniku nema izratenijih kristologkih naznaka. Ne isti6e se osoba Kristova kao model i uzor nasljedovanja. To ne zna'ai da Krist nije prvotni pokretae' i dovrgetak duhovnog promaknu6a pustinjaka, jer 6e se on prikazivati i prihva6ati kao u&telj istine, uzor savrgenosti i poslugnosti i tivljena radost koja u osami ispunja i preobratava njihova srca. Bijage duboko u njihovoj svijesti utkana spoznaja da njihova redovni&a zajednica mote opstati samo u okolnostima »mira i slatkog bratskog sklada, koji kao vlastitost njihovoj zajednici neprestano dijeli Krist Gospodin«.252

e‘trtja za videnjem slave Botje i blatenstvom koje je Isus Krist obe6ao onima koji ga ljube i nasljeduju, na svojstven na&n, proslavlja i predstavlja pustinju Blaca. Jedan od misnika u pustinji Blaca ovim je rijeama doarava:

»Neizmjema, naime, lipota Botja« gto prosijava Kristovo lice, kadra je preobraziti eovjelca po kojem

251 Ibid., str. 84. 252 Dopis ordinarijatu u Hvar, u pustinji Blaca, 5. listopada 1800, u: ABKH, FB II,

str. 19.

137

postaje dionik »razmigljanja o slavnoj nagradi koju mu Bog priprema, Zudesnog dogadaja koje se promatra ljudsldm ocima.(...). Kakvog li zadovoljstva i radosti! Nema veoe radosti, koju bi 6ovjek mogao doiivjeti, od promatranja Kristove slave! (...). 0, milosrdni moj Boie, duga moja niti iudi niti hose drugog lica, osim tvoga: o6i moje ne iele druge ljepote, osim tvoje. Zato áu promatrajuoi tvoje blaieno lice uiivati svaku radost i uvijek vece zadovoljstvo.«253

Ne nadoh u dostupnim mi spisima misnika pustinje Blaca opisa u kojem bi se zapazila borba pustinjaka sa zlim duhovima. Zelju, naime, za savrgenstvom nastoji davao, neprijatelj covjekove sre6e, lukavog6u omesti i sprijeati. Takva je borba u -povijesti monagtva neizostavno i vrlo slikovito prikazana. Uspio sam prona6i samo jedan zapis koji govori, premda usputno ipak dovoljno rjeato, o vabilima napasnika. Prikaz govori o osje6aju stida gto zahva6a srce covjekovo i zaslijepi njegovu dugu ve6 kod samog spominjanja Imena Isusova. To je otrovni korijen koji rada duhovnu mlakost i vjernidcu ravnodugnost, jer Ime Isusovo i tast njegova imena jest ponos i odlika za krg6anina. Osobito je to za one koji ga u Pustinji 2ele izbliega nasljedovati. Ovako nam to predo6uje jedan od misnika Pustinje u Blacima:

253 *Slavnog dobicha za razmisgliati, lipo cuddo za razgledati s' occima. Kojo kuntenstvo, i veseije, koju radost ne videchi gniegovo lizze hochies imatil...Ah, moj Boxe milostivi, dusa moja no xudi nitti hochie drugoga lizza, neggo tvoje: Occi moje nexele drughe lipote, neggo tvoju, zasto videchi tvoje blaxeno lizze uxivatichiu svaku radost, i vavik magnis kuntenstvo.« Ovo je misao iz propovijedi §to je u Blacima, na drugu nedjeiju Korizme 1788, izgovori jedan od pustinjaka. Prepisao sam je iz homilije I priobrazise prid gnimi, rukopisni svegoio: Propovijedi, u: APB, str. 6. Svaka homilija ima zasebnu numeraciju stranica.

138

»Ne znam jesu li pravi krgoani koji toliko malu ljubav goje prema svome Spasitelju. Ima ih, naime, koji se na neki naein stide njegova svetog imena. Stide se, kad nekog sretnu, pozdravit go s "Hvaljen Isus". Stide se na neki naCin i odgovorit kad im netko nazove hvaljeno ime Isusovo; stide se otkriti glavu i prignuti je, kad 6uju gdje se spominje slavno ime Isusovo.«254

Ove homiletske misli misnika u pustinji Blaca daju naslutiti duhovnu ozbiljnost i moralno pregn&e gto je radovalo njihovu zajednicu. Sam Pravilnik ih nee predstaviti samo s tog razloga gto 6e vise slijediti »miljokaz« u&rkivanja unutarnje stege nego li jasnija duhovna naela. Pretpostavljam da upravo zato u njemu nedostaje snaIniji kristologki i biblijski naglasak.

3. Podloinost hvarskom biskupu

Pustinja Blaca i Dra6eva Luka bile su u duhovnom pogledu podlolne jurisdikciji hvarskog biskupa. Hvarski je ordinarij vet 24. travnja 1539. sve pustinje na Bratu izuzeo ispod bilo koje druge crkvene vlasti. »Sve pustinjakinje, sve6enike, klerike i laike koji borave u pustinjama«, napisa, »stavljam i podvrgavam neposrednoj poslugnosti biskupu

Razgovori svarhu Slavnoga Imena Issussova, homilija u rukopisnom svegolou: Propovijedi, u APB, str. 6.

139

hvarskom i bradcom, i njegovim generalnim vikarima dok god budu opstojali, i samo prema njima moraju izvrgavati, gajiti i vrgiti potrebnu poslugnost.«255 Posebnim je dekretom 1579. godine pod neposrednu svoju vlast i zagtitu stavio sve monahe, sve6enike i klerilce koji borave i provode pustinjaki 2ivot na podru6ju njegove biskupije.256

Hvarski je biskup izdavao dopugtenja da neki kandidat za klerMki stale2 mole obud kleriaco odijelo iii da ve6 zaredeni misnik mote, uz odobrenje vlastitog biskupa, unid u pustinja6ku zajednicu.257 On je redio misnike pustinje Blaca ako je bilo opravdanog razloga, otpugtao ih iz zadruge.258 Koji put je pismeno odredivao drugog biskupa zareditelja.259 On se brinuo da Pustinja ne ostane bez misnika. U biskupskoj je nadleInosti bila dozvola za obla6enje klerika u ruho Pustinje, za primanje niIih redova, a tako i dakonata i prezbiterata.26Ci

255 Boila Vescovo Liesina, ed Arcivescovo Spalato dichiarano gli Eremi indipendenti da ogni altra Ecclesiastica Dignita, Proc. A 8 - 1539. 24. Aprile, u: PER, str. 6 - 8, 7.

256 Decreto Vescovo Liesina, the gli Eremi dipendano dalla sofa immediata sua autorita, Proc. A 16 - 1579. Novembre, u: PER, str. 11. Vise su puta ordinariji hvarske biskupije izdavali dekrete u korist i za§titu pustinja Draoeve Luke i Blaca. Tako su u prilog pustinje Draoeva Luka intervenirali biskup Cedulin 1582. i biskup Roveta 1699, a u korist pustinje Blaca, biskup Cedulin 1590. i biskup Condulmer 1731. i dr., usp. Sacra Cogregazione de' Vescovi e Regolari, n. d., str. 49.

257 Usp. Altra Bolla Vescovile introduce un nuovo Eremita nell'Eremo Blazza, 1764. 7. Giugno, u: PER, str. 109; Bolla Vescovile di ordinazion alla Tonsura dell'Eremita Nempcich di Blazza, 1761. 7. Marzo, Ibid., str. 107; Altra simile d' ordinazion ai Minori d'un Eremita di Blazza, 18. Novembre, Ibid.

258 Usp. Discesso Vescovile ad un Eremita, Ibid., str. 110. 259 Usp. MIL, str. 13. i 15.

2133 Condulmer Visitationes, De fide Catholica et ejus profession, (sinodalni dokument od 9. IX. 1731), u: ABKH, str. 6: »Nemo absque nostra licentia in scriptis audeat induere habitum clericalem, ne ilium postea nostra auctoritate rogatur dimittere.« Usp. Bolla Vescovile di ordinazion alla Tonsura dell'Eremita Nempcich di Blazza, 1761. 7. Marzo, Ibid., str. 107; Altra simile d' ordinazion ai Minori d'un Eremita di Blazza, 18. Novembre, Ibid.

140

Zalaganjem i podupiranjem hvarskih biskupa, pustinja Blaca do2ivljavala je svoj preporod. Oni su uznastojali da na zgarigtu Pustinje nikne nova crkva i samostan, branili je od presizanja svjetovnih vIasti koje su htjele ukinuti Pustinju i razgrabiti pustinja&a dobra, nastojali su da se ne pretrgne niz misnika u Pustinji. Kadgod bi nastala kriva tumaenja Pravilnika i Iivot odstupio od biskupskih smjernica, tada se za pravorijek pitalo hvarskog biskupa i prihva6ale su se njegove odluke. Takav pravni postupak bijage ne samo na6elno dan, nego se i u zbilji potvrdivao.

Najrjeatiji je primjer za to imenovanje upravitelja pustinje Blaca 1800. godine. Tada je, nakon smrti glavara don Ivana Nema6a, starjeginu odredio Ordinarijat u Hvaru. Budu6i da se za kanonski izbor poglavara pustinje Blaca, u duhu Konstitucija, traNlo da izborno tijelo tvori vige od dvojice misnika, a tada su u Pustinji bila samo dvojica, don Juraj Puari6 i don Marko Lukaevi6, zatraiili su i ovim rijeama obrazloIili intervenciju Ordinarijata u Hvaru:

»Buduei da je na vjeeni poeinak pozvan don Ivan Nem6ie, zasluini glavar samostana ("Monastero") Blaca na otoku Brae'', 28. proglog rujna, i jer mi ni2e potpisani, jedini zakoniti 61anovi ove redovnieke zajednice, nismo ovaj puta mogli pristupiti kanonskom izboru drugoga glavara koji bi jednakim iarom, radignogau i ijubavi preuzeo upravu istoga, a imajuei u vidu pomanjkanje dostatnog broja izbornika za nagu Kongregaciju kako to propisuju nage konstitucije u XI. poglavlju, koje rado prilaiemo u prijepisu, i poboino moleei se utjeaemo Va:s'oj zakonitoj i easnoj vlasti, to zdugno se podla2u6i istoj, da se udostoji za ovaj put izabrati za glavara, rektora i iupnika istoga samostana so svim uobieajenim i potrebitim ovlastima onoga izmectu nos dvojice, kojeg

141

oete po svojoj kreposti i pravednosti vidjeti da je dostojan i koji óe predsjedati, upravljati i voditi u skladu svetih kanona i odredenih konstitucija sve, dok se ne providi i pridruli zakoniti broj novih elanova, a 'go oe se pomno gto prije uznastojati. Tada ee se moei sastati zakonita skupgtina koja oe pristupiti novom izboru iii potvrdi osobe koju Vaga preuzvigenost za ovaj put odredi. ObeOajemo da eemo sam izbor primiti sa zahvalnogou i stalnogeu.«261

Ivan DubravM6, generalni vikar tada upraInjene biskupske stolice u Hvaru, »izabrao je, odredio i potvrdio« don Jurja Puari6a za »privremenog« starje6inu pustinje Blaca uz napomenu da se st"im prije pristupi izboru poglavara u skladu konstitucija pustinje Blaca.262 Prijeporno je u ovome izboru 6to se preskoalo nepisano pravilo da uvijek »stariji i asniji« bude izabran za poglavara, a to je trebao biti don

Marko Luka&vi6. Don Nikola Milicevic - st. pribiljezio je da je don Juraj Puari6 spletkama i prijateljstvom ishodio ovu intervenciju Ordinarijata. Mo2da je i imao pravo. Nije isklj&eno da je don Juraj za svoga upravljanja uistinu u6inio mnoge poteze na tetu Pustinje, ali je 6injenica da je Ordinarijat postupio prema pravnim normama i u duhu Pravilnika pustinje Blaca odredio njena upravitelja. Samim tim postupkom nije izigrana dobrota don Marka Luka&vi6a, ali je

Dopis na talijanskom jeziku, od 4. listopada 1800, u: ABKH, FB II, A, str. 52. 232 Otpis: Die 4 Octobris 1800. da Curia Vicariali Pharensi, Ibid., str. 52 - 54.

142

iz zapisnika vidljivo da nije izabran upravo on, kandidat koji se potpisao glagoljskim pismom (bosan6icom) nego don juraj Puari6, koji se potpisa latinicom i talijanskim jezikom.263 To mi se cirri vrlo va2nom inaelcom i podatkom za daljnji tijek 2ivota i duha u pustinji Blaca.

Ordinarijat u Hvaru intervenirao je jednako pomno i u 19. stoljeeu. Naime, gradanska vlast je tvrdila da pustinja Blaca nije vide uredena po normama utemeljitelja i po propisima Konstitucija. Nije se uzimalo u obzir da su i svjetovnjaci bill njeni zakoniti 61anovi to da po valeam pravilima i odredbi utemeljitelja nitko nije smio stanovati u Pustinji niti je zaposjesti, ako se ne ispuni uvjet da u njoj kroz dvije godine nitko ne boravi. Budu6i da zajednica pustinjaka u Blacima nije ni tada, po smrti don Luke Ka§telana, mogla sama prema valeam zakonima providjeti svoga upravitelja, uslijedila je intervencija zakonite biskupske vlasti. Ta je tada imenovala don Matiju Kralji6a, misnika u pustinji Draeva Luka, za upravitelja pustinje Blaca.264

Zahvaljujua upravo skrbi hvarskih biskupa i generalnih vikara hvarske biskupije uspjelo je sa6uvati Pustinju u njezinu prvotnom ustrojstvu. Nita joj ne oduze od njene svrhovitosti niti onda kad je preuredi u Izlo2enu kapelaniju, dapae bio je

233 Za don Jurja veil don Nikola Mi'avid da je »izueen talian§tinom. Ob bijae drugi lating u pustinji Blaca, usp. MIL, str. 35. Potpis don Jurja Puariea na molbi upuoenoj ordinarijatu u Hvaru da izmedu dvojice misnika odabere dostojnijega zapo6inje ovako: D. Zorzi Puarich, Religioso della Congregazione (...). Potpis je u drugom dijelu neatIjiv, usp. Dopis ordinarijatu u Hvar, u pustinji Blaca, 5. listopada 1800, u: ABKH, FB II, str. 5. Pobli2e o upravi don Jurja Puariea i njegovu imenovanju za privremenog, a potom i stalnog upravitelja pustinje Blaca, usp. MIL, str. 30 - 48.

2."1 Usp. Eccelso I. R. Governo a Zara, No. 11992/1372 (Dopis podruane vlasti u Splitu) Spalato 7. settembre 1841, u: ABKH, FB II, str. 1 - 2.

143

to pokugaj njena boljeg osmigljavanja i olivijavanja u trenucima zamora.

Hvarski je biskup davao ovlasti misnicima pustinje Blaca za blagoslove i posvetu crkve i oltara, to za pokapanje mrtvih u pustinjakoj crkvi i oko nje.265 Podjeljivao je pustinjacima ispovjednu ovlast kao i ovlast dijeljenja sakramenata onima koji pohode njihovu crkvu.266

Dogadalo se da mjesni Iupnik nije uvijek na vrijeme bio obavijegten o pastoralnoj djelatnosti ovih pustinjaka. Zadivljuju6e je da su svi sporovi koji su nastali zbog povrede jurisdikcije zakonitog Iupnika rjegavani bez zle volje i napetosti, na op6e zadovoljstvo biskupa, nadIupnika i pustinjaka. Hvarski su biskupi ne samo pohvaljivali pregnu6e i uzoran 2ivot blataddh pustinjaka, nego su u starjeginama pustinje Blaca gledali drage suradnike, ljude vine crkvenoj disciplini i provedbi biskupskih odredbi. Na temelju zabiljabi s pastirskih pohoda lako je razabrati da su upravitelji Pustinje bez otpora, savjesno i predano primjenjivali biskupove savjete, pouke i odredbe, a na dobrobit Pustinje.

Obostrano uva2avanje i gtovanje vidljivo je takocter iz injenice gto je hvarski biskup imenovao upravitelje pustinja

za 61ariove biskupijske sinode. Tako je i prior pustinje Blaca don Frane Nemde bio sudionikom biskupijskih sinoda u Hvaru 1731. i 1771. godine, ali se iz dostupnih zapisa ne vidi gto je na tim sinodama bio njegov stvarni prinos i znaenje.267

235 Usp. Bolla simile per far le Sepolture in delta Chiesa, Proc. A 32 - 1734. 27. Giugno, u: PER, str. 40.

Usp. MIL, str. 12.

267 Usp. PER, str. 229.

144

Zbog svih ovih sinjenica i okolnosti razumljivo je da su pustinjaci u Blacima uznastojali iskazati svome biskupu poslugnost, podlonost, cast, ljubav i gtovanje.268

4. Ljubav je sveza zajedniitva

Pravilnik ne razraduje ljubav pod bogoslovnim vidom, nego promi6e njenu afektivnu snagu gto u dubini bi6a omoguauje da se svaki pojedinac 6uti slobodnom osobom i sigurnim '61anom zajednice. Ljubav upravlja voljne i osje6ajne snage u zagrlfjaj samotnja&og 2ivota, olivljava radosno vrgenje svega 'gto promk'e osobno posve&nje te duhovni i materijalni procvat svetog mjesta u kojem dotMni boravi. Iz blataacog Pravilnika i Iivljene predaje onih koji su prema njemu Iivjell nazire se ljubav kao »zrelost uvstva«,269

>majbolje oru2je za predobiti koju mu drago protivnost neprijatelja«.270 Tko to u pustinji 2ivi po naelu evandeoske ljubavi »moIe se zvati posjednik dragocjene glavnice«.271 Ona omogu6uje da u zajednici vlada apostolsko na&lo po kojem su »svi jedno srce i jedna duga. I nijedan od njih nije svojim zvao nigta od onoga gto je imao, nego im sve bijage zajedni&oo (usp. Dj 4, 32).

272

268 Usp. RA, str. 81.184. 269 IN, str. 112: »Redite svedjer se odlikovati sa zrelaou ouoenja.« °I) Ibid.: »Ljubav medu dru2inarim i posluinicim jest orufle najboljega jila za

predobiti kojumudrago protivnost neprijatelja. 271 Ibid.: »Tko buds vriedan te krieposti, movie se zvati posjednik dragocjene

glavnice.« 222 Usp. MIL, str. 1. i 68.

145

5. Proslava Boga

Clanovi Pustinje objavitelji su Bo2je slave. 0&tuju je i pronose primjenom prokuganoga monagkog na6ela »Ora et labora - Moli i radi!«2/3 Liturgija je, dakle, njihov

Pravilnik time u svoj program uklju6uje cimbenike osobnog posve&nja kao jamstvo opstanka i procvata Pustinje. Njihovu proslavu Boga po 2ivljenom nacelu »moll i radi« ovim rije&ma opisa don. Nikola Mili6evi6 - st.:

»Svojim rukama tarn su zemlju i dobivali su svoj svagdanji hljeb, molili su Boga, postili i pokoru cinili i uboge uzdr2avali i hranili, i svakim dobrim izgledom i poukom pobudjivali strah Boiji i poboinost u siromagnom pueanstvu, koje bi ih pohadalo i s njima

Njihova radignost i pobo2nost bile su poticalo raztrkanim stanovnicim bli2njih mjesta i pustara, kako da ih sljede i da iivu; i ovim istim neprestance lomili su i podieljivali kruh i hranu nebeskog i krgeanskog nauka za porno& i spas duga.«274

S molitvom i radom raslo je unutarnje duhovno zajednigtvo, a po njemu i prosperitet Pustinje. Sam izgled Iivota i zakoraaj u Pustinju prilika je da se osjeti nazo&lost BoIje slave i Bo'ljega duha. Pravilnik ce to urediti priprostim rije6ima zbore6 kako cijela zajednica mora- biti »primjer krkanske prave ljubavi, mira i bogogtovlja.«275 Kad se to nije

273 IN, str. 109. ,

274 str. 68s. Zanimliivo je da se za svagdanju hranu rabi izraz ohljeb«, a za kr§Oanski nauk i Prioest kruh«. Zbog oskudnih tekstova ne mope se ulaziti u pomniju ragolambu i uporabu ovih pojmova.

275 IP, Zakljuaak, str. 98.

146

dogadalo kao po nekom nepisanom pravilu, zbivalo bi se da je u prigodama posustajanja molitvenog Sara jenjavao i pravi redovnMki duh. Te su zbilje nepovratno utirale put k izumiranju misnika pustinjaka i utrnueu same Pustinje.

6. Jasan motiv pustinjaekog iivijenja

U pomnom odabiru mjesta boravka, tj. u spilji Ljubitovici i pustom kraju oko prodoline Blaca, naslu6ujem da su pustinjaci (u. Blacima teEli k ozbiljenju ideala koji je bio svojstven pustinjacima 3. i 4. stolje6a u Egiptu. Dogli su u bra6ku postojbinu s jasnom nakanom da 2ive odvojeni od svijeta, da provode strogi pokornMki na6in 2ivota, da pribavljaju sredstva za Iivot radom vlastitih ruku i djelovanjem koje nije nepriliC'no sve6eniacom pozivu.276

Izbor pustinjaacog na6ina ivota nije znaio i doivotno boravljenje u Pustinji. Duhovno, intelektualno i apostolsko djelovanje samih pustinjaka to dobrobit Pustinje bili su dostatan razlog zbog kojih je svaki blataai eremita mogao uvijek, u punoj slobodi, izabrati mjesto svoga djelovanja. To mu je jamC'io Pravilnik.277 Samim izlaskom, gto ga je sam opravdao a starjegina ga odobrio, nije prestajao biti dionikom slu2bi i dobrobiti Pustinje. Dapa6e, za vrijeme do mjesec dana morao ga je uzdr'lavati starjegina na teret Pustinje, a istom nakon toga vremena dotMni se sam morao pobrinuti za uzdrlavanje i putne trogkove.278 Ono gto mi se cini potrebnim istaknuti jest duh Pravilnika po kojem svaki pojedini 61an pustinja&e zajednice zivi u iskonskoj slobodi i odgovornosti.

276 Usp. Dopis No 148, Eccelso lmpte. Reg. Gover. in Zara, Hvar, 10. srpnja 1820, u: ABKH, FB II, str. 1 - 28.

277 IP, Poglavlje IX, str. 95. 278 Ibid.

147

On radosno, no§en ljubavlju, prigrljuje pustinjaeki divot i izabire to mjesto za svoje posvetiligte. Njegovo posve6enje nije sebeljublje. Pustinjak je uzor nasljedovanja Krista Gospodina i kao takav dijeli ljudima u svijetu plodove dobrog primjera i nauka.279 Don Ivan Nemei6 ovim 6e rijee'ima izgovoriti snagu i potrebu toga nauka:

»Govori se da se orao ne gnijezdi u kaljuzi, nego u planini, jer samo s visine mole pokazati svoj ponos. Zato ne valja raeunati na onoga koji se gnijezdi u blatu neznatnosti, jer malenost duha ne moie dohvatiti visinu kreposti. Vjerujte mi, da ee svaki vas korak biti pomnjivo praeen, svako vase djelo naCi Ce prijekora i svaka rijee bit Ce zloeudno tumaeena. Velika Ce procjena biti izricana na svako i najmanje vase djelovanje i najsitniji bubac bit ee kroz sitnozor gledan, jer Ce se uznastojati uveoati i najmanje sitnice. No, u ovoj opeoj pomutnji vi nemojte klonuti duhom

28o nego primite i te zavidnike

ljubeznim zagrljajem.<<

7. Duh pogtovanja i poslu§nosti

Blatae'ki Pravilnik ozakonjuje kao svoju vlastitost priznavanje svemogu6ega Boga za svoga glavara, Stvoritelja i

279 Usp. IP, Poglavlje II, str. 93. i Zakljuaak, str. 98; RA, str. 83; IN, str. 106: 0Ali ove plods moramo prepoznati da smo jih vise dobili po pomod Boijoj i nevinosti progonjenoj nego po nagim zaslugam.«

233 IN, str. 110: oGovori se da orao ne gnjezdi u blatima, dali na planinam, za da s visine mole pokazati svoj ponos; zato ne valja raeunati na onoga koji se gnjezdi u blata neznatnosti, jer ne dopire niskooa duha visinu krieposti. Mo2ete mi vjerovati, da svaki vas koraeaj biti ee pomnjivo paten, i svako vase djelo nab ee priekora, i svaka riecl5iiti ee zloaudno tumaoena. Velika ee se cjena oiniti svakog i najmanjeg djelovanja, i najsitniji bubac biti ee kroz sitnozor gledan, za da se poveaaju sve najmanje sitnice. Nratanemanje u ovoj pometnji stvari, nemojte kionuti duhom, veo primite i te zavidnike Ijubeznim zagrljajem.“

148

Gospodara.281 Stoga je od samoga osnutka bilo va2no izabrati za starjeginu onoga koji ce u svemu i nadasve uprisutnjivati BoIji duh u zajednici i u skladu s BoIjim zakonom jamati unutarnju slogu, jedinstvo i probitak pustinja6ke obitelji. S druge strane, on je bio pred crkvenom i svjetovnom vlasti i u vanjskom ivotu jamac svrsishodnosti poduzetih akcija i ciljeva postavljenih za postignu6e i promaknu6e potrebnih milosnih i materijalnih dobara.

Ta sluIba 11shva6ena je kao milosni dar po kojem se uve6ava poslugniost i east svakog »bratima« i cijele zajednice. Ona je jamstvo da 6e po savjesnoj primjeni Pravilnika u zajednici izobilovati Boja milost, pomoe i blagoslov.

0 glavaru Pustinje pige se kao o '6ovjeku pripravnom na suradnju s ostalim sve6enicima, kao o pomnom Cuvaru duhovnih i materijalnih dobara Pustinje i veoma razboritom u odlukama. Zbog toga mu svi clanovi Pustinje iskazuju duIno gtovanje i poslugnost.

8. Primjena evandeoskih misli

Iako Pravilnik nastade u vjeri ljudi koji su nogeni duhom Evandelja prigrlili pustinja6ki 2ivot, ipak je siromagan biblijskim tekstovima. U njemu, naime, samo usputno susre6emo dva navoda iz Evandelja. Jedan od tih tekstova slu2i kao poticaj 61anovima Pustinje na krkansku dobrotvornost. Opominjua ih i svjetuju6i da se u bolesti jedni za druge brinu kao bra6a, Pravilnik u X. poglavlju navodi ovaj evandeoski tekst: »S kolom mjerom uzajmite, torn 6e yam se i vratiti« (usp. Mt 7, 2).282

231 IP, Poglavlje I, str. 93. 232 Usp. IP, str. 95.

149

Drugi navod iz Evandelja posluno je sastavlja&I Pravilnika kao oslonac za pobudu na medusobnu ljubav i pra6tanje. Govore6i u XL poglavlju o izboru glavara Pustinje, koji mora »sjati svjetloku dobra izgleda svima u kuci i sve bri2ljivo sabirati ljubaviju«, sastavlja6 istice slogu koju jama Isusova nazo&lost u okupljenoj zajednici: »Gdje se budu dva ili tri skupili u moje ime, to 6u i ja biti s njima« (usp. Mt 18, 20).283

Kad u XII. poglavlju govori o budnosti glavara Pustinje Pravilnik spominje da do&ni mora iskljuati iz zajednice nepopravljivog 61ana i smutljivca. Pravdaju6i taj glavarov postupak, veli da se na to odluku mora odluati »za da, kako govori Evandelje, jedna gubava ovca ne oguba sve stado.« Toga navoda nema u Evandelju. Sama misao mote se izvesti na temelju biblijskog nauka (usp. Mt 25, 32 - 33), ali po svom obliku pripada u sklop narodnih izreka i pu6ke predaje.284

283 Usp. Ibid., str. 96. 2134 Usp. Ibid., str. 97.

150

DRUGO POGLAVLJE

UREDENJE ZAJEDNItICOG iIVOTA U PUSTINJI

I. OBRED PRIDRU2IVANJA

Clanom sve6eni6ke Pustinje u Blacima postajalo se posebnim obredom primanja u zajednicu. U tradiciji pustinje Blaca taj se obred nazivao >pridru2ivanje Pustinji.« Iz njega samog je vidljivo da je slavljen samo kod pridruivanja pustinjaka misnika. Sa6uvani oblik tog obreda sastavio je, don Nikola MiII6evk - st., a odobri ga biskup Andrija Iliji6 u pastirskom pohodu pustinji Blaca 1877. godine.285

Iz obrednih tekstova nasluthije se da je svaki onaj koji bi 2elio prigrliti pustinjaMd misnMki stale2 morao posjedovati duhovne i moraine vrline to ljubav prema takvom Iivotu. Kandidatova privola uz takav Iivot provjeravana je kroz tri godine kugnje. Pravilnik je izriato odredio da >Staregina ne mole primiti koga u drugtvo bez sporazuma svih Misnika, i ne mote se ubilje2iti za druThenika onaj, koji nije u drugtvu pro2ivio za ciele tri godine, iza kojih bude li priznat i potvrdjen, neka bude kako i drugi.0286 Ako kandidat kroz to vrijeme naukovanja i kugnje pokazivage ozbiljnu nakanu na temelju koje su svi clanovi Pustinje mogli sa sigumog6u

285 Usp. Privilegi et altri Documenti delli RR. Sacerdoti del Romitorio di Blazza (knjiga u rukopisu), u: APB.

296 IP, Poglavlje XI, str. 96.

151

pretpostaviti da ee on ustrajati, tada se takvoga obredom pridruIivanja ukljueivalo u Iivot Pustinje kao druIinara. Obredu pridru2ivanja pribivahu svi elanovi zajednice i sam je dogadaj vrlo sveeano slavljen.287

1. Ravnateljeve rijeoi ohrabrenja i oestitke

Kod tog obreda rektor Pustinje bijage obueen u albu i gtolu boje dana, stojeei na strani gdje se vita Evandelje pokraj oltara na kojem su upaljene svijeee. Stajage okrenut prema sveeeniku pristupniku, obueenom u talar i roketu a koji je stajao u prvom reclifkora na strani poslanice, i jasnim bi mu se glasom ovako obratio:

»Predobro—znag, ljubljani brate, da si prigrlio sveeenigtvo s nakanom da budeg sin ove Crkve kojoj bez imalo sumnje, biti uvijek eastan, cijenjen, iskren, ljubak i zahvalan.

Znag gto izabireg, naime, iivot zajednieki, satkan od muka i tmja koji ee ti ipak pruziti utjehu gto je svijet sa svim svojim sjajem nikako ne moie pruziti. Sluibe i easti koje sada prigrljujeg, tebe sveeenika nipogto ne smiju ustragiti, buduei da su to ljestve za postignuee kona enog cilja za kojim svi mi svom snagom i revnogeu moramo teiiti.

A sada, zazivajuoi zakitu svetih pustinjaka i samo tvoje pridruIivanje stavijam pod njihovu zagtitu, da oni izmole od velikog i dobrog Boga da se ne iznevjerig poduzetom cilju, da mislig na svoje posveeenje, rast u vjeri, dobrobit duga vjemika, east ove Crkve i obranu

287 Usp. RA, str. 80. i 85.

152

dobara koja joj pripadaju po primjeru sveoenika nagih predhodnika i drugih.

Na ovom mjestu, ljubljeni brate, dozivam ti u pamet, da se stavig pod moenu zagtitu preslavne i preeiste Bogorodice i Majke nage Marije to svetih Josipa, Nikole, Jurja, Jeronima, pod eiju zagtitu su se stavili prvi ueitelji i osnivaei ove pustinjaele obitelji.

Isto tako ielim zahvaliti za dostojne milosti Svemogueega Boga i preslavnih za:s'titnika gto Ce molitve i 2elje moje uslisiti, isto tako i nakane blagosloviti tako da i tebe danas steknem za ljupka druga, ljubljenog brata, gorljivog suradnika u svim dobrima i u radu.«288

2. Sloboda izbora i pristupanja u Pustinju

Nakon tih poticajnih rije& poglavar bi prisutnika upitao o nakani i slobodnom pristupu u zajednicu ovim rijeama: »Flo6eg li se slobodno vezati i s crkvom i s pripojenim mjestom, i sve do svrgetka Iivota svu ljubav, skrb i Iar za east i dobrobit ove Crkve uporabiti?«

Prisutnik davage privolu ovim rijeama: »Hoeu, namjeravam i pouzdavajua se u BoIju pomo6, obe6ajem.« Pogto je oitovao da u punoj slobodi prihvaea svetu pustinja6ku bagtinu materijalnih i duhovnih dobara, poglavar bi njegov pristanak potkrijepio ovim rijetima:

»S radogeu prihvaeam tvoj odgovor, i smatram ga kao istinito obeeanje pred Bogom i Crkvom; a sada zazovimo pomoe Svemogueega Boga i rasvjetljenje Duha Svetoga da njegova milost utvrdi i ()snail ovo tvoje obeeanje i nakanu, zapali tvoje srce, prosvijetli razum i

2138 Ibid., str. 78s.

153

pomogne volju, da moieg u svemu okretno se boriti i sveto usavrgavati. Poslije ovoga primit óeg blagoslovljen prsten i poljubac mira i ljubavi, znakove nageg zajednigtva i bratstva te vezivanja uz ovu Crkvu i mjesto.«289

Nakon tih rije& svi nazo&li pjevali su cijeli himan DODI, DUE PRESVETI s pripadnim molitvama kao u Obredniku poslije Litanija svih svetih.290

3. Blagoslov prstena

U znak pripadnigtva pustinjancoj obitelji poglavar zajednice predavao bi prisutniku blagoslovljeni prsten. Blagoslov prstena poglavar bi izvrgio govorea:

»Blagoslovi, Gospodine, ovaj prsten, gto ga mi u tvoje ime blagoslivljamo, da onaj koji ee ga sada primiti u vjernosti sluii Kristu, u miru tvoje volje revno sluieci iivi, gaji bratsku ljubav te da shabe, kojima se obvezule, mogne izvrgiti. Po Kristu Gospodinu nagem. Amen.«29

Potom bi glavar pogkropio prsten blagoslovljenom vodom i pru2io ga sve6eniku pridru2niku govorea:

»Prhni, brate, ovaj prsten, koji neka ti bude znak ljubavi, opomena tvojih duinosti i vez na:s'eg zajednigtva i bratstva. Amen.«29

289 Ibid., str. 79. 233 Usp. Ibid. 231 Ibid., str. 79s. 232 Ibid., str. 80.

154

4. Cjelov Ijubavi i mira

Nakon prstenovanja poglavar bi kandidatu dao cjelov mira zboreal: oPrimi cjelov ljubavi, jedinstva, mira i bratsfva sa mnom i ostalim sve6enicima dru2inarima.«293

Poslije toga bi i ostali nazo&ii sve6enici pristupili i poljubili ga. Slijedila je sv. Misa unutar koje bi, nakon Evandelja, rektor Pustinje odrIao prigodnu homiliju. Potom bi sva prisutna zajednica sve6ano zapjevala himan oTebe Boga hvalimo.o294

Tada odrIani nagovor smatram prevalnim dokumen-tom. On u mnogome pridonosi dubljoj spoznaji Pravilnika pustinje Blaca. Stoga 6u ga unaprijed donositi u kratkim odlomcima kao pojagnjenje njegovim mislima i duhu.

5. U brazdi drevnih pustinjaka

Pustinjacima u Blacima bio je glavni cilj provoditi 2ivot po uzoru na pustinjake koji su obilje2ili najranije razdoblje povijesti Crkve. Po uzoru na njih uznastOjali su obeskrijepiti sve protivgtine kreposnom Iivotu. Dapa6e, za postignuee takva cilja sluIili su se istim sredstvima evandeoskog nauka i sakramentalnog ivota. Moe se slobodno re6i da su u brazdama pustinjaddh ideala blataad pustinjaci pomno sadili sjeme molitve, posta i trpljenja.

Drevni i krg6anskom srcu privlaMi likovi pustinjaka esto su isticani kao zagtitnici pustinje Blaca. U osobitim

293 Ibid. 294 Usp. Ibid., str. 80 - 85.

155

braddin okolnostima i novim Iivotnim prilikama sjalo je ono gto je kao ideal moglo privud nove ljude u te pustare. MoIda je u tom svjetlu Cagcen i sv. jeronim vige kao domorodac negoli kao pustinjak. Spominjanje sv. Pavia i sv. Antuna, utemeijitelja pustinjancog ivota, nije takve snage niti opsega da bismo mogli otkriti kojemu se od tih udtelja u svojoj dugi priklanja blatadd redovnik. Mogu reci da je sv. Benedikt za njih imao osobito znaenje. Ugodno iznenaduje isticanje sve6eni&ih likova sv. Kamila de Lelisa i sv. Vinka Paulskog koji su u 16. i 17. stolje6u pastoralno i karitativno djelovali upravo u naseljenim sredinama.

To nam potvrduju programatske rijed gto ih poglavar Pustinje obiavage izgovoriti u obredu pridruivanja. Ovako bi zborio:

»Tebi i sebi 'oestitam, brate, gto se danas povezujemo svezom bratstva, ijubavi, infra, jedinstva i zajednigtva iivota poput predagnjih svetih pustinjalca. Nikada neeemo dopustiti da iz nage pameti nestane njihova svetost, ljubav i skrb za obraaenje duga i usavrgavanje, dali su nam, naime, primjer kako im bijage prvotni cilj u podignuou tolikih i tako znamenitih pustinjaelcih samostana da napreduju u Oudorednom iivotu i Katoliekoj vjeri.

Uzor nam je veliki pustinjak Benedikt, osnivae reda benediktinaca, koji je voudesnim propovijedanjem, odgojem odraslih i neukih te primjerom vlastitih ruku u obractivanju zemije, preobrazio vise od pola Europe u obieajima i nauku. Ako promotrimo sada brda pretvorena u plocina i obradena poija, svitke spisa silnim trudom i velikim zalaganjem napisane, narode privedene u Katolielcu vjeru i na dobrotu te fino vladanje u obFeajima, moramo biti osobito zahvalni nasijedovateiji Pavia i

156

Blaienog Antuna. Ako pak zapazimo Vinka Paulskog i Kamila Lelija, eto i oni daju divne primjere kako eemo i mi napredovati u savrgenosti, pomno i vrsno izvrgavajuei poslanje koje nam je Gospodin povjerio.«295

6. Smisao za pustinjaaki iivot

U Pustinji nije bilo »gto svijetu ugada i gto svijet voli, nego samo ono 6to je Bogu ugodno i 6to koristi spasenju duga0.296 Posebnost pustinjaacog 2ivota po shva6anju samih pustinjaka motemo razaznati iz uputa gto ih poglavar davage pridruTheniku zajednice ovim rijeama:

»Ndga je autentienost upravo boravljenje u Pustinji, odvojeni od svijeta. Stoga Ce nas svijet s ne malom pomnjom odasvud motriti, prosudivati i od nas Ce s punim pravom oeekivati plodove koje smo duini pruziti dobrim primjerom i iivotom. Bog nas je uistinu za ovo predodredio i pozvao, gto upravo oeitujemo sakramen-talnim obeeanjima. Kad god Ce potrebe i okolnosti iziskivati od tebe da se latig skrbi za due i iivot izvan Pustinje, koje aeg za svoje dobro a takoder i napredak uvijek u punoj slobodi moei izabrati, ali noes stoga prestati biti sin ove Crkve i drugar obitelji i ovoga mjesta, nego aeg uvijek biti dionikom sluibi i dobrobiti koje ee ovdje izvirati. I ako bi ovo mjesto zbog nepovoljnih prilika i dogadaja ostalo bez vlastitog zakonita nasljednika, sjeti se ove svoje bagtine, i ne prepusti je u tulle ruke, i da se ondje ne do odi ono gto je Spasitelj rekao o pastiru: 'eije ovce nisu'. 7 Uvijek, kad

a6 RA, str. 81. Usp. Ibid., str. 82.

237 Usp. Iv 10, 12.

157

god bude htio iii zelio, mei Ceg pod ovim krovom utoeigte i opskrbu.

Uostalom bit eeg u svemu slobodan, kad god i kamo god to ruka Bolja bude htjela voditi i postaviti, samo to neka ti bude pred ocima, da si sveeenik i sin ove Crkve i drug ove obitelji. Iz svega ovoga razabireg koliko ti toga proistje6e iz ovog tvoga pridndivanja, kao npr. da se nadahnjujeg duhom, skrbi, brigom, radom, umorom i telnjama pokojnika i onakvim duhom i nakanom gajig ljubav prema iivotu preminulih osnivaCa, da zasluiig njihov blagoslov i zagtitu ako su kod Boga, a to se s pravom mole vjerovati.«298

II. ZAJEDNIeKI 2IVOT

Krkanski je zivot, u pustinji Blaca, u svojevrsnome redovniaom obliku, zasnovan na uzoru zajednigtva ozbiljena u Pracrkvi. Dakle, utemeljen je na zahtjevu Kristove ljubavi jednih prema drugima i na zajed.nigtvu dobara. Taj visoko zacrtani ideal ostvarivan je postupno. Zamjetljiva su razdoblja njegova uspona, sjenovitih doba, ali i sjajnih ozbiljenja.

Budu6i da zajednica nije bila usmjerena samo na izgradnju svoje pustinjaC'ke osebujnosti nego i prema izvanjskome djelovanju, propovijedanju i dijeljenju sakramenata, Pravilnik ne istRe potanko koja je narav tog pustinja6kog zajednigtva. Ipak se u njihovim spisima i ostvarenjima vidi zna6ajnost 6injenice da je slo2nost gradila zajednigtvo. Naime, gto je sveza medu dru2inarima bivala ja6om, to je bivalo prodornije i zauzetije izgradivanje kako obiteljskog tako i op6ega crkvenog zajednigtva.

238 RA, str. 82.

158

Takvo zajednigtvo nije bilo lako ostvariti. Probijalo se kroz protivgtine gto su se suoavale u raz1Mnosti temperamenata samih druIinara i promjenjivim okolnostima, kako materijalnim tako i duhovnim.

1. Radosti i potegkooe zajednigtva

Pustinjadd Evot bijage u Blacima mogu6e poluciti samo ljubavlju prema samome mjestu i prema visoko postavljenom idealu. Posebnost toga ideala obf6avao je protumaati poglavar Pustinje u nagovoru gto bi ga odrao pri obredu pridruivanja novog misnika drulinara. ZabiljeIen nam je njegov slijedea opis:

»Vjeran i marljiv u izvrgavanju duhovnih i tjelesnih vjeibi bdij nad svim protivgtinama. Neprijatelja i klevetniekih jezika se nipogto ne boj, nego jak u vrlinama i u svemu nadmoeniji, Boijom pomoei, samim migom oka, ne vodeoi nikakve brige o njima, unigtit eeg ih. Tijekom vremena nadeit óeg zivjeti i opaiati kako nam je jedini pravi prijatelj Bog, a to óeg takocter saznati iz prakse i prou6avanja i primjera nagih prethodnika koji su bez prekida Evjeli posred progona, kazni, rada i opasnosti iz kojih su izigli, Boijom pomoei, slavnog pogtenja i pravdom prodahnuti (...).

Cilj koji smo poduzeli nikad neeemo zaboraviti. On Ce nam biti uvijek pred oeima. Zato bismo Bogu bili duini poloziti ,raeune o svakom i najmanjem 6asu vremena gto smo ga izgubili zbog nehaja u nagim duinostima.«299

299 Ibid. str. 84s.

159

Gradnja zajednigtva na temeljima otvorenosti srca prema svim ljudima i medusobnom opragtanju unutar zajednice osobiti je biljeg udru2be pustinjaka u Blacima. To je potvrdio u svojoj duhovnoj oporuci drugovima pustinjacima i nasljednicima don Ivan Nem6i6, poglavar pustinje Blaca, 20. prosinca 1790. godine. U njoj zapisa i ovo:

»Uvijek je dobro da svojim vladanjem pobudig da to drugi pogtuju i da se strahopogtovanjem s tobom ophode. No, neka pritom ne uzmanjka kreposti ljubavi. Svakoga valja primati ljubazno. Treba znati i htjeti pregutjeti uvredu. Pomaiite druiinare kad su u bolesti s blagodarnogeu. Provictajte bez odlaganja kadgod se ukaie potreba. Tako obuzdavajuoi zlo nagnuCe u onima koji su yam podloini, moei eete ih eiste odvesti k Abrahamovoj Irtvi (...). Mora se katkada uporabiti i ogtrina, ali samo onda kada to zahtijeva prava potreba i dobar izgled, a ne po nagnueu naravi. Iskalivanje strasti medu vama mora se izbjegavati u zajedniekim i javnim raspravijanjima, jer pogast je zla kadra uroniti u najdublje predjele srca. Ona sa sobom nosi smrt i moie nauditi najopreznijem i budnom kormilaru.«300

Uzorno zajednigtvo pridolazi, dakle, iz sloge srdaca i giri se molitvenim uzdasima. U samom Pravilniku za potrebe takve sloge nalazimo ve6 spomenuti evandeoski tekst: »Gdje

333 Svedjer je dobro einit se poitovati i bojati, ali neka se ne odbije u tom ljubay. Svakoga primati prijazno, pretrpiti s premuaanjem, pomagati u bolesti s blagodarnaeu, providjati u potrebam s brzinom, tim ih se zasponi i zasuinji, da ih se mole odvesti k Abrahamovoj irtvi (...). Mora se kadkada uporabiti i ogtrina, ali samo onda kada to zahtieva prava potreba i dobar izgled, a ne po nagnuOu naravi. lzkalenje strasti mora se izbjegavati od vas u °beim razpravam, jerbo paast zazire u iivotne predjele, i nosi smrt najopreznijem i budnijem kormilarua, IN, str. 113.

160

su dvojica ili trojica sakupljeni u moje ime, to cu i ja biti s njima« (Mt, 18, 20).301

2. Medusobno pogtovanje

Suivot i cvrsta sveza zajednigtva bijahu okosnicom pustinja&og Iivota u Blacima. Izvirali su iz biblijskog nauka i u6vrkivali se milosnom snagom gto im navirage iz sakramentalnih vrela. Takvo zajednigtvo, nadnaravno podravano i uC-vrkivano, skladno je srastalo i plodonosno sazrijevalo u ideal evandeoskog dru'enja oatovanog medusobnim prihva6anjem i bratskim ophodenjem druNnara.

Ljubav i 6eznu6e za jedinstvom glede ostvarenja zajedniecog ideala i ivotnog cilja, donosili su Bo2ji blagoslov. Takvo zajednigtvo koje je podrazumijevalo duboko pogtovanje prema predsjedatelju Pustinje i medusobno suosje6anje, supodnogenje bra6e, zahtijevala je i promicala i sama bit Iivota usmjerena k evandeoskom usavrgavanju. Te unutarnje naznake su2ivota dobro rise govor kojim bi poglavar pridru2ivao novog clan Pustinje i uvodio ga u punopravno zajednigtvo:

»Ti eeg uvijek u meni imati onoga koga si imao otprije i koga sada imag; i premda sam upravitelj ovoga doma, mjesta i Crkve, kako bi ova obitelj mogla biti u svemu dobro urectena, to neae prijeeiti da nas osvoje ljubav i jedinstvo koje tra2i Bo2ji blagoslov. gtogod tajno iii posebno neee biti medu nama dokgod nam iivot bude zajedni6ki; dobrobit jednoga bit Oe dobrobit svih; radost i veselje jednoga bit Ce radost i veselje drugih; 2alost jednoga bit óe 2alost svih, i tako redom, kako da

331 IP, str. 96.

161

re6em, jedna duga, jedno srce, jedna ljubav u Bogu. U svakoj eemo nesreei biti utjeha i u svakoj potrebi porno& jedan drugome, podnoseei i sutrpeei u bratskoj ljubavi jedan drugoga; sustrpljivi i zahvalni naizmjence, neeemo na taj naein/ povrijediti nadmoonost i velieinu koje, poCevgi od Boga i silazeCi sve do zemaljskog mrava, posvuda vladaju.« 302

Ova misao jedinstva, sklada i medusobnog pogtovanja ukratko 6e biti ozakonjena u Pravilniku. Real 6e se, naime, da svaki pustinjak mora davati dobar yrimjer »2ive6i u ljubavi Bo2joj i bratskoj, i u svetom miruo.3(15

3. Izgradnja osobnosti i zajedniitva

Samo dobar, skladan, ljubezan i iskren pustinjak mogao je biti istinoljubiv graditelj pustinjaace zajednice. A takaV je postajao tek ako se usredotaio na duhovnu i morainu izgradnju svoje osobnosti, to na pozivnu, koja je ukij&ivala ostvarenje Evandelja u okolnostima pustinjaacog na&na 2ivota. Po tim se smjernicama kalio njegov izvorni identitet.

Potegko6e koje su kaile radosno proEvljavanje i shva6anje toga izvornog krkanskog postojanja i bivovanja bijahu brojne. Jedna od njih bijage napast da se pojedinac odalealje iz Pustinje. Zivotni stay takvoga drtainara govorio bi da mu se Evot u Pustinji »ne

332 RA, str. 84. 333 1P, Poglavije II, str. 93; Ibid., Poglavlje VIII, str. 95: »Svaki neka se dobre voije

dade na rad u bratskoj slozi i u KrgOanskoj ljubavi.0 334 Usp. MIL, str. 31.

162

Svijest zajednigtva pro2imala je i promicala osobnu i drugtvenu sigurnost. Nije se zahtijevala slijepa poslugnost, ali je svakom dru2inaru bilo jasno da je »osshaivanje cijeloga zakona bolje od odvojene pobjede«,3 koju bi moIda pojedinac izvojevao ne podlaIu6i se svemu onome gto iziskuje pustinja6ki 2ivot. Protivnosti se suoe'uju u svom korijenu. Svaki ih pojedinac kroti u vlastitu srcu. Tako steeena pobjeda najjaee je ortlIje da se Pustinja uzdr2i. u ljubavi zajednice.3°6

Najveea protivnost jest nagnu6e k sebienosti koja pojedinca ograduje od drugog dru2inara. Kako je nadvladati? Uvjet za uspjeh u toj borbi bijage taj da pojedinac mirno i bez prigovora podnese nanesene mu uvrede.307 Mirnim prela2enjem preko nepravde i iskazivanjem dobroanstava pridobiva se srca drugih. Znao je pustinjak u Blacima da se dobroe'instvom darovne ljubavi po opragtanju pridobiva srca drugih. Vjerovao je on da brata iii prijatelja mole lakge ste6i dobrim djelima negoli pukim rijeeima. Stoga su se u zajednici sve protivnosti strastvenih duhova, oatovane vikom i 2uenim rijeelma, stigavale i pridobivale poniznog6u i pregueivanjem. Ovo je, naime, njihovo osvjedoeenje:

»Uistinu je pogibeljno Evjeti u pokvarenom svijetu, a da se ne euju smetnje svome spasu. Jedan veliki branik toga jest, zatvoriti ugi na galamu, ne gledati lainu svjetlost i staviti plot na usta pred lainim govorenjem. (...) Sutljivost u prepirkama je velika pomoO; snaldienje u tjeskobnim trenucima je jakost i ueinkovita obrana za proeigeenje neznanja, a poniznost je kadra nadvladati sve oporbe. Uostalom budite sa svakim blagi da yam bude od svakoga uzvraeeno. Dobro je biti dobrostiv drugome, a

3:6 IN, str. 112.

3:6 Usp. Ibid., str. 111.

3°7 Usp. Ibid., str. 112.

163

to vas ne stoji nikakva truda. Jedna dobrohotna gesta mnogo puta oe preobratiti zloeu u ljubav, prezir u prijateljstvo, a spremnost na trpljenje u dragocjeno dusevno raspoloienje.«3°8

4. Bratsk() ispravijanje

Pravilnik pustinje Blaca utvrdio je evrsto naeelo i naein bratskog ispravljanja. Zato se u njemu mogu prepoznati one mudre rijeei: treba pokovati osobu, a mrziti grijeh.

Udruna sve6enika i svjetovnjaka u Blacima nije bila pokedena od unutamjih napetosti i pote6koea. Proistjecale su one iz razlieitih karaktera pustinjaka §to su dolazili iz raznih Iivotnih sredina, krajeva i podneblja. Razlieita im bijak dob, naobrazba i navike. Neki su od djetinjstva 2ivjeli u Blacima, drugi su dolazili kao odrasli ljudi iii ve6 zaredeni sveeenici. A ni du2nosti koje su se pojedincima povjeravale nisu bile bez odraza na zajednieki zivot, premda ih se nastojalo povjeriti vrijednim i sluni primjerenim elanovima.

Vrijedno je uoeiti kako niti jedan misnik ili svjetovnjak nije mogao biti istjeran iz zlobe i pakosti. Razlozi udaljavanja bijahu najeegee: uznemirivanje zajednice u velikoj stvari iii sablaInjavanje puka.309 Nikoga se nije smjelo otpustiti a da

3:8 IN, str. 108, 110: oPogibeljno je doisto iivjeti u tako pokvarenom zraku a da se ne ouju smetnje svomu spasu. Jedan veliki branik toga jest, zatvoriti usi na viku, ne gledati lanu svietlost i staviti plot na usta iz pred laina govorenja. (...) Muoanje u prepirkam jest velika porno& pretvaranje u tjesnoeam, jakost jest manha plodovita za o6istiti neznanje, a smjernooa svlada sve oporbe. U ostalom budite sa svakim blagi da yam bude od svakoga odvraCeno. Dobro je biti blagodaran drugomu, gto vami ni§ta ne kogta. Jedno blagodarno izkazanje mnogo puta preobrati menavidnost u ljubav, prezir u prijateljstvo, muenost u dragocjeno dobioe.«

3°9 Usp IP, Poglavlje XII, str. 96s.

164

prije svi misnici nisu bili obavijegteni o svim potankostima i osvjedo'6eni o njegovu propustu.310

I u ovoj je stvari ljubav odigravala bitnu ulogu. Bez nje bi ina6e bilo u zajednici puno trpko&, nepotrebne napetosti i zluradosti. No, to ljubav pretpostavlja krkansku poniznost i ljudsku jakost.

Da se stekne takvo evandeosko poimanje ljubavi, Pravilnik pustinje Blaca dosljedno primjenjuje, iako izrMito ne navodi, Isusovu pouku o bratskoj opomeni i ispravljanju. Svaki je, naime, poznavatelj manjkavosti jednog od sudrugova bio du2an doti6noga najprije opomenuti u 6etiri oka. Ako se doti6ni ne bi popravio i ako bi ustrajao u zIod, poznavatelj bi ga trebao prijaviti starjegini »za pokaranje i popravljanje« (usp. Mt 18, 15 - 17).311 U postupku bratskog ispravljanja koje zastupa Pravilnik, uonjivo je istaknuta krepost ljubavi prokugane u strpljivosti. Naime, starjeginama se nalagaIo da ne lure u otpugtanju i ne donose hirovite odluke. Jer ako se koji smutljivac nakon njegova ukora ne bi popravio, tada ga je bio du2an prekoriti i ogtro opomenuti u javnoj skupgtini. Ako to nije dostajalo, a dru2inar bi i dalje nastavio 2ivjeti po staroj navadi okorjelosti u zlu, tada ga se otpugtalo iz zajednice.312

5. Blagost i zahtjevnost u ispravljanju

Svaka je slabost i zlo6a kadra stvoriti neravnovjesje i napetost kako u pojedincu, tako i u zajednici. Ispravljanja su zato potrebna kako za psihologko ravnovjesje osobe, tako i za njeno duhovno uzdizanje. Slabosti se ispravljaju, a zlo6a iskorjenjuje. Ti 2ivotni procesi duboko zadiru i u nag osobni i u nag zajedni6ki 2ivot.

310 Usp. Ibid. 311 IP, Poglavlje XII, str. 96. 312 Usp. Ibid., str. 96s.

165

S tog je gledigta Pravilnik uistinu izniman primjerak evandeoskog t'ovjekoljublja. Njegove smjernice imale su veliki utjecaj na usvajanje opragtanja nanesenih uvreda, na iznala2enje blagih postupaka, ali kad to bijage potrebno, i na primjenu okrine. Kod blata&ih je pustinjaka okrina imala biti primjenjivana samo onda kad je to zahtijevala prava potreba i dobar izgled, ali nikad po nagnu6u naravi. U op6im raspravama morali su izbjegavati iskaljivanje strasti, jer se to smatralo ogtricom smrtonosnom po Iivot pojedinca i zajednice. Time su pridonosili skladnom su2ivotu koji bijage prvi i najoatiji znak dobra uspjeha u nadvladanim suprotnostima. Od takva postupka bivala je dvostruka dobit: uklonjena je ljutnja, srdIba i strast, a nastao bi mir u dugi. Kad se to zbilo u svakom pojedinom dru2inaru, bivao je ubrojen medu dobre. U svemu tome vrijedilo je kao Iivotno na&lo: potrebnije je gajiti oprez, nego li se busati jakogc'u.313

Ovakvim pristupom i zahtjevnog6u u ispravljanju i bratskom ophodenju istakli su duboku svijest kako ovjek ne Iivi bez pogibelji i zlih nagnu6a, ali i pravilo kako ih valja susretati hrabro, svladavati iskrenoku i jakoku, to obeskrijepiti razumom. U toj borbi sveta im bijage misao da je u krajnjoj potrebi bolje »umrijeti jaki sa slavom, negoli ivjeti sa sramotom.«314

III. SVA SU DOBRA ZAJEDNI6KA

Pustinjaci u Blacima nisu bili obvezni na polaganje evandeoskih zavjeta. Stoga ni njihove Konstitucije ne iznose u

313 Usp. IN, str. 113. 314 Ibid.

166

pravnom obliku obvezu zavjeta siromagtva. To ne znaa da nisu gajili skromnost i da se ne znadoge sprijateljiti s neimagtinom. Bilo je razdoblja kad se u Pustinji Iivjelo skromno, ali i doba kad se uz Bc3dji blagoslov Iivjelo u izobilju. Takav ekonomski napredak bio je omogu6en usvajanjem apostolskog nauka o zajednigtvu po kojem nitko nije nigta nazivao svojim. Sve je pripadalo svima i svakome se od hrane, odje6e i potrebnih sredstava dijelilo prema njegovim potrebama.

1. Gospodari svoje bagtine

Prvi blataC'ki pustinjaci prodali su svoja dobra u rodnome kraju i tim su sredstvima utemeljili pustinju Blaca. Oni pak gto su dolazili kasnije donosili su sa sobom iz rodnog doma dio svoje bagtine. Obredom pridruIivanja nisu se odrekli svojih prava na bagtinu koja im pripada po pravu, po krvi, po imenu i po potrebi, te su njome mogli uvijek slobodno raspolagati.315 All dobrima gto bijahu ubilje'2ena prigodom obrednog stupanja u zajednicu, pustinjak nije smio samostalno raspolagati. Od te bagtine, odnosno, Patrimonija ubilje2ena kod pridruIivanja pod naslovom »za sluIbu ove Crkve«, nije smio zahtijevati nigta niti pri izlasku iz Pustinje, a bilo je osvakomu otvoreno i slobodno iza6i u svako vrijeme iz Skupg6ine«. Siring zakonodavca velikodugno je prelazila preko uloga u naukovanje takva druIinara i njegovoj je savjesti (odugevnosti«) prepustila ho6e li se zahvalno spominjati svoga odgoja i onoga gto je i na kakvu mjestu primi0.316

315 Usp. IP, Poglavlje V, str. 94; PU, Poglavlje V, str. 5s: »A da bi tko imao svoje bakine od otoevine iii inaoje, iii novaca, ili robe i drugih stvari prillonih, to mote ostaviti komu hole i kako hole.“

316 IP, Poglavlje VI, str. 94s.

167

ZadrIavanje prava na dio roditeljske bagtine ipak nije smjelo ni u Cemu utjecati na povlasticu koja je svakom pridru2enom bratimu pripadala nakon ulaska u Pustinju i pridruIivanja zajednici. On je, naime, postao punopravnim dionikom crkve, mjesta i zajednigtva posve6ena pustinjagtvom. Ovim bi rijeama takve naznake zajednigtva u dobrima obrazIoio starjegina Pustinje u obredu pridrulivanja:

»Danas, preljubljeni brate, kao da zapoeinjeg novi iivot. Danas postajeg mojim drugom i sa mnom bratstvo dijelig. Danas se sa mnom ujedinjujeg i kako sa mnom tako i s ovom crkvom i s ovim mjestom i ostalim sveCenicima nazoenim i prectagnjim.

Stoga Ceg biti dionikom povoljnih i protivnih dogactaja, dobra i zla, probitka i gtete, ialosti i radosti, rada i kazne, tugovanja i veselja.

Od ovoga trenutka sve gto vidig i gto to okruiuje primi u svoju bagtinu i slobodno moieg reei: Ja sam ba:s'tinik svih ovih dobara, marljivih i vrsnih sveCenika, koji su utemeljili, brigivo upravljali i uveeavali ovo boravigte i Crkvu na slavu Bo2ju, dobrobit duga i napredak zemaljskog Evota.

Crkva je ova tvoja, to kuoa je tvoj dom i sve gto njima pripada i tebi pripada. To mjesto je prostor u kojem moieg provoditi iivot na slavu Boiju i dobrobit duga.«317

317 RA, str. 80s.

168

2. Ravnomjerna raspodjela dobara

Prvi su se pustinjaci u spilji Ljubitovici u svemu drIali vriprosto i po te2atku.«318 Vidljivo je to najprije po njihovim stanovima u izgradenim ku6ama u kojima nije bilo nikakva bogatstva, niti su bile uredene s nakanom iskazivanja imu6nosti. No, tijekom vremena, kako su sticani novi posjedi i zemlje, u svemu se osje6ao napredak i boljitak iivota. U tim novonastalim prilikama uredivano je i unutarnje ustrojstvo. Iglo se za tim da se ne povrijedi zajednigtvo dobara, ali da se uva i pogtuje jednako pravo svakog druIbenika misnika na

uporabu dobara. U torn pogledu Pravilnik je obvezivao starjeginu da dijeli svakome ne samo jednako, nego i prema potrebama svakog pojedinog druinara.319

Ravnomjernost raspodjele jama6no je bila ovisna o gospodarskom blagostanju Pustinje. Starjegina bi je provodio s odgovornom osjetljivosti i mudrosti da se nitko u zajednici nije mogao o6utjeti zanemarenim, zapostavljenim ili nedostatno vrednovanim. On bi po dva puta na godinu, i to u mjesecima studenom i svibnju, pregledavao potrebe svih drulbenika i dijelio svakomu >To dvije kogulje i potrebnu odje6u; odredio bi popraviti staru ill nabaviti novu, a tako isto glede obu&o.32° Vrge6i pregled robe i obu6e, to odredujual nabavku nove iii popravak stare, vodio je brigu da se nigta ne baca gto se moglo iskoristiti. Pritom je sve radnje bio obvezan izvrgiti u duhu pravde, kako se nitko ne bi ttaio niti prigovarao.

318 MIL, str. 11. 319 Usp. IP, Poglavlje VIII, str. 95; Poglavlje XIII, str. 97. 333 IP, Poglavlje VIII, str. 95.

169

3. Pravednost je vainija od sitniaavosti

Pustinjak blatance zadruge nije u Pustinji nigta posjedovao kao svoje osobno. Ipak je sa svime uvijek bio opskrbljen, kako u ku6i tako i u vrijeme putovanja. Moglo bi se red sa sv. Pavlom da je znao obilovati i oskudijevati (usp. Fil 4, 12). Kad je koji od njih zelio pohoditi rodni dom iii prijatelje, dobivao je dopugtenje samo od starjegine iii onoga koji ga zamjenjivage. Ako poglavar nije odobrio izlazak iz Pustinje, pustinjak se nije smio .samovoljno udaljiti. Ako je njegovoj molbi bilo udovoljeno, mogao je izbivati do mjesec dana. U takvim zgodama starjesinaa nije bio duIan opskrbiti potrebnim sredstvima za put.32

U odnosu prema korigtenju materijalnih dobara gledalo se da sve bude uanjeno po pravdi i na zadovljstvo svih dru2inara. Biljezim tako da je starjegina don Ivan Nem6i6 gutke pregao preko injenice gto je misnik don Juraj Braovi6 s novcem gto mu je preostao od puta na svoju volju i bez pitanja kupio 1eljenu robu. Sve je proglo bez izriatog poglavareva ukora.322 No takav postupak ne bijage redovit. To potvrduje podatak prema kojem je spomenuti don Juraj drugom jednom zgodom kupio tri kogulje, a ostao du'±an nadoknadu za brod i mornare. "nog takva postupka dade mu poglavar Pustinje ogtar ukor i opomenu. Obrazlo2io je tada izazvan gnjev rijeama: >>1\lije uredno trogiti za svoje stvari bez dopusta, ponajmanje kad su novci trebali i bili odredeni za nuIniju stvar i potrebu«.323

321 IP, Poglavlje IX, str. 95. 322 Usp. MIL, str. 21; Opomena don Jurju Braovieu pred iskljuaenje iz Pustinje,

od 5. listopada 1800, u: ABKH, FB II, str. 9s. 323 Usp. Ibid.

170

IV. LJUBAV PREMA BOLESNOJ BRACT

Brigiv odnos prema onim druIinarima koji pokazivahu manjkavosti s obzirom na samostanske duInosti i pustinjaad poziv, samo je jedan oblik djelovanja u ljubavi. jednakom se pomnjom u Pustinji njegovala briga za tjelesno slabiju i bolesnu braeu.

Kad bi se razbolio jedan druThenik, svi su bili duIni jedan drugoga dvoriti i pomagati u bolesti. Vrijedno je istaknuti da je na to du2nost Pravilnik jednako obvezivao sve lanove zajednice. Tu odgovornost jednog brata za drugoga

Pravilnik utvrduje Isusovim rije&ma: »S kojom mjerom uzajmite s torn 6e yam se i vratiti« (Mt 7, 2).324 Upravo s tog razloga nije se u zajednici odredivalo posebnog njegovatelja bolesnika.

Uredba o brizi za bolesnu bra6u bila je osjetljiv i va2an imberuik sklada u zadruzi. Zato je poglavar, osobito u ovoj

stvari, bio zaduIen bdjeti i providjeti bolesnika svim gto mu treba za njegovo ozdravljenje iii olakganje bolova. lie samo po du'±nosti nego i iz unutarnje pobude ljubavi uznastojao bi u svakoj potrebi, a osobito kad bi se bolest pokazala opasnom i tegkom, na vrijeme pozvati lije6nika i platiti mu njegove usluge. Isto tako plgao je i lijekove i sve gto je bolesnik tijekom svoje bolesti trebao uzimati.325

324 IP, Poglavlie X, str. 95.

325 Usp. Ibid.

171

V. SJECANJE NA MRTVE

Kroz sva razdoblja pustinjae"kog 2ivota u Blacima osje6ala se duhovna povezanost s utemeljiteljima Pustinje i njihovim prethodnicima. Nastojali su oNvIjavati uspomene na njih, ljubomorno Cuvajuci njihovu duhovnu i materijalnu bakinu. Tu osobitost pripadnosti pustinji Blaca ucjepljivao bi u dugu drusiinara sam poglavar ovim iii sli6nim rije&ma:

»Ako, dakle, i ti gajig istinitu ljubav, gto se nadam, prema ovoj ba:s"tini, zapravo oseevini, ona ee te istom ljubavlju voditi, pratiti, upravljati u svim tvojim poslovima sto oe ti biti u budueem Evotu na east, pokovanje te duhovnu i materijalnu dobit, a Crkvi ovoj i mjestu za veei napredak i slavu. Istina je da ee vremena i potrebe Crkve i ovome mjestu dati novi oblik, ipak oe ostati one prve temeljne nakane i ostat ee sve do svrgetka, dok vrhovna Dobrota i Milosrcte predobrog Boga bude htjela. Uvidi i spoznaj koliko je bila dobra i sveta nakana prvih utemeljitelja. Stoga ju je Bog blagoslovio, vodio i svojom milogeu umnaiao i ne jednom nego uvijek bijage joj stit i predzide.«326

1. Molitveno spominjanje pokojnih pustinjaka

Taj dragi spomen na pokojne prethodnike olivljavali su i sve6enici i laici pustinje Blaca. Svaki sve6enik bijak du2an izgovoriti 50 svetih misa poslije smrti svoga druga sve6enika

326 RA, str. 82s.

172

za upokojenje nje4ove duge, a svjetovnjaci izmoliti 50 otajstava Gospine krunice$547

Poglavar Pustinje po duInosti bi prigodom ukopa kojeg dru2inara slavio jednu pjevanu Misu. On bi se tada pobrinuo da nakon sluthe tasova i ostalih propisanih molitava, uz svjetlo goruah svije6a po svim oltarima i okolo odra pokojnik bude sahranjen uz sveC'ani obred. Stovige, bijage mu du2nost da gto vise sve6enika iz okolnih Iupa i Pustinja izreknu sv. Misu za pokojnika te da pjevajua sudjeluju u sprovodnoj sve6anosti, a uz odgovaraju6u naknadu. Pravilnik je osim toga odredio da starjegina te misnike nakon sprovoda po6asti obrokom.328

Na godignjicu smrti pojedinog druNnara svi sve6enici koji bi se zatekli u Pustinji bili su obvezni izgovoriti za dugu pokojnika dvije Mise: tihu i pjevanu. DruEnari svjetovnjaci bi nakon tih Misa molili jedno otajstvo krunice, a zatim bi svi zajedno, i sveeenici i druNnari laici, ispjevali pjesan »Oslobodi me Boie« s pripadnim molitvama.329

Vrgenje ovih obveza redovito se unosilo u posebnu spomen knjigu.330 Kao podsjetnik na dane preminuea pojedinog druEnara sluIila je »Tablica ishodigta mrtvih.« Ona jog stoji i u sakristiji pustinjake crkve svjedo6i, spominje i

327 IP, Poglavlje IV, str. 93. 328 Usp. Ibid. 329 Usp. Ibid., str. 94. 333 Zapisnik i Dopuna pravilnika Pustinje Blaca: »U Ime Isukarstovo Amen. U

Blazzi, na 1. miseza Gennara Godischia Gospodinova 1800, u: ABKH, FB II, str. 21: »Koji nemore paka kantati, moiejih oiniti cantati od drugoga, pakmujih oliti vratiti, oliti platiti s' lemozinam od male miss, iako ne budde potribba za gnih, bitichie za nas. I takojer ne ostaje nijedan zadarian priko godine visce misa govoriti osim olim onu pedesset na smarti kada umre koji Redovnik, oliti Drugh. Koje Mise imaduse pisati na Libar ovi, koji za to svarhu imade stati u Sakristiji.

173

opominje na molitvu za preminule pustinjake. To je nijem, all vjerodostojan svjedok revnosti vrgenja sluIbi i duboka gtovanja gto su ga pustinjaci u Blacima gajili prema svojim utemeljiteljima i prethodnicima.

2. Oporuka pustinjaka

U Blacima se nije radalo,331 ali se umiralo. Zamjetljivo je da pustinjaci ne bijahu obvezni na pisanje oporuke. Nisu ih pisali jer ih je vodila misao i medu njima vladao duh i na6elo: »Svi za sve; jedan za sve; a svi za jednoga, ne tra2e6i nikakvih povlastica niti sebRnih odluka, nego sve u skupgtini i za skupgtinu.«332 »Sve gto imam na svoje ime i gto sam stekao«, svjedo& starjegina don Ivan Nem66 kad ga se 1800. godine htjelo nagnati da potpige po smutljivcima sastavljenu oporuku, »sve sam uanio s onom Pustinjom i crkvom i za onaj samostan i svoga nemam nigta. Ja ne6u grijegiti moju dugu i ocrniti mojega imena, nego ispovijedam i oaujem, da sve gto je moje, to je Pustinje i crkve blata&e, gdje sam odgojen bio i postao Misnikom, pak starjeginom. (...) Ne6ete me nagnati ni na gta gto ne dolikuje mojoj savjesti i mom pogtenju.«33

Don Ivan je ipak sastavio opor&ni spis. No, imao je predosje6aj da ga se nee uva2iti kao oporuku, pa mu pridade vrijednost darovnice.334 Ovakav odnos prema oporuci razumljiv je jedino u svjetlu tradicije prema kojoj su dobra bila

331 Usp. Pustinja Blaca. Izloiba Regionalnog Zavoda za Zaititu spomenika kulture - Split i Braokog Muzeja, n. d., str. 38.

332 Usp. MIL, str. 11: oNiti oporuke nisu oinili, yea je sve ostalo u onom manastiru za skupgtinu i onu crkvu.g

333 MIL, str. 27s; lzvjeiee kako Puarie dobi testamenat pok. Don Ivana Nemoi6a, i ostala, Ibid., str. 119 -121.

334

Usp. Testamenat Don Ivana Nem6i6a, 20. kolovoza 1800, u: MIL, str. 122 -126, 125.

174

netaknuta i glasila su na pustinju Blaca i njezinu crkvu, pa ih nije trebalo niti upisivati niti prenositi putem posebnih izjava na budu& naragtaje. Ali, pogubno bijage to gto su se neki 't"lanovi Pustinje po&li previge slobodno i pristrano odnositi prema njezinim dobrima. Polagali su, naime, pravo, da mogu slobodno raspolagati bagtinom Pustinje i da jedna obitelj, odnosno sve6enici iz jedne pokrajine, polji6ke iii makarske, mogu i moraju gtititi jedni druge. Uslijed toga se dogadalo, jer su dobra glasila na imena pustinjaka kao laikalnih osoba, da su rodbina, nesavjesni upravitelj iii druNnar nanosili gtetu zadruzi iii svojatali dobra Pustinje. To je bivalo mimo duha Pravilnika i takvi su postupci oduzmali pravi izgled Pustinje.

3. Grobovi pustinjaka

U samom po&tku, jer se Pustinja oformila na podrutiu lupe Nere'lig6a, pustinjaci se pokapahu u upnoj crkvi u Nere2ikima. Jog je i danas u drugom redu do pri6esne klupe, u sredigtu crkve, citljiv natpis:

1657

Sepolture

degli Reverendi sacerdoti

di Blazza.335

Uklesana godina 1657. sakriva nepoznanicu je li to po&tak ill svrgetak prakse da se blata&i pustinjaci pokapaju na torn mjestu. Mogu6e je, naime, da su zbog udaljenosti i nepristupa6nosti ubrzo odustali od pokapanja u NereIikima i svoja po6ivaligta uredili u crkvi pustinje Blaca. U otpisu biskupa Cezara Bonajutija kojim dopusti 'pregradnju stare

335 Grobovi 6asnih sveCenika pustinje Blaca.

175

crkve u Pustinji, nalazi se napomena da »treba iskopati grobnice koje se nalaze u staroj crkvi i kosti pokojnika staviti u drugi grob iii za to odredeno mjesto koje mora biti mjesto krkanskog pijeteta.«336

Bijage to privremeno rjegenje. Tako je odredeno dok se ne sagradi i ne uredi nova crkva u kojoj 6e se i nadalje pokapati misnici Pustinje. Dva mala natpisa na kolonama sa strane crkve podsje6aju da u njoj poavaju kosti mrtvih pustinjaka. Svjetovnjaci, ovdje mislim i na dru2inare laike i na stalne radnike koji bi umrli u pustinji Blaca, bill su pokapani u grobovima oko crkve. Kad su 1897. godine zasuti grobovi u crkvi, sve6enici su se paeli pokapati vani, u novim grobovima.337

333 Decreto Vescovil per Rifabbrica della Chiesa di Blazza, e sue Sepolture, Proc. A - 34, 1754. 19. Gennaro, u: PER, str. 42.

337 To mi posvjedoa gda. Katica UvanoviO, nekoo uateljica u 'ikon pustinje Blaca. Pretpostavljam da je mjesto ukopa u crkvi bilo ispred oltara, u sredini lade. Tako je, naime, bilo izgradeno mjesto ukopa u crkvi pustinje Dra6eva Luka, za koje biskup Dominik Kondulmer odredi da obude toliko udaijeno od oltara da sve6enik slaved svetu misu po njemu ne gazi«, Bolla simile per far le Sepolture in detta Chiesa, Proc. A 32 - 1734. 27. Giugno, u: PER, str. 40.

176

TRECE POGLAVLJE

DUHOVNI ZIVOT BLATAtKOG PUSTINJAKA

Prema sadr2aju Pravilnika i duhu njegovih smjernica mole se zakljudti da su se pustinjaci u Blacima morali pobcAno i krManski pona6ati. Posebnost toga vladanja obilje2uje sam boravak u Pustinji, u samod., u ljubavi, u miru i medusobnom skladu. Resile su ih radi§nost i pobo2nost. ProNvijenom molitvom i radinoku pobudno su i preporodno djelovali na okolni im svijet.

I. SLAVLJENJE BOGA

Snagu za Iivot u osami i okrepu u ku§njama davage ovim pustinjacima razgranati i pro2ivljeni molitveni 2ivot. Pravilnik ukratko nazna6uje neke molitvene to&e. Njegovo biljeIenje odredbi vie je pravne naravi i biljeE ono gto je nu2no izvrgiti kao svetu obvezu pustinjakog 2ivota. Zasigurno su oni ljubavlju i 2arom nadma§ili zahtjeve prava. Predstavljajud Pravilnik i njegovu duhovnu poruku pridodajem nekoliko misli iz drugih vrela koja isti predmnijeva, premda ih izrijekom ne navodi.

177

1. Euharistijski iivot

Euharistijsko slavlje bijage svakodnevna Evotna post* za druEnare misnike u Blacima. Bijahu »ovi pustinjaai sve6enici opojeni pravim duhom svake krManske pobo2nosti, duboko pro2eti sve6enMkim zvanjem kojemu su revno i postojano odgovarali i ustrajali«.338 Odsijevalo je to osobito u liturgijskome slavlju. »Svaki dan kad god im bude mogu6e«, propisuje Pravilnik, »neka izjutra rano slave svetu Misu«.339

Procvat pustinje Blaca poklapao se s epohom baroka, kada se ve6e zna6enje pridavalo euharistijskim pobo'2nostima negoli samoj sv. 2rtvi, aktivnom sudjelovanju vjernika u njoj i svetoj pri6esti. Cagcenje Euharistije imalo je u pustinji Blaca svoga odraza ali ne u mjeri niti na na&n kako se to zbivalo na europskom tlu toga doba.

Za potrebe bogosluIja i uredenje crkve velikodugno su izdvajali potrebna sredstva. Samo u poetku, kad nije bilo sredstava za uljanicu, nisu drIali Presveti Sakrament. Bilo je op& veselje kad im biskup dopusti trajno 6uvanje Svetotajstva u crkvi Pustinje. Tu svoju crkvu opremili su s tri mramorna oltara, posjedovali su srebrni kalez s patenom, misne knjige, misno ruho koje i danas, premda u derutnom stanju, odaje posebnu skrb za sjaj svetog bogoslu2ja.

Biskup koji bi dolazio u Pustinju budno je motrio slavi li se Misna Irtva prema vaIe6im crkvenim propisima i dostojno.

338 Usp. MIL, str. 12. 39 IP, Poglavlje II, str. 93.

178

Zato bi u njegovoj nazoCinosti, prigodom svakog pastirskog pohoda, jedan od misnika Pustinje slavio sv. Misu, a on bi po zavrgetku svete slu2be stavljao mogu6e primjedbe. Njegovim interventom nabavljane su nove misnice u svim liturgijskim bojama i progirena je mensa glavnog oltara.34°

Koliko je biskup fra Ivan Tiboni Roveta imao u vidu potrebu uredenja liturgije u Pustinji, a u sid.adu sa svetim kanonima, vidi se iz onoga gto je zabiljeEo za pohoda pustinji Blaca 1. lipnja 1702:

»Neka se nabave molitve za 'In principio' i 'Lavabo'.341

Neka se urede obrubi oltara.

U ormaru za sveto ruho neka se uredi lijepa niga s kljueanicom u kojoj bi se za sada euvalo sveto ulje za bolesnike.

Neka se nabavi lactica za tamjan.

U ispovjedaonici neka se izvjesi popis pridrianih grijeha.

Postolje za svetu vodu, gto se nalazi izvan crkve, neka se smjesti u njezinu unutragnjost i to s lijeve strane, jer joj na desnoj strani to onemugueuju vrata crkve.«342

Iz ove i drugih odredbi donesenih za vrijeme pastirskih pohoda vidljivo je kako se sustavno nabavljalo ono g to je

Usp. Visita Vescovil all' Eremo Blazza, Proc. C 1 - •1614. 24. Giugno, u: PER, str. 87; Altra Visita Vescovil a Blazza, Proc. A 21 - 1615. 11. Luglio, u: PER, str. 88: »Entrato in Chiesa visite l'Altare, i1 quale fu ritrovato ben in ordine al solito, ritrovata la Pietra dell'Altare angusta e coda.«

341 To su molitve, uokvirene, prije koncilske reforme, koje su bile na oltaru, sa svrhom da misnik iz njih moli molitve »Lavabo« prilikom pranja ruku to »In principio« (U pooetku), proslov Ivanova evandelja, na zavrgetku mise.

3°2 Altra Visita Vescovile all' Eremo di Blazza, Proc. C 2 -1702. primo Giugno, u: PER, str. 92s.

179

nedostajalo i popravaljalo ono gto bijage manjkavo. Vrijedi istaknuti kako bi poslije svake vizitacije, uz pokoji nedostatak glede uredenja prostora iii ruha, pohoditelj zapisao da je sve nagao »dsto i uredno.«

Pustinjaci laici u prvim vremenima Pustinje rijetko su pristupali svetim sakramentima. ObMavali su se ispovijedati cetiri puta godignje i to za Kvatre.343 Tako rijetko pristupanje sakramentima mode se protumadti zahtjevom tadagnje crkvene discipline o vazmenoj ispovijedi i prMesti, to o praksi koja je vise promicala poboInost prema Euharistiji, negoli naglagavala potrebu prMesti za sudionike Euharistijskog slavlja. Stoga je i sam Pravilnik vrlo odmjeren u reguliranju pri6'esne discipline. On obvezuje da svaki pojedini svjetovnjak pustinjak »barem jedan put na mjesec pristupi sakramentima ispovijedi i prMesti, i tako na sve ostale svetkovine.«344

Osobitost blatakih misnika bijage i pomnja oko nadna slavljenja Mise. »Govorili su je«, to znad recitirali ili >>kantali«, pjevali. Ve6 1. lipnja 1702. godine biskup Toma Roveta odredi im da na osobit nadn njeguju pjevane mise. Kad god bi u crkvi bio koji druinar, osobito na ishodne dane mrtvih, bilo je to dovoljnim razlogom da se to Misa pjeva.345

Upravo zbog pridavanja vaInosti euharistijskom '2ivotu u pustinji Blaca, zaiskage i dobige od biskupa pravo cuvati Presveti Sakrament, slaviti misu Vetere Gospodnje i u toj Misi

343 Usp. Biljeika, br. 176. 34'4 Usp. IP, Poglavlje II, str. 93. 345 Usp. Ibid., Poglavlje VII, str. 95.

180

pri6estiti ne samo svoje uku6ane, nego i sve nazotne vjernike koji su se 2eljeli pritestiti.346

2. Slavljenje svetih 8asova i dnevne molitve

Molitvu Bo2anskog asoslova obavljali su misnici pustinje Blaca prema posebnoj naredbi biskupa Tome Roveta od 1. Iipnja 1702. g. zajedni&i, u crkvi. Na sve su blagdane u godini obRavali pjevati Jutarnju i Ve&rnju.347 Pravilnik ne propisuje nii to o molitvi Casoslova, osim gto navodi spomenuto pjevanje i njegovo recitirane prigodom smrti jednoga od pridru2enih '1.an.ova Pustinje.3 8

Obavljali su u svojoj crkvi i u privatnom 2ivotu i druge molitve i razmatranja. Osobito su njegovali Oficij Neoskvrnjenog ZaseeOa Blaiene Djevice Marije, zajedni6ku molitvu krunice, a prema sadrlaju molitvenika gto ga sami sastavige za

346 Usp. Biljeska, br. 123. Na temelju dokumenata vidijivo je da su i hvarski ordinarij i nad2upnik u Nere2goima davali odgovarajuoa dopugtenja za dijeljenje sv. sakramenata, usp. Bolla Vescovile di Licenza perpetua aII'Eremo Blazza delle Parrochiali Funzioni, Proc. C 21 - 1759. 29. Settembre, u: PER, str. 107; Altre Comissioni Rever. Arciprete agli Eremiti di Blazza per I'amministrazione de'Santissimi Sacramenti, Proc. D 57, & seq., Ibid., str. 237 - 243.

347 Usp. IP, Poglavlje VII, str. 95. 348 Usp. IP, Poglavlje IV, str. 93.

181

svoje potrebe i na slavu sv. Josipa mogu6e je zakljuati da su osobito castili sv. Josipa, Glavara nazaretske obitelji.349

Glede molitve krunice Pravilnik donosi nekoliko odredbi. On pod molitvom krunice podrazumijeva moljenje svih triju otajstava, radosnih, Ialosnih i slavnih. DruEnari su bili du2ni izmoliti svakog dana jedan dio krunice. Izriato se napominje da toj molitvi uvee'er dodaju molitvu »Zdravo Kraljice« i namijene je za svjetovne poglavare, a da nedjeljom i svetkovinom poslije Mise s narodom izmole dio krunice na »ve6u Cast i slavu Bo2ju.0350

Krunica je posebeno bila prepor&ivana i odredena pustinjacima svjetovnjacima. Molili su je gotovo redovito prije posla i nave'6er. Pravilnik za njih propisuje, kako je to ve6 reeno, da prigodom smrti jednoga od druEnara izmole »50 tre6ina Rozarija«, a na godgnji spomen smrti po jednu tre6inu Rozarija.«351

349 Usp. Molitvenik SBIRKA SVETIH MOLITAVA koje se obioavaju u njekim naiim Crkvam za poboinost vjernih Krgoana. Skupio i izdao za porabu. Duiobriinkka, Svea. M.N. 1895. /PREDICNOM PATRIARKI velikom Ugodniku Bo2jemu Gojitelju Boga u6ovjeeena Cjenjenom lsusovu Otcu pokrovitelju Svete Crkve Moguoem na§emu odvjetniku pred Bogom SVETOMU JOSIPU na oast Ovo Malahno Djelce lzdavatelj Pobo2no Posveoujel. Napominjem kao zna6ajne slijedeee molitve i pobo2nosti: Molitve sv. Josipu, Molitve za euharistijski blagoslov, dnevne molitve, Krunica, Promigljanja Muke Isukrstove, Of icij Neoskvrnjenog Za6e6a BL Dj. Marije, Molitve Srcu Isusovu, Litanije Srca Isusova, Put kri2a, Panegirik Uznesenja BI. Djevice Marije, Velike Litanije, Blagoslov poija, Krunica na Oast sedam 2alosti i radosti sv. Josipa Zaruonika BI. Djevice Marije, Krunica pet rana Isusovih. Unutar pojedinih pobo2nosti nalaze se pjesme u oast Bogorodice iii odlomci psalama.

333 IP, Poglavlje II, str. 93. 331 Ibid., Poglavlje IV, str. 93s.

182

3. Navjestitelji Boile rijeoi

Misnici pustinjaci tumaeili su bo'jem narodu Poslanice i Evandelja na narodnom jeziku. Na to ih je Pravilnik posebno obvezivao. Tako u II. njegovu poglavlju stoji:

»Na sve svetkovine u godini moraju tumaeiti puku Poslanice i Evandelja proglagavajuei svake nedjelje narednu svetkovinu. Poslije Mise neka izmole jedan dio svetoga Ruzarija na veal east i slavu Boi"ju. A da se vjernici, koji se budu skupljali iz obliznjih mjesta na sveCane dane slugati sv. Misu, gto vise okoriste, neka ih pousaavaju u glavnim Otajstv 5fr2ia i djelima vjere, ufanja, ljubavi i pokajanja, i ostalo.«

Iza razmatranja i njihova tumaeenja krkanskog nauka stajala je njihova evrsta vjera i gorljivost. Njihovo vrsno poueavaje djece u krkanskom nauku i molitvama vise su puta pohvaljivali hvarski biskupi, kad bi se u to uvjerili o pastirskim pohodima.

4. Pronositelji Marijine slave

Iz ba§tine vezane uz marijanske pobo2nosti blataekih misnika sae'uvan je odlomak homilije koju je jedan od njih izgovorio na blagdan Navje§tenja:

»Ancteo glasnik reee: Gospodin je s Tobom! Kao da je htio reCi: onaj Gospodin, kojega sam ja Poslanik,

3E2 IP, Poglavije II, str. 93.

183

ispripovjedi mi da je od poe'etka Tvoga postojanja, Marijo, on s Tobom i da je Otac nebeski s Tobom kao sgto je zaruenik sa svojom dragom zaruCnicom; da je s Tobom Sin kao sa svojom preljubljenom Majkom i da je s Tobom Duh Sveti kao u svom Hramu. Presveto Trojstvo je s Tobom u srcu, s Tobom u skrovigtu Tvoje duge, s Tobom u rijesei, s Tobom u dugi. Ali ee Sin Boiji odsada na novi naein prebivati u Tvome preeistom krilu.o353

Iz brojnih zapisa s lako6om se mode uo&ti jasno marijansko obiljeIje pustinje Blaca. Posebno se to istRe u pripravama za BogorodRine blagdane za koje su se pripremali posebnim molitvama, postovima i uregenjem crkve.

Pobrinuli su se i od sv. Stolice ishodili posebni oprost koji

se dobivao za poglavitih sveanosti u njihovoj crkvi Uznesenja BlaIene Djevice Marije, uz uvjet sakramenata ispovijedi i

prMesti.354 Uobi6ajena gostoljubivost dolazila bi posebno do

izraaja kada bi, osobito na svetkovinu Gospina Uznesenja, pomno prihva6ali i po&stili hodo&snike.

Za gto veal proslavu Marijina imena osnovali su i dvije bratovgtine: »Bratovgtinu Gospe od Karmela« i »Bratovgtinu sv.

Ruiarija.« Poglavar Pustinje bijage ovlagten blagoslivljati

333 )) Re6e: Gospodin je s Tobom: kako da bi rekal: oni Gospodin, koga ja jesam Poklisar je mene pripri6a1 i od pooetka Tvoga jest s' tobom, i s tobom je Otac, kakono zaruanik svojom dragom zaru6nicom, s' tobom je Sin kakono svojom preljubljenom Majkom, s Tobom je Duh Sveti kakono u svom Templu; sve Trojstvo Prisveto jest s' Tobom u sarzu, s tobom u scrovischiu due tvoje s Tobom u ri6i, s Tobom u dugi, a sada Sin Bo2ji u novi na6in ima stati i prioistoj utrobi tvojoj.« Usp. Usp. MIL, str. 12.

184

gkapulare na east Bla2ene Djevice Marije od gore Karmela i upisivati vjernike u istoimenu bratovam. 11.355

Njihovu ljubav prema Gospi pokazuje i natpis koji uklesage na dovratniku kapelice gto stoji u dva kilometra udaljenoj pustinjakoj luci na moru: »Svi putnici, na zemlji i na moru, ovako govoreei, pozdravite Mariju: Zdravo Marijo itd 1765.,( 356

II. PUT USAVR§AVANJA

Istina je da su pustinjaci u Blacima trudom i znojem umnaali materijalna dobra, ali je nepobitna spoznaja da je dublje od Ielje za materijalnim sticanjem u njihovoj nutrini 2ivjela 'C'Onja za dubljom spoznajom Boga. 06itovali su je naporom da u sebi razviju svjetlost koja po njihovu opohvalnom ponaganju« svjedoa o Bogu.357 Svaki je od njih ve6 od prvog koraka u Pustinju morao ozbiljno shvatiti potrebu svoga duhovnog usavrgavanja. U torn ih je podupiralo naelo da otko dobro pot"ne, mora bolje slijediti, da sa slavom zavrgi«.358 Taj prvi zakoraaj u Pustinju shva6ao se kao poetak uspinjanja na stazi duhovnih vrednota. Neprekidno napredovanje drubenika pospjegivalo se odlut'noku ne zastati na zapoetom putu to budnoku da se sveukupni 2ivot odvija u duhu Pravilnika Pustinje.

365 Usp. Ibid.

356 » Omnes terra marique transeuntes, sic Mariam salutate dicentes; Ave Maria etc. 1765.

357 Usp. IN, str. 107.

358 Usp. Ibid.

185

1. Hrabrost i strpljivost

Govorili su da >>nije dosta po&ti dobro ponaganje istRud odl&nost, nego se mora hrabreno slijediti da se zasluN priznanje i pohvalu«.359 Svjesni bijahu da je svijet izopa&n i pun mana, narod tvrd u susretanju, nestalan u mislima, daleko od prave drunvene izobrazbe i gotovo bez svjetlosti istinitog i pravog bogogtovlja.360

Oni su dobro znali da je »te1ak put kreposti, all da se odva2na duga ne mora bojati tegko6a ako je nosi spoznaja o slavnoj nagradi«.361 Osim toga gajili su strpljivost kao jednu od vrlina prijeko potrebnih na putu prema duhovnome savrgenstvu. Radi nagnu6a prema grijehu i zlu, gto je nazodlo u 2ivotu svakog ovjeka, bilo je i zastoja na putu vjene slave. Ali to nikako nije znadlo prekid uspinjanja na putu casti. Jer razumljivim im se C'injage da se nakon pada moraju boriti i podignuti.362 Napore koje su zbog toga morali podnositi s radog6u su podnosili, imajud u vidu postignu6e vje6ne nagrade i vje6noga Iivota. Gajed strpljivost i prijateljstvo s trpljenjem, mogli su sve do smrti sadwati vjernost zacrtanom idealu i ozbiljiti cilj svog 2ivota: slavu neba.363

Bijeg od svijeta, tzv. »fuga mundi« - svjetonazor o zlu koje vlada u svijetu i radi kojega se treba povud iz njega,

359 Usp. Ibid. 333 Usp. Ibid.

oTrudan je put kreposti, nu srdoena duk nema se bojati mu6noaa, kada djeluje s poticajem slavnog cilja«, IN, str. 107.

332 Usp. Ibid., str. 108. 333 »Ako ikad budete tvoritelji vakga pada, morate biti kovaa vakga podignuea.

Trude koje budete podnositi biti ee najprvo odziv vakga umrloga livota, a uz to dobit oe to vjeatu spomen easti. Ovo ima biti spojeno s duinogou trpljivosti, koja se nikad od vas ne odciepi do smrti«, Ibid., str. 108.

186

duboko je prole° poimanje monagkog 2ivota. On i ovdje nalazi svoje jasne naznake. Naime, pogubne misli svijeta, posve drukqe od misli gto ih u6e i pronose katolince istine, nisu smjele zahvatiti i odraziti se u 2ivotu pustinjaka niti ga obeshrabriti na putu duhovnog usavrgavanja. Iz tih nevolja gto ih uzrokuje zaslijepljenost svijeta nastala zbog nepoznavanja krg6anskih istina, pustinjak bi za sebe izveo pravilo po kojem ee »medu tminama biti svjetlost i usred smrti 2ivot«.3

2. Otkriti zavodijivosti svijeta

Kakvo je bilo poimanje svijeta u pustinji Blaca i kako su pustinjaci u tom svijetu pronalazili put vlastita usavrgavanja, jasno nam otauje u svom oport6nom nagovoru poglavar don Ivan Nema6 1709. godine:

»Ne 2elim yam savjetovati da se driite daleko od susretanja i kontakta s ljudima, niti vas vase sveeenielco zvanje mote toga ligiti. Ali vas upozoravam da se driite daleko od pokvarenosti. Ne mo2e se zapoeeti u bolesti a da se ne osjete njene posljedice. Svako stablo raste od malene stabbieice, a onda po prihrani postane veliko. Slieno i telcuana kapljica ponavljajuei svoj rad izdube tvrdi kamen i rastoei ga.

Bijeg od pokvarenosti bit Ce prigoda i plodna mater vagih krgeansldh kreposti. Uvijek je bolje s oprezom se ukloniti pokvarenosti, nego ih sretati sa smionogeu. Tko prekoraei izvan svoga okruija, nadje s Ikarom strmoglavi pad. Cesto pristupanje Sakramentima jest ono fino oruije koje je kadro odbiti sve protivgtine vagoj pravoj sreei i dati blagoslov Bo2ji s njegovim dobroeinstvima. Uspjesi nisu porodi ljudske snage nego Bo.* dobrote koja ih

Ibid.

187

dijeli. Oboruiajte se, dakle, ovim maCem i podignite ga eesto protiv poglavitim trima ljudskim neprijateljima, da biste si u najtvrdjoj kugnji osigurali Boiji blagoslov. Pogledajuoi pak na Casnu uspomenu vagih prethodnika bit Cete poneseni da ne uzmanjkate, nego da ih u iivotnom natjecanju nadvisite duhom. Lijepi spomeni 6ageenja, gto ih na ovim izdvojenim mjestima slavimo, neka poveaaju u vama dulnost odziva uz stalno predocivanje njihove uspomene i vjecne nagrade«365

3. aistoea misli i srca

Uz spremnost na trpljenje i strpljenje, druIinari pustinje Blaca Cvrsto su vezivali budnost. Ona im u obrani dobrog izgleda druIinara davage sna2nu potporu. A dobar izgled pustinjaka najprepoznatljiviji bija§e u Cuvanju moraine istoee svoje osobe. Reeno je ve6 da ovi redovnici nisu polagali evandeoski savjet Cistoce. Stoga se iz govorenja o C'isto6i srca kod njih ne mole s lako6om razabrati Ito se pod tim pojmom podrazumijeva. Naime, ne vidi se otprve podrazumijeva li govor o asto6i srca krepost koju bi vrsiii snagom zavjeta

svojstvenog redovnicima iii se misli o cjelovitosti osobe koja

oNije moja misao savjetovati vas, da stojite daleko od saoboenja ljudskoga, niti vase sveoeniako zvanje movie vas ligiti; samo yam savjetujem, da se driite daleko od pokvarenosti. Ne vaija zapoeeti u betegu za ne sijediti u istom. Svako stablo od malahna poome, pak po gojitbi veliko postane: kako i tekuona kapijica ponavljajuoi svoj rad izbije tvrdi kamen i ta§oini ga. Bieg prigoda bit oe plodna mater vagih kr§aanskih krieposti. Svedj je bolje ukioniti im se s opreznaeu, nego sretati ih sa smionogou. Tko pridje svoj okrug, nadje s Ikarom strmoglavni pad. Cesto pristupanje Sakramentim jest ono fino oruvje koje odbije zamahaje protivne sreee, i aini Nebo blago s njegovim dobroeinstvim. Dobiea ni su porodi Ijudske snage, nego Bo2je dobrote, koja ih dieli. Ortaajte se dakie ovim maoem, i podignite ga eesto prot poglavitim trima ijudskim neprijateijim, za osjegurati se s Boijim blagosovom u najtvrdjoj kugnji. Pogledajuoi pak na oastnu uspomenu vagih predgastnika uzbudi oe to u vami natjecanje. Uepi spomeni gtovanja, koji se broje u ovim zatvorim, poveoati ee u vami duinost odziva uz priznanje vjeate uspomene.“

188

skladno 2ivi u ljubavi Bo2joj i bratskoj, o osobi koja gospodari svojim '6uvstvima, osobito na podru6ju spolnosti.

Biskupi izvjekuju da u »njihovu Iivotu i vladanju odsijeva neporo6nost 2ivota«.366 Pravilnik ne govori izriato o kreposti 6isto6e srca. Mogu6e je da o njoj govori u drugom Poglavlju, kada nala2e da je druinar du2an sitavog 1ivota '6uvati »asto6u svoje osobeo. Kao jasniji pogled na taj vaan vid zivota Bogu posve6enih osoba, mote posluEti rije opomene spomenutog starjegine don Ivana Nem&6a:

»Vi takodjer slijedeei Pravilnik neeete zagaziti u trnje, niti eete susresti neugodnosti. Dobra je stvar imati puno prijatelja, ali ne vjerujte da yam je prijatelj svaki koji yam se takvim nazivije. Danas nema pravog prijateljstva. Igeezlo je. Dapaee vladaju zloba, srdiba i zavist. Uvijek imajte pred oeima Judin poljubac. Mnogi nose dlaku na srcu, a med na usnama. S takvim se dobro samo usputno zadfiati i odgovoriti im blago, bez oeitovanja svoga priznanja. Slaboea je vjerovati svakomu, a neuljudnost ne vjerovati nikomu. Medju ovakvim skrajnostima valja se driati po srijedi. Budite prijatelji sa svakim, ali pouzdavatelji nieiji. Velika kugnja neka vas nauei za izbor osobe koja oe zasluziti vase pouzdanje. Opreznost, a ne zanegenost, neka yam ka't"e izbor. Velika bi vaga sreea bila kada biste nasli vjerna prijatelja, koji ce vjemo euvati svaku va:s'u tajnu, i istinitog savjetnika svakoga vageg poduzimanja. Ja takvoga prijatelja u mom 2ivotu jog nisam stekao. Ako yam se posreei da ga nadete, pomnjivo ga euvajte i gojite i usporedujte ga s blagom koje ste otkrili u najdubljem rudniku. Jer ako ga izgubite, neeete ga vise naei. Ipak nije moguee naci takvoga prijatelja koji bi bio bez kakve

366 Usp. Biljeska, br. 85.

189

mane. Naime, i sunce nosi svoje pomfeine. Na tom svijetu nema dobra koje nije pomijegano sa zlom.

Ako yam je prijatelj vjeran, morate podnositi u njemu sve manjkavosti, osim ako se protive krgeanskom nauku i gradanskome zakonu. Vag' prijatelj, osim gto mora biti vjeran, neka bude i na dobru glasu. A to s razlogom da zbog odnogenja s njime ne trpi vas dobar glas, Kao putokaz dobrom vladanju, osim tisuea drugih, neka yam posluii primjer kreposnog Salomona, svetog Davida i jakog Samsona, koji koliko god bijahu sretni vojujuoi na bojigtima s ljudima, toliko bijahu nesretni u doticaju sa iensldm svijetom. Bili su dobitnici mnogih bitaka, a svladani i zasuinjeni bijahu od svojih neeistoea. Tako se dogadjalo i najveeim i najsvetijim ljudima, koji se ueinge sljedbenicima slijepih poiuda, jer sa oeima zatvorenim od strastvenih putenih pohota nevoljno se sunovratige u jaz nepodopkina. Strahoburni valovi tjesnaca Sile i Haribde prouzrokuju smrt smionim brodarima koji bezobzirno stupaju na njih. Tko se priblizi earobnicama Sirenama taj od eovjeka postaje Evina. Jednom rijeoi, ako neeete iskugati ove ialosne nesreee, bjeiite sa ipionom od gledanja lijepih Afrikanki. 06i su bezobzirni vodiel neeiste ljubavi. Promislite, kako eete vladati nad drugima, ako ne moiete vladati samim sobom.«367

),Vi takodjer stjedea pravilnik neeete zagaziti u trnje, niti oete susresti neugodnosti. Dobra je stvar imati puno prijateija, ali ne vjerujte da yam je prijatelj svaki, koji yam se takim nazivije. Danas nema, iz8ezlo je pravo prijateljstvo, dapaoe viadaju zioba, sraba, nenavidnost. Poljubac Judin imajte pred oama. Mnogi nose diaku na srdcu, a med na usnam. Sa takovim dobro je zadovoijit se izvanlitinom, i odgovoriti im blago bez oatovati svoga priznanja. Slabooa je vjerovati svakomu, a neuljudnost ne vjerovati nikomu. Medju ovakvim skrajnostim vaija se driati po sriedi. Budite prijateiji sa svakim, ali pouzdavatelji niaji. Velika kanja neka vas naua za izbor osobe, koja óe zaslu2iti vase pouzdanje. Opreznost a ne zanegenost neka yam kale izbor.

190

4. tvot mrtvljenja i posta

Pravilnik pustinje Blaca ne govori posebno o mrtvljenju. No govori o dobrom redovnitkom izgledu kojega nema bez vrline strpljivosti, svladavanja u zlim nagnudma i stjecanja gospodstva nad sobom. Desetak 2eljeznih utega razlidte teNne, koji su danas razbacani po hodnicima Pustinje, znak su vjeO3anja i stjecanja fizMke kondicije, ali zasigurno i ja6anja volje i oblikovanja naravi kako bi se gto bolje u njoj udomila milost.

I dok o samom mrtvljenju pripominje vise guted nego zbored, dotle jedan posebni odjeljak, III. poglavije, pretresa o potrebi opsluEvanja posta. Blata&i su ga dru2inari bili duIni opsluIivati u sve dane gto ih je propisala Crkva. Posebno isti6e adventski post od svete Katarine, 25. studenoga, do Bo2i6a.

Velika bi vaga sreaa bila kad bi ste nagli vjema prijatelja skrivatelja svake vase tajne i savjetnika svakog vaiega ponaknja. Ja takoga prijatelja u momu iivotu jo§ nisam stekao. Da bi ste ga sreeom nagli, pomnjivo ouvajte ga i gojite i uzporedajte ga blagu nakstu u najdubljim rudam; zagto ako ga izgubite neeete ga vise dobiti. Nije pak moguee naa ga bez koje mane; ma i sunce nosi svoje pomroine. Nije dobra na svietu, koje nije smiekno sa zlim. Ako yam je prijatelj vjeran, morate podnositi u njemu sve manjkavosti, ako ove nisu protivne zakonu Krkanskomu i gradjanskomu. Vas prijatelj preko gto je vjeran, mora biti i dobra glasa; za das njegovim obaenjem ne bude trpjeti vase dobro ime. Za oprezno vase ponaknje za hiljadu drugih, nek yam budu primjerom kriepostni Salomun, sveti David i jaki Sanson, koji koliko sretni u boji§tim sa Ijudem, toliko nesreoni sa ienskim. Dobitnici mnogih, bik sviadani i zasuinjeni od svojih neastooa. Tako se je dogadjalo i najveam i svetijim Ijudim, koji se uoinge sljedbenici sliepih poluda, jer sa oama zatvorenim od strastvenih putenih pohupa nevoljno sunovratik u jaz nepodobgtina. Strahoburni vali SiIle i Kariddi smrt uzrokuju smionim brodarim, koji bezobzirno na njih stupaju. Tko se pribliIi 6arovnicam Sirenam od oovjeka„Iivina postaje. U jednu rie6, ako ne oete kukti ove ialostne nesreee bjeiite sa Sipionom giedanje liepih Afrikanka. 06i su vodci bezobzirni ne6iste ljubavi. Promislite, kako ee to viadati drugoga kad ne maete viadati sami sebeg, IN, str. 110s.

191

Izuzetak od ovoga propisa vrijedio je samo za starije i bolesne druinare. DaIde, nije primjenjivano slovo zakona, nego se pogtivalo i dob i zdraystveno stanje svakog pojedinog pustinjaka.

0 broju dnevnih obroka i o njihovu sastavu ne govori se, a tako ni o pi6u. Budua da je bez yeah potegko6a svakome druinaru bilo mogu6e dospjeti u sve prostorije Pustinje, mislim da je dana prednost 2ivotnoj razboritosti pred zakonskim propisima. Mogu6e je i to cinjenica gto su sve prostorije imale svoje klj&eve i za to prostorije odgovorne '6uvare odredene po slunama, pogodovala da se u Pravilniku ne pretresa o uzdr2ljivosti u hrani i pi6u.

Ovakav pristup ivotu u zajednici doima se vrlo mudrim i suvremenim. U Blacima je on shvatljiv i zbog rodbinskih veza ili krajevne pripadnosti druEnara. U svemu pak odsijeva njihova skrb za zajedniad probitak. Njome vodeni - »od ni&sa poanju6 sastavljahu kamen&6 po kamena& - dospjege do materijalnih dobara, ali i svojstvenih uredbi i odnosa koji su nezamislivi bez odricanja, smisla za 2rtvu i zajedni6ko dobro.368 Dobro ga predstavi don Ivan Nem6i6, u svojim opomenama:

»Morate nasljedovati starodrevne svete Oce i pustinjake koji su, usprkos svojim tjelesnim nagnueima, uspijevali molitvama, postovima i patnjama, svladati sve potegkoae. Nikada nisu izazivali pogibelj da svoju krepost stave no izazovnu i nepotrebnu ktis'nju. Naporan

368 Usp. MIL, str. 9.

192

je put kreposti, all brabra se duga ne mora bojati trpljenja kad djeluje s poticajem za postignuee slavnog cilja. A da bi vas posluiila sreCa, mora yam Nebo biti naklono. Od Boga, naime, dolazi svaka potrebna milost za napredovanje i neprestano daide blagodati neba.«369

Napominjem da se u prikazivanju posta Pravilnik pustinje Blaca razlikuje od onoga u pustinji Draeva Luka. Tamognji su, naime, redovnici osim obdrIavanja postova gto ih odredi crkveni zakonik morali postiti »devet dana pred roctenje Gospodinovo i svake sedmice dva dana i to srijedom i subotom. U srijedu im je bilo naloIeno ustegnuti se samo od mesa, a u subotu i od mlij&noga smoka.«370

369 »Mora se sijediti starodavne svete Otce i pustinjake, koji, uzprkos svomu nagnuou, svladali su sve pote2koee s molitvami, postim i patnjam, i ni su nigda izazivali pogibelj da kugaju svoju kriepost. Trudan je put kreposti, nu srdaena duLa nema se bojati muonoea, kad djeluje s poticajem slavnog cilia. Za da vas posluii sreea mora yam Nebo biti sklono. Od onda izhodi svako napredovanje, i da2de svakog sata nebeska blagodarjacc, IN, str. 107.

37° Usp. Uprava iivljenja Udrutbe svjetovnih sve6enika u samostanu Pustinje Dra6eveluke, sloiena I upisana dne 3. Sieonja 1806, Poglavlje V, u: PSZ, str. 4s.

193

CETVRTO POGLAVLJE

I. ULOGA POGLAVARA U ZAJEDNICI

Pustinja&u je zajednicu predstavljao sterjegina Pustinje. On je u duhovnom i moralnom pogledu, izgledom svoje osobe i mudrog6u Iivota prednjaho u zajednici. Pravilnik posve6uje XI. poglavlje njegovu izboru, du2nostima i pogtovanju njegove osobe.

1. Izbor poglavara pustinje Blaca

Pustinjaci su izmedu sebe birali svoga poglavara. Izborno pravo imali su samo misnici Pustinje. Budua da je starjegina u zajednici bio uatelj rijeju i primjerom, nastojalo se izabrati onoga koji 6e biti po volji ve6ine dru2inara i sjati svjetlog6u dobra primjera.

Pogto bi svi misnici dru2inari u redovitom izbornom postupku, a u izvanrednim bi prilikama intervenirao hvarski Ordinarij, zazvali pomo6 Boju izmolivgi himan »Dodi Due Presveti« s pripadnim molitvama, pristupili bi izboru poglavara. Pravilnik propisuje da u skladu i sporazumu izaberu najkreposnijega i onoga koji je u Pustinji proboravio barem deset godina. Poglavarom je postajao onaj misnik koji bi dobio najvige glasova. Prigodom izbora misnici izbornici gledali su udovolfiti odredbi Pravilnika ali i svojem osvjedo6enju, pogtujua izobrazbu biranoga, njegov molitveni i moralni 2ivot to odnos prema pustinja&oj obitelji. Nisu

194

zanemarili, dapae, nastojali su po§tivati savjet i preporuku pokojnog starje6ine, ako je on prije smrti pokazao na neku osobu kao svog mogu6eg nasljednika. Tako izabranom glavaru odmah nakon izbora bijage na sve6an na6in uruavana »Regula od Manastira«, tj. izvorni Pravilnik, i sva bi mu zajednica iskazala svoju odanost.

Izabrani poglavar obnagao je svoju sluThu do tri godine. Nije ga se moglo promijeniti, a mogao je biti potvrdivan na to sluThu za 6itava svog Evota, ukoliko bi svi dru2inari bili zadovoljni njegovim upravljanjem.

Na samome po6etku 2ivota u pustinji Blaca, utemeljitelj don Juraj Drivodilk bija§e odredio da pustinjaci biraju svoga poglavara svake dvije godine.371 Ozakonjenje izbora u razmaku od tri godine daje naslutiti pomak u osamostaljivanju zajednice i mo2ebitnu prakti6nu pozadinu: da se u6estalim mijenjanjem poglavara ne uspore iii obeskrijepe zapo6eta djela.

2. Mudrost upravlianja

Blataai su misnici prispodobljivali svoga glavara voditelju broda. Znali su oni kako se »dobar voditelj broda mora 6esto obazirati na putokaz i prilagoditi teret da, nai6avgi na sprud, ne upadne u pogibelj«.372 Stoga su za svoga poglavara obRavali izabrati razborita i mudra misnika.

Donazione alli Sacerdoti Vitacich, e Martinovich, di Fondi, accie sia formato, e mantenuto I'Eremo Blazza, Proc. A 12. t - 1588. 23. Gennaro, u: PER, str. 14: »Dando liberta it predetto Rever. Arciprete alli sopranominati Rever. Sacerdoti, & altri, the di tempo in tempo faranno di elegger tra Toro di doi in doi Anni, uno qual debba esser Capo, e Governatore degli altri.«

372 Usp. IN, str. 110: nDobar voditelj broda mora oesto pogledati putokaz i prilagoditi tovar da ne upade u pogibelj susretivii siku.

195

Mudrost upravljanja, koja je resila starjekne pustinje Blaca, imala je izvirati iz vrline poniznosti, sluIenja blanjemu, to iz upravljenosti na postignu& vjeMog Iivota kao Iivotnoga cilja. 0 tome pile u svojim predsmrtnim opomenama starje6ina don Ivan Nem&e ovako:

»Ako u vama bude neobuzdani zanos za vladanjem, ako budete nesporazumni u odlukama, ako medu vama bude vise onih koji zapovijedaju, to se smutiti skladnost dobre uprave, kako tvrdi prvak pjesnika: »Vige njih ne mogu vladati dobro, jedan neka upravlja.« U nama mora neprestano vladati poniznost i neprestano podlaganje volji Boijoj. Svjesni budite kako se nerazumijevanja i prepirke obieno radaju iz pohlepe za vladanjem, kako to pripominje Salustio: »Uzrok ratovima leii u porivu vladanja.«

Bez potegkoea se mole slomiti neotpornost onoga koji svjetlogau razuma ne luci zakonitost Evota u svijetu, all tko je krepostan, mora snagom duha uevrstiti svako osjeeanje. Nemojte misliti da yam govorim po mojoj samovolji. Govorim yam na temelju svoga iivotnog iskustva. Tko bi preuzetno bio taknuo gkrinju jeruzalemskog hrama, taj bi umro. Tko se protkan oholoku ieli doeepati vladanja, upada u zavist. Bolje je do upravljanja doei poskakivanjem Davidovim, nego ga se domoe nepromigljenom i smionom odvainogOu nesretnog Oze. Tkogod bio starjegina, tomu poloiaj upravljanja neka ne bude raziog oholosti. Milost koja mu je iskazana mole mu se uskratiti. Razumije se da nije moguee svakome ugoditi. Stoga, kao upravitelji, budite oprezni i neprestano pazite na sebe. Tko ovisi o slueaju, za takvoga se ne mo2e reei da je 6estit. Ako je sreea pospjegila vas zakoraoaj na put uprave, morate uvijek razmigljati hose li vas postojano pratiti, osobito ako vase

196

ponaganje nije na zamjernoj visini. To da ste na visini po uzornom vladanju, moei oe se ustvrditi kad iivotom ispunjenim dobrim djelima prispijete u luku groba, bez ikakve zamjerke iii prigovora. Vladanje kojim se budete predstavili i proslavili pribavit ee yam zavist. Ona, jer je bojailjiva i podla, s tajnim postavljenim zasjedama, prieinjat ee yam se izdajnicom. Takovih naruea nalazi se i u osobama koje su uljudno odgojene.«37

Poglavar druNne mogao je samostalno raspolagati svim dobrima do svote koja nije prelazila 10 cekina. Ako se ukazivao kakav posao iii potreba koja bi nadmagivala taj iznos, pa makar on bio na osobitu korist Pustinje, nije ga smio poduzeti bez odobrenja i znanja bar veane misnika$574

Svi misnici bijahu duIni provoditi naredbe svog poglavara. Te naredbe i njegovo vodstvo imahu samo jedan cilj - provedbu Bo2jih zapovijedi. Nastojao je, naime, da svom pomnjom, budnoku i skrbi uskladi pameti i srca druNnara.

373

Ako u vami bude raztreseni zanos za viadati, ako nesporazumni budete u odlukam, ako bude vise zapovijedi, to to smutiti skiadnost dobre uprave, kako tvrdi prvak pjesnika: Non est compiures regnare bonum, imperet unus.« U nami valja da je neprestano ponlienstvo, a svedjer podlo2ni hotinju Boljemu; zato bo obieno neskiadi izhode iz pohupe vladanja, kako govori Salustio: oBellorum causa dominandi libido.« Lahko je prignuti slabost onoga koji nepoznaje sviet sa svietlogou razuma, all tko je kriepoS`tan mora popraviti svako euoenje sa snagom duha. Nemojte vjerovati da po mojoj samovoiji ja vami govorim, yea po momu izkustvu. Korablja smiono taknuta brie uzrok smrti. Dobit si viadanje s ohologau, upada se u nenavidnost. Bolje je dobit ga s poskokcim Davida, nego ga izvest s nepromigljenom i smionom hrabreno§ou nesretnog Oze. Bio ko mu drago upraviteljem, taj oastni nalog nek ne bude mu poticalo oholosti. Milost podata mu podloina je nenadnim prevrtajim; nije moguee ugoditi svakomu, i zato buduo na poloiaju, budite oprezni i neprestano ouvajte se. Tko ovisi o slueaju, ne mole se red eestit. Ako je sreda ublalila vas let, morate svedjer dvojiti hode Ii vas postojano pratiti, navlastito ako ne odgovara dieno vase ponaanje. Ovo mote se red diono, kada doprete sa odli8nim vaim djelima u luku greba bez zamirke nit prezira. Vladanje kojim se naprtite dobavit óe yam mole nenavidnost, koja buduO plahiva i podia, sa tajnim zasjedam u8init óe yam se izdajnicom. Takovih nagnuea nahodi se u osobam i uljudno

.odgojenim<c, IN, str. 109s.

374 Usp. IP, Poglavlje XI, str. 96.

197

Vige nego drugim sredstvima, Pravilnik mu namjenjuje i nala2e da zajedniacom molitvom pustinjaam obitelj predvodi u slozi i privodi k jedinstvu srdaca.

II. PODJELA SLUZBI U ZAJEDNICI

Za bolji zajedni&i divot starjegina je rasporedivao misnike i pustinjake svjetovnjake na razliate durtosti u zajednici. Na to ga je nukalo i obvezivalo trinaesto poglavlje Pravilnika.

Savjesno vrgenje i izvrgavanje tih duInosti imalo je svrhu uve6avati zajedni6ku radost Iivota i dobrobit same zajednice. Naan obavljanja du'±nosti koje su pojedincu povjeravane za zajedni6ko dobro, oatovao je ozbiljnost i svijest krg6anskoga poziva svakoga pojedinog pustinjaka. 0 tome imamo ovo svjedo6anstvo:

»Spomenite se takoder, da ste posjednici triju bogatih glavnica, to jest: du:se, koju dugujete Bogu, zivota, koji dugujete opeem dobru i patenja koje dugujete samima sebi. Nema ispravne savjesti u onoga koji nemarno vrgi svoju du'inost. Povreda je pogtenja kadgod uzmanjka to6nost i povrgno se ispunjaju du2nosti. 2rtva iivota ugodna je i Bogu i ljudima kada se sve snage priberu i uloie na korist zajedniekoga i

198

osobnoga dobra. A slavan iivot zapoeinje tek onda kad se umre kao dobar i revan krgeanin katolik.«375

Tako poimana odgovornost u vrgenju slulbe za zajednRko i osobno dobro potpomogla je da se pojedinac sve vige usavrgava na putu svetosti i da poglavar lakge obavlja svoju vodstvenu duInost.

1. Sveeeniake obveze

Po samoj naravi sve6enidce slune blatadd su pustinjaci bili du2ni na sakramentalni i molitveni 2ivot. Pravilnik ih obvezivage da moraju pjevati Jutarnju i Veernju, Casove Oficija, to sv. Misu na slijede6e svetkovine: Bo2i6 (Porodjenje Gospodinovo), Nova Godina (Obrizovanje), Bogojavljenje (Vodokrke), Svi Sveti, Dugni dan (Mrtvi dan), Uskrsnu6e, u osmini Uskrsa, na Duhove, Tijelovo dan), na Uznesenje Bla2ene Djevice Marie, na blagdane svetih Apostola i na sve ishodne dane mrtvih. 76 Osim toga, morali su na svetkovine iii nedjelje u godini otpjevati 20 Misa »za one mrtve koji su upisani na posebnV tabeli i za duge onih koji bi bili osudeni na kaznu

Preko godine, izuzevgi pedeset Misa za pokojnog drulinara ili obvezu Mise na dan smrti jednoga od njih, mogli

375 »Spomenite se pak da ste posjednici triju bogati glavnica, to jest: du§e, koju dugujete Bogu; 2ivota, koji dugujete oboenom dobru, I patenja koje dugujete sebi istomu. Nije sjegurna savjest, gdje nema odluonosti za svoju du2nost. Uvriedjeno je patenje, gdje je manjkava toonost u rdjavom izpunjenju du2nosti. Zrtva 2ivota ugodna je j Bogu i svietu kada se snage pokione i uloie na korist oboega i svoga dobra. Zivot slavni pak samo se poaimlje kad se umre kao dobar i revan kr§eanin katolik«, IN, str. 113.

376 lisp. IP, Poglavlje VII, str. 95.

377 Zapis Adi primo Gennaro 1800 - Siegue Nota delle Messe Cantate da me Don Zuanne Nempcich per Ii defonti dell'Eremo, u: ABKH, FB II, str. 2.

199

su prikazivati sv. 2rtvu za koga su sami htjeli i za te Mise primiti odgovaraju6u nagradu. 0 primljenoj nagradi nisu trebali obavijestiti starjeginu niti bilo koga od zajednice. Mogli su je koristiti za svoje osobne potrebe iii dati drugome bilo kao dar ili doprinos onome koji bijage potreban iii kojem siromahu. Sve druge plodove svoga rada i ivota, kako sve6enici tako svjetovnjaci, nisu mogli darovati iii ostaviti drugome nego

. . samo svojoj Pustinji.378 . pustinjaci nisu smjeli davati milostinju u ime Pustinje. To bijage povlastica starjegine iii ju je u njegovoj odsutnosti udjeljivao druIinar kojega je ovlastio poglavar.379

Ve6 sam istaknuo da su sve6enici glagoljagi bili intelektualno spremni, da su produbljivali svoje spoznaje i stjecali giru 2ivotnu orijentaciju 6itanjem odgovaraju6eg gtiva. U kojoj su mjeri bili duIni na citanje boIanskog gtiva i razmatranja nisam mogao otkriti, jer nisam nagao potrebnih podataka o tome. Ali, neosporno je da su osje6ali potrebu sustavnog prijateljevanja s knjigom. Ona im bijage vrelo 2ivotnih nadahnu6a. Pobudni primjeri gto ih donosi lijepo gtivo, uvjerava nas u svojim opomenama ve6 spomenuti don Ivan Nem&6, mogu poslu2iti razboritom 2ivotnom ravnanju:

»Knjiinica gto je imate pokazat óe yam oru2je i naein kako da pridobijete svoje neprijatelje. Ona neka yam bude pohrana vagih rijetkih dragocjenosti i izvorigte vagih obrana. Citanje knjiga i tiskanica, te zbirka dokumenata koje yam ostavijam, otvorit óe yam i tumaeiti dogadaje na Evotnoj pozornici. Tu ee yam se uEvo predoCiti progli dogactaji i oni ee vas naueiti kako se vladati i postaviti u zgodama koje ee se u buduenosti

378 Ibid., Poglavlje V. str. 94. 379 Usp. Ibid., Poglavlje VI, str. 94.

200

dogoditi. Napokon bit Ce yam jedna pouka, od koje oete naueiti kako moiete po kugnji zla i dobra usmjeriti svoj iivot tako da zbog svoga ponaganja budete zashfini pohvala. Citajte eesto! Tako eete uvijek iznova pronalaziti nova pravila za vagu upravu. Bit óe dragocjeni trenuci gto ih posvetite ovome poslu. Ujedno Oe vas ispunjati ugodom i dobiCem, a udijelit ee vam hvalevrijedne plodove. Uvijek ee biti bezuspjegno svako vase otpoCinjanje nekog posla, ako mu uzmanjkaju dobar duh, budnost, pomnja i marijivost.«38°

2. Revnitelj crkve

Pravilnik na poseban na6in isti6e slunu uvara i revnitelja pustinja6ke crkve. Vrgio ju je samo vrijedan i primjeran misnik. Imao je brigu da, po inventaru, skrbno odr2ava i 6uva predanu mu robu i namjegtaj. Brinuo se da sva rubenina gto sluzi svetom bogoslu2ju bude itava i uredno odr2avana.

Revnitelj crkve opremao bi kapelana koji bi dogao da ponese svetu Popudbinu kojemu bolesniku, svime gto mu bijage potrebno, a tako i za svaku svetu sluthu. Pripremao je misno ruho i poslu2ivao sve6enike koji bi sa svojih 2upa obMavali pohoditi Pustinju. Kad bi dogao koji sve6enik iz

333 ”Knpiarnica- gto ju imate pokazati óe yam oruije i naan kako da predobijete reeene neprijateije; i ona, neka yam bude sprava vaih riedkih dragocjenosti, i sahrana vaiih obrana. Citanje knjigah i tiskanica, koje yam ostavijam, sbirka dokumenata otvorit óe yam prizoate, koje de yam na iivo predoati progaste zgode, nauat 6e vas pravilo za dogaste slu8aje. Napokon bit Oe yam jedna pouka, od koje nau8it ce te kako po kuinji zia i dobra rpoiete si ustanoviti pravac naana za uaniti vase ponaganje zasluino pohvale. Citajte oesto, naa ee te svedjer novih pravila za yak upravu. Bit de dragocjen hip, ito ga posvetite ovoj pouci, i tako koristan i ugodan, jer óe yam dati velevriedne plodove. Svedjer bit ee slaba vaia poduze6a, ako im uzmanjkaju dobar duh, budnost, pomnja i marljivostg, IN, str. 110s.

201

druge biskupije i 2elio slaviti Misu, revnitelj mu to nije smio dopustiti, osim kad je dotI6ni predoao biskupovo odobrenje za slavljenje svete Zrtve.

Vizitator u Blacima zapisa da se u crkvi Pustinje nalazi lijepa ispovjedaonica. Cuvar crkve, budud da je to redovito bivao sve6enik, image ovlast ispovijedati. Pravilnik odreduje da »to sveto djelo vrgi gorljivo i s ljubavlju«.381

3. auvar kuonog inventara

Tijekom stolje6a imanje se pustinje Blaca pove6avalo sadilajem i velidnom. Nad svim zajedniadm sredstvima za rad i nad poku6stvorn postavljan je jedan dru2inar koji je to sluThu primao i predavao po uredno vodenom imovniku. Svoju pak osobnu robu, orude i stvari, uvao je svaki pojedinac na vlastitu odgovornost.382

4. Podrumar i sluiba itednika

Pogto su makiju i smriku, prvi su pustinjaci iz gotovo neplodnog tla na padinama blataadh uzvisina zasadili vinograde. Od njih su, obradujud ih mukotrpno i s ljubavlju, dobivali najved dio svojih dohodaka. Pravilnik je zahtijevao imenovanje posebnog du2nosnika za reradbu vina i njegovu prodaju, to uvanje i kudtu uporabu.3 3

Medu slunama koje su se povjeravale u Pustinji, bijage i nadziranje nad bragnom, uljem, pgenicom, maslom, mesom i

a31 IP, Poglavlje XIII - a, str. 97.

332 Ibid. Poglavlje XIII - b, str. 97.

333 Ibid. Poglavlje XIII - c, str. 97.

202

drugim prehrambenim proizvodima. Onoga koji je obnagao to sluthu Pravilnik naziva »gtednikom«.384 Taj je nastojao da zajednica uvijek ima onoliko hrane koliko bijage dostatno za redoviti 2ivot. Ako bi cega uzmanjkalo, dojavljivao bi odmah nedostatak starjegini koji bi se, saznavgi za nestagicu, pravovremeno pobrinuo i nabavio sve potrebno.

5. Gajenje gostoljubivosti

SluIbu doma6ina u Pustinji redovito je obavljao osobno njezin poglavar. U njegovoj je odsutnosti to sluthu obavljao za to odreden druinar. Bijage izriato zabranjeno da bilo koji drugi po svom nahodenju prihvaaa goste iii posjetitelje Pustinje. Jednako tako, nijedan drtainar nije imao pravo bez dopugtenja svoga poglavara pozivati izvanjske goste.385

Gostoljublje je u Blacima bilo u velikoj cijeni. Iskazivano je ne samo sve6eni6kim osobama, hodoasnicima, nego i onima koji su traEli preno6igte, sklonigte iii okrepu u Pustinji.

6. Podvornici stola i briga za kuhinjsko posude

Da bi Iiyot u zajednici bio gto skladniji, Pravilnikom su odredene sluthe posluNtelja kod stola i u crkvi. Povjeravane su pripravnicima za 2ivot u Pustinji. Njihov se 2ivot, naime, sastojao od 6kolskih obveza i slu2enja zajednici. U crkvi bi dvorili misnike kod bogoshflja i pomagali kod uredenja i 1d6enja crkve.

Nakon zavrgetka nastave ti su mladki uredivali pustinjaku blagovaonicu. Poticalo ih se i odgajalo tako da sve

384 Ibid. Poglavlje XIII - d, str. 97. 395 Usp. Ibid. Poglavlje XIII - e, str. 97s.

203

bude uredno i cisto. Starjegina ih je na poseban na6in zaduNvao da se brinu o imovniku blagovaonice. Prema njemu su se morali savjesno odnositi. Ako bi iz blagovaligta nestajale stvari, bili su du2ni o tome obavijestiti poglavara. Kad bi se gtogod izgubilo, poglavar bi mladi6e pozivao na odgovornost, pokarao ih, a u tetim prigodama i otpugtao.386

Jednoga od druinara poglavar bi odredio za skrb nad kuhinjskim posudem. Pomno je pratio da po vlastitu uvidu na to mjesto rasporedi najprikladnijega i najzauzetijega.387

7. Odgovornost za povjerene sluibe

Kad bi poglavar povjeravao odabranom dru2beniku neku od sluIbi, dotitnomu je isticao va2nost njegove shabe, dobrobit koja od nje proizlazi za zajednicu i Pustinju to potrebu njena savjesnog izvrgavanja. Poglavar je sve sluThe pomno uskladivao. Redovito bi okupljao oko sebe du2nosnike i radnike. Svaku bi veer sabrao druIinu i u dogovoru s njom odredivao koji 6e od njih sutradan poi na koju stranu, na koji posao ili za koju potrebu. Poglavar je, naime, bio du2an znati kamo tko ide, zagto ide i gto je komu potrebno.

iduae ve6eri, tj. nakon zavrgetka posla, opet je sazivao svu dru2inu i svaki je clan pred starjeginom obrazlagao pospjegnost ill pak nedogotovljenost svoga rada, kao. i potrebe gto ih uvidi u svom poslu ili mjestu gdje se nalazio.388

388 Usp. Ibid. Poglavlje XIII - f, str. 97s. 387 Usp. Ibid. Poglavlje XIII - g, str. 97s. 388 Usp. Ibid. Poglavlje XIII - h, str. 97s.

204

III. ODGOJ VLASTITOG PODMLATKA

Blatadd misnici brinuli su se da uvijek imaju pripravnika za svoj stakI. Obi6no su ti kandidati bili misnikovi rodaci iii su dogli iz njihovih zavi.6ajnih sela, Iupa iii kraja.

1. Trajna briga za podmladak

Mnogi misnici pustinje Blaca u nju dodoge kao malahna djeca. Tu su se odgajali u pravome krkanskom duhu i uz svoje su rodake iii susjede zavoljeli pustinjadd sve6eniaci divot. Kad su im odobravali polazak, njihovi su roditelji gajili nadu da 6e to biti nabolji 2ivotni korak njihove djece. U najve6em broju pristupnika bijage to opravdana nada. Medu dokumentima, koji mogu pojasniti kako se to dogadalo, pronadoh jedan zapis o odlasku trogodignjeg dje6aka Antuna, sina Ivana Katugiaa -kneza, u pustinju Dra6eva Luka. Jer ne nadoh takav zapis u Blataadm spisima, donosim ovaj - u suvremenoj jezRnoj transkripciji - koji nam otkriva nastojanja oko osiguranja misni6kog podmlatka u bra6kim pustinjama:

»U 2upi Zveeanjskoj na dan 19. kolovoza 1792.

Ja, nize potpisani zupnik, svjedoeim u prilog gospodina kneza Jurja Katugiea i Ane Boiie, zakonitih supruinika. Na danagnji dan je isti knez Juraj odlueio otioi odavde na otok Brae i vodi sa sobom svoje maleno dijete, to jest Antuna, svoga najmladega sina, koji ima malo vise od tri godine. Kani ga predati ninogopogto-vanomu gospodinu don Stjepanu Katugieu, bratu istoga kneza Jure s nakanom da 2ivi pod njegovim vodstvom a

205

tako i ostalih redovnika u manastiru pustinje od Murvice. 2elja je njegova da dijete bude ondje na nauku kod svoga strica i da stanovitom odlukom imenovanih roditelja i s njihovim blagoslovom ostane u istom samostanu, i ako bi se u svoje vrijeme ielio zarediti, a to je njihova ielja, da povele svoj stan zauvijek uz ono mjesto, gdje je reeeni don Stipe od svoje strane, i na ime tamognjih redovnika, obeeao po njihovoj volji i odluci da óe imati pomnju nad djetetom i, ako postane misnikom, upisat Ce mu ondje Patrimonij, kako sam razumio od reCenih roditelja istoga djeteta. Potvrctujem da je istinito njihovo govorenje i naum.

Ja, Don Miho Martie, iupnik od Zveeanja, potvrctujem.«389

Neki od djeaka koji dodoge u Pustinje bijahu dostatno opremljeni. Bilo je i onih koji dolaIahu iz siromagnih obitelji. Neki ne imahu pravoga sve6enin9 zvanja i dadoge se jedino iz nevolje i siromagtva zarediti.3 Siromagne su djeake misnici Pustinje dogovorno, u duhu Pravilnika, odgajali o svom trogku. Ovako je, naime, glasila odredba:

»Redovnici Oe u dogovoru odgajati jednoga iii dvojicu siromagnih dje6alca. Ti djeCaci ee uredivati crkvu i paziti na njen izgled. Kada bi ti djeeaci pokazali znakove da su sposobni i da iele biti misnici, i Ltome jasno o6itovali to ielju, tada ih redovnici moraju ueiti u

383 Zapisnik u: MDZ. Transliteracija na str. 110. Nakana Antunovih roditelja bijage da se dijete posveti misni§tvu u pustinji *ako ga ne bi boija srioa na druge strane zazvala“, Svjedoeanstvo lupnika don .Frane Martioa, kurata od Zveoanja, od 10. kolovoza 1804. god., Ibid. Antun je pridruien pustinji 24. kolovoza 1802. godine. Po zavrienim propisanim ispitima bija§e obuoen za kierika. Zavraiv§1 teolaki nauk, i nakon ito je ispitan po ravnatelju Pustinje I posebno od strica Stjepana, bi zareden za misnika Pustinje.

333 Usp. MIL, str. 31.

206

eitanju, pisanju i u svemu gto se trail i oeekuje od jednoga sveeenika. Kad ne bi bilo tko bi ih vrsno mogao poueavati, moraju takvoga djeeaka redovnici sporazumno poslati u druge gkole i platiti ubitelja, opskrbljujuai kandidata potrebnom odjeeom, knjigama i svim ostalim. A za redenje neka im zabiljeie Patrimonij od dobara Crkve ove Skupgtine pod naslov: »za sluibu ove Crkve«, s duinogou, da ee do kraja svog iivota ostati u Pustinji i uvijek nastojati da budu na njenu dobrobit vise negr budu u raspolaganju svojim osobnim dobrima.« 91

2. Razlozi pomanjkanja pustinjaokih kandidata

U razliatim razdobljima povijesti pustinje Blaca uodjiv je manjak kandidata za misnike u Pustinji. Vjerojatno zbog toga gto je taj stale2 ovisio vise o rodovskoj negoli o op& crkvenoj usmjerenosti. Zelim rea da se nastojalo podia misnike iz loze i korijena 2ivuah misnika, a za to nije bilo uvijek dovoljno odugevljenja, mladenadce velikodugnosti niti roditeljskog razumijevanja. U Poljicima i makarskom primorju susretao se ipak drugi lik sve6enika od ovoga 6to ivljase kao pustinjak na Bratu.

Ne smije se zanemariti niti podatak da su se mnogi misnici i pripravnici >poslije vigegodignjeg boravka u Pustinji vra6ali iii se odaleavali na druge strane«. Razlog tomu bijage kakva zajednidca potreba, du2nost iii 2elja da se vrate u zavi6aj. Neki nisu pokazivali dostatno znakova za pustinjadd Iivot pa im zajednica nije odobrila ostanak u zajednici, a drugi

391 IP, Poglavlje VI, str. 94.

207

se pak nisu mogli priviknuti Pustinji i njezinu iivotu ili im se to ne bi mililo Iivjeti.392

Gledano sa stajaligta samih pustinjaka, pomanjkanje kandidata za misnike u Pustinji mole se ovako protumaiti:

a) Potrebe vremena i crkveni zakoni postavljali su sve veee naglaske i zahtjeve da sveeenielci kandidati proctu velike i dugotrajne gkole, a to je iziskivalo velike trogkove.

b) Ponestalo je pravog duha i pogtivanja sveeenika, koji su u prija:snjim vremenima vladali i poticajno djelovali na sve staleie u drugtvu.

c) Duh vremena nije39bio sklon odgoju i spremanju sveeeniekih kandidata.

3. Uvjeti redenja u pustinji Blaca

Nije svaki kandidat, koji bi iskazao 2elju za sve6eniadm zvanjem, bio promaknut u misnika. Osim izriate kandidatove elje za 2ivotom u Pustinji, bijahu mu postavljeni i uvjeti koji

vrijede za sve kandidate za sve6enigtvo u KatolRkoj crkvi. Navodim one uvjete 6to se izriato spominju u dokumentima pustinje Blaca:

a) Da je postojan u dobru, tj. da je dobrih nagnuCa i radigan, b) da je usvojio uravnoteienost uma i srca, tj. da je

intelektualno i moralno na visini, c) da je eovjek posvemagnje poslugnosti,

d) da osjeaa ljubav prema Pustinji, e) da je poueljiv i otvoren poticajima Duha,

" MIL, str. 74: oNe budue imali Ijubavi za stan i skromno 2ivljenje Pustinje, volige biti u svietu i svjetovno 2ivjeti.« Usp. Ibid., str. 5.

393 Usp. MIL, str. 63.

208

f) da je 6ovjek pouzdan u BoIju providnost, g) da je utjelovio u svoj Evot krepost poniznosti i da je

dobrodugan.394

IV. MISLI IZ POSUVREMENJENIH PRAVILNIKA

Svakom poglavaru Pustinje bijae na srcu dobrobit Pustinje. Bilo ju je mogu6e ostvarivati uz odgovaraju6a posuvremenjenja Pravilnika, a da pritom Pustinja ne izgubi ni§ta od svoje svrhe koju su joj dali utemeljitelji i da se ne pretrgne nasljedstvo sve6enika druinara.

Pravilnik sastavljen g. 1726. skupio je i predstavio pustinjeki Iivot u pustinji Blaca kroz gotovo dva prethodna stolje6a. Buduci da su se mijenjale prilike u svijetu i okolnosti Iivota, moralo je i u sadr2aju Pravilnika pustinje Blaca dod do preinaka i prilagodbi novim prilikama i zahtjevima suvremenog 2ivota, ali da se ne izgubi izvornost Pustinje.

1. Posuvremenjeno Pravilo iz 1875. godine

Prvi zahvat na posuvremenjenju Pravilnika pustinje Blaca udnio je sveeenik don Nikola Milkevi6 - st., upravitelj Pustinje i du6obranik izloene kapelanije Blaca. U&nio je to 1875. godine i svoj rad obrazio2io ovako:

»Stari Pravilnik ostaje i dalje na snazi, ukoliko dopugtaju danagnje okolnosti da se ravna po njemu ova udruiba svjetovnih sveeenika. Nego buduei da su

37m-Usp. Dopis »Reverendissimo ordinariato Vescovileg4, Matije Kraljioa, Upravitelja Pustinje, napisanog u Blacima, 10. listopada 1855, u: MDS.

209

vremena danas sasvim drukeija i udruiba se ne moie strogo driati starog naeina, potrebno je da se u pravilniku dodaju one ustanove, koje se mogu slagati s danagnjim okolnostima i koje Ce podupirati opstanak ove pustinjaeke udruibe.«395

Taj don Nikolin zahvat bijage potaknut iz pastoralnih razloga i radi preinake Pustinje u Izlo'±enu kapelaniju. Tada posuvremenjeni Pravilnik, s Dodatkom, kao njegovim novim oblikom, i sadrajem image 15 poglavlja (danaka). S lako6om se zapaIaju idejni pomaci kojima on obiluje:

a) Pustinja je prema njemu predstavljena kao udruIba svjetovnih sveeenika, a druiinari laici se ne spominju.

b) Izabrani poglavar mora biti priznat i potvrden od hvarskog biskupa. Pri izboru upravitelja istaknuta je prednost starijeg sveCenika i onoga koji je due vrijeme proboravio u Pustinji.

c) Upravitelj Pustinje ujedno je i Iupnik dugobrilnieke postaje.

d) Za primanje u kandidaturu za dru2inara Pustinje trebalo je pribaviti dopugtenje hvarskog Ordinarija.

e) Svim druiinarima stavljeno je na srce da upravitelju Pustinje pomaiu savjesnim vrgenjem duinosti, ne samo onih koje se ticahu samostanskoga iivota nego i onih koje je zahtijevala suradnja u dugobri2nigtvu.

f) Misnici Pustinje mogli su po odredbi Ordinarija preuzeti i neku sluibu dugobriinigtva izvan Pustinje. Tada imahu pravo boraviti izvan Pustinje, ali ona ne image nikakve obveze glede njihova uzdriavanja. Ipak bi ti sveeenici

395 Usp. Dodatak, sastavijen u pustinji Blaca g. 1875, a priloien uz Pravilnik uprave Pustinje Blaca (samostana-Udruibe svjetovnih Syeeenika) na Braou, sa Dodatkom, tiskanom u Blacima 1907. godine, usp. PSZ, str. 13 - 17.

210

morali izreei starim Pravilnikom odrectene Mise za pokojne elanove Pustinje.

g) Ostalo je u cijeni pogtivanje slobode-boravka u Pustinji iii izlaska iz nje. Svaki je, naime, pridruieni sveeenik u svako doba mogao oda iz Pustinje, tj. napustiti pustinjaeld stale2. Kad bi se taj opet 2elio vratiti, morao bi prolaziti vrijeme k-ugnje kao kod prvog pridrufivanja.

h) Onaj misnik koji bi neko vrijeme 2ivio izvan Pustinje zbog svojih osobnih potreba i nakana, imao je pravo povratka u Pustinju. U njoj je uvijek imao svoj stan, hranu i opskrbu. Ali, po povratku je morao od steeenog dobitka i prihoda dobivenih za sluibu dati najmanje dva dijela u korist Pustinje.

i) Posebno je istaknuta obveza da svi misnici napigu svoje oporuke koje se sad3rAajem nisu smjele protiviti interesima i probicima Pustinje.

2. Pokuiaj obnove 1897. godine.

Pravilnik kojeg sam ovdje predodo pripremio je don Nikola Mili6evk 1897. godine. Buduci da je Ielio oteti zaboravu izvorni njegov sadr2aj, o6utio je i potrebu da mu pridoda suvremeniji oblik i prilikama prilagoden sadr2aj. Ovako, naime, u posuvremenjenome jeziku glasi njegovo obrazlo2enje:

»Pustinjaeke Skupgtine ne mogu opstojati toeno po starom Pravilniku, jer su okolnosti vremena sasvim drukeije. Ipak mogu ostati uz slijedeee dodatke i dopune (»pravila«), ako bi ih priznao i potvrdio dijecezanski

3z6 Ibid., Poglavlje 13, str. 17.

211

biskup, jer samo po njemu mogu imati zakonitu vrijednost i primjenu.«397

Tada zamigljeni Pravilnik predvidio je 20 poglavlja. Novije misli u odnosu prema onima iz prethodnih Pravilnika su ove:

a) Saslugavgi tnigljenje sveoenika Pustinje, biskup postavlja njezina upravitelja i dugobri2nika.

b) Svaki druIinar mora poznavati, pogtivati i opsluEvati sve toeke Pravilnika.

c) Svaki sveeenik - druiinar mora imati »svoj pristojan stan i sobu«.

d) Nikoga se ne moie iskljuelvati iz zajednice bez biskupova znanja.

e) Za vrijeme sluibe izvan Pustinje misnik mora cijelu plaeu davati u korist Pustinje, na ruke vladara.

t) Svi koji se nalaze u Pustinji obvezni su obdfiavati sve duinosti i sudjelovati u svim toelama zajedniekog 2ivota; nalaie se obveza pokapanja mrtvih »uz kosti predgasnika pustinjalca«.398

g) Sve zajednieke molitve obavijaju se u crkvi, a veeemja krunica sa svim ukueanima i poslugom u ku6i.

Svoja razmigljanja, pismeno oatovana, don Nikola nije mogao provesti u 2ivot. Pustinja je ostajala bez podmlatka i tinjala do smrti njegova nasljednika.

Nije shvatljivo zagto to preinake i razmigljanja nije niti on sam shvatio kao neophodne. Dogodilo se, naime, da je u PRAVILNIKU UPRAVE PUSTINJE BLACA tiskanom 1907.

397 Usp. MIL, str. 75. Ibid., Poglavlje 17, str. 77.

212

godine, samo na nekim mjestima dotjerao tekst ovdje pretresane IZJAVE PRAVILNIKA objavljene 1897. godine, ne uzimajuci pritom u obzir svoj DODATAK iz 1875. g. niti PRAVILA priloIena IZJAVI PRAVILNIKA koju objavi ve6 re6ene 1897. godine.

Tako 6e Pravilnik iz g. 1726. trajno obnavljati u mislima njegovih 6itatelja ideal izvornog i duhovno sna'nog pustinjaka pustinje Blaca i podsje6ati na one koji se po njemu posveti6e. Povijesne zbilje, naime, snagom BoIjih zahva&nja, jade su od sile vremena, a silnice duha nadmaguju okvire prostora, vremena i ljudskih snatrenja.

213

Popis misnika pridru2enih pustinji Blaca

Zbog poiara koji unigti arhiv Pustinje nije moguee donijeti kompletan popis misnika pustinje Blaca. Donosim po abecednom redu imena onih koji se nahode na dostupnim dokumentima. Istaknutije su obiljeiene Starjegine Pustinje: 1. Don Ante Alfirevie, iz Ostrvice, starjegina od 1676. do

1704. Umro je 1704. g.

2. Don Marko Bartulovi6-Povi6, umro 1781.

3. Don Juraj Braovi6, iz Jesenica u Poljicima. Dogao u Pustinju 1788. Odatle otigao, na zahtjev starjegine don Jurja Puari6a, 1800. godine.

4. Don Pavao Buljevid, iz Obrgja na Bra6u. Kao djeak uzet u Pustinju i to gkolovan. Spominje se kao starjegina od 1665. do 1676. Umro je 18. rujna 1676. g.

5. Don Mijo Bujevi6, po 2enskoj lozi iz plemena Nema6a na makarskom podruZju. Latinskog je obreda. Otigao za 2upnika u NereIig6a. Spominje se kao sudrug 1736. godine.

6. Don Petar Cukoevi6, iz Poljica, 2ivio u Pustinji u prvoj polovici sedamnaestog stolje6a.

7. Don Juraj DragMevi6, iz Poljica, spominje se kao sudrug don Grgura Martinovi6a u razdoblju od 1604. do 1621.

g.

8. Don Juraj Ilijid, iz Du6a. Uz prekide upravljao Pustinjom od 1615. do 1631. g.

9. Don Lukal(a§telan, iz Ostrvice. Doveo ga u Pustinju kao misnika starjegina don Juraj Puark, 1804. godine. Bijage starjeginom od 1826. do 1841. Umro je 28. olujka 1841.

214

10. Don Nikola Kagtelan, iz Ostrvice, ne6ak don Luke Kagtelana koji ga je za svoga vladanja pridrulio Pustinji. Skolovao se kod strica don Luke u Pustinji i u sjemenigtu Priko kod Omiga. Umro je 1831.

11. Don Jakov Koa6 - Banovi6, iz Podgore. Doveo ga 1802. godine, po izgnanstvu don Jurja Braovka, starjegina don Juraj Puark.

12. Don Jerko Kova6evk, sin Marka Kovaevia'a i Kate r. Skarica, roden 25. rujna 1857. u Krugevu. Misnik od 1881. g. Napustio Pustinju i umro u Katunima 11. X. 1945.

13. Don Matej Kraljie, iz Cicala u Poljicima. Dode u Blaca iz pustinje Draeva Luka po odredbi hvarskog biskupa. Starjeginom bi od 1841. do 1862. Prvi je dugobranik Izlo2ene kapelanije Blaca osnovane 28. veljae 1858. Umro je 3. rujna 1862.

14. Don Matej Linarevk; spominje se kao dru2inar pustinje Blaca u prvoj polovici osamnaestog stolje6a. Umro je 16. travnja 1734.

15. Don Marko Lukaevk, iz Poljica; spominje se u Pustinji od 1760. Umro je 29. sije&ija 1804.

16. Don Jozo Lunjevk, iz Podgore. Doveo ga kao misnika u Pustinju godine 1801, po smrti don Marka Luka'6evka, starjegina don Juraj Puark.

17. Don Grgur Martinovic, iz Zve6anja, kao starjegina Pustinje spominje se, uz prekide, od 1588. do 1621. godine.

18. Don Juraj Martinovie, iz Zve&nja, spominje se kao sudrug don Grgura Martinovka i s prekidima je starjegina od 1610. do 1631. godine.

215

19. Don Matej Martinovi6, stariji, iz Poljica, starjegina u razdoblju od 1631. do 1665. Umro je 22. o2ujka 1665.

20. Don Juraj Matuli6. Bijage utitelj novaka u pustinji Blaca. Budu6i da je on istumaao don Frani Nem6,6u sva poglavlja Pravilnika, predmnijevam da je 2ivio u Pustinji u razdoblju od 1650. do 1700.

21. Don Anton Milicevic, iz Orniga; roden 1867, a reden 1889. Vige bogoslovne nauke zavrgio je doktoratom u Be6u. Nakon kratkog boravka u Pustinji imenovan nad2upnikom u Nere2ikima.

22. Don Nikola Milicevic, stariji. Sin +Antona Mili6evi6a i Mande r. Pavigi6. Roden je 26. travnja 1846. u Zve6anju a zareden 2. svibnja 1869. Starjegina je od 1869. pa do svoje smrti, 23. svibnja 1923.

23. Don Nikola Milicevic, mladi. Sin Mate Milis6evi6a i Rule r. Kova&vi6. Roden je 6. lipnja 1887. u Zve&nju. Misnik od 1910. godine. Posljednji je starjegina i misnik pustinje Blaca. Upravljao je od 1923. do svoje smrti, 3. lipnja 1963.

24. Don Tadija Milicevic, iz Zveanja. Starjegin.a od 1862. do 2. svibnja 1869. Umro je 2. kolovoza 1871.

25. Don Matej Milunovi6, iz Poljica, 2ivio u Pustinji u prvoj polovici sedamnaestog stolje6a.

26. Don Pavao Milunovi6, iz Poljica. Umro je 25. o2ujka 1685.

27. Don Ante Nem&6, stariji, iz Velog Brda. Sinovac je starjegine don Marka Nern6i6a. Kad je don Marko fiziai oslabio, u svim ga je vanjskim poslovima zamjenjivao don Ante Nema6. Ovaj je na draThi u Veneciji, 19. svibnja 1749, kupio oduzeta dobra Pustinje. Umro je 4. svibnja 1760.

216

28. Don Ante Nemde, xnladi, roden 23. sije&tja 1731, a zareden u Hvaru 1756. Spominje se kao starjegina od 1765. do 1772. Umro je 1772. godine.

29. Don Frane Nem6i.e, iz Velog Brda. Dogao u Pustinju 1693, a zareden u Hvaru 1699. Ne6ak je don Jurja Nem616a. Starjegina je od 1704. do 1747. Umro je 11. kolovoza 1747.

30. Don Marko Nerneld, iz Velog Brda, brat don Frane Nem6i6a. Dogao u Pustinju 1692, a zareden u Hvaru 1703. Starjegina je od 1704. od 1765. Umro je 25. svibnja 1765.

31. Don Ivan Nemdid, iz Velog Brda. Roden je 16. lipnja 1746, a zareden po latinskom obredu u Makarskoj 1769. godine. Premda bijage prvi latinag u Pustinji, dobro je poznavao glagoljicu. Starjegina je od 1772. do 1800. Umro je u Bolu 28. rujna 1800, a sahranjen je u Blacima.

32. Don Juraj Nemeq6, rodom iz Velog Brda iznad Makarske. Prvi je iz roda Nernka (i ne PoljkaninY u pustinji Blaca. Umro je 21. studenoga 1699.

33. Don Marko Nemdid, iz Velog Brda. Dogao je u Pustinju 1692, a zareden 1703. Starjegina je Pustinje od 1747. do svoje smrti 25. svibnja 1765.

34. Don Matej Pletikosi6, iz Poljica. Umro je 7. lipnja 1781.

35. Don Marko Povi6, rodak don Ivana Nem&6a. Spominje se u razdoblju od 1780. do 1790, a odlazi iz Pustinje po redenju don Jurja Puarka.

36. Don juraj Puarid, iz Velog Brda, n&ak don Ivana Nema6a, zareden u Hvaru 1792. uz Patrimonij pustinjskih zemalja. Starjegina je od 1800. do 1826. Umro je 2. srpnja 1826 u Makarskoj i pokopan je na mjesnom groblju.

217

37. Don Juraj Radevenji6, umro 7. lipnja 1730.

38. Don Marko Rudanovi6, iz Poljica, 2ivio u Pustinji u prvoj polovici sedamnaestog stolje6a.

39. Don Grgur Sajkovi6, iz Poljica, Iivio u Pustinji u prvoj polovici sedamnaestog stolje6a.

40. Don Marko Stank, otpugten iz Pustinje 3. kolovoza 1752.

41. Don Pavao Simunovic, iz Poljica, umro 22. o2ujka 1685.

42. Don Tadija Sorelic, misnik Pustinje u prvoj polovici osamnaestog stolje&., umro 14. lipnja 1741.

43. Don Matej Tomagevi6, iz Du6a. Spominje se kao sudrug don Grgura Martinovi6a 1604. godine.

44. Don Petar VitaEe, iz Poljica. Spominje se kao podnosilac molbe za utemeljenje pustinje Blaca i prvi je njezin poglavar. Umro je oko 1600.

45. Don Marko Vodanovi6, iz Poljica; sudrug don Grgura Martinovi6a. Na sasluganju o biskupskom pohodu 1609. g. potpisao se kao i svi drugi misnici poljiticom.

46. Don juraj Zaljanovi6, iz Poljica, Iivi u Pustinji poetkom osamnaestog stolje6a (o biskupskom pohodu 1702).

47. Don Marko 2uljevi6, iz Poljica. Pridruio ga Pustinji starjegina don Luka Kagtelan (1826-1841). Otigao iz Pustinje 1869, prema dogovOru hvarskog i splitskog biskupa, a u zamjenu za klerika Nikolu MilMevi6a iz Poljica. Umro je 1833.

218

ZakijuOak

Na srednjedalmatinskim otocima hrvatske obale Jadranskog mora bilo je ve6 u IV. stolje6u, prema svjedo6anstvu sv. Jeronima, spilja i naseobina pustinjaka i pustinjakinja. Bili su to krkani koji su u pustinji, daleko od buke svijeta i ljudske znataelje, nakanili Bogu posvetiti svoj Iivot. Svrha takva 2ivota sastojala se u nasljedovanju Isusa Krista, siromagnog i odva2nog pobjednika u borbi s davlom - neprijateljem 6ovjekove vje6ne sre6e.

Kad su na tlo poljiace provincije, u splitskoj nadbiskupiji, u XV. stolje6u prodrli Turci plja6kajua narod i odvodea ga u ropstvo, narod se razbjeIao na obliInje otoke. S narodom su krenuli i njegovi duhovni pastiri. Bili su to sve6enici glagoljagi. Neki su se sklonili u Iupne ku& i pomagali u dugobranigtvu, a neki potraIige zaklonigte u spiljama gdje su po uzoru na drevne pustinjake provodili pustinja6ki Iivot. Nije isklju6eno da su, jer bijahu jake glagoljagke svijesti, ve6 i prije Iivjeli u manjim sve6eni6lcim bratstvima tako svojstvenim za poljidcu pokrajinu i glagoljagko sve&nstvo op6enito.

Mogu6e je da su se ovi pustinjaci, prodahnuti idealom krkanskog monaha pustinjaka iz treeg i 6etvrtog stolje6a i Jeronimovih suvremenika, poveli njihovim primjerom. Nije isklju6eno da su i Zmajeva spilja, spilja u Draevoj Luci i Ljubitovica, oko koje se oblikovala pustinja Blaca, bile boravigte pustinjaka u razdobljima koja prethode utemeljenju pustinja po glagoljagima iz Poljica. Ono 6to ih obilje2uje u vremenu njihova osnutka i trajanja jest cinjenica da se razlikuju: a) od bratovgtina koje su nicale unutar Iupnih zajednica ill svjetovnih stalegkih ill strukovnih udru2enja;

219

b) od pustinjaka remeta - Cuvara samotnih otoddh crkvica i c) od samozvanih redovnika iii po Crkvi priznatih pustinja&ih zajednica u kojima su 2ivjeli redovnici potaknuti nadahnu6em Regule sv. Franje Asigkoga. Ovi su pustinjaci spona s onima koje je u petnaestom stolje6u fra Jakov Pavone objedinio u jedinstvenu Kongregaciju pustinjaka u Dalmaciji, sastavivgi za njih jedinstveno Pravilo koje je Sveta Stolica odobrila.

Jedinstveno "naselje" monaha pustinjaka, sve6enika i svjetovnjaka, a zatim i 2ena, savilo se oko seta Murvice, na zapadnom dijelu otoka BraCa. Od njihovih je spilja - samostana, crkvica, biblioteka, umjetnina i dragocjenosti - sa26uvano vrlo malo. Na samim lokalitetima ostadoge gole zidine bez krova, oskvrnute kapele i grobnice pustinjaka. Od cvatu6e proglosti sa6uvani su na raznim mjestima pojedini dislocirani liturgijski predmeti iii umjetniace slike.

Njihovu duhovnost, kao izvorni i reprezentativni prinos crkvenoj i kulturnoj bagtini Hrvata i katolManstvu uop6e, najbolje predoe'uju pravilnici po kojima su uredivali svoj Iivot. Tako su od propadanja sauvani pravilnici po kojima su se ravnale zajednice pustinjaka u pustinji Draeva Luka i u Blacima, to pravilo Ienske pustinje Duti6. Budu6i da su sva tri pravila idejno podudarna, s razlikama koje su svojstvene mugkim iii 'Z'enskim pustinjama, obradio sam Pravilnik po kojem se ravnala pustinja6ka obitelj u pustinji Blaca.

Prvi su se sve6enici PoljiZani, don Grgur Martinovi6 i don Petar Toma3evi6, u spilji Ljubitovici koja se nalazila na dr2avnom zemljigtu, nastanili jog 1550. godine. Njihovu je nazoe'nost zakrilio don Juraj Drivodilic, nadpop blued kad je radi njih, godine 1955, zatra2io, dobio i predao im spilju i okolne zemlje. Time 6e omoguati 2ivot sve6enicima i pustinjacima laicima u pustinji Blaca. Crkveno-pravno ce

220

pustinja Blaca biti utemeljena posebnom odredbom hvarskog biskupa tek 1588. godine.

Arhitektonski, a i u inventaru, sauvana je u tolikoj mjeri da mole poshiti kao uzorak ostalih pustinja. Najmlada je po nastanku. Frogla je lava vatru koja je 1724. godine unigtila velik dio pismene bagtine i kulturnih dragocjenosti, osobito glagoljskih misala, lekcionara, brevijara i obrednika koji su bili ispisani poljiacom (hrvatskom 6irilicom). U taj pokIad pripadaju i one liturgijske knjige gto su se u petnaestom stolje6u virile medu glagoljagima i pukom, a bijahu pisane suvremenim govornim jezikom i latinicom. Mle'eani su ih podrugljivo nazivali 46avetima«, tj. knjigama kava, robova. Ali, takve knjige nije odobravala Kongregacija za girenje vjere, jer se za potrebe hrvatskoga narodnog jezika u liturgiji skrbila tiskanjem knjiga glagoljskim pismenima.

Pustinjaci u Blacima su s ponosom isticali da su »ilirsld«, tj. hrvatski sve6enici, glagoljagi. To su na poseban man isticali kad su na zapisnike sro6ene latinskim iii talijanskim jezikom, hrvatskim pismom polji6icom upisivali svoje osobne podatke. Bijage im osobito zadovoljstvo gto supu6anstvu okolnih zaselaka mogli na narodnom jeziku tumaMi sveta evandelja i istine katollace vjere.

Iz naana njihova Iivota i rada razabire se nekoliko osobitosti koje su nepobitan dokaz njihove samobitnosti i obiljeIja kojima obogguju povijest krg6anske duhovnosti:

1. Pravilo po kojem su se ravnali u mnogome je podudarno s Pravilom sv. Augustin. Gledom na opseg, sadr2i. 13 poglavlja, dok se Augustinovo sastoji od 12 poglavlja. jedno i drugo pravilo zasnovano je prema uzorku Pracrkve: »Nijedan od njih nije svojim zvao nigta od onoga gto je imao, nego im sve bijage zajedni6ko« (Dj 4, 32). Iz tog

221

korijena razvilo se stablo sIMnih misaonih grana: s ljubavlju se posvetiti monagkom ivotu, Iivjeti u milosti provode6i sakramentalni divot, njegovati medusobno bratsko ophodenje i krMan.sko pragtanje, odgovorno uvati i prOmicati zajedni6ka dobra, odredivati slune na dobrobit zajednice, 2ivjeti u poslugnosti prema crkvenim i svjetovnim poglavarima, gajiti ljubav kao teologku krepost, jer ona pokreee sve djelatnosti i nadahnjuje zdrave meduljudske odnose.

Istina, u Blacima se 6uti i narodna predaja polji&oga svi-jeta koji je imao duboku rodovsku i plemensku svijest zajed-nigtva gto je uz evandeosko nadahnu6e imalo svoju kodifika-ciju u knjizi vlastitih predaja i zakona, tzv. »Pollielcom Statutuo, koji je bio odraz prizivanja na pripadnost rodu i zajednigtvu.

Dokumenti spominju da se zajednica ovih pustinjaka ravnala prema »Reguli sv. Petra«, prema »Reguli sv. Pavla« i »Reguli sv. Jeronima«. No to su samo nazivi koji izrMu te2nje pustinjaka u pustinji Blaca, gto su nikle na biblijskome tlu ill u predaji i spisima crkvenih nau&telja 3. i 4. stolje6a.

2. Po uzoru na sv. Antuna, sv. Pavla pustinjaka, sv. Jeronima i sv. Benedikta, a i nasljedujuci svece svojega vremena, sv. Vinka Paulskog i sv. Kamila de Lelija, provodili su neporcZan i uzoran zivot. Tako su u svojoj Pustinji uspjeli nasljedovati svoje uzore po kojima im se Krist priblizi, da je kroniar zabiljelio kako >>obnavljaju neko6 divnu povijesnu sliku monagkog Iivota«.

Nisu pripadali niti jednom Redu, a u duhovnom su po-gledu bili podlolni hvarskom biskupu. Ni zavjete nisu polaga-Ii. No, saditaje evandeoskih savjeta: poslugnost, isto6u i unu-tarnju nenavezanost na materijalna dobra, uznastojali su tako provoditi da ih taj vid Iivota ne razlikuje od ostalih redovnika Katolitke crkve. Svoj um nisu posve6ivali spekulativnoj

222

teologiji, ve6 su svoj Iivot upotpunjavali poboInostima i stjecanjem moralnih vrlina. U tome su djeca svoga vremena.

3. 2ivjeli su od rada vlastitih ruku, pretvarajua krgno tlo u plodne zemlje. Brojne posjede stekli su marljivog6u, gtedljivoku i odricanjem. Pivot molitve proIeli su posted sve dane posta gto ih odredi Crkva to sve dane u adventu.

4. Odlikovali su se pobo2noku prema Majci Bo2joj. Na poseban se man njegovao »Oficij Neoskvrnjenog Za6e6a BlaIene Djevice Marije« i molitva krunice. Casoslov su molili, a na svetkovine ga i pjevali zajedni6ki u kapeli Pustinje.

5. Premda je Pravilnik jasno odredivao smjernice zajedniacom Iivotu, ipak nije bio okvir u kojem bi se gugila sloboda svakoga pojedinog dridinara. Osobito je to vidljivo u danim pogodnostima raspolaganja c:•evinom, dobivenom nagradom i pogodnoku odlaska u pohode rodnome kraju iii po potrebi u koje drugo mjesto. Uz prethodnu zamolbu i dopugtenje starjegine, svaki je druinar mogao izbivati do mjesec dana.

6. Pustinjaci u Dra6evoj Luci i u pustinji Blaca svoga su starjeginu slobodno birali. Hvarski biskup je samo potvrdivao njihov tajni i slobodno provedeni izbor. U razdobljima kada se nije mogao obaviti kanonski izbor Ordinarijat u Hvaru odredio je zakonitog poglavara Pustinje. Iznimka bijage pustinja Silvio (od 17. st.) gdje je poglavara postavljao nad2upnik u NereEkima, o kome je poglavar bio u svemu ovisan.

7. Rado bi pru2ali utoagte namjernicima i podvorili ih po krg6anskom obi6aju. U razdobljima nestagica i nerodnih godina nadarili bi najpotrebnije iz puka onim dobrima koja su

223

imali i od kojih su, u ime krg6anske ljubavi, mogli darivati i dijeliti prema mogu6nostima i potrebama.

8. Odje6om se nisu razlikovali od svjetovnoga ldera.

9. Bilo im je 'zabranjeno baviti se poslom neprimjerenim sve6eni6kom staleIu.

10. Podrnladak su nastojali osigurati s rodnih ognjigta. Tako se znalo dogadati da su dovodili i malahnu djecu s naka-nom da zavole pustinja6ki na6in ivota i tako ostanu u Pusti-nji. Vodila ih je misao kako 6e takvi odgajanici lake prionuti uz ideal pustinjagtva i zaljubiti se u ono gto vide da njihovi ro-ctaci s odugevljenjem i gorljivo u 2ivotu ostvaruju. Uz njih ce se, naime, i sami posvetiti mislima, brigama i naporima koji na evandeosldm temeljima daju izvrsne duhovne plodove. U nji-hovoj je svijesti 2ivjela misao da 6e identitet pustinja6kog pozi-va ti dje6aci lake ozbiljiti ako ih uza divot u Pustinji ne veu samo gorljivost i ljubav, nego ako su i krvlju vezani uz pusti-njake koji tu Eve i koji su tu imali vjenaligte za vje6ni Iivot.

11. Osobita se pozornost pridavala bolesnim i nemo6nim 61anovima pustinjaace obitelji. A pijetet prema pokojnim 61anovima sve6eni6ke zadruge, protkan obi6ajima pu6ke pobo2nosti u Poljicima, odsijeva evandeoskom nadom i svjedo& nepokolebivu vjeru u uskrsnu6e tijela.

12. Resila ih je ljubav prema knjizi. Skupljali su ih i velebna im biblioteka bijage vrelo znanja i novih spoznaja po kojima su usmjeravali zivot. Osobito su zna6ajne one stranice koje su svjedokom utjelovljivanja krg6anskih istina na narodnome jeziku i osebujnom pismu Povlasticu njegovanja narodnog jezika u bogosluju gajili su u skladu sveukupne glagoljagke bagtine u hrvatskome narodu. Zamjetno je kako su, premda podrijetlom iz jednog kraja, imali

224

giroko srce i otvorenu dugu za nove spoznaje i prilagodbu okolnostima i prilikama vremena.

13. Iz ljubavi prema spasenju dugs dijelili su sakramente ljudima obli2njih zaselaka, gto je znalo izazvati gnjev nereEgkih Iupnika zbog povrede jurisdikcije. Opravdanost njihova rada potkrijepila je uspostava pustinje Blaca u Izlo2enu kapelaniju, a poglavar Pustinje bijage njezin dugobranik. No, i Pustinja i Kapelanija zamrle su smr6u don Nikole Milf6evka, 3.lipnja 1963. godine.

U zbiru ovih '6injenica pustinja Blaca se kao svojevrstan duhovni i kulturni svjedok evandeoskog 2ivljenja na hrvatskome tlu, uklopila ne samo u prirodni ambijent osobite brake ljepote i privla6nosti, nego po svom Pravilniku i u povijest duhovnosti Crkve u Hrvata. Kao takva tvori i osebujan dio bagtine 6ovje6anstva. Neprolazne vrijednosti kojima je prodahnuta »IZJAVA Pravilnika uprave Skup§tine slobodnog svjetovno-sveoeniekog staliga pod odvitovanjem bl. Djev. Marge uznesene na Nebo u Pustinji Blaca: to jest, u pustogi, koja bi priznata po Gosp. Pavlu Balbi Knezu Brea«, po kojoj se ravnala i uredivala pustinja Blaca, ne dopugtaju da ona ostane samo kulturni iii vjerski spomenik. SnaIan njezin govor i svjedoanstvo da na zemlji sve prestaje, a nebo ostaje, odzvanjat 6e u Ijudskim spoznajama i onda kada se obruge zidine i ove, neko6 odista slavne sve6eniC'ke Pustinje.

Sa6uvanim Pravilnikom i zdanjem pustinja Blaca dovikuje u svijest svih djelatnika hrvatske duhovne i kulturne djelatnosti da se saawa od daljnjeg unigtenja duhovno i kulturno blago svih brandh Pustinja. Svojom porukom i sadrIajem one mogu bits i danas oaze 2ivodajne vjere i kulture, to opomena da se tokovi 2ivota ne bi usmjerili prema Iivotrioj pustogi.

225

KAZALO VA2NIJIH OSOBNIH IMENA U TEKSTU

ALFIREVIC Ante, 79, 214.

ILIJIC Andrija biskup hvarski, 151.

ANDRIJASEVIC Matej, 69.

ANDRIJEVIC Viktorija, 28.

ANTUN Padovanski sveti, 88.

ANTUN pustinjak sveti, 2, 3, 6, 156, 157, 222.

AUGUSTIN sveti, 10, 12, 41, 121, 122, 221.

BALBI Pavao, 113, 225.

BALICUS Ivan, 22.

BARTULOVI - POVIC Marko, 214.

BAZILIJE sveti, 3.

BENEDIKT sveti, 156, 222.

BERNARD sveti, 30.

BERSATUS Katarina, 33.

BIZZA Pacifik biskup splitski, 43.

BLASKOVIC Stjepan biskup makarski, 80.

BOBEIt Mikula (Michael), 38.

BOZIC Ana, 110, 205.

BRAOVIC Juraj, 77, 78, 170, 214, 215.

BULAT Franjo, 133.

BULJEVIC Mihovil, 80, 88, 214.

BULJEVIC Pavao, 79, 214.

CARAFA Giannpietro, 19, 20,

CEDULINI Petar biskup hvarski, 27, 51, 52, 70, 84, 86, 123, 124.

BONAJUTI Cezar biskup hvarski, 87,175.

227

BORDINI Filip Dominik biskup hvarski, 97, 99.

CICARELLI A., 9,18.

CONDULMER Dominik biskup hvarski, 37.

CRINFOCAI Andrija, 38.

CUKOEVIC Petar, 214.

DAGELIC Mihovil, 39.

DE ANDREIS Viktorija, 32, 33.

DE GEORGIIS (DORDIO Nikola IV biskup hvarski, 72, 86.

DE MARTINIS Martin II biskup hvarski, 36, 37.

DRAGICEVIC Juraj, 53, 58, 214.

DRIVODILIC Juraj, nadpop brand, 48, 49, 50, 51, 85, 87, 220.

DUBRAVCIC Ivan, 142.

DUPKOVIC Juraj biskup hvarski, 99.

ESIHIJE, biskup solinski, 7.

FRANJO Asigki, 10, 220.

FU§KARENO Vinko knez braid, 49.

GENERALIC Juraj, 33.

GOPCEVIC Spiridon, 102.

GOSPODNETIC Juraj, 31, 33.

GRASOVIC Juraj, 37.

GRGUR Ninski, 67.

GRISONI Francesco, 69.

HADRIJAN II papa, 66, 75.

HILARIJE sveti, 5. fr

ILIJIC Juraj, 54, 70, 79, 86, 214.

IVAN Nepomuk sveti, 88.

IVAN VIII papa, 66, 75.

ROVETA Ivan-Tank biskup hvarski 116, 179 180, 181

JERCIC Petar, 16.

228

JERONIM sveti, 4, 5, 6, 18, 19, 20 28, 29, 30, 40,156, 219, 222. FRIULI JERONIM III biskup hvarski, 62, 63. JURCEVIC Tomica, 32. KACIC Barbara, 25, 28, 29, 30, 31, 33. KACIC Jakov, 77. KACIC Juraj, 135. KACIC Magdalena, 33. KAMILO de Lelis sveti, 156, 157, 222. KAPITANOVIC MarM, 12, 19, 35, 39. KARAMAN Mate nadbiskup zadarski, 44. KARASIC Anton J'nko, 78. KARDISIC Matija, 33. KASANDRIC Ivan, 60. KASTELAN Luka, 60, 77, 78, 79, 98, 109, 143, 214, 215, 218. KATUSIC Jure, 110, 205. KATUSIC Stipe, 110. KLEMENT VII papa, 19. KOd - BANOVIC Jakov, 215. KOVACEVIC Jerko, 215. KOVACIC Juraj, 16. KRALJIC Matija, 79, 98, 99, 129, 130, 132, 143, 215. LIGUSIC Petar, 68. LINCIREVIC Marko, 33. LINCIREVIC Matija, 33, 215. LUGCEVIC Tadija, 33. LUKACEVIC Marko, 141, 142, 215. LUNJEVIC Josip, 77, 215. MAKJANIC Ivan, 38. MARAVIJ Petar 27, 85.

229

MARKO Kalodera biskup splitsko-makarski, 99. MARTIC Ivan, 61. MARTIC Miho, 110, 206. MARTINIS Lovro, 35. MARTINOVIC Grgur, 48, 50, 52, 53, 54, 58, 70, 79, 84, 85, 123,

125, 126, 127, 214, 215, 218, 220. MARTINOVIC Juraj, 79, 84, 215. MARTINOVIC Matija, 79, 215. MATULIC Juraj, 129, 216. MILICEVIC Anton, 216. MILICEVIC Nikola mladi, 79, 99, 101, 102, 103, 105, 108, 216,

225. MILICEVIC N. stariji, V, VI, XIII, 39, 50, 56, 79, 81, 99, 101, 105,

113, 132, 134, 142, 146, 151, 209, 210, 211, 216, 218. MILICEVIC Tadija, 60, 79, 99, 216. MILUNOVIC Matej, 216. MILUNOVIC Pavao, 216 NEMCIC Ante stariji, 79, 80, 92, 93, 216. NEMCIC Ante mladi, 217. NEMd Frane, 79, 113, 121, 128, 144, 215, 217. NEMCIC Ivan, 77, 79, 80, 81, 130, 141, 148, 160, 170, 174, 187,

189, 192, 196, 200, 217. NEMCIC Juraj, 217. NEMCIC Marko, 79, 80, 92, 216, 217. NEMCIC Nikola, 9. NIKOLAREVIC Anton, 80. PAHOMIJE sveti, 3. PAVAO IV, papa 19, 20. PAVAO pustinjak sveti, 19, 40,156, 222.

230

PAVI§IC Nikola, 33. PAVONE fra Jakov, 15, 18, 19, 220. PETAR Maravij, 25, 28. PETRAVIC Ante, 38. PETRIC Katica, 34. PETRIC Marija, 34. PETRITIC Jeronim, 35. PLETIKOSIC Matej, 217. PIO V, papa 20. PONTALTI Joakim Marija biskup hvarski, 63. POUSIA Jerolima, 33. POVIC Marko, 217. PRIULI Pietro, 69. PRIOLUS Michael, 125. PUARIC Juraj, 77, 79, 81, 82, 141, 142, 214, 215, 217. RADEVENJIC Juraj, 218. RADOVCIC Mijo, 38, 44,104. RADOVC1C Stipe, 104. RADOVCIC Stipe, 104. RESTOVIC Jelena, 60, 61. RIBOLI Petar II, biskup hvarski, 80 RUDANOVIC Marko, 218. SAJKOVIC Grgur, 218. SFARTALOVIC Kristofor, 16. SICK Juraj„ 37. SILVIO Juraj (DubraWi6), 11, 21, 25, 33. SILVIO (DubraWi6)Pavao, 11, 21, 25, 33. SIMIREN§IC Matija, 33. SKAKOC Ivan biskup hvarski, 61,109.

231

STANK Marko, 218. STJEPAN VI papa, 75. STRATIKO Ivan Dominik biskup hvarski, 64. SIMUNOVIC Pavao, 218.

ORELIC Tadija, 218. STAFILIC Ivan §ibenski biskup, 18. TOMASEVIC Matej, 53, 218. TOMASEVIC Petar, 220. URBAN VIII papa, 72. VALIER A., 25, 27, 34, 37, 39, 44, 48, 68. VINKO Fererski sveti, 88. VINKO Paulski sveti, 156, 157, 222. VITACIC Petar, 48, 50, 51, 52, 79, 218. VLASTELINOVIC Petar, 16. VODANOVIC Marko, 218. VODANOVIC Jerko, 38. VULETIC Juraj, 57, WEISS Edmond, 102. ZAHARIJA biskup hvarski, 36. ZALJANOVIC Juraj, 218. ZMAJEVIC Vicko, nadbiskup zadarski, 44, ZORZETICH Franciska, 32. ZOSIM papa, 7. 2ULJEVIC Jakov, 99. ZULJEVIC Marko, 218. ZULJEVIC Petar, 16.

232

KAZALO VA2NIJIH MJESTA

Bed, 101, 102, 216.

Blaca, V, IX, XIII, XIV, 9, 14, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 72s, 73, 74, 76, 79/ 80, 81,

15, 18, 19, 20, 39, 44, 58, 59, 60, 62, 63, 65, 82, 84, 86, 88 90, 91,

47, 48, 49, 50, 66, 67, 70, 71, 92, 93, 94, 95,

96, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 104, 105, 107, 108, 109, 113, 124, 125, 128, 129, 130, 132, 135 - 139, 141, 142, 143, 144, 145, 147, 151, 155, 158, 159, 160, 161, 163, 164, 165, 166, 167, 172, 175, 176, 178, 180, 181, 187, 191, 192, 193, 207, 208, 209, 212, 213, 214, 215, 216, 219, 220, 223, 225.

Bol, VI, XIII, XIV, 11, 20, 30, 80, 97, 217.

Crikvine kraj Solina, 8.

idale, 79, 215.

Dol na Bradt', 38.

Draeva Luka pustinja, VII, XIV, 12, 14, 17, 18, 19, 20, 27, 33, 35, 38, 39, 40, 41, 43, 44, 52, 57, 62, 63, 65, 76, 97, 98, 104, 110, 127, 128, 139, 143, 193, 205, 215, 219, 220, 221, 223.

Dragovode, 47, 76, 96, 98.

Dupdac kod Postira pustinja, 17.

Dutid pustinja, XIV, 12, 14, 27, 39, 40, 41, 220.

Dude u Poljicima, 12, 79, 214, 218.

Farska, 98.

Grablje, 34, 40.

Hvar, VI, XIII, XIV, XV, 13, 33, 44, 80, 81, 95, 109,114, 123, 130, 141, 142, 143, 144, 217, 223.

Jesenice u Poljicima, 214.

Jelsa, 13.

233

Krugevo, 215.

Katuni, 215.

Lepant, 37.

London 106.

Makarska, 11, 80, 217.

Milna, 80. ,

Murvica; VI, XIII, 11, 12, 17, 18, 19, 20, 33, 40, 76, 96, 110.

Nerai36a, VI, XIV, XV, 16, 21, 35, 48, 49, 60, 62, 65, 78, 80, 89, 97, 109, 130, 175, 214, 216, 223.

Obrgje, 76, 79, 80, 96, 98, 214.

Omig, 216.

Ostrovica u Poljicima, 38, 79, 214, 215.

Podgora, 215.

Povlja, 17.

Priko kod Omiga, 43, 215.

Prizidnice na Ciovu, 8.

Pu'eig6a2, 13, 18.

Rim, VI, 20.

Rainice kraj Solina, 8.

Salona, 7.

Silvio pustinja, VII, 11, 14, 18, 21, 25, 26, 28, 29, 31, 32, 33, 41, 42, 223.

Smrika, 76, 96, 98.

Split, XIV, XIV, 8, 17, 43, 44, 80, 81, 101, 105.

Srijane, 99.

Starigrad na Hvaru, 15.

StipaM6 pustinja, 11, 14, 18, 27, 31, 33, 34, 41, 65.

Stridon, 6.

Su6uraj, 13.

234

Supetar, 34, 68, 104, 109.

Sveta Nedjelja na Hvaru, 13.

Sibenik, 11.

Skrip,17.

TelaMica na Dugom otoku, 8.

Trogir, 127.

Vela Bra6uta kod Puag6a pustinja, 17.

Velo Brdo, 79, 81, 216.

Venecija, VI, XIII, 132, 216.

Zadar, 44, 78, 81, 95, 99, 101.

Zmajeva spilja pustinja, VII, 11, 14, 18, 20, 21, 22, 25, 27, 28, 31, 34, 41, 42, 44, 65, 219.

Zveanje u Poljicima, 50, 52, 99, 206, 215, 216.

2irje, 8.

235

Kr-4 vedenidka pustinja Blaca«, 6to se ovdje preclaje javnosti, ide u niz valadkih radova putem kojih dr. J. Batelja nastoji predstaviti bogatu duhovnu batinu koju je kroz trinaest stoljeda kr§danstva stvarala Katolidka Crkva u hrvatskom naro-du. Ona je tim radom, po nesebidnom posluiivanju Evandelja, oplemenjivala povi-jest i ditu hrvatskog dovjeka.

Ru§evine brojnih eremita2a i nastambi koje su posluble posvedenju ljudi koji su u njima opsklujudi svoja posebna pravila, nasljedovali Isusa Krista poniznog, siroma-

. nog i radnika krik su, afi ne za pro§loAdu. One 'isle hrvatskoj i svjetskoj javnosti skre-nuti pozomost na neprolaznu vrijednost njihovih sadriaja, potrebu istinoljubivog nji-hova vrednovanja, te otkriti njihovu dobro-bit za bududnost koja je pred nama.

One su i danas svjedoci nepobitne istine o visokom kultumom doma§aju glagoljake ba§tine u Hrvata. Istodobno obnavljaju u svijesti svih ljudi dobre voije, kao §to su to &Me kroz burna stoljeda svoga ivotnog postojanja, »divnu povijesnu sliku nekod monaog 2ivota«.

Relief pelikana s ptioima u pustinji .Zma-Java spiga«; pelikan je simbol Isusa Krista, koji svojirn Melon" i svojom Krvlju hrani svoje vjernike. Naime, prema legendi vjero-valo se da pelikan u pomanjkanju hrane rastvara svoja prsa i svojom krvlju hrani made ptiCe. Zapravo, pelikan na svojoj prsnoj kosti ubije i rasko►nada ulovIjenu ribu kojom onda hrani svoje mlade. Na temelju te predodtbe. pelikan je postao .simbolom Krista koji se irtvuje na kri1u gdje se prink) Ocu iz ljubavi prema ljud-skome rodu.

Na zadnjoj strani omotnice rugevine pustinja: a) Silivio b) Dutio

Otvor spilje i ulaz u pustinju Zmajeva spilja

Pogled na unutra§njost pustinje Zmajeva spNa; u pozadini sobice pustinjaka

Preostali zidovi poru§ene crkvice u pustinji Zmajeva spilja; iznad crkvice uoaavaju se u kamenu ukiesani euharistijski simboli

Euharistijski simboli iskiesani na istoOnoj stijeni pustinje Zmajeva spilja; mogude je da dva ljudska lika predstavljaju Krista zaruonika i Crkvu, njegovu zaruonicu u viziji euharistijske gozbe

Reljef u pustinji Zmajeva spilja: .Kristovo lice na Veronikinu rupcu“

Re/jef u Zmajevoj spilji na temu iz Knjige Otkrivenja: .2ena ogrnuta suncem i mjesec pod njezinim nogama... i pokaza se drugi znak na nebu, evo zmaj

Detalj s velikog reljefa u Zmajevoj spilji: ',Zero obudena u sunce“ — i »Bozji glas.

Crkvica Presvetog Trojstva nekada§nje pustinje u Nere2i§kom poiju

Kapelica pustinje Dutio; u pozadini obrue-eni zidovi pustinje Draoeva Luka (foto: J. Lebo)

Pog/ed na ru§evine pustinje Silvio; u prvom planu vide se vanjski grobovi — obekagoeni i u/az u crkvicu Pustinje (foto: J. Lebo)

Obegoa§deni oltar u obrugenoj crkvici pustinje Silvio (foto J. Lebo)

RuS'evine nekoo slavne svedeniOke pustinje Draoeva Luka; zapalili su je godine 1955. ljudi neprijateljski raspolo2etii prema Katoliokoj Crkvi

,J1 / w‘i

. ;1k.T .sf Pogled na crkvu Gospe od Ru2arija u pusa: ..„ _ematizmi hvai-sk(;; bisicupii& spominju da joj je titular Pesveto Trojstvo; obuhvada prirodni prostor spilje u kojoj su stanovali prvi pustinjaci, koji je zatvoren zidom s ju2ne strane, oblikovan u crkvu (foto: J. Lebo)

U vremenu nakon II. svjetskog rata obea'aaa-deni su grobovi, crkvica i nebrizi je prepualeno svekoliko zdanje pustinje Stipanoie

Ulaz u pustinju Blaca i u crkvu Pustinje

Dominantan polo2aj pustinje Blaca nad prodolinom od Dragovoda do blataoke luke na moru (foto: J. Lebo)

Pustinja Blaca u motrenju s jugoistoka

Kapelica i oko nje grobovi pustinjaka u pustinji Blaca; u pozadini postolje za teleskop

1.*.it,04N40exetigt,t5!---1; ,

»Kamin« u pustinji Blaca — spomenik i svjedok obiteljskog i dru1benog zajedni§tva

Pogled na odio biblioteke u pustinji Blaca

Portret svedenika don Nikole MiliOevida starijega, starje§ine pustinje Blaca od 1869. do 1923.

Sljubljeni krovovi pustinje Blaca kao svjedoci ljudskog zajedni§tva, u Kristovoj ljubavi, koje su natkriljivali

%It 1. 740

414

Reljef u Zmajevoj spilji na temu iz Knjige Otkrivenja: .2eria ogrnuta suncem i mjesec pod njezinim nogama... i pokaza se drugi znak na nebu, evo zmaj

Ugodno mi je pozvati Vas na sve6anost predstavljanja novoizasqe knjige

iz pera don Jure dr. Batelje:

SVECENICKA PUSTINJA BLACA

13. prosinca 1992.

U prostorijama ilirvatskog sastanka 188&<', u Selcima na Braeu s paetkom u 17,00 sati knjigu predstavlja akademik Petar dr. gimunovie.

Rado Vas aekujem. Dobro doni 7‘ 60

Mons. Slobodan gtamb k

Knjiga »Sve&niela pustinja Blaca«, gto se ovdje predaje javnosti, ide u niz istralivaekih radova dr. J. Batelje kojom on nastoji predstaviti bogatu duhovnu bakinu koju je kroz trinaest stoljeda kr§Oanstva stvarala Katohelm Crkva u hrvatskom narodu.

Rugevine brojnih braekih eremitaa i pustinja Blaca 2ele hrvatskoj i svjetskoj javnosti skrenuti pozornost na neprolaznu vrijednost njihovih sadr2aja, potrebu istinoljubivog njihova vrednovanja, to otkriti njihovu dobrobit za buduenost koja je pred nama.

One su i danas svjedoci nepobitne istine o visokom kulturnom domagaju glagoljagke bagtine u Hrvata. Istodobno obnavljaju u svijesti svih ljudi dobre volje Aivnu povijesnu sliku nekoe monagkog 2ivotao.